Skip to main content

Full text of "Poviest Bosne do Propasti kraljevstva"

See other formats 


K>^ 


Digitized  by  the  Internet  Archive 

in  2011  with  funding  from 

University  of  Toronto 


http://www.archive.org/details/poviestbosnedoprOOklai 


POVIEST  BOSNE 


DO 


PROPASTI  KRALJEVSTVA, 


» 


NAPISAO  JU   PO  PKVIH  IZVOKIH 


V.  KLAIĆ. 


-sA^lgo^p--^  ><-  *::^^s^^3^- 


m 


SS 


u  ZAGREBU. 

TROŠKOM  PIŠČEVIM,  A  TISKOM  DIONIČKE  TISKARE. 

1883. 


SADRŽAJ. 

Strana 

Uvod.  —  Nešto  ob  izvorih  i  pomagalih  za  poviest  Bosne 1 

I.  Historijski  zemljopis  Bosne  i  Hercegovine 15 

II.  Bosna  i  Hercegovina  od  najstarije  dobe  do  7.  stoljeća 27 

III.  Bosna  od  seobe  južnih  Slovjena  do  Kulina  bana  (1180)     ....  42 

IV.  Bosna  za  bana  Kulina  i  Mateja  Ninoslava 55 

V.  Bosna  od  zadnjih  dana  Mateja  Ninoslava  do  Stjepana  Kotromanića  83 

VI.  Humska  zemlja  do  14.  stoljeća 95 

VII.  Ban  Stjepan  Kotromanić  (1322—1353) 106 

Vni.  Stjepan  Tvrtko  I.,  prvi  kralj  bosanski  (1353—1391) 142 

IX.  Stjepan  Dabiša  i  žena  mu  Jelena  Gruba  (1391—1398) 196 

X.  Doba  protukralja  i  priestolnih  borba  u  Bosni  (1398 — 1421)  .    .    .  211 

XI.  Stjepan  Tvrtko  II    Tvrtković  (1421—1443) 262 

XIL  Stjepan  Toma  Ostojić  (1441—1461) 284 

XIII.  Stjepan  Tomašević  i  propast  kraljevstva  bosanskoga  (1461 — 1463)  322 

XIV.  Vjera  i  crkva  u  bosanskoj  državi  prije  Turaka 344 


UVOD. 


Nešto  ob  izvorih  i  pomagalili  za  poviest  Bosne. 


N 


ajstariji  pisac  o  poviesti  Bosne  jest  Dubrovčanin  Maiiro  Orhini. 
Živio  je  pod  konac  16.  i  početkom  17.  vieka  (f  1614),  a  bio  je 
redovnik  benediktinski,  i  to  opat  istomu  redu  najprije  u  samostanu 
na  otoku  Mljetu^  a  kasnije  u  Baču  u  Ugarskoj.  Kako  je  Dubrovnik 
od  najstarije  dobe  bio  vazda  u  najživljem  dodiru  sa  zemljami  i 
državami  na  slovjenskom  jugu,  napose  sa  Srbijom  i  Bosnom,  to  je 
sasvim  naravno,  da  se  je  u  Dubrovniku  nabralo  mnogo  spomenika 
za  poviest  ovih  zemalja.  Uza  to  je  u  Dubrovniku  sto  godina  iza 
pada  Bosne  bila  još  živa  uspomena  i  predaja  o  prošlih  sgodah  za  samo- 
stalnosti bosanske,  pače  je  Dubrovnik  bio  i  utočište  bjeguncem, 
ostavivšim  svoju  nesretnu  domovinu.  Mauro  Orbini  dakle  mogao  je, 
pišuć  nešto  preko  sto  godina  iza  pada  Bosne  u  svom  rodnom  gradu, 
mnogo  toga  saznati  o  prošlosti  Bosne  ne  samo  po  pisanih  spome- 
nicih,  nego  i  po  živoj  predaji. 

Podpuni  naslov  Orbinova  djela  jest:  U  regno  de  gli  Slavi  hoggi 
corrottamente  detti  Schiavoni.  Historia  di  Don  Mauro  Orhini  Kauseo 
abbate  Melitense.  In  Pesaro  1601. 

Kako  već  sam  naslov  kaže,  nije  Orbini  pisao  tek  poviest  Bosne, 
nego  svih  južnih  Slovjena.  Njegovo  473  strane  obsižuće  djelo  sadr- 
žaje poviest  Dalmacije,  Hrvatske,  Bosne,  Srbije  i  Bugarske,  te  je 
prema  tomu  podieljeno  u  više  odsjeka.  Poviest  Bosne  sadržaje  odsjek 
od  strane  343  —  389,  a  Huma  (Hercegovine)  od  str.  390 — 393. 

Poviest  Bosne  Orbina,  kao  i  cielo  djelo  njegovo  nije  nego  skup 
vjerodostojnih  i  nevjerodostojnih  viesti.  Kritičnoga  duha  neima  u 
njega  skoro  ni  za  liek.  Njemu  su  svi  izvori  jednako  vjerodostojni ; 
njemu  je  n.  pr.  poznata  kronika  popa  Dukljanina  isto  toliko  vriedna, 
koliko  koji  drugi  triezan  ljetopis. 

1 


Nu  uzprkos  nekritičnosti  stekao  je  Mauro  Orbini  ovim  djelom 
glasnn  hvalu  suvremenika  svojih.  On  je  prvi  po  nekom  sustavu 
obradio  poviest  svih  južnih  Slovjena,  on  je  tako  rekuć  po  drugi  put 
Europi  odkrio  južno-slovjenski  sviet,  koji  je  tada  već  preko  sto  go- 
dina čamio  pod  Osmanlijami.  Pa  upravo  ta  okolnost  učini,  da  se 
je  i  u  kasnija  vremena  njegova  poviest  slavila  kao  remek-djelo, 
pače  da  su  ga  tija  do  najnovije  dobe  smatrali  svi  pisci  više  izvorom 
nego  li  spisateljem.  Orbina  ide  ta  osobita  zasluga,  što  je  on,  premda 
katolički  redovnik,  pisao  svoju  poviest  južnih  Slovjena  neobziruć  se 
na  vjeru  njihovu,  te  je  jednakom  ljubavi  i  poletom  crtao  i  slavio 
sve  velike  i  slavne  muževe,  bili  oni  katolici  ili  ne.  Ova  okolnost 
učini,  da  je  njegova  historija  ugodila  svim  Slovjenom  bez  razlike 
vjere,  te  da  su  ju  dapače  i  Kusi  preveli  na  svoj  jezik. 

Iza  Orbina  nenalazimo  u  cielom  17.  stoljeću  više  pisca,  koji  bi  baš 
bosansku  poviest  pisao.  Pojedinih  viesti  o  Bosni  ima  medju  inimi 
u  pisaca  dubrovačke  historije,  od  kojih  naročito  iztičem  Jakova 
Lukarica:  Luccari  Giacomo,  Copioso  ristretto  degli  annali  di  Ea- 
gusa,  Venezia  1605.  Još  prije  ovoga  pisao  je  Razzi  Serafin:  La 
storia  di  Eaugia,  Lucca  1595. 

Premda  dakle  iza  Orbina  nije  nitko  baš  o  poviesti  Bosne  pisao, 
to  se  je  ipak  našao  muž,  koji  je  mnogo  za  poviest  ove  zemlje  pri- 
vriedio.  To  je  poznati  hrvatski  povjestnik  Ivan  Lučić  iz  Trogira 
(t  1679).  Pisao  je  djelo  o  poviesti  hrvatskoj  pod  imenom:  Joannis 
Lucii  de  regno  Dalmatiae  et  Croatiae  libri  sex,  Amstelodami  1666 ; 
a  zatim  uz  ine  spise  još  i  monografiju  grada  Trogira:  Lučio  Gio- 
vanni,  Memorie  Istoriche  di  Tragurio  ora  detto  Trau,  Venezia  1674. 

Pišuć  svoje  glavno  djelo  o  Hrvatskoj  i  Dalmaciji  do  god.  1409. 
uvidio  je  Lučić,  da  se  hrvatska  poviest  nemože  valjano  shvatiti  bez 
poviesti  bosanske,  pa  zato  je  na  nekih  mjestih  progovorio,  premda 
nuzgredno,  i  o  poviesti  Bosne.  Već  u  uvodu  nalazimo  uz  genea- 
logije ugarskih  kralja  i  hrvatskih  knezova  takodjer  rodoslovnicu 
kralja  bosanskih  ;^  a  u  kasnijem  tekstu  ima  više  mjesta  i  cielih 
poglavja  0  samoj  poviesti  bosanskoj.  Tako  n.  pr.  u  četvrtoj  knjizi 
ima  poglavje  „De  ducatu  Chulmie  et  piratica  Almisanorum''^  (cap. 
4,  pag.  159 — 163);  a  u  petoj  knjizi  poglavje  (cap.  3):  De  regibus 
Bosnae,  rebusque  ab  eisdem  in  Dalmatia  et  Croatia  gestis  (pag. 
255—259);  —  zatim  donekle  i  poglavje  šesto  (p.  259—262)  pod 
naslovom:  De  gestis  Ladislavi  Kegis  Neapolitani  in  Dalmatia. 

Kako  se  vidi.  Lučić  nije  bio  namjeran  pisati   poviest  bosansku, 


već  je  samo  malo  i  mimogredce  štogod  o  njoj  spomenuo,  u  koliko 
su  bosanski  vladari  utjecali  u  posle  hrvatske,  i  obratno  bani  hrvatski 
u  posle  bosanske.  Nu  ovo  malo,  što  je  Lučić  pisao,  upravo  je  samo 
biser-zrnje,  osnovano  na  bistrih  i  nepomućenih  izvorih  i  prehrano 
kritičnim  duhom,  kojim  se  i  inače  odlikuje  toli  slavljeno  djelo  Lu- 
cićevo. 

Nije  medjutim  sva  zasluga  Lucićeva,  što  je  u  svojem  djelu  o 
Hrvatskoj  i  Dalmaciji  gdješto  natuknuo  i  o  poviesti  bosanskoj.  Veća 
je  zasluga  njegova,  što  je  on  prvi  izdao  izvore  za  poviest  hrvatsku 
srednjega  vieka,  koji  sadržavaju  mnogu  važnu  viest  o  poviesti  bo- 
sanskoj. Tako  n.  pr.  u  izvorih:  Thomae  Archidiaconi  Spalatensis 
Historia  Salonitanum  pontificum  ( —  1266),  Michae  Madii  Historia 
Spalatensis  (1290 — 1330),  Obsidio  Jadrensis^  i  Memoriale  Pauli  de 
Paulo  patricii  Jadrensis  (1371—1408)  ima  dragocjenih  bilježaka 
za  poviest  Bosne.  Nu  to  još  nije  sve.  Lučić  je  toli  u  svom  glavnom 
djelu,  koli  u  poviesti  grada  Trogira  priobćio  prvi  liep  niz  zname- 
nitih listina  i  povelja,  tičućih  se  posredno  i  neposredno  poviesti 
bosanske.  Tako  je  u  Lucićevih  djelih  nakrcana  prilično  obilna  gradja 
za  poviest  Bosne,  premda  on  sam  poviesti  bosanske  nije  pisao,  niti 
je  pisati  nije  kanio.  —  Pa  u  istinu,  tek  Lucićevim  djelom  postav- 
ljen bi  temelj  kritičnoj  poviesti  Bosne,  kao  što  i  poviesti  Hrvatske 
i  Dalmacije. 

Početkom  18.  stoljeća  izašlo  je  maleno  djelce  o  Bosni,  koje  nema 
skoro  nikakove  znanstvene  vriednosti,  ali  je  ipak  spomena  vriedno, 
jer  ga  je  pisao  muž  žarka  srca  i  gorljiv  Hrvat.  Jest  to  djelce  Pavla 
Rittera-  Vitezovića :  Bossna  captiva  sive  regnum  et  interitus  Stephani 
ultimi  Bossnae  regis,  opera  Eq.  Pauli  Ritter,  Tjrnaviae  1712. 

Pavao  Ritter-Vitezović  živio  je  za  kraljeva  Leopolda  I.,  Josipa  I. 
i  Karla  IIL,  kadno  je  iza  sretne  obrane  Beča  (1683)  carsko  oružje 
napredovalo  proti  Turčinu,  ter  je  bilo  nade,  da  će  se  ne  samo  oslo- 
boditi Hrvatska  i  Slavonija  dugotrajna  jarma  osmanlijskoga,  nego 
se  je  i  mislilo,  da  će  se  tursko  carstvo  oboriti,  a  Bosna  da  će  pri- 
pasti Hrvatskoj.  Ritter-Vitezović  živim  je  zanimanjem  pratio  na- 
predak carskih  i  hrvatskih  četa,  koje  su  zaista  slavno  vojevale, 
podupirane  hrvatskim  narodom  u  Slavoniji  i  Lici;  —  ali  ga  je 
ljuto  na  dnu  srdca  zazeblo,  kadno  bje  god.  1699.  sklopljen  mir 
karlovački^  a  zemlje  na  jugu  Save  uzprkos  sjajnim  pobjedam  našim 
ostadoše  u  turskim  rukama.  Ritter  bijaše  osobito  ogorčen,  što  -je 
Bosna  ostala  u  turskoj  vlasti,  pa  zato  bolno  uzkliknu :  „Neka  barem 


budu  nade  Hrvatskoj,  da  ce  joj  skoro  opet  pobiedjena  Turska  vratiti 
ključe  od  Jajca  grada". 

Sasvira  je  naravno,  da  je  Ritter  i  poslije  g.  1699.  neprestance 
snivao  ob  oslobodjenju  Bosne.  Da  bi  što  življu  sućut  probudio  za 
nesretnu  tu  zemlju,  nacrta  u  spomenutoj  malenoj  knjižici  od  30 
strana  živim  riečima  tragičnu  propast  bosanske  države  i  razloži, 
s  kojih  je  uzroka  morala  pasti.  Djelce  svoje  posveti  Ritter- Vitezović 
grofu  Petru  Kegleviću  Biižimskomu,  namjestniku  banske  časti  u 
Hrvatskoj,  Slavoniji  i  Dalmaciji.  U  predgovoru  sjeća  Vitezović  Petra 
Keglevića,  da  je  i  porodica  Keglevića  bosanskoga  poriekla;  spominje, 
kako  je  on  (Keglević)  kod  krunisanja  kralja  Josipa  za  kralja  ugarskoga 
nosio  barjak  Rame  ili  Bosne,  te  ga  poziva,  da  on  sada  za  Karla  III. 
pod  pobjedonosnim  barjakom  opet  svoju  domovinu  vrati  pod  svetu 
krunu,  kojoj  je  Bosna  nekoč  pripadala  (po  mnienju  Ritterovu). 

Iza  Ritterova  spisa  izašla  su  polovicom  18.  stoljeća  dva  djela  o 
Bosni,  jedno  radi  o  poviesti  političkoj,  a  drugo  o  crkvenoj. 

Prvo  je  spojeno  sa  imenom  glasovitoga  učenjaka  francezkoga  Karla 
du  Fresne  ili  Du  Canga,  a  naslov  djelu  jest:  Ca?^oli  du  Ff-esne 
domini  du  Cange  Illyricum  vetus  et  novum,  sive  historia  regnorum 
Dalmatiae,  Croatiae,  Slavoniae,  Bosniae,  Serviae  atque  Bulgariae, 
locupletissimis  accessionibus  aucta,  atque  a  primiš  temporibus  usque 
ad  nostram  continuata  aetatem.  Posonii  1749.  Djelo  ovo  medjutim 
nije  u  toj  formi  poteklo  od  samoga  Du  Cange-a. 

Charles  Du  Fresne,  sieur  du  Cange,  obično  Ducange  zvan,  živio 
je  u  17.  stoljeću  (1610—1688)  te  si  je  stekao  vječnu  slavu  svojimi 
rječnici  sredovječne  grštine  i  latinštine.  Uz  mnoga  druga  djela  na- 
pisao je  on  i  poviest  bizantskoga  carstva  pod  imenom  ^Historia 
Bj/zmttina",  koja  je  ugledala  svjetlo  u  Parizu  g.  1680.  Ovoj  svojoj 
poviesti  dodao  je  dva  tumača;  jedan  radi  o  vladarih  byzantskih 
i  onih  vladarih  slovjenskih,  s  kojimi  su  bjzantski  dolazili  u  do- 
ticaj, a  to  su  vladari  hrvatski,  srbski  i  drugi.  Ovaj  dakle  komentar 
i  to  samo  dio  o  slovjenskih  vladarih  bi  na  želju  grofa  Josipa  Ke- 
glevića Bužimskoga  razširen  i  mnogimi  dodatci  i  izpravci  dopunjen, 
te  izadje  g.  1749.  u  Požunu  kao  posebno  djelo. 

U  Du-Cangeovu  „Illjricum  vetus  et  novum"  po  požunskom  izdanju 
od  g.  1749.  zaprema  poviest  Bosne  strane  114—130.  Samo  glede 
najstarije  poviesti  drži  se  Orbina,  za  kasniju  rabi  mu  većinom 
Lučić  i  izvori  po  ovomu  na  vidik  izneseni.  G-djegdje  služe  mu  pisci 
obće  crkvene  historije,  n.  pr.  Rainald,  Wadding  i  drugi. 


Drugo  znamenito  djelo  jest  od  Isusovca  Danila  Farlata  (1690  do 
1773),  koji  je  poduzeo,  da  sastavi  ljetopis  katoličke  crkve  svih  jugo- 
slovjenskih  zemalja.  Djelo  njegovo,  poznato  pod  imenom  ^^llltjricum 
sacriim^^  ogromna  je  riznica  za  svu  jugoslovjensku  poviest,  samo  je 
škoda,  što  u  njega  nije  bilo  toliko  kritičnoga  razbora,  koliko  n.  pr. 
u  Trogiranina  Lučića. 

Nas  zanima  ovaj  put  samo  četvrti  svezak  Farlatova  djela,  naime: 
Illjrici  sacri  tomus  quartus  auctore  Daniele  Farlato,  Venetiis  1769, 
gdjeno  je  na  strani  37 — 90  sadržana  poviest  katoličke  crkve  u 
Bosni,  ali  uza  to  ima  i  mnogih  opazaka  o  zemljopisu  i  političnoj 
poviesti^Bosne. 

Farlati  se  je  u  ovom  svojem  djelu  obazirao  ne   samo   na   radnje 
svojih  predšastnika,  ter  ih  prema  svome  sudu  upotriebljavao  (n.  pr. 
Orbina  i  Lučića),  nego  je  on  prvi  nešto   obsežnije  izneo  na  svjetlo 
neke  važne  spomenike.  On  je  naime  za  svoju  radnju  upotriebio  do- 
pise rimskih  papa  sa  bosanskimi    vladari  i  ugarskimi  kralji,  tičuće 
se  crkve  bosanske.  On  je  dapače  još  i  više   uradio.   Da   bi   se   što 
točnije  obaviestio  o  zemljopisu  Bosne  i  tadanjih  crkvenih  odnošajih, 
a  možda  dobio  i  što  novih  priloga,   obrati  se  on  na  bosanske  Fra- 
njevce, da  mu  budu  u  pomoć.  Zbilja  se  nadje  jedan  učeni  Franjevac 
po  imenu:  Philippiis  ah  Ochievia,  koji  je  znatno  Farlatu   pomagao, 
te  ga  ovaj   i   zahvalno   spominje.   Taj    Philippus   ab   Ochievia   nije 
raedjutim  nitko  drugi,  nego  poznati  književnik  bosanski  Filip  La- 
strič  iz  Oćevije   (u   iztočnoj    Bosni,    1700 — 1783.),   koji  je  kasnije 
sam,  potaknut  valjda  radom  Farlatovim,  izdao  dosta  znamenito  djelo: 
Philippus    (Laztrich)    ah    Ochievia^   Epitome  vetustatum   Bosnensis 
provinciae.  Djelo  Lastrićevo  steče  obću  pohvalu,  te  bi    u   tinji   čas 
razgrabljeno,  tako  da  je  domala  i   drugo   izdanje   svjetlo    ugledalo. 
(Anconae  1776).  Lastrićevo  djelo  obšiže  134  strane,  te  je   prilično 
suhoparno ;   ali  je  osobito  znamenito,  jer  je   prva  radnja  rodjena 
Bošnjaka  o   svojoj    nesretnoj   domovini.    Prije   Lastrića   bijaše  do- 
duše takodjer  Bošnjaka  i  Hercegovaca,  koji  su  bud  monografije  bud 
drugih   stvari   o   Bosni  pisali,  ali  ti  su  ljudi  ili   s   neznanja   ili   iz 
sebičnih  svrha  daleko  od  istine  zabrazdili.   Takovo   skroz   pogrešno 
djelo  jest  na  pr.  i  ovo:  Narentinus  Prudentius,  De    regno   Bosniae 
eiusque  interitu,  Venetiis  1781. 

U  isto  po  prilici  vrieme,  kada  je  Farlati  sastavljao  svoje  veliko 
djelo  0  lUjriku,  pojaviše  u  Ugarskoj  dva  velika  muža,  takodjer 
Isusovca,  koji  su  temelj  položili  današnjoj  historiji  Ugarske  i  nje- 


ziaih  nuzzemalja.  I  prije  njih  imala  je  doduše  Ugarska  vrstnih 
povjestnika  i  izdavalaca  spomenika,  nu  ova  dva  muža  osnovaše  na 
veliko  svoja  djela  o  poviesti  Ugarske.  Prvi  je  Gjuro  Prat/  (1724.  do 
1801.),  koji  je  napisao  u  6  svezaka  poviest  Ugarske  do  god.  1564. 
(1761 — 70.)  Za  njim  pako  izdade  Stjepan  Katona  cielu  knjižnicu 
poviesti  ugarske  u  42  velika  svezka,  sižuću  do  g.  1802.  Oba  se 
pisca  iztakoše  i  kao  izdavaoci,  te  obielodaniše  mnogo  do  tada  ne- 
poznatih priloga  ugarskoj  historiji. 

Kako  je  poznato,  ugarski  historici  i  državnici  nesmatraju  samo 
Hrvatsku  i  Dalmaciju  sa  Slavonijom  za  nuzzemlje  Ugarske,  nego 
pribrajaju  još  i  Bosnu,  Srbiju  i  Bugarsku  zemljam  krune  svetoga 
Stjepana.  Naravno  je  po  tom,  da  se  i  historiografi  prema  tomu  u 
svojih  djelih  o  Ugarskoj  obaziru  ne  samo  na  Hrvatsku,  nego  i  na 
Bosnu  i  Srbiju.  Uprav  toj  okolnosti  pripisati  nam  je,  da  je  u  djelih 
povjestnika  Pray-a  i  Katone  izneseno  mnogo  toga  glede  poviesti  bo- 
sanske, da  su  iztaknuti  odnošaji  Bosne  prema  Ugarskoj  za  prošlih 
stoljeća  i  da  su  sklupljeni  mnogi  podatci  iz  pisaca  i  spomenika 
ugarskih,  koji  govore  o  sudbini  Bosne.  Naročito  su  izcrpana  tuj  sva 
mjesta  iz  kronike  Thtiroczove,  zatim  mnoge  povelje  ugarskih  kraljeva, 
koliko  se  tiču  Bosne. 

Kadnjami  Lucićevom,  Farlatovom  i  ovih  ugarskih  historika  bila 
je  mnoga  strana  bosanske  poviesti  razjašnjena,  dotično  Orbinova 
maštanija  izpravljena.  To  je  moglo  sada  koga  potaknuti,  da  se  ob- 
zirne na  sva  ova  djela  nakani  pisati  sustavnu  i  cjelokupnu  historiju 
Bosne.  I  zbilja  se  takav  pisac  nadje,  koji  izdade  djelo,  tičuće  se 
samo  Bosne.  Jest  to  Niemac :  Maxmilian  Schimek,  Politische  Ge- 
schichte  des  Konigreiches  Bosnien  und  Rama  vom  Jahre  867.  bis 
1741.  Wien  1787. 

Karakteristično  jest  i  udara  već  prvi  mah  u  oči,  da  je  Schime- 
kora  njemačka  poviest  Bosne  ugledala  svjetlo  g.  1787.,  one  iste 
godine,  kad  seje  car  i  kialj  Josip  ]I.,  složivši  se  s  Kuskom,  podigao 
da  ratuje  sa  Turskom.  Kako  je  poznato,  car  i  kralj  Josip  II. 
spremao  se  je  od  početka  svoje  vladavine  na  rat  s  Turskom,  te  je  u 
to  ime  pristao  uz  rusku  caricu  Katarinu  IL,  koja  mu  je  bila  još 
god.  1782.  ponudila  Malu  Vlašku,  Beograd,  čest  Srbije  i  Bosne, 
premda  se  je  Josipu  htjelo  još  više,  naime  osim  česti  Srbije  ciele 
Bosne,  Hercegovine  i  Albanije,  pače  i  mletački  posjed  na  balkan- 
skom poluotoku. 

Poviest  Bosne  od  Schimeka  izašla  je  dakle  baš  u  onaj  čas,  kad 


se  je  Josip  II.  spremao  na  rat  s  Turskom  radi  Bosne,  na  rat,  koji 
seje  svršio  mirom  u  Svistovu  (1791.).  Stoje  Schimek  svojim  djelom 
htjeo,  kaže  otvoreno  na  više  mjesta,  a  napose  na  kraju  djela.  On 
veli:  „So  angelegen  sich  aber  auch  die  Pforte  die  Berichtigung 
der  Granzen  dieser  Provinz  (Bosnien)  sein  Hess,  so  blieb  es  doch, 
vermOge  der  Geschichte  und  aller  Friedensvertrage,  noch  immer 
richtig,  dass  sie  kein  anderes  Kecht  auf  dieses  Reich  habe,  als  das 
sie  sich  mit  der  bewaffneten  Hand  darauf  nahm ;  seit  dem  sie  es 
eingezogen  hatte,  seit  dem  bewarben  sich  auch  die  Konige  von  Un- 
garn  bei  jedem  Vorfalle,  selbes  wieder  anheim  zu  bringen.  Nur 
die  steten  einheimischen  Aufruhren,  die  siebenbtirgischen  Sturme, 
und  ein  Neid  der  Machte  des  osterreichischen  Hauses  hinderten  sie 
an  der  Wiedereroberung  desselben.  Die  Verjdhrimg  erschivert  nur 
ein  Recht,  erheht  es  aber  nie".  —  Mislim,  da  je  Schimek  odviše 
jasno  kazao  svrhu  svojega  djela:  on  želi  poviešću  Bosne  u  oči  rata 
sa  Turskom  dokazati  nikada  neutrnuvše,  premda  donekle  zastarjelo 
pravo  ugarskih  kraljeva,  dotično  habsburžkih  vladara  na  tu  zemlju. 

Neobazirući  se  dalje  na  tendenciju,  kojom  je  Schimek  svoje  djelo 
pisao,  priznati  nam  je,  da  je  njegova  poviest  Bosne  daleko  nadkri- 
lila  sve  prijašnje  radnje  o  tom  predmetu.  Djelo  mu  obsiže  431 
stranu,  a  doba  samostalnosti  bosanske  do  pada  pod  Turčina  zaprema 
prvih  159  strana.  U  ovoj  partiji  rabe  Schimeku  svi  dosele  iztaknuti 
pisci  i  izvori  po  njih  izneseni;  jednom  riečju,  on  je  pišuć  svoje 
djelo  poznavao  svu  dotadanju  literaturu,  a  i  rabio  ju  je  svom  mo- 
gućom opreznosti  i  kritikom.  Istina,  u  najstarijoj  poviesti  do  bana 
Borića  grieši  isto  onako,  kano  i  predšastnici  njegovi,  sliedeć  sliepo 
kroniku  popa  Dukljanina,  zatim  Orbina,  Luccara  i  njihova  mašta- 
nija,  nu  kod  historije  Kotromanića  opaža  se  svigdje  težnja,  da 
osnuje  svoje  pripoviedanje  na  čišćiii  i  vjerodostojnih  izvorih.  Medju 
inim  dobio  je  i  dozvolu,  da  rabi  carski  domaći  arkiv,  te  je  tuj  na- 
šao važnih  izprava,  koje  je  on  prvi  za  poviest  Bosne  upotriebio. 

Premda  je  Schimekovo  djelo  veoma  pomno  sastavljeno  te  sadr- 
žaje sve  rezultate,  koji  su  tada  mogući  bili,  ipak  se  opaža  u  njem 
velik  manjak ;  on  se  naime  nije  ni  taknuo  odnošaja  Bosne  prema 
susjednoj  Srbiji,  a  to  sjegurno  s  toga,  što  nije  poznavao  ni  rabio 
nuždnih  zato  izvora. 

Sva  literatura  prije  Schimeka,  u  koliko  se  tiče  Bosne  posredno  ili 
neposredno,  potekla  je  od  Ugrina,  Hrvata  i  Dalmatinaca,  pa  se  tuj 
iznose  samo  odnošaji  Bosne  prema  Ugarskoj,  Hrvatskoj,   Dalmaciji 


8 

i  Dubrovniku.  Ob  odnošajih  Bosne  prema  Srbiji,  kojoj  je  kroz  to- 
like vjekove  bila  susjeda,  moralo  se  je  takodjer  nešto  točnijega 
znati.  —  Nu  tek  iza  Schimeka  nadje  se  ljudi,  koji  su  se  na  to 
obazirali. 

Prvi  bijaše  vriedni  Jovan  Rajić^  Srbin,  koji  je  izdao  djelo  o  svih 
južnih  Slovjenih  pod  imenom:  „Istorija  raznih  slavenskih  narodov, 
najpače  Bolgar,  Horvatov  i  Serbov,  4  svezka,  v  Vienne,  1794". 
Njega  ide  ponajglavnija  zasluga,  što  je  prvi  uz  latinske  i  grčke 
pisce  i  izvore  rabio  narodne  izvore  pisane  ćirilicom.  Njega  domala 
nasliedi  Fran  Pejacević,  izdavši  latinski  sastavljeno  djelo :  „Historia 
Serviae  seu  colloquia  XIII.  de  statu  regni  et  religionis  Serviae,  ab 
exordio  ad  finem,  sive  a  saeculo  VII.  ad  XV.;  auctore  Franc.  Xav. 
El.  B.  de  Pejacsevich  a  Verocza.  Opus  posthumum,  Colocae,  1799". 
Kako  već  naslov  kaže,  pisao  je  Pejaćević  svoje  djelo  u  obliku  raz- 
govora; tuj  ima  13  razgovora  medju  Srbinom  i  Bugarinom.  Fran 
Pejačević  kano  što  i  Rajić  smatra  Bosnu  za  čest  Srbije,  te  je  zato 
uvrstio  i  poviest  Bosne  u  svoju  poviest  Srbije,  i  posvetio  joj  napose 
jedan  cieli  razgovor,  naime  XII.,  koji  zaprema  strane  373—422. 
I  on  je  mnoge  odnošaje  Bosne  prema  Srbiji  izneo,  koji  su  njego- 
vim predšastnikom  bili  nepoznati. 

Oba  ova  djela:  Rajićevo  i  Pejacevićevo,  služila  su  opet  jednomu 
Niemcu,  kad  je  sastavljao  poviest  Bosne  i  tim  dopunio  Schimeka. 
Jest  to  Niemac  Johann  Christian  Engel  (1770 — 1814),  poznati  hi- 
storiograf ugarski.  Engel  bješe  se  spremio  da  piše  poviest  Ugarske 
i  njezinih  tako  prozvanih  nuzzemalja  (Geschichte  des  Ungarischen 
Reiches  und  seiner  Nebenlander),  a  pod  nuzzemljami  razumievao 
je  on  ne  samo  Hrvatsku,  Slavoniju  i  Dalmaciju,  nego  i  Srbiju, 
Bosnu,  Dubrovnik,  Bugarsku,  da  i  Halič  i  Moldavu,  t.  j.  sve  zemlje, 
s  kojimi  je  Ugarska  medjašila.  Poviest  Srbije  i  Bosne  izdao  je  u 
jednom  svezku  pod  imenom :  „Geschichte  von  Serwien  und  Bosnien 
von  J.  Chr.  Engel,  Halle  1801",  te  priznaje  na  strani  139.  otvoreno 
sam,  da  je  najglavnije  podatke  za  poviest  Srbije  i  Bosne  povadio 
iz  djela  Rajićeva  i  Pejačevićeva.  Rabeć  ova  djela  spao  je  Engel  u 
istu  pogriešku,  kano  i  njegovi  uzori:  on  je  naime  poviest  Bosne 
posve  stopio  s  poviesti  Srbije,  smatrajući  obje  za  jednu  cjelinu,  pače 
je  u  to  ime  sam  mnoge  stvari  pridodao,  za  koje  je  historijski  dokaz 
ostao  dužan.  Nu  uzprkos  tome  ima  u  Engela  takodjer  i  mnogo 
vriednih  stvari,  koje  se  mogu  upotriebiti. 

Engelovo  djelo  nezavršuje  samo  niz  povjestnih  djela   o   Bosni   iz 


9 


18.  stoljeća,  nego  je  u  obće  u  njem  izcrpljeno  sve,  što  o  Bosni 
javljaju  ljetopisi  grčki,  lirvatsko-dalmatinski,  ugarski  i  srbski.  Nu 
uzprkos  tomu  toli  djelo  Engelovo,  koliko  i  sva  predjašnja  pokazuju 
velike  i  znamenite  praznine.  Ciela  stoljeća  posve  su  nejasna,  a  i 
što  se  znade  iz  političkoga  života,  veoma  je  manjkavo,  da  često  i 
protuslovno;  o  nutarnjem  pako  životu  u  Bosni  do  god.  1463.  ne- 
može  se  stvoriti  ni  površna  slika.  Da  bi  se  to  moglo  izpuniti,  tre- 
balo je  novih  izvora,  a  pošto  ih  nije  bilo,  to  je  historiografija  o 
Bosni  kroz  cielu  prvu  polovinu  19.  stoljeća  zapinjala,  izuzev  samo 
neznatno  djelce :  GehharcU  L.  A.,  Geschichte  der  Konigreiche  Dal- 
matien,  Croatien,  Slavonien,  Rascien,  Bosnien,  Rama  und  Ragusa, 
(1805),  koje  je  medjutim  površno,  a  uz  to  nepodaje  upravo  ništa  nova. 

Jasnu  sliku  o  prošlosti  Bosne  mogli  bi  nam  podati  samo  domaći 
ljetopisi  bosanski,  sastavljeni  od  očevidaca  ili  suvremenika.  Nu  ta- 
kovih ljetopisa  do  sada  neima,  pače  neima  nade,  da  bi  se  naći 
mogli.  Da,  u  Bosni  se  je  u  obće  malo  bilježilo ;  za  Bosnu  nemamo  niti 
žica  kraljeva,  kakono  za  Srbiju,  a  niti  pisaca  crkvene  poviesti,  ka- 
kono  u  Hrvata  Tomu  arcidjakona.  Jednom  riečju,  za  ciele  dobe  bo- 
sanske banovine  i  kraljevine  do  g.  1463.  nije  se  u  Bosni  upravo  nitko 
našao,  da  bi  bilo  prošle  zgode  bilo  zgode  svoga  doba  pobilježio  u  tu 
svrhu,  da  im  se  sačuva  uspomena.  Dubrovački  poznati  nam  historik 
Luccari  kaže  doduše,  da  je  neki  Emanuel  napisao  „Chronologia  Ducls 
Hervoyae^\  koji  je  koncem  14.  i  početkom  15.  stoljeća  silno  uticao  na 
tadanje  dogodjaje  u  Bosni  i  Hrvatskoj  f  ali  tomu  ljetopisu  neima 
traga. 

Razlog,  što  se  u  Bosni  nisu  pojavili  domaći  Ijetopisci,  a  ni  do- 
maći životopisci,  biti  će  medju  inim  taj,  što  je  u  Bosnu  slabo  do- 
pirala kultura  toli  zapadna  koli  iztočna.  DoČim  su  se  u  Dalmaciji  i 
Hrvatskoj  poznate  kronike  i  historije  razvile  pod  dojmom  latinsko- 
talijanskim,  a  u  Srbiji  životopisi  i  rodoslovi  pod  uplivom  grčko-by- 
zantskim,  to  je  Bosna  ostala  bez  ičega. 

Pošto  dakle  neima  domaćih  suvremenih  Ijetopisaca  o  poviesti 
Bosne,  koji  bi  mogli  služiti  izvori,  to  bi  znanje  o  poviesti  Bosne 
bilo  ostalo  i  dosele  na  istom  stupnju,  kako  je  bilo  za  Schimeka  i 
Engela,  da  se  nije  obratila  pozornost  na  drugu  vrst  izvora,  naime 
na  spomenike^  i  to  na  povelje,  listove,  izvješća  i  dopise. 

Bosanski  su  vladari,  toli  bani  koli  kraljevi,  imali  već  od  Kulina 
bana  svoj  dvor,  a  na  njem  dvorsku  kancelariju,  u  kojoj  bijahu  na- 
mješteni najprije  dijaci  (scriba),  a  kasnije  logoteti  ili  logofeti  (logo- 


10 

theta).  Kraljevskoj  kancelariji  bilo  je  u  ime  kraljevo  izdavati  po- 
danikom, a  i  strancem  povelje,  zapise  i  otvorene  listove,  dopisivati 
sa  stranimi  vladari,  sastavljati  naredbe  i  t.  d.  Sva  pisma  dvorske 
kancelarije  sastavljala  su  se  jezikom  hrvatskim  (srbskim),  a  pisahu 
ćirilicom  (bosanskom).  Pisma  pako  i  povelje  izdavali  su  svi  bosan- 
ski vladari  počam  od  Kulina  bana  (1189.)  pa  do  Stjepana  Toma- 
ševića.  Povelja  u  obće  izdavalo  se  je  u  Bosni  sila,  pače  kasnije  imali 
su  i  vojvode  i  knezovi  svoje  vlastite  dijake,  koji  su  za  nje  pisali. 
Još  se  i  danas  govori,  da  gdjekoji  begovi  bosanski  imadu  pune 
sanduke  takovih  povelja,  pisanih  bosanskom  ćirilicom. 

Čim  se  je  u  Slovjena  probudila  ljubav  za  izučanje  jezika,  umah 
se  je  pažnja  obratila  i  na  ove  spomenike  toli  historijske,  koli  je- 
zične; nu  prva  zbirka  izadje  tek  g.  1840.  u  Beogradu,  a  izdadeju 
grćko-iztočni  svećenik  iz  Bosne,  po  imenu  Pavao  Karano- TvrtkoviS 
iz  Tvrtković-brda  pod  imenom :  Srpski  spomenici  ili  stare  risovulje, 
diplome,  povelje  i  snošenia  bosanski,  serbski,  hercegovački,  dalma- 
tinski i  dubrovački  kraljeva,  careva,  banova,  I.  dio. 

Ovo  djelce  veoma  je  znamenito,  jer  je  u  njem  sadržana  prvi  put 
zbirka  ćirilicom  pisanih  listina  bosanskih  od  domaćih  vladara,  i  to 
od  Kulinove  listine  od  god.  1189.  do  g.  1463.  Ima  tu  tako  važnih 
listina  i  povelja,  koje  su  bile  kadre  sasvim  preobraziti  dotadanji 
oblik  poviesti  bosanske,  a  uz  to  pružiti  i  liepu  gradju  za  sliku  nu 
tarnjega  života  u  Bosni.  Nije  zato  dugo  ni  prošlo,  te  su  tu  obilnu 
novu  gradju  upotriebili  za  poviest  Bosne  naši  domaći  i  drugi  slo- 
vjenski  zgodopisci. 

Prvi  izcrpi  obilnu  tu  gradju  rodoljubivi  Franjevac  bosanski  Ivan 
Fr.  JuMć,  koji  je  pod  pseudonjmom  Slavoljuh  Bošnjak  izdao  god. 
1851.  u  Zagrebu  „Zemljopis  i  poviestnicu  Bosne^,  Kao  što  se  Juki- 
ćev  zemljopis  odlikuje  tim,  što  je  sastavljen  od  muža,  koji  je  sam 
triezan  i  izobražen  samo  ono  pobilježio,  što  je  ili  sam  vidio  ili  od 
vjerodostojnih  ljudi  čuo,  tako  se  i  njegova  poviest  Bosne  ponajviše 
uzdiže  nad  sve  dosadanje  radnje  s  toga,  što  je  prvi  izdašno  upo- 
triebio  mnogobrojne  spomenike  zbirke  Karano-Tvrtko viceve.  Jukićeva 
poviest  Bosne  zaprema  u  spomenutom  djelu  strane  81 — 164. 

Zbirka  Karano-Tvrtkovićeva  ponuka  nadalje  hrvatskoga  historika 
Ivana  Kukuljevića,  da  sastavi  regesta  iz  povelja  za  poviest  bosansku. 
Kukuljević  priobći  svoju  radnju  u  Arkivu  za  poviestnicu  jugosla- 
vensku (knjiga  II.,  Zagreb  1852.,  strana  1 — 34.);  tuj  nalazimo  pod 
imenom :    ^Izvadci  listina  i  povelja  bosanskih^  260  izvadaka  iz  li- 


11 

stina.  Kukuljević  rabio  je  za  tu  radnju  ponajviše  diplomatar  Tvrt- 
kovićev,  a  uz  to  rabili  su  mu  spisi  Lucićevi,  glasoviti  Codex  diplo- 
maticus  ugarski  od  Fejera  (1829. — 35.),  zatim  gradja  iz  Farlata, 
Katone  i  t  d.  Osim  toga  priobći  isti  Kukuljević  u  istom  arkivu 
pod  naslovom:  „Spomenici  bosanski  i  crnogorski^  (p.  35 — 48.)  pet 
veoma  važnih  listina  bosanskih,  i  to  tri  latinske  a  dvie  hrvatske. 

Treći,  koji  se  je  poslužio  obilnom  sbirkom  Tvrtkovićevom,  jest 
Eus  A.  Majkov.  Majkov,  slovjenski  jezikoslovac,  izdade  god.  1857. 
u  Moskvi  poviest  srbskoga  jezika  i  literature  pod  imenom:  Istorija 
serbskago  jazika  vo  svjazi  s  istorieju  naroda,  Moskva  1857.  — 
Majkovu  bijaše  glavna  svrha,  da  napiše  istoriju  literature,  nu  zna- 
jući dobro,  da  se  ova  bez  politične  poviesti  nemože  valjano  razu- 
mjeti, pridoda  svojemu  djelu  i  političnu  poviest  ovih  zemalja,  koje 
su  po  njegovu  mnienju  srbske,  naime  prave  Srbije,  Bosne  i  Dubrov- 
nika. Majkovljeva  historija  prevedena  je  Gj.  Danićićem  na  srbski,  te  je 
II.  izdanje  toga  prevoda  izašlo  godine  1876.  u  Beogradu  pod  ime- 
nom :  Istorija  srpskoga  naroda.  Poviest  Bosne  zaprema  u  tom  izda- 
nju strane  145 — 192.,  te  je  kao  što  i  Jukićeva  osnovana  velikim 
dielom  na  gradji  Tvrtkovićevoj. 

Kao  što  su  Tvrtkovićevi  spomenici  pokrenuli  novo  obradjivanje  bo- 
sanske historije,  isto  su  tako  pobudjivali  na  dalje  skupljanje  bosanskih 
i  inih  spomenika.  Tako  je  dobro  poznati  slovjenski  historiograf  Pav, 

V 

Josip  Safarik  izdao  g.  1851.  u  Pragu  glasovite :  Pamdtkj  dfevniho 
'pismenictvi  Jihoslovanuv ,  gdje  no  uz"  ljetopise,  žitija  i  zakonike 
uvrsti  i  nekoliko  listina,  medju  njimi  bosanskih;  a  g.  1858.  ugleda 
svjetlo  znamenito  djelo  od  Fr.  Miklosića:  Monumenta  serbica  spec- 
tantia  historiam  Serbiae,  Bosnae,  Kagusii,  Viennae  1858.  U  tom 
velikim  trudom  i  razborom  sastavljenom  djelu  Miklošić  je  ponaj- 
prije izdao  još  jedanput  sve  listine,  što  ih  je  prvi  obielodanio  Tvrt- 
ković,  nu  po  originalih;  osim  toga  uvrstio  je  ne  samo  sve  listine, 
što  su  štampane  g.  1840—58.,  nego  je  takodjer  sam  g.  1856.  pu- 
tovao Dalmacijom  i  Crnom  gorom,  te  je  toga  mnogo  pokupio.  Napokon 
poslužio  se  je  i  rukopisnom  gradjom  u  carskom  tajnom  arkivu  Bečkom, 
gdje  imade  mnogo  dragocjenih  originala.  —  Ovom  radnjom  postala 
je  suvišna  zbirka  Tvrtkovićeva,  koja  ima  sada  samo  historijsku  vried- 
nost,  pošto  su  sve  listine  i  povelje  ove  zbirke  štampane  daleko  kri- 
tičnije i  točnije  u  Miklošićevu  zborniku. 

Izdanje  Tvrtkovićevo  nije  samo  potaknulo  ponovljeno  izdanje  Mi- 
klošićevo,  nego  je  u  obće  pokrenulo  učenje  spomenika,  sahranjenih 


12 

po  arkivih.  Ivan  Kukuljević  proputovao  je  u  to  ime  cielu  Dalmaciju 
i  veliki  dio  Italije,  da  pretraži  razne  arkive.  Najbogatiji  arkivi  za 
poviest  svih  južnih  Slovjena  u  obće,  a  po  tom  i. Bosne  jesu:  u  Dal- 
maciji arkiv  dubrovački,  a  u  Italiji  mletački.  S  ovimi  sredovječnimi 
republikami  bijahu  kroz  cieli  srednji  viek  svi  južni  Slovjeni  u  ži- 
vahnu saobraštaju,  te  se  je  tuj  sakupilo  neizmjerno  blago  za  poviest 
južnih  Slovjena,  a  po  tom  i  Bosne. 

Nije  mi  ovdje  razlagati  obilje  dubrovačkoga  arkiva,  koji  broji  na 
tisuće  knjiga  i  svežčića ;  iztaknuti  mi  je  samo,  da  je  jedan  dio 
toga  dubrovačkoga  blaga  izdao  knez  Medo  Pucić,  i  to  najprije:  Spo- 
menici srpski  od  g.  1395 — 1423,  to  jest  pisma  pisana  od  republike 
dubrovačke  kraljevima,  vojvodama  i  knezovima  srbskim,  bosanskiem 
i  primorskiem.  Beograd  1858,  (ovo  su  same  hrvatske  listine  i  do- 
pisi izvadjeni  iz  zbornika:  Lettere  e  comissioni  di  Levante)  — 
zatim  Spomenici  srpski  iz  dubrovačke  arkive,  knjiga  druga,  Beograd 
1862.  —  Obje  knjige  Pucićeve  pružaju  preobilnu  gradju  za  poviest 
Bosne,  premda  je  to  tek  malena  čest  priloga,  što  ih  krije  dubrovački 
arkiv.  Ima  medjutim  nade,  da  će  doskora  ugledati  sviet  sva  važnija 
gradja  ovoga  arkiva.  Jugoslavenska  akademija  u  Zagrebu  počela  je 
barem  izdavati  od  godine  1879.  izprave  i  ostalu  gradju  arkiva  du- 
brovačkoga, te  je  već  ugledao  svjetlo  jedan  svezak,  naime:  Monu- 
menta Eagusina,  Libri  Reformationum,  Tomus  I.  —  1306  —  1347. 
Zagrabiae  1879.  (Monumenta  spectantia  historiam  Slavorum  meridi- 
onalium,  Volumen  X.) 

Djelo  Miklošićevo  i  Pucićevo  medjusobno  se  dopunjuju,  te  su 
kadra  sama,  da  poviesti  bosanskoj  podadu  sasvim  novi  lik.  Nu  jedno 
činilo  je  ta  djela  težko  rabivimi,  naime  to,  što  nisu  imala  nikakova 
indexa.  Tomu  pomogne  medjutim  Gjiiro  Danicić  sastavivši  velikim 
trudom  upravo  na  temelju  ovih  djela :  Rječnik  iz  književnih  starina 
srpskih  u  III  svezka.  Biograd  1863—64.  Rječnik  je  tako  sastavljen,  da 
može  veoma  zgodno  služiti  i  kao  index  djelu  Miklošićevu  i  Pucićevu. 
(Ocjena  od  V.  Jagića.  u  ^Književniku",  II.  tečaj,  p.  441  —  443.) 

Mletački  arkiv,  takodjer  bogat  gradjom  za  poviest  južnih  Slovjena, 
a  napose  Bosne,  dobrahno  je  već  izcrpan. 

Još  god.  1857.,  čim  se  je  saznalo  iz  izvješća  Ivana  Kukuljevića 
za  bogatstvo  mletačkoga  arkiva  glede  poviesti  naše  u  obće,  pošalje 
družtvo  srbske  slovesnosti  u  Beogradu  dra.  Janka  Safarika  put 
Mletaka,  da  izpiše  sve  važnije  stvari.  Ovaj  to  učini,  te  već  sliedeće 
godine  poče  isto  družtvo  izdavati  „Srpske  spomenike  mletačkog  ar- 


13 

kiva  (Monumenta  Serbica  archivi  Veneti)  i  to  u  „Glasniku  druž- 
tva  srbske  slovesnosti"  (svezka  XI— XV.  g.  1858—1862.).  U  tom 
zborniku  imade  znamenitih  podataka  za  poviest  Bosne  od  najstarije 
dobe  do  propasti  njezine.  Nu  to  izdanje  nije  nimalo  kritično  ni  sa- 
vjestno,  kako  se  to  danas  zahtieva  (vidi  kritiku  u  „Književniku" 
od  g.  1865.,  pag.  290.  etc,  od  /S'.  L;w6ido^);  zato  jugoslavenska  aka- 
demija u  Zagrebu  još  jednom  izdaje  te  spomenike  pod  rukovodstvom 
Sime  Ljubica,  koji  je  već  dopro  do  g.  1412.  Dosele  je  izašlo  6  sve- 
zaka pod  imenom  „Listine  o  odnošajih  izmedju  južnoga  Slavenstva 
i  mletačke  republike"  (Monumenta  spectantia  historiam  Slavorum  me- 
ridionalium  1868—1878.,  svezak  L,  II.,  IIL,  IV.,  V.  i  IX.) 

Već  sam  jednom  iztaknuo,  da  je  Bosna  za  svojih  narodnih  vla- 
dara mnogo  obćila  sa  Eimom  i  rimskimi  papami.  Povod  tomu  bi- 
jaše vjera  patarensha  ili  bogomilska,  koja  se  bješe  u  Bosni  duboko 
uvriežila.  Pape  su  svom  silom  nastojali,  da  patarenske  krivovjerce 
sasvim  izkorjene,  a  katoličku  vjeru  da  što  bolje  učvrste.  Uslied 
toga  bijahu  skoro  vazda  u  živahnu  dopisivanju  sa  bosanskimi  vla- 
dari, pače  se  često  obraćahu  i  na  ugarsko-hrvatske  vladare,  koje  je 
rimski  dvor  smatrao  vrhovnim!  vladari  Bosne.  Već  Farlati  priobćio 
je  u  poviesti  katoličke  crkve  u  Bosni  mnoge  dopise  papine  nakralje 
bosanske  i  ugarske,  tičuće  se  Bosne;  još  više  nalazimo  papinskih 
dopisa  skupljenih  u  Fejerovu  zborniku;  nu  prvo  kritično  izdanje 
svih  skoro  poznatih  dopisa  papinskih  na  ugarsko-hrvatske  i  bosan- 
ske vladare  priredio  je  poznati  učenjak  Augustin  Theiner  ,  koji  se 
je  u  to  ime  poslužio  vatikanskim  arkivom  u  Kimu.  Theiner  izdao 
je  dva  djela;  jedno  sadržaje  listove  papa  na  kraljeve  ugarske,  a 
drugo  dopise  na  južnoslovjenske  vladare  i  biskupe.  Prvomu  je  djelu 
naslov :  Vetera  monumenta  historica  Hungarlam  sacram  illustrantia^ 
II.  svezka,  Komae  1859.;  a  drugomu:  Vetera  monumenta  Slavorum 
meridionalium  historiam  illustrantia,  I.  svezak  u  Rimu  1863.,  drugi 
svezak  u  Zagrebu  1875.  (uredio  dr.  Rački).  U  oba  ova  Theinerova 
izdanja  ima  veoma  mnogo  priloga,  kojimi  se  razjašnjuje  ne  samo 
crkvena  već  i  politička  poviest  Bosne. 

Istom  nakon  svih  ovih  izdanja  spomenika  bilo  je  moguće  pomi- 
sliti, da  se  iznova  piše  poviest  Bosne.  I  zbilja  na  temelju  ovih  novih 
izvora  ugledalo  je  posljednjih  godina  više  manjih  i  većih  razprava 
i  djela,  koja  evo  kronologijskim  redom  spominjem : 

—  Dr.  Petranović  Bozidar,  Bogomili,  crkva  bosanska  i  kršćani. 
U  Zadru,  1867.  (Ocjena  od  Bačkoga  u  Radu  I,  242.) 


14 

—  Racki  dr.  Franjo y  Pokret  na  slavenskom  jugu  koncem  XIV. 
i  poretkom  XV.  vieka.  (Rad  II— IV.),  Zagreb,  1868. 

—  Racki  d7\  Franjo ,  Bogomili  i  Patareni.  (Rad  jug.  akademije 
VII.,  VIII.  i  X.)  Zagreb  1869.  i  dalje. 

—  Ljubić  S.f  Opis  jugoslavenskih  novaca,  Zagreb,  1875.  (osobito 
183—217.) 

—  Ljubić  S.^  Povjestnička  iztraživanja   o   Hrvoji.  (Rad  XXVI.). 

—  Ruvarac  Ilarion,  Nešto  o  Bosni,  dabarskoj  i  dabro-bosanskoj 
episkopiji  i  o  srbskim  manastirima  u  Bosni.  (Godišnjica  Nikole  Ou- 
pića.  II.  Beograd,  1878.,  p.  240—261.) 

—  Jireček  Constantin  Jos.,  Die  Handelsstrassen  und  Bergwerke 
in  Serbien  und  Bosnien  wahrend  des  Mittelalters.  Prag,  1879.  — 
pag.  92. 

Uza  to  skupljala  se  je  svedjer  nova  gradja.  Dr.  Racki  priobćio 
je :  Prilozi  za  zbirku  srbskih  i  bosanskih  listina,  (Rad  I.) ;  —  Pri- 
lozi za  poviest  bosanskih  patarena  (Starine  I.) ;  Dubrovački  spome- 
nici ob  odnošaju  dubrovačke  obćine  naprama  Bosni  i  Turskoj  go- 
dine razpa  bosanske  kraljevine  (Starine  VI.) ;  Kosanović  Sava :  Be- 
Iježke  0  Bogomilima  (Glasnik  srpskog  učenog  društva  XXXVII.), 
i  Srpske  starine  u  Bosni  (Glasnik  XXIX.  i  XXXVIIL).  Osim  toga 
mnogo  je  razsijano  po  časopisih  hrvatskih,  srbskih  i  ugarskih. 

Nu  sve  to  još  nedostaje.  Kad  bi  se  htjelo  sve  moguće  za  sustavnu 
poviest  Bosne  izcrpiti,  trebalo  bi  još  upotriebiti  gradju  budimskoga 
i  zagrebačkoga  arkiva;  zatim  silnu  gradju  dubrovačkoga  arkiva, 
osobito  znamenite  Lettere  e  comissioni  de  Levante,  koje  počimaju  g. 
1359.  —  Potrebno  bi  napokon  još  bilo,  da  se  izdade  rukopisno 
djelo  Gjone  Rastića  (Junius  Resti),  koji  je  u  prošlom  stoljeću 
(t  1736.)  sastavio  poviest  Dubrovnika.  Ovo  je  djelo  važno,  jer  se 
u  njem  obazire  veoma  mnogo  na  poviest  Bosne,  a  uz  to  ima  u 
njem  mnogih  listina  i  zanimivih  potankosti. 


I.  Historijski  zemljopis  Bosne  i  Hercegovine. 

Položaj  Bosne;  slika  njezina   tla.  —   Razvoj   bosanske   države.    — 

Gornja  Bostia,  matica  kasnijoj  bosanskoj  državi.  —    Soli  i    Usora^ 

Dolnji  kraji,  Zapadne  strane,  Hum  i  Primorje,  Podrinje. 

Tri  rieke,  Morava,  Vardar  i  Drim,  primaknuvši  se  jedna  drugoj 
na  podnožju  bajovne  Sare-planine,  diele  balkanski  poluotok  na  tri 
česti:  na  južnu  ili  arbanasko-grčku,  na  iztočnu  ili  bugarsko -grčku, 
i  na  zapadnu  ili  hrvatsko-srbsku.  Zapadnu  Čest  balkanskoga  polu- 
otoka luči  od  iztočne  rieka  Morava,  a  od  južne  rieka  Drim;  od 
srednje  ju  Evrope  razstavljaju  rieke  Kupa,  Sava  i  Dunav,  a 
na  zapadu  ju  oplakuje  jadransko  more.  U  toj  zapadnoj  Česti  bal- 
kanskoga poluotoka  eto  Bosne  ponosne  sa  junačkom  Hercegovinom. 
Današnja  Bosna  sa  Hercegovinom  zaprema  prostoriju  od  kojih 
950  D  zemljopisnih  milja;  u  prijašnja  vremena  bijaše  sad  manja, 
a  sad  veća.  Bilo  je  i  časova,  kada  je  obuhvatala  malo  ne  svu  zapadnu 
čest  balkanskoga  poluotoka.  Jer  Bosna  sama  nema,  osobito  na  za- 
padu i  iztoku,  nikakovih  prirodnih  medja,  već  je  jednom  sizala  na 
zapadu  do  Dubice  na  Uni  i  otoka  Brača  na  moru,  a  drugi  put 
na  iztoku  do  Smedereva  i  rieke  Morave. 

Sred  ogromne  mreže  bosanskoga  gorovlja,  sred  nebrojenih  gor- 
skih kosa  i  sklopova  razabire  se  jedan  središnji  planinski  pojas, 
koji  priliči  krtorovini  prostirućoj  se  preko  poljskih  brazda.  Taj 
planinski  pojas,  što  počima  na  medji  hrvatsko  dalmatinsko-bosanskoj, 
a  doČima  na  medji  crnogorskoj,  jest  glavno  gorje  bosansko,  a  i 
razvodno  gorje,  s  kojega  teku  rieke  u  dva  mora:  u  crno  (dotično 
u  Savu  i  Dunav)  i  u  jadransko.  Planinski  taj  pojas  nije  medjutim 
jedan  suvisli  gorski  lanac,  već  niz  viših  i  nižih  planinah  (Šator ^ 
Vitoroga,  Radusa,  Zec  2160  met.,  Bitovnja,  Bjelašnica  2115  met., 
Treskavica  2128  met.),  koji  u  glavnom  razstavlja  pravu  Bosnu  od 
Hercegovine.  Po  tom  Bosna  (u  užem  smislu)  spada  na  područje 
crnoga  mora,  a  Hercegovina  na  područje  jadranskoga  mora.  Ima- 


16 

jući  to  na  umu  lasno  je  razumjeti,  zašto  su  se  oblasti  Hum  i  Tra- 
vunja,  od  kojih  je  postala  Hercegovina,  tek  nakon  mnogih  napora 
sjedinile  sa  bosanskom  državom  i  zašto  su  upravo  gospodari  hum- 
ske zemlje  kasnije  težili  za  što  većom  neovisnosti  i  samostalnosti, 
ter  nastojali  napokon  sasvim  razkinuti  neprirodnu  svezu  sa  ostalom 
bosanskom  državom.  8a  razvodnoga  gorja  pružaju  se  pojedine  grane, 
koje  izpunjuju  cielu  Bosnu  i  Hercegovinu.  One'gi'ane,  koje  se  odva- 
jaju na  sjeveru  a  steru  se  Bosnom,  teku  prema  sjeveru  izmedju 
rieka  Une,  Vrbasa,  Bosne  i  Drine,  te  se  sve  više  snizuju,  dok  se 
neizgube  u  ravnici  Posavini.  Grane  naprotiv,  što  se  odvajaju  raz- 
vodnomu gorju  na  zapadu  i  jugu,  a  teku  Hercegovinom,  prostiru 
se  pravcem  uzporednim  sa  obalami  jadranskoga  mora,  te  se  sastaju 
kod  rieke  Neretve.  Bosna  dakle  jest  velika  sfupnjevma,  a  Herce- 
govina ogromna  kotlina.  Ova  sUka  bosansko-hercegovačkoga  zem- 
ljišta znatno  se  je  dojimala  i  same  po\;jesti  bosanske.  Tim  što  je 
Bosna  stupnjevina,  prelazeća  na  sjeveru  u  nizinu  savsku,  otvorena 
je  ona  prema  srednjoj  Evropi,  te  je  za  sve  vrieme  samostalnosti 
svoje  bila  izvrgnuta  napadajem  susjednih  ugarskih  vladara.  Ugar- 
ske vojske  mogle  su  bez  prirodnih  zaprieka  prebaciti  Savu,  a  zatim 
su  im  doline  bosanskih  rieka  bile  naravni  putevi  u  samo  srce  bo- 
sanske države.  Bosna  je  nadalje  uslied  tla  svoga  bila  vazda  podie- 
Ijena  na  dvoje:  na  gornju  ili  planinsku  Bosnu  tik  izpod  razvodnih 
planina  do  prelaza  rieka  u  nizinu,  i  na  dolnju  ih  ravnu  Bosnu 
bHže  utoka  bosanskih  rieka  u  Savu.  Ovu  prirodnu  diobu  današnje 
Bosne  zamj etili  su  već  Rimljani,  čim  su  ustanovili  za  medju  po- 
krajinam  Pannoniji  i  Dalmaciji  crtu  od  današnje  Banjaluke  po 
prilici  sve  do  današnjega  Zvornika.  Što  je  današnje  Bosne  bilo 
ovoj  crti  na  sjeveru,  pripadaše  Pannoniji,  a  što  joj  je  bilo  na  jugu, 
pokrajini  Dalmaciji.  I  u  srednjem  vieku  dobro  se  je  razhkovala 
prava  ih  gornja  Bosna  od  današnje  dolnje  Bosne,  koju  zapremahu 
oblasti  Soh  i  Usora,  mnogo  puta  i  politično  odieljene  od  ostale 
države.  Narod  sam  i  danas  pravi  tuj  razhku,  pošto  zove  Bosnom 
jedino  prediel  od  Sarajeva  do  Zepča,  dočim  je  kraj  od  Zepča  do 
Save  prozvao  Posavinom.  Kao  što  je  slika  površja  bosanskoga 
znatno  otegoćivala  političko  jedinstvo,  tako  je  nasuprot  kotlinasto 
tlo  Hercegovine  bilo  u  prilog  centrahzaciji.  Tuj  su  se  već  jako 
rano  naokolo  Huma,  te  glavne  oblasti  neretavske,  nanizale  ostale 
oblasti,  koje  spadaju  na  područje  Neretve:  najprije  velika  čest 
stare  kneževine  Neretve,  kasnije  i  Podgorje,  napokon  i  dielovi  dr- 


17 

žave  hrvatske.  Pa  tako  se  Hum,  današnja  Hercegovina,  premda 
podložan  Bosni,  pokazuje  daleko  više  jedinstvenim  i  cjelovitim,  nego 
li  sama  Bosna. 

I.  Matica  bosanske  države,  središte,  iz  kojega  se  je  bosanska 
vlast  razastrla  na  sve  strane  po  prvobitno  hrvatskih  i  srbskih  oblastih, 
bijaše  gornja  Bosna ^,  t.  j.  visočina  naokolo  gornjega  toka  rieke 
Bosne  od  izvora  njena  do  povjestnoga  klanjca  Vrandučkoga.  Da 
upoznamo  nešto  bolje  tu  oblast. 

Grornja  Bosna  jest  visočina.  Najglavnija  je  tuj  visoka  dolina 
same  rieke  Bosne,  koja  se  neprestance  širi  i  suzuje,  te  se  od  550 
metara  snizuje  do  Vranduka  na  313  met.  Dolina  je  Bosne  najšira 
upravo  tik  izpod  samoga  izvora;  tamo,  gdje  se  u  nju  slievaju  pri- 
toči  Miljacka  i  Željeznica  s  desna,  a  Zujevina  s  lieva.  Tuj  se  do- 
lina Bosne  razširuje  u  liepu  i  pitomu  visoku  ravnicu  (520  met.), 
dugu  4  sata,  a  široku  isto  toliko.  Visoka  se  ta  ravnica  zove  danas 
Sarajevsko  ili  Šaraj sico  polje;  a  u  srednjem  vieku  bijaše  tuj  župa, 
koja  se  je  po  vrelu  Bosne  prozvala  Vrhbosna  (supa  Urhbozna)^. 
Vrhbosna  bijaše  ponajglavnija  župa  i  tako  rekuć  središte  gornje 
Bosne,  tako  da  se  je  ova  ciela  koji  put  po  njoj  zvala ^.  U  župi 
vrhbosanskoj  spominje  se  već  u  polovici  10.  stoljeća  tvrdi  grad 
Kotor  (to  KaTspa),  koji  stajaše  kod  današnjega  sela  Kotora  9  kilo- 
metara Sarajevu  na  jugozapadu  tik  izvora  same  Bosne;  u  kasnije 
doba  podiže  se  nedaleko  Kotora  nov  r  velik  grad  Vrhbosna  (il  ca- 
stello  Varch-Bosna,  odatle  izkvareno  Varbossania,  Werchbossen), 
današnja  tvrdja  Sarajevska,  gdje  bi  g.  1415.  sahranjen  bosanski 
vojvoda  Pavao  Radinović.    Uz    ove    znamenitije  gradove    spominju 

*  Diese  urspriingliche  Bosna  beschrankte  sich  auf  den  oberen  Lauf  des 
Flusses  Bosna  ....  Noch  ira  XIV.  und  XV.  Jahrliunderte  galt  in  der 
Kanzlei  der  Ragusaner  die  Adresse  „Mercatoribus  in  Bossina"  als  gleich- 
bedeutend  mit  „Mercatoribus  in  Subuisochi"  (Visoki)  oder  „Clioynica". 
(Fojnica);  man  verstand  unter  Bossina  ebon  nur  das  obere  Bosnathal. 
Jireček  Const.  dr.,  die  Handelsstrassen  und  Bergwerke  von  Serbien  und 
Bosnien  wahrend  des  Mittelalters.  Prag  1879.  pag.  29. 

*  Župa  Vrhbosna  (supa  Urhbozna,  \v6rtlicli  „Quellbosna",  genauer  Quell- 
gebiet  der  Bosna,  cf.  Vrch-Prača,  Vrh-Lab  u.  s.  \v.)  ,  .  .  Jireček,  op.  cit 
pag.  31. 

^  „Quandam  partem  Moesiae,  quam  noii  auperiorein  Boznam,  vel  vulgari 
vocabulo  Werhhozanyam  vocamus"  . . .  J.  Thwrocz,  Chronica  Hungarorum; 
Schwandtner,  Scriptores  rorum  hungaricarum,  I.  p    292. 

2 


18 

se  u  vrhbosansko!  župi  još  i  druga  mjesta ,  kao  grad  Hodidjed 
(Chodidied,  Chodidieth),  današnji  Starigrađ,  2^/2  sata  Sarajevu  naju- 
goiztoku,  zatim  Brdo  (Burdo)  sa  stolnom  crkvom  sv.  Petra,  koje 
bijaše  neko  vrieme  sielo  bana  i  katoličkoga  biskupa.  Ovo  potonje 
mjesto  stojaše  po  svoj  prilici  kod  današnjega  sela  Blažuja.- 

Gornjoj  Bosni  pribrajahu  se  još  doline  pritoka  rieke  Bosne,  po- 
imence Lepenice  i  Lašve  na  lievoj  strani,  a  Hahnje  i  Trsthmice  na 
desnoj.  Područje  Lepenice  i  njezinih  pritočića  obuhvataše  Lepenicka 
župa  (supa  Lepenicha),  u  kojoj  se  kasnije  spominju  kraljevski  gra- 
dovi (^stolna  mista")  Kozao  ili  Kozo.  Kreševo  (Cresseuo)  i  varoš 
pod  njim  (pod  Kreševom,  Sotto  Cresceuo),  zatim  glasovita  trgo- 
vačka i  rudarska  varoš  Hvojnica  ili  Fojnica  (Ouojniza,  Choynica), 
napokon  rudarska  mjesta  Dezevice  i  Dusina.  Dolina  Lašve  i  pri- 
točića joj  sastavljaše  župu  Lašvansku  (supa  Losona),  u  kojoj  se 
tek  za  turskoga  gospodstva  prvi  put  g.  1503.  javlja  današnji  grad 
Travnik.  Veoma  znamenit  u  povjesti  bijaše  još  prediel  rieke  Tr- 
stivnice,  koji  je  po  planini  Redu  dobio  ime  župe  Podredske  (supa 
Bored).  Tuj  stajaše  već  u  polovici  10.  stoljeća  utvrdjen  grad  Des- 
nik  ili  Tesnik  (to  Aecvrj/.j  blizu  današnjega  sela  Teševa*,  kasnije 
spominje  se  tuj  mjesto  Bjelino  polje  ili  Bjelopolje  (Belinapola)  na 
istoimenom  polju  (Bolino  poili) ;  a  u  14.  i  15.  stoljeću  nalazimo  u 
toj  župi  ponajglavnije  gradove  i  stolna  mjesta  bosanskih  vladara. 
Tuj  su  gradovi  Sutiska  i  bliza  joj  Trstivnicaj  najobičnija  boravišta 
bosanskih  kraljeva ;  tuj  je  uz  rieku  Bosnu  grad  Visoki^  a  pod  njim 
varoš  Podvisokij  najznamenitije  trgovište  bosansko  u  14.  i  15.  sto- 
ljeću. Tuj  se  je  napokon  jedan  sat  Sutiskoj  na  iztoku  uzdizao 
izpod  planine  Red,  a  na  visoku  briegu  kod  sutoka  potoka  Bukovice 
i  Borovice  priestolni  grad  bosanskih  kraljeva,  tvrdi  Bobovac^  u  ko- 
jem se  je  čuvala  kruna  bosanska^. 

Od  nekadanjega  slavnoga  grada  Bobovca  sačuvana  je  sve  dosele  jedna 
kula  na  pol  ciela,  s  koje  se  širi  liep  vidik  na  polja  Ljestovaču  i  Lješuicu. 
Narod  tamošnji  sjeća  se  još,  kada  su  tim  gradom  domaći  kralji  vladali. 
Priča,  da  je  kralj  često  izlazio  iz  Bobovca  na  šetnju  dolje  u  polje,  a  naj- 
više da  bi  išao  na  vodu  Bistrik  izpod  sela  Aljinčića.  Nadalje  se  pripo- 
vieda,  da  je  kraljica  bosanska  bježeć  iz  Bobovca  pred  Turčinom,  na  po- 

*  Vidi  moju  razpravicu  u   „ViesDiiiku  hrvatskoga  arkeologičkoga   družtva", 

God.  II.  br.  4.  pag.  107  i  108. 
^  „Castrum  jrrincipale  ipsius   regis  Ozthoye   Babulch   uocatum,    ubi    corona 

ipsius  regni  Bozne  conservatur."  Vidi  povelju  kralja  Sigismunda  od  god. 

1405.  u  Fejera,  Codex  diplomaticus  regni  Hungariae,  X.  4.  pag.  388. 


19 

lazku  rekla:  „Ništa  mi  nije  zalije  što  pšenice  Lješnice  (sa  polja  Lješnice) 
i  pastrme  Bukovice  (iz  potoka  Bukovice)'^.  Pokazuje  se  i  Carev  kamen^  na 
kojem  da  je  turski  car  sjedio  i  motrio  Bobovac^  kad  ga  je   došao    uzeti. 

Gornja  Bosna  obuhvatala  je  dakle  izprvice  samo  područje  gor- 
nje Bosne  i  njezinili  pritoka,  te  je  visočina  gornjo-Losanska  imala 
po  prilici  ove  medje  :  na  sjeveru  planine  Vlašić  i  Konj,  na  iztoku 
planinu  Romani  ju,  na  jugu  Bjelašnicu  i  Bitovnju,  a  na  zapadu  pla- 
nine Vraniću,  Radovan  i  Karaulu.  U  nutarnjosti  ove  visočine  bijahu 
najstarije  župe  plemenske,  tuj  stajahu  najznatnija  stolna  mjesta 
bosanskih  vladara  i  neke  glavnije  varoši  kasnije  države  bosanske. 
Nu  gornja  Bosna  nije  dugo  bila  sputana  u  toli  uzahne  medje.  Ve- 
oma rano  prikupi  ona  oko  sebe  neke  susjedne  župe  srbske  i  hrvat- 
ske na  iztoku,  jugu  i  zapadu,  te  se  još  prije  polovine  13.  stoljeća 
prikuči  srednjoj  Drini,  srednjoj  Neretvi  i  gornjemu  Vrbasu.  Na 
iztoku  pridruži  si  poimence  ziipii  Boračku  (comitatus  Berez)  oko 
današnje  Vlasenice  sa  znamenitim  gradom  Pracom  (Pracha  Bjscup- 
nia).  Bijaše  u  toj  župi  i  grad  Borac  (Borac,  Boragio)  sa  varoši  izpod 
njega  (Subtus  Boraz  ili  Sotto  Boraz;  još  i  danas  zovu  kršćani 
malenu  ravnicu  oko  Vlasenice  imenom  Birač) ;  a  po  svoj  prilici 
spadaše  na  nju  i  glasovita  rudarska  varoš  Srebrenica,  koja  se  spo- 
minje počam  od  g.  1376.  Na  jugu  razširi  se  gornja  Bosna  prema 
Neretvi,  a  osobito  zahvati  brzo  dolinu  Neretvice.  Tuj  je  već  prije 
polovice  13.  stoljeća  imala  župu  Neretvu  (supa  Nerotna),  koja  je 
obuhvatala  dolinu  Neretvice  i  desnu  obalu  srednje  Neretve.  U  isto 
po  prilici  vrieme  pomaknu  se  Bosna  i  prema  Hrvatskoj,  pridruživši 
si  župu  Uskopje  ili  Skoplje  (supa  Vozcopla,  Uscople)  na  gornjem 
Vrbasu. 

Ovo  je  obseg  prave  ili  gornje  Bosne  god.  1244.,  a  bijaše  za 
cielo  već  u  drugoj  polovici  12.  stoljeća,  i  ostade  tako  sve  do  pada 
Bosne  pod  Turčina.  Sve,  što  su  od  12.  stoljeća  počam  bosanski 
vladari  (bani  i  kralji)  sticali,  nisu  više  pridruživali  samoj  Bosni, 
već  bi  sjedinili  sa  svojom  državom  kao  zasebne  oblasti  pod  poseb- 
nimi  imeni.  Oblasti  te  pako  bijahu :  Soli,  U  šora,  Dolnji  kraji,  Za- 
padne stranCj  Humska  zemlja  i  Primorje,  i  Podrinje. 

II.  Soli  (Sale,  Sou,  Soy,  Sow).  Ova  oblast  steraše  se  u  današ- 
njoj sjevernoj  Bosni  medju  riekom  Drinom  i  Bosnom,  a  naokolo 
rieke  Spreče.  Jos  i  danas  spominju  varoši  Dolnja  i  Gornja  Tuzla 
(tuz  =sol),  gdje  je  nekoč  ta  oblast  bila.  U  polovici  10.  stoljeća  sto- 
jaše  tuj  utvrdjeni  grad  Salenes  (to  Sa)^Yivic),  te  bje  od  njega  prozvan 


^0 

i  cieli  okoliš  imenom  Soli.  U  polovici  10.  stoljeća  pripadaše  grad 
Salenes  sa  okolišem  pravoj  Srbiji.  Iza  toga  javljaju  se  Soli  tek  g. 
1225.  prvi  put  kao  zasebna  oblast  uz  banovinu  bosansku,  a  konačno 
bjehu  sjedinjene  sa  bosanskom  državom  početkom  14.  stoljeća. 
Ban  Stjepan  Kotromanić  prvi  se  zove  g.  1824  „dux  de  la  Sale^'^^ 
a  za  njim  čine  to  svi  vladari  do  pada  Bosne. 

III.  Usora  (Usura,  Vxora,  Wozora,  Woscura)  bijaše  oblast,  što 
se  steraše  na  dolnjoj  Bosni  i  na  pritoku  joj  Usorl,  koja  utiče  iznad 
Dobora  u  Bosnu.  Usora  širila  se  je  s  obiju  strana  dolnje  Bosne 
od  rječice  Lisnice  ili  Lješnice,  Zepču  na  sjeveru^  pa  sve  do  utoka 
Bosne  u  Savu.  U  toj  oblasti  stojahu  znameniti  i  u  vojnoj  povjesti 
bosanskoj  dobro  poznati  gradovi  TešanJ,  Dohojj  Dohor  i  Srehrenik.'^ 
Po  padu  Bosne  načiniše  ugarsko-hrvatski  kralji  od  ostataka  Usore 
banovinu  Srehrenicku^.  I  Usora  spominje  se  prvi  put  uz  Bosnu  g. 
1225.,  nu  podpuno  bi  joj  pridružena  tek  stotinu   godina  kasnije. 

IV.  Doluji  kraji  (partes  inferiores^;  magj  Olfeld  =  Alfold).  Prvi 
put  se  spominju  g.  1244,  a  g.  1299.  iztiču  se  već  kao  dio  bosanske 
države.  ^°  Tada  im  bijaše  gospodar  knez  Hrvatin  (comes  Hrivatinus), 

'  Monumenta  spectantia  historiam  Slavorura  meridionalium,  X.,  Monumenta 
Eagusina,  p.  115. 

'  „Na  Usori  va  slavnoj  našoj  vojsci  na  Lisnici"  u  povelji  kralja  Stjepana 
Ostoje  od  g.  1399. ;  Miklošić,  Monumenta  serbica,  p.  235.  —  Godine  1461. 
pokloni  kralj  Stjepan  Tomašević  svomu  stricu  Radivoju  „grad  Tešanj 
na  Usori",  Bosanski  prijatelj  I.  pag.  21.  —  Sravni  još  Jirečka,  op.  cit. 
pag.  30.,  nota  96. 

*  „Ad  occupationem  castrorum  banatus  Zrebernyk^  u  jednom  pismu  od  g. 
1512.  —  Starine,  izdane  jug    akad.  V.  p.  153. 

'  Za  poviest  i  mjestopis  dolnjih  krajeva  i  njihovih  župa  služe  ovi  izvori : 
Tkalčić,  Monumenta  historica  episcopatus  Zagrabiensis,  knjiga  I.  (pag.  86, 
128,  146,  207,  218)  i  knjiga  II.  (pag.  90—91);  zatim  Kukuljevića  Ivana, 
Jura  regni  Croatiae  I.  (pag.  43) ;  i  Račkoga  Fr.,  Izvadci  iz  kralj,  osred- 
njega arkiva  u  Napulju  (Arkiv  za  povjestnicu  jugoslav.  VII.p.  34,  37,  39, 
47  i  51).  Znamenite  su  još:  listina  od  g.  1412  u  Pučićevih  Spomenicih 
srpskih  I.  176,  i  listine  od  g.  1434  i  1446  u  Miklošiću,  Monumenta  ser- 
bica,  pag.  377 — 379  i  439.  Kao  pomagala  služe:  Novaković  St.,  Srbske 
oblasti  X.  i  Xn.  veka,  pag.  93—101;  Klaić  V.  Bosnensia,  pag.  56—60; 
Euvarac  Ilarion ,  Priložci  k  objašnjenju  izvora  srpske  istorije,  str.  22, 
(preštampano  iz  Glasnika  srp.  učen.  družtva  knjiga  XLIX.)  ;  Rački  Fr., 
Hrvatska  prije  XII.  vieka  (Rad  jugosl.  akademije,  knjiga  LVI ,  pag.  99. 
do  102). 

•^  „Partes  inferiores  terrae  Bozinensis'''  u  povelji  Karla  II.  kralja  napuljskoga. 
Rad  jugosl.  akademije  XVTTT.   p.  222. 


21 

rodjak  hrvatskomu  banu  Pavlu  Subiću,  a  djed  glasovitomu  voje- 
vodi  bosanskomu  Hrvoju. 

Dolnji  kraj  i  postadoše  od  samih  hrvatskih  žup^.  Izprva  bijahu 
malena  oblast,  nu  koncem  14.  i  početkom  15.  stoljeća  razmaknuše 
se  tako,  da  su  obuhvatali  malo  ne  svu  današnju  bosansku  krajinu 
(ili  Tursku  Hrvatsku)  izmedju  Vrbasa  i  Une,  a  uza  to  i  neke  pre- 
diele  Vrbasu  na  iztoku  sve  do  Usore.  Vjerojatno  je  dapače,  da  je 
i  današnje  ime  ^krajina^  postalo  od  nekadanjega  imena  „dolnji 
kraji^.  Za  najvećega  prostranstva  početkom  15.  stoljeća  sastavljale 
su  dolnje  kraje  ove  nekadanje  hrvatske  župe:  Pliva,  Luka,  Ze- 
maljnik,  Vrbanja,  Glaz,  Mrin,  Vrbas^  Sana  i  Duhica.  Da  spome- 
nemo koju  važniju  o  svakoj  pojedinoj  župi. 

Župa  Pliva  bijaše  u  polovici  10.  stoljeća  čest  hrvatske  kraljevine  [r\  ll^s^a) 
Steraše  se  naokolo  rieke  Plive,  koja  kod  grada  Jajca  utiče  u  Vrbas.  Još 
i  danas  zove  se  prediel  na  izvoru  Plive  imeuom  Plievje  ili  Plievlje.  Du- 
kljanska  kronika  priča,  da  su  se  jeduom  otimali  hrvatski  kralj  i  bosan- 
ski ban  oko  župe  Plive  (Preva).  Kada  je  župa  Pliva  odpala  od  Hrvatske, 
nemože  se  ustanoviti,  uu  sjegurno  ue  prije  12.  stoljeća.  Koncem  14.  sto- 
ljeća podiže  se  u  župi  Plivi  na  utoku  rieke  Plive  u  Vrbas  tvrdi  grad 
Jajce^  koji  domala  za  turskih  navala  na  iztočuu  Bosnu  nadkrili  sve  ostale 
gradove,  te  postane  glavnim  gradom  države  bosanske. 

Župa  Luka  prostiraše  se  na  desnoj  strani  Vrbasa  izpod  Jajca  u  pre- 
dielu,  koji  se  danas  zove  Dnoluka.  Dukljanska  kruuika  znade,  da  se  je 
za  župu  Luku  (Lucca)  otimao  neki  hrvatski  kralj  sa  banom  bosanskim. 
Godine  1412.  spominje  se  Luka  pod  vojvodom  dolnjih  krajeva,  a  godine 
1461.  iztiče  se  u  njoj  grad  Komotin.  Župa  Zemaljnik  nije  potanje  poznata; 
nezna  joj  se  dosele  ni  mjesto  ni  poviest.  Župa  Vrbanja  steraše  se  na 
desnoj  strani  Vrbasa  naokolo  rieke  Vrbauje ;  glavno  joj  mjesto  bijaše  grad 
Kotor. 

Župa  Glaž  (Galas,  Glas,  Galaas),  po  svoj  prilici  naokolo  rieke  Ukrine; 
bijaše  blizu  medje  Usorske  (iu  metis  Wzore) ;  glavno  mjesto  bijaše 
grad  Glažki  (castrum  Galas),  a  pod  njim  varoš  Srida.  G.  1285-1334. 
bijaše  još  glažka  župa  u  vlasti  hrvatskoj,  tek  g.  1391.  spade  varoš  Srida, 
a  s  njom  valjda  i  ciela  župa  pod  dolnje  kraje.  Župa  Mrin  ili  Mren  (Meren) 
sa  istoimenim  gradom  (Mrin  i  podanj  varoš)  prostirala  se  po  svoj  prilici 
na  okolo  gornje  Sane,  te  je  za  cielo  obuhvatala  okoliš  gra'la  Ključa  (ca- 
stri  Kluz ;  grad  Ključ  i  varoš  Podključ).  U  toj  župi  bijahu  sjegurno  i 
Liišci  (danas  Lužci  ili  Lušci  na  Saui  izpcd  Sanskoga  Mosta),  koji  se  god. 
1392.  spominju  u  bosanskoj  vlasti  („u  Dolnjeh  Kraih  u  Lušcih**^.  Ova 
je  župa  još  g.  1385.  pripadala  Hrvatskoj,  od  koje  bi  odtrgnuta  godine 
1385 — 1391.  Župa  Vrbas  ili  vrbaška  žapa  (comitatus  seu  districtus  de 
Verbas)  zapremaše  prostoriju  oko  dolnjeg  Vrbasa  ;  u  njoj  bijahu  medju 
inim  mjesta :  Vrbaški  grad  (de  suh  castro),  Vojskovo,  Turjak,  Gradac  ili 
Podgradac,  Viduši,  Ivanjska  i  Lipovac.    Sve   od  g.    1254 — 1385.    uviek 


22 

je  Vrbaška  žnpa  iiz  Hrvatsku,  tek  pod  konac  14.  stoljeća  dospije  pod 
dolnje  kvaje.  Župa  S<um  (Zana)  Hterane  se  iiz  srednju  i  doliiju  Sauu,  te 
obuhvataše  mjesta  Kozarac^  Blar/aJ,  Japra,  Vodicu,  Oštru  luku,  Herbo- 
čane  itd.  I  ova  župa  vazda  je  od  g  1204  —1385.  iiz  Hrvatsku,  tek  za 
lirvatskog-a  pokreta  koncem  14.  stoljeća  spađe  pod  bosansku  državu.  Župa 
napokon  Dubička  bijaše  uz  Bosnu  samo  četiri  godine  (1398 — 1402.). 

Iz  ovoga  razlaganja  sliedi,  da  su  dolnji  kraji  izprva  sastojali  samo  od 
četiriju  nekadanjih  hrvatskih  župa :  Plive,  Luke,  Zemaljuika  i  Vrbanje : 
a  tek  g.  1385 — 1391  da  su  ostale  župe  hrvatske  (Glažka,  Mrinska, 
Vrbaška  i  Sanska)  pridružene  istoj  oblasti,  dočim  je  Dubička  župa  samo 
kratko  vrieme  pod  nju   spadala. 

IV.  Zapadne  strane,  (zvane  i  Zcmrsje  t  j.  prediel  iza  Vrhovina  =. 
iza  razvodnih  planina.)  Ovim  imenom,  koje  se  dosta  riedko  spo- 
minje, zvale  su  se  po  svoj  prilici  tri  žnpe  dolnjim  krajem  na  jugn, 
naime  župe  Glamočka,  Livanjska  i  Duvanjska,  koje  se  uvieke  točno 
razlikuju  od  prave  Bosne.  Sve  tri  župe  bijahu  takodjer  u  starije 
vrieme  česti  hrvatske  države,  te  dospješe  tek  u  14.  stoljeću  pod 
bosansku  vlast. 

Grlamočka  župa  zapremaše  današnje  Cllamočko  polje  na  medji 
bosansko-dalmatinskoj.  Prvi  put  spominje  se  uz  Bosnu  god.  1357. 
pod  imenom  Dlamuch,  a  drugi  put  pod  imenom  „Dlamoc^^  ^^  Livno 
ili  Hlivno  su  istoimenim  gradom  [h  /Js^iocva  i  grad  to  'A'kt'^ivx)  iz- 
tiče  se  kao  hrvatska  župa  već  u  polovici  10.  stoljeća,  kroz  cielo 
12.  i  13.  stoljeće  stoji  uz  Hrvatsku  (Cleuna),  te  se  jos  god.  1322. 
spominju  hrvatska  vlastela  Miho vilici  (filii  Mihovilich  de  Clivuna) 
kao  gospodari  njegovi.  Prvi  se  put  „grad  hlivanjski  sa  svom  župom 
hlivanjskom"  spominje  uz  Bosnu  u  jednoj  povelji  od  godine  1400.; 
osim  grada  Hlivna  bijaše  tada  tuj  oko  izvora  rieke  Bistrice  i  grad 
Bistrica  („grad  bistrički"),  gdjeno  bijaše  kasnije  samostan  Franje- 
vaca. Grad  Hlivno  sa  cielom  župom  znamenit  je  u  povjesti  toli 
hrvatskoj,  koli  kasnije  bosanskoj.  ^^ 

Župa  Duvanjska,  poznata  u  domaćih  spomenicih  srednjega  vieka 
pod  imenom  Dimno  i  I) umno ^  spadaše  u  polovici  10.  stoljeća  pod 
kneževinu  Neretvu  (to  AaAsvj.  Kasnije  u   11.    stoljeću    dospije    pod 

"  Monumenta  ITunjO^ariae  historiea,  Budapesfc  1875,  Acta  extera  II.  pag.  487. 
—  Pucić,  Spomenici  srpski  I  pag.  50.  Tuj  se  veli,  da  je  vojvoda  Pavao 
Klešić  bio  vlastelin  „u  Dlamoči  i  u  Dumnu  i  u  Bosni." 

^-  Za  Hlivno  i  Bistricu  vidi :  Racki  Fr.,  Dociimenta  historiae  chroaticae  pe- 
riodum  antiquam  illustrantia,  pag.  200,  114,  400,  406;  Miklošić,  Monu- 
menta serbica  pag.  247— 250;Kukuljević  J.,  Codex  diplomaticus  Croatiae 
II.  p.    131.  —  Theiner,  Monumenta  Hung.  II.  410. 


23 

Hrvatsku  (regio  Delmina,  planities  Dalmae),  a  uz  Bosnu  nalazimo 
ju  prvi  put  g.   1395.  Tada  se  spominje  na  Duvnu  selo  Kolo.  '^ 

V.  Humska  zemlja  ili  Hum,  i  Primorje.  Humska  zemlja  zove 
se  u  domaćih  spomenicih  takodjer  Zakumlje  (Zahltmije),  a  u  stranih 
ChoMj  Chunij  Chelmo,  Halom ^  Chulmia^  Chelmaniaj  itd.  Već  na 
početku  10.  stoljeća  nalazimo  Hum  kao  posebnu  oblast  pod  vlasti- 
timi  knezovi  („dux  Chulmorum").  Najglavnije  mjesto  ciele  oblasti 
bijaše  tada  grad  Blagaj  (Konstantinov  to  Bova)  iznad  izvora  rieke 
Bune,  koja  iza  kratka  toka  utiče  u  rieku  Neretvu.  Osobito  13.  do 
15.  stoljeća  cvjetaše  liepo  grad  Blagaj  ;  bijaše  bo  ne  samo  glavni 
grad  kneževine,  nego  i  glavno  mjesto  nutarnje  zemlje.  Izpod  sa- 
moga grada  stajaše  uz  rieku  Bunu  u  pitomu  pređi elu  zaselak 
Bišće  („Bišće  u  Podgradju*^),  u  kojem  bi  bosanski  kralj  i  koji  put 
boravili.  I  sad  još  zove  se  ravnica  na"  ušću  Bune  imenom  Bišće. 
Drugi  znatniji  grad  u  kneževini  humskoj  bijaše  u  10.  stoljeću  Ston 
(Stagno,  Stamnes,  Stammum,  to  STaYv6v)^  ležeći  na  prevlaci,  koja 
spajaše  poluotok  Pelješac  (Stonski  Kat,  Puncta  Stagni,  Ponta  de 
Stagno)  sa  kopnom.  Ston  bijaše  izprva  sielo  katoličke  biskupije, 
kasnije  osnuje  početkom  13.  stoljeća  sv.  Sava  grčko-iztočnu  bis- 
kupiju za  zemlju  humsku.  Grodine  1333.  medjutim  dospije  Ston 
sa  Stonskim  Ratom  (poluotokom  Pelješcem)  pod  Dubrovnik,  te 
ostade  uzanj  kroz  sva  kasnija  vremena.  ^* 

Osim  Blagaja  i  Stona  imala  je  humska  zemlja  u  polovici  10. 
stoljeća  i  drugih  utvrdjenih  gradova,  ^t  te  je  u  to  doba  obsizala 
primorje  od  Dubrovnika  do  rieke  Neretve,  dočim  je  u  nutarnjoj  zemlji 
dopirala  do  gornje  i  srednje  Neretve,  a  i  preko  nje.  Od  desetoga 
stoljeća  pa  do  12.  razmakla  se  je  humska  zemlja  dobrahno,  tako 
da  je  obsizala  devet  župa,  ^^  a  uza  to  se  je  uli.  stoljeću  pomogla 

*^  Medju  ostalim  Miklošić,  Mon.  serb.  pag.    226    i   232;    Pucić,    Spomenici 

srp.  I.  50. 
**  Potanje  Jireček  Konst.,  Die  Handelsstrassen,  p.  25 — 27. 

^"^  To  Moxoir7X,tx  (Mokrtsko  =  Mokro),  selo  i  planina  na  desnoj  strani  Ne- 
retve, zapadno  od  Mostara,  na  jugozapadnom  kraju  Mostarskoga  blata  ; 
TO  IotV/j  (selo  Ošlje  sjeveroiztočno  Stonu,  na  obali  ukraj  ceste,  što  vodi 
iz  Dubrovnika  u  Metković) ;  t6  lV.Xou'XvarjVi/,  (Gluminik ,  sad  Glumine, 
u  predielu  sjeverno  od  Ošlja  oko  Krupe,  na  lievoj  strani  Neretve) ; 
TO  Ao^pt.<jX.LX,  (di,bi.rski  =  Dabar).  Novaković  St.,  Srpske  oblasti,  p.  40  do 
45;  Jireček  Konst.,  op.  cit.  pag.  27. 

*^  Župe  te  bijahu  po  Dukljanskoj  kronici:  Stantatia  (stonska  oko  Stona  i 
na  poluotoku  Pelješcu);  Fapaua  (Popovo  polje  na  dolnjoj  Trebinjšćici)  ; 
Yabsko  (valjda  Gacko  polje) ;  Lucca  (župa  Luka  s  obje  strane  dolnje  Ne- 


24 

i  na  moru,  razprostrievši  svoju  vlast  na  otoke   Korčulu,    Lastovo  i 

Mljet  '\ 

I  poslije  tog-a  širila  se  je  humska  zemlja  na  sve  strane:  na  sjever 
prema  hrvatskoj  državi  ^^,  na  iztok  prema  nekadanjoj  samostalnoj 
oblasti  Podgorju  i  na  jug  prema  Travunji  ^^.  Nu  najviše  se  raz- 
prostre  za  vladanja  velikih  vojevoda  Hranića,  koji  se  bjehu  tuj  u 
drugoj  polovici  14.  stoljeća  osihli  onako,  kakono  Hrvatinići  u  Dol- 
njih  Krajih.  Veliki  vojevode  od  porodice  Hranića  (osobito  Sandalj 
Hranić  i  Štipan  Vukčić)  vladahu  humskom  zemljom  gotovo  samo- 
stalno, priznavajući  samo  po  imenu  vrhovnu  vlast  bosanskih  kralja; 
uz  to  širijahu  gospodstvo  svoje  na  sve  strane,  na  sjever  do  Omiša, 
a  na  jug  do  Kotora  i  dalje.  Oni  osnovaše  gotovu  državu,  a  god. 
1448.  dobiše  naslov  hercega,  po  čem  se  kasnije  sva  oblast  njihova 
prozove  Hercegovinom  (hercegovom  zemljom.) 

Za  gospodstva  Hranića  spominju  se  u  humskoj  zemlji  osim  glav- 
noga grada  Blagaja  još  i  drugi  gradovi  i  varoši.  Na  Nevesinjskom 
polju  uzdizao  se  grad  Vienacac  („pod  gradom  Venačbcem  na  Ne- 
vesinju");  a  uz  Neretvu  rieku  nizahu  se  gradovi  Vratar,  Novi  i 
Kruševac,  potonji  nasuprot  današnjemu  manastiru  Zitomišliću.  Gra- 
dovi ovi  bijahu  u  Lučkoj  župi  (Cruseuac  et  Noui  in  Lucha.)  Tamo 
gdje  je  danas  Gabela,  stojaše  znamenito  trgovačko  mjesto  Driva 
(mercatum  ih  forum  Narenti) ;  tuj  bijaše  carina,  spremnica  soli  i 
dubrovačka  naselbina.  Na  medji  prave  Bosne  i  Huma  bijaše  uz 
Neretvu  rieku  varoš  Konjic  sa  carinom.  Od  g.  1438.  pripadaše  ve- 
hkim  voj vodam  iz  porodice  Hranića  i  grad  Trehinje  sa  okolišnjimi 
župami  (stara  kneževina  Travunja.) 


retve  kod  utoka  Trebižata,  Bregave  i  Krupe) ;  Velicca  (Velijaci  uz  Tre- 
bižat) ;  GorymHa  (Gorica  ili  kasnija  Grorska  župa) ;  Vecenike  (nepoznata 
položaja);  Duhraua  (iuppa  Dobraue  g  1285.,  jest  pređiel  Dubrava  izmedju 
Mostara  i  Stolca)  ;  Dehre  (kotlina  Dabarska).  U  15.  stoljeću  spominje  se 
još:  Broćna  ili  Brotnja  Župa  (danas  Broćno  ili  Brotno  polje)  i  Blatna 
župa  (Mostarsko  blato.)  Za  potonje  dvie  župe  vidi:  Miklošić,  Mon.  serb. 
pag.  380. 

^'  Rački  F.,  Hrvatska  prije  XII.  vieka    (Rad  jugosl.  akad.  LVI.    pag.    89). 

^^  U  povelji  humskoga  župana  Radoslava  spominje  se  medju  vlastelom 
humskom :  Vojslavt  Radošević,  „stttnikB  imoihski^'.  Mikl.,  Mon.  serb. 
P-  45.  —  Nije  li  tada  stara  hrvatska  župa  Imota  spadala  pod  Hum  ? 

^^  Već  u  13.  stoljeću  (oko  g.  1234.)  pribrajala  se  je  i  nekadanja  oblast 
Travunja  (zajedno  sa  Trebinjem)  humskoj  zemlji.  Vidi  Daničićev  Rječnik 
iz  književnih  starina  srpskih,  sub  voće:  hltrntskij. 


25 

Primorjem  zvaše  se  u  obće  sva  zemlja  uz  jadransko  more,  u 
koliko  pripadaše  bosanskoj  državi ;  nu  u  užem  smislu  nazivahu  ovim 
imenom  primorski  dio  nekadanje  kneževine  Travunje  počam  od 
Dubrovnika  do  Boke  kotorske.  Ovo  primorje  sastavljahu  dvie  župe  : 
Konavle  i  Dracevica.  ^^^ 

Konavle  (KocvaV/-;,  Cannle)  zvaše  se  plodno  i  toplo,  četiri  zemljopisne 
milje  dugo  primorje  od  zatona  Župe  kod  Dubrovnika  do  ulaza  u  Boku 
kotorsku.  Pojedine  česti  te  župe  zvahu  se  posebnimi  imeni.  Prostrane 
pašnjake  po  gorah  na  iztoku  imenovahu  Planine.  U  južnih  Konavlih  bi- 
jahu dva  odieljcna  prediela,  Donja  Gora  i  obje  Vitaljine.  Glavna  luka 
konavoska  bijaše  Cavtat  (stari  Epidaurum) ;  ovdje  bi  se  srbski  i  bosanski 
vladari  ukrcivaji,  kada  bi  išli  Dubrovniku  u  pohode.  Četvrt  sata  Cavtatu 
na  iztoku  stojaše  grad  Obod ;  a  najčvršći  grad  ciele  župe  bijaše  Sohol^  kojemu 
se  ruševine  i  sad  još  (sjeverno  Mrcinam)  vide.  Najplodniji  dio  konavoske 
župe  bijaše  dolina  Ljute. 

Župa  Dracevica  zapremaše  primorje  naokolo  Erceguovoga  (Castelnuovo). 
Jedan  dio  te  župe  zvaše  se  već  u  srednjem  vieku  SrUorina  ili  Siibtorina. 
U  župi  Dračevici  sagradi  godine  1382.  bosanski  kralj  Stjepan  Tvrtko 
I.  tik  uz  morsku  obalu  grad  (castrum  novum  Sutorine^  Novi  [grad]  u 
Dračevice),  današnji  Erceguovi. 

VI.  Podrillje  zvaše  se  oblast  naokolo  gornje  Drine  i  njezinih 
pritoka:  Cehotine  i  Lima.  Ova  oblast  bijaše  od  najdavnijih  vre- 
mena čest  srbske  države;  nu  oko  g.  1376.  pridruži  ju  Stjepan 
Tvrtko  I.  bosanskoj  državi.  Zvaše  se  takodjer  „Drhiska  knez  ina"  ^ 
te  su  njom  u  ime  bosanskih  kraljeva  upravljali  veliki  vojvode  hum- 
ski od  porodice  Hranića.  ^^ 

U  Podrinju  ili  drinjskoj  knežini  spominje  se  na  iztoku  trgovište 
Prepolje  (mercatum  Prepollie,  Pripoglie)  na  rieci  Limu.  Nedaleko 
ovoga  trga  stajaše  glasoviti  grad  i  manastir  Milesevo  u  dolini  Mi- 
leševke;  tuj  bijaše  grob  sv.  Save,  tuj  se  bješe  Stjepan  Tvrko  I. 
ovjenčao  dvostrukom  krunom  za  kralja  bosanskoga  i  srbskoga.  Na 
dolnjem  Limu  blizu  utoka  njegova  u  Drinu  stajaše  Dabar  (danas 
Banja)  sa  manastirom  sv.  Nikole,  u  kojem  je  sve  do  15.  stoljeća 
stolovao  grčko-iztočni  biskup  dabarsko-bosanski.  Uz  potok  Brez- 
nicu  steraše  se  znamenita  trgovačka  varoš  Breznica  (danas  Plevlje), 


'"  „Vb  Primorji  vt  župe  Drače vičkoj " ;  Miklošić,  Mon.  serb.  pag.  201.  — 
Vidi  još  i  str.  229.  —  God.  1399.  darova  Kadič  Sanković  Dubrovčanom 
„sve  Primorje  gospodina  kralja  i  Bosne  od  Kurila  deri  preko  Imotice 
do  sela,  koje  se  imenuje  Dltži".  Mikl.  p.   242. 

^^  God.  1451.  piše  se  Štipan  Vukčić  „hercegi,  odt  svetoga  Save,  gospodari. 
huniLski  i  primorski . . .,   knez  drhihski  i  k  tomu  . . .  Mikl.  441. 


26 

V 

a  na  iitokii  Cehotine  u  Drinu  Lijaše  takodjer  znamenita  varoš 
Hotca  (Choza,  Chozza,  današnja  Foča).  Glasovit  bijaše  i  trg  Go- 
razda  na  Drini.  Od  gradova  iztiču  se  osobito  Sokol  na  sutoku  Tare 
i  Pive,  Kukanj  kod  Breznice  i  Samobor  kod  Goražde  s  toga^  što 
su  u  njih  velike  vojvode  porodice  Hranića  često  ljetovali.  ^^ 

Ovo  su  oblasti  i  zemlje,  koje  su  stalno  bile  sjedinjene  sa  bosan- 
skom državom.  Od  njih  je  postala  današnja  Bosna  sa  Hercegovi- 
nom. Nu  bosanska  se  je  država  koji  put  i  dalje  protegnula  preko 
medja  tih  oblasti,  te  su  se  bosanski  vladari  tada  ponosno  pisali: 
„kralj  Srbljem,  ....  Dalmaciji  i  Hrvat"  smatrajući,  da  ih  ide  go- 
spodstvo nad  svimi  Hrvati  i  Srbi,  gdje  ih  goder  imade.  Kada  li 
je  to  bilo  i  koji  li  su  vladari  bosanski  o  tom  radili,  saznat  ćemo 
potanje  iz  same  povjesti. 

^^  Jireček  Konst.,  Die  Hanđelsstrassen,  p.  35,  40,  73,  74,  76.  86. 


II.  Bosna  i  Hercegovina  od  najstarije  dobe 

do  7.  stoljeća. 

Najstariji  poznati  žitelji  Bosne  nisu  Bessi,  nego  IlUjri;  plemena 
illyrska  koncem  5.  stoljeća;  j^^^ovala  Kelta  oko  g.  400  pr.  Is.  i  po- 
sljedice njezine;  horhe  Delmata  (Dalmata)  sa  Bimljani  i  prvo  po- 
korenje  današnje  Bosne  i  Hercegovine  po  Eimljanih  g.  78.  'pr.  Is. 
—  Ustanci  i  dalje  borbe  Delmata  do  konačnog  pokorenja  g.  9.  po 
Is.  —  Bosna  i  Hercegovina  kao  cesti  rimskih  pokrajina  Dalmacije 
i  Pannonije ;  rimske  ceste  i  naselbine ;  rndokopja  itd.  —  Prvi  pojav 
kršćanstva.  —  Gospodstvo  iztohiih  Gota  u  današnjoj  Bosni  i  Her- 
cegovini (493 — 555  po  Is.)  —  Navale  Slovjena  i  Avara  od  g.  548. 
do  600.  —  Zauzeće  današnje   Bosne   i  Hercegovine  po  Slovjenih  u 

2)rvoj  polovici  7.  stoljeća. 

Stariji  pisci  o  povjesti  Bosne  smatrahu  prvimi  žitelji  Bosne  trački 
narod  Bessa  (Bs^t'toi).  Ovi  da  su  se  uselili  u  današnju  Bosnu  ^  pa 
da  se  je  po  njih  i  sama  zemlja  prozvala.  Nu  to  nije  istina,  pošto 
su  još  za  Strabonovih  vremena  (24.  po  Is.)  Bessi  obitavali  u 
današnjoj  Bugarskoj.  Strabo  naime  veli  ^  za  svoje  doba,  da  Bessi 
imaju  u  svojoj  vlasti  veći  dio  Haema  (Balkana),  da  sižu  do  gore 
Rodope  i  da  medjaše  sa  Pannonci  i  illyrskimi  Autariati.  —  Po 
novijih  iztraživanjih  znade  se,  da  je  medju  Balkanom  i  gorom  Ro- 
dopskom  obitavao  hrabar  i  slobodu  ljubeći  narod,  koji  Herodot 
zove  Šatri.  Ovi  Šatri  imali  su  u  planinah  glasovito  proročište, 
kojim  su  upravljali  njihovi  svećenici,  zvani  "u  narodnom  jeziku 
BessL  Od  svećenika  dobio  je  kasnije  sav  narod  to  ime  (bessta  u 
arbanaskom  znaci  vjera,  vjernost).^  Ti  Šatri  ili  Bessi  nisu  se  medju- 
tim  nikada  selili,  već  se  spominju  u  starih  sjedištih  još  u  5.  stoljeću, 
kad  su  primili  kršćansku  vjeru. 

^  Lib.  Vn.  cap.  V.,  po  parižkom  izdanju  p.  264:. 

^  Jireček  K.,  Istorija  Bolgar,  Odessa  1878.  p.  72  i  73. 


28 

Po  novijih  iztniživanjih  znademo,  da  u  današnjoj  Bosni  i  Her- 
cegovini nisu  obitavali  Tračani,  nego  plemena  ilhjrska.  Illjri  su 
takodjer  nap učili  sav  zapadni  dio  balkanskoga  poluotoka  od  Kupe 
na  jug  do  rieke  Genusus  (Škumbi),  a  potomci  su  njihovi  današnji 
Arbanasi  ili   Sćipetari. 

Premda  znademo,  da  su  najstariji  žitelji  Bosne  i  Hercegovine 
bila  illjrska  plemena,  to  ipak  slabo  što  umijemo  kazati  o  najsta- 
rijoj pov jesti  njihovoj.  Grčki,  a  kasnije  latinsko- rimski  pisci  slabo 
su  se  obazirali  na  balkanski  poluotok,  a  kad  bi  to  činili,  bavili  bi 
se  samo  primorjem,  a  nutarnjimi  zemljami  malo  ili  nimalo. 

Koliko  nam  viesti  javljaju,  prebivahu  koncem  5  stoljeća  pr.  Is. 
u  Bosni  i  Hercegovini  ponajpače  dva  illjrska  plemena:  Ardiaejci 
('Ap^LaTot)  i  Autariati  (AuTapiaTat).  ^  Ardiaejci  stanovahu  u  to  doba  na 
iztok  Liburnijcem  u  današnjoj  Turskoj  Hrvatskoj  i  zapadnoj  Bosni. 
Premda  su  svi  Illjri  bili  podani  vinu,  to  su  se  osobito  u  tom  od- 
likovali Ardiaejci,  koji   su    svaki   dan    pijanke    slavili.    Radili    sami 

^  Izvori  za  poviest  današnje  Bosne  i  Hercegovine  prije  7.  stoljeća  služe  svi 
oni  pisci,  koji  govore  o  starih  Illyrih  i  Delmatih,  kano  Polyhius  (f  122  pr. 
Is,),  Straho  (f  24),  Plinius  stariji  (f  79  po  Is.),  Plinius  mladji  (f  113),  Ap- 
]jian  (t  150),  Claud'ms  Ptolomaeus  (f  160),  Dio  Cassius  (f  200)  i  drugi.  Na- 
dalje služe  putokazi  ili  itinerari^  i  to  Itinerariam  Antonini,  zatim  Tahula 
Peutingeriana.  Nadalje  rabe  za  vrieme  rimskoga  gospodstva  starine,  nadjene 
dosele  u  Bosni  i  Hercegovini.  Sto  se  je  u  tom  obziru  dosele  našlo,  obie- 
lodanjeno  je  najprije  od  Franjevca  Martina  Nedića  (Starine  bosanske,  u 
Arkivu  za  poviestnicu  jugoslavensku  IV.  1857,  p.  142 — 162),  zatim  od 
Ottona  Blau-a  (Berichte  iiber  romische  Alterthiimer  in  Bosnien  I.,  II., 
III.,  u :  Monatsberichte  der  Berliner  Academie  der  Wissenschaften,  I.  1866. 
Dezember,  II.  1867  Novemb.  und  III.  1870  Juli) ;  a  sve  je  u  jedno  skup- 
ljeno u  djelu:  Moinmsen  Tli.,  Corpus  inscriptionum  latinarum,  i  to  u  III. 
svezku  ovoga  djela,  Berlin  1873.,  dva  diela.  U  novije  doba  izašla  je  još 
dalja  gradja :  M.  Hoernes ,  Romische  Alterthiimer  in  Bosnien  und  der 
Hercegovina.  Archaologisch-epigraphische  Milbheilungen  aus  Oesterreich, 
Wien  1880  Jahrg.  IV.  1880,  Heft  1.  p.  32—47,  i  Heft  2.  pag.  184—207. 
—  Od  razprava  i  djela,  tičućih  se  donekle  današnje  Bosne  ^ije  7.  sto- 
ljeća, spomenut  mi  je  osim  djela  Katančićevih  još  i  ovo :  Kukuljević  Ivan 
Sakcinski,  Pannonija  rimska  (Rad  jug.  ak.  XXIII.  p.  86),  zatim  Tomaschek 
W.,  Miscellen  aus  der  alten  Geographie  (Oesterr.  Gymnasial-Zeitschrift, 
1874),  nadalje  osobito  pomno  sastavljeno  djelo :  Zippel  G.,  Die  romische 
Herrschaft  in  Illyrien  bis  auf  Augustus,  Leipzig  1877 ;  napokon  Tomaschek 
W.,  Die  vor-slawische  Topographie  der  Bosna,  Herzegovina,  Crna  gora 
und  der  angrenzenden  Gebiete  (Mittheilungen  der  k.  k.  geograph.  Gesell- 
schaft  in  Wien,  Band  XXIII.  Heft  U.  u.  12.  —  Wien  1880). 


29 

nisu  ništa,  pošto  su  imali  podložne  kmetove  (Trpo^'jrs^aTai),  njih  do 
300.000,  koji  su  za  njih  sve  poslove  obavljali.  Za  Autariate^  koji 
su  obitavali  tada  Ardiaejcem  na  jugu,  kaže  se,  da  su  u  to  vrieme 
bili  veoma  moćni  i  jaki.  Autariati  prebivahu  u  dauašnjoj  jugo- 
zapadnoj Bosni  i  sjevernoj  Hercegovini ;  čini  se,  da  su  dopirali  i 
južnije,  pošto  je  rieka  Tara  ime  njihovo  sačuvala.  Po  Skylaxu, 
koji  pripovieda  o  nekom  velikom  jezeru  u  današnjoj  Hercegovini 
(Mostarsko  blato?),  obitavali  su  Autariati  oko  srednje  i  gornje  Ne- 
retve*. Autariatom  na  zapadu  prebivahu  oko  ušća  Neretve  nasu- 
prot otokom  Hvaru  i  Braču  omanja  plemena:  Nesti  (INs'jtoi)  i  Manii 
(Maviot) . 

O  medjusobnih  odnošajih  i  po  vješti  ovih  plemena  malo  šta  zna- 
demo ;  isto  tako  neznamo ,  jesu  H  došla  u  doticaj  sa  Helleni, 
kakono  primorska  plemena.  Oko  g.  400  pr.  Is.  medjutim  zaprieti 
ne  samo  Ardiaejcem  i  Autariatom,  nego  svim  illjrskim  plemenom 
ljuta  pogibelj  od  Kelta  (Galli,  Vlasi),  koji  su  u  to  vrieme  počeli 
provaljivati  prema  italskomu  i  balkanskomu  poluotoku.  Oko  god. 
380.  predjoše  Kelti  već  na  balkanski  poluotok  i  udariše  na  Tri- 
balle,  koji  su  stanovali  oko  Morave.  Potisnuvši  ove  na  iztok,  po- 
stadoše  Kelti  susjedi  illjrskim  Ardiaejcem.  Domala  zaraiiše  i  na 
ove,  te  ih  izmedju  370 — 360  potisnuše  na  jug.  Tako  zapadne  sva 
sjeverna  Bosna  Kelte;  Ardiaejci  pako,  potisnuti  od  njih,  dopru  do 
mora  i  tuj  zauzmu  okoliš  na  ušću  Neretve,  ona  ista  sjedišta,  gdje 
su  dosele  obitavali  Nesti  i  Manii.  Postavši -oko  god.  360  Ardiaejci 
na  jugu  susjedi  Autariata,  dodje  doskora  medju  njimi  do  borba. 
Povod  borbam  bijahu  slana  vrela^  koja  su  na  medji  obiju  plemena 
svakoga  proljeća  izvirala.  Boj  potraje  dulje  vremena,  napokon  nad- 
vladaju Autariati,  ali  i  sami  jako  oslabe.  Pa  upravo  s  toga  neuz- 
mognu  ni  Autariati  Keltom  odoljeti,  koji  su  ih  oko  g.  335.  zara- 
tovali  i  protjerah.  Posljedica  keltske  provale  bijaše  dakle  medju  inim 


*  Zippel,  Die  romische  Herrschaft,  p.  36.  —  «Von  der  Ebene  (bei  Mostar) 
geht  die  Sage,  dass  sie  eh^mals  ein  See  gewesen  sei,  und  man  behauptet, 
dass  rings  an  den  Bergen  sich  hin  und  wieder  noch  eiserne  Ringe  in 
die  Felsen  gefiigt  finden,  die  zum  Anbinden  der  Kahne  gedient  haben 
soUen.  Ich  mochte  damit  in  Verbindung  bringen  die  Angaben  des  Skylax 
(Periplous  §.  24.),  wonach  die  Narenta  80  Stadien  oberhalb  ihrer  Miin- 
dung  aus  einem  weiten  See  heraus  trat,  in  dessen  Mitte  eine  120  Sta- 
dien lange  Insel  Platz  hatte.  Ein  Eest  dieses  See's  ist  vielleicht  das  heu- 
tige  Mostarsko  hlato  .  .  .  ".  Blau,  Reisen  in  Bosnien,  p.  24.  i  25. 


30 

i  to,  da  su  illyrska  plemena  u  današnjoj  Bosni  i  Hercegovini  bila 
izagnana  ili  potisnuta,  a  njihovu  postojbinu  da  su  zauzeli  Kelti. 
Kelti  medjutim  nisu  zaposjeli  svu  Bosnu  i  Hercegovinu,  nego  je 
tuj  ostalo  i  illjrskih  plemena,  koja  se  tek  kasnije  u  pov jesti  javljaju. 
Poznato  je,  da  je  počam  od  3.  stoljeća  do  g.  167  pr.  Is.  središte 
illjrskoj  pov  jesti  zemlja  od  Neretve  počam  na  jug  do  Vojuše  i  da 
se  je  tuj  stvorila  jaka  država  pod  vladari  A(jronom^  Teutom  pa  sve 
do  Genthija.  Ovi  su  vladaii  vodili  češće  ratove  sa  Rimljani,  dok 
nije  g.  167.  za  kralja  Genthija  južno-illyrska  država  spala  pod 
vlast  Rimljana.  Tako  postadoše  iste  godine  Rimljani  gospodari  svoj 
illjrskoj  zemlji  od  Vojuše  do  Neretve. 

Za  cielo  to  vrieme  od  3.  stoljeća  do  god.  167,  t.  j.  za  cvjetanja 
južno-illvrske  države  i  za  borba  rimskih  s  njom  slabo  što  čujemo 
0  illyrskih  i  keltskih  plemenih  u  današnjoj  Bosni  i  Hercegovini. 
Znamo  samo,  da  je  u  to  vrieme  u  nutarnjoj  zemlji  oko  Neretve 
obitavalo  illjrsko  pleme  Daorsd  (Dauersii,  Aaop'/^oi),  koji  su  se  za 
borbe  Rimljana  sa  južno -illjrskom  državom  dobre  volje  poklonili 
Rimljanom.  Nu  pošto  su  Rimljani  osvojiU  g.  167.  svu  zemlju  do 
Neretve,  pobojaše  se  sada  illyrska  plemena  na  sjeveru  Neretve  za 
svoju  samostalnost.  U  to  ime  složiše  se  još  oko  god.  170.  pr.  Is. 
mnoga  plemena  ne  samo  današnje  Bosne  i  Hercegovine,  nego  i 
Dalmacije  izmedju  Neretve  i  Krke  u  velik  savez  za  medjusobnu 
obranu  od  svedjer  napredujućih  Rimljana.  Glavno  mjesto  toga  sa- 
veza bijaše  grad  Delmhiium ;  a  po  tom  gradu  prozvaše  se  i  sa- 
vezna plemena  Delmati  ili  Dalmati.  ^ 

Savez  Delmata  brzo  se  sukobi  s  Rimljani.  Već  g.  158.  planu 
rat,  koji  završi  P.  Cornelius  Scipio  Našica  tim,  da  je  god.  155. 
pr.  Is.  osvojio  i  razvalio  ([^.i/.pav  k7:oir,(7zj  glavni  grad  Delmata,  Del- 
minium.  Nu  uspjesi  rimski    nebijahu    trajni;   Rimljanom   bijaše   po 

^  Grad  Delminium  stojaše  na  Sinjskom  polju  u  današnjoj  Dalmaciji,  i  to 
na  strmom  briegu  Oardunu  blizu  rieke  Cetine  i  liepoga  sela  Trilja.  O 
položaju  Delminiuma  vidi  ova  djela  i  razpravice:  Mommsen  Th.,  Corpus 
inscriptionum.  Vol.  III.  1.  pag.  358  ;  Tomaschek  W.  Miscellen  aus  der 
alten  Geographie  (Oest.  Gjmnasialzeitschrift  g.  1874.  p.  649 — 652):  Glavi 
nić,  Delminium  (Bulletino  di  archeologia  e  storia  Dalmata  I  1878.  br.  2, 
3,  4) ;  Novaković  Stoj. ,  Derivazione  etimologica  dei  nomi  Dalmazia  e  Del- 
minium (Bulletino  II.  1879.,  br.  4.);  Tomaschek,  Die  vorslawische  Topo- 
graphie  (Mitthoilungen  der  k.  k.  geogr.  Gesellscliaft  in  Wien,  B.  XXIII. 
Nro.  11.  p.  505—507.      ,  .   .  .   y  ^  ^  /t        * 


31 

više  puta  ratovati  s  timi  ratoboraimi  plemeiii  (g.  119 — 118.)  koja 
su  medju  inimi  često  i  njihovi  susjedi  u  iztočnoj  Bosni,  keltski 
Skordisci,  pomagali.  Cl.  114.  dapače,  pošto  su  Cimbri  g.  115.  po- 
tisnuli Skordiske  još  bolje  na  jug,  prodrieše  ovi  tija  do  jadranskoga 
mora.  Rimljanom  bijaše  sada  kroz  dulje  vremena  suzbijati  Skor- 
diske; tek  g.  85.  podje  za  rukom  L.  Scipionu  kao  propraetoru 
lUjrije  protjerati  zadnje  ostanke  8kordiska  preko  8ave,  a  pod- 
puno  pokorenje  Dclmata,  koji  se  za  provale  Skordiska  bjehu  izno- 
viee  podigli,  uspije  tek  Čaju  Cosconiju  god.  78.  Ovom  prihkom 
spade  današnja  Bosna  sa  Hercegovinom  prvi  put  pod  rimsku  vlast. 
Sva  zemlja  Delmata  pridicljena  bje  rimskoj  pokrajini  Illyriji,  kojoj 
su  tada  bile  medje  rieka  Formio  i  more  na  zapadu,  rieka  Sava  na 
sjeveru,  Drina  na  iztoku  a  Drim  na  jugu. 

Uzprkos  tomu,  što  su  Rimljani  god.  78.  zauzeli  svu  zemlju  do 
Save,  neostadoše  im  ipak  delmatska  plemena  vjerna  ni  pokorna. 
Svakom  zgodom  ustajahu  slobode  željni  na  noge,  želeć  se  otresti 
rimskoga  gospodstva.  Osobito  opasan  bijaše  ustanak,  kada  su  se 
g.  6.  po  Is.  za  cara  Oktavi jana  pobunili  ne  samo  Delmati,  nego 
i  Pannonci  na  sjeveru  Save.  Suetonius  veli,  da  od  punskih  ratova 
nije  Rimu  prietila  tolika  pogibelj ;  a  suvremeni  Velleius  kaže,  daje 
isti  mirni  Oktavijan,  vičan  boju  i  borbi,  u  dnu  duše  svoje  zadrh- 
tao. Ustanak  potraje  do  g.  9.  po  Is.  Ustaše  pod  vodjami  Batonom 
i  Pinezom  opustošiše  Sriem,  a  u  Dalmaciji  obsiedahu  istu  Salonu. 
Petnaest Jrimskih  legija  pod  Tiberijem  i  Germanikom  vojevaše  proti 
njim  i  tek  nakon  četiriju  godina  bjehu  svladani.  Buna  bje  utišana, 
ali  i  zemlja  illjrsko-delmatska  ostade  ljuto  poharana  i  opustošena 
(kako  to  Strabon  žah),  naroda  bješe  mnogo  poginulo,  a  moć  ple- 
mena illjrskih  bje  za  sve  vieke  skršena  Nije  nevjerojatno,  da  su 
upravo  illjrska  plemena  današnje  Bosne  i  Hercegovine  u  toj  velikoj 
buni  najviše  sudjelovala. 

Pošto  su  Rimljani  sretnimi  bojevi  razmakli  medje  svojoj  državi 
od  Save  do  Dunava,  te  na  sjeveru  Save  zauzeli  ne  samo  zemlju 
Pannonaca,  nege  i  alpinske  prediele,  to  se  odsele  pod  imenom  Illy- 
rije  nije  više  razumievala  samo  stara  pokrajina  illyrska  od  godine 
78.,  koja  je  dopirala  do  Save;  —  nego  lUjrija  bila_je  sada  Rim- 
ljanom sva  prostorija,  koja  siže  od  sredine  Alp^  do  Sare  planine 
i  od  jadranskoga  mora  do  srednjega  Dunava.  Ime  Illjrije,  kano 
ime  upravne  oblasti  (pokrajine)  izgubi  svoje  st^ro  znaraenovanje,  te 
bijaše  bar  u  prvo  vrieme  tek  zemljopisno  ime,    a   nova  se   imena 


32 

pojaviše  za  pojedine  prediele  i  pokrajine,  naime:  Dalmatla^  Panno- 
nia  i  Noricum.  Današnja  Bosna  sa  .  Hercegovinom  nebija^e  samo- 
stalna oblast,  već  pripadaše  jednim  dielom  pokrajini  Pamioniji,  a 
drugim  većim  dielom  pokrajini  Dalmaciji^  tako  da  je  u  današnjoj 
sjevernoj  Bosni  bila  medja  pokrajinam  Pannoniji  i  Dalmaciji.  — 
Medja  ova  nebijaše  stalna;  čas  je  tekla  sjevernije,  čas  južnije,  nu 
uviek  je  bila  rieci  k^avi  više  sati  na  jugu.  Redovito  bijaše  medjom 
crta  povučena  od  Novoga  na  Banjaluku,  Doboj  i  Srebi-enik  do 
Bjeline  ili  Zvornika.  Sjeverna  je  Bosna  (napo-e  bosanska  Posavina) 
spadala  na  Pannoniju,  a  sve  ostalo  sa  Hercegovinom  na  Dalmaciju, 
koja  je  za  rimskoga  vladanja  vazda  do  Drine  dopirala. 

Vriedno  je,  da  se  obazremo  na  zemljopis  Bosne  i  Hercegovine 
u  prvo  vrieme  rimskoga  vladanja,  a  uza  to  da  upoznamo  illjrska 
plemena,  koja  se  u  to  doba  spominju.  Strabon  (f  24.  po  Is.)  po- 
znaje od  rieka  bosansko-hercegovačkih  jedino  Savu  (SaOoc),  o  kojoj 
ima  veoma  nejasne  pojmove,  zatim  Neretvu,  koju  zove  6  'Naptov. 
Plinius  (t  79.)  poznaje  uz  Savu  (Saits)  i  dva  pritoka  njezina : 
Valdasus  ili  Vadasus  (po  nekih  Una,  po  Tomasclieku  Ukrina)  i 
TJrpanus  (Vrbas) ;  a  isto  tako  znade  i  za  Neretvu  (Naron)^  kojoj 
je  blizu  ušća  stajao  znameniti  grad  Narona  (danas  Vid  blizu  Met- 
kovića u  Dalmaciji.)  Za  čudo  je,  što  upravo  nijedan  pisac  grčki 
ni  latinski  nespominje  staro  ime  rieke  Bosne.  Tek  na  veoma  kasno 
sastavljenom  putokazu  rimskom,  zvanom  obično  tabula  Peutinge- 
riana,  napominje  se  blizu  ušća  Bosne  u  Savu  neko  mjesto  Ad  Bas- 
sante  (Bassantis),  i  po  tom  naslućuju  obćenito  noviji  pisci,  da  se  je 
rieka  Bosna  prvobitno  zvala  Basante  ili  Basanius.  ^ 

Rimska  pokrajina  Dalmacija  (zajedno  sa  Liburnijom)  dielila  se 
je  na  tri  velike  upravne  oblasti  (conventus),  kojim  su  glavna  mjesta 
bila  gradovi:  Scardona  (za  Liburniju),  Salona  i   Narona    (za    Dal- 

^  „Ad  Bassante  (Bassantis,  Geogr.  Raven.) ;  der  Distanz  noch  Gradište  am 
Ausfluss  des  Bosut  aus  der  Save,  o:egeiiuber  dem  Einfluss  der  bosnisehen 
Tolisa,  vergl,  Gaput  Bassensis,  Not.  dig.  occ.  31.  Nach  der  gewohnlichen 
Annahme  lag  Basanto  gegeniiber  der  Einmiindung  der  Bosna  in  die  Sawe 
und  daraus  "vvird   der   Name    Basante    oder  Basanius   fiir   die   Bosna    ab- 

geleitet" ToAiaschek,    Die   vor-slawische   Topographie  der   Bosna. 

(Mittlieilungen  der  k.  k.  geogr.  Gesellschaft  in  Wien,  XXIII.  Nro.  11. 
pag.  499.)  Uraah  na  sliedećoj  strani  dodaje  pisac:  „Fiir  die  Bosna  lasst 
sich,  wie  vir  sahen,  aus  der    Station    Ad    Bassante    der    alte    Name    er- 

schliessen vergl,  den   illyrisclien    Ort   Bassania   V.    m.   p.    ab   Lisso 

(Livius);  Grundbedeutung  vielleicht  „klar,  rein",  sanskrit.  bhasiu'a'*. 


B3 

maciju.)  Ovi  gradovi  bljaKu  na  neki  način  središta  pojedinim  obla- 
stim;  ovamo  dolažalm  Kimljanom  podložna  plemena  illjrska  na 
sud,  ovdje  razpravljaliu  rimski  činovnici  sa  starješinami  i  poglavi- 
cami  illyrskili  plemena  Oblast  solinska  (eonventus  Salonitanus)  za- 
premaše svu  današnju  Dalmacijn  med  ju  ( V'tinom  i  Krkom,  zatim 
i  današnju  Bosnu  i  to  izprviee  samo  zapadini  čest  njezinn,  a  kas- 
nije upravo  svu  do  Drine.  U  ovoj  oblasti  prebivaše  za  rimskoga 
vladanja  osam  illyrskili  plemena.  Oblast  norinska  (eonventus  Na- 
ronitanus)  nasuprot  zapremaše  osim  današnje  Dahnacije  na  jugu 
Cetine  svu  Hercegovinu,  Crnu  goru,  zatim  zemlje  do  Drima  i  Šare 
planine.  U  toj  oblasti  prebivaše  takodjer  više  plemena   illyrskih. 

Bosna  dakle  spadaše  na  oblast  solinsku,  a  Hercegovina  na  oblast 
norinsku.  Svako  pleme  illjrsko  dielilo  seje  na  više  rodova  ((/entes),  a 
svaki  rod  (gens)  na  više  centurija  (centuriae,  u  Plinija  decuriae). 
O  Illjrih  pišu,  da  su  bili  vitka  i  visoka  uzrasta^  crnomanjasta  lika,  a 
osobito  hrabri  vojnici:  sve  sama  svojstva,  koja  rese  i  današnje  žitelje 
slovjenske  u  obsegu  stare  pokrajine  Dalmacije.  Da  upoznamo  po- 
jedina plemena,  koja  su  za  rimskoga  vladanja  u  današnjoj  Bosni 
i  Hercegovini  prebivala. 

I.  U  Bosniy  koja  spadaše  na  oblast  solinsku ,  obitavahu  ova 
plemena : 

1,  Delmatae  (AaXjxaTai)  u  užem  smislu,  nekoč  glavno  pleme  del- 
matskoga  saveza.  Bijaše  ih  342  dekurije  (descripti  in  decurias 
CCCXLn.),  te  imahu  u  davno  doba  20  gradova,  za  najveće  moći 
svoje  60  gradova.  Delmate  prebivahu  u  današnjoj  Dalmaciji  medju 
Krkom  i  Cetinom,  zatim  u  današnjoj  zapadnoj  Bosni,  tako  da  su 
ih  od  plemena  u  srednjoj  Bosni  dielile  planine  Jaram,  Vran,  Malo^ 
vanovo  sedlo,  Crna  gora  i  Šator.  '^  —  2.  Sardeates  (Sap^LćoTac),  bro- 

^  Da  su  Duvaiijsko,  Livanjsko  i  Glamočko  polje  u  današnjoj  Bosni  bila 
nekoč  napučena  Delmati,  svjedoče  i  danas  još  neka  iiijestna  imena  Dii- 
vanjsko  polje  2;ove  se  u  starih  sponienicili  srednjega  vieka  Dl'm'ao  I 
Dtunno,  što  umak  sjeća  na  Delminium  ( Ai}.'7.!,ov) .  W.  Tomaschek  (op.  cit. 
pagina  506 )  kaže :  „Es  lasst  sich  nacli\veiscn,  das  Duvno  aus  Dumno, 
dies  hinwieder  aus  Dliniio  enstanden  ist;  ferner,  dass  Dl'm'no  gemass 
den  slav.  Lautregeln  nur  aus  eineni  alt-dalmatisclien  Dalmene  oder  lat. 
Dalniino  hervorgehen  konnte".  —  Na  Livanjskom  jjolju  zove  se  izvor 
rieke  Bistrice  imenom  Daman  (Jukić,  Zemljopis,  29),  što  je  u  starije 
doba  sigurno  glasilo  Dl'man,  a  to  opet  sjeća  na  Dalmene  i  Dalmino.  — 
Glamoč  napokon  zove  se  u  spomenicih  srednjega  vieka  D'lamoč,  opet  uspo- 
mena na  stare  Delmate  i  Dalmene.  Vidi  potanje    o  svem  tom  razpravicu 

3 


u 

jeci  52  dekurije,  stanovahu  u  dolini  Rame  do  utoka  joj  u  Neretvu, 
zatim  u  dolini  gornjega  Vrbasa  (Uskoplje,  Skoplje) ;  njihovu  zem- 
lju okružavahu  planine  Vran,  Šćit,  Stožer  i  Radovan.  —  3.  Deurii 
(Aeppioi),  brojeći  25  dekurija,  stanovahu  u  doUni  Lašve  oko  Trav- 
nika, zatim  na  zapad  sve  do  Jajca  i  Varcareva.  Ovim  na  zapadu 
prebivaše  pleme  Dcrriopa  [^zooio-zc]  po  dohnali  gornje  8ane  i  Unca. 

—  4.  Maezeii  (Ma/^aloi,  dec.  219.)  zapremahu  doline  Une,  dolnje  i 
srednje  Sane,  Vrbasa  (Jajcu  na  sjeveru)  i  Vrbanje.  U  njihovoj 
zemlji  bijaše'grad  Splaunum  i  obilni  majdani  željeza  (Stari  majdan?). 

—  5.  Ditiones  (Amovsc,  dec.  239.)  stanovahu  od  dobne  Ukrine 
počam  na  Usori  i  na  dolnjoj  Bosni,  zatim  u  dolini  Spreče  sve  do 
Drine.  U  njihovoj  zemlji  bijahu  slani  izvori  kod  današnje  gornje 
i  dolnje  Tuzle.  —  6.  Cermmii  (KspauvLi,  dec.  25.)  zapremahu  do- 
bne Zujevine,  Željeznice,  Fojnice  i  Neretvice  uz  razvodne  planine 
Treskavicu,  Bjelašnicu,  Bitovnju  i  Zec  (Rspauvia  opv]).  U  njihovoj 
zemlji  bijahu  majdani  kod  Fojnice  i  Kreševa.  —  7.  Dindarli  (Atv^apiot, 
dec.  33.),  stanovahu  u  dolinah  Stabnje  i  Krivaje,  te  imahu  u  svojoj 
vlasti  rudnike  kod  Olova.  —  8.  Daesitiates  (Aat(7tTiaTai,  dec.  53.),  naj- 
hrabrenije  od  starih  plemena  illjrskih,  obitavahu  Šaraj sko mu  polju 
na  iztoku  sve  do  Rogatice,  Srebrenice,  Višegrada,  Groražde  i  Plevlja. 
Od  ovoga  plemena  bijaše  glasoviti  vojevoda  Baton,  koji  se  je  kroz 
Četiri  godine  (6 — 9.  po  Is.)  otimao  rimskim  legijam. 

II.  TJ  Hercegovini^  koja  spadaše  na  oblast  norinsku,  obitavahu 
plemena : 

1.  Ardiaejci  (Vardaei,  0'jy.pf^3tToi,  'Ap^iatoi  dec.  20.),  ostanci  nekoč 
moćnoga  plemena,  ali  sada  satrta  od  Kelta,  Autariata  i  Rimljana. 
Prebivahu  za  rimskoga  gospodstva  Sardeatom  na  jugu  na  malenoj 
prostoriji  oko  planina  Cabulje  i  Varde,  te  življahu  u  slabo  plodnu 
predielu  veoma  oskudno  i  težko.  —  2.  Daorsi  (Dauersii,  Daorsei, 
Aao'jpGioi,  AaopGLO'-,  Aa6pt'(oi,  dec.  17.),  stanovahu  u  to  doba  u  do- 
lini Trebižata  i  na  Broćnom  polju,  zatim  uz  lievu  obalu  Neretve 
sve  do  današnjega  Dubrovnika.  —  3.  Naresii  (iNapriVdioi  dec.  52 ), 
mnogobrojno  pleme,  koje  bješe  zauzelo  sjedišta  nekoč  moćnih  Au- 
tariata; prebivaše  uz  dobnu  gornje  Neretve  sve  do  Mostara,  zatim 

St.  Novakovića:  Derivazione  etimologica  đei  nomi  Dalmazia  e  Delminium 
(Bulletino  di  archeologia  e  storia  dalmata,  anno  II.  pag.  56 — 58).  „Da  der 
Name  (Dalmene,  Delmene)  generelle  Bedeutung,  etva  „Schaftrift",  „Vieh- 
weide",  „Alpe"  geliabt  hat,  konnt^  derselbe  in  Dalmatien  an  verschiedenen 
Orten  vorkomrnon".  W.  Toraaschek,  op.  cit.  pag.  506. 


^^5 

na  Nevesmjskom  i  Gačkom  polju,  nadalje  uz  Pivu  i  Taru,  napo- 
kon uz  gornju  Drinu,  gdjeno  je  medjašilo  sa  Daesitiati.  -  4.  Ve- 
ramestae  (dec.  30.),  bijalui  susjedi  Daorsom,  te  zapremahu  Popovo 
polje  i  kotlinu  Dabarsku. 

Ovo  su  plemena  illyrska,  što  su  u  prvo  doba  rimskoga  vladanja 
u  Dalmaciji  obitavala  na  zemljištu  današnje  Bosne  i  Hercegovine.^ 
Plemena  su  ta  imala  istu  sudbinu,  kao  i  ostali  žitelji  tadanje  pokra- 
jine Dalmacije  jedino  s  tom  razlikom,  da  radi  udaljenosti  od  mora 
nisu  tako  bila  izložena  uplivu  rimske  uljudbe,  kako  no  plemena 
primorskih  prediela.  Nu  ipak  je  i  ove  krajeve  prodro  duh  rimske 
kulture. 

O  kulturnom  radu  Rimljana  u  današnjoj  Bosni  i  Hercegovini 
svjedoče  i  danas  još  tamo  nadjeni  ostatci  rimskili  cesta,  ostatci 
zgrada,  rimskih  grobnica  i  umjetnina,  nadalje  nadjeni  latinski  na- 
pisi (najvećom  većinom  nagrobnice)  i  rimski  pjenezi.  Da  nabrojimo 
mjesta    gdje  se  je  dosele  našlo  tragova  rimskoj  kulturi.  ^ 

a)  Ostanci  riruslcih  cesta  1.  Komad  rimske  ceste  od  sela  Čadjavice  ua 
polju  Podražnici  preko  Medne,  Peske  i  Glavicfi  do  Glamoča  Ovaj  je  komad 
dug  9  sati,  te  se  čini,  da  je  ostatak  ceste,  koja  je  vodila  iz  Broda  (Mar- 
sonia)  kroz  Bosnu  u  Solin  (Salona).  2.  Komad  rimske  ceste  u  Hercego- 
vini kod  Tihaljine  i  Neždravice,  Ljubuškoj  na  sjeverozapadu;  jest  to  dio 
ceste,  sto  je  vodila  iz  Kunovića  (ad  Novas)  kroz  dolinu  rieke  Trebižata 
put  Vida  (Narone).  Jedan  komad  iste  ceste  vidi  se  još  kod  franjevač- 
koga samostana  Humca;  ovdje  ju  narod  zove  Sekulan,  ter  kaže,  da  je 
vodila  „od  Soline  do  Norine".  t.  j.  od  grada  Salone  preko  Runovića  (ad 
Novas)  u  Naronu. 

b)  Ostatci  rimskih  zgrada,  (jroblja^  (jrobnica  i  umjetnina.  Na  Broćnom 
polju  kod  sela  Čerina  vide  se  duboko  u  zemlji  mnogobrojni  temeljni  zi- 
dovi rimskih  zgrada;  ostataka  rimskih  zgrada  ima  nadalje  kod  hana  Pod- 
ruuića  medju  Travnikom  i  Jajcem^  i  u  Glavicah  ua  Glamočkom  polju. 
—  Mnogobrojne  ruševine  u  gradu  Plevlju  pokazuju,  da  je  tuj  bio  uekoč 
rimski  grad,  kojemu  je  ime  počimalo  slovom  S  (muuicipium  S. ;  Momm- 
sen  nagadja,  da  je  tu  stajao  grad  Stanecli,  dočim  Tomaschek  hoće,  da 
je  bio  grad  Sapua).  Sam  rimski  grad  bijaše  tamo,  gdje  je  danas  stari 
grad  Plevlje,  a  ua  Ilinom  brdu  blizu  Plevlja  bijaše  mrtvački  grad.  — 
Kod  sela  Mošunja  ua  rieci  Lašvi  ima  starih  zgrada,   a  uz  to  su  se  tamo 

®  Potanje  o  njih  vidi  u  više  puta  citovanoj  radnji  W.  Tomascheka,  Die 
vorslavische  Topographie  der  Bosna,  Hercegovina  itd.  pag-.  561 — 5G7. 

'■^  O  rimskih  starinah  u  Bosni  i  Hercegovini  vidi  osim  spomenutih  već 
djela  ove  knjige  i  razprave:  Ewans  A.  Trough  Bosnia  and  the  Herzego- 
vina,  London  1876.  (na  više  mjesta);  —  Antichita  di  Broćno  ed  un  ara 
di  Silvano  (BuUetino  ai  archeologia  e  storia  Dalmata  I.  pag.  70.) 

* 


36 

našli  rimski  novci,  da  i  kipovi  idola.  Nagrobuog  kamenja  i  grobnica 
našlo  se  je  kod  sela  Pazarića  medju  Konjicem  i  Sarajevom,  kod  Blažuja 
na  izvoru  rieke  Bosne,  a  kod  Vrstoče  u  dolini  Unca  (blizu  Drvara)  našla 
se  je  5'  visoka  skulptura  u  basreliefu. 

c)  Rimskih  2)jeneza  našlo  se  je  kod  Vitine  u  dolini  Trebižata,  kod  Div- 
jaka  blizu  Travnika,  u  Glamoču,  kod  sela  Podlipci  u  Dnoluki  iztočno 
Jajcu,   u  Konjicu  i  okolišu  njegovu. 

d)  Rimskih  napisa  našlo  se  dosele  na  muogili  mjestih,  i  to  na  Broć- 
nom  polju  (kod  Gradnica,  Kreindvora,  Sajmišta,  Ćerina) ;  kod  Ljubuške  i 
u  okolišu  njezinu  (Humac,  Ligat,  Gradčina) ;  u  dolini  Trebižata  (Vitina, 
Mlade);  u  Svrakinom  selu  kod  Sarajeva;  u  Eogatici  (4  napisa;  na  jed- 
nom se  spominje  neki  decurio  colouiae  Risini,  koji  je  tamo  sahranjen) 
i  Goraždi  ;  u  Plevlju  (preko  trideset  napisa)  i  Prepolju  ;  u  okolici  Trav- 
ničkoj (kod  Putačeva,  Gučauske  Kapele,  hana  Podruuića) ;  na  Livanjskom 
polju  (kod  Vašaroviue,  u  Lištanih,  kod  Radinčić  kule,  u  Kablićih  i  Pri- 
luki) ;  na  Glamačkom  polju  (kod  Glavica  i  Jakira) ;  i  na  Kupresu  (u  Oti- 
novcih) . 

c)  Rimska  rudokojjja.  Na  vrelištu  rieke  Vrbasa,  na  obronku  planine 
Rosinj  ima  tragova  veoma  starim  majdanom,  osobito  kod  sela  Krupe.  Da 
su  ovdje  Rimljani  zlato  kopali,  može  se  nagovieštati  po  rimskih  pjenezih, 
što  ih  svaki  čas  nalaze. 

Već  ovo  nekoliko  podataka,  koji  su  slučajno  na  vidjelo  izneseni, 
pokazuje,  da  su  Rimljani  i  po  današnjoj  Bosni  i  Hercegovini  do- 
brahno  svoju  kulturu  razširili.  Nu  osim  ovih  spomenika  ima  i  pis- 
menih svjedočanstva,  da  su  za  Rimljana  prolazile  Bosnom  i  Her- 
cegovinom vojničke  i  trgovačke  ceste,  a  uz  ceste  da  su  se  nizali 
tvrdi  gradovi  i  liepe  varoši.  O  tih  cestah  i  gradovih  svjedoče  dva 
putokaza:  Itinerarium  Antonini  i  Tabula  Peutingeriana. 

Po  ovih  zemljokazih  i  po  zemljopiscu  Ravenskom  može  se  usta- 
noviti, da  su  za  Rimljana  Bosnom  i  Hercegovinom  križale  tri  glavne 
ceste,  koji  su  glavni  grad  tadanje  Dalmacije,  znameniti  SoHn  (Sa- 
lonu) spajale  sa  Posavinom,  Podrinjem  i  dolinom  Neretve. 

I.  Prva  cesta  vodila  je  iz  Mitrovice  (Sirmium)  uz  Savu  do  Gra- 
diške, a  odavle  kroz  današnju  zapadnu  Bosnu  (Tursku  Hrvatsku) 
u  Salonu.  Ova  je  cesta  bila  dva  puta  gradjena,  te  je  prvi  put 
tekla  iztočnije,  a  drugi  put  zapadnije.  Starija  cesta,  zabilježena  u 
tabuli  Peutingerovoj,  imala  je  ovaj  pravac  i  ove  postaje.  Počam 
od  Gradiške  (Servitio)  vodila  je  na  jug  do  Laktašžl  (Ad  Fines),  ^^ 

^"  Tomaschek  W.,  op.  cit,  pag.  512.  Da  je  kod  Laktaša  bila  rimska  na- 
selbina,  svjedoči  medju  inim  i  to,  što  se  je  g.  1863.  tamo  našao  pozlaćen 
kip,  prikazujući  po  svoj  prilici  kojega  rimskoga  cara. 


37 

gdje  bijaše  medja  pokrajinam  Pannoniji  i  Dalmaciji;  odavle  je 
tekla  uz  današnju  Banjaluku  (Castra)  ^^  na  Do1)rinjsko  polje  do 
hana  Pavića  (Lamati s)  ^^  i  zatim  na  visoku  ravnicu  Podražnicu, 
gdje  bijaše  postaja  Leusaba.  ^^  Odavle  je  vodila  preko  Varcareva 
(Baloie)y  ^"^  Jezera  (Indenea)^  gornje  Plive  (Saritte)^  *^  izvora  Janske 
rieke  (Jonnaria)  i  Stražbine  (Bariduo)  na  Kupresko  polje,  zatim 
preko  Malovanova  sedla  do  Suice  i  preko  Borove  glave  na  Livanj- 
sko polje,  gdje  je  taknuvši  se  mjesta  Vašarovine  i  Ljubunčića  dos- 
pjela na  planinu  Prolog  (In  Alperio)  '^^^  te  se  zatim  spuštala  prema 
Čitluku  (Aequum)  i  Solinu  (Salona)  na  moru. 

Budi  da  je  ova  cesta  brzo  pokvarena,  budi  da  je  preduga  bila; 
u  kasnije  vrieme  sagradjena  bi  nova  cesta,  koja  je  ravna  i  tim 
mnogo  kraća,  a  po.  svoj  prilici  i  mnogo  udobnija  bila.  Ova  nova 
cesta,  zabilježena  u  putokazu  Antoninovu,  držala  se  je  stare  sve 
do  ravnice  Podražnice  (Leusaba),  te  je  u  tom  dielu  imala  samo  jednu 
novu  postaju,  naime  kod  Trna  (ad  Ladios)'^'^  sjeverno  današnjoj 
Banjaluci;  nu  od  ravnice  Podražnice  počam  odvajala  se  je  od  stare 
ceste  prema  zapadu,  te  je  vodila  raznim  putem  preko  vrelišta  Sane 
(Sarnacle)  ^^^  Glavica  na  Glamočkom  polju   (Salviae)  ^^    i   Listana 

^^  Još  i  sad  vide  se  u  Banjaluci  ruševine  stare  rimske  kupelji  ;  pred  ne- 
koliko godina  našlo  se  fcuj  više  stotina  rimskih  bakrenih  pjeneza. 

^'•^  Aemate  u  Itineraru  Antoninovu  (ed.  Parthey  et  Pinder,  Berolini,  1848., 
p.  128).  Dva  sata  iza  hana  Pavića  jesu  „Bunari'^,  t.  j.  4 — 5  kamenih  zde- 
naca, za  cielo  ostatak  iz  rimsko  dobe. 

^^  Lausaba  ili  Lausava  u  zemljopiscu  Ravenskom  (izdanje  M.  Pindera  i  Par- 
they-a,  1860.,  IV.  19.  217—218). 

^*  Baloia  u  zemljopiscu  Eavenskom  (arb.  balle  =  čelo,  vrh,  početak).  Kod 
Dolnjeg  sela  blizu  Varcareva  izkopan  bje  g.  1864.  žrtvenik  sa  četiri  čo- 
vječje glave  i  s  napisom,  gdje  se  je  medjutim  samo  brojka  VII.  razabrati 
mogla. 

^^  Takodjer  Sarute.  Dio  Cassios  zove  to  mjesto  SepSTiOV.  Po  svoj  prilici 
stojaše  Saritte  blizu  grada  Sokolca.  Saritte  bijaše  znamenito  mjesto;  g. 
532.  po  Is.  spominje  se  pod  imenom  „municipium  Sarciaticum",  te  spa- 
daše tada  pod  kršćanskoga  biskupa  u  Ludru. 

*^  Alperium  bijaše  po  svoj  prilici  kod  Bili-briga. 

^'  Ime  „Ad  Ladios'*  dobi  ovo  mjesto,  jer  je  tuj  bio  smješten  odio  vojnika 
od  pontskih  Laza  (Ladii). 

^^  Saniglo  i  Sarnido  u  zemljopisca  Ravenskoga ,  a  Sarnade  u  nekih  ruko- 
pisih.  God.  530.  spominje  se  „Vitalis  presbjter  Sarniensis  ecclesiae.  (Far- 
lati,  Illyr.  sacr.  I.  p.  163.) 

^"^  Salvia,  Silviae,  u  Plolom.  SaXo'jl'a.  Godine  532.  po  Is.  spominje  se  „mitni' 
cipium  Salviaticum'%  koje  spadaše  pod  biskupa  u  Ludru.  Salvia  bila  je 
po  tom  znamenita  varoš. 


38 

(Peha)  na  Livanjskom  polju  u  Čitluk  i  Solin.  Ova  cesta  bila  je 
duga  od  Gradiške  do  Solina  154  rimske  milje,  a  od  Gradiške  do 
Listana  116  rimskih  milja  ^^ 

II.  Druga  cesta  vodila  je  iz  Solina  upravo  kroz  sredinu  gornje 
Bosne  do  Drine,  a  odavle  u  Mitrovicu.  Ova  je  cesta  zabilježena 
samo  na  tabuli  Peutingerovoj .  Vodila  je  pako  od  Solina  preko 
Trilja  na  Cetini  (Tilurio)  najprvo  na  Livanjsko  polje  do  Vidoša 
(Ad  Libros);  odavle  se  je  uzpinjala  preko  Bužanin- grada  fJn  Mow^6 
Bulsinio)  ^^  i  Eminova  polja  (Bistue  vetiis)  do  vrelišta  Vrbasa,  gdje 
je  stojala  (možda  u  Skoplju)  znamenita  naselbina  Matrix  (Ad  Ma- 
tricem)  blizu  zlatnih  majdana  ^^;  od  vreHšta  Vrbasa  vodila  je  cesta 
dalje  preko  Krupe  u  Fojnicu  (Bistue  nova)  ^^  i  dalje  do  Blažu  ja 
(Stanecli)  na  današnjem  Sarajevskom  polju.  Sarajevsko  polje  bijaše 
već  za  Rimljana  središte  nutarnoj  zemlji  i  glavno  prometište  za  ove 
prediele;  od  Sarajevskoga  polja  (dotično  od  Blažuja)  vodila  je  po- 
najprije glavna  cesta  dalje  preko  postaje  Argentarie  (Vareš  ili 
Srebrenik  ?)  do  Drine  i  Mitrovice ;  dočim  su  tri  pokrajne  ceste 
tekle  na  iztok  ,  jugozapad  i  sjeverozapad :  prva  je  tekla  preko 
Rogatice  (Aleva  '^)  i  Goražde  u  Plevlje  (Sapua  ?)j  druga  do  Konjica, 
a  treća  preko  Busovače  na  Travanjsko  polje  (Putačevo,  Mošunj), 
a  odavle  preko  Jajca  do  Jezera,  gdje  se  je  hvatala  glavne  ceste, 
koja  je  vodila  iz  Gradiške  zapadnom  Bosnom  u  Solin.  ^* 

III.  Treća  cesta,  koja  je  bar  dielomice  prolazila  današnjom  Bosnom 
i  Hercegovinom,  zabilježena  je  u  putokazu  Antoninovu.  Jest  to  cesta, 

2°  Kod  vrelišta  Sane  (Sarnacle)  odvajala  se  je  od  ove  ceste  pokrajna  cesta, 
koja  je  vodila  do  Bihaća,  a  odavle  do  Dubice  i  Gradiške.  Postaje  na  toj 
pokrajnoj  cesti  bijahu :  Sarniclo  (izvor  Sane),  Persetis  (Petrovac),  Netabio 
ili  Netavio  ( Lipovo  polje)  ,  Speridium  (oko  Bihaća),  Raetinio  ili 
'PaiTtvov  (Izacić),  Brindia  (Krupa),  Clandate  (Novi),  Assinone  (Priedor), 
Berginio  (Dubica),  Servitium  (Gradiška). 

'-*'  Monte  Vulsi  (Bulsi),  Geog.  Raven.  IV,  16,  p.  211. 

'^^  O  tih  zlatnih  mjajdanih  vidi:  Conrad  A.,  Bosnien  im  Bezug  auf  seine 
Mineralschiitze  (Mittheil.  der  k,  k.  geogr.  Gesellschaft  in  Wien  1870.  p, 
221).  —  Jireček  K.,  Die  Handelsstrassen  und  Bergwerke  p  42.  —  Godine 
530.  spominje  so  neki  presbyter  Vitalis  kao  episcopus  ecclesiae  Marta- 
rlto.nne;  Tomaschek  (op.  cit.  p.  520.)  mi.sli,  da  se  mora  čitati  „ecclesiae 
Matrici  tanuf:' 

'^'  Godina  530 — 532.  spominje  se  „Andrect'i  episcopus  Bestoensis  (ecclesiae) ; 
Bistue  nova  bijaše  dakle  tada,  a-  sigurno  i  mnogo  prije,  sielo  kršćanske 
biskupije. 

^-^  O  tih  pokrajnih  cestah  piše  Tomaschek  W.,  op.  cit.  pag.  521—523. 


39 

koja  je  vodila  iz  Salone  do  Narone,  a  odavle  u  Skadar  (Scodra) 
i  Drač  (Dyrrachio),  gdje  se  je  hvatala  velike  vojničke  ceste  y^via 
Egnatia^''y  što  je  spajala  Drač  sa  Solunom  i  Carigradom.  Spomenuta 
je  cesta  vodila  najprije  iz  Salone  današnjom  Dalmacijom  do  Ru- 
novića  (Ad  NovasJ,  odavle  je  tekla  preko  Neždravice  i  Tihaljine 
(Ad  Ftisciana)  ^^  dolinom  Trebižata  do  Ljubuške  i  Ljubuškoga  polja 
(Bi geste)  i  do  Vida  (Nar ona)  kod  riekc  Neretve.  I  od  ove  ceste 
odvajale  su  se  pokrajne  ceste^  koje  su  vodile  u  nutarnju  zemlju.  ^^ 

Već  ovaj  kratak  pregled  rimskih  cesta  u  današnjoj  Bosni  i  Her-  ^ 
cegovini  pokazuje  jasno,  da  su  Rimljani  umjeli  svoju  kulturu  i 
ovdje  liepo  razširiti.  Posagradjene  ceste  služile  su  im  ne  samo,  da 
uzdrže  pokorna  težkom  mukom  svladana  plemena  illyrska  (feroces 
Dalmatas),  nego  da  podignu  i  blagostanje  podložne  si  zemlje.  Kako 
je  Bosna  rudami  bogata,  to  su  Rimljani  obratiH  osobitu  pažnju  na 
rudokopje.  lUjrska  plemena,  do  nedavno  vikla  samo  boju  i  stočar- 
stvu, bjehu  prisiljena,  da  se  bave  kopanjem  ruda  i  izpiranjem 
zlata,  ^'^  te  stekoše  domala  u  tom  poslu  znamenitu  vještinu.  Osobito 
se  je  u  Bosni  kopalo  mnogo  zlata,  koje  isti  pjesnici  latinski  (n.  pr. 
Statius)  u  velike  hvale.  Plinius  kaže,  da  se  je  u  Dalmaciji  za  cara 
Nerona  izkapalo  zlato  skoro  na  površju  zemlje,  a  da  ga  je  bilo 
toliko,  da  se  je  svaki  dan  dobivalo  po  50  libara.  ^^  Rimljani  su  za 
zlatne  majdane  bosanske  imali  u  Saloni  posebna  činovnika  (com- 
mentariensis  aurariarum  Delmatarnm) ;  osim  toga  izdali  su  više 
odredaba,  tičućih  se  rudokopja  bosanskoga  (tuj  se  spominju  comites 
mettalorum,  aurileguli,  metallarii  itd.). 

•Nuždno  bi  bilo  još  štogod  kazati  o  prvih  počelcih  kršćanstva  u 
Bosni  i  Hercegovini;  nu  zato  neima  upravo  nikakovih  podataka. 
Za  onaj  dio  tih  zemalja,  što  je  spadao  na  pokrajinu  Dalmaciju, 
nema  dvojbe,  da  se  je  veoma  rano  iz  Solina  upoznao  s  kršćan- 
stvom. To  se  naslućuje  i  po  tom,  što  se   mnoge   kršćanske    bisku- 

^^  Aufustianis  u  Itin.  Anton,  i  Geogr.   Eaven. 

^**  Tomaschek  W.,  op.  cit.  p.  528  i  545 — 548,   558 — 560.    Od   Narone    vodila 

je  dalje  cesta  preko  Kleka  (Ad  Turres),  Ošlja  (Dilunto,  Dallunto),   Slana 

(Pardaa),  Zatona  (Asamo)  i  Cavtata   (Epidaurum)    u   Bisan    (Eesinum),  a 

odavle  preko  Budve  (Butua)  do  Skadra  i  DraČa. 
^'  (Augustus)  efferum  genus  (se.  Dalmatas)  fodere  terras    coegit    aurumque 

venis  repurgare.  Florus  IV.,  12. 
^^  Inveuitur  (aurum)  aliquando  iu    summa   tellure   protinus    rara  felicitate, 

ut  nuper   in   Dalmatia   principatu    Neronis,    singulis    diebus    etiam    quin- 

quagenas  libras  fundens.  Plinius  XXXIII.  4. 


40 


pije,  koje  su  u  6.  stoljeću  bile  pod  nadbiskupijom  solinskom,  mo- 
raju tražiti  u  današnjoj  Bosni.  Xapose  vriedi  to  za  biskupiju  be- 
stoensku  (bestoensis  ecclesia),  koja  je  bila  u  srcu  gornje  Bosne. 


Bosna  i  Hercegovina,  budući  česti  pokrajina  Pannonije  i  Dalma- 
cije, podnosile  su  iza  propasti  zapadno-rimskoga  carstva  (476.)  sve 
nevolje  i  bure,  što  su  ove  pokrajine  zadesile.  Xajprve  dospješe  pod 
iztočne  Gote,  kojim  je  kralj evao  Teodor ik  (493.)  U  ruku  iztočno- 
gotskili  ostadoše  neprieporno  do  g.  535.,  kadpo  je  car  bvzantski 
Justinijan  zapodjeo  dvadesetgodišnji  rat  sa  iztočnimi  Goti.  Iztočni 
Goti,  a  napose  njihov  kralj  Teodorik  vladale  Dalmacijom  mudro 
sliedeć  u  svem  primjer  Rimljana.  I  kralj  Teodorik  brinjaše  se  po- 
put rimskih  careva  za  rudnike  bosanske.  ^^  Premda  iztočni  Goti 
bijahu  vjere  Arijeve,  to  ipak  nedirahu  u  crkveno  uredjenje  Dal- 
macije niti  neproganjahu  katoHka;  pače  upravo  za  gotskoga  vla- 
danja bjehu  u  Solinu  g.  530.  i  532.  obdržavana  dva  pokrajinska 
crkvena  sabora  za  Dalmaciju.  Iz  sačuvanih  spisa  tih  sabora  ^^  ra- 
zabiremo  i  tadanje  crkveno  razdieljenje  Bosne  i  Hercegovine.  Na 
crkvenom  saboru  g.  530.  spominju  se  četiri  bosansko-hercegovačke 
biskupije :  Naronitana  (Narona),  Martaritana  ili  Matricitana  (Ma- 
trix,  Ad  Matricem),  Sarniensis  (Sarnacle)  i  ovim  na  iztoku  u  sre- 
dini zemlje  Bestoensis  (Bistue  nova)  ;  na  crkvenom  saboru  g.  532. 
bjehu  još  dvie  nove  biskupije  osnovane,  na  ime:  Ludricensis'^^  i 
Sarsenterensis.  '^'^  Biskup  bestoenski,  kojemu  je  biskupija  bila  veoma 

-^  U  jednom  pismu  od  g-.  508.,  što  ga  je  iztočuo-gotski  kralj  Teodorik  pisao 
svomu  upravitelju  u  Dalmaciji,  Osuinu  ili  Osuuu,  preporuča  kralj  istomu 
Osuinu  nekoga  Simeona^  za  kojega  veli :  „Simeonem  itaque  virum  claris- 
simum,  cuius  fides  olim  nobis  est  cognita,  vel  devotio  comprobata,  ad 
ordinationem  sil.quatici,  nec  non  feii-ariaruni  ad  provinciam  Dalviatiain 
nostra  ordinatione  dirpximus" .  Kukuljević  I.,  Codex  diplomaticus  regni 
Croatiae  I.  194. 

■'''  Kukuljević  I.,  Codex  diplom.  I.  19o— 198. 

^^  Ovoj  biskupiji,  kojoj  bijaše  sielo  Z,Kr?>v/;/i  (Livno),  pridieljena  biše  i  mjesta 
(municipia):  Sa/vinfinnn  (vidi  notu  19)  i  Sarciatirum  (vidi  notu   15). 

•''^  Ovoj  biskupiji  bijaše  siclo  Sarsenterum  (Sarsitero  u  Geogr  Raven.),  i 
obseg  bi  joj  odredjen:  ut  Sarsenterensis  episcopus  basilicas,  quae  in  muni- 
cipiis  Delontino,  Stantino ,  Novense  (et)  per  rusticaria  (=  Gehofte  und 
Triften)  Pecuatko  et  Beuzzavatk-o  supra  sunt  constitutae ,  in  parochia 
consequatur".  Tomaschek  ovomu  dodaje:    „Pecuaticum  hiess  irgend  eine 


41 

prostrana,  zahtievaše  na  istom  saboru,  da  se  sav  prediel  od  mjesta 
(planina)  Kopila  i  Vraniće  (a  loco  Copella  et  Arena)  pa  do  mjesta 
i  crkava  tik  njegova  sjedišta  odieli  od  njegove  biskupije  i  da  se 
zanj  osnuje  posebna  biskupija. 

Godine  535.  započima  dvadesetgodišnji  rat  Justinijana  sa  istoČ- 
nimi  Goti.  U  to  vrieme  strada  Dahnacija,  a  po  tom  i  Bosna  i  Her- 
cegovina ne  samo  od  vojske  i  sile  njezine,  nego  i  od  vjerskih  pro- 
gona. Stare  kronike  umiju  mnogo  pričati,  kako  su  arijanski  Goti 
progonili  pravovjerne  kršćane.  Sred  najljuće  borbe  medji  Grci  i 
Goti  osvanuše  Slovjeni  prvi  put  u  tih  predielih.  Iza  prve  provale 
g.  548.  vraćahu  se  Slovjeni  g.  551.  i  553.,  te  seje  zato  sumnjalo, 
nije  li  ih  gotski  kralj  pozivao  u  pomoć  proti  caru  Justinijanu?  ^'^ 
Iza  dvadesetgodišnjcga  ljuta  boja  propade  gotska  država,  a  Dal- 
macija sa  današnjom  Bosnom  i  Hercegovinom  dospije  pod  bjzant- 
sko  carstvo;  ali  navale  Slovjena  neprestadoše,  dapače  se  Slovje- 
nom  pridružiše  još  i  Avari.  Najgroznija  avarska  provala  zgodi  se 
g.  598. ,  kad  no  je  avarski  kan  udario  iz  Sriema  Bosnom  na  ju- 
gozapad, ter  osvojiv  glavnu  tvrdju*^*  na  cesti  sriemsko- solinskoj 
razorio  do  40  tvrdih  gradova  i  nemilo  opustošio  svu  zemlju. 

Iza  ove  grozne  provale  avarske,  koja  bješe  cvatuću  nekoč  po- 
krajinu Dalmaciju  pretvorila  u  gotovu  pustinju,  nastojahu  Slovjeni, 
a  napose  Hrvati,  da  zavladaju  tom  nekadanjom  rimskom  zemljom. 
God.  600.  prietila  je  već  pogibelj  istoj  Saloni  ^^,  a  malo  zatim  u 
prvoj  polovici  7.  stoljeća  spade  sva  Dalmacija  u  slovjenske  ruke. 
Ovom  zgodom  dobi  i  Bosna  sa  Hercegovinom  svoje  slovjenske  ži- 
telje, koji  su  u  njoj  bivali  do  pada  njezina  pod  OsmanHje  (g.  1463.). 

umfangreiche  Schaftrift  und  Beuzavaticum  die  Besitzung  eines  Dalmaten 
Beuza".  —  Samo  mjesto  Sarsenterum  bijaše  po  Tomascheku  na  sjeveru 
Mostarskoga  blata  blizu  Goranaca. 

^3  Procopius  ,  De  bello  Gothico,  lib   III.  c.   40.  p.  449—455. 

^*  Ova  se  tvrdjava  u  raznih  spomenicih  imenuje  ovako:  „BaYX.£i;,  B^ć^fii'/iC, 
Ba}.x,'/ic,  Balcha,  Balca,  Balea",  (Rački  Fr ,  Documenta  historiae  chro- 
aticae  periodum  antiquam  illustrantia,  Zagrabiae  1877.  pag.  254).  Toma- 
scheknagadja,  daje  to  '^^Ck^tic,  =  Salviis  (Glavice  na  Glamočkom  polju) ; 
nu  ja  prihvaćam  sa  Safafikom  čitanje  „Balea",  ter  mislim,  da  je  postaja 
Baloie  ili  Baloia.     ^ 

^^  U  srpnju  600.  piše  papa  Gregorije  I.  Maksimu,  nadbiskupu  solinskomu 
ovako  :„Et  quidem  de  Sclavorum  gente,  quae  vobis  valde  imminet  affligor 
vehementer  et  conturbor.  Affligor  in  his,  quae  iam  in  vobis  patior;  con- 
turbor,  quia  per  Istriae  aditum  iam  Italiam  intrare  coeperunt".  Kukuljević 
I.,  Codex  diplom.  L,  31. 


III.  Bosna  od  seobe  južnih  Slovjena  do 
Kulina  bana  (1180). 

Bosna  na  razmedji  življa  hrvatskoga  i  srhskoga  naginje  sada  Hr- 
vatskoj^ sada  Srbiji.  —  Polovicom  11.  stoljeća  jest  samostalna  ba- 
novina, a  god.  1135.  pridružuje  se  ugarskim  Arpadovićem.  —  Borić 
(1154 — 1163.),  prvi  po  imemi  poznati  ban  bosanski.  —  Bosna  pod 
bi/zantskim  carstvom  (1166 — 1180.)  do  smrti  cara  Emanuela.  — 
Crkveni  odnosaji  Bosne;  prvi  pojav  Patarena  ili  Bogomild. 

Poviest  Bosne  od  polovine  sedmoga  stoljeća  do  Kulina  bana  veoma 
je  nejasna  i  tamna.  Do  10.  stoljeća  nezna  se  o  njoj  ma  ništa  si- 
gurna; počam  od  10.  stoljeća  javljaju  izvori  tek  koju  malenu  viest 
o  toj  zemlji,  udaljenoj  znatno  od  svih  tadanjih  kulturnih  središta. 
Stariji  pisci  o  povjesti  bosanskoj  htjeli  su  ovu  veliku  prazninu  iz- 
puniti  podatci  iz  veoma  nekritične  i  slabo  uporabive  kronike  popa 
Dukljanina.  Već  Orbini  kušao  je  dovesti  u  sklad  porazbacane  i 
nepodpune  viesti  toga  zgodopisca,  a  za  njim  se  povedoše  svi  pisci 
do  Jukića.  Tako  dospješe  u  poviest  bosansku  polumitični  bani 
Zelimir,  Krešimir^  Leget  i  Viikmir,  za  koje  kritična  poviest  nezna 
upravo  ništa.  Pošto  dakle  sve  ovo  nestoji,  težko  je  izpuniti  prazninu 
od  više  stoljeća.  Pokušati  ću  ipak,  da  nešto  po  nedostatnih  izvorih 
a  nešto  nagadjajuć  stvorim  ma  i  površnu  sliku  o  starijoj  povjesti 
bosanskoj. 

Naselivši  Hrvati  i  Srbi  u  prvoj  polovici  sedmoga  stoljeća  zapadnu 
čest  balkanskoga  poluotoka  i  zavladavši  tako  nekadanjimi  rimsko - 
bvzantskimi  pokrajinami,  ncstvoriše  umah  velikih  država,  nego 
više  manjih  i  većih  oblasti,  koje  opet  sastojfthu  od  nekoHko  ple- 
menskih župa.  Samo  dvie  oblasti,  najzapadnija  i  najiztočnija  za- 
držaše  narodna  imena :  hrvatsko  i  srbsko ;  ostale  oblasti  ovim  u 
sredini  dobiše  imena  budi  plemenska,  budi  mjestna  (topografijska). 
Plemena,  što  se  naselile  oko   rieke   Neretve    (stare   Narone),    pro- 


43 

zvaiui  biše  Neretljani  (Narentaui)  ;  plemena  oko  planine  Huma 
dobiše  ime  Humljani;  a  plemena,  što  zaposjedoše  okoliš  slavnoga 
nekoč  grada  Duklje  (Dioclea),  poznata  su  dugo  pod  imenom  Duk- 
ljan§.  (Dioelenses,  Dioeletiani).  I  dolina,  gornje  Bosne  bijaše  još 
od  davnih  vremena  znamenit  prediel ,  i  tuj  se  skupi  u  jednu 
oblast  više  župa  pk'menskih.  Novi  priselice  preudesiše  staro  ime 
rieke  Basante  ili  Basanius  prema  svomu  izgovoru,  te  prozvaše  i 
rieku  i  poriečje  njezino  Bosno^n  (Bostna),  a  sebe  same  Bosnjani 
(Bošnjaninb). 

Prema  oskudnim  izvorom  mučno  bi  bilo  osjeći,  imaju  li  se  prvo- 
bitni slovjenski  žitelji  Bosne  pribrojiti  Hrvatom  ili  Srbom ;  nu  si- 
gurno jest,  da  je  oblast  Bosna  već  od  prvoga  časa  bila  na  razmedji 
življa  hrvatskoga  isrbskoga.  Što  je  bilo  toj  oblasti  na  zapadu  i 
sjeverozapadu,  bijaše  hrvatsko ;  a  što  na  iztoku,  sjevero-  i  jugoiz- 
toku,  bijaše  srbsko 

Već  ovim  položajem  njezinim  bijaše  Bosni  označena  sudbina  za 
mnoga  stoljeća.  Cim  su  se  pod  imenom  hrvatskim  i  srbskim  po- 
čele stvarati  dvie  države  i  skupljati  oko  sebe  ostale  oblasti:  obje 
su  države  privlačile  Bosnu,  svaka  na  svoju  stranu.  Ako  i  nije 
vjerovati  potanku  pričanju  popa  Dukljaninu  ;  jedno  se  ipak  raza- 
bire  iz  njega,  a  to  je,  da  je  oblast  Bosna  bila  prvobitno  prikovana 
uz  Hrvatsku.  ^  Nije  nevjerojatno,  da  je  to  bilo  u  početku  10. 
stoljeća,  kad  no  je  prvi  kralj  hrvatski  Tomislav  bio  jedini  mogući 
suparnik  bugarskomu  caru  Simeonu  na  svem  jugu  slovjenskom. 
Moguće  je,  da  je  u  to  doba  postala  Bosna  i  banovinom,  jer  ime 
bana  i  čast  njegova  poznata  je  samo  Hrvatom. 

Kad  je  poslie  smrti  velikoga  cara  Simeona  uspjelo  srbskomu 
knezu  Ceslavu  (931 — 960)  pogaženu  Srbiju  podići  i  stvoriti  fede- 
rativnu državu,  pridružena  bi  i  oblast  Bosna  novo  stvorenoj  državi. 
Suvremeni  pisac  grčki    car   Konstantin    donosi   nam    prvu    sigurnu 

^  Ovako  misle  i  njemački  povjestnici  Krause  i  Diimmler.  Sravni  Dunimleva  E., 
Ueber  die  alteste  Geschichte  der  Slaven  in  Dalmatien  (Sitzungsberichte 
der  philosophisch-historischen  Classe  der  kais.  Akađ.  der  Wissenschaften 
in  Wien,  XX.  Band,  1856,,  pag.  37.3—374,  '397—398.  Diinmiler  medju 
inim  veli :  „Kaum  aber  mochte  es  zur  Erklarung'  jener  friiheren  Streit- 
rnacht  (der  Kroaten)  genllgen,  wenn  wir  die  Miindung  des  Werbas  in  die 
Sau  als  ausserste  Nordostgrenze  des  alten  Croatiens  annahmen,  vielmehr 
scheint  es  fast  nothwendig,  auch  Bosnien  nicht  als  ursprilnglicli  serhisches 
Gehiet  gelten  zu  lassev,  sondern  als  eine  ehemaln/e  Eriverhnncj  der  Kro- 
aten ....".  Potanje  razlaganje  ove  predmnieve  vidi  na  str.  373 — 4. 


44 

viest  <)  tadanjoj  Bosni.  Po  njemu  je  Bosna  bila  tada  čest  srbske 
kneževine,  neimajnća  svoga  vlastitoga  vladara,  već  pokorna   knezu 

V  V- 

Ceslavu  ^.  Istoga  kneza  Ceslava  ide  zasluga,  da  je  podložnu  si  ba- 
novinu Bosnu  obranio  od  Magjara.  Magjari  naime,  zagospođovavši 
u  desetom  stoljeću  u  Sriemu  "^  (iztočnom  dielu  nekadanje  dolnje 
Pannonije  med  ju  Savom  i  Dunavom) ,  učestaše  osobito  poslie  po- 
raza u  Njemačkoj  god.  955.  svoje  navale  na  balkanski  poluotok. 
Ovamo  su  ih  iz  ubavoga  Sriema  vodili  naravni  i  za  njihove  ko- 
njaničke čete  zgodni  putevi,  doline  naime  Bosne  i  Morave  do  srca 
balkanskoga  poluotoka.  Tako  se  jednom  poslie  godine  955.  podiže 
neki  magjarski  knez  Kiš,  po  svoj  prilici  gospodar  Sriema,  te  sa 
svojimi  brzimi  konjanici  proleti  Bosnom  i  doprie  do  drinske  župe, 
koja  bijaše  na  medji  Bosne  i  prave  Srbije  (Raše).  Kod  mjesta 
Cvilina  uz  gornju  Drinu  dočeka  ih  knez  Ceslav ;  magjarske  čete 
bjehu  hametom  potučene,  sam  vojvoda  njihov  pade  u  boju  od  ju- 
načke desnice  Tjehomilove.'* 

Slavodobitni  knez  Ceslav  provali  iza  te  sretne  pobjede  u  Sriem, 
ali  plati  to  junačtvo  glavom.  Poslie  smrti  njegove  razpade  se  i 
država  njegova,  a  Bosnom  zavladaše  domaći  bani.  Nu  samostabiost 
ta  nepotraje  dugo.  Već  oko  g.  968.  udari  na  bosanskoga  bana 
hrvatski  kralj  Krešimir.  Borba  se  vodila  na  gornjem  Vrbasu,  u 
župah  Plivi,  Luki  i  Uskoplju.  Bosanski  ban  uvidi  brzo,  da  se  ne- 
može  otimati  sili  kralja  Krešimira;  ostavi  zato  svoju  banovinu  i 
pobježe  kralju  ugarskomu,  a  Bosnom  zavlada  kralj  Krešimir^. 

-  Nabrajajuć  car  Konstantin  u  33,  poglavju  svoga  djela  „de  admini- 
strando  imperio"  (pagina  160 — 161)  gradove  pokrštene  Srbije,  dodaje  : 
„xal  £'^;  TO  '/iiipiov  (=  ager  =  polje)  B6ao)vx  to  KaT£p7.  x.y.l  to  Aeav/;/,*. 
Sravni  i  Eačkoga  Fr,,  Hrvatska  prije  XII.  vieka  (Ead  jugosl.  akad  LVI. 
p.  71—73). 

^  Eački  Fr.  dr ,  Hrvatska  prije  XII.  vieka  p.  120. 

*  Eegnante  ergo  Ciaslayo  rege  Kiis  princeps  Ungarinorum  cum  suo  exer- 
citu  venit  Bosnam,  et  devastabat  atque  depraedabatur  eandem  provin- 
ciam.     Tune    rex '  congregans  populum   exiit   ei  obviam  in  Drina  iupania 

iuxta  fluvium,  ubi  commisso  bello ceciderunt  die  illa  innumerabiles 

ex  gente  Ungarinorum  in  loco,  qui  Cicerh'no  (mjesto  Civelino,  danas  Cvi- 
lin)  dicitur  usque  in  praesentem  diem.  Presbj'-teri  Diocleatis  regnum  Sla- 
vorum,  apud  Lucium,  de  regno  Dalmatiae  et  Croatiae,  pag.  291.  —  „Drina 
iupania'*  jest  kasnije  Podrinje;  a  istoj  župi  spominje  Dukljauin  još  grad 
Brusno,  danas  selo  Brusna  u  obćini  vikočkoj,  a  kotaru  fočanskom. 

^  Cresimirus  autem  frater  eius  cum  avunculo  pugnantes  praedaverunt 
Uscople  et  Lucca    et  Preva    (Pleva).    Banus  autem    Bosnae  videns,  quod 


45 

Koncem  desetoga  stoljeća  zaprieti  svim  južnim  Slovjenom  velika 
pogibelj  od  cara  Vasilija  II.  Bugarobijca,  koji  bješe  poduzeo  ob- 
noviti vlast  bjzantskoga  carstva  nad  svimi  zemljami  balkanskoga 
poluotoka,  koje  su  nekoč  pripadale  ovomu  carstvu.  Iza  dugotrajne, 
krvave  borbe  svlada  on  najprvo  Bugare,  a  zatim  se  obori  na  Srbe 
i  Hrvate.  Vjerojatno  je,  da  je  tada  oko  g.  1019  i  Bosna  poput 
Sriema  spala  pod  vrhovnu  vlast  byzantskih  careva.  Nu  već  iza 
smrti  ovoga  moćnoga  cara  oslobodi  se  Bosna  opet  bjzantskoga 
vrliovničtva,  te  je  odsele  duže  vremena  ostala  samostalna  zemlja 
pod  svojimi  banovi.  Bani  bosanski  u  drugoj  i  trećoj  četvrti  jeda- 
naestoga stoljeća  znatno  dapače  dižu  ugled  svoj  i  svoje  banovine, 
tako  da  se  ona  g.  1067.  spominje  u  istom  redu  sa  kneževinom 
Dukljom  i  ^Srbijom.  Osiljena  ovako,  odoljevaše  ona  dugo  i  nasto- 
janju kasnijih  dukljanskih  kraljeva,  koji  ju  poput  Huma  i  Tra- 
vunje  htjedoše  sjediniti  sa  svojom  državom.  Tek  g.  1082. — 1085. 
uspije  dukljanskomu  (zetskomu)  kralju  Bodinu  spokoriti  Srbiju 
(Rašku)  i  Bosnu.  Srbiji  dade  za  namjestnika  župana  Vukana,  a 
Bosni  kneza  Stjepana.^ 

Početkom  dvanaestoga  stoljeća  dogodi  se  važan  dogodjaj,  koji 
se  je  kroz  cieli  dalji  srednji  viek  znatno  dojimao  svih  južnih 
Slovjena.  Ugarskim  naime  kraljem,  pošto  su  se  prije  mnogo  ali 
zaludu  trudili,  uspije  uhvatiti  čvrste  stope  na  balkanskom  poluotoku; 
kralj  ugarski  Koloman  izabran  bi  i  okrunjen  g.  1102.  u  Biogradu 
za  kralja  Hrvatske,  a  tri  godine  zatim  (1105.)  zavlada  i  Dalmacijom 
(t.  j.  gradovi  Spljetom,  Trogirom  i  Zadrom  i  nekimi  otoci).  Južni 
Slovjeni  bijahu  tada  upravo  u  takovu  položaju,  da  im  nije  baš 
nepoćudno  bilo,  kad  su  vidjeli,  kako  se  je  Hrvatska  poklonila 
kralju,  koji  je  i  Ugarskom  vladao;  njim  je  dapače  moglo  donekle  i 
drago  biti,  što  je  sada  Ugarska  ustala  kao  takmica  bjzantskoj 
državi,  kojoj  su  se  sami  već  više  desetak  godina  otimali.  Pa  i 
Ugarska  Arpadovića  u  12.  stoljeću  bila  je   sasvim    druga,   nego    li 

ante  eos  stare  nequibat  ad  pugnam,  fugit  ad  regcm  Ungariae,  deinde 
Cresimirus  caepit  totam  Bosnam  et  dominavit-  eam  ....  Eo  tempore  (g. 
968.)  defunctus  est  Bulgarorum  imperator  Petrus  nomine  .  .  .  Presbyteri 
Diocleatis  regnum  Slavorum  apud  Luci  um  p.  293. 

^  Deinde  caepit  Bosnam.  posuit^ue  ibi  Steplianum  knezium.  Presbyteri 
Diocleatis  regnum  Slav.,  Lucius  p.  300.  —  —  F.  Racki,  Borba  južnih 
Slovjena  za  državnu  neovisnost  u  XI.  viekii.  (Rad  jug.  akad.  XXX. 
pag.  93.) 


46 

kasnije  za  centralizacije  Anžuvinaca  i  za  dobe  Hiinjada.  '^  Nu  tim 
većma  uznemiriše  se  s  toga  dogodjaja  Mletci  i  byzantska  država. 
Mletci  nemogošc  nikako  oprostiti  Kolomanu,  što  se  je  uzprkos  ugo- 
voru sa  njihovim  duždom  drznuo  segnuti  za  krunom  hrvatskom  i 
za  Dahnacijom,  koju  su  Mletčani  smatrali  svojom;  pa  kad  je  god. 
1114.  Koloman  naglom  smrti  umro,  smatrahu  to  kaznom  božjom, 
što  im  bješe  po  njihovu  sudu  oteo  Hrvatsku  i  Dalmaciju.  Daleko 
više  bijahu  uznemireni  bvzantski  carevi  porodice  Komnena.  Još 
nebjehu  pregorjeli  Sriema,  koji  im  hjehu  ugarski  kralji  u  drugoj 
polovici  11.  stoljeća  oduzeli,®  a  sada  se  eto  usudi  kralj  Koloman 
sjediniti  pod  svojim  žezlom  Hrvatsku  i  Dalmaciju^  koje  bjzautski 
carevi  nisu  nikaad  prestali  smatrati  sastavnimi  dielovi  svoje  carevine. 
Veliki  ratovi,  što  su  iii  bjzantski  carevi  iz  porodice  Komnena 
vodili  u  12.  stoljeću,  da  vrate  nekadanji  obseg  svomu  carstvu  i 
stari  sjaj  svojoj  kruni^  započeše  već  za  Kolomanova  sina  Stjepana 
II.  (1114 — 1131.).  Da  bi  svoju  svrhu  ostvarali,  bijaše  Komnenom 
najprije  oboriti  ugarske  vladare,  te  ih  iztisnuti  iz  Sriema,  Hrvatske 
i  Dalmacije;  zatim  bijaše  im  svladati  Normane  u  južnoj  Italiji  i 
napokon  sasvim  skučiti  pod  svoj  jaram  balkanske  narode,  napose 
Srbe,  koji  su  se  baš  tada  počeli  iznova  buditi.  Sasvim  je  naravno, 
da  su  opet  s  druge  strane  toli  kraljevi  ugarski,  koli  veliki  župani 
srbski  i  vladari  normanski  gledali,  da  se  medjiisobno  što  bolje  pri- 
bliže, pa  da  se  sjedinjenimi  silami  otmu  sudbini,  koju  im  bjehu 
Komneni  namienili  U  to  ime  već  kralj  Stjepan  II.  sklapa  obran- 
beni  savez  sa  srbskim  velikim  županom  Belom  Urošem  proti  caru 

^  O  povjesti  Ugarske,  bjzantske  države  i  južuih  Slovjena  u  12.  stoljeću 
vidi  znamenitu  razpravu :  B.  BacHabeBCKiii,  Ust  iicTopiii  BusaHTiii  bte.  XII. 
BiKi  (C.iaBflHCKiii  coopHirK'B,  II.  tomii,  C.  neTepc6ypri,  1877.  pag*.  210 — 290.) 
O  Ugarskoj  i  južnih  Slovjeuih  početkom  12.  stoljeća  veli  jnsac  na  236. 
strani:  „No  točno  takže  s  davnjago  vremeni,  osobenno  so  vremeni  Alek- 
soja  Komnina,  so  vremeni  Bodina  i  Vulkana  Serbskili,  zametno  meždu 
Serbskimi  knjazjami  kak  pri  —  morskoj,  tak  i  vnutrennej  Serbiji  javnoe 
stremlenic  k  polnomu  osvoboždeniju  ot  Vizantijskago  gospodstva.  Sosed- 
stvo  s  Vengrieju,'  kotoraja  okolo  togo  že  vremeni  zavoevala  Slavjanskuju 
oblast  meždu  Savoju  i  Dunaem,  tak  nazivaemij  Srem  ili  Sirmiju,  moglo 
služit  oporoju  dlja  takili  strcmlenij.  Vtnyy'ija  toijda  voohšće  ne  caždalas 
Slavjanskih  sinijiat/J,  I  eja  kovali  (akze  oliolno  rodnills'  a  Srhskimi  kna- 
zjami,  kak  i  ratsskhni.  Voznikšaja  okolo  polovini  12.  veka  znamenitaja, 
vposledstvij.  dinastija  Nemaničej,  ne  tolko  opiralas'  na  Vengriju  v  svoj 
borbe  s  Vjzantiej,  no  bila  takže  i  v  rodstve  s  neju". 

*  Rački  Fr,  Hrvatska  prije  XII    vieka,  p.  124—127. 


47 

Ivanu  Komneiiu,  a  da  savez  trajniji  bude,  vjenča  on  zadnjih  go- 
dina svoga  života  bratića  si  i  nasljednika  na  priestolu,  sliepoga 
Belu  ir.  sa  srbskom  kneginjom  Jelenom,  kćerju  Bele  Uroša.^ 

Za  kralja  Bole  II.  Sliepoga,  vladara  Ugarskoj,  Hrvatskoj,  Dal- 
maciji i  Sriemu,  prijatelja  i  saveznika  Srbalja,  kojim  ravna  umna 
žena  Jelena,  kneginja  srbska  —  za  ovoga  se  kralja  pokazuje  i 
Bosna  prvi  put  u  tjesnijem  odnošaju  prema  kralju  ugarskomu. 
Puka  je  slutnja  ničim  nedokazana,  da  je  Bela  II.  Sliepi  primio 
banovinu  Bosnu  u  ime  miraza  od  tasta  svoga,  srbskoga  velikoga 
župana  Bele  Uroša  ^^;  vjerojatnije  će  biti.  da  su  i  bosanski  bani 
videći,  kako  su  Arpadovići  ugarski  zavladali  hrvatskom  državom  i 
stupili  u  savez  i  srodstvo  sa  srbskimi  vladari,  sami  se  pridružili 
kralju  ugarskomu,  da  njegovom  pomoćju  odbiju  zajedničkoga  duš- 
manina,  koji  im  je  prietio  sudbinom  Bugarske.  Godine  1135.  prvi 
se  put  i  pi'Ad  od  ugarskih  Arpadovići,  Bela  II.  zove  kralj  Rame  ^  ^  ; 

^  Misit  (rex  Stephanus)  nuntios  in  Serviam,  et  filiam  Uros  comitis  magni 
in  legitimam  uxorem  Belae  traduxerunt  .  .  .  Joannis  de  Thwrocz,  Chronica 
Hungarorum  (Schwandtner  J.  Gr. ;  Scriptores  rerum  hungaricarum  I. 
pag.  175.) 

^^  Historici  su  si  dosele  mnogo  razbijali  glavu,  da  iztraže,  kako  je  Bosna 
dospjela  pod  kralja  Belu  II.  Pošto  o  tom  izvori  šute,  to  je  široko 
bilo  polje  nagadjanju.  Engel  (Geschichte  von  Servien  und  Bosnien  pag. 
192.)  misli,  da  je  Bela  II.  oženivši  Jelenu,  kćer  srbskoga  velikoga  župana 
Bele  Uroša,  dobio  od  ovoga  Bosnu  za  svoga  mladjega  sina  Ladislava. 
Prema  tomu  piše  i  Majkov  (Istorija  srpskoga  naroda,  p.  145.)  sasvim 
neosnovano :  „Od  godine  1 120.  Bosna  posta  banovina.  Baski  župan  i  knez 
srpski  Bijela  Uroš  dade  je  u  miraz  uz  kćer  zetu  svome  ugarskome  kralju 
Beli  II." 

^^  U  jednoj  povelji  od  god.  1135.  piše  se  Bela  II.  prvi  put  „dei  gracia 
Hungarie,  Dalmatie,  Croatie,  ii«we</z<erex."  Fejer,  Codex  diplomaticus  regni 
Hungariae  II.  p.  82.  Odsele  nalazimo  vazda  kroz  sva  stoljeća  ime  Bame 
u  naslovu  ugarsko-lirvatskih  vladara.  Da  je  Kama  bila  neka  oblast,  raz- 
lična  od  Hrvatske  i  Dalmacije,  pokazuje  jedan  spomenik  iz  dobe  kralja 
Bele  III.,  spisan  poslije  g.  1180.  Tuj  se  kaže  naročito:  „In  regno  Bele 
regis  Ungarie  sunt  b.e  terre:  Ungaria  caput  regni,  Croatia,  Dalmacia  et 
Rama.^'  Kukuljević  L,  Čodex  diplomaticus  regni  Croatiae  II.  pag.  91. 
O  .Rami  piše  Jireček  (Die  Handelsstrassen,  pag.  30.)  ovako:  „Rama  um- 
fasste  das  Becken  des  gleichnaraigen  Flusses,  welclier  unterlialb  Konjic 
von  reclits  in  die  Narenta  miindet.  Der  Name  kommt  einmal  bei 
Diocleas  vor,  wiederliolt  sicli  seit  dem  XII  Jalirhuuderte  ununterbrochon 
im  ungarischen  Konigstitel,  feblt  aber  in  don  bosnischen  Titeln  und  er- 
scheint  merkwiirđiger  Weise  auch  nirgends  in  dem  so  reichhaltigen  ragusa- 


48 

malo  zatim  na  saboru  ugarskom  u  Ostrogonu  podieljuje  Bela  II. 
sinu  si  drugorodjencu  Ladislavu  čast  vojvode  bosanskoga,  ^^  ostav- 
Ijajuć  u  istinu  i  nadalje  domaćim  banom,  da  upravljaju  svojom 
djedovinom. 

Nasliedivši  Belu  II.  Sliepoga  sin  mu  Gejza  II.  (1131—1161), 
uzbiesni  svom  žestinom  rat  ugarsko  -  byzantski,  osobito  po.što  se 
je  u  Carigradu  zaodjeo  griraizom  nepomirljivi  ear  Emantiel  Kom- 
nenac^  koji  je  kroz  cielo  vrieme  svoga  vladanja  (1143 — 1180)  tresao 
balkanskim  poluotokom  i  Ugarskom.  Za  te  životne  borbe,  kad  je 
car  Emanuel  preko  pogaženih  plemena  južnoslovjenskih  lit  jeo  ne- 
samo  oteti  Gejzi  Sriem,  Dalmaciju  i  Hrvatsku,  nego  podložiti  si 
i  samu  Ugarsku;  za  te  odlučne  borbe  nalazimo  kralja  Gejzu  u 
najtjesnijoj   svezi  sa  srbskimi  vladari.  Ugarska  je  u  to  doba  gotovo 

nischen  Quellenm.aterial  aus  dem  Mittelalter".  Kasnijim  ugarskim  izvorom 
međjutim  jest  Eama  isto  što  i  Bosna;  sam  kralj  Sigismundo  veli  u  jed- 
nom pismu  od  31.  svibnja  1405.  „pro  rectificandis  et  restaurandis  regni 
nostri  confiniis  vorsus  regnum  nostrum  Kamae  seu  Boznae"  (Fejer,  Cod. 
diplom.  X.  4.  p.  377),  a  i  ugarski  Ijetopisac  Tlnvrocz  kaže  (p.  360)  na- 
ročito: „Boznense  regman,  qicod  et  Ramam  vocamas".  Scliimek  (Politische 
Gcscliichte  dcs  Konigroicbs  Bosnien  und  Rama  p.  2)  tumači  to  po  pri- 
lici ovako:  „Die  Ungarn  fiihrten  namlich  unter  den  Konigen  Ladislav  I., 
Koloman,  Stephau  II.  und  Bela  II.  vielc  Kriege  mit  den  Kroaton,  und 
da  sie  bei  dieser  Geiegenbeit  die  an  Kroatien  angranzenden  Provinzcn, 
•vvelcbe  dem  Meere  zuliegen,  eroberten,  Avorunter  Kama  sammt  der  ganzen 

Strecke  zwisclien  den  Fliissen  Cetina   und    Narona, schrieben   sie 

sich  Konige  von  Rama.  Da  sie  iiernach  aucb  Herrn von  eigentlicheu 

Bosnien...  geworden  (bolje  bi  rekao:  Averden  Avollten),  war  auch  điese 
Landschaft  unter  diesem  Namen  mit  verstanden".  Vriedno  je  još  iztak- 
nuti,  da  se  g.  141(i.  brvatski  ban  Ivaniš  Nelipić  piše:  „knez  cetinski, 
kliski,  ramski  i  omiški".  (Mikl.  Monum.  serb.  p.  279).  Nisu  li  se  u  istinu 
Eamom  prvobitno  zvali  samo  ostanci  nekadanje  kneževine  Neretve  za- 
jedno sa  dolinom  Rame?  Hrvatski  vojvoda  Andrija  zove  se  u  jednoj  po- 
velji od  g.  1198.  (Kukuljević,  Codex  dipl.  II  p.  199)  „dei  gratia  Dalmatie, 
Chroatie,  Rame,  Chulmeque  dux",  te  bi  j)o  tom  mogli  zaključiti,  da  je 
tada  Rama  poput  nekadanje  Neretve  ležala  medju  Hrvatskom  i  Humom. 
U  povelji,  koju  je  kralj  Matija  Korvin  izdao  dne  6  prosinca  1463.  Vla- 
dislavu,  sinu  bercega  Štipana  Vukčića,  Čitamo,  da  je  Matija  tom  prili- 
kom podielio  Vladislavu  ^castrum  Prozor  i  a  Rama  et  cum  tota  Rama" 
(Fejer,  Commentarii  historici  de  Bosniae  . . .  cum  regno  Hungariae  nexu, 
pag.  69.)  Selo  Prozor  nalazi  se  i  danas  još  u  kotlini  rieke  Rame. 

^^  „rex  Bela  inclitus,  in  conventu  strigoniensi,  ubi  filio  suo  Ladislao  com- 
muni  regni  consilio ,  bosnensem  ducatum  dedit" . . .  Kukuljević,  Codex 
dipl.  II.  30. 


49 

poplavljena  hrvatskom,  srbskom  I  inom  slovjenskom  vlastelom;  prvi 
do  kralja  velmoža  u  državi,  glasoviti  ban  hrvatski   i   palatin  ugar- 
ski Beluš  jest  porieklom  Srbin  ili  Hrvat  (Dalmata). 

U  to  se  vrieme  javlja  na  poprištu  historije  i  ban  Borić,  prvi  po 
imenu  poznati  vladar  bosanski.  ^'"^  Još  g.  1150.  prolazila  je  Bosnom 
ugarska  vojska  iduć  u  pomoć  Srbom,  saveznikom  ugarskim,  na 
koje  bješe  udario  car  Emanuel.  Nu  uzprkos  toj  pomoći  bjehu  Srbi 
od  Emanuela  na  rieci  '^l'ari  razbiti,  a  na  to  se  slavodobitni  car 
bjzantski  baci  i  na  Gejzu,  te  mu  oduže  Sriem.  Iza  raznih  zgoda 
dodje  god.  1153.  do  mira  medju  Ugarskom  i  Bvzantom;  nu  već 
sliedeće  ga  godine  1154.  prekrši  kralj  Gejza  II.,  te  sa  velikom 
vojskom  provali  na  bjzantsko  zemljište.  Doćim  su  Srbi  na  jugu 
vojevali,  pridruži  se  ban  Borić  sa  svojimi  četami  glavnoj  vojsci 
ugarskoj,  koja  je,  prešav  Dunav,  obsjela  važni  grad  Braničevo  na 
desnoj  obali  Dunava  (na  ušću  Mlave  kraj  današnjega  Kostolca). 
U  to  medjutim  stigne  i  car  Emanuel  sa  svojom  vojskom  na  obranu 
Braničeva.  Ugarsko-bosanska  vojska  digne  na  to  obsadu,  ter  se 
razdvoji;  ugarska  vojska  udari  prama  Beogradu,  a  bosanski  ban 
Borić  krenu  uz  Savu  prema  Drini,  vraćaj uć  se  u  svoju  banovinu. 
Car  Emanuel  pošalje  brzo  za  Borićem  u  potjeru  svojega  vojvodu 
Vasilija;  nu  taj  se  putem  namjeri  na  glavnu  vojsku  ugarsku  blizu 
Beograda,  te  bi  poražen,  i  tako  se  Borić  sretno    vrati   u    Bosnu.  ^* 

Poslie  smrti  kralja  Gejze  II.  (1161.),  kad  su  se  u  Ugarskoj 
pojavile  priestolne  borbe  i  kad  su  se  braća  Gejzina  Ladislav  II.  i 
Stjepan  IV.  borila  za  priestol  proti  sinu  njegovu  Stjepanu  III., 
igraše  ban  Borić  znamenitu  ulogu.  Smatrajući,  da  u  Ugarskoj  vriedi 
nasljedstvo  po  starješinstvu,  a  ne  po  prvorodstvu,  prianjaše  on  uz 
braću  Gejzinu  proti  sinu  njegovu,  te  pomagaše  sa  drugom  vlaste- 
lom najprvo    Ladislava    II. ,  bivšega   nekada   vojvodu   bosanskoga, 

*^  Ime  Borić  (Boricius)  bijaše  u  12.  stoljeća  poznato  i  u  Hrvatskoj.  Vidi 
Kukuljevića,  Codex  dipl.  II.  p  71,  93,  151,  155,  193,  195.  Mnogi  stariji 
i  noviji  historici  miešaju  bosanskoga  bana  Borića  sa  Borisom,  nezakonitim 
sinom  kralja  Kolomana.  Nu  da  su  to  dvie  razne  osobe,  dokazao  je  već 
Mikotzy,  a  u  novije  vrieme  još  bolje  obrazložio  Vasiljovski  (op.  cit.  p. 
265—277). 

Tz'kin^^  avaTTps^ei,  £7:1  t'^v  sauTOu,  to  oikAiUMTOLTOV  t'o;  cruv  auToi 
a7roX£'^a[;.£vo;  crTparta;  BopiT*(7i  zii;  ytl^%c,  £>>^£lv  znrzVkZ'i.  Joannes 
Cinnamus  (Bonsko  izdanje),  lib.  III,  pag.  131 — 132. 

4 


50 

a  poslie  smrti  ovoga  (1.  veljače  1163.)  brata  mu  Stjepana  IV.  Iste 
godine  1163.  dapače  nalazimo  bana  Borića  u  samoj  Ugarskoj,  u 
Ostrogonu  uz  kralja  Stjepana  IV.,  gdje  sa  drugimi  privrženici 
njegovimi  sudjeluje  u  vieću  kraljevskom.^^  Nu  moć  i  slava  kralja 
Stjepana  IV.  nepotraje  dugo.  Još  iste  godine  1163.  dne  19.  lipnja 
bje  potučen  od  svojih  protivnika,  te  pobjegne  iz  Ugarske,  a  na  to 
postane  kraljem  Grejzin  sin  Stjepan  III.  Ovaj  je  sada  progonio 
sve  svoje  protivnike,  najpače  u  južnih  zemljah,  gdje  ih  je  i  naj- 
više bilo.  Napose  se  osveti  banu  Boriću.  Pošalje  nanj  nekoga  Gott- 
frieda,  koji  se  bješe  iz  Njemačke  doselio;  ovaj  svlada  Borića,  i 
slavodobitan  se  vrati  u  Ugarsku.^"  Nezna  se,  što  se  je  kasnije 
s  Borićem  dogodilo,  jer  se  u  nijednom  poznatom  izvoru  nespominje 
više  ime  njegovo. 

DubrovaČKi  pisci  počam  od  Orbina  pa  sve  do  Rastića  pripoviedaju  o 
razmiricah  bosanskoga  bana  Borića  sa  Dubrovčani.  Uzrok  da  je  bio  vjer- 
ski. Jedni  kažu,  da  je  Borić  progonio  bosanske  katolike,  koji  su  na  to 
u  Dubrovnik  pobjegli,  a  Dubrovčani  ih  nehtjeli  izdati;  drugi,  da  se  je 
zavadio  radi  bosanskoga  biskupa  Milovana  u  Kreševu,  koji  da  se  je  od- 
metnuo  od  dubrovačkoga  nadbiskupa  i  pokorio  se  spljetskomu.  Odatle  da 
se  je  izlegao  rat.  Borić  da  je  najprije  velikomu  županu  raškomu  Desi 
oteo  humsku  zemlju^  a  na  to  da  je  poharao  dubrovačku  okolicu  ;  nu  kad 
se  je  spremio  obsjedati  sam  grad,  da  su  ga  Dubrovčani  pod  vodjom  Ma- 
tijom  Crievićem  (ili  Mihom  Bobalićem)  razbili,  udarivši  iznebuha  na  njeguv 
tabor  u  Trebinju.  Na  to  da  je  Borić  bio  prisiljen  sklopiti  mir  s  Dubrov- 
čani i  podčiniti  biskupa  bosanskoga  nadbiskupiji  dubrovačkoj.  Ovaj  veoma 
nevjerojatni  dogodjaj  da  se  je  sbio  po  Orbinu  i  Lukaricu  g.  1154.,  a 
po  Rastiću  1159. — 1160.-^^  Imade  još  i  jedna  povelja,  kojom  da  je  ban 
Borić  nakon  svršena  rata  sa  Dubrovčani  podielio  kao  gospodar  Huma  sa- 
mostanu sv.  Benedikta  na  otoku  Lokrumu  crkvu  sv.  Pankracija  na  otoku 
Mljetu.^®  Nu  ova  je  povelja  veoma  sumnjiva  poput  mnogih  drugih  du- 
brovačkih izprava  starije  dobe. 

'^  U  povelji,  izdanoj  tom  zgodom,  spominje  se  kao  svjedok  uz  Beluša  bana 
i  ban  bosanski  Borić  (Boricio  hano).  Tkalčić,  Monumenta  bistorica  epis- 
copatus  Zagrabiensis  I.  pag.  3. 

*®  Temporibus  insuper  Stepbani  regis  tercii  introivit  in  Hungariam  quidam 
miles  Grotfridus  nominatus  de  Mesnensi  regione  —  quem  quidem  post- 
modum  adversus  ducem  de  Bozna  cum  exercitu  rex  transmittit,  quo  de- 
victo  ad  regem  reversus,  cum  favore  de  cetero  pertractatur.  Simonis  de 
Keza,  de  nobilibus  advenis,  apud  Endlicher,  Eerum  hungaricarum  monu- 
menta Arpadiana,  I,  p.  127. 

*'  Ljubić  S.,  Opis  jugoslavenskih  novaca,  p.  184. 

"  U  toj  se  povelji  međju  inim  čita:  „Unde  ego  banus  Boricius,  cum  filiis 
meis,  atque  propinquis,  coram  universo  populo  terre  mee"  itd.  Kuku- 
Ijević,  Codex  diplom.,  II.  56. 


51 

Ako  i  nije  istina,  da  je  već  Borić  ban  sjedinio  humsku  zemlju 
sa  Bosnom,  to  je  ipak  i  bez  toga  bila  njegova  banovina  prostrana 
i  ugledna.  Suvremeni  grčki  Ijetopisac  Cinnamus  kaže  naročito,  da 
je  Bosna  tada  sizala  do  rieke  Drine,  koja  joj  je  bila  medja  prema 
Srbiji;  da  nadalje  Bosna  nije  bila  podložna  velikomu  županu  srb- 
skomu,  nego  da  je  tamošnji  narod  imao  svoje  običaje  i  uredbe,  a  i 
svoga  vlastitoga  vladara. ^^  Bosna  se  je  dakle  u  polovici  12.  sto- 
ljeća protegla  i  preko  prvobitno  srbskih  prediela,  te  je  za  cielo 
obuhvatala  župu  boračku,  koja  bijaše  do  nedavno  još  srbska.  Grč- 
koga Ijetopisca  dopunjuje  domaći  pop  Dukljanin,  kad  kaže  za  svoje 
doba,  da  se  je  Bosna  sterala  od  rieke  Drine  na  zapad  do  planine 
Borove  glave ^^  Livnu  na  iztoku,  tako  da  je  tada  već  i  dolina  Rame 
bila  pridružena  bosanskoj  banovini.  Ugarskim  kraljem  nebijaše 
Borić  ban  podanik,  već  saveznik,^'  kojega  su  osobito  pazili,  cienili 
i  odlikovali,  pače  ga  za  njegovu  pomoć  i  nagradjivali.  Vjerojatno 
je  veoma,  da  je  već  ban  Borić  u  ime  nagrade  dobio  od  ugarskih 
kraljeva  oblasti  na  sjeveru  pravoj  Bosni,  naime    Soli    i   Usoru,^^  i 

^'  'EtcsI  Ss  £yYu;  Saou  £y£v£TO,  ž'p'  £T£pov  £y-£l'0-£v  [j.Z'vri^d-z  7roTa[;.6v 
Ap'jvav  ovo[y.oc,  6«;  avo^£v  xo^£v  TTiv  £/.poVr,v  7uOto6[j.£voc  BoT^vav 
T'/i';  7Xk'r\Q  Sopjia'^;  ^LoctpEt.  zrjTi  ^£  ri  Bo^T-O-va  ou  roi  S£p[i(cov  ap^i- 
(^ou-nravo)  aolI  auT'^  £f'x.o'j<Ta,  oCkV  zd-voc,  i^ioi  TTocpa  TauTV)  xal  (^tov  jtal 
ap^6[;.£vov.  Joauiies  Cinuamus,  libr.  III.  p.   104. 

^®  Unam  a  magno  flumine  Drina  contra  occidentalem  plagam,  usque  ađ 
montem  Pini  (hrv.  prevod:  do  goro  Borave '=  Borove),  quam  et  Bosnam 
vocavit.  Presbyfc.  Diocl.  regnum  Slav.  p.  290. 

^^  Cinnamus  kaže  naročito,  da  je  ban  Borić  bio  ugarskomu  kralju  saveznik 
„  £1?  <J  u  [/.  [/.  a  ^  0  u  ?  TO)  I  latovap^Tl  (qui  soclus  in  hello  erat  Peonarchae) " . 
Vidi  notu  14. 

'^  Ugarski  su  vladari  još  oko  g.  1073.  zauzeli  Sriem  i  mnoga  mjesta  na- 
okolo Save  (to  Sip[xtov  x.al  Toc  7U£pl  TOV  La[iiocv  TroTat^.ov  yo)pLa), 
kako  to  svjedoče  sami  byzantski  pisci  Nicephor  Bryenius  i  Ivan  Cin- 
namus (vidi  Rački  Fr.,  Documenta  historiae  chroaticae  periodum  anti- 
quam  illustrantia  p.  453 — 455).  Ovom  prilikom,  kad  su  u  ugarske  ruke 
dospjeli  razni  podunavski  i  posavski  predieli,  sigurno  da  su  ugarski  kralji 
zauzeli  takođjer  još  u  10.  stoljeću  srbsku  oblast  Soli,  zatim  oblast  Usoru, 
koje  su  obje  poput  Sriema  bile  od  g.  1019.  u  byzantskoj  vlasti.  Da  su 
bosanski  bani  upravo  od  ugarskih  vladara  primili  Soli  i  Usoru,  pokazuje 
sva  bosanska  historija.  Kada  su  kasnije  koji  god  put  došli  bosanski  bani 
u  oprieku  ili  u  oporbu  sa  ugarskimi  kralji,  vazda  bi  im  ovi  oduzimali 
oblasti  Soli  i  Usoru,  dočim  u  pravu  Bosnu  nebi  dirali,  pošto  nisu  prava 
na  nju  imali.  Samo  jedan  primjer  da  navedemo.  Kad  su  bosanska  gospoda 
sa  svojim  kraljem  Tvrtkom  II.  Tvrtkovićem  bila  g.  1405.  u  živoj  oprieci 


52 

da  je  upravo  za  te  oblasti  dospio  u  neku  ovislost  prema  vladarom 
ugarsko-hrvatskim,  jer  za  samu  Bosnu  neima  pametara,  da  bi  bila 
ikad  podložna  kraljem  ugarskim.  Ova  predmnieva  pokazuje  se  još 
vjerojatnija,  čujemo  li,  da  je  ban  Borić  imao  posjeda  i  u  samoj 
tadanjoj  Slavoniji  i  da  je  timi  posjedi  dozvolom  kralja  Stjepana 
darivao  red  Božjaka  ili  Templara. '^^  Borićevi  potomci  spominju  se 
još  u  13.  stoljeću  kao  vlastela  hrvatska:  a  mnogi  tvrde,  da  je 
Borić  ban  praotac  plemenitoj  kasnije  porodici  Berisla\'ića.^* 

Sudbina  banovine  Bosne  poslie  g.  1163.,  odkako  nestaje  sa  po- 
zorišta  bana  Borića,  opet  je  kroz  neko  vrieme  nejasna.  Sigurno 
da  je  Bosnu  zadesio  isti  udes,  što  i  ostale  zemlje  na  zapadnoj 
strani  balkanskoga  poluotoka:  ona  je  naime  za  cielo  g.  1166.  za- 
jedno sa  Sriemom,  Hrvatskom  i  Dalmacijom  spala  pod  vlast  by- 
zantskoga  cara   Emanuela.^^  Po  ugovoru  bo  od  iste  godine  morade 

proti  kralju  ugarskomu  Sigismunđu,  oduže  ovaj  bosanskomu  kralju  Usoru, 
te  namjesti  tuj  u  gradu  Srebreniku  svoje  ljude  (Kicolaus  Garazda  et 
Ladislaus  de  Szilagy,  —  Katona,  Historia  critica  XI.,  p.  761),  da  brane 
Usoru  od  'Bošnjaka  Na  to  se  obrati  kralj  bosanski  Tvrtko  II.  sa  svojimi 
velmožami  (Hrvojem.  Sandaljem  Hranićem  i  drugimi)  na  kralja  Ladislava 
Napuljskoga,  takmaca  Sigismundova,  koji  dne  26.  kolovoza  1406.  potvrdi 
kraljevstvu  bosanskomu  „omnes  et  singulas  consuetudines,  statum  et  jura 
antiquitus  eis  observatas  et  observata;  nec  non  confinia  et  metas  ipsius 
Regni  Boznae  possessa  et  possessas  per   quondam    spectabilem    Culin    olim 

đicti  regni  Bosnae  banum ;  . .    .  et  sigvanter  a  i^cirtihus  Hungariae modo 

et  forma,  quibus  illas  et  illa  dictus  quondam  Culin  banus  et  maxime  a 
dictis  Hungariae  partihus  dum  vixit,  habuit,  tenuit  et  possedit"  . . .  (Lucius, 
de  regno  Dalm.  pag.  261 — 262.)  Iz  ovoga  se  jasno  razabire,  da  su  Boš- 
njaci tada  tražili  od  Ladislava,  neka  im  potvrdi  pravo  bosanske  kralje- 
vine na  Usoru,  koju  je  nekoč  Kulin  ban  imao  u  svojoj  ruci.  Prema  tomu 
nesmatram  odviše  smionom  svoju  predmnievu,  da  je  Borić  ban  dobio 
Soli  i  Usoru  od  ugarskoga  kralja  kao  nagradu  za  svoje  vjerne  službe  u 
ratu  s  bjzantskim  carem. 

^^  U  jednoj  se  povelji  kralja  Andrije  II.  od  g.  1209.,  kojom  on  potvrdjuje 
posjed  Templara  u  tadanjoj  Slavoniji,  čita  i  ovo:  „Villam  quoque  que 
Esdel  vocatur,  quam  hanns  Boricms  de  Bozna  pro  remedio  anime  sue  pre- 
fate  domui  milicie  templi  ex  concessione  regis  Stephani,  quam  eciam 
pater  noster  Bela  rex  sigilli  sui  munimine  roboravit  et  in  perpetuura 
contulit,  et  eciam  terram,  quam  eiusdem  Boricii  nepotes  iam  dicte  domui 
dederunt,  cum  suis  metis  et  terminis  perpetuo  confirmamus".  Tkalcić, 
Monum.  hist.  episc.  zagr.  I.  23. 

2*  Mesić  M.,  Fleme  Berislavića,  (Rad  jugosl.  akad.  VIII.  33—36). 

^^  Cinnamus  (p.  248—249)  veli,  da  je  te  godine  byzantski  vojvoda  Ivan 
Dukas  zauzeo  sve  dalmatinske    gradove,    njib   u   svem    57.    Već    sam    taj 


53 

kralj  ugarsko-hrvatski  Stjepan  III.  nakon  nesretne  borbe  odstupiti 
bjzantskomu  caru  cieli  Sriem  i  svu  Dalmaciju,  i  to  kao  baštinu 
mladjega  brata  svoga  Bele  (Aleksija),  koji  se  je  tada  desio  na  ca- 
rigradskom dvoru.  Bosna  sa  Hrvatskom,  Dalmacijom  i  Sriemom 
ostade  sada  kroz  četernaest  godina  pod  Carigradom.  Čini  se,  da 
je  Emanuel  od  tih  zemalja  stvorio  neku  vrst  baštine  za  svoga  šti- 
ćenika Belu;  to  bi  barem  donekle  potvrdila  i  okolnost,  što  je  kra- 
ljević Bela  još  u  Carigradu  dao  kovati  novce  kao  kralj  Rame.*^^ 
Nu  malo  zatim  umre  car  Emanuel  (24.  rujna  1180 ),  a  smrću  nje- 
govom obori  se  i  ogromna  državna  sgrada,  što  ju  bješe  taj  veliki 
vladar  podigao.  Na  balkanskom  poluotoku  odlanu  sada  svim  na- 
rodom, a  i  Bosna  postade  slobodnija   pod   svojim  banom  Kulinom. 

Vriedno  je  ogledati  vjerske  i  crkvene  odnošaje  bosanske  prije 
Kulina  bana.  Od  biskupija,  što  no  obstojahu  u  prvoj  polovici  6. 
stoljeća  (g.  530 — 532),  težko  da  je  koja  preživjela  seobu  slovjensku 
osim  one,  koja  je  kasnije  poznata  kao  bosanska  biskupija  (boso- 
niensis  ecclesia).  Ova  biskupija,  po  svoj  prilici  stara  „bestoensis 
ecclesia",  bijaše  podredjena  sve  do  polovice  11.  stoljeća  nadbisku- 
piji spljetskoj  ;  nu  g.  1067.  bi  od  nje  odieljena  te  spade  pod  vr- 
hovnu vlast  dukljansko -barske  metropolije.  U  to  doba  bijaše  u 
Bosni  manastira  latinskoga  i  grčkoga  obreda  ( monasteria  tam 
Latinorum  quam  Graecorum  sive  Sclavorum),  po  čem  sudimo,  da 
je  bilo  i  sljedbenika  obiju  obreda.^'  Tečajem  11.  stoljeća  zgodi  se 
medjutim  ta  važna  promjena,  da  bje  odciepljena  od  metropolije 
barsko- dukljanske  i  podvrgnuta  nadbiskupiji  dubrovačkoj.  Odsele 
nastade  trvenje  medju  metropolijom  dubrovačkom  i  spljetskom  o 
vrhovnu  vlast  nad  bosanskom  biskupijom.  Ovo  trvenje  urodi  ža- 
lostnim  plodom,  jer  se  je  u  to  uvukla  u  Bosnu  nova  vjera  hogo- 
milska^  protivna  vjeri  kršćanskoj.  Početnikom  toj  novoj  vjeri  bijaše 
još  u  10.  stoljeću  pop  Jeremija,  zvan  i  Bogomil^  svećenik  bugarski. 

znatan  broj  upućuje  nas,  da  je  tuj  i  bosanskih  gradova  bilo,  tim  sigur- 
nije, što  Cinnamus  Bosnu  pribraja  Dalmaciji  (6  BocrO-v*/",;  yojoac  S^^-p- 
vtov  Aa)>.aaT!./.'/lc).  Da  je  Emanuel  smierao  i  na  Bosnu,  svjedoči 
njegov  naslov  u  jednoj  izpravi  od  godine  1155.,  gdje  se  zove :  „Manuel 
in  Christo  Deo  fidelis  rex  Porphyrogenitus,  Eomanorum  imperator,  piis- 
simus,  semper  Sebastus,  Augustus....  Dalmaticus,  Viig&ricViS,  Bosthnkas, 
Servicus,  Zecchicus. ..".  Vidi  Sasinek  Fr.,  Dejiny  kral'ostva  uhorskeho  I. 
pag.  107,  nota  2. 

^•^  Ljubić  S.,  Opis  jug.  novaca,  p.  183,  nota  2. 

^'  Kački  Fr.,  Documenta,  p.  201. 


54 

Neima  doduše  viesti,  ali  sigurno  je,  da  se  je  vjera  bogomilska 
udomila  u  Bosni  već  u  polovici  12.  stoljeća,  i  da  je  tuj  našla 
gorljivih  pristaša,  kao  što  i  u  susjednoj  humskoj  zemlji.  Bogomili 
zvahu  se  sami  kršćani  ili  doh'i  kršćani ^  smatrajući  jedino  sebe 
pravimi  kršćani;  inovjerci  medjutim  u  Bosni  zvahu  ih  Patareni^ 
dočim  ih  je  rimski  dvor  nazivao  krivovjerci  (haeretici)  za  razliku 
od  sljedbenika  iztočne  crkve,  koje  je  imenovao  razkolnici  (schisma- 
tici).  Nije  mi  sada  razglabati  nauk  bogomila  ili  patarena,  a  ni 
crkveno  ustrojstvo  njihovo,  bit  će  zato  priHke  na  drugom  mjestu; 
samo  mi  je  napomenuti,  da  su  patareni  zavrgavali  ženitbu  i  tim 
porodicu,  da  su  branili  obćenje  sa  inovjerci,  da  su  osudjivaH  ubij- 
stvo  čovjeka,  a  po  tom  i  rat,  da  su  zabranjivali  prisegu,  da  su 
grdili  bogataše  i  učili,  da  se  neima  pokoravati  poglavarom,  nego 
samo  Bogu.  Sasvim  je  naravno,  da  je  kraj  ovih  nauka  sljedba 
patarenska  bila  opasna  ne  samo  kršćanskoj  crkvi  obojega  obreda, 
nego  u  mnogom  obziru  i  družtvenomu  i  državnomu  poredku. 


IV.  Bosna  za  bana  Kulina  i  Mateja 

Ninoslava. 

Kulin  han  (1180 — 1204.)  prihvaća  sa  porodicom  svojom  vjeru  pa- 
tarensku^  nu  god.  1203.  odriče  se  ove  sljedbe  i  odvraća  tim  od 
svoje  banovine  križarsku  vojnu;  cvjetanje  Bosne  za  Kulina  bana. 
—  Stjepan  ban  i  sin  mu  Sebislav^  kasniji  knez  usorski;  zaludno 
nastojanje  pape  Honoiija  III.  god.  1221 — 1227. ,  da  iztriebi  pata- 
rene u  Bosni.  —  Ban  Matej  Ninoslav  (1232 — 1250.).,  izprva  pa- 
t(ire,n,  prelazi  god.  1233.  na  vjeru  katoličku,  nu  malo  zatim  opet 
ju  ostavlja.  —  Križarska  vojna  u  Bosni  (1234 — 1239.).  —  Provala 
Tatara  (god.  1242.).  —  Matej  Ninoslav  miesa  se  u  hrvatsko-dal- 
matinske  posle  (1244.),  te  postaje  knez  spljetski.  —  Godine  1247. 
bosanska  biskupija  podlozena  nadbiskupiji  koloćkoj. 

»Smrću  cara  Emanuela  minu  za  sva  vremena  svaka  pogibelj  juž- 
nim Slovjenom  od  byzantske  države.  Emanuel  bješe  posljednji  po- 
kušao, da  balkanske  Slovjene  i  zemlje  njihove  složi  u  okvir  svoga 
carstva.  Iza  njegove  smrti  propadaše  država  byzantska  brzim  sko- 
kom; najprije  ju  zamieni  neprirodno  i  s  toga  netrajno  latinsko 
carstvo  (1204 — 1261),  a  nakon  propasti  ovoga  bijaše  obnovljeno 
carstvo  grčko  tako  slabo,  da  je  srbski  car  Dušan  mogao  o  tom 
snovati,  kako  bi  na  razvalinah  njegovih  podigao  srbsko  carstvo  sa 
sielom  u  Carigradu.  Nu  mjesto  Bjzanta  podiže  se  sada  južnim 
Slovjenom,  a  napose  Bosni,  nov  dušman,  naime  Ugarska.  Ugarski 
su  vladari  brzo  zaboravili,  da  su  se  jedino  izdašnom  pomoći  južnih 
Slovjena  oteli  premoći  byzantskih  Komnena,  pa  su  sada  nakon 
minule  pogibelji  stupiH  u  stope  grčkih  vladara,  radeć  svom  silom, 
da  svoje  dosadanje  u  nevolji  saveznike  učine  svojimi  podložnici. 
Ugarski  vladari,  počam  od  kralja  Emerika,  teže  postojano  za  što 
većim  uplivom  na  balkanskom  poluotoku,  pa  nebi  marili,  kad  bi 
pod  svoju  vrhovnu  vlast  skučili  ne  samo  Bosnu  i  Srbiju,  nego  i 
samu  Bugarsku. 


56 

U  ovom  svom  nastojanju  našli  su  ugarski  vladari  vjerne  savez- 
nike —  rimske  pape.  Baš  u  to  doba  bješe  se  vlast  rimskih  papa 
silno  uzdigla,  te  se  je  činilo,  da  će  se  ostvariti  snovi  pape  Grgura 
VII.  Umni  i  nepokolebivi  muževi  sjede  na  stolici  sv.  Petra  u  prvoj 
polovici  13.  stoljeća;  pape  Inocentije  III.,  Honorije  III.,  Gregorije 
IX.  i  Inocentije  IV.  nisu  samo  vojvode  kršćanstva  u  svetom  ratu 
na  nevjernike,  oni  su  takodjer  i  diktatori  Evrope,  kojim  se  ni 
rimski  carevi  nesmiju  bez  kazne  suprotiviti.  Oni  nežele  samo, 
da  oslobode  nevjerničkih  ruku  sveti  grob,  oni  teže  i  zatim,  da 
sjedine  pod  svojim  žezlom  sav  sviet  kršćanski,  da  iztok  slože 
sa  zapadom,  a  napose  da  iztriebe  sve  krivovjerce.  U  to  ime  ne- 
krate  svoje  pripomoći,  kad  se  mjesto  bjzantske  države  gradi  la- 
tinsko carstvo ;  u  to  ime  uvode  oni  inkviziciju  i  podižu  križarske 
vojne,  da  zataru  svako  krivovjerje,  pojavilo  se  ono  u  Francezkoj, 
Italiji  ili  na  balkanskom  poluotoku,  u  Bosni.  Da  napose  uspiju 
medju  južnimi  Slovjeni,  utiču  se  ugarskim  kraljem,  koji  i  onako 
požudnim  očima  glede  preko  Save  i  Dunava.  I  tako  se  silna  du- 
hovna vlast  složi  sa  svjetovnom  proti  državnoj  i  vjerskoj  slobodi 
južnih  Slovjena.  Težko  li  sada  patarenskoj  Bosni  i  njezinim  banom 
KuHnu  i  Mateju  Ninoslavu! 


Kulin  ban  bijaše  u  rodu  sa  srbskim  veHkim  županom  Stjepanom 
Nemanjom;  sestra  naime  Kulinova  bijaše  žena  zahumskomu  knezu 
Miroslavu,  bratu  Stjepana  Nemanje.  Kao  što  je  Stjepanu  Nemanji 
dobro  došla  smrt  cara  Emanuela,  da  se  učini  sasvim  samostalnim 
i  neovisnim,  tako  je  i  Kulin  ban  gledao  banovinu  svoju  osoviti 
na  vlastite  noge.  Nije  ga  pri  tom  nimalo  smetao  prijašnji  odnošaj 
Bosne  prema  ugarsko- hrvatskim  vladarom  g.  1135. — 1166.,  ta  od- 
nošaj taj  bješe  prestao  bjzantskom  okupacijom,  a  kralj  ugarski 
Bela  m.  imao  je  u  prvo  vrieme  svoga  vladanja  pune  ruke  posla, 
prvo  da  povrati  svojoj  vlasti  Sriem,  Hrvatsku  i  Dalmaciju,  a  zatim 
da  u  oduljem  ratu  obrani  grad  Zadar  i  susjedne  otoke  od  Mletčana. 

O  prvoj  dobi  Kulinova  vladanja  ostaje  malo  spomena.  Ima  pismo 
od  g.  1180.,  što  ga  na  nj  upravi  Teobaldo,  poslanik  pape  Ale- 
ksandra III.  Papinski  poslanik  piše  mu  veoma  učtivo;  kaže  mu, 
kako  mnogo  žeh  njega  vidjeti,  te  mu  sam  donieti  pismo  i  blago- 
slov pape.  Nu  pošto  toga  učiniti  nemože,  šalje  mu  ovako  blago- 
slov i  pismo  papino,  te  ga  uljudno  moli,  da  mu  iz  štovanja  prema 


57 

svetomu  Petru  i  rimskomu  papi  pošalje  dvie  sluge  i  kuninih  krzna. 
Ujedno  ga  poziva,  da  mu  poruči,  želi  li  što  papi  doglasiti^  Sudeć 
po  ovom  pismu,  bio  je  Kulin  tada  pristaša  rimske  crkve  i  u  do- 
bru sporazumku  s  rimskim  dvorom.  On  se  je  tada  znatno  raz- 
likovao od  svoga  sure,  humskoga  kneza  Miroslava,  koji  je  bio  u 
zavadi  s  rimskom  crkvom,  pače  i  oplienio  spljetskoga  nadbiskupa, 
tako  da  je  papa  Aleksandar  III.  bio  prinukan  izobćiti  ga  iz  crkve 
kršćanske.  Ban  je  Kulin  mirovao  valjda  i  sliedećih  godina,  pošto 
se  0  njem  malo  javlja.  Za  cielo  je  u  to  doba  radio  o  blagostanju 
svoje  banovine,  a  napose  da  joj  procvjeta  trgovina.  O  tom  svje- 
doči ugovor,  što  ga  je  Kulin  dne  29.  kolovoza  1189.  sklopio  sa 
gradom  Dubrovnikom,  koji  je  već  tada  svoju  trgovinu  širio  po 
balkanskom  poluotoku.  Iz  dotične  povelje  razabire  se  medju  inim, 
da  je  Kulin  bio  tada  posve  neodvisan  ban,  da  je  nadalje  još  uviek 
bio  kršćanin  (zaziva  naime  sveto  trojstvo,  zatim  datira  povelju : 
„usjeČenje  glave  Jovana  Krstitelj  a  ^^),^  i  to  po  svoj  prilici  rimskoga 
obreda,  pošto  broji  godine  „od  rožstva  Kristova",  a  ne  od  stvo- 
renja svieta,  kako  čine  srbski  vladari  i  drugi  pristaše  iztočne  crkve. 
U  samoj  povelji  prisiže  Kulin  Dubrovčanom  ovako:  „prisezaju 
Dubrovčanom  pravi  prijatelj  biti  vam  od  sele  i  do  vieka,  i  prav 
goj  držati  s  vami  i  pravu  vjeru,  dokle  sam  živ".  Dopušta  im  na- 
dalje, da  smiju  trgovati  po  njegovu  ^vladaniju",  da  se  mogu  na- 
staniti gdje  ih  volja,  a  da  im  se  od  njegovih  častnika  neće  dogo- 
diti nikakva  sila.^  Ovimi  povlasticami  položi  Kulin  ban  temelj  kas- 
nijemu živahnomu  obćenju  trgovačkomu  medju  Bosnom  i  prometnim 
Dubrovnikom. 

Iza  g.  1189.  čini  se,  da  je  u  Bosni  nastala  važna  promjena. 
Dočim  je  još  g.  1188.  bosanska  biskupija  spadala  pod  dubrovač- 
koga biskupa  Tribuna,*  imala  je  ona  oko  g.  1191.  spasti  pod  me- 
tropoHju  spljetsku.  Tuj  je  bio  nadbiskupom  Ugrin  Petar,  kojega 
je  kralj  Bela  III.  amo  smjestio,  da  radi  u  prilog  osnovam  njegovim. 
Moguće,  da  je  Bela  III.  uticao  i  na  papu,  te  je  ovaj    god.    1191. 

*  Kukuljević,  Cođex  đipl.  Croatiae,  II.  p.  114—115.  Teobaldo  časti  Kulina 
ovimi  naslovi:  „Nobili  et  potenti  viro  Culin  bano  Bosine-',  „Culinmagno 
bano  Bosine";  a  kad  ga  moli,  piše:  „magnitudinem  liberalitatis  etglorie 
vestre  rogantes". 

2  Rački  Fr.,  Bogomili  i  Patareni.  (Rad  jugoslavenske  akademije  VII.  p.  138). 
2  Miklošić,  Mon.  serb.,  p.  1 — 2. 

*  Kukuljević,  op.  cit.  147—148. 


58 

podredio  spljetskoj  metropoli] i  ne  samo  stonsku  biskupiju  u  Humu, 
nego  i  bosansku  biskupiju  u  Bosni. ^  Ovim  je  načinom  Bela  III., 
obnovivši  svoju  državu,  htjeo  preko  spljetske  crkve  podići  svoj 
ugled  u  Bosni.  Nu  nakana  njegova  nije  ovaj  put  uspjela,  jer  već 
g.  1197.  vidimo  izabranoga  biskupa  bosanskoga  u  Dubrovniku, 
da  primi  posvetu  od  tamošnjega  nadbiskupa.^  Nastojanje  medjutim 
kralja  Bele  III.,  da  spravi  Bosnu  pod  podložnu  si  nadbiskupiju 
spljetsku,  nanukalo  je  bana  Kulina,  da  se  odvrati  od  rimske  crkve, 
nebi  li  se  možda  tako  oteo  i  svedjer  mah  otimljućoj  sili  ugarsko- 
hrvatskoga  kralja.  Mnogo  je  tomu  dopriniela  i  sestra  Kulinova, 
udova  humskoga  kneza  Miroslava,  koja  se  je  sada  iza  smrti  mu- 
ževe vratila  u  Bosnu  bratu  svomu.  I  tako  se  sgodi,  da  je  Kulin 
ban  medju  god.  1190.  — 1199.  ostavio  rimsku  crkvu,  ter  zajedno 
sa  ženom,  sestrom,  cielom  porodicom  i  10.000  bosanskih  žitelja 
prihvatio  vjeru  patarensku. "^  Usljed  toga  preote  vjera  patarenska 
osobit  mah  ne  samo  u  Bosni,  nego  se  razgrani  odavle  i  po  su- 
sjednoj Hrvatskoj  i  Slavoniji,  te  dopre  tija  i  do  primorskih  gra- 
dova Dalmacije,  gdje  je  u  Spljetu  već  prije  god.  1200.  bila  po- 
sebna obćina  patarenska,  kojoj  su  bili  učitelji  dva  slikara  i  zlatara, 
braća  Matija  i  Aristodio,  gradjani  zadarski,  ali  rodom  iz  Pulje. 
Za  nje  se  kaže  naročito,  da  su  bili  vješti  latinskoj  i  slovjenskoj 
knjizi,  a  veći  dio  svoga  života  da  su  sproveli  u  Bosni,  gdje  su 
upoznali  i  priljubili  vjeru  patarensku.^    Po   ovoj  viesti    sudeć    bila 

^  Kukulj.,  op.  cit.  162.  —  „...•  Macarensem,  Naroniensem,  Stagnensem,  Fa- 

rensem,  Bosniensem  efc  Delmitensem    episcopatus".., 
®  Idem,  op.  cit.  p.  175. 

'  Vukan  (Vuk),  kralj  Duklje  i  Dalmacije,  javi  g.  1199.  papi  Inocentiju 
III.:  „Demum  vero  paternitatem  vestram  nolumus  latere,  quia  heresis 
non  modica  in  terra  regis  Ungarie,  videlicet  in  Bossina  pullulare  videtur, 
in  tantum  quod  peccatis  exigentibus  ipse  Ban  Culinus  cum  uxore  sua 
et  cum  sorore  sua ,  que  fuit  defuncti  Mirosclavi  che  (1)  mensis  (uxor) 
et  cum  pluribus  consanguineis  suis  seductus  plus  quam  decem  millia 
Christianorum  in  eandem  heresim  introduKit".  Theiner  A.,  Monumenta 
Slavorum  merid.  I.  p.  6. 

*  „Erat  autem  (Bernardus  archiepiscopus  spalatinus)  insectator  haeretico- 
rum  valde  sollicitus.  Fuerunt  namque  eo  tempere  duo  fratres  filii  Zaro- 
babel,  quorum  alter  Matthaeus,  alter  vero  Aristodius  vocabatur.  Hi  quam- 
vis  essent  ex  patre  Apullo,  erant  tamen  a  pueritia  Jadrenses  cives  effecti, 
conversabantur  vero  ex  maiori  parte  apud  Bosnam,  quia  erant  pictores 
optimi,  et  in  auri  fabrili  arte  satis  exercitati,  competenter  etiam  latinae 
et  sclavonicae  litteraturae  habebant  peritiam,  sed  ita  erant  fallente  diabolo 


59 

je  već  prije  okreta  Kulinova  vjera  patarenska  u  Bosni  jako  uvrie- 
žena. 

Ako  je  ban  Kulin  mislio,  da  bi  se  prionuv  uz  sljedbu  patarensku 
mogao  oteti  uticanju  kralja  Bele  III.,  to  se  je  ljuto  prevario,  jer 
je  upravo  tim  izazvao  umiešivanje  njegovo.  Bela  III.,  željan  da 
Bosnu  svojoj  vrhovnoj  vlasti  podloži,  upotriebi  vjerski  pokret  u 
Bosni,  te  kao  branitelj  vjere  katoličke  pobere  krivovjerca  Kulina 
na  račun.  Nu  Kulin  znao  je  pr\d  put  mudro  odvratiti  prieteću  po- 
gibelj od  svoje  domovine  izjavivši,  da  rimski  dvor  odobrava  zakon 
i  sljedbu  njegovu.^  Bela  III.  bio  bi  medjutim  ipak  dalje  pošao,  da 
ga  nije  stigla  smrt  (1196.);  a  borbe  medju  sinovi  njegovimi,  braćom 
Emerikom  i  Andrijom  dadoše  barem  za  časak  oduška  Kulinu  i 
patarenom  u  Bosni.  Nu  tim  veća  opasnost  zaprieti  i  patarenom  i 
samostalnosti  bosanske  banovine,  kada  su  se  braća  Emerik  i  An- 
drija izmirila  i  kad  je  hrvatski  vojvoda  Andrija  iza  sretne  pobjede 
u  Humu  (1198.)  postao  najbližim  susjedom  Bosni.  Kralj  ugarsko- 
hrvatski  Emerik  počeo  je  sada  sasvim  ozbiljno  raditi,  kako  bi  stekao 
vrhovnu  vlast  ne  samo  nad  Bosnom,  nego  i  nad  istom  Srbijom  i 
Bugarskom,  te  se  je  u  to  ime  što  tjesuije  pridružio  moćnomu  tada 
papi  Inocentiju  III.  (1198 — 1216),  koji  je  opet  živo  žudio,  da  sav 
balkanski  poluotok  privede  u  krilo  rimske  crkve.  Kralj  Emerik, 
vjeran  sin  rimske  crkve,  imao  je  pomagati  papu,*  da  se  medju 
južnimi  Slovjeni  zatare  krivovjerje  i  razkolničtvo ;  s  druge  strane 
radio  je  Inocentije  u  prilog  političkim  težnjam  Emerikovim. 

Umah  iza  vojne  hrvatskoga  vojvode  Andrije  na  Hum  i  Rašku 
(1198.)  nadje  kralj  Emerik  u  samoj  vladaj ućoj  kući  Nemanjića 
muža,  koji  je  pomagao  osnove  njegove  i  rimske.  Bijaše  to  kralj 
dukljanski  Viikan  (Vuk),  mladji  sin  Stjepana  Nemanje.  Vlasto- 
hlepan  kako  bijaše,  radio  je  proti  svomu  bratu  Stjepanu  Nema- 
njiću,  da  ga  obori  s  priestolja,  te  se  je  u  to  ime  ukazao  spreman, 

in  baratrum  haereticae  pestis  immersi  ;  ut  non  solum  impiam  haeresim  ob- 
coecato  corđe  crederent,  seđ  etiam  scelestis  labiis  praeđicarent.  Hos  in- 
venit  Bernarđus  Spalati  commorantes,  multosque  iam  pestiferi  đogmatis 
tabe  ab  eis  infectos".  Thomae  archiđiaconi  Historia  salonitana  cap.  24. 
(Lucius  de  regno  Dalm.,  p.  332.) 

®  Eazabire  se  iz  spomenutoga  već  lista  Vukanova  od  g.  1199.,  gdje  piše  : 
„Unde  rex  Ungarie  exarcebatus  illos  (Kulina.  i  patarene)  ad  vestram 
presentiam  compulit  venire  a  vobis  examinandos.  Uli  autem  simulatis 
litteris  redierunt,  dicentes  a  vobis  concessam  esse  šibi  legem"  Theiner, 
Mon.  Slav.  merid.  I.  p.  6. 


60 

pristati  uz  rimsku  crkvu  i  papu  Inocentija,  a  uz  to  priznati  i  vr- 
hovničtvo  ugarsko-hrvatskoga  kralja.  U  spomenutom  već  pismu  od  g. 
1199.  doglasi  Vukan  papi  Inocentiju,  da  patarenska  vjera  u  prkos 
uplitanju  kralja  Bele  III.  ipak  u  Bosni  vlada;  tuži  bana  Kulina  i 
moli  papu,  neka  naloži  kralju  Emeriku,  da  iztriebi  patarene  iz 
svoga  kraljevstva,  kakono  kukolj  iz  žita^^.  Osim  kralja  Vukana  iz- 
viestio  je  papu  o  patarenih  za  cielo  još  i  novi  nadbiskup  spljetski 
Bernardo,  koji  je  g.  1200.  došao  u  Spljet,  ter  tamo  silom  morao 
zatirati  patarensku  sljedbu,  vodjenu  braćom  Matijom  i  Aristodijem. 
Premda  je  nadbiskup  veoma  strogo  postupao,  nemogaše  ipak  pod- 
puno  uspjeti,  jer  su  mnogi  patareni,  progonjeni  od  njega,  našli 
utočište  u  Bosni  kod  bana  Kulina. 

Saznavši  za  sve  ove  stvari  papa  Inocentije  III.,  odluči  što  od- 
lučnije stati  na  put  patarenstvu  u  Bosni.  Ako  mu  to  nebi  pošlo 
za  rukom  s  dobra,  podići  će  po  tadanjem  običaju  i  križarsku  vojnu 
na  krivovjerce.  Smatrajući  Inocentije  vrhovnim  glavarom  Bosne 
ugarsko-hrvatskoga  kralja  Emerika,  zamoli  ga  još  11.  listopada  1200. 
posebnim  pismom, ^^  neka  pozove  najprije  bana  Kulina,  da  se  od- 
vrati od  patarena  i  da  ih  prestane  štititi.  Ako  ga  ban  nebi  poslušao, 
neka  provali  s  vojskom  u  Bosnu,  neka  posjedne  tu  zemlju  i  uzme 
patarenom  sav  posjed,  pa  neka  protjera  iz  zemlje  Kulina  bana  i 
sve  patarene.  U  tom  pismu  pripovieda  papa  medju  inim,  kako  je 
netom  čuo,  da  je  nadbiskup  spljetski  Bernardo  izagnao  mnoge  pa- 
tarene iz  gradova  Spljeta  i  Trogira ;  nu  da  je  bosanski  ban  Kulin 
tim  nevaljanim  krivovjercem  ne  samo  dao  utočište,  nego  ih  je  i 
javno  podupirao,  da  je  izlagao  njihovoj  opačini  sebe  i  zemlju  svoju, 
da  ih  časti  kao  katolike,  pače  više  od  katolika,  zovući  ih  pravimi 
kršćani. ^^  Da  dakle  ova  bolest,  ako  joj  se  s  početka  na  put  ne- 
stane, neokuži  susjedne  zemlje  i  neprodre  tija  u  ugarsko  kraljevstvo, 
što  bog  nedaj,  moli  papa  kralja  Emerika,  da  tu  nepravdu,  vjeri 
kršćanskoj  nanesenu,  osveti.  Ako  nebi  ban  Kuhn  izagnao  svih 
krivovjeraca  iz  podložne  si  zemlje  te  sav  im  imetak  oduzeo,  neka 
kralj  Emerik  protjera  toli  njega,  koli  i  krivovjerce  njegove  ne  samo 

^^  Unde  rogamus,  ut  regi    Ungarie    suggeratis,  ut  eos  a   regno    suo  cvellat 
tamquaui  zizania  a  tritico.  Tlieiner,  Mon.  Slav-  merid.  I.  p.  6. 

^1  Theiner,  Mon.  Slav.  merid.  I.  p.  12—13. 

^-  Vocans    eos   autonomasice    Christianos,  .  .  .    Theiner,   Monumenta   Slav. 
merid.  L  p.  12. 


61 

iz  zemlje  bosanske,  nego  iz  ciele    Ugarske,  i  neka  im  oduzme  sva 
imanja  njihova,  gdje  goder  bila  u  zemlji  kraljevoj. 

Sadržaj  ovoga  pisma  zaista  je  oštar.  Sada  je  banu  Kulinu  prie- 
tila  velika  pogibelj  ne  samo  od  crkvene  vlasti^  nego  i  od  ugarsko- 
hrvatskoga  kralja  Emerika,  koji  je  za  cielo  jedva  tako  liepu  sgodu 
dočekao,  da  se  umieša  u  posle  bosanske.  Nu  u  toj  nevolji  pokaza 
se  Kulin  kao  mudar  i  oprezan  vladar.  Videći,  kako  se  dvie  vlasti 
na  nj  spremaju  i  kako  je  umiešivanje  ugarsko  bilo  štetno  u  su- 
sjednoj Srbiji,  odluči  popustiti  moćnomu  papi  Inocentiju  i  tako  sa 
svoje  zemlje  odvratiti  težke  oblake,  što  se  bjehu  nad  njom  pri- 
brali. On  odluči  mudro  popustiti.  Kad  ga  je  naime  malo  iza  papina 
pisma,  negdje  g.  1201.  pozvao  kralj  Emerik,  da  se  opravda,  te  zah- 
tievao  od  njega,  da,  sve  patarene  iz  svoje  zemlje  izagna  i  dobra 
im  pootme,  odvrati  mu  Kulin  izpričavajuć  se,  da  je  patar'ene  držao 
ne  za  krivovjerce ^  već  za  katolike.  Da  se  medjutim  ukloni  daljemu 
uplitanju  kralja  ugarskoga,  obeća,  da  će  sam  nekoliko  patarena 
poslati  u  Rim,  da  papi  razlože  svoju  vjeru  i  ponašanje,  pa  neka  ih 
on  svojom  odlukom  ili  u  dobru  utvrdi  ili  od  zla  odvrati,  pošto  su 
voljni  neoskvrnjeno  držati  se  nauka  apostolske  stolice.  ^^ 

Kulin  ban  održi  zbilja  rieč.  Sliedeće  godine  1202.  pošalje  u  Rim 
nadbiskupa  dubrovačkoga  sa  arcidjakonom  Marinom,  a  njim  pri- 
druži neke  patarene.  Ove  je  patarene  imao  sada  papa  izpitati,  te 
eventualno  obratiti.  Kulin  je  medjutim  za  cielo  već  unapried  znao, 
da  papa  neće  odobriti  nauka  patarena,  te  ga  zato  ovom  istom 
zgodom  umoh,  neka  bi  koga  od  svojih  sposobnih  i  pouzdanih  ljudi 
poslao  u  Bosnu,  koji  bi  toli  njega  sama,  kob  ljude  njegove  izpitao 
i  onda  crkvene  odnošaje  u  Bosni  uredio. 

Predusretljivosti  svojom  udje  Kulin  papi  u  volju.  Inocentije  III. 
rado  prihvati  ponudu  njegovu,  te  pismom  od  21.  studenoga  1202. 
imenuje  spljetskoga  nadbiskupa  Bernharda  i  svoga  dvorskoga  ka- 
pelana Ivana  de  Casamaris  za  poslanike  rimske  stolice  u  Bosni. 
Ujedno  im  podieli  naputak,  gdje  im  razlaže  vjersko  stanje  u  Bosni, 
a  uzato  ih  puti,  što  i  kako  da  rade.  Nalaže  im,  da  došav  u  zemlju 
bana  Kulina  iztraže  vjerovanje  i  ponašanje  toli  njegovo,  koli  žene 
mu  i  ljudi  njegove  zemlje,  te  da  vlašću  apostolske  stolice  potvrde 
po  crkvenih  propisih,  što  bi  ondje  našli  dostojna  da    se    potvrdi  u 

^'^  Razabire   se   iz  pisma,    kojim   papa   g.    1202.    imenova   legate   za    Bosnu. 
Theiner,  Mon.  Slav,  merid.  I.  p.  15. 


62 

smislu  katoličke  vjere.  Ako  bi  pako  štogod  našli,  što  zaudara  kri- 
vovjerskom  opačinom  i  što  se  pravomu  nauku  protivi,  neka  po 
propisu  svedu  na  pravu  stazu  istine.  Ako  li  nebi  htjeli  u  Bosni 
slušati  njihovih  opomena  i  uredaba,  da  proti  njim  postupaju  bez 
svakoga  obzira  po  odredbah  prema  krivovjercem  izdanih. 

Na  temelju  papinskoga  pisma  podje  Ivan  de  Casamaris  u  Bosnu. 
Što  je  tuj  pred  uzeo  proti  patarenom,  nije  poznato,  ali  već  koncem 
ožujka  sliedeće  godine  1203.  izvršio  je  on  častno  svoju  zadaću. 
Nije  on  samo  Kulina  bana  i  njegovu  porodicu  odvratio  od  pata- 
renstva,  nego  i  same  poglavice  patarenske  (načelnike  samostana). 
Dne  8.  travnja  1203.  sastade  se  sbor  poglavica  patarenskih  u  Bjelo- 
poljii  tik  uz  rieku  Bosnu  (Bolino  poili  apud  Bosnam  iuxta  flumen). 
Bijaše  tuj  sam  ban  Kulin,  arcidjakon  dubrovački  Marin  i  papinski 
poslanik  Ivan  de  Casamaris,  a  od  patarenskih  poglavica  Dragiša, 
Ljubin,  Dragota,  Pribiša,  Ljuben,  Radoš  i  Vladoš.  Ovdje  odrekoše 
se  ovi  zastupnici  svečano  svojih  dosadanjih  nazora  i  vjerovanja, 
te  sastaviše  o  tom  posebno  pismo  ovoga  sadržaja^*  : 

„Mi  načelnici  (priores)  onih  ljudi,  koji  se  do  sada  navlastito  na- 
zivasmo ovlasticami  kršćanskoga  imena  na  zemljištu  Bosne,  mjesto 
svih  prisutni,  obećajemo  pred  Bogom  i  njegovimi  svetci  u  nazoč- 
nosti g.  Ivana  de  Casamaris,  kapelana  pape  i  rimske  crkve,  u  tu 
svrhu  u  Bosnu  izaslana,  pred  zaštitnikom  (patrono)  banom  Ku- 
linom,  gospodarom  Bosne,  za  sve,  koji  su  od  navedene  zajednice 
naše  bratovštine,  da  ćemo  se  držati  uredbe  i  zapovjedi  rimske 
crkve  toli  u  životu  i  ponašanju  svojem,  koli  da  ćemo  joj  poslušni 
biti  i  živjeti  polag  njezinih  propisa,  obvezujuć  se  za  svekohke  od 
naše  družbe  i  jamčeći,  ako  bi  ikada  od  sada  sliedili  krivovjersku 
opačinu,  sa  svojim  posjedom  i  cielim  imetkom.  Najprije  se  odričemo 
razkoljiij  kojim  smo  obiedjeni  i  priznajemo  rimsku  crkvu  za  svoju 
majku,  glavu  svega  kršćanskoga  jedinstva.  U  svih  mjcstih  naših, 
gdje  imade  samostana  (fratrum  conventus),  imati  ćemo  bogomolje 
(oratori a),  gdje  ćemo  se- braća  javno  sastajati  noćju  za  pjevanje 
jutarnje,  a  danju  za  pjevanje  časova;  u  svih  pako  crkvah  imati 
ćemo  oltare  i  krize  i  čitati  ćemo,  kao  što  čini  rimska  crkva,  knjige 
tako  novoga  kako  staroga  zavjeta.  U  svih  naših  mjestih  imati  ćemo 
svećenika,  koji  će  bar  u  blagdanih  i  svetcih  čitati  misu  po  crkvenom 

^*  Theiner,  Mon.  Slav.  merid.  I.  p.  20.  Hrvatski  prevod  od  Fr.  Račkoga  u 
Radu,  VII.  p.  139. 


63 

obredu,  slušati  izpoviest  i  dieliti  pokoru.  Uz  bogomolje  imat  ćemo 
groblja^  u  kojih  da  se  sahrane  braća  i  pridošlice,  ako  bi  slučajno 
ondje  umrli.  Sedam  puta  najmanje  na  godinu  primat  ćemo  iz  ruku 
svećenika  tielo  gospodiije^  naime  na  božić,  uskrs,  duhove,  Petrovo, 
na  veliku  i  malu  gospoju  i  na  Svesvete  prvoga  studenoga.  Obdr- 
žavati  ćemo  nadalje  poste  crkvom  odredjene  i  na^imi  starijimi  ob- 
zirno zapoviedane.  Žene,  koje  će  biti  našega  reda,  biti  će  od 
muževa  odieljene  tako  u  spavalištih,  kako  u  blagovalištih,  i  ni- 
jedan brat  neće  razgovarati  sam  sa  samom,  odakle  bi  se  mogla 
kriva  sumnja  poroditi;  u  ostalom  nećemo  primati  oženjenoga  ili 
udatu  osim  da  se  obojica  obrate  obećavši  ćistoću  sa  zamjeni- 
tim  privoljenjem.  Blagdane  ćemo  svetaca  ^  koji  su  od  sv.  otaca 
ustanovljeni,  svetkovati.  I  nijednoga  nećemo  u  buduće  medju  se 
primati,  koji  bi  po  sjegurnom  znanju  bio  manikej  ili  budi  kakav 
krivovjerac  (hereticum).  I  kao  što  se  od  ostalih  svjetskih  lučimo 
životom  i  ponašanjem,  tako  ćemo  se  razlikovati  i  odjećom,  koja  će 
biti  zatvorena,  ne  šarena,  do  glježanja  odmjerena.  U  ostalom  ne- 
ćemo se  u  buduće,  kano  što  do  sada,  zvati  kršćani,  nego  hraća, 
da  se  onim  posebnim  imenom  nenanese  krivica  drugim  kršćanom. 
Kada  umre  starješina  (magister),  od  sada  će  za  sva  vremena  u 
buduće  načelnici  (priores)  sa  savjetom  bogoljubne  braće  birati  po- 
glavara (prelatum),  da  ga  jedini  papa  potvrdi.  Ako  bi  još  štogod 
drugo  rimska  stolica  htjela  dodati  ili  oduzeti,  sve  ćemo  s  počitanjem 
primiti  i  obdržavati;  a  da  sve  ovo  steče  vjiekovitu  kriepost,  potvr- 
djujemo  vlastoručnim  podpisom". 

Poput  ovih  načelnika  samostana,  koji  su  ujedno  bili  i  načelnici 
patarenske  sljedbe,  dadoše  sličnih  izjava  i  očitovanja  za  cielo  i 
poglavitija  vlastela  bosanska.  Poslie  toga  podjoše  Ljubin  i  Dra- 
gota  kao  zastupnici  ostalih  poglavica  patarenskih  zajedno  sa  papi- 
nim poslanikom  Ivanom  u  Ugarsku  do  kralja  Emerika,  kod  kojega 
se  je  već  od  prije  desio  sin  bana  Kulina  Dne  30.  travnja  sastade 
se  kraljevsko  vieće,  i  tuj  pred  kraljem  Emerikom  („ad  christianis- 
simum  regem")  ,  nadbiskupom  koločkim,  biskupom  pečuvskim  i  dru- 
gimi  velikaši  prisegoše  Ljubin  i  Dragota  u  ime  svoje  i  svojih 
drugova,  da  će  se  točno  držati  svoje  izjave  i  da  će  u  obće  sve 
činiti,  što  bi  rimska  crkva  od  njih  tražila.  ^^  Na  to  potvrdi  kralj 
njihovo  pismeno  očitovanje  svojim  pečatom,  te  ga   dade    sinu   Ku- 

*^  Theiner,  Mon.  Slav.  merid.  I.  p.  20. 


64 

linovu  uz  nalog,  da  se  otac  mu  i  on  drže  točno  propisa  u  tom 
očitovanju  sadržanih.  Ujedno  ga  sklone,  te  se  je  u  ime  svoje  i 
otčevo  obvezao  pred  kraljem  i  nadbiskupom  koločkim^  da  će  platiti 
globu  od  1000  maraka  srebra,  ako  bi  trpio  u  svojoj  zemlji  budi 
one  obraćenike,  kada  bi  se  opet  odmetnuli,  budi  druge  krivovjerce.^^ 

Ovim  uspjehom  svojim  bijaše  papinski  poslanik  Ivan  de  Casa- 
maris  podpuno  zadovoljan.  Pismom  od  10.  lipnja  1203.  izviesti  on 
papu  o  svom  radu  u  Bosni  i  Ugarskoj,  te  učini  ujedno  i  shodne 
predloge,  da  se  utvrdi  katolička  vjera  u  Bosni.  Medju  inim  izviesti 
papu,  da  u  prostranoj  banovini  Kulinovoj  imade  samo  jedna  bis- 
kupija, i  toj  da  je  nedavno  glavar  umro;  predlaže  zato,  da  se 
tamo  podignu  tri  ili  četiri  nove  biskupije,  i  da  se  za  izpražnjenu 
biskupiju  imenuje  Latinjanin  _kao  pouzdaniji  od  Slovjena. ^^  I  ban 
Kulin  bijaše  napokon  zadovoljan,  jer  je  ovako  liepim  načinom  od- 
klonio  uplitanje  kralja  Emerika  i  razagnao  tmaste  oblake,  koji 
su  prietili  Bosni  i  samostalnosti  njezinoj. 

Dubrovački  pisci  opisuju  Bosnu  sretnu  i  blagoslovljenu  za  Ku- 
lina  bana.  On  da  je  bio  prvi,  koji  je  počeo  svoju  državu  uredjivati, 
mnoge  strance  da  je  u  zemlju  pozvao  i  gvozdene  majdane  otvorio. 
Dvojici  Dubrovčana  dapače  da  je  ustupio  u  gori  Jagodini  mjesto, 
gdje  su  otvorili  rudnike  gvoždja  i  srebra,  te  sagradili  malu  tvr- 
djicu,  koja  se  je  prozvala  Mali  Dubrovnik.  Premda  se  u  sredo- 
vječnih spomenicih  tvrdja  Dubrovnik  nespominje ,  nego  tek  prvi 
put  za  turskoga  gospodstva  god.  1503  ,  i  premda  se  po  tom  čini 
ova  vicst  neosnovana,  imade  ipak  podataka,  koji  pokazuju,  da  je 
Bosna  za  Kulina  bana  u  istinu  napredovala.  To  svjedoči  medju 
inim  i  trgovački  ugovor  sa  Dubrovnikom  od  g.  1189,  zatim  viest, 
da  su  talijanski    slikari    i    zlatari,    braća    Matija   i    Aristodio    duže 

^•^  „Idem  etiam,  cum  lioc  iuxta  voluntatem  iiostram  admisissefe,  se  in  manu 
nostra  ac  J.  archiepiscopi  Colocensis  subsoqueiiter  obligavit,  quod  si  de 
cetero  supradictos  vcl  alios  homines  in  heresi  scienter  manutenere  vel 
defendere  in  terra  sua  presumpserit,  mille  marcas  argenti  persolvet .  ..'*. 
Pismo  kralja  Emerika  papi  Inocentiju  III.;  Thenier,  Monum.  Slav.  merid. 
I.  p.  22. 

^'  „Noveritis  praeterea,  quod  in  Regno  bani  Culini  de  Bosna  non  est  nisi 
unus  episcopatus,  et  episcopus  modo  mortuus  est.  Si  posset  fieri,  quod 
aliquis  Latinus  ibi  poneretur,  et  aliqui  etiam  ibi  tres  vel  quatuor  crea- 
rentur  novi,  non  modicum  exinde  utilitati  accresceret  ecclesiastice. .  . .". 
Theiner,  Mon.  Slav.  merid.  I.  19. 


65 

vremena  imali  posla  u  Bosni. ^'^  Dubrovački  pisci  javljaju  još,  da 
je  za  Kulinove  vlade  bila  u  Bosni  obilnost  i  plodnost  u  žitu  i  sva- 
čemu tako,  da  bi  poslie  mnogo  godina,  kad  bi  koji  put  ljetina  uro- 
dila, Bošnjaci  govorili:  „Vraćamo  se  u  vremena  Kulinova^  (Pri- 
idem'  v'  dni  Kulinovi,  Orbini,  p.  350).  I  danas  još  živi  u  narodu  rieČ  : 
„Počeo  pripoviedati  koješta  od  Kulina  bana",  kad  tko  pripovieda- 
jući  segne  u  davnu   davninu. 

Bosna  za  Kulina  bana  bijaše  u  obće  ugledna  i  prostrana.  Već 
prije  njega  sizala  je  do  Drine,  te  je  obuhvatala  nekoč  srbske  kra- 
jeve, a  sada  bijaše  još  prostranija,  protegnuv  se  preko  Soli  i 
Usore  i  preko  nekih  župa  hrvatskih  na  srednjem  Vrbasu  (dolnji 
kraji).  Papinski  poslanik  Ivan  zove  god.  1203.  državu  Kulinovu 
„kraljevinom",  te  kaže,  da  je  prostrana  deset  dana  hoda,  a  i  više. '^ 
Kako  je  KuHn  bio  uvažena  ličnost,  sudimo  i  po  tom,  što  ga  rimski 
dvor  zove  jedan  put  plemenitim  i  moćnim  mužem,  a  drugi  put 
velikim  banom  Bosne.  Uspomena  na  Kulina  nije  izginula;  još  i 
danas  priča  o  njem  narod,  kako  se  je  s  vilami  bratimio;  a  god. 
1406.  molio  je  bosanski  kralj  Tvrtko  II.  Tvrtković  zajedno  sa 
Hrvojem,  hercegom  spljetskim,  kralja  Ladislava  napuljskoga  i  hr- 
vatsko-dalmatinskoga,  da  bi  potvrdio  kraljevstvu  bosanskomu  sve 
običaje,  stanje  i  povlasti,  da  i  medje  (osobito  prema  Ugarskoj), 
kako  su  bile  za  Kulina  bana.  Jasan  je  to  znak,  koliko  se  je  i  za 
kraljeva  bosanskih  štovala  uspomena  na  Kulina  bana.  Kažu,  da  su 
imućni  begovi  porodice  Kulenovića  (Kulinovića)  u  današnjoj  Bosni 
potomci  Kulina  bana.^^ 

Poslie  g,  1204.  nestaje  spomena  Kulinu  banu.  Nasliedio  ga  je 
ban  Stjepan^  po  svoj  prilici  sin  njegov. ^^  Stjepan  imao  je  za  ženu 
Anku,  koja  mu  rodi  sina  Sebislava,  kasnije  oko  god.  1236.  kneza 

^^  Vidi  citat  pod  brojem  8. 

*^  „quia  Regnum  est  ipsius  ad  minus  dietarum  decem  et  plus"...  Theiner, 
Mon.  Slav.  merid.  I.  p.  19. 

^**  Od  starijih  pisaca  tvrdi  to  Philippus  ab  Ochievia,  Epitome  vetustatum 
Bosnensium  (Ancona  1776.),  pag.  96. 

^*  Godine  1236.  preporuča  papa  Gregorije  IX.  ostrogonskomu  nadbiskupu 
„Zibisclaum  kenesium  de  Woscora,  natum  quondam  Stephani  bani  de  Bosna"" . . 
Theiner,  Monumenta  Hungariae  historica  I  147.  Taj  Stephanus,  quon- 
dam  banus  de  Bosna,  vladao  je  prije  g.  1233.,  a  poslie  g.  1204.,  te  je 
po  svoj  prilici  Kulinov  sin  (filio  scilicet  memorati  Culini),  koji  se  spo- 
minje u  pismu  kralja  Emerika  od  g.  1203.  Theiner,  Mon.  Slav.  merid. 
I.  22. 

5 


66 

usorskoga.  Premda  je  Stjepan  sam  po  svoj  prilici  bio  revan  pri- 
staša rimske  crkve,  to  se  je  za  njegove  vlade  patarenska  vjera 
na  novo  podigla,  tako,  da  je  mah  preotela  ne  samo  u  bosanskoj 
banovini,  nego  i  u  susjednoj  kraljevini  Hrvatskoj. ^^  U  prilog  ši- 
renju patarenstva  bijaše  i  to,  što  su  u  Ugarskoj  za  kralja  Andrije 
II.  bile  zavladale  silne  borbe,  koje  se  tek  zlatnom  bulom  g.  1222. 
nekako  primiriše.  Sam  papa  rimski  Honorije  III.  bijaše  s  toga 
nemoćan,  kad  je  ustao  na  patarene  u  Bosni.  Pismom  od  3.  pro- 
sinca 1221.  imenuje  on  svoga  dvorskoga  kapelana  Akoncija,  koji 
je  još  od  g.  1218.  češće  u  Ugarsku  i  susjedne  joj  zemlje  zalazio, 
svojim  poslanikom  za  Bosnu.  U  dotičnom  pismu  tuži  se  Honorije, 
„da  krivovjerci  u  Bosni,  primani  kano  u  špiljah,  hrane  poput  vje- 
štica svoje  mlade  otvorenim  prsima,  javno  propoviedajuć  opake 
svoje  bludnje  na  veliku  štetu  gospodnjega  stada".  Podieljuje  zato 
Akonciju  neograničenu  punomoć,  te  mu  nalaže,  neka  pozove  kralja 
Andriju,,  svećenstvo  ugarsko  i  puk  na  križarsku  vojnu  proti  pata- 
renom, a  i  proti  onim,  koji  ih  primaju  i  brane.  ^^  Ujedno  se  obrati 
papa  posebnom  poslanicom  od  5.  prosinca  1221.  na  nadbiskupa 
ostrogonskoga  i  sve  ugarske  biskupe,  te  ih  naročito  poziva,  da 
pomognu  njegovu  legatu  u  svem  i  svačem.^^  Početkom  god.  1222. 
dodje  Akoncije  zbilja  u  Spljet,  te  odavle  pozove  cielu  Hrvatsku  i 
Dalmaciju  na  križarsku  vojnu  proti  bosanskim  heretikom.  Nu  nje- 
govu pozivu  neodazove  se  baš  nitko,  te  tako  ode  sam  praznih  ruku 
u  Bosnu,  gdje  još  iste  godine  umre,  neopravivši  baš  ništa. ^^ 

Patareni  prodjoše  ovaj  put  sretno,  jer  radi  borba  u  Ugarskoj 
nebi  izvedena  papom  osnovana  križarska  vojna.  Nu  zato  je  god. 
1222.  sam  ugarsko-hrvatski  kralj  Andrija  II.,  umirivši  nepokorne 
veLmože  zlatnom  bulom,  počeo  raditi  o  tom,  kako  bi  bar  naknadno 
papinskoj  želji  zadovoljio.  Još  za  živa  Akoncija  bješe  se  nadbiskup 

^^  U  Hrvatskoj  se  kao  patareni  iztiču  tija  i  nekoji  knezovi ;  n.  pr  comes 
Buisenus  in  Suouigrado  (Zvonigrad  u  Lici)  ,J^autor  hereticomm,"  (Thomae 
arciiidiaconi,  Historia  salonitana,  cap.  29.  p.  339) ;  zatim  knezovi  Kačići 
(Andreas  rex  Malduci  duci  Kachetorum  totique  suae  cognationi  iubet, 
quod ....  Patarinos  eiciant ....  Lucius,  de  regno  Dalm.  p.  163. 

"^^  „Cum  itaque  in  partibus  Bosniae  tamquam  in  cubilibus  structionum  he- 
retici receptati,  velut  lamie  nudatis  mammis  catulos  suos  lactent,  dog- 
matizando  palam  sue  pravitatis  errores...".  Theiner,  Monum.  Hungariae 
I.  31. 

''^*  Theiner,  Monum.  Hung.  I.  p.  31—32. 

2r.  Thomae  archidiac.  Historia  salon.  cap.  27.  pag.  337 — 338. 


67 

f 

Icoločki  Ugolin,  želeći  vlast  svoje  crkve  i  u  Bosni  razširiti,  sam 
ponudio,  da  će  podići  o  svom  trošku  križarsku  vojiui  na  bosanske 
krivovjerce.  Ponudu  njegovu  prihvati  sada  kralj  Andrija  II.,  te 
pokloni  nadbiskupiji  koločkoj  za  sva  vremena  Bosnu  sa  llsorom 
i  Soli  uz  tu  pogodbu,  da  ih  Ugolin  očisti  od  krivovjeraca.^^  Da- 
rovnicu kraljevu  potvrdi  i  sam  papa  Honorije,  te  na  to  posebnom 
poslanicom  od  15.  svibnja  1225.  pozove  Ugolina,  da  izpuni  svoje 
obećanje  i  povede  jednom  križarsku  vojnu,  kako  to  bješe  već  Akon- 
ciju  obrekao.^^ 

Nu  kao  što  Ugolin  pukom  darovnicom  nije  dobio  Bosne,  jer  je 
nije  mogao  uzeti,  tako  nebijaše  u  njega  ni  moći,  da  zatare  tamo 
krivovjerce.  On  zato  uzme  ugovarati  s  carevićem  Ivanom,  sinom 
carice  Margarete,  sestre  kralja  Andrije  i  udove  byzantskoga  cara 
Izaka  Angela,  koja  je  tada  Sriemom  upravljala.  Carević  Ivan  prime 
dapače  od  Ugolina  i  200  maraka  srebra  u  to  ime,  da  pokrene  kri- 
žarsku vojnu.  Nu  kasnije  zaboravi  Ivan  na  svoju  obvezu,  premda 
ga  je  sam  Honorije  III.  pismom  od  15.  siečnja  1227.  opominjao.^^ 
Ovako  ostade  sve  nastojanje  rimskoga  dvora  i  ugarskoga  kralj  a  jalovo; 
a  patareni  u  Bosni  ohrabreni  tim  neuspjehom  svojih  protivnika 
osiliše  se  tako,  da  su  napokon  bana  Stjepana  skinuli,  i  na  bosansku 
stolicu  podigli  svoga  čovjeka,  rodom  i  odgojem  patarena,  Mateja 
Ninoslava.  Ovaj  postade  ban  bosanski,  a  bivšemu  banu  Stjepanu 
i  njegovu  sinu  Sebislavu  ostade  jedino  Usora,  valjda  uz  pomoć 
kralja  Andrije  II. 

Bana  Mateja  Ninoslava  (1232 — 1250)  ubrojiti  nam  je  medju 
znamenitije  ličnosti  u  povjesti  bosanskoj  ^'*^ ;    za   njegova   bo   burna 

^^  „Cum  carissimus  in  Christo  filius  noster  Andreas  Ung-ariae  rex  illustris 
terras  quasđam,  videlicet  Bosnam,  Soy  et  "VVosora,  infectas  heretica  pra- 
vitate  tibi  purgandas  committens,  eas  ecclesie  tue  (colocensi)  in  perpe- 
tuum  pia  liberalitate  donavit..."  Theiner,  Mon.  Hung.  I.  p.  55 — 56.. 

"  Theiner,  Mon.  Hung.  I.  p.  55. 

^®  Idem,  op.  cit.  I.  p.  72. 

^^  Matej  Ninoslav  zove  se  sam:  „jaz  veliki  ban  bosanski  Matej  Ninoslav" 
ili  „Matej  a  odmelom  Ninoslav  ban  bosanski  veliki"  (Mikl.  Mon,  serb. 
p.  21:  i  28);  u  spomenicih  ugarskih  zove  se  „Ninosclaus  banus"  i  izkva- 
reno  „Nyurzlaus  hanus"  (Theiner,  Mon.  Slav.  merid.  I.  pag.  298) ;  kod 
Tome  arcidjakona  „Ninosclavus  banus"  ;  a  u  papinskih  dopisih  „Nino- 
sclavus  dux  de  Bosna"  ili  pogrešno  „Nicosclavus"  (Theiner,  Mon.  Hung. 
I.  p.  120).  Ovo  je  potonje  mnoge  historike  zavelo,  te  si^  razlikovali  dva 
bana :  Nikoslava  i  Ninoslava. 


vladanja  prvi  se  put  Bosna  upliće  u- poslove  susjednih  država  i 
zemalja.  Popeo  se  bješe  Matej  Ninoslav  na  bansku  stolicu  u  čas, 
kadno  je  u  Ugarskoj  po  drugi  put  bila  uz  bjesnila  gradjanska  borba, 
koja  se  je  svršila  tek  drugim  izdanjem  zlatne  bule  (1231.)  i  po- 
veljom, izdanom  g.  1232.  od  kralja  Andrije  II.  ugarskomu  sve- 
ćenstvu. Nu  jedva  se  bješe  Andrija  posredovanjem  pape  Gregorija 
IX.  izmirio  sa  svojim  plemstvom  i  svećenstvom,  složi  se  opet  du- 
hovna vlast  sa  svjetskom  u  zator  patarena  Mateja  Ninoslava.  Još 
iste  g.  1232.  naloži  Gregorije  svomu  poslaniku  u  Ugarskoj,  Ja- 
kovu biskupu  prenestinskomii^  da  sada  nakon  umirene  Ugarske 
poduzme  pomoćju  ugarskoga  kralja  odvraćati  Bosnu  od  patarenstva. 

Rimskoga  papu  i  njegova  poslanika  pomagao  je  ovaj  put  iz- 
dašnije kralj  Andrija,  htijući  sjedne  popraviti  svoj  prijašnji  nemar, 
.a  s  druge  osvetiti  se  bosanskoj  vlasteli,  što  se  bjehu  odvrgli  od 
Stjepana  i  priljubili  se  patarenu  Ninoslavu.  Andrija,  da  bi  što  si- 
gurnije uspio,  uze  u  pomoć  svoga  drugoga  sina,  hrvatskoga  vojvodu 
Kolomana  (1226 — 1241.),  te  mu  kao  vojvodi  Hrvatske  i  Dalmacije 
podloži  banovinu  Bosnu  i  bana  Ninoslava.  Tako  se  sada  na  Ni- 
noslava obori  papinski  dvor  i  hrvatski  vojvoda  Koloman. 

Papinski  poslanik  Jakov  vodio  je  g.  1233.  u  Bosni  strogu  iz- 
ti'agu.  Brzo  uvidi  jadan,  da  luje  samo  najveći  dio  bosanskoga  ži- 
telj stva  ugrezo  u  patarenstvo,  nego  da  je  i  sam  katolički  biskup, 
koji  bi  imao  biti  vodja  drugim,  „prekršio  Isusov  zakon  i  upao  u 
grčinu  bezumne  nauke  krivovjerske*^,  izvinjujuć  se,  daje  sagriešio 
iz  prostodušnosti  (ex  simplicitate),  pošto  je  patarene  držao  za  pra- 
vovjerne.^^ Saznao  je  nadalje  Jakov,  da  je  i  dubrovački  nadbiskup 
znao  za  krivovjerstvo  bosanskoga  biskupa,  pa  da  je  to  mirno  gledao ; 
zato  odieli  on  sada  biskupiju  bosansku  od  metropolije  dubrovačke, 
te  ju  podloži  nadbiskupu  koločkomu.  Glavna  medjutim  zadaća  bijaše 
papinu  poslaniku,  da  odvrati  od  patarenstva  samoga  bana  Mateja 
Ninoslava  i  njegovu  porodicu.  To  mu  podje  sretno  za  rukom.  Ban 
Ninoslav,  premda  rodom  i  odgojem  pataren,  volio  je  vjeru  svojih 
otaca  ostaviti  i  primiti  rimski  zakon,  samo  da  zaprieči  dalji  zulum 
vojvode  Kolomana,  koji  je  pod  izlikom,  da  progoni  krivovjerce, 
odtrgavao  od  banovine  bosanske  po  svojoj  volji  ciele  župe  i  sela, 
te  ih  podieljivao  svojim  pristašam  i  podanikom.  Prionuv  Ninoslav 
uz  rimsku  crkvu,    da    pokaže,    koliko  joj   je    odan,    pokloni    neku 

2"  Theiuer,  Mou.  Hung.  I.  p.  113. 


69 

svotu  novaca  za  zidanje  stolne  crkve  u  Bosni,  te  ju  dade  u  poklad 
Dominikancem;  a  kasnije  podieli  biskupu  bosanskomu  prostranih 
imanja  po  cieloj  banovini.  Za  primjerom  banovim  povedoše  se  i 
mnogi  velikaši  bosanski,  a  medju  njimi  iztiče  se  naročito  banov 
rodjak  Uban  Prijesda,^^  koji  je  tija  i  sina  svoga  dao  za  taoca 
dominikancem,  da  tako  posvjedoči  svoju  odanost  prema  rimskoj 
crkvi. 

Papa  Gregorije  IX.  živo  se  je  uzradovao,  kada  mu  stigoše  viesti 
0  povoljnu  djelovanju  poslanika  Jakova,  uspjevšemu  u   Bosni    po- 
moćju  redovnika  tek  zasnovanoga  reda  dominikanskoga.    Proučivši 
papa  izvještaj  Jakovov  o  iztragi,  zatim  razne  molbe  i  tegobe  bana 
Ninoslava  i  bosanskih  boljara,  veselim  srcem  pregnu,  da  svim  za- 
dovolji. Pismom  od    30.    svibnja    1233.    napućuje    svoga   poslanika 
Jakova,  što  mu  je  dalje  činiti,  te  mu  medju  inim  nalaže,  daumah 
skine  dosadanjega  biskupa  krivovjerca,  zatim  da  u  prostranoj  zemlji 
bosanskoj   podigne  dvie,  tri  ili    četiri  biskupije  na  zgodnih  mjestih 
i   da   tuj    zaredi   za   biskupe   dostojne   i   učene   muževe, ^^    koji   bi 
bosanske  žitelje^^  dobrim  primjerom  svojim  odvratili  od  krivovjer- 
stva.  Nekoliko  mjeseci  kasnije,  10.  listopada  1233.  odpravi  Grregorije 
još  tri  pisma :  jedno  dominikancem  u  Bosni,  drugo  banu  Ninoslavu, 
a  treće  hrvatskomu  vojvodi  Kolomanu.    U    prvom    pismu   na   Do- 
minikance piše  papa,^*  da  mu  je  ban  Ninoslav  javio,  kako  je  njegov 
rodjak  Prijesda  prigrlio  vjeru  rimsku  i  kako  je  u  ime  tvrde  vjere 
svoje  dao  svoga  sina  Dominikancem  za  taoca.  Pošto  medjutim  ban 
Ninoslav  jamči  za   Prijesdu,    neka   Dominikanci  slobodno    povrate 
sina  otcu  njegovu.    U  drugom  pismu  ^^  Ninoslavu  veseli   se   papa, 

^^  „nobilis  vir  Ubanus  dictus  Priesđa  consanguineuseius  (Ninosclavi)",  Thei- 
ner,  Mon.  Hung.  I.  p.  120.  —  „Prijes'da  S'finar'"  u  povelji  od  godine 
1240.  —  Mikl.  Mon.  serb.  p.  28.    ''^^  "^' 

^^  „quatenus  eođem  episcopo  a  regimine  Bosnensis  ecclesie  prorsus  amoto, 
tam  in  eadem  ecclesia  quam  in  locis  aliis  Bosnensis  điocesiS;  que  ut 
dicitur  non  modicum  est  diffusa,  duos  vel  .  tres  aut  quatuor...  đoctos  in 
lege  domini . . .  studeas  in  episcopos  ordinare".  Theiner,  Mon.  Hungariae 
I.  113. 

^^  „cum  habitatores  illius  terre  dicantur  in  facultatibus  tenues  et  in  malitia 
locupletes".  Theiner,  op.  cit.  I.  113. 

3*  Theiner,  Mon.  Hung.  I,  120. 

^^  „personam  et  terram  tuam  de  Bosna  cum  omnibus  bonis,  que  impresen- 

tiarum  rationabiliter  possides,  sub  beati  Petri suscipimus,  districtius 

inhibentes,  ne  quis  te  in  fide  catholica  permanentem  super  eadem  terra. 


70 

što  je  Ninoslav  prihvatio  rimsku  vjern ,  prima  ga  objeručke  u 
njezino  krilo  i  uzima  u  zaštitu  sv.  Petra  i  njega  sama  i  njegovu 
banovinu,  koju  je  od  svojih  krivovjernih  predja  baštinio.  U  trećem 
pismu  napokon^^  j'^^lja  papa  hrvatskomu  vojvodi  Kolomanu,  kako 
se  je  Ninoslav  nanj  potužio  tvrdeći,  da  su  predji  njegovi  po  starom 
običaju  župe  i  sela  podieljivali  i  oduzimali  samo  po  svojoj  volji; 
sada  pako,  premda  je  sa  patarenske  vjere  prešao  na  katoličku,  da 
se  pomažu  oni,  koji  su  mu  pootimah  župe  i  sela,  ter  ih  nepravedno 
drže.  MoH  zato,  da  mu  se  vrati  pravo,  što  su  ga  njegovi  predji, 
premda  krivovjerci  uživali,  pa  da  sam  smije  dieUti  i  oduzimati 
župe,  gradove  i  sela.  Papa  preporuča  Kolomanu  molbu  banovu  i 
nada  se,  da  će  mu  biti  izpunjena  na  korist  crkve,  a  na  zator  pa- 
tarenstva.  Tužba  bana  Ninoslava  bila  je  za  cielo  naperena  ponaj- 
glavnije  proti  Sebislavu,  koji  je  kao  katolik  bio  do=iele  štićen  od 
Kolomana,  ter  se  je  u  Usori  svedjer  uzdržao  kao  samostalan  knez 
proti  banu  Ninoslavu. 

Činilo  se  je,  da  je  nastojanjem  poslanika  Jakova  vjerski  pokret 
u  Bosni  primiren.  Ban  Ninoslav  bješe  sa  svojimi  rodjaci  prigrlio 
vjeru  katoličku,  pače  bješe  sam  doprineo  nešto  za  gradnju  nove 
stolne  crkve  u  Bosni.  Da  bi  novi  red  bio  trajniji,  imenuje  sada 
papa  mjesto  skinutoga  biskupa  krivovjerca  novoga  glavara  bosan- 
skoj crkvi,  po  imenu  Dominikanca  Ivana,  rodom  Niemca  iz  Wild- 
hausena  u  Westfalenu.  Papin  se  poslanik  Jakov  vrati  na  to  zado- 
voljan u  Ugarsku,  da  i  kralja  Andriju  izviesti  o  svom  uspješnom 
radu.  Pa  ipak  bijaše  uspjeh  rimskoga  dvora  tek  prolazan.  Matej 
Ninoslav  bješe  ili  samo  na  oko  pristao  uz  rimsku  crkvu,  da  odvrati 
od  svoje  banovine  dalje  uplitanje  ugarskoga  kralja  i  sina  mu, 
vojvode  hrvatskoga  Kolomana;  ili  nije  bio  dosta  jak,  da  odoH 
patarenskoj  bujici  u  svom  vladanju.  Već  sliedeće  g.  1231:.  vrvila 
je  opet  Bosna  od  patarena,  pače  okuži  na  novo  susjedne  hi*vatske 
zemlje.  Rimski  dvor  i  kralj  Andrija  uvidiše  sada,  da  neće  uspjeti 
milom,  te  odluče  pokušati  silom,  zatiranjem  krivovjeraca  i  otima- 
njem njihovih  baština.  Pa  tako  bi  sada  pokrenuta  proti  Bosni  i  ta- 

quam  sicufc  asseris,  progenhores  tui,  qui  fuerunt  vitio  heretice  pravitatis 
infecti,  ab  antiguo  pacifice  possederunt,  presumat  indebite  molestare,  jure 
carissimi  ir  Christo  filii  nostri  . .  illustris  regis  Ungariae  semper  salvo" . 
Theiner,  Mon.  Hung.  I.  120. 

'^^  Theiner,  op.  cit.  p.  120. 


71 

mošnjim  patarenom  križarska  vojna^  kao  što  u  južnoj   Francezkoj 
proti  Albigenzom. 

Križarska  vojna  započe  god.  1234.  i  trajaše  uz  neke  stanke  do 
god.  1239.  Poslanicom  od  14.  listopada  iste  godine  pozove  papa 
hrvatskoga  vojvodu  Kolomana,  da  krene  na  put  proti  krivovjercem 
u  Slavoniji.^'  Malo  zatim,  dne  17.  listopada  napisa  dva  pisma  bo- 
sanskomu biskupu  Ivanu;  u  jednom  ga  opomenu,  da  muževno 
radi  proti  krivovjercem  u  svojoj  biskupiji,  a  u  drugom  mu  dozvo- 
ljava, da  proglasi  oprost  svim,  koji  bi  pograbili  oružje  na  korist 
svete  vjere.  Nu  to  nebijaše  još  dosta.  Posebnim  pismom  od  istoga 
dana  naloži  biskupu  zagrebačkomu  Stjepanu  II ,  da  u  svem  po- 
maže križare,  i  da  štiti  njihova  dobra,  dok  će  se  oni  daleko  od 
kuće  boriti;  osim  toga  razglasi  sam  papa,  da  će  se  svim  onim, 
koji  bi  pošli  sada  na  vojnu,  podieliti  oprost,  kao  što  se  daje  kri- 
žarom idućim  u  svetu  zemlju.  Napokon  uze  papa  vojvodu  Kolo- 
mana  i  njegova  dobra  u  zaštitu  sv.  Petra  i  rimske  stolice,  dokle 
god  bude  na  vojni  proti  krivovjercem.^^  Ovako  se  još  koncem 
g.  1234.  spremi  križarska  vojska  pod  hrvatskim  vojvodom  Kolo- 
manom,  da  mačem  i  ognjem  zatare  patarene  u  Slavoniji  i  Bosni. 
Da  bi  Koloman  mogao  uspješnije  vojevati,  pomagaše  ga  otac,  ugar- 
ski kralj  Andrija  II.  svakim  mogućim  načinom.  Ne  samo  da  mu 
je  sara  križare  po  Ugarskoj  kupio,  nego  mu  je  napokon  i  samu 
Bosnu  darovao  u  podpuno  vlastničtvo,  što  je  papa  Gregorije  IX. 
dne  28.  srpnja  1235.  posebnim  pismom  svečano  potvrdio.  ^^  Ovim 
je  činom  kralj  Andrija  podložio  Bosnu  hrvatskomu  vojvodi  i  tako 
oduzeo  Mateju  Ninoslavu  banovinu.  Ovaj  bijaše  s  toga  vrlo  ogorčen  ; 
pa  ako  je  prije  i  bio  protivnik  patarenom,  to  je  sada  svom  dušom 
prionuo  uz  nje,  jer  se  je  radilo  o  samostalnosti  i  obrani  domovine. 
Nije  nevjerojatno,  da  su  se  uz  Ninoslava  i  patarene  digh  listom 
svi  Bošnjaci,  samo  da  im  hepa    domovina   nepadne   pod  Ugarsku. 

0  križarskoj  vojni,  što  se  je  sada  pod  vojvodom  Kolomanom 
vodila  proti  banu  Ninoslavu  i  cieloj  Bosni,  neima   potankih    viesti. 

^'  Theiner,  op.  cit.  128 — 129.  Tuj  piše  papa  međju  inim  :  „ađ  convertendum 
in  robore  tue  fortituđinis  infectos  macula  heretice  pravitatis,  te  versus 
partes  Sclavonie  ita  mag:nanimiter  et  potenter  accingas  .  . .  ". 

•''«  Theiner,  op.  cit.  pag.  129—130;  br.  220.  221,  222,  223. 

^^  „Concessionem  de  terra  Bosne    a  prefato  rege   patre   tuo   liberaliter    ti  bi 

factam,  sicut  legitime  ac  provide  facta  esse    dinoscitur,    auctoritate    apo- 

stolica  confirraamus "  Theiner,  Mon.  Hung.  I.  133. 


72 

Kušati  ćemo  ipak,  da  po  oskudnih  podatcih  sastavimo  ma  i  po- 
vršnu sliku  toga  vojevanja.  Godine  1235.  ratovala  je  križarska 
vojska  nesretno.  Matej  Ninoslav  otimao  se  je  sa  Bošnjaci  toli 
uspješno,  da  je  bosanski  biskup  Ivan  izgubio  svaku  nadu,  da  bi 
se  mogao  vratiti  u  svoju  biskupiju.  On  se  zato  zahvali  papi  Gre- 
goriju  na  časti  biskupskoj,  jer  da  ga  „tište  ratni  trudovi".  Papi 
se  je  to  na  žao  dalo,  te  posebnom  poslanicom  od  20.  rujna  1235. 
nagovaraše  Ivana,  da  uztrajc,  spotičuć  mu,  da  bi  kukavno  bilo, 
sada  uzmaknuti,  nego  neka  i  nadalje  upravlja  svojom  biskupijom, 
te  pobija  krivovjerce  i  ostale  protivnike  katoličke  crkve. *^  Sliedeće 
godine  1236.  bijahu  križari  sretniji.  Tomu  je  za  cielo  nešto  do- 
prinielo  to,  što  je  sada  na  priestolu  ugarsko  -  hrvatskom  iza  An- 
drije II.  sjedio  sin  njegov  Bela  IV.;  nu  više  je  još  pomoglo,  što 
je  uz  križare  odlučno  pristao  usorski  knez  Sebislav*^  sa  majkom 
svojom  Ankom.  Sebislav  je  i  onako  dosele  medju  bosanskom  vla- 
stelom slovio  kao  pravovjeran  katolik,  tako  da  ga  je  sam  papa 
pohvalio,  da  stoji  medju  patarenskimi  velmožami  ^kao  liljan  medju 
trnjem".  Nadajuć  se  Sebislav,  da  bi  pomocju  križara  mogao  na- 
sHediti  banovinu  otca  svoga,  uze  svom  silom  pomagati  križare,  a 
papa  ga  zato  pismom  od  8.  kolozova  1236.  primi  u  zaštitu  rimske 
stolice  zajedno  sa  majkom  Ankom  i  cielom  zemljom  njegovom.*^ 
Ujedno  ga  preporuči  zaštiti  ostrogonskoga  nadbiskupa  i  svih  ugar- 
skih biskupa.^^  Vojna  g.  1237.  bijaše  napokon  odlučna,  te  se  svrši 
podpunom  pobjedom  Kolomanovom.  On  bješe  ne  samo  Bosnu  skučio 
i  bana  Ninoslava  pobiedio,   nego    preko    pogažene    Bosne   provaHo 

■***  „Igitur,  frater,  cessionis  licentiam    te   postulare   non   convenit si  te 

labores  helli  opprimtint . . .  ]  dei  tamen  amor  id    expedit...,    ut    te   a    labo- 
ribus  officii  tibi  a  deo  crediti  minime  subtrahas-'.  Theiner,  op.  cit.  p.  137. 

*^  Papa  ga  zove  g.  1236. :  đilecto  filio  Zihislao  kenesio  de  "VVoscura  nato 
quondam  Stephani  bani  de  Bosna".  Theiner,  Mon.  Hung.  I.  147.  —  God. 
1280.  vrati  neki  Zibiscelaus,  filius   Coian,   cum  fratre  suo  Maren  topuskoj 

opatiji  „terram,  que  vocatur  Slatennic" God.  1252.    spominje  se    opet 

^"VVlc,  filius  Zybislai" . . .  Tkalčić,  Monum.  historica  episc.  zagr.    I.  p.  66, 
96—97. 

'^'^  Te  igitur,  qui  sicut  letantes  accepimus,  inter  principes  Bosnensis  diocesis 
infectos  macula  heretice  pravitatis  existis  quasi  liliiim  inter  spinas, .... 
personam  et  terram  tuam  cum  bonis  omnibus  que  impresentiarum  rationa- 
biliter  possides,  sub  beati  Petri Theiner,  Mon.  Hung.  I.  p.  147. 

"^  Vidi  listove  pape  Gregorija  IX.  na  nadbiskupa  ostrogonskoga  i  podre- 
djene  mu  biskupe.  (Theiner,  Mon.  Hung.  I.  p.  147,  br.    259,   260   i   261). 


73 


u  humsku  zemlju,  te  i  ovdje  ubrao  slavlje,    kako    iiekoč   otac    mu 
Andrija  pred  četerdeset  godina.** 

Koncem  g.  1237.  bijaše  vojvooa  Koloman  na  vrhuncu  svoje  moći : 
Bosna  mu  bješe  podlegla,  a  uz  nju  i  humska  zemlja,  gdje  su  tada 
vladali  potomci  kneza  Petra,  sami  gorljivi  patareni.  Svladav  odpor 
narodnji  radio  je  sada  Koloman  ozbiljno,  da  se  u  svladanih  zem- 
Ijah  što  bolje  utvrdi  vjera  rimska.  Ponajprije  je  trebalo  imenovati 
novoga  biskupa,  pošto  je  biskup  Ivan  ili  se  zbilja  odrekao  svoje 
stolice  ili  je  za  križarske  vojne  postradao.  Papa  sada  na  ponuku 
Kolomanovu  imenuje  g.  1238.  bosanskim  biskupom  dominikanca 
Ponsu,  te  mu  podloži  ne  samo  Bosnu,  nego  i  humsku  kneževinu.*^ 
Sada  se  je  tek  odlučno  radilo,  da  se  u  Bosni  i  Humu  iztriebi  pa- 
tarenstvo,  i  to  tečajem  g  1238.  i  sliedeće  g.  1239.  Najviše  se  je 
trudio  sam  vojvoda  Koloman,  a  izdašno  ga  je  pomagao  papa  Gre- 
gorije  IX.  Ovaj  je  dne  22.  i  23.  prosinca  1238.  napisao  više  pi- 
sama, da  pospješi  stvar  rimske  crkve  u  Bosni  i  Humu.  Jednim 
pismom  bodri  samoga  vojvodu  Kolomana,  neka  bude  na  oprezu, 
da  u  Bosni  nakon  zatrta  krivovjerja  „bude  sjalo  svjetlo  katoličke 
čistoće*  i  „slavilo  se  ime  božje" ;  drugo  pismo  upravlja  papa  na 
biskupa  Ponsu,  koga  nuka,  da  i  ostatke  krivo vjerstva  u  povjerenoj 
si  biskupiji  zatare;  treće  pismo  šalje  ostrogonskomu  i  koločkomu 
nadbiskupu  i  svim  njima  podredjenim  biskupom,  da  budu  bosan- 
skomu biskupu  u  pomoć. *^  U  isti  čas  nastoji  papa,  da  se  i  bisku- 
pija bosanska  pomogne  i  podigne*,  u  to  ime  poručuje  opatu  vara- 
dinskomu,  neka  preda  bosanskomu  biskupu  novce,  skupljene  za 
križarsku  vojnu,  zatim  blago,  što  ga  je  u  istu  svrhu  nekoč  dao 
Jula  ban  u  polog  pečuvskim  dominikancem.*^  Napokon  poziva 
papa  i  dominikance  u  Ugarskoj,  osobito  u  pečuvskoj  biskupiji,  neka 
se  pokoravaju  bosanskomu  biskupu  i  neka  mu  nekohko  svojih  ljudi 
pošalju  u  Bosnu  na  pomoć. *^   Potaknut    papom,    nastojao  je    sada 

**  Carissimus  in  Christo  filius  noster  Colomannus  rex  et  dux  Sclavorum 
illustris...  ierram  Bosne,  deletis  tamen  heretice  pravitatis  maculis,  non 
absque  multis  lahorUnis  deduxit  ad  lucem  catliolice  puritatis . , .  . .  zatim : 
terra  Cholim ,  per  eiusdem  regis  ministorium  a  pravitate  consimili .... 
depurata".  Vidi  pismo  Gregorija  IX.  od  26.  travnja  1238.  (Tbeiner,  Mon. 
Hung.  I.  p.  162—163). 

*^  Theiner.  Mon.  Hung.  I.  p.  162—163. 

'^  Theiner,  op.  cit.  p.  168—169,  br.  301,  302,  306. 

*'  Theiner,  op.  cit.  p.  169,  br.  303  i  304. 

*»  Idem,  op.  cit.  p.  169,  br.  305. 


74 

vojvoda  Kolomaii;  da  što  bolje  podigne  sjaj  biskupije  bosanske. 
Još  prije  oko  god.  1233.  snovalo  se  je,  da  se  u  župi  Vrhbosni  u 
mjestu  Brdu  (Blažuju)  podigne  nova  stolna  crkva  sa  kaptolom, 
posvećena  sv.  Petru.  Ova  misao  sada  bi  izvedena,  te  sam  Koloman 
gledaše,  kako  bi  se  ta  nova  biskupska  stolica  pomogla.  U  to  ime 
pomnoža  on  dohodke  bosanskomu  biskupu  i  njegovu  kaptolu,  od- 
redi mu  desetinu  u  Usori,  Soli  i  Dolnjih  krajih,  a  osim  toga  po- 
kloni biskupiji  i  raznih  posjeda,  medju  inimi  i  u  vukovskoj  žu- 
paniji važno  Djakovo  (Dyacon)  u  današnjoj  Slavoniji,  koje  postade 
kasnije  za  burnih  vremena  sielom  bosanskih  biskupa.  Sve  te  darovnice 
potvrdi  i  papa  Gregorije  IX.  dne  7.  prosinca  1239*^;  a  osim  toga 
naloži  27.  prosinca  1239.  Dominikancem,  da  predadu  bosanskomu 
biskupu  sav  novac,  što  ga  je  g.  1233.  ban  Ninoslav  poklonio  za 
gradnju  nove  stolne  crkve  sv.  Petra. ^^  Iste  godine  nukaše  Grego- 
rije Kolomana,  neka  neprestano  „napreduje  u  štovanju  boga  i 
crkve ",^^  a  Dominikance  opomenu  dva  put,  da  šalju  što  više  braće 
svoje  u  Bosnu  u  pomoć  revnomu  biskupu  Ponsi.^^ 

Koncem  g  1239.  činilo  se  je,  da  je  nastojanjem  vojvode  Kolomana 
i  nmskoga  dvora  patarenska  sljedba  u  Bosni  sasvim  iztriebljena. 
Da  se  medjutim  nebi  patareni  opeta  podigli  i  oborili,  što  bi  težkom 
mukom  kroz  pet  godina  uredjeno,  sagradi  u  to  doba  nadbiskup 
koločki  na  zgodnih  mjestih  po  Bosni  više  tvrdjava,  kojimi  bi  se 
vrela  krv  bosanska  u  miru  uzdržala  i  koje  bi  rabile  „na  obranu 
rimske  crkve  i  vjere  u  Bosni  i  na  iztriebljenje  krivovjeraca".^^ 
Nu  sve  to  nije  prudilo;  da,  niti  tvrdjave  nisu  mogle  obuzdati  cieloga 
naroda  bosanskoga.  Jedva  bješe  vojvoda  Koloman  sa  drugimi  kri 
žari  krenuo  iz  Bosne,  bura  narodnoga  pokreta  obori  i  djelo  nje- 
govo, a  na  poprištu  bosanske  povjesti  pojavi  se  opet  ban  Matej 
Ninoslav. 

Ninoslav  bješe  već  prvih  godina  svoga  vladanja  stupio  u  stope 
Kulinove  i  udario  prijatnom  politikom  prema  prometnomu  Dubrov- 
niku. U  to  ime  sklopi  on  oko  g.  1234.  ugovor  sa  dubrovačkim 
knezom    Zan    Dandulom    i    potvrdi    Dubrovčanom    trgovačke   po- 

'^  Idem,  op.  cit.  p.  172. 
■'^  Idem,  op.  cit.  p.  173. 
^*  Idem,  op.  cit.  p    172,  br.  310. 
•''  Idem,  op.  cit.  p.  170  i  172. 

^'^  Vidi  list  pape  Inocentija  IV.  od  g.  1245.  u  Theinera,  Monum.    Hung.    I. 
p.  201. 


75 

vlastice,  podieljene  im  od  bana  Kulina.'^''  Domogav  se  sada  god. 
1240.  stare  vlasti  svoje  obnovi  on  stare  sveze  s  Dubrovnikom, 
pače  dne  22.  ožnjka  dodje  sam  u  pohode  svojim  prijateljem.  Pra- 
tila ga  sjajna  pratnja.  O  svom  pohodu  piše  sam  ban  ovako  :  ^Bi 
h'tenie  višnjega  našega  gospoda  boga  Isu  Hrista,  i  jaz'  veliki  ban' 
bos'n'ski  Matej  Ninoslav'  po  milosti  božje  svoiov'  si  dobro  h'tenie 
pridoh'  si  u  Dubrovnik'  k'  starim'  mi  prijatelom',  vlastelom'  i  ob'- 
ćinž  grad'skč,  a  pridoh'  si  s'  raoimi  bolarimi,  s'  vojvodom'  Jurišem' 
tep'čija  Radonja  i  brat'  jegov'  Simeon',  pehar'nik'  Miroh'na,  Zabav' 
Prodasa,  Prijes'da  S'finar',  Slav'ko  Pohčić',  Gradislav'  Tur'bić',  i 
obretos'mo  bolarina  kneza  dubrov'čkoga,  Nikolava  Tonis'ta,  i  s'  pre- 
pisanim' mojimi  bolarimi  kleh'  sč  knezu  i  v'se  op'ćinž  grad'skž  u 
več'ni  mir'  i  u  Ijub'vč"  . . .  Ninoslav  u  istoj  povelji  govori  Dubrov- 
čanom  ^i  po  zemlje  i  vladanie  moe  i  moili'  s'in'  da  si  hodite  svo- 
bod'no  i  prostrano . . . .,  i  pače  da  moi  k'meti  i  moi  Ijudie  i  moi 
vladarci  da  vi  ljube  i  da  vi  hrane  od'  zla  s' pravov'  verom"'*,  te  im 
tako  daje  podpunu  slobodu  trgovine  u  svojoj  banovini. ^^  Nu  osim 
toga  ugovoreno  bi  ovom  prilikom  u  Dubrovniku  još  nešto.  Baš 
tada  bijahu  Dubrovčani  u  zavadi  sa  srbskim  (raškim)  kraljem 
Stjepanom  Vladislavom,  sinom  Stjepana  Nemanjića.  Da  bi  mu  se 
laglje  odhrvali,  sklopiše  sada  savez  sa  bosanskim  banom.  Ninoslav 
obreče  Dubrovčanom:  ,,i  ako  se  razratite  s  kraljem  s'  raškim',  da 
vas'  nedam'  s'  vsčm'  vašim'  dobitkom',  i  da  vi  ubranu". ^^ 

Ako  se  već  g.  1240.  pokazuje  Matej  Ninoslav  u  staroj  moći 
svojoj,  to  su  mu  još  bolje  ponarasla  krila,  kad  je  sliedeće  godine 
snašla  Ugarsku  strašna  nesreća  od  divljih  Tatara.  U  krvavoj  bitci 
na  rieci  Saju  (travnja  1241.)  bje  ugarska  vojska  hametom  razbi- 
jena; sam  kralj  Bela  jedva  živ  umaknu,  a-  brat  njegov  vojvoda 
Koloman  dopade  smrtnih  rana,  od  kojih  je  domala  umro.  Smrću 
njegovom  nestade  najljućega  pobornika  Mateja  Ninoslava.  Kako 
je  poslie  toga  kroz  godinu  dana  Ugarska  i  Hrvatska  ostala  plienom 
divljih  Tatara,  odlahnulo  je  bosanskomu  banu  posvema.  Nu  ovom 
zgodom  postrada  donekle  i  njegova  banovina.  Ostavivši  naime 
Tatari  u  travnju  1242.  pogaženu  i  opustošenu  Hrvatsku,  krenuše 
kroz  Bosnu  i  Srbiju  na  iztok,  te  poharaše  putem    i    ove    zemlje  ''^ 

^  Miklošić,  Mon.  serb.  p.  24. 

^^  Miklošić,  Mon.  serb.  p.  28—29. 

^^  Idem,  op.  cit.  p.  29—30 

•■''  Igitur  relinquentes  Croatiae  regionem,  transierunt  per    ducatum  provin- 


76 

Nu  ipak  nije  Bosna  ni  iz  daleka  toliko  stradala,  koliko  Ugarska 
i  Hrvatska,  na  koje  se  bjehu  oborile  još  čile  čete  tatarske. 

Poslie  provale  Tatara  bijahu  Ugarska  i  Hrvatska  gotovo  uni- 
štene. Mateju  Ninoslavu  nebijaše  se  sada  bar  koje  vrieme  bojati 
nemoćnoga  kralja  Bele;  on  mogaše  sada  misliti  na  vanjske  pod- 
hvate,  možda  i  na  to,  kako  da  ugarsko- hrvatskim  vladarom  vrati 
za  dosadanje  uplitanje  njihovo  u  posle  bosanske.  Zgoda  zato  pruži 
mu  se  brzo.  Grad  Spljet  u  Dalmaciji  ne  samo  da  je  vazda  budno 
bdio  nad  svojimi  obćinskimi  povlasticami,  nego  se  je  i  koji  put 
pokazao  hladan,  da  i  neharan  prema  ugarsko -hrvatskim  vladarom, 
premda  su  ga  svakom  zgodom  odlikovali  i  za  svaku  ga  ma  i  naj- 
manju uslugu  nagradjivali.  Za  posljednje  tatarske  provale  povriedi 
Spljet  očito  kralja  Belu  IV.  uzkrativši  mu  zamoljenu  galiju,  na 
kojoj  je  kralj  htjeo  svojim  progoniteljem  umaknuti.  Ljuto  uvrie- 
djen  ostavi  Bela  Spljet  zajedno  sa  ženom  i  djecom  svojom,  i  ode 
u  Trogir,  odakle  se  sklone  na  otok  Čiovo.  Zahvalni  kralj  podieli 
gostoljubivim  Trogiranom  još  18.  ožujka  1242.  neke  povlastice, 
uza  to  i  kraljevske  zemlje,  med  ju  ovimi  i  neka  mjesta,  koja  su 
medjašila  sa  posjedom  obćine  spljetske.  Malo  iza  povratka  kralja 
Bele  u  Ugarsku  plane  borba  medju  Spljetom  i  Trogirom,  pošto 
su  si  Spljećani  prisvajali  neka  mjesta,  darovana  od  Bele  Trogi- 
ranom. Borba  ova  medjutim  smirena  bi  već  11.  rujna  1243.  posre- 
dovanjem franjevca  Girarda  Premda  su  tim  mirom  Spljećani  više 
dobili,  ipak  nisu  ni  posHe  mirovali,  tako  da  je  rat  na  novo  planuo. 
Kraj  tadanje  nemoći  kralja  Bele  izvrgnu  se  ta  borba  za  medje 
brzo  u  rat  medju  kraljevskom  i  protukraljevskom  strankom  u  Hr- 
vatskoj i  Dalmaciji.  Kraljevskoj  stranci  na  čelu  bijaše  vjerni  Trogir, 
a  protukraljevskoj  ponosni  Spljet.  Nu  Spljećani  bijahu  slabiji,  te 
bjehu  u  pomorskoj  bitci  od  Trogirana  ljuto  poraženi. 

Prestrašeni  s  toga  poraza  Spljećani  bojahu  se  sada  ne  samo 
osvete  Trogirana,  nego  i  kazne  od  kralja  Bele.  Uzeše  se  zato 
ogledati  za  saveznici,  te  zamoliše  pomoć  u  svih,  koje  su  smatrali 
za  protivnike  kralja  Bele.  Tako  se  utekoše  Poljičanom,  svojim  do- 
sadanjim  neprijateljem,  zatim  humskomu   knezu   Andriji;    nu   naj- 

ciae  Bosenensis.  Thomae  archidiaconi  Historia  salonitana,  caput  40.  p. 
358.  —  Viđens  Cađan  rex,  quod  eum  (regem  Belam)  habere  non  pos- 
set,  destruxit  Boznam,  regnum  Rascie,  et  inde  in  Bulgariam  pertrans- 
ivit.  M.  Rogerii,  Carmen  miserabile,  apud  Endlicher,  Monumenta  Arpad.  I. 
p.  291. 


77 

većma  se  pouzdaše  u  bosanskoga  bana  Mateja  Ninoslava,  za  kojega 
su  dobro  znali,  da  nije  ni  malo  prijazan  kralju  Beli.  I  neprevariše 
se.  Ban  bosanski  jedva  bješe  tu  zgodu  dočekao,  ter  prihvati  rado 
poziv  Spljećana.  Ovi  mu  na  to  dadoše  novaca  iz  gradske  blagajne, 
a  zatim  ga  izabraše  knezom  svoga  grada,  da  ga  brani  i  štiti  toli 
od  Trogirana,  koli  od  kralja  Bele.  Matej  Ninoslav  sabere  sada 
svoju  vojsku  i  dodje  u  Spljet.  Sjedini vši  se  sa  Spljećani  ode  s  voj- 
skom pod  Trogir  i  ostade  tuj  dvie  nedjelje  dana  sjekuć  vinograde 
Trogirana  i  pustošeć  polja  njihova.  Nu  tvrdoga  Trogira,  koji  bješe 
odoljeo  istim  Tatarom,  neuzmognu  uzeti,  pa  se  zato  vrati  natrag 
u  Spljet.  Ovdje  imenuje  svojim  namjestnikom  nekoga  rodjaka  svoga 
Rizarda,  ostavi  nadalje  za  obranu  gradjana  jednoga  svojih  sinova 
sa  vrstnom  četom  konjanika  i  povrati  se  zatim  kući  u  Bosnu. ^^ 
Sada  tek  razmahnu  se  borba  novom  žestinom.  Na  kraljevskoj  strani 
bijahu  osim  Trogira  još  i  hrvatski  knezovi  Subići,  Nelipići  i  drugi; 
a  na  protukraljevskoj  osim  Spljeta  Poljičani,  knez  humski  Andrija, 
ban  Ninoslav  sa  svojimi  rodjaci,  napokon  knezovi  Brativoj  i  Vukša. 

Napokon  dojadiše  samomu  kralju  Beli  IV.  ove  smutnje  u  Hr- 
vatskoj i  Dalmaciji.  Pošalje  zato  u  Hrvatsku  i  Dalmaciju  vojvodu 
i  bana  Dionisija  s  vojskom,  da  opet  podigne  kraljevski  ugled,  pa 
da  kazni  nevjerne  Spljećane  i  njihove  saveznike.  Dionisije  pade 
pod  Spljet,  pa  pošto  mu  gradjani  nehtjedoše  dati  talaca  i  oveću 
svotu  novaca  u  znak  svoje  vjernosti,  udari  pomoćju  Trogirana  i 
hrvatskih  knezova  dne  12.  srpnja  1244.  na  grad.  Pod  večer  istoga 
dana  prisili  Spljećane  na  predaju.  Malo  dana  zatim  (19.  srpnja) 
ugovori  ban  Dionisije  mir  medju  Spljećani  i  Trogirani.  U  taj  mir 
bjehu  uključeni  takodjer  pristaše  jedne  i  druge  stranke  osim  bana 
Ninoslava,  humskoga  vojvode  Andrije,  i  Poljičana,  jer  svi  ovi  da 
su  kralju  nevjerni.^^  Spljećani  moradoše  još    predati   banu   Dioni- 

^  Tune  Spalatenses  đe  suis  viribus  điffidentes,  dc  Ninosclavi  bani  Bosse- 
nensis  potentia  plurimum  sunt  confisi,  quem  advocantes,  et  sumptus  ei 
ex  publico  ministrantes  etiam  civitati  in  comitem  praefecerunt,  ipse  au- 
tem  veniens  multis  et  fortibus  constipatus  viriš,  abiit  cum  Spalatensibus 
ad  campum  Traguriensem,  ubi  per  duas  fere  hebdomadas  considentes 
succiderunt  vineas,  secuerunt  arbores,  omnia  sata  9t  culta  vastantes. 
Inde  vero  recedens  abiit  in  terram  suam  tradita  sui  regiminis  viče  cui- 
dam  cognato  suo  noraine  Rizardo,  qui  erat  Calaber  natione,  reliquit  etiam, 
pro  civitatis  tutela  unum  de  filiis  suis  cum  optima  equitum  turma .... 
Thomae  archidiac.  Historia  salon,  cap,  47.  p.  364. 

^^  Nolumus   tamen   praeterire    silentio ,    quod    a   Stepco,    Neliptio,    Daniele, 


78 

siju  šest  sto  maraka  srebra  i  šest  mladića  iz  odličnih   porodica  za 
taoce,  u  znak,  da  će  vjerni  ostati  svomu  zakonitomu  vladaru. ^*^ 

U  isto  doba,  kad  je  vojska  pod  banom  i  vojvodom  Dionisijem 
pošla  u  Hrvatsku  i  Dalmaciju,  da  kazni  nevjerni  Spljet,  podiže 
kralj  Bela  drugu  vojsku  na  bana  bosanskoga.^ ^  Ta  Matej  Ninoslav 
nebješe  samo  u  svojoj  banovini  jednim  mahom  uništio  sav  trud 
vojvode  Kolomana,  nego  se  eto  usmjeH  tija  u  Dalmaciji  raditi  na 
zator  kraljevske  vlasti.  Vojsci,  što  je  krenida  na  Bosnu,  pridruži 
se  i  sam  kralj  Bela.  Još  u  drugoj  polovici  lipnja  (15. — 21.)  bijaše 
se  Bela  utaborio  u  gradu  Glažkom  na  medji  usorskoj,  te  je  po 
svoj  prilici  odavle  udarao  na  bana  Ninoslava.'"*^  O  tečaju  vojne 
nema  podataka;  nu  sigurno  jest,  da  se  je  brzo  svršila,  jer  je  već 
20.  srpnja  1244.  izdao  kralj  Bela  biskupu  bosanskomu  znamenitu 
povelju,  kojom  mu  je  podielio  znatnih  povlastica  i  ujedno  potvr- 
dio sav  posjed  njegove  crkve  u  Bosni  i  izvan  nje.^^  Iz  iste  se  po- 

Christoforo,  Craynico  et  aliis,  qui  in  eođem  bello  fuerunt  ex  parte  Tra- 
guriensium,  et  similiter  ab  illis,  qui  fuerunt  cum  Spalatensibus,  exceptis 
Ninosclauo  bano,  Anđrea  comite  Hulmae,  Brati voy,Vulxa,Polizam,  et  aliis, 
qui  sunt  infideles  regi,  fuerit  celebrata  pax  inviolabilis  inter  ambas  partes. 
Izprava  o  miru  sklopljenom  19.  srpnja  1244.  (Fejer,  Codex  dipl.  Hung. 
IV.  1.  p.  321). 

^^  Thomae  archiadiac.  cap.  47.  p.  365. 

^^  Alium  exercitum  misit  (rex  Bela)  ad  ulciscendum  bani  Bossinensis  te- 
meraria  facta.  Thomae  archid.  cap.  47.  p.  364. 

'^'^  Vidi  povelje  kralja  Bele,  izdane  za  te  vojne  ,.Jua:fa  casi'rum  Gallas"  i 
„apud  cantrum  Gallas'*.  Fejer,  Codex  dipl.  Hung.  IV.  1.  p.  317  i  323. 

•^^  Ova  je  povelja  preznamenita  ne  samo  za  crkvenu  i  političnu  poviest, 
nego  i  za  mjestopis  Bosne  u  polovini  13.  stoljeća,  pa  zato  ju  u  izvodu 
priobćujem,  izpustiv  neznatnije  stvari.  Povelja  glasi:  „Bela  dei  gracia 
etc. . . .  Ad  universorum  noticiam  harum  sorie  volumus  pervenire,  quod 
nos  attendentes  inBoznaliereticorum  perfidiam  admodum  invaluisse  seu 
pupulasse,  ita  quod  pauci  invenirentur  in  partibus  illis  vere  iidei  zela- 
tores  vel  cultores,  quasdara  possessiones  in  comitatu  de  Vulco,  Di/acon 
scilicet  et  Bleznam,  in  subsidium  ecclesie  Boznensi  ....  conferimus  .  :  .  . 
pio  remedio  anime  nostre  et  regis  Columani  ducis  totius  Sclavonie  .... 
Item  confirmamus  ex  certa  scientia  et  approbamus,  et  ex  novo  conferi- 
mus ecclesie  Boznensi  ot  episcopo  possessiones  in  Vozora^  quas  Nyurzlaus 
banus  de  Bozna  proptor  diversas  iniuvias  et  dampna  data  eidem  ecclesie 
dedit,  tradidit  et  perpetuo  assignavit  de  nostra  voluntate,  comiivencia  et 
consensu,  volentes  expresse,  quod  episcopus  et  capitulum  decimas  in  Vo- 
zova, in  So2i,  in  Olfeld  et  in  aliis  supis  more  aliarum  ecclesiarum  de 
Huugaria  sine  distinctione  personarum  de  omnibus  suis  habeant  et  perci- 
piant  ....  Ceterum   idem    Naurzlatis   banus  cum  fratribus  suis  et  baroni- 


79 

velje  razabire  takodjer ,  da  se  je  i  ban  Ninoslav  po  svoj  prilici 
ovaj  put  podpuno  izmirio  sa  kraljem  Belom;  nu  kako  i  uz  koje 
uvjete,  nemože  se  pravo  ni  nagadjati. 

Iza  g.  1244.,  pošto  se  bješe  Matej  Ninoslav  sa  kraljem  Belom 
izmirio,  nečuje  se  kroz  godinu  dana  ništa  o  Bosni.  Po  svoj  prilici 
mirovao  je  tada  Ninoslav,  a  i  patareni  bosanski  klonuli  su  valjda 
duhom.  Nu  već  g.  1246.,  čim  se  je  kralj  Bela  JV.  zapleo  na  za- 
padu u  borbu  s  austrijskim  vojvodom  Fridrikom  11.,  eto  opet  se 
dižu  bosanski  patareni,  a  s  njimi  i  ban  Ninoslav.  Taj  novi  pokret 
kosnu  se  veoma  biskupa  Ponse,  te  se  zato  obrati  za  pomoć  papi 
Inocentiju  IV.  i  koločkomu  nadbiskupu. 

Već  bi  spomenuto,  kako  je  još  g.  1225.  kralj  Andrija  II.  bio 
povjerio  Bosnu,  Soli  i  Usoru  nadbiskupu  koločkomu,  da  u  tih 
zemljak  zatare  krivovjerstvo.  Poznato  je  takodjer,  kohko  se  je 
koločki  nadbiskup  trudio  za  križarske  vojne  g.  1234 — 1239.,  kako 
je  dapače  i  u  Bosni  više  tvrdjavica  sagradio  na  obranu  katoHčke 
crkve.  Bosanski  biskup  Ponsa  mišljaše  sada,  da  bi  se  jedino  uz  pomoć 
nadbiskupa  koločkoga  mogla  u  Bosni  uzdržati  i  ukriepiti  vjera 
katolička,  pa  zato  zajedno  sa  kraljem  Belom  zamoli  papu  Inocen- 
tija  IV.,  da  bi  za  sva  vremena  bosansku  biskupiju  od  dubrovačke 
nadbiskupije  odielio,  te  ju  podložio  koločkoj  metropoliji.  Papa  se 
nehtjede  medjutim  prenagliti,  već  napisa  dne  20.  srpnja  1246.  pismo 
opatu  sv.  Martina  na  brdu  pannonskom,*^*  da  ga  što  točnije  oba- 
viesti  0  toj  stvari.  Nu  da  u  to  vrieme  nebi  patarani  opet  mah  pre- 
oteli, pozove  on  pismom  od  3.  kolovoza  1246.  nadbiskupa  koločkoga, 
da  podigne  drugu  križarsku  vojnu  na  Bosnu,  a  drugim  pismom  od 
istoga  dana  podieli  mu  povlast,  da  sve  krivovjercem  otete  zemlje 
i  posjede  smije  podieliti  revnim  katolikom. ^^ 

hus  confessi  sunt  et  recognoverunt  possessiones  infrascriptas  ad  ius  et 
proprietatem  ecclesie  Boznensis  pertinere,  quarum  nomina  sunt  hec:  in 
supa  Urhhosna  Burdo  cum  omnibus  suis  pertinenciis,  ubi  ipsa  ecclesia 
cathedralis  s.  Petri  est  fundata,  itern  Butino,  itein  Knesepole,  item  Vrudchy, 
ubi  est  ecclesia  s.  Stepliani  protomartiris,  item  in  supa  Nerotna  Bulino, 
item  in  supa  Lepenicha  Rocil,  ubi  est  ecclesia  s.  Michaelis,  item  in  supa 
Vidgossa  Luhinchl  apud  ecclesiam  beate  Virginis,  item  in  Mel  apud  ec- 
clesiam  ss.  Cosmo  et  Damiani,  item  iu  supa  Losoua  apud  tres  ecclesias, 
item  in  supa  Vozcopla  apud  ecclesiam  beati  Johannis,  item  in  supa  Bo- 
red  Belmapola  (Belinapola),  item  in  comitatu  Berez  Pracha  Byschupnia 
vocata."  ....  Theiner,  Monum.  Slav.  m.  I.  p.  297—298. 

^^  Theiner,  Mon.  Hung.  I.  201. 

^'^  Theiner,  Mon    Hung.  I    202  ,  br.  373  i  374 


80 

Uspjeh  te  druge  križarske  vojne  nije  poznat;  čini  se,  da  nije 
ni  povedena,  jer  papa  Inocentije  IV.  piše  već  30.  siečnja  1247. 
kralju  Beli  pismo  nukajuć  ga  na  što  odlučniju  borbu  proti  pata- 
renom, i  uvjerava  ga,  da  o  Bosni  neće  nikada  ništa  odrediti  bez 
s^^eta  i  privole  njegove.  ^"^  Nu  ni  to  nije  mnogo  pomoglo,  pa  zato 
napokon  papa  zadovolji  molbam  bosanskoga  biskupa  i  ugarskoga 
episkopata,  te  poslanicom  od  26.  kolovoza  odieli  bosansku  bisku- 
piju od  dubrovačke  nadbiskupije  i  podloži  ju  metropoliji  koločkoj. 
U  dotičnom  pismu  veli  papa,  da  je  to  učinio  zato,  „što  nema  ni- 
kakove  nade,  da  bi  se  Bosna  dobre  volje  povratila  pravoj  vjeri", 
te  se  nada,  da  će  se  to  pomoćju  križara  nadbi??kupa  koločkoga 
ipak  postići.  Iztiče  nadalje  velike  zasluge  koločkih  nadbiskupa  oko 
obraćenja  bosanskih  patarena,  te  time  hoće  da  opravda  svoju  od- 
luku.«' 

Pa  ipak  učini  papa  Inocentije  IV.  ovom  odlukom  svojom  veliku 
nepravdu,  zaveden  dakako  ugarskim  episkopatom.  Ban  Matej  Ni- 
noslav bijaše  s  toga  silno  ogorčen.  On  uvidi  jasno,  da  je  ovaj  put 
papa  nadmudren  i  da  ugarskomu  episkopatu  nije  baš  toliko  stalo 
do  same  vjere,  koliko  više  do  toga,  da  se  nadje  put,  kojim  da  se 
ostvari  živa  želja  ugarskih  vladara,  da  pomoćju  rimske  crkve  steku 
neko  vrhovničtvo  nad  Bosnom.  Ninoslav  se  poboja  za  samostalnost 
svoje  banovine,  pa  se  zato  sada  izravno  obrati  na  papu  Inocentija, 
ponukan  još  i  tim,  što  je  novi  metropolita  i  suviše  revno  uzeo  vr- 
šiti zadaću  svoju.  U  posebnu  pismu  razlagaše  ban  Ninoslav  po- 
glavici rimske  crkve,  da  je  od  obraćenja  svoga  bio  vazda  vjeran 
pristaša  katoUčke  vjere,  pa  ako  je  za  križarskih  vojna,  što  su  ih 
ugarski  kralj  i  vojvoda  Koloman  podizali  na  Bosnu,  primao  pomoć 
od  krivovjeraca,  da  je  to  učinio  samo  za  to,  da  obrani  svoju  na- 
sliedjenu  banovinu  od  nasilja  vanjskih  neprijatelja.^^ 

^^  Sciturus  pro  certo,  quod  super  facto  terre  Bosnensis  nil  penitus  statu- 
emus  nisi  de  tuo  consilio  et  assensu.  Theiner,  Monum.  Hung.  I.  pag.  203. 

•^■^  Naglasiv  papa  riečmi  „cum  nulla  spes  sit,  quod  ad  fidem  terra  illa  vo- 
luntarie  revertatur"  potrebu,  da  se  crkva  bosanska  podloži  nadbiskupiji 
koločkoj,  pripovieda,  da  su  nadbiskupi  koločki  „ad  extirpationem  huius 
modi  vitii,  non  sine  magna  eifusione  sanguinis,  strage  hominum  et  dis- 
pendiis  rerum  Colocensis  ecclesie",  revnovali,  premda  nisu  uspjeli,  „quia 
munitiones  et  castra  non  fuerunt  ibidem  ita  firmata,  qiuod  possent  ab 
aggressicnibus  et  obsidione  defendi,  terra  illa  in  puritate  fidei  non  po- 
tuit  retineri."  Theiner.  Mon.  Hung..  I.  204 — 205. 

®^  Samo  pismo   bana   Ninoslava  jest   izgubljeno,  zato  i  neznamo  za  sve  te- 


81 

Bistro  oko  pape  Inocentija  TV.  razabra  sada  brzo,  za  kojim  ci- 
ljem idu  kralj  Bela  i  ugarski  episkopat  Po  pismili  vjerodostojnih 
muževa  uvjeri  se,  da  su  tvrdnje  i  tužbe  bana  Ninoslava  istinite, 
te  odluči  po  mogućnosti  učinjeno  popraviti.  Pošalje  zato  umah  dne 
27.  ožujka  1248.  poslanicu  koločkomu  nadbiskupu  i  zapovjedi  mu, 
da  privremeno  odustane  od  svakoga  daljega  proganjanja  bana  Ni- 
noslava i  njegovih  ljudi,  pošto  je  Ninoslav  svoje  pravovjerje  do- 
kazao, a  uza  to  se  izjavio  spreman  okajati  svoj  grieh,  što  je  nedavno 
od  patarena  primio  pomoć  proti  vanjskim  neprijateljem.^'^  Osvje- 
dočen nadalje,  da  su  izvještaji  ugarskih  biskupa  o  bosanskih  pa- 
tarenih  i  o  banu  Ninoslavu  bili  pristrani,  nehtjede  papa  više  tražiti 
od  njih  obaviesti ,  nego  pismom  od  istoga  dana  pozove  vriednoga 
senjskoga  biskupa  Filipa,  i  načelnika  Franjevaca  u  Spljetu,  da  ga 
oni  pouče  „o  životu,  glasu  i  družtvu  bana  Ninoslava." "^^  Dva  dana 
zatim,  dne  29.  ožujka  1248.  pošalje  Inocentije  biskupu  senjskomu 
Filipu  drugu  poslanicu,  kojom  dozvoli  porabu  glagoHce  i  slovjen- 
skoga  bogoslužja  u  katoličkoj  crkvi,  uvidivši  valjda,  da  će  Hrvate  i 
ostale  južne  Slovjene  prije  ovako  odvratiti  od  krivovjerstva,  nego  li 
mačem  ugarskih  kraljeva  i  hrvatskih  vojvoda.'^ 

I  tako  se  zgodi,  da  su  posljednji  dani  vladanja  bana  Ninoslava 
bili  mirniji  i  sretniji  od  prošhh  burnih  godina.  Mjeseca  ožujka 
1249.  izdade  on  Dubrovčanom  povelju,  kojom  im  obnovi  stare  slo- 
bošćine  trgovačke,  a  ujedno  sklopi  s  njimi  savez  proti  raškomu 
(srbskomu)  kralju  Stjepanu  Urošu  I,  obećavši  im,  da  će  braniti 
nje  same  i  njihov  dobitak,  ako  bi  se  zaratili  sa  raškim  kraljem. ^^ 
Uz  bana  desili  su  se  knez  Ugrin,  knez  Radonja,  kaznac  Grdomil, 

«  gobe  njegove;  nu  iz  papine  poslanice  na  nadbiskupa  koločkoga  razabira 
se,  što  je  u  njem  bilo.  Papa  naime  piše:  „Cum  sicut  intelleximus,  nohilis 
vir  Ninoslaus,  banus  de  Bossene ,  a  Jide  nequaqiiam  deviet  orthodoxa,  sed 
tatrujuani  catholicus  vivat  sub  religionis  observantia  cbristiane,  licet  olim 
necessitatis  tempore  ab  hereticis  contra  suos  inimicos  auxilium  et  favorem 
recepisse  dicatur,  et  eidem  insuper  nobili  per  quorumđam  Jidedignorum 
litteras  licet  antiquas  laudabile  perLibcatur  testimonium  super  fidei  s>ue 
puritate "  Theiner,  Mon    Hung.  I.  p.  206. 

^^  Theiner,  op.  cit.  p.  206. 

'^  Presentium  vobis  auctoritate  in  virtute  obedientie  districte  precipiendo 
mandamus,  quatenus  de  vita,  fama  et  conversatione  nobilis  viri  Nino- 
slai,  bani  de  Bossene,  sollicite  inquirentes,  quod  super  hiis  inveneritis, 
nobis  vestris  litteris  fideliter  intimetis.  Theiner,  op.  cit.  pag.  205 — 206. 

'^  Kukuljević  J.,  Jura  regni  Croatiae,  I.  pag.  67.    ' 

'^  Miklošić,  Mon    serb.  p.  32 — 34. 

6 


82 

kaznac  Semijun,  vojvoda  Purča,  Grubeša  peharnik  i  mnogi  drugi 
boljari  bosanski.  Ninoslav  bijaše  tada  pravovjeran  kršćanin,  jer  se 
je  kleo  „presvetom  bogorodicom  dievom  Marijom  i  častnim  živo- 
tvorećim  krstom". 

Godinom  1250.  nestaje  traga  Mateju  Ninoslavu.  Njega  ide  slava, 
da  je  uz  sve  nezgode  i  nevolje  umio  uz  čuvati  svoju  banovinu,  kako 
ju  bješe  baštinio  od  svojih  roditelja  i  praroditelja.  Pitanje  je  samo 
bilo,  hoće  li  i  nasljednikom  njegovim  isto  poći  za  rukom? 


V.  Bosna  od  zadnjih  dana  Matije  Ninoslava 
do  Stjepana  Kotromanića. 

Iza  hana  Prijesde  spade  Bosna  g.  1254.  pod  vrhovnu  vlast  ugarsko- 
hrvatskoga  kralja  Bele  IV.  —  Bosna  razdvojena,  i  podlozena  mac- 
vansko-bosanskiin  vojvodam.  —  Mačvansko-bosanske  vojvode  i  voj- 
vodkinje:  Agneza  (1264),  Bela  (1271),  Jelisava  (1280—1282)  i 
Stjepan  Dragutin  (1282 — 1314).  —    Knezovi   hrvatski   od  plemena 

V 

Suhić  gospoduju  od  g.  1298.  jednim  dielom ,    a  od  g.  1314.    cielom 
Bosnom.  —  Ban  Stjepan  Kotroman  i  Stjepan  Kotromanić. 

Druga  polovina  13.  stoljeća  najtužnija  je  doba  u  starijoj  bosan- 
skoj povjesti.  Oslabljena  vjerskimi  ratovi,  razklimana  priestolnimi 
borbami  rod  jaka  i  potomaka  bana  Ninoslava  nemogaše  više  odo- 
Ijevati  dosljednomu  nastojanju  kralja  ugarsko -hrvatskoga  Bele  i 
sina  mu  Stjepana,  da  ju  podlože.  I  tako  se  zgodi,  da  je  iza  kratke 
žestoke  borbe  morala  Bosna  zajedno  sa  Humom  priznati  vrhov- 
ničtvo  ugarsko-hrvatskih  vladara.  Izgubivši  Bosna  ovako  svoju 
podpunu  samostalnost  trajaše  žalostne  dane ,  dok  ju  opet  nepridi- 
goše  bani  iz  glasovite  porodice  Kotromanića.  Zgodno  karakteriše 
ovu  dobu  vrstan  poznavalac  bosanske  povjesti,  kad  piše :  „U  Bosni 
opaža  se  život  u  svih  odnošajih  javnih,  dokle  joj  domaći  vladaoci 
stoje  na  čelu.  Ali  čim  ova  zemlja  postaje  podnožje  ugarske  države, 
pada  na  nju  zastor  zaboravnosti  i  mrtvila.  Tako  je  opet  bilo  poslie 
banova  Kulina  i  Mateja  Ninoslava.  Tečajem  druge  polovice  13. 
stoljeća  iztipu  nam  se  u  Bosni  samo  imena  njezinih  upravljatelja, 
koje  je  ugarski  dvor  predpostavljao  ili  cicloj  zemlji  ili  -pojedinim 
dielom  njezinim.  Sav  život,  državni  i  crkveni  u  Bosni  kao  da  je 
bio  obamro  pod  vjetrom,  koji  je  duvao  s  one  strane  Save."* 


* 
*  * 


V 

Cim  nestade  bana  Mateja  Ninoslava  sa  pozorišta,  počeše  se  mno- 
gobrojni  rodjaci  i  potomci   njegovi   otimati   o  bansku    čast.    Borbu 

'  Rački  Fr ,  Bogoraili  i  Patareni,  Rad  ju'j.  akad    VII.  pa^.    167. 


'84 

ovu  podjarivala  je  još  bolje  opreka  medjii  patareni  i  pristašami 
katoličke  crkve. ^  Čini  se,  da  je  u  pi-vo  vrieme  uspjelo  Prijesdi, 
rodjaku  bana  Ninoslava,  popeti  se  na  bansku  stolicu.  Prijesda  bi- 
jaše već  od  g.  1233.  zajedno  sa  sinom  svojim  odan  rimskoj  crkvi, 
te  ga  je  sada  za  cielo  kralj  Bela  pomagao  proti  ostalim  takmacom. 
Bela  dapače  darovao  je  banu  Prijesdi  cielu  župu  Novaki  naokolo 
gornjega  Miholjca  u  današnjoj  Slavoniji^,  po  svoj  prilici  zato,  što 
je  revno  uzanj  prianjao.  Nu  katolik  Prijesda^  k  tomu  i  privrženik 
kralja  Bele,  nemogaše  dugo  u  Bosni  banovati,  i  tako  se  obnoviše 
priestolne  borbe,  u  koje  se  umieša  i  kralj  Bela*  Borbe  se  ove 
svršiše  napokon  g.  1254.  tim,  da  je  Bela  koncem  iste  godine  ne 
samo  Bosnu,  nego  i  humsku  zemlju  podložio  vrhovnoj  vlasti  svojoj, 
i  tako  ostvario  živu  želju  svoju  i  svojih  predšastnika. ^ 

Podloživši  Bela  vrhovnoj  vlasti  svojoj  prostranu  tada  banovinu 
bosansku  razdvoji  ju  na  dvie  polovine.  Odieli  naime  oblasti  Usoru 
i  Soli  od  gornje  ili  prave  Bosne  i  dolnjih  krajeva,  te  sastavi  od 
njih  posebnu  banovinu.  Ovom  diobom  mišljaše,  da  će  uspjeti  ter 
trajno  prikovati  cielu  Bosnu  uz  svoju  državu.  U  pravoj  Bosni  (sa 
dolnjimi  krajevi)  ostavi  i  nadalje  domaće  bane,  možda  potomke 
bana  Kulina  i  Ninoslava ;  u  novo  stvorenoj  banovini  Usori  sa  Soli 
pako  namještaše  većinom  ugarske  velikaše,  koji  su  mu  pouzdaniji 
bih  od  bosanske  vlastele. 

Nu  ni  ovim  nesmatraše  Bela  IV.,  da  je  podpuno  osigurao  svojoj 
vlasti  posjed  Bosne.  Baš  nešto  prije  bješe  on  na  južnoj  medji  svoje 
države    podigao   još   jednu    novu    banovinu,    prozvanu   kasnije   po 

^  O  cieloj  ovoj  dobi  (1250 — 1322)  vidi  moju  razpravicu:  Bosna  od  zadnjih 
dana  bana  Mateja  Ninoslava  do  Stjepana  Kotromanića  (štampanu  u  Ob- 
zoru g.  1880.,  br.  112  i  113.) 

'  U  jednoj  povelji  od  30.  ožujka  1255.  piše  kralj  Bela:  „Et  licet  totum  su- 
panatum  de  Nouak  fideli  nostro  Prezde  bano  contulerimus  .  .  .  ."  Tkal- 
čić,  Monum.  hist.  episc.  Zagrab.  I.  p.  103 — 104. 

*  U  pismu  od  11.  studenoga  1254.  tuži  se  kralj  Bela  IV.  papi  Inocentiju 
IV.,  kako  mu  je  država  sa  svih  strana  neprijatelji  okružena,  te  nabrojiv 
susjedne  narode  dodaje:  „Bulgarorum  et  Boznens'mm  hereticorum  aparte 
meridiei ,  contra  quos  etiam  ad  presens  per  noslrum  exercltum  cUmlcamur 
.  .  .  ."  Theiner,  Mon.  Hung.  I.  p.  230. 

^  God.  1254.  u  povelji  od  22.  svibnja  zove  se  humski  župan  Kadoslav  sam : 
„a  ja  župan'  Eadoslav'  jesm'  ver'n'  klet'venik'  gospodinu  kralju  ugV- 
skomu  .  .  .  ."  Mikl.,  Mon.  serb.  I.  p.  44. 


/ 


85 

istoimenom  gradu  Macvom.  Ova  banovina  MačVa  ^  prostiraše  ie 
banovini  Usori  i  Soli  na  iztoku,  u  današnjoj  sjevernoj  Srbiji  iz- 
medju  rieka  Drine,  Save,  Dunava  i  Morave,  te  obuhvataše  ponaj- 
glavnije  poricčje  rieke  Kolubare.  Sastavljena  bijaše  od  zemalja, 
koje  su  još  za  kralja  Bele  III.  spale  pod  ugarske  vladare,  te  je 
imala  sada  služiti  toli  za  obranu  Ugarske  od  Srbalja  i  Bugara, 
koli  za  izhodište  vojnam  proti  južnim  Slovjenom.  Pošto  je  dakle  ba- 
novina Mačva  bila  toli  znamenita  oblast,  nepovjeri  ju  Bela  nijednomiu 
velikašu,  nego  svojemu  zetu  Bastislavu,  bivšemu  nekoČ  vojvodi 
haličkomu,  a  g.  1247.  banu  ciele  Slavonije,^  Po  smrti  ovoga  voj- 
vode i  bana  Rastislava  (1263.)  kralj  Bela,  prvo  da  obskrbi  nje- 
govu udovu  a  svoju  kćer  Agnezu,  a  drugo  da  netom  stečenu  Bosnu 
osigura  svojoj  vlasti,  stvori  od  banovine  Mačve,  zatim  od  Usore  i 
Soli  posebnu  vojvodinu,  koju  povjeri  Agnezi  i  njezinim  sinovom. 
Ovoj  vojvodini  pribrajaše  se  koji  put  još  Sriem  i  Braničevo.  Bani 
mačvanski  i  usorski  ostadoše  i  nadalje,  ali  se  poput  bana  gornje 
Bosne  pokoravahu  odsele  vojvodkinji  Agnezi  i  njezinim  nasljed- 
nikom. 

Kraljevna  Agneza  spominje  se  prvi  put  kao  vojvodkinja  bosansko- 
mačvanska  g.  1264.®  Uz  Mačvu  i  Bosnu  posjedovaše  ona  takodjer 
i  mnoga  imanja  po  Ugarskoj,  koja  joj  htjede  oteti  brat  njezin 
Stjepan,  mladji  kralj  ugarski;  nu  posredovanjem  otca  joj  Bele  i 
pape  Urbana  IV.  odustade  Stjepan  od  svojega  nauma.  Vojvodkinju 
Agnezu,  za  koju  se  nezna,  kako  je  dugo  vladala,  nasliedi  u  Časti 
njezinoj  sin  joj  Bela^  pošto  mu  stariji  brat  Mihajlo  bješe  još  god. 
1268.   umro.   Bela   zove   se   vojvodom   mačvansko-bosanskim   prvi 

^  Ob  obsegu  i  povjesti  banovine  Mačve  vidi  ova  djela  i  razprave:  Engel, 
Geschichte  von  Serwien  und  Bosnien,  pag.  227.  i  370;  Mijatović  Ced., 
Gjaragj  Branković  (Otačbina  od  g.  1875,  svezka  za  februar,  p.  180 — 189); 
Novaković  Stojan,  Srpske  oblasti,  p,  117 — 119. 

'  Eastislav  ili  Eatislav  imao  je  za  ženu  Agnezu  (Anku  ?),  kćer  Bele  IV. 
Godine  1245.  bijaše  još  „dux  Galiciae"  (Fejer,  Codex  dipl.  IV.  1.  p.  396); 
godine  1247.  bijaše  ban  ciele  Slavonije  (Ratislao  ilustri  duce  Gallicie  et 
bano  totius  Sclavonie,  Fejer,  Codex  diplom.  IV.  1.  p.  454) ;  a  g.  1254.  do 
1255.  zove  se  ve6  „dominus  de  Machou"  (Fejer,  Codex  dipl.  IV.  2.  p. 
218  i  314.) 

*  U  listovih  pape  Urbana  IV.  od  15.  i  16.  srpnja  1264.  zove  se  Agneza : 
„Ayna  vidua,  ducissa  Gallitie,  ac  de  Bosna  et  Mazo  domina".  Theiner, 
Mon.  Hung.  I.  pag.  273.  i  276 ;  —  Fejer;,  Codex  diplom.  IV.  3.  pag.  210 
i  236. 


86 

put  god.  1271.,^  te  ostade  gospodar  tih  zemalja  do  smrti  svoje  pod 
konac  god.  1272.,  kadno  pogibe  od  ubojničke  ruke  Henrika  Gu- 
singovca. 

Iza  smrti  vojvode  Bele,  s  kojim  izumre  mužka  loza  kneza  Ras- 
tislava,  nije  novi  kralj  ugarsko-hrvatski  Ladislav  IV.  Kumanac 
sve  do  g.  1280.  popunio  vojvodske  časti  za  Bosnu  i  Mačvu.  U  to 
vrieme  od  g.  1272 — 1279.  iztiču  se  samo  bani  za  svaku  banovinu 
napose  ili  za  sve  zajedno.  Ovi  potonji  bani  po  svoj  prilici  jesu  za- 
mjenici vojvoda,  te  vrše  sva  prava  njihova,  samo  se  nezovu  voj- 
vodami. 

Još  prvih  dana  prosinca  g.  1272.  nalazimo  za  Bosnu  i  Mačvu 
ove  bane:  palatin  ugarski  Boland  jest  ban  Mačve,  Stjepan  ban 
prave  Bosne,  a  Henrik  ban  Ilsore  i  8oli.^^  Isti  bani  ostadoše  i 
sliedeće  godine  1273.  sve  do  konca  ožujka^';  nu  poslie  ožujka 
1273.  zgodi  se  prva  promjena  s  toga,  što  je  Henrik  postao  banom 
ciele  Slavonije,  a  banom  Usore  i  Soli  postao  je  najprvo  neki  Jan^ 
a  zatim  Jernej^  dočim  je  u  pravoj  Bosni  i  nadalje  banovao  pome- 
nuti  već  Stjepan.  U  isto  se  vrieme  zgodi  promjena  i  u  Mačvi, 
gdje  je  mjesto  palatina  Rolanda  postao  banom  neki  Ivan.^^ 

Iza  12.  svibnja  1273  nespominju  se  više  u  poveljah  bani  poje- 
dinih banovina,  nego  se  do  konca  iste  godine  iztiče  kao  ban 
mačvansko-bosanski  Egidije.'^^  Po  svoj  prilici  imao  je  ovaj  iste 
povlasti  i  prava,  koja  do  nedavno  vojvode  i  vojvodkinje  mačvansko- 

'  Kad  je  dne  7.  srpnja  1271,  ugarsko-hrvatski  kralj  Stjepan  V.,  naslje- 
divši  otca  Belu  IV.  još  g.  1270 ,  sklopio  mir  sa  češkim  kraljem  Otoka- 
rom  n.,  uključi  on  u  taj  mir  i  svoga  bratića  Belu,  vojvodu  mačvansko- 
bosanskoga  ,,Item  predicte  orđinationi  et  paci  includi  volumus  .... 
Belam  ducem  de  Machow  et  de  Bosna,  fratrem  nostrum,  Urossium  regem 
Servie,  et  Stephanum  (Dragutin)  filium  eius,  juniorem  regem  Servie,  ge- 
nerum  nostrum,  Swetizlaum  imperatorem  Bulgarorum  .  .  .  ".  Theiner.  Mon. 
Hung.  I.  pag.  303.  — 

*®  „Kol^-ndo  palatino.  bano  de  Macho,  Stephano  hano  de  Bozna,  Henrico 
bano  de  JVozora  et  de  So"  ....  Fejer,  Codex  dipl.  V.  2  pag.  57.  — 
Wenczel,  Codex  diplomaticus  Arpad.  continuatus  I.  p.  5 

"  Fejer,   Cođex  dipl.    V.  2.  pag.  72,  75,  78,  86,  120;  VI.  2    p.  398;   VII.  5. 

p.  381.  —  Wenczel,  Codex  dipl.  I.  p.  11,  16. 
'2  Fejer,  Codex  dipl.  V.  2.  pag.  82,  85. 
'^  „Aegidio  bano  de  Macho  et  de  Bozna."  —  Fejer,  Codex  dipl.  V.  2,  pag. 

88,  94,  98,  102,  103,  106,  127,  130;  —  VH.  3    p.  80;    —  VH.  5.  p.  383  ; 

—  "VVenczel,  Codex  dipl.  Arpad    I.  p.  16,  22.  34;    —   Tkalčić,  Mon.  hist. 

episc.  zagrab.  I.  169. 


87 

bosanske.  Godinom  1274.  nestaje  Egirlijn  spomena  kao  banu  mač- 
vansko-bosanskomu ,  a  u  Bosni  zavlada  silan  metež  kao  što  i  u 
susjednoj  Ugarskoj.  Tuj  je  naime  vladao  kralj  Ladislav  IV.  Ku- 
manac,  da  nemože  gore.  Zavrgnuv  svaku  vjeru  kršćansku  zavolio 
je  Kumane,  ter  okruživši  se  njimi  živio  je  veoma  razpušteiio.  Za 
vladu  se  nije  ni  najmanje  brinuo,  već  ostavi  upravu  državnu  svojoj 
majci  Jelisavi.  Razpuštenost  mladoga  kralja,  nevaljala  ženska  vlada, 
a  k  tomu  jošte  i  rat  sa  češkim  kraljem  Otokarom  II  strovali 
Ugarsku  u  veliku  biedu.  Da  država  sasvim  ncpropadne,  podiže  se 
godine  1279.  ugarski  episkopat  proti  kralju  Ladislavu  i  majci  mu 
Jclisavi,  obtuži  nevriednoga  kralja  na  rimskom  dvoru  i  zatraži 
pomoć.  Papa  pošalje  na  to  svoga  poslanika  Filipa  biskupa  od 
Ferma  u  Ugarsku,  koji  je  već  23.  lipnja  1279.  u  Budimu  prisilio 
kralja  Ladislava,  da  se  je  odrekao  Kumana  i  obećao  živjeti  kao 
dobar  kršćanin. 

Cim  se  je  kralj  Ladislav  IV.  vratio  na  bolji  put,  umah  obrati 
svoju  pažnju  na  zemlje  i  države  uz  južnu  medju  svoje  države, 
osobito  na  Bosnu,  gdje  se  bješe  u  potonje  doba  na  novo  razširila  pata- 
renska  sljedba,  te  poplavila  tija  i  požežku  i  vukovsku  županiju.  Da  bi 
patarenstvo  zatro,  a  ujedno  padši  svoj  ugled  podigao,  povjeri  god. 

1279.  vrhovnu  upravu  Mačve  i  Bosne  bivšemu  severinskomu  banu 
Uf/r  inu, ^^  po  svoj  prilici  uz  iste  povla'^ti  i  prava,  što  ih  je  godine 
1273.  imao  ban  Egidije.  Nu  već  sliedeće  godine  imenuje  Ladislav 
svoju  majku  Jelisavu  vojvodkinjom  mačvansko-bosanskom. 

Kraljica  Jelisava  bijaše  vojvodkinja  mačvansko -bosanska   godini 

1280.  do  1282.  Uz  Bosnu  i  Mačvu  upravljala  je  još  županijami 
vukovskom  i  požežkom,  i  po  svoj  prilici  i  Sriemom.  Glavna  joj 
zadaća  bijaše,  da  u  prostranoj  vojvodini  svojoj  zatre  svaku  klicu 
krivovjerstva  i  da  utvrdi  katoličku  vjeru.  Već  19.  kolovoza  morade 
ona  svečano  obećati  biskupu  fermanskomu  Fihpu,  poslaniku  pape 
Nikole  III.,  da  će  u  podložnih  si  vojvodinah  Mačvi  i  Bosni  zat'rati 
krivovjersku    opačinu    i    širiti    vjeru  katoličku.  ^^    To   isto    morade 

^^  „Banus  et  dominus  de  Macho  et  de  Bozna."  —  Ljubić,  Opis  jujs:.  no- 
vaca, p.  189;  Rački  Fr.,  Bogomili  i  Patareni    (Rad   VII.  p.   167,  nota  1.). 

^^  „Elisaheth  maior  re^ina  Hungarie,  diicissa  de  Machou  et  de  Wazna"  obe- 
ćaJG  legatu  Filipu,  da  će  „in  ducatibus  de  Machou  et  de  Wazna  et  in 
comitatibus  de  Posega  et  de  Wolkou  ceterisque  comitatibus  nostre  iuris- 
dictioni  subiectis"  progoniti  „hereticam  pravitatem**  i  širiti  „fidem  catho- 
licam".    Theiner,  Mon.  Hung.  I.  p.  348. 


88 

ovom  prilikom  obreći  i  sin  njezin  Ladislav.  ^^  Jelisava  bijaše  voj- 
vodkinjom  mačvansko-bosanskom  još  g.  1282.^'^;  nu  još  iste  godine 
učini  Ladislav  vojvodom  tih  zemalja  svoga  šurjaka,  srbskoga  raz- 
kralja  Stjepana  Dragutina. 

Stjepan  Dragutin,  sin  Stjepana  Uroša  I.,  bješe  još  prije  godine 
1271.  oženio  Katarinu,  kćer  ugarsko -hrvatskoga  kralja  Stjepana 
V.,^*^  a  sestru  Ladislava  IV.  Kumanca.  Po  smrti  otčevoj  vladaše 
nekoliko  godina  (1277 — 1282.)  srbskom  državom;  nu  god.  1282. 
prisili  ga  mladji  brat  Stjepan  Uroš  II.  JVIilutin,  te  mu  je  morao 
ustupiti  priestol  svojih  roditelja  i  praroditelja.  Lišen  krune  uteče 
se  sada  svomu  šurjaku,  ugarsko-hrvatskomu  kralju  Ladislavu  IV., 
koji  mu  dade  upravljati  mačvansko-bosanskom  vojvodinom.  Razkralj 
Stjepan  Dragutin  vladao  je  ne  samo  Bosnom  i  Mačvom,  nego  uza 
to  i  Braničevom,  Beogradom  i  Sriemom,  i  to  od  g.  1282 — 1314.^^ 
Za  duga  vladanja  svoga  iz  tiče  se  samo  svojim  radom  u  vjerskih 
stvarih.  Premda  u  prvo  doba  pristaša  iztočne  crkve,  ipak  je  pro- 
gonio bogomile  u  podložnoj  si  vojvodini.  Srbski  ga  izvori  hvale 
naročito,  da  je  u  zemlji  bosanskoj  ,,mnoge  od  heretika  obratio  na 
vjeru  hristijansku  i  pokrstio  ih".^*^  Revnost  njegovu  u  proganjanju 
patarena  potaknu  dapače  rimski  dvor,  te  je  počeo  oko  god.  1288. 
nastojati,  nebili  toli  njega  sama,  koli  brata  mu  Uroša  II.  Milutina 
predobio  za  rimsku  crkvu.  U  to  ime  obrati  se  papa  Nikola  IV. 
na  živuću  još  majku  obih  vladara,  na  kraljicu  Jelenu,  koja  je  već 
porieklom  svojim  naginjala  rimskoj  crkvi,  te  joj  piša  8.  kolovoza 
1288.  pismo,  gdje  ju  nuka,  da  sinove  svoje  dovede  „do  vjerskoga 
jedinstva". ^^  Papino  je  pismo  imalo  bar"  dielomice  uspjeha,  jer  je 
Stjepan  Dragutin  zbilja  prigrlio  rimsku  vjeru.  Uzradovan  s  toga 
papa  uze  pismom  od  1.5.  ožujka  1291.  i  njega  sama  i  sve    zemlje 

^^  Ladislav  IV.  obećaje,  da  će  progoniti  krivovjerce  „et  specialiter  de  du- 
cato  nostro  et  djoecesi  Boznensi."  Tbeiner,  op.  cit.  p.  348. 

^"  „Elyzabeth,  dei  gracia  maior  regina  Hungariae,  ducissa  totius  Sclavonie, 
de  Macbo  et  de  Bozna"  u  jednoj  povelji  od  g.  1282.  Fejer,  Cođex  dipl. 
IV.    3.  p.  128. 

**  Vidi  notu  pod  br.  9. 

^^  Ruvarac  Ilarion,  Nešto  o  Bosni^  dabarsioj  i  dabro-bosanskoj  episkopiji  i 
o  srpskim  manastirima  u  Bosni  (Grodišnjica  Nikole  Cupića,  II.  p.  243  do 
244);  —  Jireček,  Die  Handelsstrassen,  pag    35. 

^"  Ruvarac  Ilar.,  op.  cit.  p.  243. 

"  Theiner,  Mon.  Hung.  I.  p.  359—360. 


89 

njegove  u  zaštitu  sv.  Petra. ^^  Ako  je  Stjepan  Dragutin  još  kao 
sljedbenik  iztočne  crkve  revnovao  proti  patarenom,  to  se  pokaza 
još  gorljiviji  kao  pristaša  rimske  crkve.  Sam  dapače  pošalje  u  Rim 
barskoga  nadbiskupa  Marina,  neka  javi  papi,  da  u  Bosni  njemu 
podložnoj  ima  mnogo  krivovjeraca,  i  neka  ga  zamoli,  da  pošalje 
narodnomu  govoru  vještih  ljudi  u  Bosnu,  koji  će  patarene  obratiti. ^^ 
Papa  zadovolji  molbi  njegovoj  23.  ožujka  1291.  i  naloži  starješini 
Franjevaca  pokrajine  slavonske,  da  pošalje  za  tu  svrhu  u  Bosnu 
dva  u  svem  sposobna  redovnika.^* 

Od  mnogobrojnih  bana  i  upravitelja  budi  samo  bosanskih ,  budi 
bosansko -mačvanskih,  što  se  u  drugoj  polovici  13.  stoljeća  napo- 
minju, nuždno  je  da  napose  iztaknemo  bana  prave  ili  gornje  Bosne, 
po  imenu  Stjepana  ^  koji  se  prvi  put  spominje  g.  1272.  uz  usor- 
skoga  bana  Henrika  i  mačvanskoga  bana  Rolanda.  Jest  to  ban 
Stjepan  Kotroman^  osnovatelj  slavne  vladalačke  porodice  Kotro- 
manića,  koja  je  kasnije  pol  drugo  stoljeće  i  više  davala  bosanskoj 
državi  bane  i  kraljeve.  0  porieklu  i  vladanju  ovoga  bana  naga- 
djalo  se  je  dosele  veoma  mnogo.  Glede  poriekla  njegova  piše  se 
obično,  da  je  bio  njemački  vitez,  kojega  da  je  nametnuo  Bosni 
kralj  Bela,  svladavši  odpor  naroda  bosanskoga  iza  bana  Mateja 
Ninoslava. ^^  0  tom  medjutim  spomenici  šute,  već  samo  kažu,  da 
je  bio  u  rodu  sa  grofovi  Ortenburžkimi  u  Koruškoj. ^^  Mnogi  pisci 

2^  Theiner,  op.  cit.  p.  375. 

^^  Sane  cum  tu duxeris supplicandum,  quod  cum   in  partibus   Bosne 

tue  ditioni  subiectis  sint  quam  plurimi  heretica  pravitate  infecti  .... 
Theiner,  op.  cit.  pag.  377. 

'^  Theiner,  op.  cit.  pag.  378. 

^^  Schimek,  Politische  Geschichte  des  Konigreichs  Bosnien,  p.  59;  —  En- 
gel,  Geschichte  von  Serwien  und  Bosnien,  p.  226. 

^®  Njegov  sin  Stjepan  Kotromanić  bijaše  „quarto  gradu  consanguinitatis" 
u  rodu  kćeri  grofa  Meinharda  I.  Orfcenburžkoga.  Theiner.  Mon.  Slav. 
merid.  I,  135.  —  Samo  ime  Kotroman  nalazimo  u  spomenicih  hrvatskih 
i  srbskih.  God.  1163.  navodi  se  u  jednoj  povelji  kralja  ugarsko-hrvat- 
skoga  Stjepana  III.  neki  Kotroman  medju  svjedoci:  „in  presentia  comi- 
tum :  Martini  spalatensis,  et  Gregorii  Sclouinie  filii ,  et  Cotromani"  .  .  . 
(Kukuljević,  Codex  dipl.  II.  66);  ~  u  povelji  kneza  Lazara  od  g.  1381. 
spominje  se  kamen'  Kotromanov'  kao  medja  selu  Dubici  (Miklošić,  Mon. 
serb.  p.  198).  —  U  brodskom  okružju  (u  Slavoniji)  vide  se  i  danas  još 
blizu  Save  izmedju  sela  Babine  grede  i  Kruševice  razvaline  grada  Ko- 
atromana  (Kotromana),  koji  da  je  po  narodnom  pričanju  sagradio  neki 
bosanski  vitez  Kostromanović.  Arkiv  za  poviest.  jugoslav.    V.  p.  205. 


90 

hoće  nadalje,  da  je  Stjepan  Kotroman  vladao  Bosnom  već  g.^  1268., 
i  navode  povelju,  koju  da  je  izdao  knezu  Radivoju  Grguriću  i  sinu 
mu  Ohmučini ,  pošto  mu  „državu  obraniše  i  u  gospodstvu  ga  ute- 
meljiše";^^ nu  ova  je  povelja  očita  patvorina  kasnije  dobe. 

Prvi  sjegurni  spomen  nalazimo  banu  Stjepanu  Kotromanu  tek 
koncem  g.  1272.  U  to  vrieme  upravlja  on  gornjom  Bosnom  i  dol- 
njimi  krajevi  pod  vrhovničtvom  ugarsko-hrvatskih  vladara.  Kasnije 
g.  1280 — 1282  bijaše  ovisan  o  kraljici  i  vojvodkinji  mačvansko- 
bosanskoj  Jellsavi,  a  zatim  mu  postade  neposrednim  gospodarom 
srbski  razkralj  Stjepan  Dragutin.  On  bijaše  prema  Dragutinu  u 
istom  odnošajn,  kakono  bani  hrvatski  prema  hrvatskim  voj vodam. 
Taj  odnošaj  postade  osobito  nježan,  kada  je  Stjepan  Kotroman 
uzeo  za  ženu  Jelisavu,  kćer  Stjepana  Dragutina,  koja  mu  kasnije 
rodi  tri  sina:  Stjepana,  Inosava  i  Vladislava.^^  Poput  svoga  tasta 
iztaknu  se  Stjepan  Kotroman  kao  gorljiv  protivnik  patarena,  te 
mu  zato  i  papa  Nikola  IV.  g.  1290.  preporuča  u  zaštitu  svoga 
poslanika  Ben venuta.  ^  ^ 

Za  burnih  priestolnih  borba,  s  kojih  su  Ugarska  i  Hrvatska 
poslie  nasilne  smrti  Ladislava  IV.  Kumanca  (1290)  krvarile,  podiže 
se  silno  vlast  hrvatskoga  bana  Pavla  Siibića  i  njegove  braće.  Toli 
Karlo  Martel  i  sin  mu  kasnije  Karlo  Robert  s  jedne  strane,  koli 
opet  Andrija  III.  s  druge  strane  otimahu  se  za  pomoć  njegovu. 
Već  19.  kolovoza  1292.  potvrdi  kralj  sicilski  Karlo  II.  darovnicu 
svoga  sina  Karla  Martela,  kojom  je  ovaj  banu  Pavlu  Subiću 
za  vjerne  službe  njegove  poklonio  hrvatsku  župu  Pset  uz  medju 
bosansku. ^^  Umah  slieleće  godine  1293.  podieli  kralj  Andrija  III. 
Pavlu  Subiću  banovinu  primorsku ,  nebi  li  ga  ovim  učinio  svojim 
privrženikom.    Nu  ban  Pavao    ostade  vjeran  Karlu  Martclu ,   a  iza 

'^'  Ova  patvorena  povelja  štampana  je  ćirilicom  u  španjolskoj  knjizi:  Pri- 
vilegios  conceđidos  por  los  senores  reyes,  y  emperadores  del  reyno  de 
Ungria,  Bosna,  Servia,  Croacia,  Dalmacia  y  Macedonia  a  los  condes  de 
Tuhogl  de  la  easa  y  linaje  Ohmuchieuich  Gargurich,  Neapoli  1653. 

^^  ^I  t'i  (Dragutin  kralj)  rodi  s'kyra  Katalenoju  B.  s'ina:  Vladislava  kralja 
i  Urošica  i  Jelisav'tu  ....  Jelisav'ta  že  rodi  F.  s'in'i:  Stefana,  bana 
bos'n'skoga,  Inosava,  Vladislava"  Izvodi  iz  ljetopisa  srbskih  u  djelu  P. 
J.  Safafika:  Pamatky  dfevniho  pismenictvi  Jihoslovanuv,  p.  69 — 70. 

'-'^  „X(.bilibus  viriš  Stephano  et  Brisde  banis  Bosne".  Theiner,  Mon.  Hung. 
I.  p,  364  —5.  —  Brizda  =  Prezda  ==  Priosda  =  Prijes'da.  bio  je  možda 
ban  Usori  i  Soli. 

^^  Arkiv  za  poviest   jugo.sl.  VII.  p.  19. 


91 

smrti  njegove  sinu  mu  Karlu  Robertu,  te  se  milošću  ovih  vladara 
osili  tako,  da  mu  nije  bilo  premca  u  svoj  Hrvatskoj  i  Dalmaciji. 
Oko  g.  1298.  uspije  mu  dapače  te  postade  gospodar  i  susjednoj 
Bosni.  U  jednoj  povelji  od  7.  travnja  1299.  zove  se  Pavao  prvi 
put  „ban  Hrvatske  i  Dalmacije,  i  gospodar  Bosni/' ^^ 

Kako  je  Pavao  Šubić  zavladao  Bosnom,  da  li  silom  ili  milom, 
nije  poznato;  nu  vjerojatno  jest,  da  je  svladavši  bana  Stjepana 
Kotromana  gornju  Bosnu  i  dolnje  kraje  oteo  vrhovnoj  vlasti  raz- 
kralja  Stjepana  Dragutina.  Cim  je  ban  Pavao  zavladao  Bosni, 
javlja  se  u  dolnjlh  krajih  bosanskih  knez  Hrvntin  ^  djed  glasovi- 
toga kasnije  vojvode  i  hercega  Hrvoje  Vukčića.  Knez  Hrvatin  bi- 
jaše rodjak  banu  Pavlu  Subiću,  te  pristajaše  zajedno  sa  porodicom 
Šubića  uz  Anžuviuce,  radeć  svom  silom  za  sina  i  unuka  napulj- 
skoga  kralja  Karla  II.  Zahvalni  Karlo  II.  potvrdi  zato  14.  srpnja 
1299.  knezu  Hrvatinu  i  njegovu  rodu  dolnje  kraje  bosanske  za  sva 
vremena.  ^^ 

V 

Pavao  Subić  zavladavši  gornjom  Bosnom  (i  dolnjimi  krajevi)  ne- 
zadrži  je  za  se.  Nazivaše  se  doduše  i  nadalje  sve  do  smrti  svoje 
gospodarom  Bosne  ;^^  nu  pošto  nedospievaše  kraj  ogromnih  posala 
da  sam  upravlja  Bosnom,  predade  ju  sinu  si  prvorodjencu  Mladenu, 
kojemu  takodjer  podieli  naslov  bana  bosanskoga. 

Mladen  Subić  banova^e  Bosni  do  dvadeset  godina  (1302—1322.).^* 
Već  11.  lipnja  1302.  izdade  gradjanom  spljetskim  povelju,    kojom 

^*  „Paulus  banus  Croatie,  Dalmatie,  et  dominua  Bosne".  Ljubić,  Monum. 
Slav,  merid.  I.  p.  190 

'^  Karlo  II.,  kralj  napuljski,  daje  poveljom  od  14.  srpnja  1299.  na  znanje: 
„Sane  attendentes  fidei  puritatem,  nec  non  grata,  utilia  et  accepta  ser- 
vicia,  qnae  Hrivatinua  comes  nec  non  filii  et  fratres  eius,  consanguinei 
ot  cognati  virorum  nobijium  Pauli,  bani  Croatorum  nec  non  Grregorii  et 
Mladini,  frabrum,  comitum  civitatum  Dalmacie,  dilecti  fideles  nostri ,  no- 
bis  in  prosecutione  cause  nostre  de  regno  Ungarie  prestiterunt  hactenus, 
praestant  ad  praesens,  et  prestare  poterint  in  futurum,  partes  inferiores 
terrae  Bozinensis,  quas  ipsi  tenent  et  possident,  dictis  Hrivatino,  filiis  et 
fratribus  eius  confirmamus".  Rad  jug.  akađ.  XVIII.  pag.  222 

^^  „Paulus  banus  Croatorum  et  đominus  Bosnae"  u  povelji  od  g.  1307.  (Ku- 
kuljević,  Jura  regni  Croatiae  I.  p.  491) ;  —  „Paulus  banus  Chroatorum 
et  dominus  Bosne"  n  pismu  od  g    1311.  (Ljubić,  Mon    SI.  m.  I.  139). 

"  God.  1311.  piše  Pavao  Subić  Mletčanom:  „meum  primogenituno-  banum 
Maladimim  banum  Bosnemium  misi  cum  potentia  .  .  .  ."  (Ljubić.  Mon. 
SI.  m.  I.  139);  a  g.  1320.  zove  se  sam  Mladen  „Croatorum  et  Bosine  ba- 
nus" (Ljubić,  op.  cit.  I.  305.) 


92 

im  dozvoli  trgovati  „po  svem  vladanju  svojem  u  Hi*vatskoj  i  Bosni", 
a  uza  to  naloži  svim  županom,  upraviteljem,  Častnikom  i  stražarom 
cestS,  u  Hrvatskoj  i  Bosni,  da  nečine  nikakova  zla  ni  neprilika  tr- 
govcem spljetskim.^^  Godine  1312.  umre  Pavao  Subić,  a  ]\lladen, 
bosanski  ban,  nasliedi  sada  i  ogromnu  vlast  otčevu  u  Hrvatskoj  i 
Dalmaciji.  U  to  vrieme  naravna  se  takodjer  sa  nekadanjim  banom 
bosanskim  Stjepanom  Kotromanom,  dapače  stupi  s  njim  u  rodbin- 
stvo,^^ te  postade  iza  smrti  njegove^'  skrbnikom  nedoraslim  si- 
novom njegovim:  Stjepanu,  Inosavu  i  Vladislavu.  Godine  1314. 
osili  se  Mladen  Subić  još  većma;  zauze  naime  iza  smrti  Stjepana 
Dragutina  banovinu  Usoru  i  Soli,  te  se  tada  prozove  ba7i  Hrvatd 
i  ciele  Bosne.^^ 

Godine  1314.  bijaše  Mladen  Subić  na  vrhuncu  svoje  moći  i  slave. 
Vlast  mu  je  sizala  od  Save  do  Neretve  i  od  Drine  do  jadranskoga 
mora.  Nemogući  sam  toli  prostranim  vladanjem  upravljati,  povjeri 
Bosnu  svomu  štićeniku,  mladjahnomu  Stjepanu  Kotromaniću,  naj- 
starijemu sinu  Kotromanovu,  kojim  ravnaše  majka  mu  Jelisava.^^ 
Nu  ipak  zadrži  i  za  se  naslov  bana  bosanskoga,  a  uza  to  i  vr- 
hovničtvo  nad  Bosnom,  pomažuć  mladoga  Stjepana  svakom  zgodom. 
Oko  god.  1319.  smieraše  se  mladi  Stjepan  Kotromanić  oženiti, 
te  si  odabra  za  vjerenicu   kćer  Meinharda  I.  grofa  Ortenburžkoga 

^^  U  dotičnoj  povelji  čitamo :  „Nos  Mladinus,  Banus  Boznensis  ....  sig- 
nificamus  ....  quod  omnes  mercatores  Spalatenses,  per    universum    do- 

minium   uostrum    Chroatiae  et  Boznae  emere,  vendere valeant  et 

possint et  quia  sigillum  nostrum  banale  nondum  erat  paratum, 

praesentes  antiquo  sigillo   fecimus   sigiilari."    Kukuljević,  Jura  I.  p.  490. 

^^  Kad  se  je  kasnije  oko  g.  1338.  vjenčao  Vladislav,  sin  Stjepana  Kotro- 
mana  a  brat  tadanjega  bana  Stjepana  Kotromanića,  sa  Jelenom,  kćerju 
Jurja  Subića,  biedili  su  Trogirani  svoga  biskupa :  „che  pure  il  Vescovo 
era  stato  in  persona  a  Chlissa  per  sposar  Elena  figliola  del  Conte  Gior- 
gio  con  Vladislavo  fratello  del  predetto  Bano  di  Bosna,  cK  era  congiunta 
in  terzo,  e  quarto  građo,  senza  dispensa  Apostolica."  Lučio  Giovanni,  Me- 
morie  di  Trau,  pag.  234. 

^^  G-od.  1319.  piše  papa  njegovu  sinu  Stjepanu  „nato  quondam  Siephani 
bani  Bossnensis."  Theiner,  Mon.  Slav.  m.  I.  p.  135.  Po  Eastiću  umro  je 
Stjepan  Kotroman  upravo  g.  1313, 

•^*  „Maladinus  secundus  (Mladen  II.)  Chroatorum  et  totius  Bosne  hanus"  u 
povelji  od  28    ožujka  1314.  —  Ljubić,  Mon.  SI.  m.  I.  p.  274. 

^^  „Dne  6.  travnja  1314  odluči  malo  vieće  dubrovačko:  quod  per  commune 
inveniantur  domus  pro  stacione  bani"  .  .  .  (Monumenta  Ragusina  I.  p.  41). 
Sigurno  je  tada  Dubrovnik  očekivao  novoga  bana  bosanskoga. 


93 

u  Koruškoj.  Nu  ta  djevojka  bijaše  mu  u  rodu,  te  je  trebalo  za  že- 
nitbu  papine  dozvole.  U  to  ime  obrati  se  sam  ban  Mladen  na 
rimski  dvor,  gdje  su  Subići  bili  još  od  priestolnili  borba  liepo  gle- 
dani, te  razloži  papi,  kolika  bi  korist  bila  od  toga  braka,  jer  da 
će  uz  moćne  grofove  od  Ortenburga  Stjepan  Kotromanić  laglje  i 
uspješnije  revnovati  proti  krivovjercem  patarenskim,  koje  je  medju- 
tim  i  dosele  gorljivo  progonio  Upravo  na  tu  molbu  bana  Mladena 
dozvoli  papa  Ivan  XXII  pismom  od  18.  srpnja  1319.,  da  Stjepan 
oženi  svoju  rodjakinju.^^  Mladen  Subić  brinuo  se  je  i  za  vjeru 
kršćansku  u  Bosni.  Isti  papa  Ivan  XXIL  piša  mu  18.  srpnja  1319. 
pismo,  u  kojem  mu  razloži  tužno  stanje  katoličke  crkve  u  Bosni, 
te  ga  napokon  pozove,  da  podigne  svoju  desnicu  na  iztriebljenje 
krive  vjere  a  uvedenje  prave  vjere,  jer  da  će  samo  tada  pobie- 
diti  svoje  protivnike  ^  ako  sa  gospodnjega  polja  odtjera  neprijatelje 
krsta.*^ 

Mladen  Subić  imaše  zaista  velik  broj  neprijatelja  i  protivnika. 
Ogromna  bo  moć  njegova  bijaše  zazorna  ne  samo  mnogim  veli- 
kašem hrvatskim  i  bosanskim,  nego  i  samomu  kralju  Karlu  Ro- 
bertu.  Od  protivnika  njegovih  iztaknu  se  osobito  rodjeni  brat  njegov 
Pavao,  zatim  krbavski  knezovi  Kurjakovići,  knezovi  Mihovilići  iz 
Livna  i  drugi.  Ovim  se  pridruži  napokon  i  Stjepan  Kotromanić,  ban 
bosanski,  sa  svojom  braćom  i  mnogimi  boljari.*^  Svi  ovi  protivnici 

^^  Papa  piše  Stjepanu  ovako:  „Peticio  siquidem  dilecti  filii  Mladini  bani 
nobis  exliibita  continebat,  quod  tu  fervore  fidei  et  devotionis  accensus 
ad  exterminium  pravitatis  heretice,  c[ue  in  Bosnensi  patria  a   multo    iam 

tempore    dampnabiliter    pululavit,    aspiras,    et desideras   dilecte 

in  Christo  filie  Nobili  mulieri  ....  nate  Nobilis  Menhardi  Comitis  de 
Orthenborch,  cuius  potenciam  et  suorum  utpote  magnatum  partium  pre- 
dictarum  ad  hoc  tibi  asseris  plurimuni  oportunam,  matrimonialiter  copu- 
lari.  Verum  quia  dicta  nobilis  est  tibi  quartu  gradu  consanguinitatis 
coniuncta "  Theiner,  Mon.  SI.  merid.  I.  p.  135. 

^*  Papa  opisuje  „Maladino  Chroatorura  et  Bosne  Comiti,  alias  dicto  Bano" 
stanje  kat.  crkve  u  Bosni  ovako:  „Sepe  namc[ue  non  absque  gravi  tur- 
bacione  mentis  relatione  fide  digna  percepimus,  quod  terra  Bosnensis 
eiusque  patria  herebicorum  ob  rectorum  negligentiam  longo  tempore  ibi- 
dem degentium  tanta  sit  infidelitatis  labe  polluta,  quod  ibi  desolentur 
ecclesie,  clericalis  ordo  sit  extirpatus  radicitus  ....  Theiner,  Monum. 
Hung.  I.  463.  —  Sravni  još  p.  395,  403,  456,  458. 

*^  Protivnici  Mladenovi  bijahu :  „filii  Curiacii ,  Jilii  Stephanich  de  Bosna, 
filii  Mihovilovich  de  C]  i  vuna  ....  Michae  Madii  historia,  cap.  17  (Lu- 
ci us,  de  regno  Dalm.  p.  377). 


94 


.avieriše  se,  da  će  Mladena  smaknuti;  nu  pošto  im  to  nepod,e  za 
•Zm    podigoše  g.  1322.  veliku  vojsku,  složiše  se  sa  knezovi  Ba- 
boaS'te  4ei-aše  Mladena  sve  do  Bliske.  Mladen  -  nadje  u  ve- 
Ukoi  nevolji.  Pošalje  zato  braU  si  Juija  pred   kralja   Roberta,   da 
ga  mol    -  PO-oć    a  sam  skupi  Poljičane  i  Vlahe,  da  odohsvo,im 
protivnikom    Nu  u  to  navali  na  nj   slavonski   ban   Ivan   Babonic, 
te  mu  kod  Bliske  čete  razprši.  Sam  Mladen  umakne  najprije  u  Po- 
iCa  zatim  se  zatvori  u  svoj  tvrdi  grad   Klis,   č^kajuc   tuj    pet- 
Lst  dana  na.  dolazak   kralja   Karla   Roberta   u   Hrvatsku    Istom 
kad  se  je  brat  .njegov  Juraj  vratio  i  javio  mu,  da  se  je  Kai-lo  Ro- 
bJrto  kod   KAiiia  utaborio,   podje   Mladen   s   obihiimi  darovi   pred 
kralja.  Nadaše  se,  da  će  mu  kralj,  sjećajuć  se  vehkih  ''istoga  otce- 
vih    biti  mdostiv  i  sklon.  Nu  Karlo  nije  znao  zahvalnosti,  ta  jedva 
bješe  dočekao,  da  mu  je  slučaj  predao  u  ruke  najmocmjegaknoza 
hrvatskoga.   Dočeka  ga  doduše   Ijubezno,    ali   ga  -P-\^-«   - 
slobodu,  već  ga  zarobljena   povede   najprije  u  Zagreb,  a  odavle  u 
Ugarsku,    odakle  se  nikada  v,še  nepovrati.    Banom   hrvatskim  po- 
stade dosadanji  ban  slavonski  Ivan  Babonić;   a  u  Bosm   ostode  i 
nadalje   Stjepan   Kotromanić,    oslobodjen   svoga   st.tmka   i   gospo- 
dara  Mladeua- 


VI.  Humska  zemlja  do  14.  stoljeća. 

Humska  kneževina  u  prvoj  četvrti  10.  stoljeća  pod  knezom  Mihajlom 
Viševlćem.  —  U  polovici  10,  stoljeća  spade  pod  srhsJcega  kneza  Ce- 
slava^  a  g.  1019.  pod  hyzantsko  carstvo.  —  Humska  zemlja  sjedi- 
njena  s  dukljanskom  (crveno-hrvatskom)  kraljevinom  (1050  do  oko 
1150).  —  Stjepan  Nemanja  otimlje  se  za  Hum.  —  Humski  kne- 
zovi pod  konac  12.  i  u  prvoj  polovici  13.  stoljeća:  Miroslav  (1180^ 
1190),  Petar  (1224),  Tolen  (f  1239),  Andrija  (1244,  1249),  župan 
Radoslav  (1254).  —  Sudbina  Huma  u  drugoj  polovici  13.  stoljeća. 

Hum  ili  Zahumlje  jest  matica  zemlja  oblasti,  koja  se  je  počam 
od  g.  1448.  počela  nazivati  „hercegova  zemlja"   ili  „Hercegovina." 

Prvi  poznati  vladar  humske  zemlje  jest  Mihajlo  Višević  (912  do 
926),  suvremenik  hrvatskomu  kralju  Tomislavu  i  bugarskomu  caru 
Simeonu.  Grčki  car  Konstantin  kaže  zanj,  da  je  bio  sin  kneza 
Viševića,  koji  je  na  početku  desetoga  stoljeća,  kada  se  o  pravoj 
ili  gornjoj  Bosni  ništa  nejavlja,  bio  gospodar  i  vladar  Zahumja,  te 
stolovao  u  starodrevnom  gradu  Blagaju.^  Mihajlo  Višević  izvodio 
je  svoje  porieklo  od  nekrštenih  još  tada  Slovjena  (Srba)  na  sje- 
veru oko  rieke  Visle,  a  bio  je  vele  ugledan  vladar,  tako  da  ga  sam 
car  Konstantin  časti  naslovom  ;, prokonzula  i  patricija."^ 

Mihajlo  Višević  živio  je  u  vrlo  dobru  sporazumku  sa  bugarskim 
carem  Simeonom,  koji  je  baš  tada  vodio  krvav  rat  sa  bjzantskim 
carstvom.  Uz  cara  bjzantskoga  Lava  pristajahu  srbski  veliki  župani 
i  mletački  duždi ,  dočim  je  Mihajlo  bio  drug  i  saveznik  cara  bu- 
garskoga. Kada  je  g.  912.  mletački  dužd  Ursus  Particiacus  poslao 
svoga  sina  Petra  u  Carigrad  caru  Lavu  na  poklon,  pa  kada  se  je 
isti  Petar    obilno    nadaren  i    počašćen    naslovom    „protospatharius" 

*  De  administrando  imperio,  cap.  33.  pag.  IBO. 

^   „Tou  avO-uTtraTotj  jcocl  TraToi/tiou   '^iyjri]k  toG   uloO    toO    Bou'jspou*^'/] " . 
De  adm.  imp.  cap.  33.  p.   160. 


96 

vraćao  domu  i  htjeo  preći  medje  hrvatske,  to  ga  Mihajlo  preva- 
rom  zarobi  i  u  sužanjstvo  caru  Simeonu  pošalje,  po  svoj  prihei 
zato,  što  je  Petar  u  Carigradu  proti  Simeonu  štogod  snovao.^  Isto 
tako'  pokaza  se  Mihajlo  Višević  prijatelj  caru  Simeomi  g  917.  Kada 
je  naime  ove  godine  biesnio  ljut  rat  medju  bugarskim  i  byzantskim 
carstvom,  dodje  byzantski  prefekt  u  Draču,  po  imenu  Lav  Rab- 
duchos  u  kneževinu  Neretvu  (medju  Cetinom  i  Neretvom),  koja  je 
tada  bila  u  vlasti  srbskoga  velikoga  župana  Petra,  te  se  tuj  sa-  . 
stane  s  istim  Petrom  radi  nekoga  posla  na  dogovor.  Dočuv  to  Mi- 
hajlo Višević  poruči  umah  caru  Simeonu,  da  je  bjzantski  car  pod- 
mitio srbskoga  župana  darovi,  da  bi  zajedno  s  magjarskimi  četami 
provaho  u  Bugarsku.* 

Odnošaji  kneza  Mihajla  Viševića  prema  hrvatskomu  kralju  To- 
mislavu nisu  posve  jasni.  Kada  se  je  g.  925.  sastao  glasoviti  cr- 
kveni sabor  u  Spljetu,  gdje  bi  medju  inim  i  slovjensko  bogoslužje 
zabranjeno,  to  je  o  sazovu  toga  sabora  uz  kralja  Tomislava  radio 
i  knez  Mihajlo.^  Po  tom  bi  se  moglo  slutiti,  prvo  da  je  Mihajlo 
bio  pristaša  rimske  crkve,  a  drugo  daje  tada  priznavao  ako  ne  vr- 
hovnu vlast,  a  to  barem  prvenstvo  kralja  Tomislava.  Osobito  prvo 
može  se  potvrditi  pismom  pape  Ivana  X.,  kojim  preporuči  i  Tomi- 
slavu i  Mhajlu  svoje  poslanike.^ 

Već  ovo  nekohko  podataka  pokazuje,  da  je  knez  Mihajlo  Višević 
bio  znamenit  vladar  u  prvoj  četvrti  desetoga  stoljeća.  Papa  ga  na- 
zivaše „preuzvišenim  vojvodom  Humljana",  a  car  Konstantin  dru- 
gimi   častnimi   naslovi.    Od  gradova  u  njegovoj   državi   izticaše   se 

3  Qm  (Petrus)  dum  Chroatorum  fines  rediens  transire  vellet,  a  Michaele 
Sdavorum  duce  fraude  deceptus,  omnibusque  bonis  privatus,  atque  Vul- 
garico  regi,  Simeoni  nomine,  exilii  pena  transmissas  est.  Johannis  Chro- 
nicon  Venetum,  Pertz,  Monumenta  Germaniae,  SS.  VII.  p.  22—23. 

*  Zr.TiOTu-r.'Ta;  ^i  T.p6;  touto  Mr/a'U  6  ap^^v  tcov  Za.'/T.ou- 
acov  hHvuaz  Xu.x£cov  T(7>  BouXYa.pcov  %ovti  oti  o  ^aa^su;  1  0[;.at 
cov  Ss'^iK^uTat  ^la  ^a)pwv  tov  ap^ovTa  OaTpov  Trpo;  to  auvsTrapsiv 
Tou;  foupy.ou;  >tal  iizzk^ziv  y.XTOL  BouXyapža?.  Const.  porphyr.  de  adm. 
imp.  cap.  32.  p.  156 — 157, 
^  Uvod  u  spise  dotičnoga  sabora  glasi:  Tempore  Johannis  papae  sanctis- 
simi,  consulatu  peragente  in  provincia  Chroatorum  et  Dalmatiarum  fini- 
bus  Tamislao  rege  et  Michaele  in  suis  finihus  praesidente  duce  ....  et 
Michael  cum   suis   proceribus  ....   Eacki,    Documenta  hist.   chroaticae, 

p.  187—188.  .  .    m 

6  Pismo  ovo  počima :  Johannes  episcopus  servus  servorum  dei  „dilecto  filio  Ta- 
mislao et  Michaeli  excellentissimo  duci  Chulmoinim" .  Eački,  op.  cit.  p.  189. 


97 

uz  Blagaj  već  927.  važni  primorski  grad  Ston,  gdje  no  je  tada 
bilo  sielo  kršćanske  biskupije,  kao  što  na  jugu  u  Dubrovniku  i 
Kotoru.'  U  Mihajla  Više  vica  mora  da  je  bila  i  jaka  sila  pomorska, 
pošto  se  javlja,  da  je  svojom  mornaricom  dne  10.  srpnja  926.  za- 
uzeo grad  Sipont  u  južnoj  Italiji,  nedaleko  današnje  Manfredonije.^ 
Znamenito  je,  što  Ijetopisci  javljajući  tu  viest  zovu  Mihajla  kraljem. 
Vriedno  je  iztaknuti  jošter,  da  je  država  Mihajlova  medjašila  sa 
gradom  Dubrovnikom.  Kotar  ove  gradske  obćine  bijaše  tada  tako 
uzahan,  da  su  isti  vinogradi  dubrovačkih  gradjana  ležali  u  humskoj 
zemlji.  Za  te  vinograde  plaćahu  Dubrovčani  već  Mihajlovim  rodi- 
teljem, a  sada  i  njemu  samomu  godišnji  danak  od  36  dukata;  Taj 
se  danak  zvaše  kasnije  mogoriš  (lat.  margarisium,  magarisium). 

Iza  Mihajla  Viševića  nema  kroz  mnogo  vremena  spomena  samo- 
stalnim knezovom  humskim.  Vjerojatno  je,  da  je  posHe  g.  931. 
srbski  knez  Česlav ,  vrativši  se  iz  bugarskoga  robstva  i  obnovivši 
srbsku  državu  sjedinio  s  njom  i  humsku  zemlju.  Grčki  car  Kon- 
stantin  ubraja  g.  949.  Hum  zajedno  sa  Dukljom  i  Travunjom  u 
srbske  zemlje;  po  čem  je  lahko  suditi,  da  su  u  istinu  ove  kne- 
ževine sastavljale  federativnu  državu  kneza  Česlava. 

Poslie  smrti  kneza  Ćeslava  (960.)  oslobodi  se  doduše  humska 
zemlja  zajedno  s  Bosnom  vrhovne  vlasti  srbske;  nu  dočim  je  Bosna 
domala  priznala  vlast  hrvatskoga  kralja  Krešimira,  humska  je 
zemlja  skoro  u  isto  vrieme  spala  pod  dukljansku  kraljevinu  (crvenu 
Hrvatsku),  koja  je  sastojala  od  četiri  oblasti:  Duklje  (Zete),  Tra- 
vunje,  Podgorja  i  Huma.  Ovoj  je  državi  pod  konac  10.  stoljeća 
vladao  kralj  Vladimir,  dočim  je  humskom  zemljom  na  ime  nje 
govo  upravljao  stric  mu  Dragomir.  Nu  već  oko  god.  996.  mo 
rade  kralj  Vladimir  zajedno  sa  stricem  svojim  priznati  vrhovnu 
vlast  silnoga  bugarskoga  cara  Samuela.  Kad  je  kasnije  Samuelov 
nasljednik  Ivan  Vladislav  izdajničkim  načinom  pogubio  kralja  Vla- 
dimira (22.  svibnja  1015.),  spade  dukljanska  kraljevina,  a  s  njom 
i  humska  kneževina  pod  Bugare.  Nu  već  tri  godine  zatim  obori 
bjzantski  car  Vasilije  II.  Bugarobijac  bugarsku  državu,  a  sliedeće 

'  U  spisih  sabora  spljetskoga  od  g  927.  spominje  se  „stagnensis,  ragusitana 
et  chataritana  ecclesia".  Rački,  Doc,  p.  195. 

*  Hoc  anno  (926.)  comprehendit  Michael  rex  Sclavorum  civitatem  Sipontum 
mense  Julio  die  sancfce  Felicitatis,  secunda  feria,  indictione  XV.  Lupi 
protospatharii  chronicon ;  Pertz,  Mou.  Gerrn.  SS.  V.  54. 

7 


98 

godine    1019.    osvoji    i    Duklju    zajedno    sa    humskom   zemljom    i 
Bosnom.^ 

Humska  zemlja  ostade  u  byzantskoj  vlasti  od  g.  1019.  do  1050. 
U  to  vrieme  upravljahu  njom  ili  bjzantski  namjestnici  ili  domaći 
knezovi  pod  vrhovničtvom  bjzantskim.  Od  tih  se  napose  iztiče 
knez  Ljutovid  kao  revan  pristaša  bjzantskoga  cara  proti  dukljan- 
skomu  knezu  Stjepanu  Vojslavu  ili  Dobroslavu  (1034 — 1050.),  koji 
bješe  u  to  vrieme  ustao  na  noge,  da  oslobodi  svoju  domovinu  by- 
zantskoga  sužanjstva.  Godine  1040.  podiže  dapače  Ljutovid  vojsku 
na  Stjepana  Voj slava,  ali  bi  u  bitci  smrtno  ranjen  i  jedva  živ  na 
svom  konju  uteče. ^^  Od  toga  kneza  ima  i  jedna  nešto  sumnjiva 
povelja,  kojom  da  je  on  kao  knez  humske  zemlje  samostanu  sv. 
Benedikta  na  otoku  Lokrumu  poklonio  crkvu  sv.  Pankracija  u 
Babinom  polju  na  otoku  dlijetu. ^^  Poslie  smrti  Stjepana  Vojslava 
(oko  g.  1050.)  njegov  sin  Radoslav  I.  navali  na  Hum,  te  ga  otme 
bizantskoj  vlasti.  ^^  Odsele  ostade  humska  zemlja  sve  do  polovine 
12.  stoljeća  sjedinjena  sa  dukljanskom  kraljevinom,  te  njom  vla- 
dahu kraljevi  Mihajlo  (1078.),'  Bodin  (1081—1100.),  Juraj  (1115.)  i 
drugi.  Kralj  Bodin  podieli  g.  1100.  samostanu  sv.  Benedikta  na 
otoku  Lokrumu  selo  sv.  Martina  u  dolini  Sumetskoj  kod  Dubrov- 
nika; ^^  a  to  isto  potvrdi  g.   1115.  i  sin  njegov  Juraj. ^* 

'  RaČki  Fr.,  Borba  južnih  Slovena  za  državnu  neovisnost  u  XI.  vieku  (Rad 
jugosl.  akad.  XXIV.  p.  84—85;  115,  134,  136,  149.) 

^^  „Luttovid  principi  regionis  Chelnani"  ;  —  „Luttovid  autem  princeps, 
c[uia  vir  bellicosus  erat,  et  strenuus  in  armis  minime  timuit"  .  .  .  Pres- 
byteri  Diocleatis  regnum  Slavorum  (Lucius,  de  regno  Dalm.  pag.  297. 
299),  gdje  ima  takodjer  potanki  opis  Ljutovidova  vojevanja. 

'^  U  ovoj  se  povelji  čita:  „Sigillum  Lotauitti  protospatarii,  epithochrusso, 
tricljno,  ypati  et  stratigo  Seruie  et  Zahulmie."  Kukuljević,  Codex  dipl. 
I.  pag.  105.  Dai'ovnicu  Ljutovidovu  da  je  kasnije  potvrdio  „Chranco  cum 
omnibus  suis  iupanis  Zacholmie"  (Kuk.  Cod.  dipl  I.  p.  109);  —  zatim 
„episcopus  G-abriel  Zachulmie,  una  cum  iudice  Miroslauo,  et  bano  Rati- 
miro,  et  Strasimir,  et  procurator  Crajmir  una  cum  omnibus  Zachulmie 
nobilibus"  (Kukuljević,  op.  cit.  p.  109). 

^^  Postea  (Radoslavus)  intravit  in  regionem  Chelmani,  et  obtinuit  eam. 
Presbjt.  Diocl.  regnum  Slav.  (Lucius,  de  regno  Dalm.  p.  299).  Imade  od- 
lomak povelje,  koji  glasi:  Ego  Radoslauus  rex  .  .  .  cum  uxore  mea  Ju- 
lia et  filio  Branislauo,  volo  (juod  construatur  monasterium  in  Baleni,  et 
detur  monachis  sancti  Benedicti  de.  Lacroma.  Kukulj.  Codex  dipl.  I.  118. 

*2  Kukuljević,  Codex  dipl.  I.  188. 

^*  Kukuljević,  Codex  dipl.  II    p.  19. 


Već  pod  konac  11.  stoljeća  nastojaše  srbski  ili  raški  veliki  župan 
Vukan,  da  osvoji  dukljansku  kraljevinu.  I  njegov  nasljednik  Bela 
Uroš  radio  je  na  tom  svimi  silami.  Uslied  postojana  nastojanja 
srbskih  velikih  župana  bude  dukljanskim  kralj enl  tako  tiesno,  da 
je  napokon  kralj  Radoslav  II  pošao  negdje  poslie  g.  1143.  u  Ca- 
rigrad tadanjemu  silnomu  caru  Emanuelu,  ter  mu  se  poklonio  i 
podao  svoju  državu  u  njegovu  zaštitu. ^^  Nu  to  je  slabo  prudilo, 
jer  već  oko  god.  1150.  uspije  mladjemu  bratu  tadanjega  srbskoga 
župana,  Desi  ili  Stjepanu  Nemanji  kralja  Radoslava  protjerati  i 
njegovom  državom  zavladati.^®  Kasnije  ote  doduše  car  Emanuel 
Stjepanu  Nemanji  ugrabljenu  kraljevinu,'^  ali  ju  poslie  g.  1168. 
Stjepan  Nemanja  na  novo  osvoji  i  svojoj  državi  pridruži.^®  Knezom 
humske  zemlje  učini  sada  slavodobitni  Stjepan  Nemanja  svoga 
brata  Miroslava. 

Knez  humski  Miroslav,  šurjak  bosanskoga  bana  Kulina,  spominje 
se  prvi  put  g.  1180.  U  to  vrieme  bijaše  u  ljutoj  zavadi  sa  spljet- 
skim  nadbiskupom  Rajnerijem.  Pristajuć  po  svoj  prilici  ili  uz  iz- 
točnu  crkvu  ili  uz  patarene  proganjaše  u  svojoj  zemlji  katoličku 
crkvu,  nepuštaše  Rajneriju  kao  metropoliti,  da  namješta  biskupa 
u  njegovoj  zemlji  (u  Stonu),  napokon  porobi  samoga  Rajnerija, 
otevši  mu  neku  svotu  novaca.  Rajnerije  se  na  to  potuži  papi;  ovaj 
na  to  pošalje  g.  1180.  svoga  poslanika  Teobalda  do  Miroslava,  a 
i  samomu  Miroslavu  napisa  pismo  puno  opomena.  Nu  Teobaldo 
nebijaše  sretne  ruke  ;  Miroslav  ga  nehtjede  ni  primiti,  a  kamo  da  se 

^^  Post  haec  Eađosclavus  knesius  perrexit  ad  iinperatorem  Hemanuelem,  et 
benigne  ab  eo  susceptus  est,  deditque  ei  totam  terram  dominandam,  eam- 
que  regendam,  sicut  tenuit  pater  eius  .  .  .  Presb.  Diocl.  regnum  Slav. 
(Lucius,  de  regno  Dalm,  p.  302). 

^*'  Post  haec  surrexerunt  quidam  maligni  .  .  .  et  adduxerunt  Dessam  filium 
Urossi,  et  dederunt  ei  Zentam  et  Tribuniam  .  .  .  Presb.  Diocl.  (Lucius, 
p.  302).  —  Ima  jedna  povelja  od  g.  1151.,  kojom  „Dessa  clei  gratia  Dio- 
clie,  Stobolie,  Zacholmie  dux"  podieli  otok  Mljet  samostanu  sv.  Marije 
od  Pulsane  na  brdu  Garganskom  u  Pulji.  Svjedoci  toj  darovnici  jesu: 
„iupanus.Gerdessa,  Desimir,  setnicus  Rastessa,  iupanus  Grubessa,  Petrus 
comes  Kaguseorum  ..."  (Kukuljević,  Cod.  dipl.  II.  p.  45 — 46). 

^'  „Imperante  piissimo  et  semper  triumphatore  Hemanuhele,  duce  existente 
Dalmacie  atque  Dioclie  kyr  Izanacio"  u  jednoj  povelji,  izdanoj  20.  svibnja 
1166.  u  gradu  Kotoru  (Kuk.  Cod.  dipl.  II.  73). 

^®  Godine  1168.  vojuje  Emanuel  sa  Stjepanom  Nemanjom,  koji  hoće  da 
osvoji  Xop[iiaTtav  x.al  tcov  KaTTapcov  t'^v  /tuptOTTiTa.  Nicetas  Choniatcg 
(Bonsko  izdanje)  p.  206. 


je  obazirao  na  papine  opomene.  S  toga  bi  Teobaldo  prisiljen,  da 
,^a  kazni  crkvenim  prokletstvom.  Nu  ni  prokletstvo  crkveno  nije 
Miroslava  preplašilo.  Sada  pokuša  papa  Aleksandar  III.  još  jednom 
.svoju  sreću.  Pismom  od  7.  srpnja  1181.  spotiče  mu,  što  je  crkvi 
katoličkoj.,  zla.,  počinio,  te  ga  s  dobra  nastoji  odvratiti  od  nepokor- 
nosti.^^ Papa  se  je  medjutim  sam  slabo  nadao  povoljnu  uspjehu, 
jer  se  je  u  isti  čas  obratio  na  ugarsko-hrvatskoga  kralja  Belu  III. 
molfeći  ga,  da  sklone  Miroslava,  da  crkvi  spljetskoj  povrati  ugrab- 
ljeno blago  i  da  dozvoli  rediti  biskupe  u  mjestili  svoje  kneževine, 
gdje  su  od  prije  bile  stolne  crkve.  Ako  Miroslav  nebi  htjeo  toga 
s  dobra  učiniti,  neka  ga  kraljevskom  vlasti  na  to  prisili.  ^^ 

Kako  se  je  zazpra  kneza  Miroslava  s  papom  svršila  i  da  li  je 
kralj  Bela  III.  zbilja  posredovao,  nije  poznato;  samo  je  izvjestno, 
da  g.  1199.  nije  Miroslava  više  bilo  na  životu,  pošto  se  tada  spo- 
minje već  kao  pokojni.  Čini  se  medjutim,  da  papa  Aleksandar  III 
nije  ništa  opravio,  već  da  je  Miroslav  ostao  sve  do  smrti  svoje 
neovisan  o  kralju  Beli  III.  To  svjedoče  dva  spomenika.  Prvi  je 
od  27.  rujna  1186.  i  sadržaje  ugovor  velikoga  župana  Stjepana 
Nemanje  i  braće  mu  Sracimira  i  Miroslava  sa  gradom  Dubrov- 
nikom.^^ Nemanjići  sklapaju  mir  i  prijateljstvo  sa  Dubrovnikom 
i  naredjuju,  da  Dubrovčani  slobodno  dolaze  na  trg  u  humsko  mjesto 
Driva,  a  Humljani  da  mogu  u  Dubrovniku  kupovati  što  ih  volja. 
Na  ovoj  latinskoj  izpravi  podpisan  je  knez  Miroslav  ćirilskimi  pis- 
meni. Drugi  je  spomenik  od  17.  lipnja  1190.,  a  sadržaje  ugovor 
samoga  Miroslava  sa  Dubrovnikom  ^^  Knez  Miroslav  bješe  u  Du- 
brovnik poslao  župane  Mavra  i  Srgja,  a  ovi  sklopiše  s  Dubrovčani 
ugovor,  da  bude  Miroslavu  s^azda  slobodno  dolaziti  u  Dubrovnik 
bez  ikoje  štete  i  pogibelji  svoje,  i  da  će  ga  Dubrovčani  odvesti 
na  njegov  trošak,  kamo  god  bi  mu  se  samo  prohtjelo.  Iz  ovoga 
ugovora  moglo  bi  se  poslutiti,  da  je  Miroslavu  bilo  tada  nešto  tiesno 
i  da  je  kanio  ostaviti  svoju  zemlju. 

Godine  1198.  postade  vojvodom  u  Hrvatskoj  i  Dalmaciji  Andrija^ 
brat  kralja  Emerika,  a  sin  Bele  III.  Već  31.  ožujka  iste  godine 
zove  se  Andrija  u  jednoj  povelji  u  Zadru  izdanoj    „vojevoda  ciele 


19 


Kukuljević,  Codex  dipl.  II.  121. 
"^^  Si  aliter  ad  hoc  induci  nequiorit,  regia  potestate   compellas.  Kukulj.  op. 

cit.  121. 
'■^^  Idem,  op.  cit.  p.  137. 
^2  Idem,  op.  cit.  p.    157—159.  ^-^--^f   ^■^prH^'^ 


"^\/ 


101 

Dalmacije,  Hrvatske,  i  Huma.^^^^  Po  tom  je  Andrija  imao  u  svojoj 
vlasti  i  humsku  zemlju.  Nu  čini  se,  da  mu  se  Humljani  nisu  dobre 
volje  pokoravali,  zato  on  u  travnju  g.  1198.  pokrenu  vojnu  na 
Hum,  da  ga  pokori  Vojna  mu  podje  sretno  za  rukom,  te  se  već 
6.  svibnja  vraćaše  slavodobitan  u  Zadar  „iza  slavne  pobjede,  što 
ju  održi  toli  u  Humu  koli  u  Raši."^*  Iz  ovoga  se  jasno  razabira, 
daje  Andrija  u  travnju  pokorio  ako  ne  sav,  a  to  barem  dio  Huma, 
pošto  se  i  poslie  kroz  sve  vrieme  svoga  vojvodovanja  (1199  —  1202.) 
zove  humskim  vojvodom.  ^^ 

Oko  g.  1218.  bijaše  knez  humske  zemlje  neki  Petar.  Toma  ar- 
cidjakon  veli  zanj,  da  je  bio  moćan  i  ratoboran,  nu  vjerom  da  je 
bio  pataren.  Petar  bijaše  toli  ugledan,  da  su  ga  oko  g.  1222.  Splje- 
ćani  izabrali  knezom  svojega  grada. ^'^  Nu  pošto  je  Petar  prianjao 
uz  patarene,  to  se  proti  njemu  podigne  katoličko  svećenstvo  u 
Spljetu,  te  jedino  silom  odvuče  ga  puk  u  stolnu  crkvu.  Upravo  u 
taj  čas  desio  se  je  u  Hrvatskoj  i  Dalmaciji  papinski  poslanik  Akon- 
cije  spremajući  se  za  križarsku  vojnu  na  patarensku  Bosnu,  te 
dočuvši  za  to  nasilje  spljetskih  pučana  udari  grad  Spljet  interdik- 
tom.  Nu  uzprkos  tomu  ostade  Petar  i  nadalje  knez  spljetski ,  te 
pomagaše  Spljećane  mnogobrojnimi  konjaničkimi  četami  svojimi, 
kada  su  radi  Oštroga  pokrenuli  vojnu  na  Tolena  i  Vlčetu,  sinove 
hrvatskoga  kneza  Butka.  Upravo  Petrovom  pomoći  nadjačaše  Splje- 
ćani  svoje  protivnike.^'  Nu  umah  iza  te  pobjede  vrati  se  knez  Petar 
opet  u  Hum,  te  nedodje  više'  u  Spljet,  tako  da  je  sada  ovaj  grad 
kroz  neko  vrieme   ostao   bez    kneza.  ^^   To  se   je  dogodilo  svakako 

^^  Ego  Anđreas  tercii  Bele  regis  filius,  đei  gracia  Jađere  ac  tocius  Dal- 
macie  efc  Croatie,  Chulmeque  đux.  Kukuljević,  Codex  dipl.  II.  p.  191. 

2*  Post  felicem  et  gloriosissimum  victoriose  dominationis  illastrissimi  An- 
dree,  tercii  regis  Bele  filii,  triumphum ,  quem  šibi  omnipotens  ducatus 
sui  proteclor  et  auctor,  de  Dalmatia  et  Chroatia  niagnifice  conferre  est 
dignatus,  atgue  post  hahitain  tam  Chulme  quam  Rasse  laudabilem  victo- 
riam,  cum  ad  iadertinam  civitafcem  victor  rediret.  Povelja  od  6.  svibnja 
1198;  Kukulj.,  Cod.  dipl.  II.  p.  191. 

2»  Kukulj.,  Cod.  dipl.  II.  p.  191,  199;  —  Tkalčić,  Mon.  episcop.  Zagrab.  I, 
p.  8,  9,  10,  16. 

'^  Petrum  ....  qui  erat  dominus  Chulmiae;  erat  autem  idem  Petrus  vir 
potens  et  bellicosus,  sed  non  sine  infamia  heretice  pravitatis.  Thomae 
archiđ.  Historia  salon.  cap.  29  (Lucius,  de  regno,  p.  339). 

2'  Idem,  cap.  30.  (Lucius,  p.  340). 

^'  His  ita  gestis  Petrus  comes  ad  propria  reversus  morabatur  in  Chulmia. 
Idem,  cap.  31.  (Lucius  p.  341). 


102 

prije  1.  kolovoza  1226.,  jer  se  na  taj  dan  spominje  Petar  humski 
u  listini  hrvatskoga  vojvode  Kolomana,  kano  da  nema  više  nikakove 
vlasti  u  Dalmaciji. ^^ 

Petar,  knez  humski,  bijaše  dakle  načelnik  Spljetu  g.  1222.  do 
1225.^^  PosHe  njega  popne  se  na  kneževski  stolac  spljetski  oko  g. 
1227.  bribirski  knez  Gregorije  od  plemena  Subićeva.  Ovaj  se  brzo 
sukobi  sa  knezom  Petrom.  Borba  bijaše  žestoka,  vodila  se  je  na 
kopnu  i  moru,  te  je  knez  Gregorije  nanosio  Petru  štete,  gdje  je 
samo  mogao.  Da  bi  laglje  Petra  nadjačao,  sklopi  dapače  i  savez 
sa  gradom  Dubrovnikom.^^  Premda  Toma  arcidjakon  piše,  da  je 
humski  knez  Petar  bio  pataren,  ipak  je  vjerojatnije,  da  je  bio  pri- 
staša iztočne  crkve  i  da  je  priznavao  vrhovnu  vlast  srbskoga  kralja 
odmetnuvši  se  prije  od  kralja  Andrije  II.  Ovu  slutnju  potvrdjuju 
srbski  ljetopisi,  kad  kažu,  da  je  sv.  Sava,  osnovatelj  narodne  crkve 
u  Srba,  g.  1219.  „postavio  episkopa  v^  hl'mskoj  zemlji  u  StonS 
v'  hrame  prčsvetlije  bogorodice.*'^  Toga  nebi  zaista  sv.  Sava  mogao 
učiniti,  da  nije  humska  zemlja  u  to  doba  bila  pod  vrhovnom  vlasti 
srbskih  vladara. 

Iza  Petra  vladaše  humskom  zemljom  nećak  njegov  Tolen,  ko- 
jega Toma  'arcidjakon  zove  nepomirljivim  dušmaninom  Spljećana. 
Zaista  udaraše  Tolen  češće  toli  na  Spljet  koli  na  susjedni  Trogir. 
Jednom  prilikom  provali  sa  velikom  četom  konjanika  na  Bosiljinu 
kod  Spljeta,  te  otme  Spljećanom  do  80.000  ovaca.  Spljećani  htje- 
doše  mu  plien  oteti,  ali  nemogoše;  zato  udarahu  s  mora  na  njegovu 
zemlju  te  ju  nemilo  popljačkaše.^^  I  knez  Tolen  bijaše  ili  pataren 
ili  pristaša   iztočne   crkve,    te   priznavaše   vrhovnu   vlast  srbskoga 

^^  Kukulj.,  Jura  regni  Croatiae,  I.  p.  52. 

^°  God.  1221.  bio  je  knez  Spljeta  „Buisseno  comite"  (Lucius,  Memorie  di  Trau 
p.  31),  a  g.  1224.  kneževao  je  još  Petar  humski  (Farlati ,  Illyr.  sacr.  III. 
p.  225). 

^*  Gregorije  piše  kasnije  iza  rata  dubrovačkomu  knezu  Žan  Dandulu :  Quum 
memores  estis  credimus  de  guerra,  que  inter  nos  erat  quidem  et  comi- 
tem  Petrum,  quem  nichil  de  rebus  vestris  penes  nos  habere  voluimus, 
immo  diximus  et  notum  vobis  fecimus,  ut  omnia  quecunque  vestra,  que 
erant  in  insulis  et  in  eius  districtu,  salva  essent  apud  vos.  Quia  inimico 
nostro  prenominato  Petro  in  omnibus,  quodcumque  potuimus  offendere, 
nuUi  parcamus  absque  rebus  vestris.  Ljubić,  Monum.  Slav.  mer.  I.  p. 
55—56. 

^^  Šafafik  P.  J.,  Pamatky  dfevniho  pismenictvi  Jihoslovanuv,  p.  69. 

^^  Thomae  arcid.  cap,  33  (Lucius,  p.  343).  „Tolen  de  Chilmia,  nepos  comitis 
Petri  de  Chulmia  .  .  .  implacabilis  hostis  Spalatinorum". 


103 

kralja  Stjepana  Radoslava,  koji  poveljom  od  4.  veljače  12.M.  do- 
zvoli Dubrovčanom,  da  mogu  slobodno  trgovati  „po  hl'mskoj  zemlji 
i  po  Zete."^*  Nu  g.  1237.  digne  se  na  humsku  zemlju  hrvatski 
vojvoda  Koloman,  te  ju  poput  susjedne  Bosne  podloži  svojoj  vlasti. ^^ 
Već  sliedeće  g.  1238.  podvrgne  papa  Gregorije  IX.  pismom  od  26. 
travnja  humsku  zemlju  bosanskomu  biskupu  Ponsi,  da  obrati  ta- 
mošnje patarene  i  pristaše  iztočne  crkve,  pridržav  si  pravo,  da  će 
crkvu  u  humskoj  zemlji  kasnije  tek  urediti. 

Knez  humski  Tolen  umre  na  veliku  radost  Spljećana  g.  1239,^^ 
a  nasliedi  ga  knez  Andrija ,  suvremenik  bosanskoga  bana  Mateja 
Ninoslava.  Umah  na  početku  svoga  kneževanja  sklopi  mir  i  prija- 
teljstvo sa  dubrovačkom  obćinom.  U  toj  se  povelji  zove  Andrija: 
„ja  knez  veli  hl'mski  Andrej",  te  se  kune  sa  svom  vlastelom  svo- 
jom, da  će  imati  s  Dubrovčani  mir  u  vieke,  kako  su  njegovi  stari 
imali,  —  i  dodaje:  „da  vam  je  otvorena  zemlja  moja  u  vseh  vaših 
pečalih'*,  zatim  „da  ne  priđu  svrh  vas  s  vašim  vragom." ^^  U  isto 
doba  nastojao  se  je  izmiriti  i  sa  Spljećani.  U  to  ime  došao  je  sam 
glavom  dva  put  u  Spljet  te  sklopi  mir  sa  Spljećani  dne  7.  rujna 
1241.^^  Uslovi  mira  bijahu:  „Dosadanje  neprijateljstvo  medju  Hu- 
mom i  Spljetom  prestaje,  a  medjusobno  nanesene  štete  neka  se 
zaborave.  Humljani  mogu  slobodno  dolaziti  u  Spljet  i  obratno  Splje- 
ćani u  Hum,  a  nije  se  bojati  sile  s  nijedne  strane.  Ako  se  nebi 
knez  Andrija  držao  toga  ugovora,  nek^  plati  Spljećanom  u  ime 
globe  tisuću  romanata."  Knez  Andrija  ostade  zaista  vjeran  prija- 
telj Spljećanom,  te  ih  je  dapače  g.  1243.  i  1244.  zajedno  sa  bo- 
sanskim banom  Ninoslavom  pomagao  u  borbi  proti  Trogiranom. 
Nu  kad  je  zatim  19.  srpnja  vojvoda  i  ban  Dionisije  izmirio  Splje- 
ćane  sa  Trogirani,  bje  od  mira  izuzet  i  humski  knez  Andrija, 
„postoje  kralju  (Beli  IV.)  nevjeran.*  ^^  Posljednji  put  spominje  se 
knez  Andrija  g.  1249.  Ove  godine  obnovi  mir  i  prijateljstvo  s  Du- 
brovnikom. Iz  dotične  se  povelje*^  razabire,  da  je  Andrija  imao 
tada  dva  odrasla  sina,    župana  Bogdana  i  župana  Radoslava.    An- 

^*  Mikl.   Mon.  serb.  p.  19. 

■'^  Theiner,  Mon.  Hung.  I.  p.  1(33. 

'^  Tomae  archid.  cap.  34  (Lucius,  p.  346). 

"  Mikl.  Mon.  serb.  p.  24. 

'^  Lucius,  de  regno  Palm.  p.  472 — 473. 

2^  Fejer,  Codex  dipl.  IV.  1,  p.  321. 

*°  Mikl,  Mon.  serb.  p.  34. 


104 


drija  obeća  Dubrovčanom ,  da  će  im  biti  vazda  otvorena  zemlja 
njegova  te  dodaje:  „i  nepridemo  na  vas  s  vašim  vragom."  Po  ovom 
bi  se  moglo  naslutiti,  da  je  Andrija  tada  poput  bosanskoga  bana 
Ninoslava  bio  saveznik  Dubrovčana  proti  srbskomu  kralju  Stje- 
panu Urošu  I.  Vriedno  je  još  iztaknuti,  da  se  u  ovoj  povelji  spo- 
minje više  humske  vlastele,  koja  su  okružavala  kneza  Andriju,  po 
imenu  Hrelko  Rastimirić,  Dobrovit  Radovčić,  Hrelja  Stjepković, 
Odumisl  i  Striezimir  Adamović ,  Hranislav  Prvoslavić ,  Dobromisl 
Pobratović,  DesSn  Berivojević,  Radovan  Pribidružić,  Hrelja  Desavčić, 
Toma  Cupetić,  Bogdan  Dobromirić,  Hrvg,tin  Turbić,  Prvoslav  Pro- 
dančić,  Bratoslav  Vuković,  Berko  Radovanić  itd.    ->^ 

Kneza  Andriju  nasliedi  sin  njegov  Radoslav.  Dne  22.  svibnja 
1254.  desio  se  je  Radoslav  u  Dubrovniku,  gdje  je  sklapao  mir  i 
prijateljstvo  s  Dubrovčani.  0  tom  miru  ostadoše  dvie  izprave.*^  U 
prvoj  kunu  se  viećnici  dubrovački  županu  Radoslavu  i  njegovoj 
vlasteli, .  da  će  imati  mir  po  starom  zakonu,  da  će  grad  Dubrovnik 
biti  vazda  otvoren  njemu  i  njego\nm  Ijudem,  i  da  može  Radoslav 
sa  svojimi  ljudi  kupovati  svaki  trg.  Dubrovčani  kažu  još:  „I  sve 
ovo  hoćemo  tebi  i  tvojim  Ijudem  držati  i  činiti,  očuvav  kletve  go- 
spodinu dužu  i  obćini  bnetačkoj,  (i)  gospodinu  Mihajlu  caru  blgar- 
skomu."  U  drugoj  izpravi  kune  se  Radoslav  sa  svojom  vlastelom 
ovako:  „ja  župan  Radoslav  jesam  vjeran  kletvenik  gospodinu  kralju 
ugarskomu  .  .  .,  a  od  današnjega  dana  napried  po  mojih  silah  i 
s  mojimi  Ijudmi  biti  ću  držan  činiti  rat  kralju  Urošu  i  njegovim 
Ijudem,  .  .  .  braniti  ću  Dubrovčane  po  moru  i  suhu  ..."  Obećaje 
još,  da  će  imati  mir  s  bugarskim  carem  Mihajlom,  dokle  će  god 
biti  saveznik  Dubrovčanom. 

Poslie  g.  1254.  neima  spomena  Radoslavu,  a  ni  njegovim  na- 
sljednikom. Vjerojatno  jest,  da  je  humska  zemlja  u  drugoj  polovici 
13.  stoljeća  spala  pod  srbske  vladare  i  ostala  pod  njimi  do  treće 
desetine  14.  stoljeća,  kada  ju  je  bosanski  ban  Stjepan  Kotromanić 
sjedinio  sa  svojom  banovinom.  Sigurno  je,  da  je  humska  zemlja  u 
isto  doba,  kada  je  Bosnom  i  Mačvom  upravljao  srbski  razkralj 
Stjepan  Dragutin,  bila  u  rukama  mladjega  mu  brata  Stjepana 
Uroša  II.  Milutina  (1282 — 1321.).  To  se  može  dokazati  tim,  što 
su  se  humski  biskupi  desili  uz  ovoga  kralja.  U  jednoj  darovnici 
kralja  Milutina,  izdanoj  izmedju  g.  1293.  i  1302.,    spominju  se  svi 


**  Idem,  op.  cit.  p.  42,  44. 


V   L  A< 


/i^f\ 


'\    /UU^vv^.^'VvuU«^     .v-^»    ^      ^V    /T 


105 

episkopi,  s  kojimi  se  je  tada  kralj  svjetovao,  pa  tuj  nalazimo  uz 
zetskoga  i  raškoga  biskupa  takodjer  i  „episkopa  hlmskoga  Eusta- 
tija."*^  Isto  tako  nalazimo  u  drugoj  povelji  kralja  Uroša  II.  Milu- 
tina, izdanoj  u  Kotoru  g.  1305.  ili  1307.  medju  svjedoci  uz  barskoga 
nadbiskupa  Marina  još  i  „jepiskupa  hlmskoga  Ivana  ili  Joana".*' 


*2  Mikl.,  op.  cit.  p    60. 
*^  Idem,  op.  cit.  p.  69. 


© 


VII.  Ban  Stjepan  Kotromanić  (1322—1353.). 

Stjepan  Kotromanić  pria^ija  uz  Karla  Roherta^  te  uzima  za  ženu 
JelisavUj  kćer  hujavskoga  vojvode  Kazimwa  (1323.).  —  Borbe  u 
Hrvatskoj ;  Stjepan  Kotromajiić  udara  na  kneza  Nelipića  (1324.  i 
1326.).  —  Humska  zemlja  sa  Krajinom  (Makarskom)  i  Završjem 
spade  pod  Bosnu  (1325) ;  Stjepan  Kotromanić  uznemiruje  Korčulu 
(1329).  ■ —  Stjepan  Kotromanić  prema  Dubrovniku^  osobito  g.  1332. 
i  1333.  —  Vjerski  odnosaji  u  Bosni ;  Stjepan  Kotromanić  prianja 
(g.  1340.)  uz  rimsku  crkvu.  —  Razpra  s  Dubrovnikom  (1344).  — 
Stjepan  Kotromanić  upliće  se  po  drugi  put  u  hrvatske  posle  (1345. 
i  1346.).  —  Stjepan  Kotromanić  prema  srbskomu  caru  Stjepanu 
Dušanu  Silnomu    (1346 — 1351).  —  Posljednji  dnevi  Stjepana  Ko- 

tromanića. 

Mladjalmi  Stjepan  Kotromanić,  oslobodivši  se  silnoga  bana  Mla- 
dena Subića,  bijaše  u  prvo  doba  svoga  vladanja  pod  uplivom  svoje 
majke  Jelisave  i  mnogobrojne  vlastele  bosanske,  koja  su  od  naj- 
davnijih  vremena  znatno  uticala  u  sve  javne  poslove  svoje  domo- 
vine.^ Stjepan  bijaše  od  srca  zahvalan  svomu  dobročinitelju  Karlu 
Robertu,  koji  ga  bješe  nedavno  uz  visio  učiniv  ga  samostalnim  banom 
ciele  Bosne,  to  jest  gornje  Bosne,  i  pridruženih  joj  oblasti  Usore, 
Soli  i  Dolnjih  krajeva.  Nu  ne  samo  čuvstvo  zahvalnosti,  nego  i 
tadanje  stanje  susjednih  Bosni  država  i  zemalja  nukalo  je  mla- 
djahnoga  bana,  da  se  što  tjesnije   pridruži    kralju  Karlu  Robertu. 

Hrvatska,  susjeda  Bosni  na  zapadu,  bijaše  u  kukavnu  stanju. 
Karlo  Roberto  nadao  se  je  doduše,  da  će  padom  bana  Mladena 
zavladati  u  zemlji  red  i  mir;  ali  se  bješe  prevario.  Moćni  knezovi 
hrvatski  otimahu  se  i  nadalje  ne  samo  vrhovnoj  vlasti  kraljevskoj, 

'  Dne  23.  studenoga  1322.  nalaže  veliko  viećc  dubrovačko  svojim  poslani- 
kom za  Bosnu:  „quod  debeant  procurari  et  facere  toto  posse  eorum  tam 
cum  domino  bano  Bossine,  quam  cum  matre  eorum,  et  cum  baronihus 
Bossine,  quod  dominus  Stepos  banus  Bossine  satisfaciat  ..."  Monumenta 
Ragusina,  p.  72. 


107 

nego  bijahu  takodjer  u  vječitoj  medjusobnoj  zavadi.  Od  svih  hr- 
vatskih velraoža  bijahu  još  uvieke  najmoćniji  knezovi  Subići ,  po- 
imence braća  Mladenova  Pavao,  Grregorije  i  Juraj,  prozvani  takodjer 
Banici,  pošto  im  je  otac  Pavao  bio  banom  hrvatskim.  Subići  držahu 
osim  svoje  baštine,  grada  Bribira,  mnogo  važnih  gradova  i  tvrdja 
po  Hrvatskoj,  a  ponajglavnije  takove  gradove,  kojimi  su  prietiH 
susjednim  dalmatinskim  gradovom.  Tako  su  imali  Ostrovicu  proti 
Zadru ,  Skradin  proti  Šibeniku ,  Klis  proti  Spljetu.  K  tomu  je  u 
njihovim  rukama  bio  i  važni  grad  Omiš  na  ušću  rieke  Cetine.  Uz 
Subića  slavni  su  u  iztočnom  kraju  Hrvatske  bliže  Bosni  knezovi 
Nelipići,  koji  imaju  u  svojoj  vlasti  sav  cetinski  kraj.  Jedan  Ne- 
lipić  držao  je  cetinsku  krajinu,  a  drugi  po  imenu  Ysan,  imao  je 
u  svojim  rukama  važni  Ključ  (Ysanus  de  Glavi).  U  predjehh  na 
sjeveru  Zrmanje  pa  do  Gvozda  glasoviti  su  krbavski  knezovi,  braća 
Budislav,  Pavao  i  Gregorije  Kurjakovići,  sinovi  kneza  Kurjaka.  Ciela 
župa  gadska  (gačka) ,  Vinodol ,  grad  Senj  u  rukama  je  knezova 
krčkih,  koji  su  podanici  toli  hrvatskoga  kralja  koli  mletačkoga 
dužde.  Glava  krčkih  knezova  bijaše  u  to  doba  knez  Frideriko. 
Osim  ove  vlastele  u  pravoj  Hrvatskoj  nalazimo  ih  silu  takodjer  u 
staroj  Slavoniji  medju  Dravom  i  Gvozdom.  Najznatniji  su  ovdje 
knezovi  Babonići,  prebivajući  na  medji  prave  Hrvatske  i  Slavonije. 
Jedan  tih  knezova,  po  imenu  Ivan  Babonić,  bijaše  g.  1322.  ban 
hrvatski,  pošto  je  kralj  Karlo  Roberto  skinuo  Mladena. 

Spomenuti  hrvatski  velikaši  bijahu  medjusobno  složni  samo  proti 
Mladenu  Subiću  i  proti  svomu  kralju.  Cim  je  Karlo  Roberto  u  li- 
stopadu 1322.  ostavio  glavni  hrvatski  grad  Knin,  te  sa  zarobljenim 
Mladenom  pošao  preko  Zagreba  u  Ugarsku ,  uvidiše  hrvatska  go- 
spoda, što  bjehu  počinila,  pa  se  sada  spremiše  složno  oprieti.  Subići 
zato  i  Nelipići  navale  još  u  studenu  1322.  na  kraljevski  grad  Knin, 
te  zauzmu  taj  ključ  Hrvatskoj ,  nebi  li  tako  zapriečili  ulaz  banu 
Ivanu  Baboniću,  kojega  bješe  Karlo  Roberto  poslao,  da  upokori 
hrvatsku  gospodu  i  obnovi  kraljevski  ugled  u  Hrvatskoj.  Sliedeće 
g.  1323.  pridruži  se  ovim  nezadovoljnim  knezovom  i  sam  Ivan 
Babonić  sa  svojim  rodom,  pošto  ga  bješe  Karlo  Robert  smetnuo 
sa  banske  časti  i  postavio  banom  nekoga  Nikolu,  rodom  Ugrina 
iz  plemenite  porodice.  Novi  ban  Nikola  pokori  doduše  Ivana  Ba- 
bonića  i  dodje  na  to  u  Hrvatsku,  gdje  sabere  sve  velmože  na  sabor; 
nu  jedva  bješe  Hrvatsku  ostavio,  hrvatska  se  gospoda  slože  u  savez 
sa  mletačkom  obćinom  proti  kralju  Karlu  Robertu. 


108 

Mletačka,  se  je  obćiiia  od  srca  radovala  tomu  koraku  hrvatske 
gospode,  ta  to  joj  bijaše  u  prilog,  da  se  podpurio  ugnjezdi  na  dal- 
matinskom primorju.  Imajući  još  odprije  u  svojim  rukama  gradove 
Zadar  i  Dubrovnik  na  kopnu,  a  skoro  sve  otoke  na  moru,  izticala 
se  je  za  banovanja  Mladenova  kao  prijateljica  Karla  Roberta,  te  je 
tobože  branila  gradove  Šibenik,  Trogir  i  Spljet  od  navala  Mladenovih. 
Posljedica  tomu  bijaše,  da  su  se  g  1322.  gradovi  Šibenik  (15. 
ožujka)  i  Trogir  (14.  svibnja)  utekli  pod  zaštitu  Mletčana,  tako  da 
je  napokon  od  Dalmacije  ostao  kralju  hrvatskomu  jedini  Spljet. 
Kralj  Karlo  Roberto  mjesto  da  to  zaprieči,  jo^  se  dne  3.  kolovoza 
1322.  liepo  zahvali  Mletčanom,  što  su  dalmatinske  gradove  branili 
ne  proti  njemu,  nego  za  čast  njegova  imena.  Nu  kad  je  malo  zatim 
Karlo  htjeo  svoju  vlast  obnoviti  u  Hrvatskoj  i  Dalmaciji,  eto  mu- 
drih Mletčana  proti  svomu  savezniku.  Oni  se  neustručavaju  skla- 
pati saveze  ma  i  sa  hrvatskimi  knezovi,  samo  da  i  nadalje  zadrže  za- 
uzete  gradove  u  Dalmaciji,  pa  da  napokon  zauzmu  i  sam  Spljet ! 

Karlu  Robertu  bijaše  sada  dvojaka  zadaća;  prvo  da  svladav  moćne 
knezove  hrvatske  obnovi  kraljevski  ugled  u  Hrvatskoj ,  a  drugo 
da  povrati  gradove  dalmatinske  svojoj  kruni.  Za  to  mu  se  pružila 
najbolja  prilika  baš  sada,  kada  je  skučiv  u  Ugarskoj  plemićku  oli- 
garhiju mogao  slobodnije  raditi  toli  za  uveličanje  države  svoje,  koli 
za  sjaj  porodice  svoje.  Sjaju  svoje  kuće  bijaše  položio  temelj  još 
g.  1320.  tim,  što  je  uzeo  za  ženu  Jelisavu,  kćer  poljskoga  kralja 
Vladislava  Lokietka,  i  tim  utro  svomu  sinu  put  do  poljskoga  prie- 
stola. 

Dočim  je  ovak'>  Hrvatska,  došav  med  ju  dvie  vatre :  medju  sve- 
djer  rastuću  moć  svojih  vladara  anžuvinske  kuće,  koji  su  radili  o 
što  većoj  centraHzaciji  i  zatoru  hrvatske  gospode,  i  medju  grabež- 
ljive pandže  mletačkoga  lava,  postala  nemoćna;  počela  se  je  na 
iztoku  jačati  i  osiljivati  sve  većma  srbska  država.  U  Srbiji  je  iza 
smrti  poduzetnoga  kralja  Uroša  H.  Milutina  (f  5.  novembra  1321.) 
te  iza  kratke  priestolne  borbe  upravo  sada  g.  1323.  postao  vla 
darem  Stjepan  Uroš  HL  Dečanski  (1323 — 1331.),  otac  slavnoga 
cara  Stjepana  Dušana  Silnoga.  Ako  je  već  TJroš  II.  Milutin  do- 
sljedno 0  tom  radio,  da  razširi  medje  države  svoje,  te  se  je  tija 
umiešao  u  bugarske  posle :  to  nisu  ni  nasljednici  njegovi  mirovali. 
Moglo  se  je  već  tada  slutiti,  da  će  doskora  buknuti  borba  medju 
srbskimi  Nemanjići  i  ugarsko-hrvatskimi  Anžuvinci  o  gospodstvo 
na  balkanskom  poluotoku. 


# 


109 

Odnošaji  susjeda  pokazivahu  mladomu  banu  Stjepanu  Kotroma- 
niću,  kojim  mu  je  putem  udariti,  da  očuva  svoju  banovinu.  On  se 
pokloni  novo  zasjavšoj  zviezdi  Anžuvinaca  i  postade  vjeran  pri- 
staša Karla  Roberta.  U  prvi  čas  čini  se,  da  bi  bilo  mnogo  narav- 
nije,  da  se  je  Stjepan  Kotromanić  bio  pridružio  svojemu  rodjaku, 
srbskomu  kralju  Stjepanu  Urošu  III.,  —  ta  po  majci  svojoj  bi- 
jaše u  rodu  srbskim  Nemanjićem;  —  nu  kada  čujemo,  kako  je 
Stjepan  Uroš  III.  postupao  sa  svojim  bra,tićem  Vladislavom,  ujcem 
Stjepana  Kotromanića,  i  kako  je  sam  Vladislav  morao  bježati  u 
Ugarsku,  to  se  nečudimo,  kada  bosanski  ban  svom  dušom  prianja 
uz  Karla  Roberta.  Na  to  ga  goni  ne  samo  zahvalnost,  nego  i  strah 
pred  srbskim  kraljem. 

Tim,  što  se  je  ban  bosanski  povjerio  kralju  Karlu  Robertu,  nu- 
djala  se  je  očita  korist  obojici.  Karlo  Robert  mogao  se  je  nadati, 
da  će  pomoćju  bosanskoga  bana  laglje  obuzdati  velikaše  hrvatske ; 
a  Stjepanu  Kotromaniću  pružala  se  je  zgoda,  da  se  upliće  na  svoju 
korist  u  posle  hrvatsko-dalmatinske.  Karlu  Robertu  bijaše  zato  oso- 
bito stalo,  da  Stjepana  bana  još  bolje  priveže  uz  svoju  porodicu. 
Pošto  se  bješe  još  god.  1319.  snovana  ženitba  sa  groficom  orten- 
buržkom  razvrgla,  to  sada  1323.  kralj  Karlo  dade  Stjepanu  Kotro- 
maniću za  ženu  jednu  dalju  rodjakinju  svoje  supruge,  po  imenu 
Jehsavu,  kćer  kujavskoga  vojvode  Kazimira.^  Ovom  ženitbom  po- 
diže se  znatno  ugled  bana  Stjepana..  Dubrovčani,  koji  su  ga  još 
nedavno  u  spisih  svojih  nazivali  naprosto  banom  ili  knezom  Bosne, 
zovu  ga  27.  ožujka  1324.  „preuzvišeni  muž  i  gospodin  Stjepan, 
vojvoda  Usore,  Bosne,  Soli  i  premnogih  drugih  mjesta",  šalju  pre- 
danj  svoje  poslanike  i  mite  ga  darovi  vriednimi  150  perpera,  samo 
da  im  nadalje  ostane  sklon  i  prijazan.'  I  u  samoj  Hrvatskoj  dodje 
ban  Stjepan  na  glas.  U  jednom  ugovoru,  što  ga  13.  veljače  1324. 
sklopiše  plemići  bribirski  sa  zadarskom  obćinora  2a  medjusobnu 
obranu  od  zajedničkih  neprijatelja,  naročito  se  obveza  zadarska  ob- 

■^  Kazimirus  vero  licet  plures  filios  habuissot  «t  filias,  unus  tamen  Wladi- 
slaus  dux  praedictus  et  ima  Jifia,  quae  per  dominam  Elisabetham  reginam 
Ungariae,  amitam  suam  cuidam  duci  de  Bosna  data  fuit  in  uxorem ,  re- 
manserunt  Joannis  de  Czarnkov  chronicon  Polonorum  (A.  Bielowski, 
Monumenta  Poloniae  historica,  II.  p  661);  Sravni  još:  Caro  J.,  Geschichte 
Polens,  II.  p    366. 

*  „excellens  vir  dominus  Stepanus  dux  Usore,  Bossine  et  de  la  Sale  et 
aliorum  pluriinorum  locorum"  .  .  .  Monum.  Ragus.  p.   115. 


110 

ćina,  da  će  Bribir  i  njegovu  vlastelu  braniti  od  svih  neprijatelja, 
„izuzev  kralja  ugarskoga,  obćinu  mletačku  i  bosanskoga  bana  Stje- 
pana. "  * 

Borhe  u  Hrvatskoj ;  Stjepan  Kotromanić  udara  na  kneza  Nelipića. 
Iste  god.  1324.  pruži  se  banu  Stjepanu  prvi  put  prilika,  da  se 
uplete  u  posle  hrvatske  i  dalmatinske.  U  Hrvatskoj  naime  bješe 
buknula  razmirica  medju  Šubići  i  Nelipići  radi  važnoga  grada 
Knina,  ključa  tadanjoj  Hrvatskoj.  Još  u  studenu  1322.,  umah  po 
odlazku  Karla  Roberta  u  Ugarsku,  zauzeše  Šubići  zajedno  sa  Ne- 
Hpići  kraljevski  dosele  grad  Knin  ,  te  bi  povjereno  Nelepiću,  da 
njim  upravlja.  Tim  se  znatno  podiže  ugled  Nelipićev,  tako  da  se 
je  činilo,  da  će  do  skora  dostići  sjaj  i  moć  Mladena  Subića.  Nu 
to  domala  nije  više  godilo  braći  Subićem,  Pavlu  i  Gregoriju,  a 
najmanje  Jurju  kliskomu,  koji  se  poboja  premoći  NeUpićeve.  Od- 
luči zato  sklopiti  savez  hrvatske  gospode  proti  Nelipiću.  Najprije 
se  obrati  bosanskomu  banu  Stjepanu,  susjedu  Nelipićevu,  a  svomu 
iskrenomu  prijatelju,  koji  takodjer  nije  želio  vidjeti  Nelipića  suviše 
jaka:  zatim  pozove  u  pomoć  Friderika  kneza  senjskoga,  Zadrane, 
zatim  druge  knezove  i  župane.  Pomoćju  ovih  svojih  saveznika  na- 
daše se  Juraj  nadhrvati  NeHpića  i  oteti  mu  grad  Knin.  Nu  ni 
Nehpić  neostade  skrštenih  ruku,  već  zatraži  saveznika.  Prvi  mu 
se  pridruži  vojvoda  hhvanjski  Mihovilić  sa  300  vojnika,^  a  za 
njim  se  povedoše  krbavski  knezovi  Kurjakovići.  I  sam  grad  Trogir 
obeća  mu  svoju  pomoć. 

Rat  započe  Juraj  Subić  padši  sa  Poljičani  i  bosanskim!  pomoć- 
nimi  četami  dne  7.  lipnja  pod  Knin.  Utabori  se  gradu  na  iztoku 
na  ovisoku  brdu  Topolju  kod  slapa  rieke  Krke,  te  obsiedaše  odavle 
Knin  i  očekivaše  pomoć  od  Friderika,  kneza  senjskoga,  i  od  Za- 
drana, koje  mu  je  dovodio  Bajamonte ,  nevjernik  i  odmetnik  mle- 
tačkoj obćini  Nu  u  to  stigne  Nelipić  sa  Mihovilićem  na  obranu 
Knina,  te  potuče  do  nogu  Jurjevu  vojsku.  Bosanske  pomoćne  čete 
pobjegoše  kući  glavom  bez  obzira;  sam  Juraj  zajedno  sa  svojimi 
vojvodami  i  sa  Zadraninom  Bajamontom  pade  dobitniku   u   ruke.'' 

^  Ljubić,  Mon.  Slav.  meriđ.  I    p.  348. 

^  Michae  Madii  historia  (Lucius,  de  regno  Dalm.  p.  379). 

''  Dom.  comes  Georgius  sub  A.  D.  currentibus  1324.  mense  Junii  luče  VII. 
congregato  exercitu  diversarum  partium  Sclavorum  tam  de  comitatu 
Cliunae,    quam  de  hanatu   Bosnae,    et    etiam    de   Policio    habens    secum 

LXXX    equites,    et  pedites  venit    Tininium ilti  vero   de   Bosna 

fugam  arripuerunt  .  .  .  Michae  Madii  historia,  cap.  23.,  pag.  379. 


111 

Poraz  Jurja  Subića  i  bosanskih  četa  (izmedju  10.  i  13.  lipnja) 
pekao  je  ljuto  bana  Stjepana.  Da  bi  se  osvetio,  nastavi  na  svoju 
ruku  borbu  proti  Nelipiću  i  njegovim  saveznikom.  Nelipiću  priskoči 
u  pomoć  grad  Trogir.  Dne  9.  srpnja  1324.  sabere  knez  trogirski 
Nikola  Venerio  četu  od  200  momaka,  učini  joj  kapetanom  Dujma 
Stjepanića  i  pošalje  ju  u  pomoć  Nelipiću.  Posebnim  naputkom 
naloži  trogirski  knez  kapetanu  Stjepaniću,  da  se  sa  svojom  četom 
pridruži  Nelipiću  i  njegovu  savezu,  te  da  radi  „njim  u  pomoć  i  korist 
proti  banu  bosanskomu  Stjepanu,  njegovu  bratu  i  Ijudem  njegovim", 
da  se  uvieke  bavi  u  zemljah  Nelipićevih  i  njegovih  saveznika  i  da 
neizilazi  iz  njih,  osim  ako  bi  bilo  zametnuti  bitku  sa  Stjepanom  i 
bratom  njegovim."^  0  daljem  tečaju  vojne  nema  podataka,  nu  si- 
gurno jest,  da  ban  Stjepan  Kotromanić  nije  uspio  proti  Nelipiću, 
pošto  je  Juraj  Subić  još  u  ožujku  sliedeće  godine  1325.  čamio  u 
tamnici  kneza  Nelipića.®  Nu  zato  je  Stjepan  ban  ljuto  zamrznuo 
na  Nelipića,  a  još  više  na  Trogirane,  njegove  saveznike. 

Najprvo  nastojaše,  da  naškodi  Trogiranom  Cim  bješe  postao  sa- 
mostalnim banom  u  Bosni,  bješe  on  Trogiranom,  kao  i  ostalim  ži- 
teljem dalmatinskih  gradova  podielio  razne  sloboštine,  medju  inim 
i  slobodu  trgovanja  u  svom  vladanju.  0  tom  bješe  dapače  i  slo- 
bodno pismo  izdao,  da  i  mletačkoj  obćini  kao  zaštitnici  Trogira 
pismeno  se  obvezao.  Nu  sada,  pošto  se  je  Trogir  pridružio  njegovim 
protivnikom  u  Hrvatskoj,  uzkrati  on  svoju  zaštitu  trogirskim  tr- 
govcem, i  tim  zapne  trgovina  Trogirana  sa  Bosnom.  Bosanski  ži- 
telji navaljivahu  dapače  na  trogirske  trgovce  tija  i  na  hrvatskomu 
zemljištu,  te  im  otimahu  robu  i  novaca.  Tako  je  u  to  ratno  doba 
bosanski  podanik  Stjepko  Miroslavić  provalio  u  okoliš  Cetine  rieke, 
te  porobio  trogirskoga  gradjanina  Nikolu  Jakobova,  otevši  mu 
robe,  koja  je  vriedila  2000  dinara.  Trogirani  se  s  toga  prepadoše, 
pošto  je  0  trgovini  sa  Bosnom  visilo  njihovo  blagostanje.  Trogir- 
ski knez  Nikola  Venerio  poče  sada  nastojati,  kako  bi  se  sa  bosan- 

^  Item  quod  esse  đebeas  cum  dicto  exercitu  in  ipsorura  Greg.  et  Nelip.  et 
filiorum  Curiacii,  et  sue  lige  auxilium  et  fauorem  contra  comit.  Stepo- 
sium  de  Bosna  et  fratrem  Steposii ,  et  gentem  suam  ....  non  exeundo 
territorium  ipsorum  Greg.  Voy.  et  fil  Cur.  nisi  forte  causa  dandi  bellum, 
vel  accipiendi  cum  ipso  Steposio ,  et  fratre  suo,  et  eorura  gentem  dum 
tamen  non  vadas  in  Bosna  causa  agredi  aliquid  pro  ipsis  Ge.  Nel.  et 
fil.  Cur.  contra  ipsum  Steposium  et  fratrem  suum,  et  gentem  suam.  Lu- 
čio, Memorie  di  Trau,  p.  177. 

®  Michae  Madii  hist.,  cap.  24.  p    379. 


112 

skim  banom  izmirio.  Stjepanu  bijaše  to  vrlo  drago,  jer  se  je  nadao 
ovim  putem  razdvojiti  Trogirane  sa  Nelipićem  i  njegovim  savezom. 
Izjavi  za  to  na  pritužbu  Trogirana,  da  mu  je  veoma  neugodno, 
što  se  je  to  dogodilo  trogirskomu  gradjauinu,  koji  bi  po  ugovorih 
imao  biti  pod  zaštitom  i  okriljem  njegovim,  te  seje  ujedno  pokazao 
spreman  učinjeno  popraviti  i  Nikoli  Jakobovu  štetu  naknaditi. 
Obradovan  s  toga  trogirski  knez  pošalje  na  to  Nikolu  Jakobova 
u  Bosnu  pred  bana  i  dade  mu  12.  lipnja  1326.  popratno  pismo,  u 
kojem  nastoji  laskavimi  rlečmi  banu  ugoditi.  Tuj  iztiče,  da  će 
u  buduće  i  drugi  žitelji  Dalmacije  radje  zalaziti  sa  svojom  trgom  u 
Bosnu,  budu  li  znali,  da  su  sigurni  i  da  im  se  nije  nićesa  bojati; 
a  tim  da  će  ugled  banov  silno   narasti.^ 

Nije  poznato,  da  li  je  ban  Stjepan  Trogiranom  ugodio;  nu  valjda 
da  im  nije  dao  zadovoljštine,  pošto  mu  se  je  u  to  pružila  liepa  zgoda, 
da  se  obori  na  svoje  protivnike.  Karlu  Robertu  naime  bješe  do- 
jadilo, što  iza  g.  1322.  nije  bilo  nikakova  poredka  u  Hrvatskoj,  a 
napose  što  su  se  podigle  dvie  ratujuće  stranke  pod  Šubići  i  Nelipići. 
Odluči  zato  stranku  Nelipićevu,  protivnicu  bosanskoga  bana  Stje- 
pana i  saveznicu  IMletčanom  podložna  Trogira  pokoriti  i  red  u 
Hrvatskoj  uvesti.  U  to  ime  pošalje  g.  1326.  Mikića,  bana  ciele 
Slavomje,  na  kneza  Nelipića  i  njegovu  premoćnu  stranku.  Svi 
protivnici  Nelipićevi,  Frideriko  knez  krčki  i  senjski,  Subići,  a  na- 
pose bosanski  ban  Stjepan  poveseliše  se  dolazku  bana  I^Iikića.  Još 
dok  je  ovaj  dolinom  Une  silazio  kroz  Slavoniju  prema  Hrvatskoj, 
pridruži  mu  se  knez  krčki  Frideriko,  a  malo  zatim  i  bosanski  ban 
Stjepan.  Uz  put  zauzme  Mikić  gradove  kneza  Babonića  na  medji 
hrvatsko-slavonskoj,  a  na  to  dopre  u  Hrvatsku.  Svi  protivnici  Ne- 
lipićevi potekoše  mu  u  susret  i  nadariše  ga  obilnimi  darovi,  a  na 
to  zauzme 'Mikić  grad  Unac  na  istoimenoj  riječici  u  današnjoj 
Bosni.  Odavle  je  po  svoj    prilici   imao   dolinom  Butišnice    provaliti 

«  Trogirski  knez  piše  „magnifico  et  potenti  d.  d.  Stefano  libero  principi 
et  d.  Boznae,  Ussore,  et  Sale,  et  plurimorum  aliorum  locorum,  atque 
terrae  Chelvn  comitv\  te  ma  veli,  ako  očuva  gradjanina  Nikolu  Jakobova 
od  štete,  nanesena  mu  „de  Stepcho  filio  Miroslavi  .  .  .  de  Rachitema 
homine  vestro   qui   dictum  nostrum    derobavit  prope    lumen    Cetinae   de 

valore  lib    2000  denarioriim«  ^„   x^  r.        i 

^  .        ^^"^  aenariorum     ,   .  .  ,  da  ce  „ex  hoc   honor   vester  accres- 

citur     1  „cetenque  moratores  Dal.  ex  hoc  fidei   vestrae  constantiam  cog- 

noscentes    cum    suis   mercibus   ad   partes    vestras   secure   concurrent    de 

aHquo  non  timentes«.  Lučio,  Memorie  di  Traii,  pag    188 


113 

do  Knina  i  oteti  taj  važni  grad  porodici  Nelipića.^*^  Nu  i  stranka 
Nelipićeva  bješe  se  spremila  na  odpor.  Uzanj  pristajahu  knezovi 
krbavski  Budislav,  Pavao  i  Gregorije  (Kurjakovići),  vojvoda  Mihovilić 
i  knez  Tvrtko  Vladislavić;  a  pomagahu  ga  još  i  gradovi  dalma- 
tinski Spljet  i  Trogir  Spljet  dapače  bješe  od  sama  prkosa  proti 
Jurju  Šubiću  nedavno  izabrao  Nelipića  svojim  knezom,  nadajuć 
se  uza  to,  da  će  ga  moćni  taj  knez  obraniti  od  navale  Klišana, 
podanika  Subićevih. 

Borba  Nelipića  i  njegove  stranke  proti  banu  Mikiću  i  banu  bo- 
sanskomu vodila  se  je  u  lipnju  1326.  godine.  Dne  25.  lipnja  po- 
šalje knez  trogirski  Nikola  Venerio  pomoćnu  četu  pod  kapetanom 
Juršom  Perčelom  u  pomoć  Nelipiću.  U  popratnom  pismu  moli  knez 
trogirski  Nelipića,  neka  ga  izvine,  što  radi  predstojeće  žetve  ne- 
može  veće  čete  poslati ;  a  uza  to  mu  srdačno  želi  „žudjenu  pobjedu 
i  slavlje  nad  neprijateljem."^^  Potankosti  dalje  borbe  nisu  poznate; 
ali  je  sigurno,  da  ban  Mikić  i  ban  bosanski  Stjepan  nisu  mogli 
osvojiti  niti  Knina  niti  drugih  gradova  njegovih  i  saveznika  nje- 
govih. ^^  Zadovoljiše  se  napokon  tim,  da  su  pošli  u  Zadar,  savezni 
grad  Subićem  i  banu  Stjepanu,  gdje  bjehu  uz  veliko  slavlje  doče- 
kani. Na  to  ban  Mikić,  videći  da  nemože  uspjeti,  ostavi  Hrvatsku. 
Na  povratku  stavi  u  dolini  Une  u  gradu  Bihaću  posadu,  a  zatim 
ode  put  sjevera  neopraviv  baš  ništa. 

Pomoć,  što  ju  je  g.  1326.  podao  ban  Stjepan  proti  moćnomu 
Nelipiću,  nije  nimalo  prudila;  Stjepan  Kotromanić  nije  ni  ovaj  put 
svoga  susjeda  a  protivnika  nadjačao.  Jedina  posljedica  tim  borbam 
bijaše,  da  se  je  grad  Spljet,  kojemu  je  tada  bio  knez  Nelipić,  a 
kapetan  Budislav  Ugrinić,  sliedeće  g.  1327.  dne  18.  kolovoza  podao 
u  zaštitu  Mletčana.  Za  primjerom  Spljeta  povede  se  g.  1329.  i  grad 
Nin,  i  tako  dospije  napokon  sve  dalmatinsko -hrvatsko  primorje  od 
Velebita  do  Cetine  pod  vlast  mletačku. 

'^  Michae  Madii  historia,  cap.  28,  p.  380. 

^^  Egregiis  et  potentibus  viriš  d.  d.  Budislauo  com.  Corbaviae  filio  olim 
com.  Curiacii,  et  Nelipitio  hon.  com.  Tininii  et  Spalati,  Greorgio  filio  Mi- 
chouilovich  voyvode,  et  Paulo  et  Gregorio  fratribus  dicti  com.  Budiš] aui, 
ac  Tuartcho  filio  com.  Vladislauich  amicis  suis  carissimis  tamquam  fra- 
tribus quamplurimum  dilegendis,  Nicolaus  Venerio  .  .  .  salutera,  et  de 
inimicis  sicunt  optat  gloriam  et  trium2)hum  .  .  ,  Lučio,  Memorie  di  Trau, 
p.  188. 

^^  Finaliter  videns  (banus)  se  quod  habero  non  potest  suum  intentum  de 
castris  Chroatiao  abiit  iii  Ungariam...  Michae  Madii  hist,,  cap.  28.  p.   380. 

8 


114 

Humska  zemlja  sa  Krajinom  Makarskom  i  Završjem  spađe  pod 
Bosnu;  Stjepan  Kefromanić  uznemiruje  Korčulu.  Dočim  je  ban 
Stjepan  u  borbi  s  knezom  Nelepićem  ostao  kratkih  rukava,  nasmija 
mu  se  u  isto  vrieme  sreća  na  drugoj  strani.  Godine  naime  1325. 
uspije  mu  pridružiti  svojoj  državi  humsku  zemlju  ili  Zahumlje,  koje 
je  dosele  od  druge  polovice  13.  stoljeća  bilo  u  rukama  srbskih  vla- 
dara. Kako  je  Hum  dospio  pod  Bosnu^  nije  poznato,  pošto  viesti 
Orbinove  o  tom  malo  vriede;  ali  je  sigurno,  da  je  već  g.  1325.  bio 
u  vlasti  bana  Stjepana,  pošto  ga  knez  trogirski  dne  12.  lipnja 
1326.  zove  „knezom  hmnske  zemlje/^  ^^  Nije  nevjerojatno  mnienje 
onih,  koji  tvrde,  da  je  prije  toga  vladao  humskom  zemljom  neki 
knez  Nikola  pod  vrhovničtvom  srbskim ;  ban  Stjepan  da  je  kneza 
Nikolu  svladao  i  Hum  zauzeo,  a  Nikoli  knezu  da  je  dao  za  ženu 
sestru  Katarinu,  koja  mu  rodi  sinove  Bogišu  i  Vladislava  Nikolića.^* 
Ova  je  viest  tim  vjerojatnija,  što  se  kasnije  g.  1347.  zaista  braća 
Vladislav  i  Bogiša  Nikolići  spominju  kao  vlastela  humska,  a  uza 
to  se  naročito  kaže,  da  su  nećaci  bana  Stjepana. ^^ 

Ban  Stjepan  nebijaše  tim  uspjehom  zadovoljan.  Stekavši  krasno 
primorje  od  Dubrovnika  do  Neretve  poželi  si  takodjer  zemlju  pri- 
morska na  sjeveru  Neretve  do  rieke  Cetine.  Ovaj  kraj  sa  glavnim 
gradom  Makarskom  i  gradom  LapČanjem  pripadaše  nekoć  kneže- 
vini Neretvi,  uli.  stoljeću  dospije  pod  Hrvatsku,  te  je  napose  kao 
morska  župa  (Maronia)  znamenit  u  pov jesti  hrvatskoj.  Tuj  je  u 
12.  stoljeću  bilo  na  glasu  hi'vatsko  pleme  Kačića;  podanici  toga 
plemena  bijahu  tada  zloglasni  gusari,  a  uza  to  i  pristaše  patarena. 
Nakon  mnogih  napora  sa  strane  ugarsko-hrvatskih  vladara  i  mle- 
tačke obćine  uspije  Mletčanom  križarskom  vojnom  g.  1276 — 1279. 
moć  Kačića  slomiti.  Da  bi  žitelji  prediela  medju  Cetinom  i  Ne- 
retvom, koji  se  je  u  to  počeo  zvati  Krajinom,  priljubili  vjeru  rim- 
sku, obnovljena  bi  početkom  14.  stoljeća  starodrevna  biskupija 
makarska.  Nu  ni  prvomu  biskupu  Valentinu  nebi  obstanka  u  Ma- 
karskoj ;  jer  malo  zatim  zauze  Makarsku  bosanski  ban  Stjepan 
Kotromanić.  Makarski  biskup  Valentin  morade  pobjeći  u  grad  Omiš 
na  ušću  rieke  Cetine,  na  skrajnju  sjevernu  točku  svoje  biskupije  ;^^ 

^^  Vidi  citat  u  noti  9. 

^^  Caroli  du  Fresne,  Illyricum  vetus  et  novum,  pag.   130. 
^^  „per  Vladislav  um  et  Boghissam   Nicolich,    nepotibus   domini   bani".    Mo- 
numenta Ragusina  I.  p.  259. 
^^  Grodine  1344.  piše  papa  Klimenta  VI.  nadbiskupu  spljetskomu  Dominiku: 


115 

a  sva  Krajina  od  Cetine  do  Neretve  zapade  bosanskoga  bana  Stje- 
pana, koji  ju  malo  zatim  sjedini  sa  netom  stečenom  zemljom  hum- 
skom. Kačićem  nema  odsele  u  Krajini  spomena;  mjesto  njih  se 
posljednjih  dana  vladanja  Stjepana  Kotromanića  javljaju  tuj  kne- 
zovi Radivoj  i  Mrdeša  Boj^avčići^  sinovi  kneza  Bogavca,  kojim  su 
potomci  kasnije  na  glasu  u  povjesti  bosanskoj  (Radivoj evići ,  Jur- 
jev^  Vukićevići).^^ 

"Stekavši  ban  Stjepan  Kotromanić  Krajinu  makarsku  nemogahu 
se  više  održati  hrvatske  župe,  što  su  bile  medju  Bosnom  i  makar- 
skim  primorjem.  Tako  se  zgodi ,  da  je  malo  vremena  iza  uzeća 
humske  zemlje  bosanski  ban  zavladao  hrvatskimi  župami:  Dumnom, 
Hhvnom  i  Dlamočem,  od  kojih  postade  oblast  Završje,  zvana  kas- 
nije Zapadne  strane.  ^^ 

Dočim  je  dakle  ban  Stjepan  u  borbi  sa  cetinsko-kninskim  kne- 
zom Nelipićem  bio  zlo  prošao;  poslužila  mu  je  liepo  sreća  g.  1325. 
i  sliedećih  godina  na  drugoj  strani.  On  nije  samo  podložio  humsku 
zemlju  i  odtrgnuo  od  Hrvatske  više  župa,  nego  je  takodjer  za- 
vladao i  krasnomu  primorju  od  zidina  grada  Dubrovnika  pa  sve  do 
Omiša  na  ušću  Cetine.  Tim  se  je  bosanska  banovina  ]yrvi  put  za 
svoga  obstanka  domogla  mora  i  zadobila  novu  podlogu,  da  postane 
velika  država. 

Ohrabren  dosadanjom  srećom  poželi  Stjepan  ban  svoju  vlast  raz- 
širiti  po  susjednih  dalmatinskih  otocih ,  kojim  su  tada  bili  gospo- 
dari Mletčani.  Naročito  se  spominje ,  da  je  smierao  osvojiti  otok 
Korčulu  naprama  poluotoku  Pelješcu.  U  to  ime  tražio  je  u  susjeda 
Dubrovčana;  da  mu  ustupe  nekohko  svojih  ladjica;  nu  čini  se,  da 

„Querelam  venerabilis  fratris  nostri  Valentin!  episcopi  Mucarensis  rece- 
pimus  continentem,  quod  licet  ipse,  qui  iam  viglnti  annis  extitit  episcopus 
Mucarensis,  propter  occupationem  infidelium  partium  de  toto  episcopatu 
suo  Mucarensi  nonnisi  quandam  particulam,  que  Almisium  nuncupatur, 
cum  quibusdam  villis  et  locis  in  Mucarensi  diocesi  consistentibus,  in  qua 
etiam  Almisium  ipsum  consistit,  habere  noscatur  ..."  Theiner,  Monum. 
'  Hung.  I.  p.  674    Da  je   makarska   biskupija   bila  upravo  u  vlasti   bosan- 

skoga bana,  razabira  se  iz  pisma  istoga  pape  na  bana   Stjepana.  Theiner 
•  y^-^oji.  Hung.  I.  p.  675, 

jT     1'  O  prvom  pojavu  Bogavčića,  kasnije    Radivojevići,  Jurjevići   i   Vukićevići 
^^^^z' zvanih,  vidi:  Ljubić  S.  Monum.  Slavor.  merid.  V.  p.  352. 

^*  U  povelji  bana  Stjepana  od  g,  1332.  spominju  se  kao  vlastela  od  Za- 
vrsja:  župan  Ivahan  Pribilović,  Vlatko  Dobrovojević,  čeonik  hlap  Ivan 
Budisalić,  Divoš  Tiehoradović,  Gojsav  Vojsilović,  i  Branoš  Ceprnić,  knez 

Paval  Hrvatinić,  Stanac  Vojsalić,   Miklošić,  Mon.  serb.  p.  102. 

* 


116 

sn   IVIletčani,   vrhovni   gospodari  i  Dubrovnika  i  Korčule,    osujetili 
osnove  njegove.^^ 

Stjepan  Kotronianić  prema  gradu  Dubrovniku,  osobito  godina 
1332.  i  1333.  —  U  prvo  vrieme  svoga  vladanja  malo  da  se  ban 
Stjepan  nije  zavadio  sa  Dubrovnikom  Ljeti  naime  g.  1322,  kad 
mu  je  još  bio  skrbnikom  ]\iladen  Subić,  porobiše  bosanski  žitelji 
dubrovačkoga  trgovca,  sina  Marina  Menčetića.  Dubrovačko  malo 
vieće  zaključi  zato  23.  studenoga  iste  godine,  da  se  od  bana  traži 
zadovoljština  i  odšteta;  ako  je  nebi  dao,  neka  se  pozovu  dubro- 
vački trgovci,  da  sa  svojim  trgom  ostave  sve  bosanske  zemlje.^" 
Ban  Stjepan  medjutim  mudro  popusti,  te  već  28.  svibnja  1323. 
posla  veliko  vieće  dubrovačko  poslanike  svoje  predanj,  da  ugovore 
g  njim  ugovor,  po  kojem  bi  njihovi  trgovci  mogli  „dolaziti,  stojati 
i  odilaziti  iz  njegove  zemlje",  a  da  budu  sigurni  svojimi  osobami  i 
imetkom. ^^  Od  ovoga  časa  zavlada  ljubav  i  prijateljstvo  medju 
banom  i  Dubrovnikom.  Štovanje  Dubrovčana  postade  veće,  kad  je 
ban  oženio  Poljakinju  Jelisavu,  i  sve  veće,  kada  je  Stjepan  Ko- 
tromanić  sjedinio  humsku  zemlju  sa  svojom  banovinom.  Grodine 
1329.  bijahu  dapače  Dubrovčani  spremni  uzajmiti  mu  svoje  ladje, 
da  udari  na  otok  Korčulu. 

Ljubav  svoju  prema  susjednomu  Dubrovniku  očitovao  je  ban 
Stjepan  napose  g.  1332.  i  1333.  Dne  15.  kolovoza  1332.  izdade 
^slavni  gospodin  ban  Stjepan,  gospodin  svem  zemljam  bosanscem  i 
humscem  i  dolnjem  krajem  gospodin"  povelju,  kojom  „utvrdi  zakon, 
ki  je  prvo  bio  medju  Bosnom  i  Dubrovnikom,  da  zna  vsaki  človik, 
koji  je  zakon  prvo  bil."  Osim  toga  naredi  ban,  „Dubrovčani  da 
živu  humskom  zemljom  u  njih  zakonu  u  prvom."  Napokon,  ako 
bi  rat  buknuo  medju  Bosnom  i  Dubrovnikom,  česa  Bog  nedaj,  ban 
će  dozvoliti  dubrovačkim  trgovcem  6  mjeseci  za  povratak  iz  Bosne 

'®  Possint  (tres  sapientes  in  Venetia)  redarguere  per  litteras  Baguseos  de 
eo,  quod  volunt-  concedere  de  suis  barchis  bano  Sciposlo  venturo  in  of- 
fensionem  illorum  de  Curzola .  .  .  Ljubić,  Monumenta  Slav.  merid.  I.  p. 
158.  —  I  kasnije  su  bosanski  velmože  uznemirivali  susjedne  otoke  Brač, 
Korčulu  i  Hvar,  te  je  valjda  takovom  prilikom  ubio  mletački  knez  sa 
otoka  Brača  bosanskoga  kneza  Mrdešu  Bogavčića.  „Merdesse  Bogavchich  . , . 
olim  et  iamdudum  interfecti  per  quemdam  nobilem  de  Venetiis  tune 
rectorem  insulae  Braciae,  tempore  quo  dicta  insula  per  ducale  dominium 
regebatur  Venetiarum"  (dakle  prije  g.  1358).  Ljubić,  Mon.  SI.  m.  V.p.  353. 

^°  Monumenta  Ragusina,  I.  p.  72. 

^^  Monum.  Eagus.  I.  p.  85. 


117 

domu  svojemu. ^^  Mnogo  je  znamenitija  povelja  bana  Stjepana,  iz- 
dana Dubrovčanom  15.  veljače  sliedeće  godine  1333.  Deseć  se  tada 
Stjepan,  po  milosti  božjoj  ban  Bosni  i  Usori  i  Soli  i  gospodin  hum- 
skoj zemlji,  pod  gradom  Srebrenikom  na  Usori,  darova  tom  pri- 
likom Dubrovčanom,  svojim  drazijem  prijateljem  „vas  Rat  i  Ston 
i  Prevlaku  i  otoke,  koji  su  okolo  Rata,  ...  i  sve,  što  je  od  Pre- 
vlake do  Loišća"  u  baštinu  i  u  plemenito  do  vieke  vjekoma.  „I 
jošće  se  obetuje  gospodin  ban  Stefan  sebe  i  svoje  sjeme,  ako  se 
sluči  u  nekoje  vrieme  ili  gospodin  ili  vlastelin  ili  graždanin  ili  Iju- 
dije,  koji  bi  pakostili  Ratu  ili  Prevlaci,  da  pomože  koliko  može 
naša  jakost.  "^^  Za  taj  obilan  dar  obećaše  s  druge  strane  Dubrov- 
čani, da  će  za  Rat  i  Ston  plaćati  banu  i  njegovim  potomkom  svake 
godine  na  dan  sv.  Vlaha  dohodak  od  500  perpera,  pače  i  u  tom 
slučaju,  ako  ban  i  njegovi  potomci  „nebudu  gospoda  humskoj  zem- 
lji" ;  nadalje  ako  bi  ban  ili  njegovi  potomci  došli  u  Dubrovnik,  da 
mogu  slobodno  stanovati  u  zidanoj  palači ,  dokle  hoće ,  a  neće  za 
to  plaćati  nikakova  najma;  Dubrovčani  napokon  neće  u  novo  ste- 
čena mjesta  primati  vlastelina  bosanskih,  koji  bi  bili  nevjerni  budi 
banu  budi  njegovim  potomkom.  Sliedeće  godine  1334.  u  prosincu 
napisa  ban  Stjepan  Dubrovčanom  pismo,  u  kojem  ih  izviesti  o 
nekoj  nagodi  učinjenoj  s  njihovimi  trgovci  glede  trgovine  i  soli  u 
Drivah.^^  U  obće  je  ban  Stjepan  u  to  doba  radio  oko  živahnijega 
razvoja  trgovine  bosanske  sa  susjednimi  zemljami  i  državami;  to 
se  medju  inim  razabire  takodjer  iz  pisma  mletačke  obćine  od  14. 
ožujka  1335.,  kojim  ona  podieli  razne  polakšice  Sibenčanom,  trgu* 
jućim  s  Bosnom.  ^^      * 

Vjerski  odnošaji  u  Bosni;  Stjepan  Kotromanić prianja  (g.  1340.) 
uz  rimsku  crkvu.  Već  bi  spomenuto,  kako  se  je  iza  god.  1250. 
slabo  revnovalo  proti  bosanskim  patarenom.  Uslied  toga  ojača  pa- 
tarenstvo  u  zemlji  toli  silno,  da  je  patarenska  crkva  bosanska 
(ecclesia  Sclavoniae)  došla  na  glas  i  u  zapadnoj  Europi.  Katolička 
crkva  naprotiv  propadaše  svedjer;  isti  biskupi  neprebivahu  više  u 
Bosni,  nego  u  Djakovu-  Još  g.  1303.  za  banovanja  Mladena  Su- 
bića  pozivaše  papa  Bonifacije  VIII.  nadbiskupa  koločkoga  Stjepana, 

''*"  Miklošić,  Mon.  serb.  p.  101—103 
23  Miklošić,  Mon,  serb.  pag.  105—107. 
^*  Pucić,  Spomenici  srbski,  II.  p.  14. 
'■^^  Ljubie,  Mon.  Slav.  merid.  I.  p.  443. 


118 

da  podigne  križarsku  vojnu  na  krivovjerce  u  banovini  bosanskoj  ;^° 
nu  to  nije  nimalo  prudilo,  te  su  se  s  toga  biskupi  bosanski  redom 
zahvaljivali.^'  Papa  Ivan  XXTI.  htjede  tomu  pomoći,  te  imenuje 
3.  srpnja  1317.  biskupom  bosanskim  dominikanca  Petra ;^^  osim 
toga  radio  je  g.  1319.  oko  bana  Mladena  Subića,  da  bi  što  pod- 
uzeo proti  bosanskim  krivovjercem.  Nu  sve  bijaše  zaludo;  crkva 
katolička  ostade  i  nadalje  u  podpunu  razsulu,  crkve  bijahu  po- 
rušene, svećenika  bijaše  ponestalo,  a  svetinje  se  Hristove  izvrga- 
vahu ruglu. 

Nimalo  bolje  nebijaše  u  prvo  vrieme  Stjepanova  vladanja.  Stjepan 
Kotromanić  naime,  premda  ga  je  g.  1319.  Mladen  Šubić  pohvalio 
kao  gorljiva  revnika  proti  patarenom,  valjda  je  iza  g.  1322.  ostavio 
rimsku  crkvu,  te  je  ili  prigrlio  iztoćnu  crkvu,  ili  je  sasvim  prestao 
revnovati  proti  patarenom.  Istom  kada  je  Stjepan  po  svojoj  ženi 
postao  rodjak  kralju  Karlu  Robertu,  pokuša  papa  Ivan  XXII.  svoju 
sreću.  Pošalje  zato  put  Bosne  franjevca  otca  Fabijana  za  svoga 
poslanika,  a  da  bi  mu  rad  bio  uspješniji,  preporuči  ga  poslanicami 
od  5.  lipnja  1325.  banu  Stjepanu,  ženi  mu  Jelisavi,  a  i  kralju 
Karlu  Robertu. ^^  Nu  uzprkos  tomu  nemogaše  Fabijan  uspjeti.  Ban 
Stjepan  naime  malo  je  mario  za  papine  opomene,  prvo  što  je  sam 
bio  ili  iztočne  vjere  ili  prijatelj  patarena,  a  drugo  što  se  je  bojao 
bune  patarena,  koji  su  u  to  vrieme  počeli  tražiti  zaštite  u  srbskih 
vladara.  K  tomu  je  Stjepan  bio  i  suviše  zabavljen  borbami  u  Hr- 
vatskoj i  Humu.  Papinski  poslanik  Fabijan  nije  uslied  toga  mogao 
g.  1326.  ni  doći  u  Bosnu,  već  je  boravio  u  Ugarskoj.  Tek  god. 
1327.  mogao  je  papa  misliti  na  odlučniji  rad  u  Bosni,  nu  u  to 
bukne  razmirica  medju  franjevci  i  dominikanci. 

2«^  Theiner,  Moii.  Hung.  I.  305. 

"''  U  kratko  vrieme  bijahu  biskupi  bosanski:  Nikola  (1303 — 1304.),  Grego- 
rije  (zahvalio  se  g.  131'!.),  Benedikto  Guicciardi  (1314 — 1316.),  Benedikt 
(1316—1317.). 

"  Theiner,  Mon.  Hung.  I.  458. 

"  Papa  piše  „dilecto  filio  nobili  viro  Stephano  Bosnensi",  opominje  ga,  da 
bude  u  pomoć  otcu  Fabijanu  proti  heretikom  ,  „ne  possit  contra  ipsum 
rationabiliter  invehi,  quod  eosdem  hereticos,  dum  ipsos  non  persequitur, 
ut  tenetur,  quodammođo  foveat  et  sustineat  tolerando."  —  Slično  piše 
i  „đilectae  in  Christo  filiae,  nobili  mulieri  Elisabethae  principissae  Bos- 
nensi"; a  kralju  Karlu  javlja  da  progoni  heretike  i  pomaže  inkvizitore 
u  Bosni  „praecipiendo  etiam  principi  eiusdem  principatus  ei  subiecto, 
ut  ipsos  inimicos  fidei  de  ierra  praedicta  radicitus  eitirpet."  Farlati,  Illy- 
ric.  sacr.  IV.  p.  57. 


119 

Vidjeli  smo,  da  su  rimski  pape  proti  bosanskim  patarenom  ra- 
bili najprvo  dominikance,  tek  papa  Nikola  IV.  (1291.),  a  za  njim 
Bonifacije  VIII.  počeše  uvoditi  franjevce.  Kada  je  sada  g.  1326. 
papa  Ivan  XXII.  povjerio  iztragu  proti  bosanskim  patarenom  fra- 
njevcu Fabijanu,  dade  se  to  na  žao  dominikancem,  koji  si  prvi 
bjehu  stekli  zasluga  u  Bosni;  zato  ode  jedan  dominikanac,  po 
imenu  Mihajlo  iz  Zagreba  pred  papu,  te  izhodi,  da  je  papa  pismom 
od  1.  veljače  1327.  dominikancem  na  novo  povjerio  inkviziciju  u 
Bosni.  ^^  Nu  s  toga  se  sada  razljuti  papom  već  opredieljeni  otac 
Fabijan,  te  i  on  ode  do  pape,  da  pobije  pravo  dominikanaca.  Po- 
zivaše se  na  povlasti  podieljene  franjevcem  od  pape  Nikole  IV.  i. 
Bonifacija  VIII.  i  na  višegodišnje  djelovanje  ovoga  reda  u  Bosni. 
Tim  sklone  papu,  da  je  1.  srpnja  1327.  na  novo  oduzeo  domini- 
kancem pravo  inkvizicije  u  Bosni, ^^  i  podielio  ga  franjevcem,  koje 
podjedno  posebnimi  poslanicami  preporuči  kralju  Karlu  Robei'tu, 
ostrogonskomu  nadbiskupu  i  podredjenim  mu  biskupom. ^^ 

Otac  Fabijan  pohiti  na  to  u  Ugarsku,  gdje  bi  od  kralja  srdačno 
primljen.  Papa  se  za  taj  doček  svoga  poslanika  pismom  od  12. 
kolovoza  1327.  Karlu  Robertu  liepo  zahvali  i  umoli  ga  za  dalju 
pomoć,  pošto  je  Bosna  postala  stjecištem  svih  krivo  vjernika.  Ujedno 
mu  javi,  da  je  samoga  bana  bosanskoga  zamolio,  da  bi  sasvim  iz- 
triebio  iz  svoje  banovine  protivnike  vjere  katoličke. ^^  Nu  sve  ove 
mjere  nisu  ni  ovaj  put  prudile :  rad  Fabijanov  podpuno  se  izjalovi. 
Već  u  Dalmaciji  dodje  Fabijan  u  sukob  sa  nadbiskupom  zadar- 
skim Ivanom,  a  na  to  bukne  iz  nova  razpra  medju  dominikanci  i 
franjevci,  tako  da  je  papa  Ivan  XXII.  pismom  od  16.  ožujka  1330. 
morao  opetovano  zabraniti  dominikancem,  da  franjevce  smetaju 
u  inkviziciji,  a  ujedno  je  kroz  nadbiskupa  spljetskoga  i  zadarskoga 
pozvao  pimomoćnike  obiju  redova,  da  dodju  pred  njegov  sud  u 
Avignon,  gdje  će  se  ta  parnica  konačno  riešiti.^* 

•■"'  Theiner,  Mon.  Hung.  I.  p.  513. 

^^  Idem,  op.  cit.  I.  p.  514. 

3*  Idem,  op.  cit.  I.  p.  515.  i  516. 

^'  „magna  hereticorum  caterva  de  multis  et  điversis  partibus  congregata 
ad  principatum  Bosnensem  in  confinio  Dalmatie  constitutum  sub  fiducia 
seminandi  inibi  obscenos  errores  tuteque  nocendi  confluxerat"  ....  „prae- 
cipiendo  etiam  dilecto  filio  (Stephano)  principi  Bozneusi,  ut  dicto«  inimi- 
cos  iidei  de  dicto  principatu  radicitus  extirparet"  . .  Theiner,  Mon.  Hung-. 
I.  p.  518. 

3*  Idem,  op.  cit.  I.  p.  526. 


120 

Uz  ove  okolnosti  sasvim  je  naravno,  da  ban  Stjepan  nije  ni  mislio 
progoniti  patareni  u  svojoj  banovini.  Patareni  se  dapače  u  to 
vrieme  silno  razgraniše  po  susjednoj  Hrvatskoj  i  Dalmaciji,  tako 
da  su  spljetska  i  trogirska  obćina  izdale  posebne  zakone,  kojimi 
bi  patarenom  i  drugim  heretikom  zabranjeno  prebivati  u  ovih  gra- 
dovih  i  kotarih  njihovih;  ako  bi  se  pako  odkrio  koji  pataren,  da 
se  ima  na  lomači  spaliti  i  sav  imetak  izgubiti. ^^  U  to  se  je  i  papa 
pobojao,  da  se  i  sam  bosanski  biskup,  živući  medju  krivovjerci  i 
razkolnici,  nebi  odmetnuo  od  rimske  crkve;  zato  poslanicom  od  6. 
siečnja  1331.  odredi,  da  će  odsele  sam  papa  imenovati  bosanske 
biskupe.  ^*^  Nu  radi  te  papine  odluke  dodje  godine  1334.  po  smrti 
biskupa  Petra  do  veHkih  smutnja,  pošto  je  sada  i  kaptol  bosanski 
odabrao  biskupa,  dočim  je  kralj  Karlo  Roberto  narinuo  crkvi  bo- 
sanskoj nekoga  svjetovnaka.  Sablazni  ove  nestade  tek  odlukom 
pape  Benedikta  XII.,  koji  9.  prosinca  g.  1336.  imenuje  biskupom 
bosanskim  po  kaptolu  izabranoga  Lovrinca  Loranda.  Ujedno  pre- 
poruči papa  novoga  biskupa  toH  banu  bosanskomu  Stjepanu,  koli 
kralju  Karlu  Robertu.^^ 

Premda  je  crkva  katohčka  u  Bosni  imala  sada  svoga  glavara, 
ipak  je  patarenstvo  sve  više  mah  preotimalo.  Papi  Benediktu  bje 
dapače  u  Avignon  doglašeno,  da  sam  ban  Stjepan  heretike  pata- 
renske  prima  i  štiti,  a  isto  da  čine  i  velmože  bosanske.  ^^  U  taj 
nevoljni  čas  po  crkvu  katoličku  ponudi  se  papi  na  uslugu  hi'vatski 
knez  Nelipić.  Već  odavna  bijaše  on  ljut  protivnik  banu  Stjepanu, 
te  zato  bješe  sada  spreman  priskočiti  u  pomoć  papi  i  crkvi  kato- 
ličkoj, nu  ne  iz  osobite  ljubavi  i  odanosti  prema  crkvi,  nego  više, 
da  se  banu  Stjepanu  osveti. 

Papa  Benedikto  XII.  bijaše  veoma  uzradovan    saznavši    za   na- 
mjeru Nelipićevu.  Već  22.  svibnja  1337.  pozove  sve  hrvatske  kne 
zove,  da  se  sjedinjenimi  silami  obore  na  patarensku  Bosnu.  Naro- 
čito zamoli  za  to  krbavske  knezove  Kurjakoviće,  Gregorija,  Budi- 
slava  i  Pavla ;  krčke  i  senjske  knezove  Dujma  i  Bartola;  —  Subiće 

^^  Eački,  Bogotiiili  i  Patareni  (Rad  VII.  p.  177—178). 

^s  Theiner,  Mon,  Hung.  I.  533. 

^'  Idem,  op.  cit.  I.  p.  608  i  609. 

^^  „cj[uia  tamen  predicfci  heretici  per  Stipotium  banum  Bosne  ac  quosdam 
alios  potentes  predictarum  partium  recipiuntur  non  sine  magnis  anima- 
rum  periculis,  ut  asseritur,  ac  etiam  defensantur  .  .  "  Theiner,  Mon. 
Hung.  I.  p.  616—617. 


121 

i  to  Jurja,  Mladena  i  Pavla,  sinove  kneza  Jurja  kliskoga  (f  1330.) ; 
Pavla  Šubića  gospodara  Ostrovice,  samoga  Nelipioa  i  sinovca  mu 
Konstantina,  gospodara  grada  Ključa.  ^^  U  pozivnici  razlaže  papa, 
da  je  doduše  poslao  u  Bosnu  franjevce  za  iztraživaoce  proti  krivo- 
vjercem, ali  da  nemogu  uspjeti,  pošto  heretike  prima  i  pomaže 
bosanski  ban  Stjepan  sa  svojom  vlastelom.  Poziva  zato  hrvatske 
knezove,  da  se  ugledaju  u  Nelipića,  koji  je  spreman  podići  se  na 
obranu  crkve  katoličke,  pa  neka  pomažu  toli  franjevce  koli  kneza 
Nelipića. 

Nema  jasnih  ni  potankih  viesti  o  tom,  da  H  su  hrvatski  knezovi 
u  istinu  podigli  vojnu  ili  ne.  Sigurno  je  samo ,  da  se  svi  kne- 
zovi nisu  odazvali  pozivu  papinu,  poimence  Subići,  koji  su  bili 
rodjaci  i  saveznici  banu  bosanskomu  proti  Nelipiću.  Nu  sigurno  je 
i  to,  da  je  došlo  do  borba  medju  Nehpićem  i  banom  Stjepanom. 
Umah  sliedeće  g.  1338.  desi  se  u  Hrvatskoj  i  Dalmaciji  vojska 
bosanska,  koju  vode  župan  Ostoja  i  Bogdan  Grrdošević.  Po  zapo- 
vjedi bosanskoga  bana  bilo  je  ovoj  vojsci  krenuti  na  Klis,  budi 
da  ga  obrani  od  Nehpića,  budi  da  mu  ga  otme.  Sredinom  koloYoza 
imala  je  ova  vojska  prolaziti  kroz  kotar  grada  Trogira  prema 
Klisu.  Čuvši  to  biskup  trogirski  Lampredije,  premda  pred  papom 
opadnut  kao  prijatelj  krivovjeraca,  sabere  15.  kolovoza  kaptol  i 
zabrani  pod  crkvenu  kazan  trogirskim  žiteljem  svako  obćenje  sa 
bosanskom  vojskom,  koja  je  sastojala  gotovo  od  samih  patarena. 
Nu  gradjani,  mareć  za  dobrobit  svoga  grada,  izaberu  poslanstvo ; 
pa  kada  je  zatim  19.  kolovoza  bosanska  vojska  prolazila  kotarom 
trogirskim  prema  Klisu,  izadje  trogirsko  poslanstvo  pred  vojvode 
bosanske,  pozdravi  ih  i  nadari.  Uslied  toga  udari  biskup  poslanike 
crkvenim  izgonom ;  ali  mu  Trogirani  spočitavahu,  da  su  oni  to 
samo  od  straha  pred  bosanskom  vojskom  učinili  i  da  nisu  ni  mnogo 
sagriešili,  pošto  se  je  nedavno  sam  biskup  desio  u  Klisu  medju 
krivovjerci,  kada  je  tamo  vjenčao  Vladislava,  brata  bana  Stjepana, 
sa  kneginjom  Jelenom,  kćerju  Jurja  Subića.  Biskup  da  je  dapače 
više  sagriešio,  pošto  je  vjenčao  Vladislava  sa  Jelenom  bez  papine 
dozvole,  premda  bijahu  rodjaci  trećega  ili  četvrtoga  stupnja. ^^ 

I  sliedeće  g.  1339.  mora  da  je  ban  Stjepan  ratovao  u  Hrvatskoj 
sa  Nelipićem,  jer  su  ovomu  Mletčani  18.  svibnja  dozvolili,  da  si  u 


\ 


39 


Idem,  op.  cit.,  p.  616—617. 
*"  Lučio,  Memorie  di  Trau,  p.  234. 


122 

Mletcili  može  nabaviti  oružja  za  300  libara.  Ovaj  put  nisu  Trogi- 
rani  bili  uz  Nelipića,  kako  no  g.  1326.,  nego  su  pristupili  uz  Stje- 
pana. Zato  ovaj  dne  7.  listopada  1339.  iz  dade  trogirskomu  knezu 
Filipu  de  Molino  povelju,  kojom  im  obzirom  na  njihovu  osobitu  sklo- 
nost i  ljubav  prema  njemu  daje  podpunu  slobodu  trgovine  u  svojoj 
zemlji,  te  im  jamči  za  svaku  štetu.  Stjepan  ban  zove  Trogirane 
svojimi  „častnimi  prijatelji*,  prema  kojim  je  pun  „iskrenih  osje- 
ćaja".*^ Rat  se  je  produljio  do  g.  1340.  Ove  godine  kao  da  se  je 
ban  Stjepan  na  novo  razkrstio  s  Trogirom,  te  seje  spremao,  da  sam 
glavom  provali  u  Hrvatsku  i  Dalmaciju.  U  isto  vrieme  pripravljaše 
se  i  kralj  Karlo  Roberto,  da  dodje  u  Hrvatsku.  ]\lletčani  se  pobojaše 
sada  za  svoj  grad  Trogir,  te  zato  nutkahu  hrvatske  knezove,  da 
bndu  složni  proti  kralju.  Nadalje  poručiše  30.  kolovoza  god.  1340. 
svojim  upraviteljem  u  Dalmaciji,  što  da  sve  učine  na  obranu  mle- 
tačkih gradova,  a  bude  li  potrebno,  da  pošalju  i  poslanike  do  bana 
Stjepana.*^ 

Nu  u  to  nestade  pravoga  povoda  daljim  borbam,  pošto  je  ban 
Stjepan  prigrlio  katoličku  vjeru-  Karlu  naime  Robertu  nebijaše  si- 
gurno drago,  što  se  je  papa  g.  1337.  bio  obratio  na  hrvatske  vel- 
može;  pa  zato  nastojaše,  da  sam  svojim  ugledom  sklone  bana 
Stjepana,  da  popusti.  Papa  Benedikto  XII.  pošalje  na  to  g.  1339. 
svoga  poslanika  Gerarda,  predstojnika  franjevačkoga  reda,  ravno 
Karlu  Robertu  u  Ugarsku,  a  ovaj  ga  umah  odpravi  u  Bosnu,  ob- 
javivši  već  prije  banu  Stjepanu  njegov  dolazak.  Pomagan  ovako 
kraljem  Karlom  poluči  Gerardo  brzo  svoj  cilj.  Cim  se  bješe  pri- 
kučio medjam  bosanskim,  pohrli  mu  ban  u  susret  te  ga  veoma 
častno  dočeka.  Gerardo  poče  bana  umah  nagovarati,  da  prione  uz 
crkvu  katoličku;  ban  ga  slušaše  rado  i  napokon  mu  izpovjedi,  da 
nebi  bio  protivan  izkoreniti  patarene  u  svojoj  zemlji,  da  se  neboji 
razkolnika,  koje  bi  namah  patareni  dozvali  u  pomoć,  čim  bi  za- 
mj etili;    da  im  se  radi  o  glavi. *^   Iz  ove   izjave   jasno  se  razabire, 

*^  Idem,  op.  cit.  p.  224. 

^2  Ljubić,  Mon.  Slav.  m    II.  84—85. 

*^  Papa  odgovara  svomu  poslaniku:  „Eecepimus  litteras  tuas  continentes, 
quod  tu,  ad  inductionem  carissimi  in  Christo  filii  nostri  Caroli  regis  Un- 
garie  illustris  ad  presenciam  nobilis  viri  Stephani  bani  bosnensis  te  per- 
sonaliter  contulisti,  quodque  idem  banus  tibi  obviam   occurens    in  via  te 

honorabilitcr  recepit propter  scismaticos,  quos  habet  sue, 

terre  vicinos,  quorum  fecismaticorum   auxilium  dicti  heretici  invocarent 


123 

da  se  je  ban  Stjepan  tada  živo  bojao  srbskoga  kralja  Stjepana 
Dušana,  i  da  upravo  zato  nije  u  svojem  vladanju  zapodjevao  vjer- 
skih borba ,  samo  da  nebi  dao  povoda ,  da  se  u  bosanske  posle 
umieša  kralj  Stjepan  Dušan,  koji  i  onako  nije  liepo  gledao  bosan- 
skoga bana,  odkad  je  ovaj  sa  svojom  banovinom  sjedinio  humsku 
zemlju. 

Nu  unatoč  toj  pogibelji  pokaza  se  ban  Stjepan  spreman  zado- 
voljiti želji  papinoj ,  samo  kad  bi  ga  i  papa  i  ugarsko-hrvatski 
kralj  izdašno  pomagali.  Otac  Gerard  bijaše  s  pripravnosti  Stjepa- 
nove  gotovo  zatečen,  te  izviesti  umah  papu  o  svom  sretnom  uspjehu. 
I  sam  Benedikto  XII.  nadaše  se  sada  svemu  dobru,  te  odpremi 
28.  veljače  1340.  tri  poslanice,  jednu  banu  Stjepanu,  drugu  kralju 
Karlu  Robertu,  a  tregu  svome  poslaniku.**  Pošto  je  u  tih  poslanicah 
papa  obrekao  Stjepanu  pomoć  svoju,  pomoć  ugarsko-hrvatskoga 
kralja  i  susjednih  pravovjernika,  prigrli  on  još  iste  godine  katoličku 
vjeru.  Za  primjerom  banovim  povedoše  se  i  mnoga  vlastela  bo- 
sanska, te  tako  dodje  crkva  rimska  u  Bosni  opet  do  ugleda.  Bo 
sanski  biskup  mogao  se  je  sada  vratiti  u  svoju  biskupiju,  a  ban 
Stjepan  pomagao  je  odsele  crkvu  katoličku  svakom  prihkom.  Za- 
jedno sa  papom  Klimentom  VI.  radio  je  kasnije  u  prilog  bosan- 
skomu biskupu  u  razpri  sa  franjevci  radi  desetine,  te  bi  posla- 
nicom papinom  od  13.  lipnja  1344.  dosudjena  desetina  biskupu, 
pošto  mu  je  treba,  „da  obnovi  stolnu  crkvu  i  druge  porušene  crkve 
po  Bosni." *^  Iste  godine  1.  listopada  piša  papa  Klimente  VI.  banu 
Stjepanu  moleći  ga,  da  Ijubezno  primi  već  dvadeset  godina  bisku- 
pije lišenoga  biskupa  makarskoga  Valentina,  da  mu  vrati  njegovu, 
biskupiju,  da  mu  dade  desetinu  i  sva  biskupska  prava  i  da  tako 
popravi  nanesenu  škodu,  pošto  je  biskupija  dugotrajnim  stradanjem 

si  se  de  terra  predicta  cognoscent  extirpandos".  Thoiner,   Mon.   Hung.  I. 
p.  633. 
**  Theiner,  Mon    Hung.  I.  p.  632 — 633.    U  pismu  upravljenom  „dilecto   filio 
nobili  viro  Stephano    bano    Bosnensi"    očituje   papa   svoju   radost,  što  je 
čuo  od  Gerarda,  da  je  ban  Stjepan   pripravan  „ut  in  principatu  bosnensi 
cultus  restauretur  divinus,  qui  propter  multos  hereticos  .  .  .  est  sublatus 
.  .  .  ,  ut  omnes  ecclesie,  que  nunc   inibi    iacent    dirute  et  destructe,  .  . 
in   pristinum    statum   resurgant   et   restaurentur ,  et  in  eis  divina    officia 
secundum  ritum    et   morem    ecclesiasticum  ac  fidelium    celebrentur"  .  .  . 
U  pismu  Karlu  Eobertu  nuka  papa  kralja,  da  bude  u  pomoć  banu,  „omni- 
bus  modis,  viis  et  studiis,  ac  consiliis  et  auxiliis  opportunis,    c[uibus   me- 
lius  cognoveris  expedire"  ,  .  . 
'*^  Theiner,  Monum.  Slav.  merid.  I.  p.  211. 


124 

i  onako  posve  osiromašila.*^  Ban  privoli  tomu  i  tako  bjehu  u  ob- 
segu  njegove  banovine  uzpostavljene  dvie  biskupije:  bosanska  i 
makarska.  Ovim  se  pridruži  i  obnovljena  biskupija  duvanjska,  te 
pismom  od  20.  lipnja  1345.  preporuči  papa  Klimente  VI.  novoga  bi- 
skupa duvanjskoga  zaštiti  bana  Stjepana.*^  Ovako  su  sada  u  vlada- 
nju Stjepanovu  bile  tri  katoličke  biskupije:  bosanska  za  pravu  Bosnu, 
a  makarska  i  duvanjska  za  Hum,  Završje  i  Krajinu;  prva  bijaše  pod- 
ložena  nadbiskupiji  koločkoj,  a  druga  i  treća  nadbiskupiji  spljetskoj. 

Razpra  s  Dubrovnikom  (g.  1344.).  Liepa  sloga,  što  se  je  poka- 
zala izmedju  bana  Stjepana  i  grada  Dubrovnika  g.  1332 — 1334., 
potraje  i  nadalje  kroz  više  godina.  Dubrovčani,  dobivši  od  bana 
Ston,  Stonski  Rat  (Pelješac)  i  Prevlaku  davahu  u  to  ime  rado 
obećani  mu  godišnji  dohodak  od  500  perpera.  Dne  11.  srpnja  po- 
šalje ban  u  Dubrovnik  svoga  čovjeka  Kraj  slava  moleći  Dubrovčane, 
da  mu  godišnji  dohodak  ovaj  put  pošalju  u  dukatih  mjesto  u  per- 
perih,  pošto  mu  je  poći  u  Ugarsku.*^ 

I  polovinom  g.  1344.  bijaše  ban  Stjepan  u  sporazumku  s  Du- 
brovnikom. Koncem  lipnja  imao  je  ban  stići  u  humsku  zemlju; 
zato  vehko  vieće  odluči  20.  lipnja,  da  se  pošalju  predanj  poslanici, 
a  umoljeno  vieće  na  to  odabere  za  poslanike  Paska  Gučetića  i 
Marina  Bunića,  koji  će  do  bana  poći,  te  njega,  vojvodu  mu  i  ostalu 
vlastelu    bosansku   pozdraviti  i  darovi   počastiti.    Poslanikom    ovim 

'^*'  U   uvodu   toga   pisma   piše   papa:    „Ingentem   materiam   gaudiorum  sus- 

cepimus,    quod   summus   ille   celestis  agricola te  vero   fidei   luče 

perfusum  ac  imbutum  doctrina  evangelice  veritatis  ad  unitatem  sancte 
romane  et  catholice  ac  apostolice  ecclesie  revocavit";  a  zatim  ga  moli: 
„quatenus  venerabilem  fratrem  nostrum  Valeutinum  (episcopum  muca- 
rensem)  in  suo  episcopatu,  qui  in  terra  tue  dicioni  subjecta  consistit,  be- 
nigne  recipias".  Theiner,  Mon.  Hung.  I.  p.  674, 

^^  Još  oko  g.  1340.,  čim  je  ban  Stjepan  prigrlio  vjeru  katoličku,  obnovljena 
bi  za  zapadne  česti  bosanske  banovine  biskupija  duvanjska  na  Duvnu. 
Prvi  biskup  duvanjski  bijaše  neki  Madius;  nu  pošto  se  je  ovaj  g.  1344. 
zahvalio,  imenuje  papa  20.  lipnja  1345  biskupom  nekoga  Ivana,  te  ga  prepo- 
ruči: archiepiscopo  Spalatensi  et  Stephano  Bano  principi  Kasciensi  (Bos- 
nensi).  Theiner,  Mon.  Hung.  I.  p.  831. 

^^  Crayslavus  nuntius  nobilis  et  potentis  viri  đomini  Stephani  dei  gratia 
in  eliti  bani  bossine  .  .  .  veniens  in  presentiam  dom  ini  comitis  .  .  .  cum 
multa  stantia  rogavit  eosdem  ex  parte  ipsius  domini  bani,  ut  degnerentur 

eodem  nuntio  dare.  et  solvere   pro   ipso    domino   bano   yperperos 

in  ducatis  de  auro,  et  quia  opportebat  ipsum  ire  in  Ungariam  .  .  .  Pu- 
cić,  Spom.  srp.  U.  15. 


125 

bijaše  medju  inim  oko  bana  nastojati;  da  odstupi  Dabrovniku  važni 
otočić  Posrednicu  (Postarnica)  na  ušću  rieke  Neretve ,  koji  bješe 
car  Dušan  prije  Dubrovniku  poklonio ,  ali  ga  ban  Stjepan,  novi 
gospodar  Huma,  nehtjede  sada  predati.  Nu  ban  Stjepan  po  svoj 
prilici  ovaj  put  nedodje  u  humsku  zemlju,  zato  bi  i  dubrovačko 
poslanstvo  dne  31.  srpnja  opozvano.  Još  iste  godine  zavadiše  se 
banovi  nećaci  Nikolići,  knezovi  humski  i  gospodari  Popova  polja, 
sa  gradom  Dubrovnikom.  Dne  16.  listopada  odluči  umoljeno  vieće 
u  Dubrovniku  poslati  jednoga  čovjeka  do  Ni  kolica,  koji  će  zahtie- 
vati  od  njega,  da  popravi  štetu,  što  ju  bješe  sa  svojim  rodom  na- 
nesao  dubrovačkim  podanikom ;  ako  ncbi  litjeo  toga  učiniti,  da  će 
se  dubrovačka  obćina  potužiti  samomu  banu  Stjepanu.*^  I  zbilja 
bje  poslano  poslanstvo  pred  bana  •,  nu  ban  kano  da  nije  tužba  du- 
brovačkih ushšao,  jer  je  veliko  vieće  već  2.  studenoga  izabralo 
novo  poslanstvo  za  Bosnu,  pošto  je  i  sam  ban  počeo  uznemirivati 
Dubrovčane  i  njihovu  zemlju.^^ 

Nu  ova  se  razpra  smiri  već  sliedeće  godine  1345.,  pošto  je  23. 
siečnja  dubrovačko  umoljeno  vieće  zaključilo,  da  se  banu  Stjepanu 
obzirom  na  molbe  i  ljubav  njegovu  odstupi  jedna  galija,  sasvim 
opr.emljena  za  porabu  njegovu.^^  Isto  tako  bjehu  godinu  dana  zatim 
uredjeni  i  trgovački  odnošafi  izmedju  Dubrovnika  i  Bosne. ^^  Ba- 
novi nećaci  Vladislav  i  Bogiša  Nikolić  uznemirivali  su  doduše  i 
kasnije  koji  put  podanike  dubrovačke  i  nanosili  im  štete,  ali  neima 
spomena,  da  bi  radi  toga  bilo  došlo  više  do  razpra  i  oprieke  medju 
banom  Stjepanom  i  gradom  Dubrovnikom.^^ 

Stjepan  Kotromanić  upliće  se  po  drugi  put  u  hrvatske  poslove 
(g.  1345.  i  13iS.).  Godine  1342.  dne  16.  srpnja  umre  kralj  Karlo 
Roberto,   rodjak  bana  Stjepana   Kotromanića,  koji  je  dvadeset  go- 

*®  Monumenta  Ragusina.  I,  p.  155,  156,  157,  162. 

^°  „quod  cum  ad  presens  novitas  magna  sit  in  partibus  a  bano".  Monum. 
Rag.  I.  p.  163. 

^^  In  consil.  rogat,  captum,  quod  precibus  et  amore  domini  bani  Bossine 
eidem  domino  bano  de  gracia  concedatur  gallea  furnita  et  parata  gente 
et  omnibus  opportunis  ad  servicium  ipsius  domini  bani.  Mon.  Rag.  I.  p. 
169. 

"  Mon.  Rag.  I.  p    248. 

^^  Dne  31.  ožujka  1347.  odluci  dubrovačko  umoljeno  vieće:  „de  mittendo 
unum  cursorem  ad  dominum  banum  Bossine  cum  litteris  dominationis 
conquirendo  de  delusiono  nobis  facta  per  Vladislaum  et  Bogbissam  Ni- 
colich,  nepotibus  domini  bani"  .  .  .  Mon.  Rag.  I.  p.  259. 


126 

dina  revno  uzanj  prianjao  i  ponukom  njegovom  prigrlio  vjeru  ka- 
toličku. Prema  sinu  i  nasljedniku  njegovu,  mladjalmomu  tada  Lju- 
devitu I.  (1342.  do  1382.)  nije  Stjepan  ban  bio  izprva  najodaniji. 
Godine  1343.  pošalje  u  Mletke  svoga  poslanika,  nudeć  im  savez 
i  moleć  Mletčane,  da  smije  od  njih  kupiti  oružja.  Savez  ovaj  imao 
se  sklopiti  medju  banom  i  republikom,  a  pristupiti  bi  mu  imala 
ne  samo  gospoda  hrvatska  i  dalmatinski  gradovi  pod  vrhovnom 
vlasti  mletačkom,  nego  i  isti  kralj  srbski  Dušan  Silni,  ako  bi  lit  jeo. 
Jasno  se  razabire,  da  je  taj  savez  bio  očito  naperen  proti  novomu 
ugarsko-hrvatskomu  kralju  Ljudevitu  1.  Ako  nebi  kralj  srbski  pri- 
stupio savezu,  neka  se  sklopi  samo  za  obranu  Bosne  i  hrvatsko-dal- 
matinskih  krajeva.  Mletačka  obćina,  uvaživ  veliku  moć  bosanskoga 
bana,  nebijaše  u  načelu  protivna  ovomu  savezu,  jer  se  nadaše,  da 
bi  ovako  laglje  mogla  obraniti  svoje  dalmatinske  gradove  od  even- 
tualnih pokusa  kralja  Ljudevita ,  da  ih  opet  osvoji ;  zato  dozvoli 
upraviteljem  dalmatinskih  gradova,  da  ugovaraju  o  savezu  sa  banom 
bosanskim,  ali  da  ga  nesklapaju  u  ime  obćine,  pače  da  ni  imena 
njezina  nespominju.  U  isto  vrieme,  8.  srpnja,  dozvoli  mletačko 
vieće  bosanskomu  poslaniku,  da  izvede  iz  Mletaka  nešto  oružja.^* 
]VIletačka  obćina  bijaše  u  obće  veoma  sklona  banu  Stjepanu,  jer 
se  je  bojala  ne  samo  kralja  Ljudevita,  nego  i  hrvatskoga  kneza 
Nelipića  i  sinovca  mu  Konstantina ,  s  kojimi  je  tada  ratovala.  Kad 
je  repubhka  31.  srpnja  1343.  odabrala  kapetana  za  vojsku  proti 
Nelipiću,  pošalje  takodjer  Jakova  Venerija  do  bana  bosanskoga 
moleći  ga,  da  nebi  ničesa  činio,  što  bi  bilo  proti  namjeram  nje- 
zinim. ^^ 

Godine  1344.  medjutim  krene  ban  Stjepan  drugim  putem.  Upravo 
u  to  doba  poče  kralj  Ljudevit  I.  raditi  svimi  silami  o  tom,  da 
prvo  šatre  moć  hrvatske  vlastele  i  da  otme  Mletčanom  dalmatinske 
gradove,  a  drugo  da  skuči  sve  to  silnijega  kralja  Dušana.  Posto 
je    politika    Ljudevitova    bila   naperena   ne    samo   proti    hrvatskim 

^*  Visa  et  diligenter  examinata  ambaxata  in  scriptis  data  domiiiio  per  am- 
baxatorem  domini  bani  Bossine  ....  videtur  sapientibus,  inspecta  po- 
teutia  domini  bani,  quod  dicta  unio  faceret  multum  pro  favore  nostrarum 
civitatum  de  marina  ponendo  in  dicta  unione  regem  Baxie,  si  esse  vo- 
luerit,  et  alios  barones  Sclavonie;  et  quando  dictus  rex  non  attenderet 
ad  volendum  esse  in  dicta  unione,  faciendo  ipsam  et  specificando,  quod 
dicta  unio  intelligatuj  ad  defensionem  solummodo  Bossene  et  partium 
Sclavonie  .  .  .  Ljubić,  Mon.  Slav.  mer.  II.  p.  181 — 182. 

"  Ljubić,  op.  cit.  II.  p.  186. 


127 

velmožam,  nego  i  proti  Mletčanom  i  kralju  srbskomu,  to  je  sasvim 
jasno,  da  je  Dušan  Silni  bio  naravan  saveznik  mletačkoj  obćini, 
i  da  su  se  obje  vlasti  zajedničkimi  silami  nastojale  oduprieti  hege- 
monijskim  težnjam  kralja  Ljudevita.  Ban  Stjepan  Kotromanić^  koji 
je  nedavno  sam  predlagao  takav  savez,  držao  se  je  odsele  skoro 
uvieke  kralja  Ljudevita,  a  na  posljedku  povjeri  mu  se  posvema, 
nazirući  u  njem  jedinu  zaštitu  od  premoći  cara  Dušana,  koji  je 
posljednjih  godina  svoga  vladanja  ozbiljno  zaprietio  Bosni,  a  i 
vlasti  kralja  Ljudevita  u  Hrvatskoj  i  Dalmaciji. 

Polovicom  god.  1344.,  negdje  izmedju  10.  svibnja  i  28.  lipnja, 
umre  u  Hrvatskoj  knez  Nelipić,  najotmeniji  vlastelin  hrvatski  i 
zaklet  protivnik  bosanskoga  bana.  Ostavi  za  sobom  mladjahnoga 
sina  Ivana  i  junačku  udovicu  Vladislavu,  koja  energijom  nije  ni- 
malo zaostajala  za  pokojnim  mužem.  Ona  je  sa  sinom  svojim  držala 
važni  grad  Knin,  odlučiv  braniti  taj  ključ  Hrvatske  protiv  sva- 
koga. Od  Subićeve  porodice  iztiču  se  u  to  doba  braća  Pavao  i 
Gregorije,  koji  su  u  svojim  rukama  imali  važni  grad  Ostrovicu, 
a  osobito  sinovac  njihov  Mladen  III.,  gospodar  važnih  gradova  Klisa, 
Omiša  i  Skradina.  Sestra  Mladenova  Jelena  bila  je  udata  za  Vla- 
dislava,  brata  bosanskoga  bana  Stjepana,  a  sam  Mladen  bio  je  ože- 
njen sa  Leljkom,  sestrom  Dušana  Silnoga.  Uz  Nelipiće  i  Subiće 
iztiču  se  u  to  doba  još  braća  Grregorije  i  Budislav  Kurjakovići,  kne- 
zovi krbavski,  zatim  knezovi  krčki  Bartol  i  Dujam,  gospodari  Senja, 
Vinodola  i  gačke  župe. 

Uprkos  svemu  nastojanju  nebješe  Karlu  Robertu  uspjelo  ove 
moćne  knezove  pokoriti.  Tako  je  i  kralj  Ljudevit  našao  cielu  Hr- 
vatsku u  rukama  ovih  moćnih  dinasta,  koji  su  držali  gradove  Knin, 
Bribir,  Ostrovicii,  Skradin,  Ključ,  Klis  i  Omiš.  Dok  nije  kralj  imao 
tih  važnih  mjesta  u  svojoj  vlasti,  nije  bilo  govora,  da  bi  mogao 
svojih  težnja  glede  Hrvatske  ostvariti.  Godine  1344.  prietila  je  već 
pogibelj  hrvatskim  knezovom,  jer  se  je  pročulo,  da  se  kralj  Lju- 
devit  sprema  na  Hrvatsku,  da  pokori  gospodu  i  da  im  pootme  gra- 
dove. Zajednička  pogibelj  sdruži  ovaj  put  hrvatsku  gospodu  sa 
Mletčani.  Već  30.  kolovoza  1344.  znalo  se  je  u  Mletcih ,  da  će 
doskora  ugarska  vojska  doći  u  Hrvatsku,  pa  u  to  ime  naloži  mle- 
tačka obćina  svojim  providurom  u  dalmatinskih  gradovih,  neka  na- 
stoje svu  hrvatsku  gospodu  sklonuti,  da  budu  složna,  i  da  se 
brane,  da  im  gradovi  nepadnu  u  ruke  ugarske. 

Bojazan  Hrvata  i  Mletčana    zaista   se   je   izpunila.    Već  u  rujnu 


128 

1344.  sabere  kralj  Ljudevit  moćnu  vojsku,  povjeri  jn  banu  slavon- 
skomu Nikoli,  te  ju  pošalje  put  Hrvatske,  da  kraljevskoj  vlasti 
podloži  sve  tvrde  gradove.  Ban  Nikola  dopre  sretno  kroz  Krbavu 
do  grada  Knina,  nu  kad  je  htjeo  da  uzme  ovaj  važni  grad,  opre 
mu  se  svom  silom  Vladislava,  udova  Nelipićeva.  Videći  ban  da  ne- 
može  tvrda  grada  uzeti  poče  plieniti  i  harati  cielo  kninsko  polje, 
rušiti  i  paliti  okolišna  sela  i  varoši,  a  napokon  odluči  jurišom  uzeti 
važno  brdo  Spas.  U  to  predloži  Vladislava  banu,  da  će  poslanika 
poslati  do  kralja,  te  mu  se  podložiti.  Poslanik  njezin  ode  zbilja 
pred  Ljudevita,  te  u  ime  Vladislave  i  sina  joj  Ivana  stavi  pod 
okrilje  kraljevo  nje  same  i  sva  njihova  dobra  i  tvrdje.  Poslanik 
vrativ  se  u  Knin  javi  to  banu,  a  ban  misleći  da  je  svrhu  polučio, 
ostavi  grad  i  podje  s  vojskom  kući. 

Nu  doskora  dodje  opet  do  smutnja.  Vladislava  sa  sinom  bješe 
se  doduše  poklonila  kralju  i  obećala  mu  predati  svoje  gradove,  ali 
ne  bezuvjetno.  Kad  je  sada  kralj  htjeo  po  svojoj  volji  uvesti  upravu 
u  predanih  gi"^dovih,  opru  se  na  novo  hrvatska  vlastela  zajedno 
sa  Vladislavom,  te  potaknuti  knezom  Gregorijem  Kurjakovićem  od- 
kažu  kralju  pokornost.  Tomu  novomu  odporu  Vladislave  i  ostalih 
hrvatskih  knezova  doprinieli  su  mnogo  i  Mletčani,  koji  čuvši,  da 
su  ugarske  čete  ostavile  Hrvatsku,  nastojahu,  da  Hrvate  opet  od- 
vrate od  Ljudevita.  U  to  ime  naložiše  11.  studenoga  1344.  provi- 
durom  svojim,  neka  nastoje  hrvatsku  gospodu  složiti  u  savez,  i 
neka  im  u  to  ime  obreku  i  mletačku  pomoć. 

Kralj  Ljudevit  silno  se  razsrdi  čuvši  za  novi  odpor  Hrvata.  Od- 
luči ma  i  polovinu  svoga  kraljevstva  uložiti,  da  pokori  Hrvate  i 
podloži  sve  hrvatske  gradove  svojoj  kraljevskoj  vlasti.  U  to  ime 
sabere  sam  veliku  vojsku  od  20  000  momaka,  a  ujedno  doglasi 
svomu  rodjaku  bosanskomu  banu  Stjepanu,  da  svoje  čete  pridruži 
vojsci  kraljevoj.  Već  7.  lipnja  1345.  znalo  se  je  u  ^Iletcih,  da  se 
kralj  sprema  na  Hrvate,  a  17.  lipnja  šiljahu  ]\Iletčani  svoje  ljude 
u  Hi'vatsku,  neka  sokole  i  bodre  na  uztrajnost  Kurjakoviće  i  kne- 
ginju  Vladislavu  Nelipićevu;  5.  pako  srpnja  dadoše  knezu  ]\Iladenu 
Subiću  nešto  oružja,  poslavši  i  svoju  vojsku  na  obranu  dalmatin- 
skih gradova. 

Dne  13.  srpnja  1345.  diže  se  sam  Ljudevit  sa  vojskom.  Prvi 
udarac  imali  su  poćutiti  knezovi  Kurjakovići  i  kneginja  Vladislava. 
Ljudevit  dopre  sretno  do  Bihaća  na  Uni,  gdje  mu  se  pridruži  ban 
bosanski  Stjepan  Kotromanić,  a  uzanj  mnogi  drugi  knezovi.  Neda- 


129 

leko  Bihaća  kod  izvora  potoka  Klokota,  pritoka  Uiiina,  utabori  se 
Ljudevit  sa  vojskom  svojom  od  30.000  momaka,  gotov  odavle  udariti 
na  Kurjakoviće,  knezove  ki^bavske,  koji  su  tada  prebivali  u  veoma 
staru  i  strmu  gradu  kod  današnjega  sela  Kurjaka,  Udbini  na  za- 
padu. ^^ 

Kralj    Ljudevit   taborovao   je  na  Klokotu    osamnaest  dana.   Hr- 
vatski knezovi,  a  napose  Kurjakovići  i  udova  Nelipićeva  prepadoše 
se  ogromne  sile  kraljeve;    pa  po^to  su  bili  prvi  na  udarcu,  odluče 
se  dobre  volje  pokoriti.  Prvi  se  je  pokorio  Gregorije  Kurjaković  u 
ime  svoga  roda,    a  njegov   primjer   nasliedi  Vladislava  kninska  sa 
sinom  Ivanom;  Ona  dodje  pred  Ljudevita ;  kralj  ju  prime  Ijubezno, 
oduže  joj  grad  Knin,  a  za  to  dade  mladjalmomu  joj  sinu  Ivanu  u 
zamjenu    dio    cetinskoga   polja    sa   gradom  Sinjem.    Tako  je  kralj 
mogao  biti  zadovoljan  donekle  svojim  uspjehom.  Nu  taj  uspjeh  bio 
je  samo  polovičan,  jer  knezovi  Subići  nehtjedoše  ni  čuti  o  predaji 
svojih  gradova  niti  se  pokloniti   kralju,    već  se  pridružiše  što  bolje 
Mletčanom,  da    uzdrže    svoje   gradove    Oštro  vicu ,    Skradin   i  Klis. 
Kralju  nebijaše  prilično,  da  pokrene  ozbiljan  rat,  zato  se  zadovolji 
dosadanjim  uspjehom,   te  se  vrati  još  prije  10.  kolovoza  sa  banom 
Stjepanom  kući,  ostavivši  u  Kninu  bana  Nikolu  sa  malom  posadom. 

Više  od  Hrvata  imali  su  se  ovaj  put  bojati  dolazka  Ljudevitova 
Mletčani,  koji  su  tako  rekuć  prcvarom  dobili  u  svoje  ruke  dalma- 
tinske gradove.  Oni  se  dobro  sjcjćahu.  da  su  primajuć  dalmatinske 
gradove  u  svoju  zaštitu  vazda  naročito  izl;icali,  da  priznavaju  pravo 
ugarsko-hrvatskih  vladara  na  te  gradove;  te  se  zato  sada  pobo- 
jaše,  neće  U  se  dalmatinski  gradovi  za  prisuća  Ljudevitova  u  Hr- 
vatskoj od  njih  odmetnuti  i  dati  pod  zaštitu  svoga  zakonitoga  gla- 

^^  O  toj  vojni  kralja  Ljudevita  piše  obsežno  neimenovani  suvremeni  pisac 
u  djelcu :  Obsidionis  Jadrcnsis  libri  duo,  I  cap.  7  (Lucius,  de  regno  Dalm 
et  Croatiae,  pag  389).  —  I  ugarski  Ijebopisac  piše  :  „Tandem  communicato 
consilio  suorum  principum,  militum  et  baronum  disposuit  (rex  Ludovi- 
cus)  contra  suos  infidelcs  et  rebellos  Gregorium  lilium  Cyriaci  et  Nelip- 
tium  Croacos,  qui  regna  Croatiae  et  Dalmatiae  ac  magnam  partem  Scla- 
voniae  usurpando,  in  praeiudicium  sacrae  coronae  detinebant,  cum  exer- 
citu  copioso  et  principibus  aliarum  partium,  specialiter  cum  magnifico  et 
potente  principe  Stephano  hano  Boznenul,  (cuius  praeclaram  filiam  domi- 
nam  Elisabeth,  nunc  reginam,  postea  duxit  matrimonialiter  in  consor- 
tem)  pro  obtinendo  et  expugnando  eodem  regno  Croatiae  processit" 
Joannis  de  Thwrocz  Chronica  Hungarorum  II  cap.  8  (Schwandtner, 
Script.  rerum  hung.  I,  pag.  221 — 222).  —  Sravni  još  ljetopis  Ivana  To- 
mašića  iz  16.  stoljeća  (Arkiv  za  jug-,  poviest.  IX.  p.  15.) 

9 


IBO 

vara.  Bojazan  se  je  Mletčana  zbilja  donekle  izpunila.  Kad  je  naime 
Ljudevit  boravio  u  taboru  na  izvoru  Klokota  kod  Bihaća^  nedo- 
djoše  predanj  samo  gospoda  hrvatska,  nego  i  Zadrani ^  nezadovoljni 
već  duže  vremena  s  mletačkom  vladom,  odabraše  poslanstvo,  da 
se  pokloni  kralju. 

Naravno,  da  je  taj  čin  Zadrana  Mletčane  silno  uznemirio.  Cim  je 
Ljudevit  ostavio  hrvatsku  zemlju,  odluče  oni  dne  10.  kolovoza  1345. 
što  strožije  kazniti  odmetne  Zadrane.  Već  13.  kolovoza  1345.  ob- 
siedaše  deset  mletačkih  galija  grad  Zadar,  te  obsada  potraje  do 
15.  prosinca  1346. 

Da  bi  Mletčani  laglje  Zadrane  pokorili,  složiše  se  sa  hrvatskim! 
knezovi  Pavlom  i  Mladenom  Subićem,  protivnici  Ljudevitovimi, 
sklonuše  dapače  iste  krbavske  knezove  Gregorija  i  Budislava  Kur- 
j  ako  vica,  da  su  se  opet  od  Ljudevita  odmetnuli  i  uz  nje  pristali.  Mlet- 
čanom  je  bio  spreman  pomoći  i  srbski  car  Dušan  Silni,  znajući  dobro, 
da  je  pobjeda  mletačkoga  oružja  i  njegova  pobjeda. ^"^  Ako  su  Mlet- 
čani za  dugotrajne  obsade  Zadra  tražili  pomoći  od  hrvatskih  kne- 
zova, koji  su  se  otimali  vrhovnoj  vlasti  Ljudevitovoj,  to  su  se  Za- 
drani u  svojoj  nevolji  nadali  spasu  jedino  od  kralja  Ljudevita.  — 
Pobivši  Zadrani  mletačko  brodovlje  dne  6.  rujna  1345.,  opašu  im 
Mletčani  rodni  grad  još  silnijim  brodovljem.  Nesretni  Zadrani  za- 
mole sada  pomoć  u  Ljudevita.  Ovaj  nemogaše  sam  dospjeti ;  naloži 
zato  hrvatskomu  banu  Nikoli  i  bosanskomu  banu  Stjepanu,  da  po- 
hrle u  pomoć  obsjednutomu  Zadru.  Već  šestoga  studena  1345.  sto- 
jahu  hrvatska  vojska  i  bosanske  čete  pod  banom  Stjepanom  uta- 
borene kod  Mogorove  dubrave  blizu  Vrane,  da  suzbiju  obsadnu 
vojsku  Mletčana.  Zadrani  se  s  te  pomoći  u  prvi  čas  razvesele,  nu 
doskora  im  se  obrati  radost  u  žalost.  Načelnici  naime  vojske  mle- 
tačke, bojeći  se  sile  bana  Stjepana  i  Nikole,  pustiše  se  u  dogovore 
sa  oba  bana,  nebi  li  ih  od  Zadra  makli.  Zadrani  su  doduše  još 
13.  studenoga  zaklinjali  bana  Stjepana  i  druga  mu  Nikolu,  neka 
se  za  boga  nedadu  nadmudriti  Mletčani  i  neka  nesklope  ponudje- 
noga  im  primirja,  već  neka  vrše  kraljevu  zapovjed  i  pomognu  po- 
danike svoga  kralja.  Nu  molbe  Zadrana  nisu  prudile;  oba  bana 
sklopiše  izmedju  13.  i  20.  studenoga  primirje  sa  Mletčani  i  osta- 
više grad  Zadar  svojoj   sudbini." 


58 


,^'  Ljubić,  Mon    Slav.  merid.  II.  p    279. 

^'  Nepoznati  pisac  ob  obsadi  Zadra   biedi   naročito    bosanskoga   bana   Stje- 
pana, da  se  je  dao  podmititi  mletačkim  zlatom.  „Sed  ille  Stephaiius  banus 


131 

Dne  20.  studenoga  nebijase  više  vojske  hrvatsko-bosanske  pred 
Zadrom.  Oba  bana  bjehu  digla  tabor  kod  Mogorove  dubrave;  ban 
Nikola  ode  na  sjever,  a  ban  Stjepan  vrati  se  u  Bosnu.  Istoga  dana 
pisalo  je  mletačko  vieće  svojim  zapovjednikom  pred  Zadrom,  da 
hvali  Bogu,  što  je  sklopljeno  primirje  i  što  je  ugarska  vojska  otišla. 
Po  tom  sudeć  smatrali  su  Mletčani  ovo  primirje  za  se  povoljnini.^^ 
Nu  ako  su  Mletčani  bili  zadovoljni,  nije  to  godilo  Zadranom,  koji 
su  sada  osamljeni  imali  podnositi  sve  nevolje  mletačke  obsade.  Po- 
šalju zato  poslanstvo  od  tri  lica  pred  kralja  Ljudevita,  da  mu  se 
potuže  i  zamole  ga  za  izdašnu  pomoć.  Kralj  Ljudevit  utješi  ih  na 
to  Ijubeznim  pismom,  a  drugim  pismom  od  3.  ožujka  1346.  obeća 
im,  da  će  sam  doći  u  pomoć  proti  Mletčanom  sa  velikom  vojskom. 

Ljudevit  se  je  zaista  u  ožujku  g.  1346.  ozbiljno  spremao  priteći 
u  pomoć  Zadru.  Mletčani  se  pobojaše  velike  sile  kraljeve,  te  se 
htjedoše  s  dobra  nagoditi.  To  pokušaše  preko  austrijanskoga  voj- 
vode. Nu  osim  toga  obratiše  se  i  na  bosanskoga  bana  Stjepana, 
koji  im  bješe  posljednji  put  pomogao  i  u  kojega  je  bila  takodjer 
velika  moć.  Već  dne  13.  veljače  šalju  Mletčani  do  bana  Stjepana 
dva  poslanika,  „da  mu  se  zahvale  za  njegovu  dobru  volju,  što  ju 
je  imao  te  ima  prema  njihovoj  obćini,  i  da  ga  sklone  na  prija- 
teljstvo i  privrženost  njim  samim  i  njihovim  poslovom  ;"^^  umah  zatim 
dne  22.  veljače  šalju  trećega  poslanika  predanj  upućujuć  ga ,  da 
se  za  bolji  uspjeh  i  dobar  savjet  obrati  na  franjevačkoga  predstoj- 
nika Peregrina,  koji  će  ga  u  ostalom  svj  eto  vati,  bi  li  u  obće  bilo 
koristno  poći  pred  bana.^^  Dne  8.  travnja  već  je  poslanik  bana 
Stjepana  u  IVIletcih  i  ugovara  sa  ^Iletčani;  Mletčani  zadovoljni  s  do- 
govori darivaju  bosanskoga  bana  darovi,  vriednimi  tisuću  dukata, 
a  isto  daju   njegovu   poslaniku   stvari    za  punih  sto  dukata. ^^    Isto 

cum  eorum  uomplicibus,  et  maioribus  tjronibus  ipsius  exercitus,  potius 
crumenam  auro ,  et  numismate  Venetico  ....  elegerunt  resarcire. "  Ob- 
sidionis  Jadrensis  lib.  I,,  cap.  29;  pag.  398. 

'^^  Ob  uslovih  primirja  pišu  Mletčani  sami :  „in  compositione  facta  cum  hano 
Bosne  et  Hungaris  promissum  fuit  pro  parte  nostra  non  invadere,  tenere 
seu  occupare  de  iuribus,  nobilibus,  gentibus,  terris  seu  possessionibus 
domini   regis   Ungarie    et   regni   sui."    Ljubić,  Monum.  SI.  m.  II.  p.  305. 

®°  „ad  regratiandum  ei  (bano)  de  sua  bona  voluntate,  quam  habuit  et  habet 
ad  nostrum  dominium,  et  ad  inducendum  eum  ad  amicitiam  et  favorem 
nostrum  et  agendorum  nostrorum."  Ljubić,  Mon.  Slav.  merid.  II.  p.  318. 

<"  Ljubić,  op.  cit.  II.  p.  323. 
«=^  Idem,  op.  cit.  II.  p.  333. 


132 

tako  dobi  i  posrednik  franjevac  Peregrin  nagradu  od  100  dukata. 
Ovaj  put  učini  ban  Stjepan  Mletčanom  zbilja  liepu  uslugu.  Naj- 
prije ih  obaviesti  ob  onom,  što  misli  „o  namjerah  kralja  ugarskoga", 
a  zatim  se  ponudi  kao  posrednik,  da  se  naravnaju  sa  kraljem  Lju- 
,,^  devitom    Mletčani  mu  se  medjutim  za  potonje  dne  18.  travnja  liepo 

^-  zahvališe,   jer  da  je  posredovanje   preuzeo   već    austrijski  vojvoda, 

nu  da  se  nemogu  nagoditi,  pošto  lijudevit  zahtieva,  „da  prije  svega 
maknu  svoju  vojsku  izpred  Zadra;  a  to  nije  pravedno,  pošto  je 
Zadar  mletački  grad  već  tri  sto  godina ! ''  Nu  uzprkos  tome  slati 
će  oni  na  novo  poslanika  pred  kralja,  te  mole  bana,  da  im  bude 
na  ruku/''  A  da  bi  pokazali  banu,  kako  ga  vole,  podiele  njegovu 
poslaniku  još  za  50  dukata  darova  povrh  onih  za  100  dukata.^'* 
0  daljih  dogovorih  nema  viesti,  samo  čujemo,  da  su  dne  5.  lipnja 
1346.  dozvolili  Mletčani  svojim  Sibenčanom,  da  darivaju  bana  bo- 
sanskoga za  svoje  dobro,  a  isto  tako  dozvoliše  knezu  trogirskomu, 
da  pošalje  Heliju  Trogiranina  za  poslanika  banu  bosanskomu.**^ 
Po  tom  možemo  suditi,  da  je  u  to  vrinme  već  ban  bosanski  sa  sla- 
vonskim banom  bio  u  Hrvatskoj,  i  da  su  oba  primala  darove  od 
dalmatinskih  gradova,  podloženih  Mletčanom. 

U  to  bješe  i  sam  kralj  Ljudevit  došao  Hrvatsku.  Dne  27.  svib- 
nja nalazimo  ga  blizu  Bihaća  u  doHni  potoka  Klokota,  gdje  se 
bješe  i  prošle  godine  utaborio.  Imao  je  golemu  vojsku  od  100.000 
konjanika;  njemu  se  bjehu  pridružile  čete  hrvatske,  bosanske  i 
druge,  tako  da  mu  je  vojska  sastojala  od  razne  smjese  naroda. 
Osobito  se  iztiču  razne  vojvode,  od  kojih  je  najglavniji  bosanski 
ban  Stjepan.  Početkom  lipnja  već  je  kralj  sa  golemom  vojskom 
svojom  blizu  Zadra,  jer  12.  lipnja  hvali  mletačko  vieće  svoje  za- 
povjednike pod  Zadrom,  što  su  se  u  jednoj  bitci  prije  8.  lipnja 
hrabro  ponieli.  Nu  ipak  uvidi  mletačka  republika,  da  nebi  mogla 
odoljeti  tolikoj  sili;  pa  zato  poče  pojedine  vojvode  Ljudevitove 
vojske  odvraćati  od  boja.  Već  19.  lipnja  i  prije  nalazimo  neke  voj- 
vode hrvatske  i  ugarske  u  dogovaranju  sa  mletačkimi  vodjami; 
Mletčani  obećavaju  100.000  dukata  za  kralja,  ako  bi  se  odrekao 
prava  na  Zadar  i  na  ostale  dalmatinske  gradove,  a  20.000  dukata 

°^  „fratrem  et  amicum  carissimum  .  .  .  .  ,  ut  placeat  nos  et  nostra  nego- 
cia  habere  in  quolibet  času  favorabiliter  commendata,"  Ljubić,  Mon.  SI. 
m.  II.  p.  337—338. 

^  Idem,  op.  cit.  II.  339. 

^''  Idem,  op.  cit.  II.  355. 


133 

toli  banu  koli  ostalim  vojvodam,  ako  bi  izbodili,  da  kraljeva  vojska 
ode  i z pred  Zadra. ^*^  Du?a  tih  dogovora  bijaše  upravo  bosanski  ban  J 
Stjepan.  ^"^ 

Dne  1.  srpnja  134C).,  u  subotu,  na  dan  blaženoga  apostola  Mar- 
tiala,  zametnuta  bi  bitka  sa  Mletčani.  Pošto  je  kralj  Ljudevit  imao 
same  konjanike ,  to  je  Zadranom  bilo  navaliti  na  Mletčane ,  a 
ugarsko  hrvatska  vojska  samo  će  ih  pomagati.  Nu  tuj  se  pokaže 
izdaja.  Navaljujući  Zadrani  budu  suzbiti;  ...  ali  im  vojska  nepri- 
teče  u  pomoć,  te  tako  Zadrani  jedva  živi  uzmakoše  u  Zadar.  Tim 
dobiše  bitku  Mletčani.  Nevjeri  toj  bijaše  najviše  kriv  bosanski  ban, 
kojega  su  biedili,  da  je  upravo  on  skrivio  poraz  Zadrana,  dotično 
kralja  Ljuduvita  pred  Zadrom. ^^ 

Već  4.  srpnja  znalo  se  je  u  Mletcih  za  tu  pobjedu.  Istoga  dana 
pohvahše  Mletčani  svoje  ljude  pred  Zadrom,  a  ujedno  poručiše 
svojim  vodjam ,  da  su  pročitavši  njihova  pisma  o  dogovorih  sa 
banom  bosanskim  sada  spremni  na  mir  s  ugarsko-hrvatskim  kra- 
ljem, i  da  će  mu  dati  za  cielu  Dalmaciju  100.000  dukata,  a  vel- 
možam  njegovim  20.000  dukata,  kako  bje  to  dogovoreno  još  u 
lipnju.  ^^  Ako  bi  se  radilo  samo  o  Zadru,  a  ne  o  ostalih  gradovih 
Dalmacije,  neka  ponude  kralju  samo  60.000  dukata,  a  barunom 
10.000  dukata,  ali  uz  pogodbu,  da  kralj  sa  cielom  vojskom  svojom 
ostavi  zadarski  kotar  i  da  nečini  nikakove  štete  mletačkim  zemljam. 
Već  8.  srpnja  ugovaralo  se  je  medju  Mletčani  i  kraljem  Ljudevitom 
0  miru  ili  primirju;  nu  ugovaranje  se  nemogaše  kraju  privesti,  te 
zato  kralj  Ljudevit  još  polovinom  srpnja  ostavi  grad  Zadar  i  vrati 
se  u  Ugarsku. 

Nesreću^  kralja  Ljudevita  i  grada  Zadra  skrivio  bješe  najviše  ban 
bosanski  Stjepan.  Nesretni  grad  Zadar  branio  se  sam  još  nekoliko 

^^  „tam  bano,  quam  aliis  baronibus  regis  tam  pro  effectu  dicti  fcractatus, 
quam  pro  faciendo  recedere  exercitum  regis  et  pro  omni  nostro  honore. " 
Ljubić,  Mon.  Slav.   merid.  II    360. 

"  Nepoznati  pisac  ob  obsadi  Zadra  piše  naročito:  sed  ex  quo  Veneti  cum 
ipso  rege  oretenus  fari  non  presumerent,  cum  sublimioribus  Ungaris,  ac 
bano  bosnensi  caeperunt  ad  in vicem  amicari  nec  non  inter  se  conficien- 
tes  quoddam  perditionis,  ac  conspirationis  genus,  quod  statim  indicare 
promittimus.    Obsid.   Jadr.  II.  cap.  11.  pag.  411. 

*®  Obsidionis  Jadrensis  II.  cap.  12  ,  p.  412.  „Inspecto  boe  Jadertini  talem 
dolum,  et  perditionis  conspirationem  perfidorum  atbletarum,  nec  non 
Stephani  Bosnensis  bani  belialis  alumni  in  multa  stupefactione  cordis 
commoventur." 

^^  Ljubić,  Mon.  Slav.  mer.  II.  p.  362. 


134 

mjeseci,  nu  napokon  onemo^'ne  tako,  da  je  15.  prosinca  1346. 
morao  priznati  vrhovničtvo  Mletčana.  U  to  isto  vrieme  od  15.  srpnja 
do  15.  prosinca,  dok  traje  obsada  Zadra,  boje  se  Mletčani  nove 
pomoći  od  Ljudevita,  pa  zato  nastoje  na  svaku  ruku  mir  ili  pri- 
mirje s  njim  sklopiti.  S  istih  razloga  nastoje  i  bana  bosanskoga 
što  uže  uza  se  prikovati,  nebi  li  budi  riečju,  budi  vojenom  pomoći 
njegovom  mogli  napokon  Zadar  svladati.  Da  razbistrimo  odno- 
šaje  bana  Stjepana  prema  Mletkom  do  pada  Zadra,  navesti  nam 
je  sliedeće.  Već  9.  kolovoza  nagradjuju  Mletčani  franjevca  Kate- 
''*^  rina,  što  je  bio  poslanikom  kod  bana  bosanskoga,  te  se  vjerno  i 
pohvalno  tom  sgodom  ponio. "^^  Malo  zatim,  24.  kolovoza,  šalju 
Mletčani  knezu  kliskomu  Mladenu  Šubiću,  svomu  gradjaninu  i  sa- 
vezniku, notara  Stjepana,  da  ga  odvrati  od  zla,  što  ga  je  činio 
banu  bosanskomu,  i  da  ga  sklone,  da  počinjeno  zlo  popravi. ^^  Iza 
toga  stiže  u  Mletke  poslanik  bana  Stjepana  početkom  mjeseca  rujna, 
te  u  ime  banovo  stavi  Mletčanom  razne  predloge ;  prvo  da  se  sklopi 
savez  medju  Bosnom  i  Mletcima,  da  Mletčani  opet  primu  u  milost 
kneza  Gregorija  Kurjakovića,  da  odvrate  Mladena  kliskoga  od  da- 
ljega uznemirivanja  bana  Stjepana,  da  primu  u  svoju  milost  kne- 
zove Ivana  Nelipića  i  Budislava  Ugrinića;  napokon  moli  ih  ban, 
da  za  njega  stanu  kod  cara  srbskoga  i  da  zanj  govore,  a  ban  će 
za  to  izravnati  Zadrane  sa  mletačkom  republikom.  Na  sve  ove 
predloge  odgovori  mletačko  vieće  što  pripravnije;  samo  na  prvi 
predlog  nemogaše  pristati,  naime  na  savez  medju  Mletci  i  banom 
bosanskim. 

„Premda  bismo",  piše  vieće,  „uviek  htjeli  biti  u  savezu  i  konfe- 
deraciji sa  gospodinom  banom  za  obranu  i  ojačanje  obiju  strana, 
to  ipak  znademo  bana  tako  mudra  te  će  uvidjeti,  da  se  ovakav 
savez  nebi  sada  s  našim  poštenjem  mogao  sklopiti,  jer  pošto  smo 
mi  sjedne  strane  poslali  poslanstvo,  da  se  sporazumimo  s  kraljem 
Ljudevitom,  to  nemožemo  u  isto  vrieme  sklopiti  saveza  proti  njemu. 
Nu  što  nije  ovaj  čas  moguće ,  biti  će  tečajem  vremena,  zato  neka 
nas  ban  izvine." ^^  Izuzev  ovu  jedinu  točku  glede  saveza  izpunili 
su  Mletčani  u  istinu  sve  želje  banove  Dne  4.  rujna  primiše  Gre- 
gorija Kurjakovića  u  svoju  milost  „najviše  obzirom  na  bana  bosan- 

'0  Idem,  op.  cit.  II.  p.  368. 

'*  Idem,  op.  cit.  II.  p.  376.  Sravni  još  i  stranu  377. 

"  Ljubić,  Mon.  SI.  m.  II.  p.  379—382. 


135 

skoga";'^  a  22.  rujna  nastoje  svakako  izravnati  razmirice  medju 
banom  i  knezom  Mladenom  Subićem  kliskim,  tim  većma,  što  su 
čuli,  da  „ban  bosanski  sprema  vojsku  na  štetu  kneza  Mladena."'^ 
Neprodje  medjutim  ni  mjesec  dana,  a  Mletčani  požališe,  što  nisu 
pristali  na  ponudjen  im  savez  sa  Bosnom.  Dočuše  naime ,  da  se 
opet  nova  vojska  pod  banom  slavonskim  sprema  Zadru  u  pomoć, 
te  zato  nalože  26.  rujna  svomu  poslaniku  Nikolinu,  da  ide  u  Bosnu, 
i  da  u  Stjepana  zamoli  pomoći,  ako  bi  ban  slavonski  zbilja  došao; 
a  uza  to  neka  Nikolin  obeća  i  pomoć  mletačku  banu,  ako  bi  mu 
došlo  do  nevolje.'^  Ban  je  po  svoj  prilici  pristao  na  savez,  pače 
umah  poruči  Mletčanom,  da  bi  on  sam  hljeo  posredovati  medju 
njimi  i  Zadrani,  a  da  bi  zato  upotriebio  hrvatskoga  kneza  Budi- 
slava  Ugrinića  Mletčani  28.  listopada  rado  prihvate  predlog  banov, 
ali  samo  tako,  da  se  Zadrani  bezuvjetno  predadu  i  da  ban  sam 
preko  svojih  poslanika  posreduje,  a  ne  preko  Budislava  Ugrinića. 
Uza  to  naloži  mletačko  vieće  svojim  zapovjednikom  pod  Zadrom, 
da  puste  eventualno  u  Zadar  i  iz  njega  banove  poslanike. ^^  Na- 
stojanje bana  Stjepana,  da  izmiri  Zadar  sa  Mletčani,  dobavi  mu  ne- 
ugodnosti. U  studenu  potuži  se  ban  ]\IletČanom  gorko  na  Zadrane, 
„koji  ga  na  dvoru  kralja  ugarskoga  ljuto  opadnuše  i  još  neprestaše 
opadati."  Čuvši  to  Mletčani  u  pismu  od  17.  studenoga  veoma  se 
nad  tim  razžale,  ali  ujedno  nalože  svome  poslaniku  Nikolinu,  da 
nastoji  utvrditi  predloženi  savez  sa  banom  "'  U  isto  vrieme  ili  nešto 
prije  izmiri  se  ban  Stjepan  sa  svojim  protivnikom  i  rodjakom  Mla- 
denom Subićem  kliskim.  Ban  izdade  Mladenu  pismo,  nu  ovaj  ne- 
htjede  toga  učiniti,  pače  ni  na  slobodu  pustiti  bosanskih  zaroblje- 
nika, što  ih  bješe  zatvorio  u  Skradinu.  Zato  su  Mletčani  dne  17. 
stud.  Mladena  ozbiljno  opominjali,  neka  nekrši  mira,  što  gaje  netom 
sa  bosanskim  banom  utanačio.'®  Malo  dana  zatim  poslaše  Zadrani 

'3  Idem,  op.  cit.  II.  p.  382. 

'*  Idem,  op.  cit.  II.   p.    .385.  „Banus   Bosine  viđetur  exercitum   con^regare 
ad  đamnum  comitis  Maladini." 

'5  Ljubić,  Mon.  Slav.  m.  II.  p.  386—387.  Sravni  još  p.  396. 

'^  Idem,  op.  cit.  II.  p.  398—399. 

"  Banus   valde   conquerebatur  de  Jadratinis,  qui  eum  in  curia  regis  Hunga- 

riae  diffamaverant  et  non  cessabant   diffamare.  Ljubić,  op.  cit.  II.  p.  406 

do  407. 
^»  Idem,  op,  cit.  II.  407—408. 


136 

svoje  poslanike  put  Mletaka,   koji  su    dne    15.   prosinca   ugovorili 
ugovor,  kojim  je  Zadar  opet  priznao  vlast  mletačku. 

I  poslie  pada  Zadra  u  mletačke  ruke  nalazimo  bana  Stjepana 
kroz  sve  dalje  godine  nj^'gova  vladanja  u  živahnu  obćenju  sa  re- 
publikom. Toliko  snovaoi  savez  medju  Bosnom  i  Mletčani  nebi 
doduše  nikada  pravo  sklopljen;  nu  zato  nastojaše  sada  ban  Stjepan, 
da  Mletčane  izmiri  sa  kraljem  Ljude^dtom,'^^  i  da  tako  u  oči  težkih 
borba  sa  srbskim  carem  Dušanom  Silnim  udje  u  volju  toli  kralju 
Ljudevitu^  koli  mletačkoj  obćini.  Godine  1348.  dne  8.  kolovoza 
sklopljeno  bi  zbilja  primirje  medju  Mletci  i  Ljudevitom  na  osam 
godina;  te  nije  nevjerojatno,  da  je  tomu  bar  nešto  i  ban  Stjepan 
doprineo. 

Stjepan  Kotromanić  pre^na  srbskomu  caru  Stjepanu  Dušanu  Sil- 
nomu (1346 — 1351.).  Ako  se  još  prvi  bani  bosanski  nisu  uviek 
najbolje  pazili  sa  susjednimi  vladari  srbskih  zemalja;  to  seje  sada 
za  bana  Stjepana  nekadanje  trvenje  izvrglo  u  očito  neprijateljstvo. 
Ta  Stjepan  Dušan  Silni  nemogaše  zaboraviti,  da  je  rodjak  njegov 
po  tankoj  krvi  oteo  otcu  njegovu  humsku  zemlju  i  tim  srbsku 
državu  lišio  veHkoga  diela  liepoga  primorja.  Zato  je  i  Dušan  bio 
vazda  pripi'avan  pomagati  patarene  u  Bosni,  zato  je  Dušan  takodjer 
nudio  Mletčanom  pomoć  svoju,  kad  im  je  pod  gradom  Zadrom 
bilo  dieliti  mejdan  sa  kraljem  Ljudevitom  i  saveznikom  mu  bosan- 
skim banom  Stjepanom. 

Dok  je  Stjepan  Dušan  imao  posla  na  iztokii,  radio  je  tek  ne- 
izravno na  zator  bana  bosanskoga.  Nu  pošto  se  u  siečnju  1346. 
bješe  ovjenčao  Carem  i  proglasio  „car  i  samodržac  Srbljem,  Grkom 
i  Bugarom",  odluči  i  s  banom  Stjepanom  obračunati.  Još  u  prvoj 
polovini  iste  godine  mora  da  je  banu  Stjepanu  tiesno  bilo,  jer  se 
uteče  za  pomoč  Mletčanom,  svojim  tadanjim  osobitim  prijateljem, 
moleći  ih.  da  posreduju  na  njegovu  korist  kod  cara  Dušana.  Mlet- 
čani ga  poslušaju  te  pošalju  svoga  poslanika  do  srbskoga  cara. 
Već  21.  studenoga- 1346.  javljaju  Mletčani    banu   Stjepanu,    da  je 

'^  Godine  1347.  dne  U.  siečnja  pišo  umoljeno  vieće  mletačko  svomu  po- 
sredniku kod  bana  bosanskoj^a :  „Et  ad  factum,  quod  tangit  (banus),  quođ, 
si  nobis  placeret,  intcrponeret  so  libenter  pro  reconciliatione  inter  regem 
Hungarie  et  nos,  confidentes  de  ipso  plus,  quam  alicjuo  principe  vel  do- 
mino mundi,  nobis  placet  et  sumus  multum  contonti,  quod  possit  per 
illum  modum  qui  ei  melior  videbitur,  se  in tromi ttere  de  pacificatione 
inter  ipsum  regem  et-nos  .  .  .'•'  Ljubić,    Monumenta    Slav.  m.  II.  p.  429. 


137 

srbski  car  mletačkoj  obćini  za  volju  spreman  živiti  sa  banom  u 
miru  i  prijateljstvu;  ali  se  ujedno  tuži,  da  je  ban  zauzeo  i  da 
drži  neku  zemlju,  koja  po  pravu  njemu  pripada.  Neka  mu  vrati 
ugrabljenu  zemlju,  pa  eto  mira.  Dvoji  li  ban  o  njegovu  pravu  na 
tu  zemlju,  neka  se  sastanu  vješti  ljudi,  da  izpitaju  pravo  jednoga 
i  drugoga,  pa  da  zemlju  dosude  onomu,  koji  ima  veće  pravo.  Neće 
li  pako  ban,  da  se  već  sada  o  tom  odlučuje,  to  je  Dušan  zadovoljan, 
da  se  privremeno  sklopi  primirje  na  dvie  ili  tri  godine,  ali  uz  jam- 
stvo, da  se  primirje  noće  nijednim  načinom  porušiti.®^ 

Vjerojatno  jest,  da  se  je  zbilja  sklopilo  primirje  međju  banom  i 
carem  jer  se  sliedećih  godina  ništa  nečuje  o  njihovih  razmiricah. 
Godine  1348.  dne  18.  veljače  dozvoliše  Metčani  banovu  vojvodi  Gre- 
goriju  Gojslaviću,  da  izveze  iz  Mletaka  oružja  za  sto  dukata,®^ 
po  čem  bi  se  moglo  slutiti,  da  se  je  ban  Stjepan  tada  oružao.  Raz- 
mirica bukne  na  novo  svom  žestinom  god.  1349.,  tako  da  su  6. 
travnja  sami  Mletčani  poslali  poslanika  svoga  do  cara  i  do  bana,  da 
kuša  sklopiti  mir  i  slogu  medju  oba  vladara. ^^  Nu  posredovanje 
mletačko  kao  da  ovaj  put  nije  pošlo  za  rukom,  jer  polovinom 
srpnja  eto  poslanika  bosanskoga  u  Mletcih.  Najprvo  moli,  da  bi 
Mletčani  udostojali  još  jednom  pokušati,  da  poluče  slogu,  sporazumak 
i  ljubav  medju  carem  i  banom;  a  zatim  javlja,  da  je  ban  Stjepan 
u  humskoj  zemlji  nakanio  podići  utvrdjeno  mjesto,  te  moli  Mlet- 
čane,  da  bi  za  gradnje  te  tvrdje  odbijali  sve  riavale  sa  morske  strane, 
pošto  je  ban  sa  kopnene  strane  dovoljno  siguran.®^  Na  prvu  molbu 

^^  quod  dominus  rex  ob  amorem  nostrum  contentus  est  vivere  in  pače  et 
amicitia  cuni  dicto  bano;  verum  conqueritur,  quod  dictus  banus,  occu- 
patam  šibi  tenuit  et  tenet  quandam  terram  šibi  de  iure  spectantem;  et 
quod  pro  bono  quietis  et  pacis  vellet,  quod  ipsi  domino  bano  placeret 
šibi  eam  restituere,  velut  ream  suam  ......  Et  si  forte   dictus    banus 

nolet ,  contentatur   i  pse   rex,   quod   treugue  inter  ipsos  regem  et 

banum  fiant  ad  certum  tempus  biennii  vel  triennii  ,  .  ."  Ljubić;  Mon. 
Slav.  merid.  II.  408 

^^  Ljubić,  op.  cit.  III.  54. 

^^  „principaliter  procurando,  si  šibi  videbitur  posse  tentire  concordiam  in- 
ter dominum  regem  Servie  et  dominum  banum  Bosine,  debeat  dare  om- 
nem  operam,    quam   poterit,  pro  bono   ipsius   concordii,    sicut  et  quando 

šibi  videbitur,   possendo   etiam  ire  ad  ipsum    dominum    banum " 

Ljubić,  op.  cit.  III.  119. 

*^  Intellecta  ambaxata  nuper  ducali  dominationi  exposita  per  comitem  de 
Minoy  pro  parte  domini  bani  Bosine,  que  in  tribus  capitulis  -compre- 
hendi  potest,  nam   in  primo   continetur  requisicio,   quam  facit,   videlicet 


138 

ukaza  se  mletačko  vieće  najpripravnije  i  odgovori,  kako  je  upravo 
naložilo  svomu  poslaniku,  krenuvšemu  do  cara  srbskoga,  da  radi 
o  miru  i  sporazumku  medju  srbskim  carstvom  i  Bosnom.  Drugom 
molbom  banovom  bijahu  Mletčani  neugodno  iznenadjeni.  Vikli  da 
sami  gospoduju  jadranskomu  moru  nemogoše  dopustiti,  da  ban  po- 
digne jaku  tvrdju  u  primorju,  odakle  bi  mogla  zaprietiti  pogibelj 
i  njihovim  gradovom  dalmatinskim;  s  druge  strane  pako  nemogoše 
zabraniti  banu,  da  u  svojoj  zemlji  gradi  po  svojoj  volji.  Pritajiše  zato 
svoj  strah  i  zlovolju,  te  uzeše  banu  razlagati,  da  odustane  od 
gradnje  pomenute  tvrdje,  jer  bi  tim  mogao  osujetiti  sporazumak  sa 
carem  Dušanom.  Ovaj  bi  naime  mogao  uztvrditi,  da  je  upravo  ono 
mjesto  njegovo,  gdje  ban  diže  tvrdjavu,  pa  bi  tako  došlo  do  novih 
razmirica.®*. 

Nu  u  to  već  buknu  očit  rat  medju  Bosnom  i  Srbijom.  Dok  seje 
car  Stjepan  bavio  uredjivanjem  svoje  velike  države  ter  izdavao 
svoj  glasoviti  zakonik,  udari  ban  Stjepan  Kotromanić,  pomagan 
kraljem  Ljudevitom,  sa  50.000  konjanika  i  30.000  pješaka  iz  humske 
zemlje  na  vladanje  Dušanovo.  Najviše  daje  stradala  stara  kneževina 
Travunja,  kojom  je  ban  Stjepan  (preko  gačkoga  polja  i  Rudina) 
prodro  sve  do  grada  Kotora. ^^  Bilo  je  to  negdje  u  drugoj  po- 
lovici g  134y.  Caru  Dušanu  dade  se  to  veoma  na  žao.  U  svojoj 
poruci  mletačkoj  obćini  od  13.  travnja  1350.  potuži  se  gorko  po 
poslaniku  Mihajlu  Bučiću,  da  je  za  ljubav  mletačkomu  duždu  po- 
stupao s  banom  prijateljski;  nu  ban  da  mu  je  prijateljstvo  zlim 
odvratio,  pošto  mu  je  porobio  njegove  ljude  i  osvojio  neke  zemlje 
i  mjesta,  pa  to  još  i  sada,  sveudilj  čini.  Mletačka  obćina  neka  zato 
nastoji,  da  ban  odustane  od  daljega  uznemirivanja  "srbskih  zemalja 
i  da  učinjeno  zlo  što  prije  popravi,   jer   se   inače    nebi   car  mogao 

quod  đominacioni  placeat  interponere  se  ad  tractandum  et  procurandum, 
quod  amor  et  concordia  vigeant  inter  dominum  imperatorem  et  regem 
Servie  et  ipsum  dominum  banum.  In  secundo  exponitur,  quod  si  de  be- 
neplacito  dominationis  proceđeret,  vellet  construi  facere  guendam  locum 
sive  f ortalicium  in  quadam  contrata ,  que  vocatur  Cheml  (Chelm)  ad  ma- 
rinam,  et  quod  si  pro  hedificatione  aut  constructione  dicti  laborerii  sive 
fortilicii  aliqua  molestia  vel  inquietacio  šibi  fieret  a  parte  maritima  tan- 
tum,  quod  đominacioni  placeat  suum  šibi  adhibere  auxilium  et  favorein, 
cum  a  parte  terre  satis  reddeat  se  securum."  Ljubić,  op.  cit.  III-  p.  143. 

**  Idem,  op.  cit.  III.  p    144. 

*^  Engel,  Geschichte  von  Serwien  und  Bosnien,  p.  282. 


139 

suzdržati^  već  bi  se  morao  banu  ljuto  osvetiti.®*^  Mletčani  preg- 
nuše  sada  svimi  silami ,  da  oba  vladara  izmire.  Caru  Dušanu 
obećaše,  da  će  banu  Stjepanu  pisati  posebno ,  odlučno  pismo  i 
spotaknuti  mu  učinjenu  nepravdu,  te  izjaviše  svoju  nadu,  da  će 
kod  bana  uspjeti.®'  Dne  11.  srpnja  pako  poslaše  svečano  poslan- 
stvo toli  banu,  koli  caru.  Dva  svečana  poslanika  imala  su  poći  naj- 
prije u  Dubrovnik  i  tamo  se  točno  obaviestiti,  a  zatim  bijaše  im 
poći  ili  zajedno  ili  pojedince  do  cara  i  do  bana,  ter  u  ime  repu- 
blike raditi  o  miru  i  sporazumku  obiju  vladara.  Poslanikom  bijaše 
još  naloženo,  da  osobito  nastoje  osigurati  Mletčanom  podložni  grad 
Dubrovnik,  kojemu  je  u  toj  razmirici  prietila  velika  pogibelj,  pošto 
je  bio  najbliži  susjed  ratnomu  pozorištu.  Ako  poslanici  nebi  uspjeli, 
neka  gledaju,  da  se  barem  privremeno  obustave  neprijateljstva,  dok 
im  stignu  novi  nalozi  iz  Mletaka.^® 

Nu  i  ovo  sjajno  poslanstvo  mletačko  nije  imalo  uspjeha.  Car 
Dušan,  da  bi  se  za  lanjsku  provalu  bana  Stjepana  osvetio,  udari 
s  vojskom  na  Bosnu  u  čas,  kada  se  kralj  Ljudevit  bješe  uputio  u 
Napulj.  Ban  Stjepan  umakne  u  gore  i  šume,  a  Dušan  pade  pod 
Bobovac,  gdje  se  je  desila  krasna  kćerka  Stjepanova,  po  imenu 
Jelisava.  Mnogi  nezadovoljni  boljari  bosanski,  tajni  ili  očiti  pristaše 
patarena,  pridružiše  se  srbskomu  caru.  Nu  uzprkos  nevjeri  urodje- 
nika  neuzmognu  Dušan  tvrdoga  Bobovca  uzeti,  nego  dignuv  obsadu 
opustoši  Bosnu,    ter   preko  Dumna    zadje   u    humsku   zemlju. ^^  0 

'^  ;,dominus  imperator  ob  amorem.  đucalis  dominationis  ipsum  bannum  ha- 
buit  amicabiliter  et  tractavit;  sed  ipse  bannus  male  šibi  respondit,  nam 
depredatus  fuit  de  suis  gentibus,  et  acguisivit  de  suis  terris  et  locis  et 
continue  depredatur  .  .  .  .  et  ideo,  quod  placeat  ducali  dominationi  per 
suas  litteras  scribere  vel  mittere  domino  banno,  quod  faciat  restitui 
damna,  et  accepta  dimittat,  aliter  se  non  poterit  substinere."  Ljubić,  op. 
cit.  ni.  p.  175—176 

*'  Idem.  op.  cit.  III.  p.  178. 

*'  „vadant  (ambaxatores)  tam  ad  dictum  regem  Ilaxie  quam  ad  dictum 
banum  pro  parte  nostra  ad  procurandum  quietem  et  concordium  inter 
eos,  et  quod  cessent  novitates ,  ad  quas  alterutrum  utraque  pars  vide- 
tur  intendere,  .  .  .  .  ;  et  si,  concedente  domino,  poterunt  partes  redu- 
cere  ad  concordium,  redeant ;  sin  autem,  trabant  ab  eis,  que  poterunt,  et 
rescribant,  expectantes  nostrum  mandatum ;  .  .  .  .  Quibus  etiam  comitta- 
tur,  quod  bonum  et  conservationem  dictorum  nostrorum  fidelium  de  Ra- 
gusio  procurent  in  ista  ambaxata  .  .  .  ."  Ljubić,  op.  cit.  III.  p.  190. 

^^  Engel,  Gesch.  von  Serw.  und  Bosn.  p.  282.  —  Hj^atski  Ijetopisac  Sime 
Klimentović  bilježi  za  g.  1351 :  „tada  priđe  Ana  carica  raška  v  Bosnu". 
Arkiv  za  jugosl.  poviest.  IV.  p.  33. 


140 

daljem  ratu  u  humskoj  zemlji  nema  podataka.  Koncem  rujna  1350. 
poručiše  mletačkoj  obćini  poslanici  njezini  kod  bana  bosanskoga  i 
cara  srbskoga,  da  nemaju  nade,  da  bi  ma  kojim  načinom  došlo  do 
sporazumka  medju  banom  i  carem;  a  na  to  pozove  ih  vieće  mle- 
tačko, da  toplo  preporuče  caru  srbskomu  podanike  mletačke  i  nji- 
hove zemlje  i  mjesta,  i  da  se  povrate  kući,  uvide  li,  da  im  je  dalji 
boravak  suvišan.  ^^  Nu  već  6.  listopada  bojahu  se  u  Mletcih,  da  će 
možda  srbski  car  htjeti  Dubrovčanom  oteti  Stonski  Rat  i  ina  mje- 
sta, koja  im  bješe  još  1333.  bosanski  ban  darovao;  zato  naloži 
vieće  svojim  poslanikom,  da  i  nadalje  ostanu  na  svom  mjestu,  dok 
se  neuvjere,  da  neprieti  ni  Dubrovniku  ni  njegovu  posjedu  nikakva 
pogibelj  od  cara  Dušana. ^^  Bojazan  Mletčana  nije  se  ovaj  put  iz- 
punila,  jer  se  je  malo  zatim  srbski  car  ukrcao  u  brodove  i  odputio 
na  jug  u  Kotor. 

Godinom  1351.  utihnuše  borbe  medju  Bosnom  i  Srbijom.  Neki 
kasniji  pisci  tvrde,  da  su  poslie  Mletčani  i  Dubrovčani  nastojali 
izmiriti  bana  sa  carem  uz  pogodbu,  da  ban  Stjepan  dade  svoju 
kćer  Jelisavu  Dušanovu  sinu  Urošu  za  ženu,  a  uza  to  da  mu  od- 
stupi i  humsku  zemlju  u  ime  miraza  svoje  kćeri ;  nu  ban  da  nije 
tomu  privolio,  a  Dušan  da  ga  nije  mogao  prisiliti,  pošto  su  ga  nove 
borbe  zvale  na  iztok.^^ 

Posljednji  dnevi  Stjepana  Kotromanića.  Oslobodivši  se  Stjepan 
Kotromanić  sile  Dušanove  življaše  sada  dvie  tri  godine  mirno.  U 
to  se  doba  povjeri  posvema  kralju  Ljudevitu.  Odnošaj  prema  ovomu 
kralju  postade  još  tjesniji,  kadno  je  Ljudevit  zamolio  banovu  liepu 
kćerku  za  ženu.  God.  1353.  dne  20.  lipnja  vjenčana  bi  jedinica 
Stjepanova,  Jehsava,  uslied  papine  dozvole  sa  kraljem  Ljudevitom.®^ 

5°  Ljubić,  op.  cit.  III.  p.  199. 

^'  „et  per  nova,  que  habentur  de  voluntate  regis  E,axie,  qui  forte  attendit 
ad  occupationem  Puncte  Stegni,  mora  eorum  (ariibaxatorum)  utilis  et 
fructuosa  existat:  vadit  pars,  quod  scribatur  eis,  quod  non  debeant  rece- 
dere  de  illis  partibus,  nisi  primo  videant  manifeste  civitatem  Ragusii  et 
punctam  predictam  remanere  et  esse  in  statu  securitatis."  Ljubić,  op. 
cit    III.  p.  199. 

^^  Engel,  Gesch.  von  Serv.  und  Bosnien,  p.  283. 

^^  Vigesima  die  mensis  Junii  (anni  1353)  Ludovicus,  Hungariae  rex,  nepos 
Casimiri,  Poloniae  regis,  virginem  Elisabeth,  filiam  Stephani,  regis  Bos- 
snae,  quem  Hisupushan  vocant ,  elegantis  formae  feminam ,  desponsat,  et 
summo  pontijice  permittente,  matrimonialiter  šibi  coniungit,  celebratis  ex 
jnore  apud  Budam  nuptiis.  Generat  siquidem  praefatam  Elisabeth,  Ludo- 


141 

Sam  ban  Stjepan  bijaše  u  Badimu,  kada  mu  je  kći  postala  kraljica 
ugarska.  Nu  Stjepan  negledaše  dugo  sreću  svoje  jedinice.  Još  iste  ^     ^ 

godine  1353    dne  28.  rujna    umre    on,^^    te    bi    sahranjen  u  samo-  oM^<-^^ 
stanu  franjevačkom  u  Mileševu,  koji  bješe  sam  utemeljio  i  sagradio.  /  ^  ^.,.>  r 

Ban  Stjepan  Kotromanić,  vladajući  bosanskom  banovinom  preko 
trideset  godina,  položio  je  temelj  kasnijoj  državi  bosanskoj.  Bio  je  "'  ^ 
rodjak  ugarsko-hrvatskim  Anžuvincem,  te  ih  je  pomagao  toli  proti  /  )  v 
mletačkoj  republici,  koli  proti  Srbiji  i  hrvatskim  knezovom.  0  nje- 
govoj politici  može  prema  svomu  stanovištu  suditi  svatko,  kako  ga 
je  volja;  nu  jedno  mu  se  mora  ipak  priznati,  da  je  naime  umio 
tadanje  zamršaje  upotriebiti  na  korist  svoje  banovine.  Tim  je  ujedno 
i  utro  put  svomu  sinovcu  i  nasljedniku  Stjepanu  Tvrtku  I. 

vici  nuptam,  Elisabfeth,  filia  Casimiri,  ....  soror  patrufilis  reginae  Hun- 
gariae,  Elisabeth  senioris,  germana,  Caroli  relictae;  et  Luđovicum  quarta 
consanguinitatis  linea  contingebat  —  J.  Dlugos.si  seu  Longini  historiae 
Poloniae  lib.  IX.  —  Sravni  još:  J.  de  Thwrocz,  Cronica  Hungarorum 
II.  cap.  8.  i  52.,  pag.  221—222  i  246. 
"*  Rački  Fr.,  Bogomili  i  Patareni  (Bad,  VIII.  pag.  126.)  Hrvatski  Ijetopisac 
Sime  Klimentović  piše:  „tada  (1353)  umri  Stjepan  ban."  Arkiv,  IV.  p.  33. 


V  < 


VIII.  Stjepan  Tvrtko  I.,  prvi  kralj  bosanski. 

(1353—1391.). 

Prvo  vrieme  banovanja ;  Tvrtko  se  hori  sa  odpornom  vlastelom  i 
hvatom  Stjepanom  Vukom  (1353 — 1370.).  —  Stjepan  Tvrtko  u 
savezu  sa  srhskim  knezom  Lazarom  vojuje  proti  Nikoli  Altomanoviću 
i  JmJH  Balšiću,  te  osvaja  Travu7ijii  i  Podrinje  (1370  —1376.).  — 
Stjepan  Tvrtko  vjenča  se  kraljem  hosanskim  i  srhskim  (1376.).  — 
Stjepan  Tvrtko  uredjuje  svoju  državu,  osniva  Novi,  dobiva  Kotor  i 
vojuje  sa  Balsićem  zetskim  (1376 — 1387.).  —  Pokret  u  Hrvatskoj ; 
Stjepan  Tvrtko  upliće  se  u  posle  hrvatsko-dalmatinske  (1387 — 1389). 
—  Bitka  na  Kosovu  (1389.).  —  Stjepan  Tvrtko,  zavladav  Hrvat- 
skom i  Dalmacijom ,  prozove  se  kraljem  hrvatsko  -  dalmatinskim 
(1390.).    —    Osnove  Stjepaiia  Tvrtka;  smrt  njegova  i  sud  o  njem. 

Ban  Stjepan  Kotromanić  neostavi  za  sobom  mužkoga  poroda. 
Banovina  bosanska  zapade  sada  sinovca  mu  Stjepana  Tvrtka,  sina 
kneza  Vladislava  i  Jelene,  kćeri  kliskoga  kneza  Jurja  Subića.  Nu 
Stjepan  Tvrtko  bijaše  poput  mladjega  brata  svoga  Stjepana  Vuka 
još  suviše  mlad;  zato  upravljaše  banovinom  bosanskom  majka  mu 
Jelena.  Velika  je  to  nevolja  bila  po  Bosnu  u  čas,  kada  je  uzbies- 
nila  ljuta  borba  kralja  Ljudevita  proti  caru  Dušanu  i  saveznikom 
mu  Mletčanom.  U  to  burno  doba  težko  su  slabe  ženske  ruke  i 
neizkusan  mladić  ravnali  prostranom  banovinom,  nemogući  obuzdati 
gizdavih  boljara,  koji  mladomu  banu  posluh  uzkraćivahu. 

Prvi  poznati  čin  vladanja  Tvrtkova  potiče  iz  godine  1354.  Ove 
naime  godine  dodje  „gospoja  bana  mati  Jelena'*  sa  sinom  svojim 
Tvrtkom  i  bratom  mu  Stjepanom  Vukom  iz  Ugarske  u  Bosnu, 
te  obdržavaše  na  Miljeh  „stanak  ili  sabor  sve  zemlje  Bosne  i 
dolnjih  kraj  i  Zagorja  i  humske  zemlje".  Na  stanak  dodjoše 
mnogobrojna  gospoda  bosanska;  bijahu  tuj  kaznac  Boleslav,  tep- 
Čija  Ivahan,  knez  Vlaj  Dobrovojević,  vojvoda  Purća,  knez  Mrkoj e, 


143 

župan  Crnug,  knez  Vladislav  Obrado vić,  župan  Vlčihna  Tepčić, 
knez  Vlatko  Obrenović,  knez  Bogdan  Bjelhanić  i  drugi.  Ovom  pri- 
likom prisegoše  ban  Tvrtko,  mati  mu  i  sva  vlastela  bosanska  knezu 
Vlatku  Vlkaslavićii  „na  moćeli  i  na  evangjelji,  dokolje  su  sije  gos- 
poda i  dokolje  je  knez  Vlatko  i  njegovo  diete,  za  njih  gospodstva 
da  nije  Vlatko  u  njih  poručenik  ni  talenik  ni  uznik,  ni  njegovo 
diete;  i  u  čem  je  ban  Stjepan  odumrl  kneza  Vlatka,  da  mu  se 
onozi  neotimlje  ništore ,  ni  od  sije  gospode  ni  od  njih  vlastehna; 
i  da  za  tozi  neima  pecali  nijedan  brat  Vlatko v  ni  bratučed,  ni  jedan 
čovjek  za  njih  gospodstva ;  da  je  u  onom  knez  Vlatko  onako  tvrd, 
kako  je  bil  tvrd  u  onom  za  bana  za  Stjepana.  I  volja  koja  bi  kle- 
veta ili  obada  uzljezla  na  kneza  na  Vlatka,  ili  bi  u  koju  nevjeru 
zašal  knez  Vlatko,  da  mu  nijesu  voljui  učiniti  ni  jednoga  hudoga, 
dokolje  ga  nije  ogledala  Bosna  i  dolnji  kraji  i  Zagorje  i  humska 
zemlja;  i  ako  bi  dopal  knez  Vlatko  koje  krivine  ili  nevjere,  da 
mu  nijesu  voljni  svrjeći  vjere,  dokolje  knez  Vlatko  nebude  doma 
u  svoje  hiže  u  Ključi."^  Sudeć  po  ovom  slobodnom  listu  kano  da 
se  je  Vlatko  Vlkoslavić  otimao  dosele  priznati  Tvrtka  svojim  go- 
spodarom, te  da  je  tek  na  ovom  stanku  došlo  do  sporazumka. 
SHedeće  godine  1355.  nalazimo  mjeseca  svibnja  bana  Tvrtka  u 
Dalmaciji  i  Hrvatskoj.  Tuj  je  najprije  zauzeo  gradove  nekoga  voj- 
vode Gregorija  i  kneginje  Katarine,  pri  čem  ga  je  i  majka  po- 
magala sa  svojimi  četami,  a  zatim  je  sklopio  mir  ili  primirje  sa 
cetinskim  knezom  Ivanom  Nelipićem.  U  isto  doba  spremala  se  je 
po  nalogu  kralja  Ljudevita  i  mati  njegova,  da  ide  u  Klis  u  pohode 
udovi  brata  svoga  Mladena  (f  1348.),  po  svoj  prihci,  da  ju  sklone, 
da  predade  Ljudevitu  tu  važnu  tvrdju,  za  koju  se  tada  toliko  oti- 
mahu i  Srbi  i  Mletčani.^  I^^l.joj  medjutim  borbi,  koja  se  u  Hrvat- 
skoj i  Dalmaciji  zametnula  radi  gradova  Klisa  i  Skradina,  nije  više 

*  Tortenelmi  Tar  1879.  Elsoflizet  p.  14 — 16.  Tuj  se  Čita:  v  ono  vreme  k'da 
priđe  gospoja  bana  mati  S'ictr'" ;  nu  već  Ilar.  Euvarac  izpravlja  posljednju 
rieč  u  „s'  TJgr".  I  ja  čitam  u  prepisu  Kukuljevićevu,  prepisanu  s  origi- 
nala:    „cLsrpb." 

^  Comitissa  Clipsii  ex  infirmitate,  qua  istis  diebus  fuit  agravata,  dei  gracia 
liberata  est,  et  retromisit  illos  duos  nobiles,  quos  eidem  transmiseramus, 
per  quos  mihi  misit  dicendo,  quod  mater  bani  hosinensis,  soror  olhn  co- 
mitis  Mladini,  quod  omnimodo  intendit  venire  Clipsiam,  pro  essendo  in 
coloquio  cum  eadem ,  cuius  adventus  causam  dicit  esse  aliqua  eidem  com- 
missa  per  regem  refferenda  eidem  comitisae,  do  quibus  ipsa  comitissa  ho- 
stendit  videre.  Ljubić,  Mon.  SI.  m.  III.  p.  271. 


144 

prisustvovao  ban  Tvrtko,  pošto  ga  već  1.  rujna  iste  godine  nala- 
zimo u  sred  Bosne  u  gradu  Visokom,  gdje  zajedno  „sa  plemenitim 
mladićem  knezom  Vukom,  premilenim  bratom  svojim  i  štovanom 
gospojom  Jelenom,  preljubljenom  majkom  svojom'^  potvrdjuje  Du- 
brovčanom  sve  trgovačke  povlasti  i  prava,  podieljena  im  „za  vremena 
predšastnika  i  strica  svoga  Stjepana  bana  bosanskoga."  U  dotičnoj 
se  povelji  zove  Tvrtko   „božjom  milosti  ban  bosanski."^ 

Iz  ovih  se  podataka  razabire,  da  je  ban  Stjepan  Tvrtko  prvih 
godina  svoga  banovanja  bio  ravnan  svojom  majkom  Jelenom,  i  da 
je  prianjao  uz  kralja  Ljudevita  proti  caru  Dušanu  i  mletačkoj  ob- 
ćini.  Mati  je  njegova  dapače  posredovala,  nebi  li  od  udove  Mla- 
denove  pribavila  važni  grad  Klis  kralju  Ljudevitu.  Razabire  se 
medjutim  i  to,  da  je  tada  u  Bosni  bilo  vlastele,  nezadovoljne  sa 
vladom  bana  Tvrtka  i  matere  njegove,  i  da  je  ban  morao  ugova- 
rati sa  odmetnom  gospodom.  Vjerojatno  jest,  da  su  se  napose 
velmože  patarenske  vjere,  koja  je  u  to  na  novo  mah  otela,  najviše 
protivili  mladjahnorau  banu,  tražeći  za  cielo  zaštite  u  svemoćnoga 
cara  Du%na.  Bog  zna.  nebi  li  uz  ove  okolnosti  bilo  po^lo  Dušanu 
za  rukom  obladati  i  Bosnom;  kao  što  bješe  nedavno  za  Stjepana 
pokušao;  —  nu  u  to  ga  stiže  smrt  20.  prosinca  1355.  i  tako  minu 
svaka  pogibelj  Bosni  od  srbske  strane. 

Ako  se  je  Stjepan  Tvrdko  možda  poveselio,  da  je  smrću  Dušana 
banovini  njegovoj  odlanulo,  to  se  je  ljuto  prevario,  jer  sada  joj 
tekar  zaprieti  pogibelj,  i  to  sa  strane,  gdje  sigurno  ni  slutio  nije. 
Dok  je  država  srbska  bila  moćna  i  jaka,  te  prietila  vlasti  ugarsko- 
hrvatskih  kraljeva,  rado  su  Anžuvinci,  napose  kralj  Ljudevit  gle- 
dali Bosnu  silniju  i  ugledniju;  nu  sada,  gdje  je  Srbija  dnevice 
hrlila  u  propast,  bijaše  kralju  Ljudevitu  mučno  podnositi  drugu 
vlast  u  svojoj  blizini.  K  tomu  je  Ljudevit  bio  i  zet  bana  Stjepana, 
te  se  je  sigurno  smatrao  baštinikom  njegovim,  ako  ne  u  cieloj  ba- 
novini, a  to  barem  u  jednom  dielu  njezinom.  Cim  je  dakle  Stje- 
pana Dušana  nestalo  sa  pozorišta,  promieni  kralj  Ljudevit  svoju 
politiku  prema  Bosni;  on  nepomagaše  više   banovinu,   već   gledaše 

^  Ljubić,  Mon.  SI.  m.  III.  p.  275—276.  „Nos  Tvartcho  dci  gracia  Bozne 
banus  ....  cum  nobilissimo  iuvene  comite  Vuk  nostro  fratre  carissiroo 
ac  plurimum  honestissima  domina  Helena  nostra  genitrice  predilecta" 
daje  Dubrovčanom  sve  sloboštine,  „sicut  prius  habuistis  clare  memorie 
tempore  predecessoris  nostri  et  patrui  nostri  Stephani  olim  bani  Bozne''. 


145 

nasuprot  bana  Tvrtka  što  bolje  skuČiti  i  učiniti  ga  što  ovisnijim 
0  svojoj  milosti  i  vlasti. 

Ban  Tvrtko  desio  se  je  još  14.  ožujka  1356.  sa  bratom  knezom 
Vukom  i  majkom  Jelenom  u  svom  dvoru  u  Neretvi,  te  je  tuj  Du- 
brovčanom  na  novo  potvrdio  stare  povlastice ;  *  nu  već  sliedeeih 
mjeseca  prisili  ga  kralj  Ljudevit,  te  mu  se  je  morao  sasvim  po- 
koriti i  sklopiti  ugovor  uz  veoma  tegotne  uslove.  Bežinski  arcidja- 
kon  Gallo  u  jednom  svom  pismu  od  17.  srpnja  potanko  razlaže 
težke   pogodbe,  što  ili  je  mladjalmi    ban  Tvrtko    prihvatiti  morao. 

Kralj  potvrdi  doduše  Tvrtku  i  mladjemu  bratu  njegovu  banovinu 
Bosnu  sa  Usorom,  ali  mu  zato  morade  ban  odstupiti  humsku  zemlju 
sa  svimi  gradovi  kao  baštinu  svoje  bi'atučede  Jelisave,  Ljude  vito  ve 
supruge.  Uza  to  morade  se  ban  zavjeriti,  da  će  patarene  u  Bosni 
progoniti  i  iz  zemlje  ih  tjerati,  da  će  nadalje  biti  kralju  vjeran  i  za 
svake  ga  vojne  pomagati,  kad  bi  ga  kralj  na  to  pozvao ;  napokon 
morade  mu  obreći,  da  će  se  ili  sam  ili  brat  mu  Stjepan  Vuk  vazda 
osobno  desiti  na  kraljevu  dvoru. ^ 

Ovom  pogodbom  bje  bosanska  banovina  sasvim  skučena,  a  ban 
Tvrtko  postade  posve  ovisan  o  kralju  Ljudevitu.  Nu  ni  to  nebi- 
jaše  vlastohlepnomu  Anžuvincu  dosta;  on  nastojaše  bana  Tvrtka 
sniziti  do  pukoga  namjestnika  svoga.  U  to  ime  poče  sam  bu- 
niti gospodu  bosansku  proti  banu  pozivaj uć  ih ,  da  se  nj  emu  po- 
klone, pa  da  će  ih  primiti  u  svoju  zaštitu  i  osloboditi  banske  vlasti. 
Pismom  od  14.  ožujka  1357.  nastoji  Ljudevit  plemiće  Grregorija  i 
Vladislava  Pavloviće  (Hrvatiniće)  i  Gregorija  Stjepanića,  gospodare 
Grebena  i  Dlamoča  odvratiti  od  njihova  gospodara  i  bana   Tvrtka.^ 


4 


Ljubić,  Mon.  SI.  m.  III.  p.  312. 

Scire  velit  vestra  paternitas,  quod  inter  dominum  regem  et  Thurkonem 
banum  Boznensem,  huiusmodi  facta  est  concordia  et  compositio :  quod 
idem  banus  totani  terram  Holmi  cum  omnibus  castris  in  eadem  existen- 
tibus,  pro  iuribus  domine  regiue  iunioris  oidem  resignavit.  E  conuerso 
autem  idem  dominus  rGx,  banatum  Boznensem  et  Wzure  cidem  bano  et 
fratri  suo  confirmauit.  Ita  videlicet  quod  idem  banus  omnes  paterenos 
et  hereticos  de  terra  sua  eicere  teueatur,  sicut  fide  ....  sit  mediante. 
Et  quod  omnem  fidelitateui  cxlabet  domino  regi  et  iu  omni  expedicione 
sua  fideliter  tenebitur  seruire  (][uando  per  dominum  regem  fuerit  requi- 
situs,  et  ipse  vel  frater  suus  continuam  in  curia  rcgia  facient  residen- 
tiam  personalem.  Arkiv  za  poviest.  jug.  II.  p.  35 

„Ludovicus  ....  fidelibus  suis  Gregorio  et  Ladislao  filiis  Pauli  filii 
Horuatini,  ac  G-regorio  filio  Stepancli  nobilibus  de  Greben  et  de  Dla- 
uiuch"  ....  ideo    ])romittimus    vobis,  ub  si  dictum    propositum  vestrum 

10 


U6 

Piše  im,  kako  je  čuo  iz  pouzdana  izvora,  da  su  se  naumili  k  njemu 
obratiti,  te  im  zato  obećaje  sve  moguće,  samo  da  ih  odvrati  od 
Tvrtka.  „Obričemo  vam",  govori  im  kralj,  „ako  svoju  nakanu  iz- 
vedete  te  se  zavjerite  nam  i  našoj  svetoj  kruni  i  premiloj  nam  su- 
pruzi ,  da  ćemo  vam  sve  vaše  gradove  i  plemenšćine  potvrditi  i 
uzdržati  vas  u  vaših  sloboštinah  izuzev  vas  od  vlasti  i  suda  bo- 
sanskoga bana  i  metnuvši  vas  pod  posebnu  našu  kraljevsku  za- 
štitu." Ohrabren  ovako  samim  kraljem  nije  Gregorije  Pavlovi ć 
nimalo  krzmao,  već  se  je  odmetnuo  od  bana  Tvrtka.  Uz  Grego- 
rija  pristadoše  i  drugi  rodjaci  njegovi,  te  tako  se  porodi,  osobito 
u  krajevih  uz  hrvatsku  medju,  gotova  buna  proti  mladjahnomu 
Tvrtku.  Jedini  knez  Vlatko  Vlkoslavić,  bratučed  odmetnoga  Gre- 
gorija  Pavlovića,  ostade  vjeran  svomu  banu  i  gospodaru  uzdajući 
se  u  slobodni  list,  koji  mu  bješe  Tvrtko  još  g.  1354.  podielio.  Da 
bi  ga  i  nadalje  uzdržao  u  vjernosti,  izdade  mu  ban  Tvrtko  g.  1357. 
drugi  slobodni  list  ovoga  sadržaja:  „Vjera  gospodina  Tvrtka  mi- 
lošću  božjom  bana  bosanskoga  i  njegova  srčanoga  brata  gospodina 
kneza  Vika  i  njiju  matere  počtene  gospoje  Jelene  i  njih  vlastel 
kaznaca  Boleslava,  tepčije  Ivahna,  kneza  Vladislava  Dabišića,  kneza 
Vlaje  Dobrovojevića,  vojvode  Tvrtka  i  njegova  brata  župana  No- 
vaka, kneza  Mrkoj  e,  kneza  Vukca  Hrvatinić,  kneza  Vladislava 
Obradovića,  župana  Brajana  Pribinića,  kneza  Miloša  Divoševića  i 
njegova  brata  kneza  Sladoje,  kneza  Vlatka  Obrinovića  i  gospoje 
Jelene  Ostojinice:  knezu  Vlatku  Vlkoslaviću  i  njegovu  sinu  Vlko- 
slavu  i  njegovu  ostalomu,  da  mu  nije  uzroka  u  njegovč  bratučedč, 
u  Grguri  u  Pavlovići,  i  da  mu  nije  nijednoga  hudoga  skrozč  Gr- 
gurevu  nevjeru,  ni  za  koje  Grgurevo  hudo  činjenje,  ni  za  jedna 
zla  djela  Grgureva  ....  A  tomu  je  ručnik  i  pristav  vojvoda  Purća 
s  braćom  i  knez  Vikao  Hrvatinić.""  Ovakovimi  slobodnimi •  listovi 
morao  je  sada  vlastelu  bosansku  mititi  onaj  isti  Stjepan  Tvrtko, 
koji  se  je  kasnije  proslavio  kao  najveći  kralj  bosanski. 

Ako  je  kralj  Ljudevit  mislio,   da  će  rušeć  i  podkapajuć  rodjaka 
si  Stjepana   Tvrtka   podići   svoj    kraljevski  ugled   te  možda  i  sam 

eifectui  curabitis  mancipare,  et  ad  fidelitatein  nobis  et  sacre  regni  corone 
.  .  .  conuersi  fueritis,  tune  omnia  castra  et  possessiones  vestras  heređi- 
tarias  .  .  .  vobis  confirmabimus  ....  a  potestate  et  iurisdiccione  bani 
Boznensis  vos  in  perpetuum  eximendo,  et  sub  speciali  nostra  regia  pro- 
tectione  protegendo  ..."  Monumenta  Hungariae  historica,  Acta  exteraj 
II.  p.  487. 
^  Tortenelmi  Tar  1879.  Elsofiizet,  p.  16. 


147 

Bosnom  neposredno  zavladati,  to  se  je  gorko  prevario.  Vlastela 
bosanska,  vična  sve  do  Stjepana  Kotromanića  smatrati  bana  svoga 
tek  odličnijim  drugom  svojim,  rado  su  prianjala  uz  kralja  Ljude- 
vita, kada  je  slabio  bansku  vlast  u  Bosni;  ali  nisu  ni  snivali,  da 
bi  bana  svoga  zamienili  sa  premoćnim  kraljem  ugarsko-hrvatskim. 
Tako  je  Ljudevit  uplitanjem  u  nutarnje  odnošaje  bosanske  postigao 
jedino  to,  da  je  velik  dio  bosanske  vlastele  pokrenuo  bunu  i 
da  je  u  Bosni  zavladao  grozan  metež  i  nered.  Smutnje  ove  po- 
množaše  jos  i  patareni,  koji  su  u  to  vrieme  nemoći  Tvrtkove  opeta 
podigli  glavu  ter  Bosnu  gotovo  poplavili.  Patareni  se  u  to  doba 
gotova  bezvladja  toliko  osiliše,  da  je  papa  Inocentije  VI.  snovao 
0  novoj  križarskoj  vojni,  te  u  to  ime  pismom  od  24.  travnja  1360. 
dozvolio  bosanskomu  biskupu  Petru,  da  slobodno  pozove  u  pomoć 
i  državnu  vlast,  da  bi  laglje  mogao   uspjeti  proti  krivovjernikom.^ 

Kralj  Ljudevit  bješe  sigurno  uvidio,  da  je  zabrazdio,  te  odluci 
sada  pogrešku  svoju  po  mogućnosti  popraviti.  U  to  ime  naumi 
povesti  vojnu  na  Bosnu,  prvo  da  uzpostavi  ugled  bana  Tvrtka,  a 
drugo  da  zatre  patarene.  Mjeseca  lipnja  1360.  podiže  dvie  vojske: 
jednu  voditi  će  sam  u  dolnje  kraje  i  gornju  Bosnu,  a  drugu  po- 
vjeri nadbiskupu  ostrogonskomu  Nikoli  i  palatinu  Nikoli  Kontu, 
da  provale  u  Usoru  i  da  tamo  zauzmu  sve  važnije  gradove.  Nu 
ova  potonja  vojska  bijaše  loše  sreće.  Došav  u  Usoru  utabori  se 
tamo,  da  obsjedne  znameniti  grad  Srebrenik,  u  kojem  je  već  ban 
Stjepan  češće  boravio  i  povelje  izdavao.  Nu  u  to  se  sluči  prva 
nezgoda.  Nadbiskup  naime  ostrogonski,  koji  bijaše  i  državni  kan- 
celar, bješe  sa  sobom  na  vojnu  ponio  državni  pečat  i  predao  ga 
nekim  svojim  Ijudem,  da  ga  čuvaju;  nu  ovi  su  pečat  ukrali,  tako 
da  je  država  ostala  neko  vrieme  bez  pečata.  Iza  ove  nezgode 
udari  ugarska  vojska  na  grad  Srebrenik,  ali  bi  suzbita,  te  se  mo- 
rade  sramotno  vratiti  u  Ugarsku,  neopravivši  ništa,  a  izgubivši  silu 
ljudi  i  stvari.^    Ob  uspjehu  kraljeve    vojske   neima   baš    nikakovih 

*  Ut  inquisitionis  officium  contra  pravitatem  hereticam,  tibi  in  tuis  civi- 
tate  et  diocesi  Boznensi  a  iure  concessum,  eo  melius  et  efficacius  exequi 
valeas,  quo  maiori  fueris  auctoritate  munitus,  ....  cum  opus  fuerit, 
auxilium  brachii  secularis  (invocandi)  .  .  .  fraternitati  tue  ....  conce- 
dimus  facultatem.  Theiner,  Mon.  SI.  mer.  I.  p.  240. 

^  Item  ad  terram  Boznae,  similiter  regiae  coronae  subiectara,  ad  conte- 
rendam  proterviam  quorundam  rebellantium,  magnificum  virum,  Nico- 
laum  Konth,  palatinum  regni  sui,  et  vcnerabilem   in    Christo  patrem  do- 


148 

viesti,  ali  je  vjerojatno,  da  je  bila  sretnija  i  povratila  banu  Tvrtku 
moć  i  ugled  u  banovini.  Malo  iza  te  vojne  naime  bješe  se  proglasila 
moć  i  slava  bana  Tvrtka  tako  daleko,  daje  mletačka  obćina,  njega 
sama,  brata  mu  Stjepana  Vuka  i  majku  Jelenu  imenovala  7.  rujna 
1364.  mletačkimi  gradjani.  U  pismu,  što  ga  je  ovim  povodom  mle - 
tački  dužd  Laurencije  Celsi  poslao  u  Bosnu,  zove  on  bana  „pre- 
svjetli  i  velemožni  gospodin  Tvrtko,  božjom  milosti  han  cieloj  Bosni^.^'^ 

Nu  moć  Tvrtkova  nepotraje  ipak  ovaj  put  dugo.  Bosanska  vla- 
stela mrkim  su  okom  gledala  bana,  kojega  su  sada  smatrala  ugarskim 
nametnikom.  Uza  to  su  i  patareni  biesnili  poradi  oštrih  naredaba 
i  načina,  kojim  se  je  proti  njim  revnovalo.  I  tako  se  zgodi,  da 
je  g.  1365.  po  drugi  put  buknula  buna  u  Bosni.  Pokret  bijaše 
obćenit;  Tvrtko  bi  sa  banstva  smetnut  i  zajedno  sa  majkom  svojom 
sramotno  iz  zemlje  izagnan.  Lišen  svoje  banovine  uteče  se  Tvrtko 
kralju  Ljudevitu,  tražeći  od  njega  pomoći.  Ovaj  mu  zbilja  dade 
nešto  vojske,  te  tako  podje  Tvrtku  za  rukom  početkom  g.  1366. 
zavladati  jednim  dielom  svoje  banovine.  Koncem  ožujka  iste  godine 
zove  se  Tvrtko  sam  „božjom  milosti  i  kralja  Ljudevita  ban  bosan- 
sl$:i",  ali  mu  je  vlast  neznatna;  niti  ima  u  svojim  rukama  ciele 
banovine,  niti  se  usudjuje  štogod  poduzeti  proti  odmetnim  velmožam. 
U    pismu,    upravljenu    na    Mletčane,    opisuje    svoje    biedno    stanje 

minum  Kicolaum  archiepiscopum  Strigoniensem,  cum  quibusdam  aliis 
baronibus  et  militibus  regni  sui,  cum  magno  exercitu  destinavit.  Qui  in- 
trantes,  castrum  Zrenck  (Sebernek,  Zrebnek)  obsederunt,  sed  minime  ca- 
pere  potuerunt,  ac  cum  magno  damno  personarum  et  rerum  discesserunt. 
J.  de  Thwrocz,  II.  cap.  33.  pag.  237.  —  Sam  kralj  Ljudevit  piše  u  jednoj 
povelji  od  g.  1364.  ovako:  ^Nos  Ludovicus  rex,  universis  declaramus,  quod 
ubi  in  regno  nostro  Bosnae  innumerabilis  multitudo  haereticorum  et  pa- 
tarenorum  pullulasset,  in  errorem  fiđei  orth.odoxae,  et  ad  exstirpandum 
quoque  de  ipso  regno  nostro  eosdem  ex  una  parte  nos  pemonaliter,  instau- 

rato  valido  exercitu,  proficiscehanmr ;    ex  alia  vero  parte  ven Nico- 

laum  archiepiscopum  Strigon.  nostrura  cancellarium,  penes  quem  utrum- 
que  par  sigilli  authentici  habebatur,  et  virum  magnificum,  dominum  Ni- 
colaum  palatinum  .  .  .  destinaveramus  ..."  Fejer,  Cod.  dipl.  IX,  7.  p. 
220.  Sravni  još  str.  221—223  i  228.  Katona,   Historia   critica,   X    p.  294. 

^°  Attendentes  igitur  multiplicis  fidei  puritatem  et  devotionis  plenitudinem, 
quam  illustres  et  magnifici  domini  Tuercto  dei  gratia  totius  Bossine 
banno,  comes  AVolf  eius  frater  et  Helena  comitissa,  eorum  genitrix,  ad 
nostre  magnitudinis  excellentiam  habere  promptls  affectibus  se  osten- 
dunt  ....  ipsos  .  .  .  .  in  nostros  cives  et  Venetos  recepimus,  atque  re- 
cipimus    ....  Ljubio,  Mon.  SI.  m.  IV.  p.  74. 


'-:; 


/ 


149 

govoreći :  „Vlastela  našega  kraljevstva,  kao  što  su  već  prije  bila 
nevjerna  bogu,  tako  se  iznevjeri.se  i  nam,  te  nas  sramotno  sa  ban- 
stva  skinuše  i  zajedno  sa  našom  majkom  posve  odagnaše.  Po  smi- 
lovanju  gospoda  boga  i  milosti  slavnoga  vladara  gospodina  Ljudevita, 
kralja  ugarskoga,  učinjenn  bi  nam  pravda  radi  naše  vjernosti,  te 
bifimo  na  novo  Jonekle  primljeni  u  našu  državu;  ali  još  je  neimamo 
ciele  niti  smo  mogući,  da  umah  nevjernu  vlastelu  kaznimo  i  po- 
bacamo  u  tavnice".  Tvrtko  se  medjutim  pouzdano  nada,  da  će  mu 
doskora  poći  za  rukom,ter  će  nevjerne  velikaše  svladati  i  po  zakonu 
ih  kazniti.'^ 

Nezadovoljnikom,  koji  su  se  g.  1365.  podigli  na  bana  Tvrtka, 
bješe  se  pridružio  i  Stjepan  Vuk,  rodjeni  brat  Tvrtko v,  kivan  nanj, 
što  mu  nije  litio  da  preda  dio  banovine  u  ime  baštine.  Tvrtko  je, 
vrativši  se  pomoćju  kralja  Ljudevita  u  Bosnu,  imao  pune  ruke 
posla,  dok  je  sve  odpornike  i  buntovnike  spokorio.  Bilo  je  god. 
L366.  ljutih  bojeva  i  borba,  koje  učini  još  groznijimi  silan  šumski 
požar,  što  no  buknu  24.  studenoga,  podmetnut  po  svoj  prilici  od 
protivnika  Tvrtkovih  i  patarena.  0  tom  požaru  zabilježi  Splje- 
ćanin  a  Cutheis:  „Godine  136^  u  oći  sv.  Katarine  ukaza  se  medju 
8.  i  11.  urom*~prije  podne  na  iztoćnih  stranah  nebeska  vatra  na 
nebu  sa  jakim  svjetlom,  na  strah  i  trepet  cieloj  zemlji;  u  to  vrieme 
kažu,  da  su  u  Bosni  najveće  gore  s  kamenjem,  životinjami  i  pti- 
cami  izgorjele,  tako  da  su  se  gore  prometnule  u  ravnice,  gdje  se 
sada  siju  poljski  plodovi.  Tamo  stoje  sadi  mnoga  sela,  a  u  njih 
prebivaju  patareni,  koji  se  hvale,  da  je  Bog  spalio  ove  gore  njim 
na  korist,  jer  voli  njihovoj  vjeri". ^^  Napokon  nadhrva  ban  Tvrtko 
svoje  protivnike.  Nesretni  brat  njegov  Stjepan  Vuk,  kojega  bješe 
taština  zavela,  morade  iz  Bosne  pobjeći,  te  se  sklonu  u  grad  Du- 
brovnik, koji  je  već  od  davnih  vremena  bio  kao  „slobodno  mjesto", 
utočište  bjeguncem  bosanskim  i  srbskim.  Nu  i  ovdje  odluči  ga 
Tvrtko  potražiti. 

U    svibnju   sliedeće   godine    1367.    krenu   ban    Tvrtko    put    Du-   • 
brovnika,  koji  je  poput  ostalih  gradova    dalmatinskih  još    od    god. 

^^  Pismo  Tvrtkovo  od  29.  ožujka  1366.,  kojim  pbećaje  da  će  mletačka  prava 
u  svojoj  zemlji  štititi,  i  one  kazniti,  koji  krive  novce  kuju,  čim  se  samo 
na  priestolu  utvrdi.  Ljubić,  Mon.  Slav.  IV.  p.  84. 

'^  A  Cutheis,  de  gestis  civium  Spalatinorum,  cap.  3  (Lucius,  de  regno 
l5alm.  et  Croat.  p.  384).  I  hrvatski  Ijetopisac  Sime  Klimentovic  javlja  o 
tom  požaru  sasvim  kratko:  „Tada  (pogrešno  g.  1373.)  gore  gorahu  po 
Bosni".  Arkiv  za  pov.  jug.,  IV.  p.  33.  ^      - 


150 

1358.  priznavao    vrhovnu    vlast   ngarsko-hrvatskoga    kralja   Ljude- 
vita. Tridesetoga  svibnja    zaključi  vieće  dubrovačko,  da  se  obnove 
sa  Tvrtkom    svi  stari  običaji   i  prijateljstva,  što  ih  je  obćina  dosele 
imala  sa  bosanskimi   bani,    ,^ali    sačuvavši   čest   našemu    gospodinu 
kralju  ugarskomu". ^^  Dva  dana  zatim,  prvoga  lipnja,  osvanu   ban 
Tvrtko    u    Dubrovniku.    Pratila   su    ga    mnogobrojna  vlastela,    po- 
imence knez  Vlaj  Dobrovojević,   tepčija    Slađoj  e,  knez  Vlkota  Pri- 
binić  i  drugi.  Ban  Tvrtko  nastani  se  u   svojoj    kući  i    tuj    potvrdi 
Dubrovčanom  sve  „zakone  i  povelje  i  pisanija",  koje  je  Dubrovnik 
imao  sa  stricem  njegovim,  banom  Stjepanom.  Ujedno  sklopi  Tvrtko 
s  Dubrovnikom  jedinstvo  u  vieke  viekom,  nu   „otloživše.  što  bi  ne 
bilo  na  nevjeru  gospodinu  kralju  ugarskomu".^''  Deseć    se    u    Du- 
brovniku zahtievao  je  Tvrtko  za  cielo  od  Dubrovčana,  da    mu   iz- 
dadu  njegova  brata,  bjegunca  Stjepana  Vuka.   Nu    Dubrovčani    se 
tomu  oprieše  iztaknuvši,   da  je   njihov   grad    od    vajkada   bio    ?lo- 
bodno  mjesto,  i  da  po  starih  običajih  nesmiju  i  nemogn  izdati  bje- 
gunca,   koji    se  je  k  njim  utekao.    Tako   bi    doduše   Tvrtko   liepo 
primljen,  ali  nepostigne  pravoga  cilja  svomu  putu;    bjegunac   Vuk 
ostade    zdrav    i    čitav   u   Dubrovniku.    Dubrovčani    sjećahu   se  još 
mnogo  kasnije  ove  zgode.  Kada  je  g.   1415.  Tvrtko  II.  Tvrtković, 
sin  bana  Tvrtka,  zahtievao,  da  mu  Dubrovčani  izruče  neke  bosanske 
bjegunce,  odgovoriše  mu  ovi:   „A  dobro   more    čuti    vaša   velikost, 
kada  roditelj  vaš  gospodin  kralj  Tvrtko  tjeraše  brata  svoga  Vlkića 
i  uteče  u  naše  mjesto  i  za  njim  tjerajuć  dojde  u  naše  mjesto  vaš 
roditelj,  i  bi  pošteno    primit,    kako    gospodin  i  srdčni    prijatelj,   jer 
ovo  mjesto  jest  kuća  od  postanja  Kotromanić  slobodno".^'* 

Bjegunac  Stjepan  Vuk  ostade  sada  u  Dubrovniku,  te  preuze 
ulogu,  koju  je  nekoč  igrao  srbski  kraljević  Vukan  proti  bratu 
svomu  Stjepanu  Nemanjiću.  On  prigrli  najprije  u  Dubrovniku 
vjeru  katoličku,  a  zatim  nastojaše,  kako  bi  se  domogao  priestola 
bosanskoga.  Godine  1368.  obrati  se  na  papu  Urbana  V.  U  posebnu 
pismu  razloži  papi,,  kako  su  dosadanji  vladari  bosanski  bili  „većim 
dielom  razkolnici  i  krivovjerci* ;  on  sam  da  je  gorljiv  pristaša 
katoličke  vjere  i  protivnik  heretika,  koje  će  progoniti  svimi  silami. 
Tuži  se  nadalje,   kako  'ga   je    stariji   brat   Tvrtko,    sliedeć   odurne 

^^  Matković  P.  Prilozi  k  trg. -polit,  historiji   republ.    dubrovačke    (Ead  jug. 

akad.  VII.  p.  204.,  nota  3). 
^*  Miklošić,  Mon.  serb.  p.  176. 
^^  Pucić,  Spomen,  srp.  I.  p.  126 


151 

stope  svojih  predšastnika,  počeo  progoniti  i  kako  mu  je  već  silne 
štete  nanio,  uzkraćujuć  mu  dapače  i  dio  baštine  njegove.  Moli 
zato  papu,  neka  se  zanj  zauzme  kod  ugarskoga  kralja,  na  čijem 
se  je  dvoru  dugo  vremena  desio,  te  napokon  izjavljuje,  da  bi 
bio  spreman  poći  u  Rim  papi  na  poklon.  Na  ove  molbe  odpravi 
papa  Urban  V.  dne  14.«  prosinca  1369.  dva  pisma;  jedno  na  Stje- 
pana Vuka,  a  drugo  na  kralja  Ljudevita. ^^  U  pismu  na  Ljudevita 
moli  papa,  neka  kralj  pomogne  pravovjernika  Stjepana  Vuka  „mla- 
djega  bana  Bosne",  i  neka  sklone  Tvrtka,  da  se  odrekne  dosadanjih 
bludnja  i  da  vrati  mladjemu  bratu  zemlje  i  dobra,  koja  mu  bješe 
oteo.  U  drugom  pako  pismu  „Stjepanu  mladjemu  banu  Bosne", 
javlja  papa  istomu,  da  je  zbilja  po  njegovoj  želji  kralju  Ljudevitu 
pisao;  zatim  ga  tješi,  što  toliko  mora  za  katoličku  vjeru  podnositi, 
te  mu  javlja,  kako  bi  mu  milo  bilo,  kada  bi  mu  ban  (Vuk)  došao 
u  pohode  u  sveti  grad. 

Nu  sve  nastojanje  Stjepana  Vuka  i  pape  bijaše  u  taman.  Kralj 
Ljudevit  nije  se  ni  maknuo  na  ta  pisma,  a  Stjepanu  Tvrtku  nije  se 
više  bilo  bojati  domaćih  prevrata,  već  je  počam  od  g.  1370.  mogao 
raditi  oko  utvrdjenja  i  širenja  svoje  vlasti. 

Stjepan  Tvrtko  ii  savezu  sa  srbskim  knezom  Lazarom  vojuje  proti 
Nikoli  AUomanoviću  i  Jirrju  BaJšiću,  te  osvaja  Travunju  i  Podrinje 
(1370 — 1376.).  Boreć  se  kroz  sedamnaest  godina  proti  mnogobroj- 
nim neprijateljem  svojim,  nadhrva  ih  ban  Tvrtko  redomice  i  utvrdi 
sretno  svoju  vlast.  Da  nije  za  života  svoga  nikada  više  ništa  učinio, 
već  bi  ovo  dosta  bilo,  jer  dovoljno  pokazuje  neobičan  duh  i  ne- 
ustrašivu volju  njegovu.  Ova  je  borba  uza  to  bila  po  njega  i  ko- 
ristna.  Bijaše  bo  vikao  već  od  mladih  godina  vazda  oprezu,  borbi 
i  stradanju ;  pa  tako  se  od  neizkusna  mladića  razvije  zrio,  izkusan 
i  odlučan  muž,  koji  je  umio  dobro  razmišljati,  zrelo  odlučivati,  a  i 
neustrašivo  i  dosljedno  svoje  odluke  izvoditi. 

Godinom  1370.,  umirivši  svoju  banovinu,  poče  se  Tvrtko  upli- 
tati u  posle  susjednih  država  i  zemalja.  Bijaše  sada  upravo  naj- 
priličnije  vrieme.  Kralj  Ljudevit  bješe  se  u  to  doba  okanio  svojih 
osnova  na  jugu  svoje  države  i  obratio  pozornost  svoju  na  sjever, 
radeć  da  ga  zapane  poljski  priestol.  Tvrtku  nebijaše  se  po  tom 
bojati,  da  će  ga  Ljudevit  smetati,  te  mogaše  bez  zaprieke  nastojati, 
da  razŠiri  svoju  vlast.  Najljepša  zgoda  za  to  nudila  mu  se  na  iztoku 


"  Theiner,  Mon.  Hung.  II.  p.  91—92. 


152 

Bosne,  gdje  je  moćna  nekoč  država  srbska  dnevice  dublje  pro- 
padala. 

Poslie  smrti  cara  Dušana  zavlada  u  Srbiji  mladjahni  sin  njegov 
Uroš  IV.  (1356  — 1367.),  za  kojega  srbsko  carstvo  krene  u  silan 
nazadak.  Nedorasli  car  bješe  od  otca  nasliedio  još  negotovu  državu, 
koje  nemogaše  čitave  održati,  niti  je  obraniti  od  pohlepe  pojedinih 
velikaša  i  namjestnika,  koji  su  nastojali  pojedine  pokrajine  od 
carstv^a  odkinuti  i  proglasiti  se  u  njih  neovisnimi  vladari.  Uroš 
nebijaše  dovoljno  jak,  da  to  zaprieči.  Od  srbskih  velikaša  izticahu 
se  osobito  u  to  vrieme  braća  Vukašin  i  Uglješa,  zatim  knez  Lazar 
i  Vuk  Branković,  a  pored  ovih  osobito  Balšići  i  knez  Vojslav.  Već 
god.  1360.  osnovahu  Balšići  samostalnu  državicu  u  Zeti,  koja  je 
potrajala  do  šestdeset  godina.  Uz  Balšićevu  državicu  spominje  se 
iste  godine  1360.  i  oblast  kneza  Vojslava,  koja  je  sizala  od_  srbske 
Morave  preko  Sjenice  i  Gačkoga  polja  sve  do  Kotora  i  Dubrovnika. 
Kada  je  malo  zatim  g.  1363.  knez  Vojslav  umro,  zauzme  svu 
zemlju  sinovac  njegov  Nikola  Altomanović.  On  stolovaše  u  Rudniku 
prilično  neovisno. 

Za  cara  Uroša  stradaše  srbska  država  ne  samo  od  domaćih  borba, 
tako  da  je  na  sve  strane  bila  buna:  nego  je  bivši  iznutra  slaba  i 
uzdrmana  bila  izložena  i  navalam  vanjskih  neprijatelja.  Od  tih  se 
umah  iza  smrti  Dušanove  prvi  javlja  kralj  ugarsko-hrvatski  Lju- 
devit. Već  g.  1356.  spremaše  se  na  rat  sa  Srbijom,  a  god.  1358. 
ratovaše  s  njom  toli  sretno,  da  joj  je  na  jugu  Save  oteo  ugarsku 
nekoč  oblast  Mačvu,  gdje  je  sliedeće  god.  1359.  postavio  za  bana 
Nikolu  Gorjanskoga ,  kasnije  jednoga  od  najvažnijih  ličnosti  u 
povjesti  ugarskoj  i  južnoslovjenskoj.  .  • 

*  Nu  osim  kralja  Ljudevita  počeše  sada  raztrovanoj  Srbiji  prietiti 
Turci  ili  Osmanlije.  Turci  su  još  za  svoga  vladara  Urkana  ili 
Orchana  (1326 — 1359.),  sina  Osmanova,  češće  provaljivali  u  Evropu, 
te  na  posij edku  zauzeli  važni  grad  Gallipolis,  „ključ  Evrope".  Sada 
za  sultana  Murata  I.  (1359 — 1389.)  osvojiše  g.  136 L  važni  grad 
Odrin  ili  Drinopolje,  i  učiiuše  ga  svojom  evropskom  priestolnicom. 
Odsele  su  Turci  prietili  propašću  ne  samo  bvzantskomu  carstvu, 
nego  još  više  Bugarskoj;  a  napose  razklimanoj    Srbiji. 

U  sred  svih  tih  domaćih  meteža  i    pogibelji   izvana    pogibe    dne 
2.  prosinca  1367.  car  Uroš  IV.,  posljednji  mužki  potomak   Nema 
njića.    Kaže  se,  da  ga  je  upravo  Vukašin  dao  na  lovu  pogubiti  od 
svojih  Ijudi."^  Vladarem   pako    Srbije    postade   isti    ubojica    Vukašin 


153 

(1367— 1371  ),  otac  Kraljevića  Marka.  Sve  ove  stvari,  a  napose 
razsulo  Srbije  gledao  ]e  W  bosanski  Stjepan  Tvrtko.  On  bijaše, 
kako  je  poznato,  donekle  u  rodu  sa  izumrvšom  lozom  Nemanjića, 
pošto  je  djed  mu  ban  Stjepan  Kotroman  imao  za  ženu  Jeli^avu,  kćer 
kralja  Stjepana  Dragutina.  Videći  sada  god.  1367.,  kako  je  Urošem 
nejakim  izumrla  mužka  loza  Nemanjića,  videći  nadalje,  kako  se 
država  srbska  razpada  na  sve  strane,  smatraše  sebe  pozvanim,  da 
kao  rodjak  po  tankoj  krvi  preuzme  tradicije  Nemanjića  i  da  pri- 
kupi oko  sebe  od  države  svojih  praroditelja,  što  bude  samo  više 
mogao.  Zgodno  bijaše  mu  to  tim  većma,  što  je  i  kralj  Ljudevit 
donekle  rado  gledao,  kako  se  takmica  njegova,  država  srbska  sada 
slabi  i  propada. 

Nastojanje  Tvrtkovo,  da  se  domogne  srbskih  zemalja  i  da  ga 
zapadnu  sva  prava  izumrvših  Nemanjića,  počima  g.  1370.,  čim  se 
bješe  kod  kuće  uredio  i  svladao  odpor  vlastele  i  brata  svoga.  Već 
g.  1370.  kuša  se  sprijateljiti  s  tadanjim  srbskim  kraljem  Vukašinom. 
U  bana  Tvrtka  živila  je  neka  djevojka,  kći  Gregorija  Subića.  Ovu 
su  djevojku  roditelji  predali  Tvrtku  i  materi  mu  Jeleni,  daju  kod 
sebe  odbrane,  pa  kada  odraste,  da  ju  prema  njezinu  stališu  udadu 
za  odlična  muža.  Upravo  u  to  doba  bijaše  mlada  kći  Subićeva  za 
udaju,  a  ban  Tvrko  odluči  ju  dati  za  jednoga  sina  srbskoga  kralja 
Vukašina,  nebi  li  se  ovako  liepim  načinom  približio  Vukašinu,  koji 
je  takodjer  po  ženskoj  lozi  izvodio  neko  pravo  na  srbski  priestol. 
Za  tu  udaju  hrvatske  kneginje  za  srbskoga  kraljevića  začuo  je 
tija  i  papa  Urban  V.  Potaknut  možda  kojim  revnim  katoličkim 
biskupom  hrvatskim  ili  dalmatinskim,  smatraše  si  za  dužnost  za- 
priečiti,  da  nepodje  katolička  djevojka  za  kraljevića  razkolnika. 
On  u  to  ime  dne  8.  travnja  1370.  napisa  više  pisama  kralju  Lju- 
devitu, ženi  mu  Jelisavi,  da  i  samomu  banu  Tvrtku.  ^^  U  pismu 
kralju  Ljudevitu  zahtieva,  da  se  Subićeva  djevojka  ili  vrati  rodi- 
teljem ili  da  se  pošalje  na  ugarski  dvor,  gdje  da  se  udade  po  želji 
svojih  roditelja  i  prema  sudu  kralja  Ljudevita.  Isto  piše  papa  kraljici 
Jehsavi,  zovuć  bana  Tvrtka  „bratom  njezinim".  Napokon  i  pismo 
Tvrtku  istoga  je  sadržaja;  u  njem  mu  papa  zapovieda,  da  pošalje 
djevojku  ili  roditeljem  ili  na  dvor  kralja  Ljudevita,  „svoga  srodnika". 

Da  li  je  kada  do  ženitbe  došlo  ili  je  Tvrtko  popustio  papi,  nije 
poznato;    nu   sigurno  je    samo,    da   se    je  Tvrtko  već   god     1370 

*'  Theiner,  Mon.  Hung.  II.  p.  97. 


154 

miešao  u  srbske  posle.  Bolja  mu  se  zgoda  pruži,  kada  je  sliedeće 
godine  1371.  poginuo  srbski  kralj  Vukašin.  Godine  naime  1370. 
udari še  Turci  pod  sultanom  Muratom  sa  70.000  momaka  na  Srbiju. 
Vukašin  ih  sretno  razbije,  nu  zato  su  se  Turci  ipak  neprestance  gro- 
zili zemljam  brata  mu  Uglješe.  Da  bi  Turčina  sasvim  odvratio  od 
daljega  napadanja  na  svoju  državu,  sakupi  Vukašin  u  proljeću  slie- 
deće godine  1371.  sve  sile  i  pohiti  u  bratovu  zemlju,  daju  obrani 
od  Turaka,  koji  bjehu  upravo  u  nju  provalili  U  rujnu  iste  godine 
nadju  se  obe  vojske  kod  Cernomena  (Tainaros)  na  rieci  Marici.  U 
bitci  pobiede  Srbiji;  nu  noćju  udare  na  nje  nenadano  Turci  te 
ih  sasvim  razbiju.  Sam  kralj  Vukašin  sa  svojom  braćom  pogibe 
ovom  zgodom.  Kažu,  da  ga  je  ubio  njegov  sluga  Arsoje,  polako- 
mivši  se  za  zlatnim  lancem  njegovim 

V 

Bitka  kod  Cernomena  zadade  Srbiji  još  ljući  udarac,  ljući  od  svih 
dosadanjih.  Nije  tuj  poginuo  samo  kralj  Vukašin ,  nego  posljedica 
poraza  bijaše  još,  da  su  mnogi  gospodari  srbskih  predjela  morali 
priznati  vrhovnu  vlast  turskoga  sultana  Murata.  Napose  su  to  uči- 
nili Jovan  i  Konstantin  Dragaš,  koji  su  upravljali  gornjom  Mace- 
donijom,  zatim  stric  njihov  Bogdan,  koji  je  vladao  iztočnom  Ma- 
cedonijom.  Jedan  dio  Srba  učini  sada  svojim  vladarem  Lazara 
Grebljanovića  (1371 — 1389.),  nu  taj  bijaše  tako  slab,  da  se  sam 
nije  više  zvao  kraljem  ni  carem,  već  naprosto  knezom.  Pače  i 
sam  knez  Lazar  morade  sada  poput  bugarskoga  cara  Sišmana 
izprositi  mir  od  sidtana  i  plaćati  mu  danak,  nebi  U  svojoj  državi 
bar  za  koju  godinu  obstanak  osigurao. 

Dočim  su  proti  knezu  Lazaru  bili  ustali  sinovi  Vukašinovi:  Marko 
i  Andrija,  pomagaše  ban  Tvrtko  istoga  Lazara,  kad  je  o  tom  na- 
stojao, da  si  steče  ugled  i  priznanje  kod  pojedinih  namjestnika. 
Tvrtko  je  naravno  pri  tom  radio  u  svoju  korist.  Još  g.  1371.  složi 
se  sa  knezom  Lazarom,  da  zajedno  svladaju  župana  Nikolu  Al- 
tomanovića,  gospodara  Rudnika  i  sve  zemlje  od  srbske  Morave 
do  Kotora  i  Dubrovnika.  Nikola  uvidi,  da  mu  se  radi  o  glavi,  te 
se  zato  sdruži  sa  zetskim  knezom  Jurjem  Balšićem  odstupiv  mu  u 
to  ime  Dračevicu,  Konavlje  i  Trebinje,  t.  j.  malo  ne  cielu  kneže- 
vinu Travunju.  Uzprkos  tomu  uspjeli  su  Lazar  i  Tvrtko;  Lazar 
osvoji  Rudnik,  dočim  je  Tvrtku  uspjelo  zauzeti  ne  samo  svu  zemlju 
naokolo  gornje  Drine,  nego  je  napokon  protjerao  i  Jurja  Balšića 
iz  Travunje,  tako  da  je  koncem  g.  1375.  ili  početkom  g.  1376. 
imao  velik  dio  nekoč  srbskih  zemalja  u  svojoj  ruci.  Vlast  Tvrtkova 


155 

sizak  je  sada  na  jug  preko  humske  zemlje  i  Travunje  tija  do  Ko- 
tora i  Nikšića  (Onogošta),  a  na  iztoku  imao  je  u  svojim  rukama 
i  jedan  dio  Srbije  ili  Raše  tija  do  Sjenice.  U  njegovoj  vlasti  bilo 
je  i  važno  Mileševo,  gdje  je  bio  grob  sv.  Save,  srbskoga  prosvje- 
titelja.'« 

Stjepan  Tor  tko  vjenča  se  kraljem  bosanskim  i  srbsklm  (g.  1376.). 
Uspjesi  Tvrtkovi  od  posljednjih  godina  bijahu  zaista  sjajni.  Ba- 
novini bosanskoj,  koju  je  zajedno  sa  humskom  zemljom^*  baštinio 
od  strica  svoga  Stjepana,  bješe  eto  sretnom  vojnom  pridružio  tri 
dosele  srbske  oblasti:  Podrinje,  Travunju  sa  Trebinjem  i  Primorje 
(župe  Konavle  i  Dračevicu).  On  se  mogaše  sada  smatrati  pravim 
nasljednikom  srbskih  Nemanjića,  pošto  si  bješe  podložio  i  znatan 
dio  zemalja  njihovih.  Videći  sada,  kako  knez  Lazar  slabo  vriedi, 
i  kako  mu  je  vlast  neznatna,  a  imajuć  u  svojoj  ruci  veliku  državu, 
odluči  Tvrtko  podati  i  vanjski  sjaj  svojoj  vlasti,  —  on  se  odluči 
vjenčati  kraljem  ne  samo  Bosne,  nego  i  Srbije. 

Još  iste  god.  1376  izvede  Tvrtko  svoju  nakanu.  Nepitajuć  ni 
kralja  Ljudevita  ni  kneza  Lazara  dade  se  u  Mileševu ,  na  grobu 
sv.  Save  ovjenčati  suguhim  viencem,  bosanskim  i  srbskim ;  viencem 
bosanskim,  koji  mu  pripadaše  od  starine,  i  srbskim,  koji  nasliedi 
od  svojih  praroditelja,  od  „gospode  srbske."  Uslied  ovoga  vjen- 
čanja prisvajaše  si  odsele  ne  samo  sva  prava  bosanskih  banova, 
nego  i  prava  i  dužnosti  srbskih  vladara.-  Pače  da  iztakne  svoje 
pravo  na  srbski  priestol,  prozva  se  ,ykralj  Srbljem^^  što  su  odsele 
činili  svi  ostali  vladari  bosanski.  Dočim  se  još  godine  1375.  piše 
jednostavno  ,, Tvrtko  milošću  božjom  ban  bosanski'*,  zove  se  već  g. 
1378.  j^Stefan  Tvrtko  v  Hrista  boga  kralj  Srhljem  i  Bosne  i  Primorju'^. 

Novoga  kralja  bosanskoga,  a  uza  to  i  srbskoga,  priznale  su  umah 
i  druge  vlasti.  Prvi  ga  priznaše  kraljem  Srbije  Dubrovčani ,  koji 
su  mu  počeli  plaćati  godišnji  dohodak  od  2000  perpera,  što  su  ga 
dosele  davali  srbskim  vladarom  na  dan  sv.  Dimitrije.  I  mletačka 
republika  priznade  ga  vladarom  Srbiji,  te  ga  odsele  u  službenih 
spisih  nazivaše  „kraljem  srbskim." ^^  Pitanje  je  samo  bilo,  hoće  li 
i  kralj  Ljudevit  tomu  privoHti?  Nu  ovaj  vladar  bijaše  upravo  sada 

**  Jirecek,  Die  Handelsstrassen,  pag.  36 — 37. 

'^  Da  je  humska  zemlja  bila  prije  g.  1376  u  Tvrtkovoj  vlasti,  svjedoči  nje- 
govo pismo,  kojim  je  još  kao  ban  tražio  od  Dubrovčana  dohodak  od  500 
perpera  za  Ston,  Mikl ,  Mon.  serb.  p.  185).    . 

^«  Ljubić,  Mon.  Slav.  merid.  IV  p.  187.  188. 


156 

toliko  zabavljen  posli  poljskimi  i  litavskimi,  (]a  se  nije  mario  mie 
sati  u  posle  bosansko-srbske  Prema  novoj  časti  i  vlasti  -svojoj  na- 
stojaše  Tvrtko,  da  uredi  svoj  kraljevski  dvor.  Njegov  stric  stolo- 
vaše većinom  u  Srebrenikii,  a  Tvrtko  boravljaše  sada  u  Trstivnici, 
Sutisci  i  11  Bobovcu ,  gdje  je  imao  svoj  „kraljevski  dvor."  On  je 
takodjer  uveo  kraljevska  dvorska  dostojanstva ,  tako  n.  p.  čast 
logotlieta,  protovestijara  itd.  Osim  toga  okružio  se  je  mnogimi  ot- 
menimi  vojvodami  i  knezovi ,  od  kojih  su  već  tada  bili  znameniti 
vojvoda  Vlatko  i  Hranja  Vuković,  zatim  Radin  Jablanić  i  sin  mu 
Pavao  Radinović,  napokon  vojvoda  Vukac  Hrvatinić.  Isto  tako 
dielio  je  odsele  i  povlastice  poput  srbslch  kraljeva.  Krunisanje 
medjutim  Tvrtkovo  nije  važno  samo  stoga,  što  se  je  njim  proglasio 
kraljem  i  pravnim  nasljednikom  Nemanjića;  nego  i  zato,  što  je 
tim  činom  uzvisio  dosadanju  banovinu  bosansku  na  samostalnu  kra- 
IjevinUj  što  je  i  ostala  sve  do  pada  svoga  g.   1463. 

Stjepan  Tvrtko  shvaćaše  veoma  ozbiljno  zadaću  svoju,  što  ju  bješe 
preuzeo  ovjenčavši  se  viencem  kraljevskim.  Po  dokazuju  najbolje 
vlastite  rieči  njegove.  „I  spodobi  me  (Hristos)  sugubim  včncem", 
piše  on  sam,  „jako  oboja  vladič'stvija  ispravlati  mi,  prveje  ot  is- 
prva V  bogodarovan'nej  nam  zemli  Bosnč,  po  tom  že  gospodu  mo- 
jemu bogu  spodobl'šu  me  nasledovati  prestol  moih  prčroditel,  go- 
spode srbske,  za  nje  bo  ti  bčhu  moi  preroditelije  v  zeml'nem  carstve 
carstvovavše ,  i  na  nebesnoe  carstvo  preselili  se:  mene  ze  videšću 
zemlju  prčroditel  moih  po  nih  ostavl'šu  i  neimušću  svojego  pastira, 
i  idoh  v  srbskuju  zemlju,  želaje  i  hote  ukrepiti  prčstol  roditel  moih, 
i  tamo  š'dšu  mi  venčan  bih  bogom  darovanim  mi  vencem  na  kra- 
ljevstvo prčroditel  moih,  jako  biti  mi  o  Hriste  Isuse  blago vern omu 
i  bogom  postavljenomu  Stefanu  kralju  Srbljem  i  BosnČ  i  Pomoriju 
i  Zapadnim  stranam,  i  po  tom  načeli  s  bogom  kralj evati  i  praviti 
prestol  srbskije  zemlje,  želaje  padšaja  sa  vzdvigmiti  i  razor saja  se 
ukrepiti  .  .  .  ."  Uzvišene  h  zadaće  za  vladara  „padše  podignuti  i 
razoreno  ukriepiti ! ?  ^  ^ 

Novi  kralj ,  zvan  prije  naprosto  narodnim  imenom  Tvrtko ,  na- 
djenu si  kod  krunisanja  kršćansko  ime  Stjepan,  odabravši  prvo- 
mučenika   Stjepana    za    zaštitnika    svojemu    rodu.^^    Po    primjeru 

'•**  Miklošić,  Mon.  serb.  p.  187. 

-2  Sazidavši  Stjepan  Tvrtko  I.  g    1382.  u  župi  Dračevici  grad  (kasniji  Novi, 

Ercegnovi)  nazove  ga  na  čast  svomu  zaštitniku    Sv.  Stjepan  („i  narekoh 

ime  jemu  sveti  Stefan").  Miklošić,  Mon.  serb.  p.  201. 


157 

Tvrtko vu  zvahu  se  kasnije  svi  kralji  bosanski  istim  imenom,  kao 
što  nekoč  srbski  kraljevi  i  carevi. 

Stjepan  Tvrtko  uredjuje  svoju  državu,  osniva  Novi,  dobiva  Kotor 
i  vojuje  sa  Balšićem  zetskim  (1376 — 1387,).  Krunisanjem  na  grobu 
sv.  Save  bješe  Stjepan  Tvrtko  pokazao,  da  je  dosadan  ja  banovina 
bosanska  postala  samostalna,  neovisna  država.  Nu  da  ova  država 
potraje,  da  ju  prva  bura  neuzdrma ,  trebaše  joj  čvrste  podloge  i 
valjana  uredjenja.  Prva  briga  bijaše  sada  Tvrtku,  da  ostavi  za 
sobom  zakonitih  potomaka,  kojim  će  kraljevinu  svoju  namrieti.  U 
to  ime  odabra  si  za  vjerenicu  Doroteju,  kćer  Strašimira  Aleksan- 
drovića,  brata  posljednjega  bugarskoga  cara  Ivana  Sišmana.  Ova 
mu  domala  rodi  sina,  kasnijega  kralja  Stjepana  Tvrtka  II.  Tvrt- 
ko vica.  ^^ 

Pun  nade,  da  mu  pleme  izginuti  neće,  uze  Tvrtko  svoju  pro- 
stranu državu  uredjivati.  Ponajglavnija  potreba  bijaše,  da  se  dr- 
žava osigura  od  navala  neprijateljskih,  a  drugo  da  se  pomogne  na 
moru.  Da  postigne  prvo,  bilo  mu  je  u  zemlji  posagraditi  jakih  tvr- 
djava;  a  za  drugo  trebalo  mu  je  brodovlja  i  dobrih  luka.  Bosanska 
je  kraljevina  u  to  doba  imala  doduše  krasno  primorje,  što  se  na 
iztočnoj  obali  jadranskoga  mora  prostire  od  Boke  kotorske  na  sjever 
do  rieke  Cetine;  nu  ponajglavnije  dvie  luke,  glavna  pristaništa  u 
tom  predielu,  gradovi  Dubrovnik  i  Kotor  bijahu  autonomne  obćine, 
koje  priznavahu  ovaj  čas  vrhovnu  vlast  ugarsko-hrvatskoga  kralja. 
Ako  je  Stjepan  Tvrtko  htjeo,  da  se  kralfevini  bosanskoj  podigne 
ugled  i  na  moru,  bijaše  mu  najprvo  oba  ova  slobodna  grada  svojoj 
vlasti  podložiti.  Nu  to  bijaše  poduzeće  zaista  smiono. 

Bivši  banom  prijaše  Stjepan  Tvrtko  Dubrovčanom  u  svem.  Tako 
im  još  g.  1375.  dne  5.  veljače  izdade  pod  Bobovcem  povelju,  kojom 
oslobodi  njihove  trgovce  svake  carine  u  svom  vladanju.^*  Pošto  je 
sliedeće  godine  postao  gospodar  srbskih  zemalja  i  ujedno  kralj 
Srbljem  i  Bosni,  pokazivaše  se  Tvrtko  još  više  sklon  dubrovačkoj 
obćini.  Grodine  1378.  dne   10.  travnja   desio  se  je  Tvrtko  tik  pred 

V 

gradom  Dubrovnikom  u  travunjskoj  župi  Zrnovnici,  okružen  vla- 
stelom svojom,  županom  Brankom  Pribinićem,  dvorskim  Vuko- 
slavom  Stefkovićem,  Dobrašinom  Stefanovićem,  vojvodom  Vlatkom 
Vukovićem,  knezom  Vukašinom   Milatovićem,    županom   Belijakom 

^^  „gospoja   kraljica  kyra  Doroteja"  u  povelji  od  g.  1378.  i    „sin  kraljestva 

mi«  u  povelji  od  g.  1382.  Miklošić,  p.  189  i  202. 
2^  Miklošić,  Moii    serb.  pag.  184—185. 


158 

Sankovićem,  stavilcem  Tvrtkom  Mastnovićem   i  druglmi.    Dubrov- 
čani ,     saznavši   za   dolazak    novokrunjenoga   kralja    bosanskoga   i 
srbskoga,  pošalju  poslanstvo  svoje  predanj,  po  imenu  Marina  Men- 
četića,    Mihalja    Bobaljevića,    Dobreta    Kaličevića,   Mateja    Žurgo- 
vića,  Žun  Gradića  i  Nikolu  Gundulića,  da  mu  se  poklone  i  zamole 
potvrdu    povlasti    svoje    obćine.    Poslanikom    ovim   bijaše   takodjer 
urediti  odnošaje   Dubrovnika  prema  novomu  kralju  kao  gospodaru 
nekoč  srbskih  zemalja.  Pošto  su  Dubrovčani  za  slobodu  trgovanja 
i    ine    povlasti  u  srbskih  zemljak  plaćali  vladaocem  i  kraljem    nji- 
hovim godišnji  dohodak,  zahtievaše  sada  isti  dohodak  i  kralj  Tvrtko. 
Po  tom  su  odsele  Dubrovčani  plaćali  Tvrtku   i    njegovim   nasljed- 
nikom za  slobodu  svoje  trgovine  u  Bosni  godišnjih  500  perpera  na 
dan  sv.  Vlaha,  a  zatim  2000  perpera  u  ime  srbskoga  dohodka   na 
dan  sv.  Dimitrije.  Tvrtko   im  zato  obnovi    sve    zakone    i   ugovore, 
što  su  imali  sa  gospodom  srbskom,  i  to  u  sporazumku  „s  bogoda- 
rovanom  kraljicom  materiju,  gospojom  kyra  Jelenom  i  s  gospojom 
kraljicom    kyra    Dorotejom   i   s   izabranom    vlastelom"   kraljevstva 
bosanskoga. ^^   Vrativši   se    kasnije   kralj    u   svoj    slavni   kraljevski 
dvor   u    Trstivnicu,  potvrdi  u  Hpnju  ovaj  dogovor  s  Dubrovnikom 
posebnom  poveljom. 

Nu  ako  je  Tvrtko  bio  Dubrovniku  u  to  doba  iskreno  sklon,  to 
se  je  morao  brzo  promieniti.  Sliedeće  bo  godine  čini  se,  kao  da 
je  počeo  izvoditi  svoje  osnove  glede  Kotora  i  Dubrovnika.  Dne 
26.  lipnja  1379.  tuže  se  naime  Dubrovčani  kralju  Ljudevitu  veoma 
gorko  na  bosanskoga  kralja.  Javljaju  mu,  kako  su  Kotorani  po- 
slali svoga  poslanika  Maroja  Buću  kralju  Tvrtku ,  koji  no  je 
još  prošlih  godina  prijateljevao  sa  Dubrovnikom  i  podupirao  ga 
vojskom  proti  Mletkom,  dočim  su  mu  podanici  slobodno  vozili 
hranu  u  Dubrovnik  Pošto  mu  medjutim  Kotorani  ponudiše  svoj 
grad,  zabranjuje  sada  kralj  bosanski  svojim  Ijudem  voziti  hranu 
u  Dubrovnik,  te  s  toga  za  volju  Kotorana  oskudieva  obćina  hranom. ^^ 
Tvrtko  ovaj  put  neuspije,  Ljudevit  bo  neobrani  samo  vjernoga  si 
Dubrovnika,  nego  mu  se  malo  zatim  podloži  opet  i  sam  Kotor. 

2^  „i  zapisa  grad  Dubrovnik  i  vlastele  diibrov'sci,  da  daju  kraljevstvu  mi 
dohodak  srbski  po  zakonu ,  koji  su  davali  gospode  srbskoj ,  takožde,  da 
daju  kraljevstvu  mi  o  svakom  prihodešćem  Dmitrove  dneve  dve  tisušći 
perper  ovemzi  uvetom  i  zakonom  i  načinom,  do  kole  drži  i  gospoduje 
kraljevstvo  mi  ovomzi  zemljom  primorskom,  Trebinjem  i  Konavlami  i 
Dračevicom."  Mikl.  Mon.  serb.  p.  188. 

-^  Matković  P.,  Prilozi  k  trg.-polit.  hist.  (Rad.  YU,  p.  207). 


159 

Dok  je  kralj  Ljudevit  I.  živio,  nemogaše  u  obće  Stjepan  Tvrtko 
ozbiljno  ni  misliti,  da  podigne  vlast  svoje  države  na  moru  i  da 
zavlada  gradovom  Kotoru  i  Dubrovniku.  Nu  tim  zgodniji  činjaše 
se  čas,  kadno  je  12.  rujna  1382.  Ljudevit  umro,  neostavivši  za 
sobom  mužkoga  poroda.  Iza  njega  ostade  udova  mu  Jelisava,  bra- 
tučeda  Tvrtkova,  sa  kćerima  Marijom  i  Jadvigom.  Stariju  kćer 
Mariju  bješe  Ljudevit  još  za  života  odredio  za  nasljednicu  ciele 
prostrane  države  svoje ,  te  ju  bješe  u  to  ime  još  g.  1374.  kao 
sedmogodišnju  djevojčicu  zaručio  u  Trenčinu  sa  devetgodišnjim 
kraljevićem  Sigismundom,  sinom  slavnoga  češkoga  kralja  i  nje- 
mačkoga cara  Karla  IV.  Nu  osnove  i  želje  Ljudevitove  neizpuniše 
se  sasvim.  Poljaci  nehtjedoše  Marije,  već  izabraše  za  kraljicu  mla- 
dju  joj  sestru  Jadvigu;  pače  i  u  Hrvatskoj  i  Ugarskoj  podiže  se 
velika  stranka  proti  Mariji  i  materi  joj  Jelisavi  mrzeći  slabu  i  ne- 
pravednu žensku  vladu  i  ljubimca  Jelisavina,  palatina  Nikolu  Gor- 
janskoga.  Za  velike  i  dugotrajne  borbe,  koja  je  domala  buknula, 
te  s  koje  su  Hrvatska,  Dalmacija,  Slavonija  i  Ugarska  kroz  četvrt 
stoljeća  krvarile,  nehtjede  Stjepan  Tvrtko  prvih  godina  odlučno  pristati 
uz  nijednu  od  borećih  se  stranaka.  On  stajaše  sada  uz  svoju  bratu- 
čedu  Jelisavu,  kćer  joj  Mariju  i  zeta  Sigismunda,  sada  opet  uz 
Karla  Dračkoga  i  sina  mu  Ladislava,  tražeć  pri  tom  jedino  korist 
i  probitak  svoje  države. 

Jedva  bješe  Ljudevit  oči  zaklopio,  poče  Stjepan  Tvrtko  izvoditi 
svoje  osnove  glede  Dubrovnika  i  Kotora.  Još  g.  1379.  bio  je  bolan 
uvidio,  da  bi  mu  veoma  težko  bilo  bez  znatna  brodovlja  pokoriti 
svojoj  vlasti  obćinu  dubrovačku,  koja  je  već  tada  bila  na  glasu  sa 
svoga  brodarstva.  Neusudjujuć  se  zato  izravno  na  Dubrovnik  uda- 
riti, naumi  mu  prije  korjen  života  podrezati,  a  onda  tek  oslabljena 
i  obumrla  pokoriti.  Pronicavi  um  Tvrtko v  jasno  uvidi,  da  Dubrovnik 
žive  jedino  o  prometu  i  trgovini,  i  da  bi  morao  brzo  propasti,  čim 
bi  mu  toga  ponestalo.  Podiže  zato  na  ulazu  u  čarobnu  Boku  ko- 
torsku, na  veoma  zgodnu  mjestu  nov  grad,  koji  bi  imao  postati 
takmacem  gradu  Dubrovniku.  Grad  taj,  prozvan  od  samoga  Tvrtka 
imenom  sv.  Stjepan,  a  kasnije  Novi,  jest  današnji  Ercegnovi  (Ca- 
stelnuovo),  stojeći  upravo  naprama  ulazu  u  Boku  kotorsku.  Sada 
gledaše  Tvrtko,  da  što  brže  podigne  utemeljeni  grad  i  da  ga  učini 
ponajglavnijim  trgovištem  bosanske  države  sa  ostalimi  zemljami. 
Unatoč  svim  ugovorom  i  povlastim,  podieljenim  obćini  dubrovačkoj, 
podigne  on  u  svom  gradu  slanicu  i  učini  ga  trgom  za  prodaju  soli. 


160 

I  zbilja,    ne    samo  iz  "bližih    oblasti,    nego    takodjer  iz  Hrvatske  i 
Dalmacije  počeše  ljudi  dolaziti  amo,  da  trguju  solju  i  vinom. ^^ 

Dubrovčani  mogli  su  sada  lahko  razumjeti,  na  što  smiera  kralj 
Stjepan  Tvrtko.  Oni  se  živo  zabrinuše  za  budućnost  svoga  grada, 
te  umali  poslaše  pred  kralja  poslanika,  kneza  Drngoja  Gučetića, 
da  ga  svrati  od  nastupljene  staze.  Knez  Dragoje  Gučetić  nadje 
kralja  u  humskoj  zemlji,  u  zaseoku  Bišću  izpod  staroga  grada  Bla- 
gaja. On  mu  uze  razlagati,  „kako  Dubrovnik  ima  zakone  starOv, 
sa  svčmi  raškimi  gospodami,  da  u  primorju  nebude  nigdere  postav- 
ljen novi  trg,  razvČ  na  mesto,  gdč  jest  bil  postavljen  u  prvih 
obični  trg  i  mčsta."  Kralj  se  sada  nadje  u  nemaloj  neprilici.  Zna- 
juć  dobro,  da  je  povriedio  stare  ugovore  dubrovačke  obćine  sa  ne- 
kadanjimi  srbskimi  vladari,  nehtjcde  onako  naprečac  pokrenuti  očit 
rat  sa  Dubrovnikom,  koji  je  tada  kao  osobito  jiorljiv  pristaša  kra- 
ljica Jelisave  i  Marije  bio  u  velikoj  milosti  na  ugarskom  dvoru. 
Priznade  zato,  da  je  povriedio  stare  zakone  Dubrovčana  sa  gos- 
podom raškom,  te  poveljom  od  2.  prosinca  1382.  naredi,  „da  ne- 
budet  u  onom  gradu  ljubo  pod  gradom  (Novim)  trg  soli  predanija 
do  včka."'^^ 

Premda  se  je  Stjepan  Tvrtko  ovom  prilikom  bio  svečano  za- 
vjerio  u  ime  svoje,  svoga  sina  i  surodnika  kraljevstva  svoga,  da 
neće  zadata  obećanja  kršiti,  tražio  je  ipak  na  svaki  način  pravedna 
razloga,  da  naškodi  Dubrovniku,  smatrajući  da  je  netom  izdanom 
poveljom  tek  odgodio  svoje  osnove  glede  te  obćine  Već  sliedeće 
g.  1383.  oružao  se  je  Tvrtko  u  velike,  te  je  nastojao,  da  podigne 
kopnenu  i  pomorsku  snagu  svoje  države.  U  to  zatraži  od  Dubrov- 
čana kroz  svoje  poslanike  kneza  Vukašina  i  Vladoju,  da  mu  po- 
šalju u  službu  jednoga  svoga  vlastelina,  koji  bi  bio  nadzornikom 
svih    bosanskih   tvrdjava  i  njihovih    posada.    Nu   obćina  nije  tomu 


2: 


„poneže  moljenijem  tvojim  prijeh  blagodefc  ot  gospoda  boga  i  spodobljeu 
bih  venca  i-  č'sti  i  ksufetra  carska   prvih    mojih  roditelj    svetih,    gospode 

srbske,  kraljev  i  car, i  izpl'njaje  v  zemljah  bogodarovauago  mi 

kraljevstva  i  v  sih  prebivajušću  mi  obrete  kraljevstvo  mi  v  primorje  v 
župe  Dracevičkoj  mesto  podobno  na  s'zidanije  grada  i  togda  prizvah  na 
pomošć  gospoda  boga  i  svetago  i  velikago  mučenika  i  arhidijakona  Ste- 
fana,  .  .  .  i  v  ime  jego  s'zdah  (/rad  na  recenem  mtste,  i  narekoh  ime  jemu 
sveti  Stefan,  i  tuzi  bese  reklo  kraljevstvo  postaviti  slanicu  ,  i  da  budet 
trg  soli  prodavanija."  Povelja  Tvrtkova  od  g.  1382;  Mikl.  Mon.  serb. 
p.  201. 
Idem,  op.  cit.  p.  201—202. 


161 

zahtjevu  udovoljila,  izvinjujuć  se  starim  običajem,  po  kojem  nije 
smio  nijedan  dubrovački  vlastelin  uzeti  službu  kod  ma  kojega  su- 
sjednih vladara,  da  nedodje  u  pogibelj  naškoditi  svojoj  otačbini. 
Čini  se,  da  su  se  uslied  toga  na  novo  pomrsili  dobri  odnošaji  i  da 
je  Tvrtko  upravo  s  toga  opet  podigao  slanicu  i  trg  soli  u  Novom. 
Dubrovčani  na  to  pošalju  poslanstvo  u  Budim  kraljici  Mariji,  naime 
vlastelu  Petra  Gundulića  i  Stjepana  Lukarica,  da  se  potuže  na 
bosanskoga  kralja,  što  je  podigao  slanicu  izmedju  Dubrovnika  i 
Kotora,  i  što  se  tamo  prodaje  sol  i  vino ;  a  uza  to  da  zamole  kra- 
ljicu, neka  zabrani  žiteljem  Hrvatske  i  Dalmacije  dolaziti  na  taj 
trg  u  Novi.  Kraljica  Marija,  i  onako  u  taj  čas  kivna  na  Stjepana 
Tvrtka,  rado  ugodi  molbam  vazda  vjernih  Dubrovčana,  te  pismom 
od  15.  travnja  zabrani  svim  žiteljem  Hrvatske  i  Dalmacije,  da  voze 
sol  i  vino  u  grad  Novi.  Ujedno  naloži,  da  se  njezina  zabrana 
javno  po  svih  mjestih  i  trgovih  kraljevine  Dalmacije  i  Hrvatske 
proglasi.  ^^ 

Ozlovoljen  silno  postupkom  Dubrovčana,  a  ipak  još  preslab,  da 
bi  mogao  udariti  na  nje,  baci  se  Stjepan  Tvrtko  Mletčanom  u 
krilo.  Još  za  živa  Ljudevita  tražio  je  u  srpnju  1382.  od  mletačke 
obćine,  da  mu  prodade  dvie  opremljene  galije,  pošto  je  bio  u  pomoć 
gradu  Kotoru,  koji  je  bio  onaj  čas  u  njezinoj  vlasti;  nu  obćina 
nije  mu  molbe  izpunila,  jer  je  sama  sve  brodove  trebala^*'  Sada 
mu  se  pokaže  daleko  pripravnija.  Već  njegovu  prvu  molbu  usliša 
odmah,  te  8.  ožujka  1383.  dozvoli  unatoč  starim  zakonom  svomu 
gradjaninu  Nikoli  Baseju,  da  podje  u  službu  Tvrtkovu  i    da   bude 

^^  Nos  Maria  ....  Notum  facimus,  .  .  quod  fiđeles  nostri  rector,  iuđices, 
consilium  et  coramune  civitatis  nostrae  Ragusii,  missis  ad  nostram  ma- 
iestatem  providis  viriš  Petro  de  Gondola  et  Stephano  de  Luccaro,  eorum 
civibus,  nunciis  et  ambasciatoribus,  iiobis  humiliter  significarunt,  quod 
nonnuli  forent  homines  in  dictis  regnis  nostris  Dalmatiae  et  Croatiae, 
qui  vinum  et  salem  ad  quoddam  castrum,  de  novo  per  dominum  regem 
Rasciae  et  Bosnae  inter  praedictam  civifcatem  nostram  E,agusii  et  civi- 
tatem  Cattari  appellatam,  in  loco  Dracavizza  norainato  constructum,  .  .  • 
contra  libertatem  et  antiquam  consuetudinem  ipsius  civitatis  Ragusii  et 
in  opprohrlum  et  dlminutionem  iurium  eiusdem  civitatis  nostrae,  portarent 
et  deferrent  .  .  .  Nos  itaque  .  .  .  duxiinus  committendum,  ut  a  modo  et 
deinceps  nuUus  incolarum  regnorum  nostrorum  momoratorum,  vinum  et  sa- 
lem ad  praedictum  castrum  novum  ....  portarc  praesuraat  vel  deferre." 
Kukuljević,  Jura  regni  Croatiae,  I    p.  150—151. 

'"  Ljubić,  Monum.  Slav    m.  IV.  p.  187—188. 

U 


162 

admiralom  bosanskoj  mornarici.  ^^  {Malo  dana  zatim,  27.  ožujka 
dozvoli  opet,  da  si  bosanski  kralj  smije  u  Mletcih  kupiti  jednu 
sasvim  opremljenu  galiju. ^^  Četiri  mjeseca  iza  toga,  30.  srpnja 
1383.  imenovaše  Mletčani  Stjepana  Tvrtka  svojim  gradjaninom  po- 
radi njegove  osobite  ljubavi  i  zasluga  za  republiku,  ^"^  Još  iste  go- 
dine 5.  listopada  dozvoliše  mu,  da  si  u  Mletcih  dade  sagraditi  dvie 
galije.^* 

S  bojnih  priprema ,  što  ih  je  kralj  Stjepan  Tvrtko  još  od 
godine  1382.  sveudilj  činio,  uznemiriše  se  ne  samo  Dubrovčani, 
nego  i  kraljica  Marija  i  mati  joj  Jelisava.  Pobojaše  se,  nije  li  kralj 
bosanski  možda  sporazuman  s  mnogobrojnimi  nezadovoljnici  u  Hr- 
vatskoj i  Dalmaciji,  koji  su  se  već  tada  javljali,  zazirući  od  ženske 
vlade  i  palatina  Nikole  Gorjanskoga.  U  svom  strahu  potužiše  se 
kraljice  mletačkoj  obćini  spotičuć  joj  ,  što  pomaže  bosanskomu 
kralju  graditi  mornaricu.  Na  to  odvrati  mletačko  vieće  kraljici 
Mariji  pismom  od  14.  lipnja  1384.,  da  su  doduše  u  Mletcih  sa- 
gradjene  dvie  bosanske  galije  dozvolom  njegovom  i  da  je  jedan 
mletački  podanik  admiral  bosanske  mornarice;  ali  će  vieće  naložiti 
istomu  admiralu,  svomu  gradjaninu,  da  štedi  podanike  zemlje  kra- 
ljice Marije  i  da  ugarske  žitelje  smatra  kao   mletačke   podanike.'* 

Mletačko  je  vieće  svojom  izjavom  kraljice  slabo  utješilo.  Zato 
odlučiše  obratiti  se  na  samoga  Tvrtka,  nebi  li  ga  kao  rodjakinje 
svratile  na  drugu  stazu.  Sliedeće  godine  1385.,  kada  je  kraljica  Je- 
lisava pošla  put  Požege,  da  se   tamo  sastane  i   nagodi   sa   braćom 

'*  cum  serenissimus  et  excellentissimus  dominus  rex  Raxie  nuper  miserit 
queiidam  nuncium  suum  specialem  cum  litera  credulitatis  nobili  viro 
ser  Nicolao  Baseio  civi  nostro,  per  quem  nuncium  ipse  dominus  rex 
Baxie  et  Bossine  notificat  dicto  ser  Nicolao  Baseio,  quod  ipsum  eligit 
in  admiratum  suum  cum  magno  honore  civis  nostri  predicti  ....  Ljubić 
op.  cit.  IV.  p.  194—195. 

^^  quod  complaceatur  šibi  (regi  Rascie)  de  dicto  corpore  galee  cum  suis 
corredis  et  arnesiis,  sicut  requirit,  solvendo  statim  precium,  ut  dictum 
est,  secundum  ordines  nostros.  Ljubić,  Mon.  SI.  m.  IV,  p.  195. 

^'  „Nos  attendentes  dilectionem  ingentem  et  gratum  aifectum  et  sincerita- 
tem,  quam  ....  prefatus  dominus  Stephanus  (Tuertcbo  dei  gratia  rex 
Bassie,  Bossine  maritimarumque  partium)  ad  nos  et  ducatum  nostrum 
.  .  .  ferventer  et  laudabiliter  ostendit  ....  prefatum  dominum  Stepha- 
num  regem  cum  suis  filiis  et  heredibus  in  Venetos  et  cives  nostros  re- 
cepimus  atque  recipimus  ..."  Ljubić,  Mon.  SI.  m.  IV.  p.  200 — 201. 

^*  Idem  op.  cit.  IV.  p.  203. 

^^  Idem,  op.  cit.  IV.  p.  207. 


163 

Pavlom  i  Ivanom  Horvatom,  i  inimi  kolovodjaini  hrvatskih  neza- 
dovoljnika, pošalje  ona  istodobno  svoga  ljubimca  Nikolu  Gorjanskoga 
u  Bosnu  do  Stjepana  Tvrtka.  Nikola  Gorjanski  bijaše  sretniji  od 
kraljice;  jer  dočim  se  ona  nije  mogla  sa  hrvatskimi  kolovodjami 
sporazumiti,  izdade  već  28.  ožujka  1385.  Stjepan  Tvrtko  u  svom 
stolnom  mjestu  Sutisci  pismo,  kojim  obeća  Nikoli  Gorjanskomu, 
svomu  ljubljenomu  prijatelju  i  kumu,  da  će  mu  u  buduće  biti  vjeran 
saveznik  „proti  svakoj  osobi  u  mjestu  i  vremenu  zgodnu  izuzam 
presvjetlim  gospodjam  sestram  Jelisavi,  Mariji  i  Jadvigi".'''^  Tvrtko 
nije  medjutim  od  same  ljubavi  prionuo  uz  svoje  rodjakinje,  već  je 
za  to  dobio  obilnu  nagradu.  Kraljice  naime  Jelisava  i  Marija  nisu 
žalile  nimalo  žrtava,  samo  da  n  osiguraju  ljubav  i  prijateljstvo 
bosanskoga  kralja,  te  su  mu  sada  darovale  grad  iiTo^or,  za  kojim  je 
toliko  žudio.  Već  20.  srpnja  1385.  bijaše  Kotor  u  vlasti  Tvrtkovoj, 
jer  ovoga  dana  odluči  mletačko  vieće  poslati  do  Stjepana  Tvrtka 
svoga  poslanika,  koji  bi  izhodio  u  kralja  povlastice  mletačkim  tr- 
govcem, idućim  na  trg  u  grad  Kotor."  Poslanikom  bje  25.  srpnja 
izabran  Blanko  de  Rippa.^^  Ovaj  ode  pred  Tvrtka  u  Sutisku,  i 
tuj  podieli  23.  kolovoza  1385.  Stjepan  Tvrtko  mletačkim  trgovcem 
sve  povlastice,  što  su  ih  uživali  u  Kotoru  za  prijašnjih  mu  gos- 
podara. '* 

*®  Nos  Stephanus  Tuertcho  đei  gracia  rex  Rassie,  Bosne  ....  significamus 
.  .  .  .  ,  quod  matura  deliberatione  prehabita,  puraque  fide  et  sincera  ve- 
ribate,  absque  aliquali  dolo  et  fraude,  domino  Nicolao  de  Garra  regni 
Hungarie  palatino  ....  carissimo  amico  et  compatri  nostro  in  omnibus 
amodo  et  deinceps  totam  fidelitatem,  contra  quamlibet  personam,  locis 
et  temporibus  opportunis,  demptis  tamen  saluis  et  antepositis  semper  ser- 
viciis  et  fidelitatibus  per  nos  illustrissirais  dominabus  predilectisque  soro- 
ribus  nostris  Elizabeth  et  Marie  Hungarie,  ac  Heduidis  Polonie  reginis, 
observatis  et  perhempnaliter  observandis,  usque  vitam  nostram,  iuxta 
posse  exhibere  et  obseruare  promittimus  et  assumimus,  ac  nihilominus 
ad  omnia  premissa  obseruanda  nos  obligamus.  Arkiv  za  poviest.  jugosl. 
n.  p.  36. 

"  „cum  ....  nunc  de  novo  senciatur,  quod  per  serenissimam  dominam 
reginam  Hungarie  predictus  locus  Cathari  datus  fuerit  in  manibus  do- 
mini  regis  Eassie  ....  Ljubić,  op.  cit.  IV.  p.  219 

^«  Ljubić,  op.  cit.  IV.  p.  219. 

*^  U  dotičnoj  povelji  piše  Stjepan  Tvrtko :  „cum  per  gratiam  largiflue  dei 
dispositionis  et  preclarissime  sororis  nostre  domine  regine  Ungarie  civi- 
tas  predecessorum  nostrorum  Catharensis  feliciter  ad  manus  nostre  ma- 
iestatis  perpetualiter  pervenit quatenus  idem  mercatores  (du- 


164 

Stjepanu  Tvrtku  bijaše  veoma  milo,  što  j^  ovako  došao  na  liep  način 
do  Kotora  i  tim  do  ciele  Boke  kotorske.  Imajući  u  svojoj  vlasti 
ovu  znamenitu  točku  na  jadranskom  moru  mogao  se  je  lasnije 
okaniti  svojih  dosadanjih  osnova  glede  Dubrovnika,  kojega  i  onako 
nebi  nikada  pokorio,  pošto  nije  u  njega  bilo  toli  silne  mornarice, 
da  bi  se  mogao  ogledati  sa  dubrovačkim  brodovljem.  Nu  s  novo 
stečena  Kotora  dobavi  se  -Stjepan  Tvrtko  i  velikih  neprilika.  Balša 
Balšić,  brat  Jurja  Balšića,  kojemu  je  Stjepan  Tvrtko  bio  oteo 
Travunju  i  Primorje,  nerado  je  gledao,  kako  seje  Tvrtko  domogaoi 
Kotora.  Ta  još  Juraj  Balšić  radio  je  o  tom,  da  zavlada  Kotoru, 
te  ga  je  u  to  ime  g.  1369.  obsiedao  s  kopna  i  s  mora,  a  bio  bi 
ga  valjda  i  osvojio,  da  nisu  Mletčani  posredovali.  Videći  sada 
Balša  Balšić,  „gospodar  Zete,  Kanine  i  Avalone'*,  grad  Kotor  u 
vlasti  bosanskoga  kralja,  zametne  rat  proti  Stjepanu  Tvrtku.  Iz- 
prva  bijaše  kralj  Tvrtko  sretan;  na  čelu  svoje  vojske  prodre  u 
Zetu  i  dopre  sretno  tija  do  Spuža  na  rieci  Zeti,  odakle  je  17. 
rujna  pisao  pismo  Dubrovčanom,  s  kojimi  se  bješe  u  to  izmirio.*" 
Nu  umah  zatim  mora  da  ga  je  snašla  velika  nesreća,  jer  se  je 
obratio  gorućom  molbom  na  Mletčane,  da  bi  htjeli  mir  posredovati. 
Mletačko  vieće,  videć  „prevelike  razmirice  i  smutnje"  medju  Tvrtkom 
i  Balšom,  koje  su  najvećma  škodile  njihovim  trgovcem,  ushšaj.u 
molbe  Tvrtkove  i  pošalju  5.  listopada  1385.  dva  poslanika,  da  po- 
sredtiju  mir  medju  oba  vladara.*^ 

Vjerojatno  je,  da  je  mletačkoj  obćini  pošlo  ovaj  put  za  rukom 
izmiriti  ratujuće  stranke.  Stjepanu  Tvrtku  ostade  grad  Kotor;  nu 
on  brzo  zaboravi  uslove,  uz  koje   bješe  taj    grad   primio    od   svoje 

calis  dominii)  cum  ipsorum  mercimoniis ,  cuiuscumque  conditionis  exi- 
stant,  possint  semper  libere  et  secure  et  absque  omni  pavore  ad  prefa- 
tam  nostram  civitatem  Cathari  absqiie  omni  dacio  et  gabella  venire ,  in- 
trare,  stare  .  .  .  ."  Ljubić,  Mon.  SI.  m,  IV.  p.  221 — 222. 

*^  Miklošić,  Mon.'  serb.  p..  483.  —  Jireček  K.,  Die  Handelsstrassen,  p.  :;7, 
nota  111. 

^^  sicut  habuimus  per  litteras  speciales  maxlme  d'ifferentie  et  discordie  fu- 
erunt  et  sunt  inter  dominum  regem  Rassie  ex  una  parte  et  dominum 
Balsam  ex  altera,  propter  quas  differentias  subditi  et  cives  nostri,  con- 
versantes  in  terris  et  partibus  maritimis  predictorum  dominorum  por- 
tant  dampna  maxima;  et  utile  sit  et  pro  honore  nostri  dominii  faciat  in- 
terponere  nos  et  tractare  pacem  et  concordium  inter  dominos  predictos? 
cum  hoc  sit  de  mente  et  bene  placito  domini  regis  E.axie,  qui  nobis 
scrips^it  cum  if)iaxima  instantia  super  hoc:  vadit  pars,  .  .  .  quod  elligantur 
duo  ambaxatores  ....  Ljubić  IV.  p.  224. 


165 

rocljakinje  Marije,  kraljice  ugarsko -hrvatske.  On  prekrši  zadanu 
vjeru  kraljici  Mariji,  pače  kad  je  Marija  sa  majkom  svojom  Jeli- 
savom  dopanula  sužanjstva,  sporazumi  se  sa  protivnici  njezinimi  u 
Hrvatskoj  i  Dalmaciji.  Početkom  ožujka  1387.,  kada  je  kraljica 
Marija  Čamila  u  tavnici  grada  Novigrada,  dodje  u  Dubrovnik  Gojak 
Dragošević,  vlastelinčić  i  poslanik  kralja  Tvrtka.  Bilo  mu  je  odnieti 
u  Bosnu  dohodak,  što  ga  je  obćina  davala  bosanskomu  kralju,  a 
uza  to  mu  je  bilo  pitati  Dubrovčane,  bili  se  kralj  mogao  zakloniti  u 
Dubrovnik,  kada  bi  ga  nesreća  zadesila,  te  bi  morao  bježati  iz 
svoje  države?  Umoljeno  vieće  dubrovačko  odgovori  mu  dne  5. 
ožujka,  da  može  slobodno  doći  u  grad  i  prebivati  u  njem.  Nu  ako 
bi  ga  počela  progoniti  kraljica  Marija,  pošto  bi  opet  postala  slo- 
bodna i  stekla  starU  vlast,  to  nebi  smio  doći  u  Dubrovnik ;  ako 
bi  pako  već  bio  u  gradu,  morao  bi  ga  za  odredjena  roka  ostaviti 
i  otići^  kud  bi  ga  bila  volja.  *^ 

Malo  zatim,  9  travnja  1387.  sklopi  Stjepan  Tvrtko  prijateljstvo 
i  savez  s  gradom  Dubrovnikom,  želeć  ovako  izravnati  nekadanje 
nesuglasje.  U  tom  ugovoru  obeća  Stjepan  Tvrtko  DubrovČanom, 
da  će  ,,obaiiQvati  i  brančti  svojom  silom  i  vojskom  grad  i  prČdgra- 
dčje  i  Ijudčje  i  njčh  blago  Dubrovnčka  grada  suprotčv  svakoga 
gosppdina  ili  človčka,  kto  ljubo  bč  botČl  zlo  učiniti  volja  oČtetite 
grada  Dubrovnčka  volja  predgradčje  ali  Ijudč  volja  blaga  dubro- 
v'ačkoga"  Dubrovčani  opet  obrekoše  Tvrfku,  „da  (će)  gospodina 
kralja  Stefana  i  njegove  vlastele  i  ljudi  stojeće  i  prebivajuće  u 
gradu  Dubrovniku  držati  i  počteti  prijateljski  i  brančti  s  pravoga 
srdca  suprotčv  svakoga  gospodina  i  človčka,  ostavivše  i  s'hrančvše 
včru  i  č'st  plemenete  naše  gospoje  kraljice  Mareje  ugrske  i  kćere 
dobra  uspomenutija  gospodina  kralja  Lovuša  .  .  .  .  .  ;  abo  bČ  se 
vreme  slučilo,  tere  gospodja  Mareja  kraljica  ugrska  bčla  u  svoju 
oblast  i  svobodna,  tere  hi  tirala  volja  iskala  gospodina  kralja  Ste- 
fana^ šta  bog  upasi;  a  u  onoj  vrčme  gospodin  kralj  Stefan  i  njegove 
vlastele  beli  u  Dubrovniku,  fda  se  obetuje  općina  dubrov'čka  gos- 
podinu kralju  Stefanu,  da  mu  prčpovč,  i  da  mu  da  rok  prav  i 
podobn,  kako  do  roka  može  on  gospodin  kralj  Stefan  poći,  izlčsti 
iz  grada  Dubrovnika,  gdč  ljubo  njemu  godč  bude,  i  s  vlastelmi  i 
i  s  Ijudmi  i  s  imančjem  njegovem  svobodno  i  bezzabavno;  ako  li 
be  naša  gospodja  Mareja  buduće  svobodna  i  u  svoju  oblast,   kako 

*2  Pucić,  Spom.  srp.  II.  p.  28.  —  Ead  jug.  akad.  VII;  pae:.  211    nota  2. 


166 

je  rečeno,  turala  i  iskala  gospodina  kralja  Stefana,  česa  bog  upasi, 
preje  nego  li  b6  on  ul^zel  u  Dubrovnik,  i  nebudeći  on  u  Dubrov- 
niku, t'daj  općina  i  grad  Dubrovnik  da  nž  držan  prijati  u  gradu 
gospodina  kralja  Stefana  volja  njegove  vlastele  i  ljudi  volja  nj6h 
imančji  suprot6v  č'st  i  vžre  gospoje  naše  plemenite  kraljice  MarŽje 
ugrske".*^ 

Ugovor  ovaj  jasno  pokazuje,  da  je  u  travnju  1387.  kralj  Stjepan 
Tvrtko  bio  očit  protivnik  kraljice  Marije  i  da  je  javno  pristajao 
uz  nezadovoljnike  u  Hrvatskoj  i  Dalmaciji.  To  je  činio  tim  radje, 
što  se  je  mogao  nadati,  da  će  pomažuć  hrvatski  pokret  napokon 
sjediniti  Hrvatsku  i  Dalmaciju  sa  svojom  prostranom  državom. 

Pokret  u  Hrvatskoj ;  Stjepan  Tvrtko  upliće  se  u  posle  hrvatsko- 
dahnatinske  (1387—1389.).  Kralj  Ljudevit  I.  ostavi  za  sobom  dr- 
žavu prostranu  i  uglednu,  ali  narode  u  njoj  nezadovoljne  i  potlačene. 
Od  svih  kraljevina  njegova  vladanja  bijaše  najpotištenija  Hrvatska. 
On  joj  bješe  doduše  vratio  krasno  primorje  njezino  prisilivši  mletačku 
obćinu  u  dva  puta  (1358.  i  1381.),  da  se  je  morala  odreći  ciele 
Dalmacije  od  Kvarnera  do  Drača;  ali  zato  bješe  joj  zatro  životnu 
snagu,  pogaziv  joj  sveta  prava,  poniziv  bansku  čast  i  skučiv  joj 
vlastelu,  ponos  njezin  kroz  tohko  stoljeća.  Mjesto  uglednih  nekoč 
knezova  Subića,  Ugrinića^  Kurjakovića,  Babonića  i  Nelipića  pođi 
goše  se  nedavno  još  nepoznata  lica,  koja  se  grijahu  jedino  o  sjaju 
krune  i  priestola,  te  pomagahu  kralju  obarati  starodrevni  ustav 
kraljevine.** 

Pa  upravo  ove  novajlije,  u  koje  se  je  Ljudevit  najviše  pouzda- 
vao, pokazaše  se  iza  smrti  njegove  najprevrtljiviji  Mnogi  njih  po- 
stadoše  najžežći  protivnici  i  pobornici  mladjahne  mu  kćeri  i  na- 
sljednice Marije,  kojom  ravnaše  mati  Jelisava  sa  ljubimcem  svojim, 
palatinom  Gorjanskim.  Od  svih  se  najviše  iztiče  Ivan  Paližnaj 
bivši  prior  vranski ;  a  uzanj  braća  Horvati,   vlastela  u  požežkoj    i 

*^  Miklošić,  Mon.  serb.  p.  209—211. 

**  Zanimivo  je  iztaknuti ,  što  piše  Magjar  L.  Szalay  o  postupku  kralja  Karla 
Roberta  (i  Ljudevita)  prema  hrvatskim  knezovom.  On  veli:  „  .  .  Mit- 
telkroatien  aber  ruhte  nicht  und  die  Rathe  des  Konigs  bemerkten  nur 
die  Ersclieinung-en,  welche  auf  der  Oberflache  vorgingen,  ahnten  aber 
nicht,  dass  hinter  denselben  die  Anspruche  der  kroatischen  Nationalitdt 
stecken,  welche  aufzufassen,  mit  den  Interessen  des  ungarischen  Reiches 
in  Einklang  zu  bringen  und  zu  befriedigen,  eine  ruhmvolle  und  sich 
reichlich  lohnende  Aufgabe  gewesen  ware.  Weilaber  diese  ungelost  blieb.." 
Szalay  v.  L.,  Geschichte  Ungarns,  II.  p.  177—178. 


167 

vukovskoj  županiji.  Pavao  Horvat  bijaše  tada  biskup  zagrebački, 
a  brat  mu  Ivan  Horvat  upravljaše  još  za  Ljudevita  neko  vrieme 
banovinom  mačvanskom.  Ovim  glavnim  kolovodjam  pridružiše  se 
još  Stjepan  i  Andrija  Lacković  iz  Dobrogošća  u  požežkoj  županiji, 
Stjepan  od  Simontornje,  Nikola  Seč  i  drugi.  Nezadovoljnici  hrvatski 
tužahu  se  osobito  na  slabu  žensku  vladu  i  na  vlastohlepnoga  pala- 
tina  Nikolu  Gorjanskoga,  te  govorahu  ovako :  „Dokle  ćemo  trpiti 
vladu  žensku,  zavodljivu  i  srčbi  sklonu?  Naše  joj  usluge  negode; 
mrkim  nas  licem  (kraljice)  gledaju,  zaboraviše  na  našu  krv,  koju 
smo  nekada  u  službi  pobožnoga  kralja  prolievali,  i  na  tolike  pogi- 
belji i  muke,  što  ih  pretrpismo,  kada  si  je  kralj  našim  mačem  po- 
koravao druge  narode.  Kraljica  nas  nastoji  ukloniti  s  časti,  na  koje 
bjesmo  nekada  uzvišeni ;  pred  nosom  nam  zatvara  vrata,  koja  nam 
bijahu  još  nedavno  otvorena.  A  nitko  joj  osim  palatina  Nikole 
Gorjanskoga  nije  po  ćudi.  Zato  nam  valja  liek  donieti,  da  nam 
ogorčena  žena  neprolije  krvi  i  neizgoni  duše,  i  da  nam  nezaplieni 
našega  krvlju  stečenoga  blaga".  Nezadovoljnici  hrvatski,  nenadahu 
se  boljku  ni  onda,  kada  bi  i  Marijin  zaručnik,  češki  kraljević  Si- 
gismund  došao,  te  oženiv  Mariju  sam  zavladao,  jer  ga  smatrahu 
za  tudjinca  i  nevjesta  ustavu  i  zakonom  kraljevine.  Odlučiše  zato 
kraljicu  Mariju  smetnuti  s  priestola  i  pozvati  nanj  mladju  mužku 
lozu  Anžuvinaca,  poimence  Karla  Dračkoga,  unuka  dračkoga  voj- 
vode Ivana,  koji  je  bio  brat  Ljudevitovu  djedu  Karlu  Martelu. 
Karlo  Drački  bijaše  im  tim  miHji,  jer  su  ga  i  lično  poznavali,  pošto 
je  još  za  Ljudevitova  vladanja  kroz  više  godina  (1369. — 1376.) 
bio  vojvoda  Hrvatske  i  Dalmacije. 

Već  u  rujnu  godine  1383.  pokrene  prior  Ivan  Paližna  prvi  usta- 
nak u  gradu  Vrani  (u  današnjoj  Dalmaciji,  a  staroj  Hrvalskoj). 
JeHsava  ga  doduše  sama  svlada,  ali  umah  druge  godine  1384.  od- 
krita  bi  u  Zadru  urota  proti  obim  kraljicam.  Ovi  i  drugi  nemiri, 
što  se  pojavljahu  od  Sriema  i  Mačve  sve  do  jadranskoga  mora^ 
sklonu  kraljicu  Jelisavu,  da  pokuša  umiriti  nezadovoljne  kolovodje. 
Sastade  se  zato  u  travnju  1385.  u  gradu  Požegi  s  njimi  na  do- 
govor. Nu  nagoda  nepodje  za  rukom,  a  malo  zatim  odplovi  za- 
grebački biskup  Pavao  Horvat  u  Napulj,  da  pozove  Karla  Drač- 
koga na  priestol  hrvatski  i  ugarski.  Pavao  je  Karlu  najprije  pre- 
dao pismo,  potvrdjeno  mnogimi  pečati  svojih  drugova,  zatim  mu 
je,  opisav  stanje  Hrvatske  i  Ugarske,  govorio :  „Ž^ovemo  te  dakle, 
da  izmiriš  nesložnu  kraljevinu,    da    složiš    nesložne    vojvode 


168 

Tebe  ide  po  pravu  kraljevina,  tebi  se  drage  volje  pokoravamo,  da 
uzljubiš  one,  koje  su  ljubili  otci  tvoji*.  Karlo  krzmaše  dugo;  nu 
napokon  se  4.  rujna  1385.  ukrca  u  Barleti,  te  već  12.  rujna  do- 
plovi u  Senj.  Odavle  podje  sa  svojimi  prijatelji  u  Zagreb,  gdje  se 
nastani  u  dvoru  biskupa  Pavla  Horvata,  čekaj uć  čas,  dok  mu  bude 
moguće  zavladati  i  Ugarskom. 

Premda  je  sada  Jelisava  svimi  silami  radila,  da  uzdrži  priestol 
svojoj  kćeri,  nemogaše  ipak  uspjeti.  Sam  Sigismund,  koji  je  u  to 
Mariju  oženio,  morade  pobjeći  u  Cesku,  pošto  se  je  bojao  zasjeda 
svojih  protivnika.  Napokon  se  morade  Marija  priestola  odreći,  a 
na  to  bi  na  staro  ljeto  1385.  Karlo  Drački  u  Stolnom  Biogradu 
ovjenčan  kraljevskim  viencem  u  prisuću  obiju  kraljica.  Jelisava 
nastojaše  sada  maknuti  Karla  drugim  putem.  Najprvo  ga  dovabi 
k  sebi  na  dogovor,  gdje  ga  malo  da  nije  sasjeko  peharnik  njezin 
Forgač  (7.  veljače  1386.) ;  a  zatim  ga  zarobljena  dade  zatvoriti  u 
Višegrad,  i  tuj  umre  nesretnik  već  21.  veljače,  po  svoj  prilici  od 
otrova.  Umah  zatim  preuze  opet  vladu  kraljica  Marija  sa  majkom 
Jelisavom  i  Nikolom  Gorjanskim. 

Nagla  smrt  Karla  Dračkoga  pokrene  novu  bunu  u  svih  zemljah 
hrvatskih.  Ban  Ivan  Horvat  sa  braćom  svojom  i  Ivanom  PaHžnom 
digoše    vojsku,    zauzeše    banovinu  Mačvu,  vukovsku  i  požežku  žu- 
paniju,   te    se    spremahu,    kako   bi   gradjanski   rat   prenieli   preko 
Drave  u  samu  Ugarsku.  Da  se  ustaše  pokore,  sabere  Nikola  Gor- 
janski  vojsku  od  30.000  momaka,  te  zajedno    sa    obim   kraljicama 
udari  na  Slavoniju.    Nu  kad  je  ta  vojska,    prešav   Dravu,    prodrla 
do  Djakova,  navališe  25.  srpnja  1386.  ustaše  na  kraljevsku  pratnju, 
te  ju  razbiju.  Blaž  Forgač  i  Nikola    Gorjanski   padoše   u   boju,    a 
uz  nje  i  mnogi  drugi  plemići;  obje  kraljice  pako,    mati  i  kći,    do- 
padose  ruku  ustaških,  te  biše  bačene  u  tamnicu    grada   Novigrada 
izpod  Velebita.  Početkom  siečnja  1387.  bje  kraljica  Jelisava  u  tam- 
nici smaknuta    a  kći  joj  Marija   ostade  i  nadalje    zasužnjena,    oče- 
kujuć  pomoć  od  svoga  supruga  Sigismunda,    koga  je   malo*  zatim 
(31.  ožujka)  okrunila  jedna   stranka  u  Ugarskoj  za  kralja.  Vodje 
medjutim  hrvatskoga  pokreta,  poimence  Pavao  Horvat,    Toma  Pa- 
ližna  i  Pavao  Gjorgić  krenuše  već  22.  veljače   iz    Zadra   put   Na- 
pulja, da  pozovu  na  priestol   mladjahnoga   Ladislava,    sina   nesret- 
noga kralja  Karla   Dračkoga.  U  isto  vrieme   obratiše  se  za  pomoć 
i  na  bosanskoga  kralja  Stjepana  Tvrtka,  nebi  li  tako  odoljeli  kralju 


169 

Sigisrauiidu,  koji  se  je  ozbiljno  spremao,  da  oslobodi  svoju,  suprugu 
i  uguši  hrvatski  pokret. 

Bosanski  kralj  Stjepan  Tvrtko  budnim  je  okom  pratio  dogodjaje, 
što  su  se  već  više  godina  zbivali  uz  sjevernu  i  -zapadnu  medju 
njegove  države.  Nu  odlučno  nehtjede  pristati  uz  nijednu  stranku, 
dok  ga  nije  kraljica  Marija  u  ožujku  1385.  podmitila  gradom  Ko- 
torom. Kad  je  mcdjutim  nastradao  Karlo  Drački,  ostavi  Mariju, 
te  se  odlučno  pridruži  hrvatskim  ustašam,  tako  da  je  već  u  ožujku 
1387.  bio  poznat  kao  gorljiv  protivnik  zasužnjene  Marije.  Kao  što 
u  svem,  tako  je  i  ovaj  put  sliedio  probitak  svoje  države,  nadaj uć 
se  pouzdano,  da  će  podupiruć  hrvatske  kolovodje  napokon  i  Hr- 
vatsku sa  Dalmacijom  i  Slavonijom  pridružiti  svojoj  državi.  U  to 
ime  prihvati  poziv  ustaša  što  pripravnije  i  obeća  im  pomoć.  Tvrtko 
uze  sada  pomagati  hrvatski  pokret  toli  u  Slavoniji  i  Mačvi,  koli 
još  više  u  Hrvatskoj  i  Dalmaciji,  primaj  uć  ujedno  u  svoju  državu 
nesretne  bjegunce  hrvatske  i  štiteć  ih  od  osvete  Sigismundove. 
Prianjaše  takodjer  na  izliku  uz  kralja  Ladislava,  uvjeren,  da  će 
ovako  laglje  uspjeti. 

Jedva  se  bješe  kraljica  Marija  pomoćju  mletačke  mornarice  oslo- 
bodila težke  tamnice  u  gradu  Novigradu  (4.  lipnja),  započe  kralj 
Stjepan  Tvrtko  izvoditi  svoje  osnove.  Nešto  pomoćnih  četa  pošalje 
Ivanu  Horvatu  u  Mačvu  i  Slavoniju;  nu  glavnu  svoju  pažnju  obrati 
na  Hrvatsku  i  Dalmaciju.  Tuj  nadje  osim  Ivana  Paližne  sve  pri- 
jatelje i  pristaše  moćne  nekad  porodice  Subićeve,  s  kojom  bijaše 
po  svojoj  majci  u  rodu.  Prvi  mu  se  ovdje  pridruži  hrvatski  grad 
Klis,  kojemu  je  još  nedavno  gospodovao  Mladen  Subić,  brat  majke 
njegove  Jelene.  Obćina  kliska  odabere  poslanstvo  od  tri  lica:  nad- 
popa  Franka,  Matiju  Rogavića  i  Ostoju  Juradina  ,da  podju  u  Bosnu 
i  da  se  poklone  kralju  Stjepanu  Tvrtku  u  ime  svoga  grada.  Po- 
slanici stigoše  već  22.  srpnja  na  dvor  kraljev  u  Sutisku,  gdje  no 
Stjepan  Tvrtko  izdade  povelju,  kojom  primi  Klis  u  svoje  okrilje. 
Osim  toga  potvrdi  obćini  kliskoj  sve  povlasti  i  povelje,  što  ih  je 
imala  za  Subića,  poimence  za  banova  Mladena  i  Pavla,  i  kneza 
Jurja.*^ 

*^  Nos  Tuartko  etc Itaque    ađ    nostram    accedentes   presentiam    viri 

nobiles  de  Clissa,  v.  d.  Francus  archispresbiter  civis  Clissi,  et  Matheus 
Georgii  de  Eogauichi  ac  Ostoya  Juradini,  nuntii  et  ambasciatores  ex 
parte  communitatis  Clissie  ....  conseruabimus  in  omnibus  ordinationi- 
bus,   quas   dicunt  babuisse   tempore   predecessorum   nostrorum   d.  d.  ba- 


170 

Ovim  poklonom  dobi  kralj  Stjepan  Tvrtko  u  svoje  ruke  jedan 
od  najvažnijih  gradova  hrvatskih,  za  koji  se  još  nedavno  otimahu 
Mletci,  Srbija  i  Ugarska.  Grad  bo  Klis,  stojeć  na  vrhuncu  gospo- 
dujućem  nad  glavnim  prolazom  iz  Bosne  u  srce  dalmatinskoga 
primorja,  daje  ključ  do  Spljeta,  toga  prirodnoga  središta  dolnje 
Dalmacije,  odakle  se  lasno  razastire  vlast  na  ostale  gradove  ove 
zemlje.  Namjestiv  u  Klisu  svoju  posadu  prietio  je  Tvrtko  nepre- 
stano metropoliji  Dalmacije,  gradu  Spljetu,  radeć  uza  to  neumorno 
i  dosljedno,  da  zavlada  svoj  Hrvatskoji  Dalmaciji.  To  je  u  ostalom 
mogao  tim  lasnije  polučiti,  što  je  i  znameniti  grad  Vrana  bio  u  vlasti 
Ivana  Paližne,  najodanijega  mu  pristaše.  Sigismundo  bješe  doduše 
imenovao  poglavarom  i  priorom  Vrane  Alberta  Lackovića  od  Ve- 
likoga Miholjca,  koji  je  pomoćju  krbavskih  knezova  Tome  i  Butka 
Budislavića  htjeo  zauzeti  svoje  mjesto;  nu  žitelji  Vrane  ostadoše 
svedjer  vjerni  Ivanu  Paližni  i  njegovoj  posadi  u  gradu. 

Jedva  bješe  Stjepan  Tvrtko  zadobio  Klis  i  metnuo  unj  svoju 
posadu,  već  je  koncem  istoga  mjeseca  srpnja  počeo  uznemirivati 
susjedni  Spljet.  Spljećani,  budući  gorljivi  privrženici  Marije  i  Si- 
gismunda,  silno  se  stoga  prepadoše.  Začuvši,  da  se  bosanska  vojska 
primiče,  sastade  se  gradsko  vieće  pod  načelnikom  Ivanom  Pizza- 
colijem  dne  1.  kolovoza  1387.,  te  odluči  poslati  u  Bosnu  svoga 
sugradjanina  Mihu  Madijeva.  Ovomu  bi  naloženo,  da  ide  „do  pre- 
blagoga i  preslavnoga  gospodina  Stjepana  Tvrtka,  kralja  Raše, 
Bosne  i  Primorja",  i  da  mu  svom  smiernosti  preporuči  Spljećane 
i  njihov  grad.  Neka  ga  uvjeri,  da  je  on  iza  zakonitoga  im  vladara 
njihov  glavni  gospodar,  kojemu  se  Spljet  preporuča.  Ako  je  u 
ostalom  njegovo  veličanstvo  odredilo  i  odaslalo  svoju  silnu  vojsku 
u  kotar  spljetski,  da  ovdje  čini  štetu,  neka  poslanik  izjavi,  da  se 
takova  naredba  nebi  slagala  sa  smiernim  poštovanjem  grada  Spljeta 
prema  kralju,  buduć  da  su  Spljećani  sveudilj  spravni  izpunjavati 
zapovjedi  njegove  visosti,  samo  neka  od  njih  netraži  ničesa,  što  bi 
ih  veleizdajom  žigosalo.  Napokon  nalažu  Spljećani  svomu  poslaniku, 
neka  nastoji,  da  se  svakako  Spljet  ostavi  na  miru,  a  grad  Omiš 
da  se  sačuva  za  kraljicu    Mariju.  ^^    Medjutim   poslanik   ^liha  Ma- 

norum  Mladini  et  Pauli,  atque  comitis  Georgii :  scilicet  nobis  et  nostris 
heredibus  teneantur  semper  et  in  perpetuum  omagii  iidelitatem  obseruare. 
Kukuljević,  Jura  regni  Croatiae,  I.  p.  493.  —  Sravni  još  Bačkoga  Fr., 
Pokret  na  slavenskom  jugu  koncem  XIV.  i  početkom  XV.  stoljeća  (Rad 
jugosl.  akadem.  III.  pag.  66—67  ) 
*^  Nos  Joannes  de   Pizacolis    capit.   iudices,  et  cons.  civit.  Spal.  vobis  nob. 


171 

dijev  nije  ipak  pošao  u  Bosnu,  pošto  je  bilo  prekasno.  Već  sutra- 
dan 2.  kolovoza  bješe  bosanska  vojska  provalila  u  kotar  spljetski. 
Premda  je  vojska  bila  jaka,  nije  ipak  ovaj  put  obsjela  Spljeta,  već 
je  jednostavno  poharala  njegov  kotar.  *^  Kralj  Tvrtko  naime  niti 
je  imao  spravi,  a  ni  vremena  za  dugotrajno  obsiedanje  toli  Čvrsta 
grada,  već  je  mislio  češćimi  provalami  prisiliti  Spljećane,  da  se  na- 
pokon za  volju  mira  i  koristi  svoje  podlože  vrhovnoj  vlasti  bo- 
sanskoj . 

Vojska  bosanska  nebi  bila  ni  dospjela  obsiedati  Spljet,  jer  su  se 
u  to  i  pristaše  kralja  Sigismunda  spremili  na  borbu.  Na  Čelu  im 
bijaše  spomenuti  već  Albert  Lacković,  izabrani  prior  vranski,  koji 
medjutim  nije  mogao  u  Vranu  uljesti,  jer  je  tamo  bio  Ivan  Pa- 
ližna.  Albertu  Lackoviću  pridružiše  se  braća  Toma  i  Butko  Budi- 
slavići,  knezovi  krbavski,  te  s  njim  zajedno  odoše  pred  Vranu,  da 
ju  silom  otmu  Ivanu  Paližni.  U  listopadu  već  je  ova  sjedinjena 
vojska  obsiedala  Vranu.  Dne  12.  listopada  1387.  »za  obsade  Vrane" 
poslaše  braća  Toma  i  Butko  Budislavići,  knezovi  krbavski,  Kažotu  Ka- 
žotića  svim  dalmatinskim  gradovom  i  otokom :  Dubrovniku,  Spljetu, 
Trogiru,  Šibeniku,  zatim  Braču,  Hvaru  i  Korčuli  za  poslanika,  te 
preporučiše  ovim  obćinam  novoga  priora  vranskoga  Alberta  Lac- 
kovića,  brata  Ladislava  Lackovića,  tadanjega  bana  Hrvatske  i  Dal- 
macije, koji  da  je  poslao  istoga  poslanika  obćinam  radi  nekih  posala 
kralja  Sigismunda;  ujedno  zahtievahu  od  obćina,  da  učine  ono,  što 
bi  bilo  na  slavu  i  čast  kralja  Sigismunda!*®   Kažoti   Kažotiću  bilo 

viro  Miche  Mađii  civi  et  ambassatori  nostro  salutem  ađ  vota  felicem. 
Committimus  vobis,  quod  parte  nostra  ire  debeatis  ad  seren.  et  inclitum 
principem  et  dominum  d.  Stephanum  Tuartcbo  d.  g.  Eascie,  Bosne,  ma- 
ritimeque  regem  inclitum,  et  immediate  post  dominium  nostrum  naturale 
dominum  nosb-um  precipuum,  et  eidem  cum  omni  humilitate  inclinabitis, 
et  nos  et  civitatem  nostram  recoraendabitis  modo  et  forma,  quibus  con- 
uenire  congruerit  discretio  vestra.  Si  dicta  maiestas  vestra  ordinavit, 
et  misit  suum  potentem  exercitum  damna  nobis  illaturum  in  campo  nostro, 
quod  cum  eius  deuota  reuerentia  locum  non  habet,  cum  dispositi  simus 
et  semper  fuimus  exequi  mandata  cuncta  culminis  vestri,  dumodo  non 
notemur  nota  infidelitatis Lučio,  Memorie  di  Trau,  p.  332 — 333. 

"^  Godine  1388.  dne  10.  lipnja  dade  spljetsko  vieće  svojim  poslanikom,  po- 
šavšim  kralju  Sigismundu,  medju  inim  i  ovaj  nalog:  „Narrabitis  etiam, 
quomodo  anno  preterito  (1387.)  videlicet  die  2.  augusti  exercitus  dioti  re- 
gis  Bosne  validus  campum  nostrum  inuasit."  Lučio,  Mem.  di  Trau,  p. 
339.  —  Ea6ki,  op.  cit.  (Rad,  III.  p.  68). 

*^  Universis  et  singulis   ciuit.   vid.   Hag.  Spal.  Trag.  Siben,  nec  non  insulis 


172 

je  sigurno  povjereno,  da  sklone  dalmatinske  obeine,  da  dadu  vojenu 
pomoe  Albertu  Lackoviću  proti  Ivanu  Paližni,  nebi  li  laglje  osvo- 
jio grad  Vranu. 

Nu  ni  Ivan  Paližna  ni  kralj  Stjepan  Tvrtko  nisu  mirovali,  Ivan 
Paližna  hrabro  je  kroz  sav  mjesec  listopad  odbijao  navale  svojih 
protivnika,  a  na  to  mu  mjeseca  studenoga  stiže  u  pomoć  vojska 
bosanska.  Da  bi  vojska  bosanska  odvratila  neprijatelje  od  obsade 
Vrane,  provali  11.  studenoga  u  kotar  zadarski,  te  ga  strašno  po- 
hara. Uza  to  zaplieni  700  volova  i  700  krava,  300  magaraca  i 
3000  glava  stoke,  i  učini  mnogo  druge  škode,  te  poubija  silu  ljudi 
svake  vrsti.  Ovom  provalom  dignuta  bi  obsada  Vrane.  Kraljevska 
vojska  pod  Albertom  Lackovićem  morade  ostaviti  Vranu,  te  se  po- 
vuče na  sjever  do  Nina,  u  koji  se  i  zatvori.'*'"'  Dne  17.  studenoga 
bijaše  Alberto  već  u  Ninu,  te  piša  odavle  pismo  svojim  dragim 
prijateljem  Spljećanom,  koji  su  takodjer  mučno  podnosili  česte  pro- 
vale bosanske  vojske.  U  tom  pismu  javi  im  Alberto,  da  je  poradi 
množtva  i  sile  bosanskih  krivovjernika  morao  ostaviti  otvoreno  polje  i 
povući  se  u  starodrevni  grad  Nin ;  zato  ih  moh,  da  bi  poput  ostalih 
dalmatinskih  gradova  što  prije  poslali  do  njega  jednoga  ili  dva  po- 
slanika svoja,  koji  bi  s  njim  razpravljali  „o  mnogih  poslovih  i 
nuždaii  sv.  krune  ugarske,  kao  što  i  o  njihovih  i  ostalih  dalmatinskih 
gradova."  Ujedno  im  poruči,  kako  je  netom  čuo,  da  se  kralj  Si- 
gismundo  sa  svom  silom  sprema  na  jug,  i  da  će  doskora  doći;  zato 
ih  bodri,  da  što  tvrdje  uztraju  u  vjernosti.''^ 

scil.  Bracie,  Lešine  et  Corzule.  Nos  Thoma  et  Butcho  olim  felicis  memo- 
rio  comitis  Budislaui  comitis  Corbauie  saluteni  ad  vota  felicem  ....  queiD 
Casotum  dignemini  .  .  .  plenarie  exaudire  et  ea  perficere  et  adimplere, 
que  ad  statum  et  honorem  prefati  domini  nostri  (regis)  respiciunt  .  .  . 
Dsite  in  obsidione  castv i  Aiu-cme  12.  die  octuhris  3,11.  13S7 ;  Lučio,  Mem  p.  333  _ 

*^  Die  lunae  11    novembris  venit  usque   territorium   Jadrae    exercitus   Bos- 

hensis  magnus,  et  depraedatus  est  animalia  ut  fertur  scilicet  magna 

pro  cuius  exercitus  timore  exercitus  domini  nostri  regis,  qui  obsidebat 
Vranam  per  triduum  ante  se  deviavit,  et  dominus  Albertus  electus  prior 
ductor  dicti  domini  regis  exercitus  in  civitatem  Nonensem  se  reduxit  .  . 
Memoriale  Pauli  de  Paulo  (Lucius,  de  regno  Dalm  p.  424).  Sravni  još 
Lučio,  Mem.  p.  334. 

^^  .  .  .  sicut  Deo  placuit,  quod  propter  multitudinem  et  potentiam  hereti- 
corum  Bosinensium  in  campo  manere  non  potuimus,  sed  in  antiquam  fi- 
delium  civitatem  Nonam  intravimus  ....  hac  autem  hora  noua  de  par- 
tibus  Ung.  percepimus,  quod  dom.  noster  rex  cum  tota  sna  potentia  ad 
has  partes  venturus  est  in  brevi ;  rogamus  ut  in  fidelitate  in  qua  man- 
sistis  durius  persistatis.  Lučio,  Mem.  p.  334. 


173 

Nu  kralj  Sigismuiido  bio  je  daleko,  a  bosanska  vojska  i  oslo- 
bodjeni  Ivan  Paližna  imali  su  sada  slobodne  ruke.  Cim  se  je  kra- 
ljevska vojska  povukla  u  Nin,  ostaviše  bosanske  čete  18.  studenoga 
zadarski  kotar,  te  odoše  prema  Vrani,  gdje  se  sjediniše  sa  oslo- 
bodjenim  Ivanom  Paližnom.  Ovaj  odluči  sada  vratiti  Albertu  ne- 
milo za  nedrago.  Zajedno  sa  bosanskom  vojskom  krene  na  sjever, 
ter  poče  pustošiti  sav  zadarski  kotar,  pače  uze  obsiedati  samoga 
Alberta  u  gradu  Ninu.  Obsada  Nina  trajaše  do  17.  prosinca.^^  Al- 
berto  bijaše  u  velikoj  nevolji,  tako  da  mu  je  grad  Trogir  morao 
10.  prosinca  poslati  vojenu  pomoć  pod  svojim  kapetanom.  Bosan- 
skoj vojsci  nije  doduše  pošlo  za  rukom  uzeti  grada  Nina  ;  nu  zato 
osvoji  ona  oko  17.  prosinca  važnu  i  čvrstu  Ostrovicu,^^  nekoč 
grad  knezova  Subića,  odakle  je  mogla  udarati  na  Zadar  i  Nin,  kao 
što  je  sa  Klisa  uznemirivala  Spljet. 

Ovi  doista  znatni  uspjesi  bosanski  zastraše  silno  dalmatinske  gra- 
dove, kojim  je  sada  bilo  očekivati  sve  većih  neprilika  od  Stjepana 
Tvrtka  i  Ivana  Paližne.  Sasvim  je  stoga  naravno,  da  se  je  u  dal- 
matinskih gradovih  javljalo  ljudi,  koji  su  počeli  govoriti,  da  nebi 
s  gorega  bilo  pokloniti  se  bosanskomu  kralju,  pošto  ih  zakoniti 
kralj  Sigismundo  ili  neće  ili  nemože  braniti.  Dne  26.  prosinca  za- 
ključi gradsko  vieće  u  Trogiru  ,  da  se  pošalju  poslanici  kralju  Si- 
gismundu;  ali  ujedno  odredjen  bi  poslanik  voj vodam  bosanskih 
četa  u  Hrvatskoj.^ ^  Sutradan  27  prosinca  zaključeno  bi  vojvodam 
bosanskim  poslati  samo  list,  a  ne  poslanika;  a  ujedno  utvrditi  grad, 
po  svoj  prilici  za  to,  da  se  odbije  prieteća  navala  sa  strane  bo- 
sanske. Nu  radi  te  odredbe  podigne  bosanska  stranka  u  Trogiru 
nemire,  koji  se  izrodiše  u  ljutu  borbu  (27.  i  28.  prosinca).  U  toj 
borbi  bijaše  i  krvavih  glava;  Petar  Josipović,  Stjepan  Dojmi  i 
Augustin  Kažotić  poginuše  „na  glas  naroda'^  pošto  su  bili  privrže-  ^ 
nici  stranke  Sigismundove ;  'drugi   pristaše    ugarskoga  kralja  jedva 

^^  et  die  18  predicti  mensis  (novenibris)  Bosnensis  exercitus  ut  fertur  ipsum 
territorium  (Jadrae)  egressus  est,  đeinde  reversus  est  idem  exercitus  cum 
bano  Joanne  et  stetit  usqne  17.  decembris  ....  Memoriale  Pauli  de 
.  Paulo  (Lucius,  p.  424). 

^^  in  illis  diebus  castrum  Ostrouiza  reddidit  se  regi  Bosne.  Idem,  op.  cit. 
p.  424.  Dne  10.  prosinca  zaključi  trogirske  vieće:  „Mittantur  Nonam  ad 
servitium  regie  maiestatis  in  tribus  barcis  duodecim  balistarii,  et  toti- 
dem  pauisarii,  qui  cum  uno  nobile  capitaneo  mittantur  pro  uno  mense 
tantum".  Lučio,  Mem.  p.  334 

^^  Lučio,  Memorie  di  Trau,  p.  335. 


174 

živi  utekoše  i  spasiše  tako  svoje  ruse  glave.   U  Trogiru  na  to  pre- 
vlada stranka  prijatna  kralju  Tvrtku  i  njegovoj  politici.^* 

Ostali  gradovi  dalmatinski  bijahu  s  tih  smutnja  trogirskih,  a  i  s 
napredka  Tvrtkove  vlasti  još  većma  uznemireni.  Odluče  zato  po- 
slati poslanike  kralju  Sigismundu  i  moliti  ga  za  što  skoriju  pomoć. 
Zadar  izabere  8.  siečnja  1388.  Ljudevita  Gjorgjića,  Damjana  Ci- 
prijanova  i  Andriju  Grizogona,  koji  su  već  sutradan  zorom  kre- 
nuli u  Ugarsku.  Ovomu  poslanstvu  pridruži  se  i  Zadranin  Pavao 
Pavlović,  Ijetopisac  suvremenih  zgoda,  kojemu  je  bilo  iz viestiti  Ma- 
riju i  Sigismunda  o  smutnjah  trogirskih.  Grad  Šibenik  izabere  za 
poslanike  Tomu  Dinkova  i  Saracena  Nikolića;  Spljet  pako  po- 
šalje na  ugarski  dvor  Matu  Kristofora  i  Nikolu  Sriću,  te  im  dade 
19.  siečnja  obsežan  naputak,  kako  da  se  vladaju  na  dvoru  i  što 
da  govore  kralju  i  kralj ici.^^ 

Poslanici  spljetski  imali  su  najprije  čestitati  kralju  na  krunisanju 
a  kraljici  na  njezinu  oslobodjenju,  te  izpričati  Spljećane,  što  im  se 
nisu  dosele  poslanstvom  poklonili.  Za  razlog  tomu  zadocnjenju  neka 
navedu:  »rat,  štete  i  potežkoće,  što  ih  počiniše  gradu  kralj  bo- 
sanski i  vranski  prior  i  ostali  ustaše,  i  što  neće  prestati,  ako  bog 
i  kralj  Sigismund  nepomogne."  .  .  .  Poslanici  pripoviedati  će  kralju 
„trpnje,  stiske,  muke,  obsade,  koje  je  Spljećanom  u  ovo  vrieme  bilo  J 
podnositi  poradi  vjernosti  njegovoj  kruni.  „Pripoviedati  ćete",  na- 
laže spljetsko  vieće,  „koliku  su  štetu  počinili  kralj  bosanski,  prior 
vranski  i  Klišani  u  našem  kotaru  ;  kako  su  mnogi  gradjani  umo- 
reni, mnogi  pohvatani  i  odkupljeni,  žene  spljetske  zlostavljene,  do- 
hodci grada  dva  put  popHenjeni,  kako  su  uništeni  mlinovi,  kako 
su  vinogradi  i  voćnjaci  posječeni,  kako  polja  pogažena.  Sve  ovo 
bilo  bi  mučno  podnositi  i  većim  gradovom,  a  nekmo  li  Spljetu.'* 
Zato  će  poslanici  moliti  Sigismunda,  neka  gradu  pomogne,  jer  je 
veći  dio  imovine  izgubio,  pošto  su  ga  kralj  bosanski  i  Klišani  dugo 
obsiedali,  a  i  sada  ga  obsiedaju,  tako  da  se  nijedan  Spljećanin  ne- 
usudjuje   napolje   izaći   bez   velike    štete    svoje.    Poslanici   imali  su     - 

^'  1387.  die  Veneris  27.  decembris.  In  Tragurio  ad  voćem  populi  interfecti 
fuerunt  S.  Petrus  Josepli,  et  S.  Stephanus  Doimi  dictus  Chenuch,  et  eras 
28.  dicti  mensis  incisum  fuit  caput  S.  Aug.  de  Casotis  in  platea  civitatis 
Tragurii  et  multis  aliis  nobilibus  diversae  iniuriae  fuerunt  illatae  .  ,  . 
Memoriale  Pauli  de  Paulo  (Luci us  p.  424). 

*^  Memoriale  Pauli  de  Paulo  (Lucius,  de  regno  p.  425);  zatim  Lučio,  Meni. 
di  Trau  p.  336—338. 


i 


175 

još  u  kralja  izhoditi,  da  bi  se  izravnale  razmirice  sa  Klisom  i  Omi- 
šom radi  mecija,  tako  da  bi  medje  spljetske  naprama  ovim  obći- 
nam  bile  rieke  Cetina  i  Solin.  Buduć  da  je  gradski  kotar  sa  kopna 
bio  izvrgnut  raznim  navalam,  te  nije  zemljište  njegovo  davalo 
gradu  dovoljno  dohodka,  to  su  poslanici  imali  još  zamoliti  kralja 
Sigismunda,  da  podieli  Spljetu  otoke  Hvar,  Korčulu  i  Brač.  Si- 
gismundo  medjutim  nije  na  sve  ove  molbe  i  želje  vazda  mu  vjer- 
nih Spljećana  ništa  učinio.  Jedino  što  seje  po  želji  njihovoj  počeo 
ugovarati  sa  mletačkom  republikom.  Spljećani  se  odatle  nadahu  za 
se  velikoj  koristi. 

U  to  je  početkom  godine  1388.  bila  vlast  kralja  Tvrtka  u  Hr- 
vatskoj veoma  znatna.  Imao  je  u  svojim  rukama  znamenite  gra- 
dove Khs,  Vranu  i  Ostrovicu,  a  po  svoj  prilici  i  važni  Knin,  »klj^^ 
tadanjoj  Hrvatskoj".  Namjestuikom  i  banom  svojim  u  Hrvatskoj 
imenuje  Iv^jia.  Paližnu,  koji  se  je  u  to  doba  desio*  u  Klisu,  ter 
odavde  svedjer  uznemirivao  grad  Spljet.  Tako  je  18.  veljače  s  bo- 
sanskom vojskom  pritisnuo  gradski  kotar  i  ljuto  ga  oplačkao.^^ 
Pošto  kralj  Sigismundo  nije  poslao  vojene  pomoći,  to  se  je  bilo 
bojati,  da  će  dalmatinski  gradovi  napokon  Tvrtku  podleći.  U  to 
se  ponudi  Tvrtku  prijazni  grad  Trogir  za  posrednika  medju  Spljetom 
i  bosanskim  kraljem.  Već  1.  ožujka  šalju  Trogirani  jednoga  po- 
slanika svoga  u  grad  Klis  do  Ivana  Paližne,  samo  da  saznadu,  što 
im  ovaj  hoće  da  kaže.  Umah  zatim,  6.  ožujka  poklanjaju  Trogi- 
rani Ivanu  Pahžni,  „prioru  vranskomu  i  banu  Dalmacije  i  Hrvat- 
ske" 100  kupljenika  žita.  Dva  dana  iza  toga,  8.  ožujka  šalju 
Trogirani  svoje  poslanike  u  Spljet  i  Klis,  da  posreduju  mir  medju 
Spljećani  i  Ivanom  Paližnom.^^  Nu  ipak  nije  došlo  do  nikakova 
sporazumka. 

Sada  je  Tvrdko  počeo  odlučnije  raditi,  da  postigle  svoj  cilj  i 
da  dalmatinske  gradove,  napose  Spljet,  podloži  svojoj  kruni.  Naj- 
prvo pošalje  19.  ožujka  dva  svoja  pouzdanika,  vojvodu  Vlatka 
Hranića  i  Stanoju  Jelačića  put  Klisa,  da  tamo  ugovaraju  sa  dal- 
matinskimi  gradovi.  Grad   Trogir   odlikova  poslanike,   darovav  im 

*^  „a  die  vero  februari!  18.  unitis  viribus  nos  premunt,  desfcruunt,  feriunt, 

et  conculcant  solum  ob  suum  et  sacri  điadematis  Ung.  tuendum  honorem". 

tako    piše   spljetsko  vieće  u   naputku   za   svoga    poslanika  od   10.   lipnja 

1388.   Lučio,  Mem.  p.  339. 

^'  Die   8.  martii.    Mittatur  ad  dominum   banum   et   Spalafcenses    ambasiator 

.   ad  tractandum  inter  eos  concordiam.  Lučio,  Mem.  p.  335. 


176 

50  libara,  nebi  li  tako  što  više  ušao  kralju  u  volju. ^^  Ostali  gra- 
dovi medjutim  nehtjedoše  znati  za  te  poslanike.  Malo  zatim  obrati 
se  Tvrtko  na  Mletke.  Već  17.  travnja  dozvoljavaju  mu  Mletčani, 
da  može  izvesti  iz  njihova  grada  malvasijskoga  vina  za  dvie  sto 
dukata,  a  umah  iza  toga  moli  ih  Tvrtko,  da  bi  do  njega  htjeli 
poslati  svoga  čovjeka,  koji  bi  čuo,  što  želi  Mletčanom  doglasiti. 
Mletčani  medjutim ,  koji  su  baš  tada  bili  u  dogovoru  sa  Sigis- 
mundom,  odvratiše,  da  nemogu  poslati  svoga  poslanika,  jer  bi  se 
tim  odviše  vremena  izgubilo,  već  neka  kralj  šalje  svoga  poslanika 
u  Mletke.  Kralj  na  to  pristane,  te  njegov  poslanik  dodje  u  Mletke, 
i  već  3.  svibnja  vraćaše  se  domu  svojemu. ^^ 

U  isto  vrieme  ratovalo  se  svedjer  po  Hrvatskoj  i  Dalmaciji,  te 
je  osobito  u  Hrvatskoj  vlast  Tvrtkova  sve  više  mah  preotimala. 
Od  gradova  dalmatinskih  ostade  jedini  Trogir  u  dobru  sporazumku 
sa  Tvrtkom,  te  je  dne  13.  travnja  poslao  svoje  poslanike  u  Bosnu, 
na  želju  kraljevu,  da  čuje,  što  kralj  hoće.  Po  svoj  prilici  radilo  se 
i  sada  o  tom,  da  bi  Trogirani  posredovali,  da  se  Spljet  kralju 
predade.  Nu  dogovori  se  valjda  opet  razbiju,  a  na  to  odluči  kralj 
Tvrtko  na  novo  na  Spljet  navaliti.  Dočim  je  ovako  kralj  Tvrtko 
svedjer  napredovao,  nije  se  Sigismund  na  sve  prošnje  dalmatinskih 
obćina  gotovo  ni  maknuo.  Jedino,  što  je  u  to  doba  učinio,  jest,  da 
je  7.  svibnja  pisao  pismo  na  hrvatsku  gospodu  i  dalmatinske  gra- 
dove, neka  pomognu  njegova  pristašu  Kažotu  Kažotića,  koji  je 
prošle  godine  morao  za  bune  iz  Trogira  pobjeći.  Pismo  Sigismun- 
dovo  upravljeno  je  na  Alberta  Lackovića,  priora  vranskog,  na  Ni- 
kolu, Tomu,  Butka  i  Pavla,  knezove  krbavske,  na  Margaretu, 
kneginju  cetinsku  i  Nelipića,  kaštelana  grada  Skradina.  Osim  toga 
obrati  se  u  tom  poslu  na  gradove  Dubrovnik,  Spljet,  Zadar,  Ši- 
benik i  Nim^^^ 

Dok  je  kralj  Sigismund  jedino  preporifkami  mislio  svoje  pristaše 
obraniti,  podigao  je  Tvrtko  opet  vojsku,  ter  sjediniv  ju  sa  če- 
tami  Ivana  Paližne,  zapovjedi  joj  ,  da  provali  u  spljetski  kotar. 
Bosanska  vojska  ostade  pod  Spljetom  kroz  13  dana  (počam  od 
18.  svibnja),  te  poharav  grozno  sav  gradski  okoliš  vrati  se  opet 
koncem  svibnja  natrag.    Tvrtko  uvidi  dobro,  da  se  pomorski  grad 

•'**  Die  19.  dicti    (martii)    Gxpend.antur  50  lib.  pro  exeniis    Vlatclio  voyuode, 
et  Staiioye  Jelacich,  ambas.  Bosne,  venturis  Cliss.  Lučio,  Mcm.  p.  335. 


'^  Ljubić,  Mon.  SI.  m.  IV.  p.  248  i  249. 
'^"  Lučio,  Mem.  p.  338—339. 


177 

Spljet  nebi  mogao  nikada  samo  s  kopna  osvojiti,  zato  odluči  prvom 
zgodom  obkoliti   grad  s  mora  i  kopna,  te  ga  tako  prisiliti  na  pre- 
daju.   U  to  ime  naloži,  da  se  u  gradu   Kotoru    njegovim   troškom 
dogradi  mornarica   (nešto  brodova   imao  je   odprije)   i    da   to   bro- 
dovlje doplovi  pod  Spljet. 

Spljećani  jedva  oslobodjeni  haranja  bosanskoga,  grozno  se  pre- 
padoše,  čuvši  za  te  nove  priprave  Tvrtkove.  Uvidiše,  da  za  Si- 
gismunda  zalud  pogibaju,  dočim  se  on  za  njih  nimalo  nebrine. 
Zato  odabraše  10.  lipnja  1388.  malobraćanina  Nikolu,  da  ide  pred 
Sigismunda  za  poslanika,  i  da  ga  ozbiljno  opomene  na  njegovu 
kraljevsku  dužnost.  Poslanik  imao  je  u  ime  Spljećana  govoriti 
kralju  i  kraljici,  i  to  svakomu  napose. 

„Već  više  od  tri  godine",  tako  je  imao  besjediti  kralju  poslanik 
Spljećana,  »bije  nas  mač  kralja  bosanskoga,  a  već  osamnaest  go- 
dina trpimo  progona  od  Ivana  Paližne.  Ovi  su  nas  dušmani  naši 
nekad  razdieljeni  uznemirivali,  nu  od  18.  veljače  ove  godine  gnjetu 
nas  zajedničkim  silama,  progone  nas  i  uništuju.  Banovina  Bosna 
i  grad  Klis  puni  su  naših  zarobljenika,  mrtvaca,  pliena  i  odkupa 
za  zarobljenike.  Sve,  štogod  imamo,  jest  oštećeno,  uništeno,  po- 
paljeno sve  do  zidina  samoga  grada;  a  što  je  još  gore,  naši  su 
zarobljenici  ne  samo  nemilosrdno  mučeni,  nego  i  gladom  i  žedjom 
moreni,  pače  ih  i  uda  lišavaju,  te  s  toga  umiru.  Trupla  naša  ne- 
sahranjena daju  se  vukovom  i  bacaju  se  psom.  Svi  nam  se  usjevi 
otimlju,  da  i  ognjem  uništuju;  dohodci  našega  grada  posve  su  do 
ništice  smanjeni,  a  troškovi  silno  pomnožani.  Od  morske  strane 
očekujemo  svaki  dan  navalu  brodovlja,  koje  je  na  zapovjed  i  trošak 
kralja  Tvrtka  u  Kotoru  sagradjeno  .  .  .  Lanjske  godine  2.  kolo- 
voza provalila  je  silna  vojska  bosanska  u  naše  polje,  a  sada  je 
vojska  kralja  bosanskoga,  sjediniv  se  sa  vojskom  priora  vranskoga, 
18.  svibnja  opet  udarila  na  naš  kotar  i  ostala  tuj  trinaest  dana, 
rušeć  vinograde  i  sjekuć  drveće  .  .  .  Uviek  stojimo  u  oružju,  noćju 
nespavamo  .  .  .  neimamo  mirna  dana**.^^.  .  . 

„Predpostavivši  i  iztaknuvši  ova",  veli  dalje  naputak  za  posla- 
nika, „molite  smjerno  i  muževno,  da  nam  kralj  brzo  pomogne, 
inače  pogibosmo.  Ako  nas  pako  nebi  mogao  on  osloboditi  zbog 
drugih  posala  i  još  težih  zaprieka,  onda  zamolite  od  njega  slobo- 
dan i  otvoren  list,  kojim  nam  bude  slobodno  bez  žiga  veleizdaje  po- 

"  Obsežui  taj  naputak  priobći  Lučio,  Mem.  p.  339 — 840. 

12 


178 

brinuti  se  za  svoje  stanje,  kako  god  možemo  .  .  .  Ako  li  nebi  mogli 
dobiti  rečenoga  liata,  onda  uložite  javno  pred  velmožami  taj  pro- 
svjed :  da  nam  se  neka  neuplše  u  grieh,  ako  bi  učinili  što  njim 
nepovoljna,  jer  ćemo  to  učiniti  prisiljeni  i  lišeni  svake  nade  u  spas. 
Budu  li  nam  pomoć  obećali,  onda  recite :  da  ćemo  ju  samo  još  kroz 
mjesec  srpanj,  a  ne  dfidje  izčekioati/ jer  tolikom  nevoljom  oboreni, 
nemožemo  dulje  trpiti". 

Ova  muževna  izjava  Spljećana  ostala  je  medjutim  glas  vapijućega 
u  pustinji.  Sigismundo  je  za  sigurno  spljetskomu  poslaniku  obećao 
svaku  pomoć,  pače  Spljećane  sokolio,  da  uztraju  u  vjernosti  prema 
njemu,  ali  nije  dospievao,  da  im  pomogne.  Iz  jednoga  lista  Sigis- 
mundova  od  22.  rujna,  pisana  mletačkomu  duždu  Antunu  Ver- 
nieriju,  saznajemo  doduše,  da  se  je  u  to  vrieme  spremao  s  vojskom 
svojom  na  Stjepana  Tvrtka  i  nevjerne  mu  ustaše;®^  ali  te  vojne 
nije  ipak  poduzeo,  već  je  jedino  kušao  posredovati  pomoćju  Mletčana. 

Premda  dakle  Spljećani  nisu  imali  nikakove  koristi  od  svoga 
poslanstva  i  premda  im  je  bosanska  vojska  bila  vazda  na  vratu 
uznemirujuć  ih  iz  grada  Klisa,  ipak  se  još  nehtjedoše  predati 
bosanskomu  kralju.  Odlučiše  sada  pozvati  sve  dalmatinske  obćine 
i  hrvatske  knezove,  da  sklope  medju  sobom  savez  za  obranu  od 
bosanskoga  kralja.  U  to  ime  sastade  se  dne  28.  kolovoza  spljetsko 
vieće  na  dogovor,  te  izabere  gradjanina  Petra  Zorića,  da  glavom 
ide  u  Skradin  i  Šibenik,  zatim  knezu  Nelipiću,'  knezu  bribirskomu 
Vidu  Ugriniću,  pače  „bude  li  potrebno",  i  knezovom  krbavskim, 
te  da  uznastoji  medju  ovimi  obćinami  i  velmožami  uglaviti  uza- 
jamni obranbeni  savez.  U  naputku,  što  ga  načelnik  Malatesta  dade 
poslaniku,  naročito  se  iztiče,  da  bi  se  taj  savez  imao  sklopiti  „proti 
ustašam  i  protivnikom  svete  krune  ugarske",  i  to  na  godinu  dana 
i  više  u  toliko,  koliko  će  biti  po  volji  kralju  Sigismundu.  Tu  se 
još  dodaje :  „1  pošto  smo  mi  (Spljećani)  u  većoj  nevolji  od  ostahh, 
te  bivamo  svednevice  tlačeni  od  kužnoga  priora  vranskoga,  a  pre- 
često i  od  kralja  bosanskoga"  ;  a  zatim  mole  Spljećani  dotične  obćine 
i  knezove,  da  bi  sjedinili  sve  svoje  sile  i  došli  obsiedati  Ivana 
Paližnu  u  gradu  Khsu,  jer  čim  će  Ivana  zarobiti,  moći  će  se  lahko 
osvojiti  i  gradovi,  što  ih  imade.^'^ 

"  Fejer,  Codex  dipl.  X.  3.  p.  69. 

^^  quod  ipsi  collegati  cum  eorum  fortio  ueniant  ad  obsidendum  ipsum  olim 
•priorem  in  castro   Clissi,   quo   priore  habito,   habebuntur   et   castra,  quae 
tenet.  Lučio,  Mem.  341 


179 

Poslanstvo  Spljećana  imalo  je  ovaj  put  uspjeha.  Već  6.  listopada 
iste  godine  sastadoše  se  poslanici  gradova  i  knezovi  hrvatski  na 
sastanak  u  Skradinu,  i  ovdje  u  crkvi  sv.  Katarine  ugovoriše  savez, 
te  ga  i  podpisase.  Prisutni  bijahu :  knez  Nelipić  sin  Konstantinov, 
kaštelan  skradinski ;  knez  Vid  Ugrinić,  koji  zastupaše  takodjer 
svoga  brata  Grgura;  zatim  gospodja  kneginja  Jelisava,  udova  Ni- 
kole Ugrinića.  Od  gradova  bijahu  tuj  zastupnici  spljetski:  Komu- 
lović,  Tomo  Dobrulić  i  Petar  Zorić,  zatim  odaslanici  šibenski  Dujmo 
Zoretić ,  Ivan  Naplavić ,  Saracen  Nikolić  i  Tomo  Dinković.  U  do- 
tičnom ugovoru  naročito  se  iztiče,  da  su  povodom  savezu  ili  ligi 
„nemiri  i  razne  pobune ,  s  kojih  su  onda  kraljevine  Dalmacija  i 
Hrvatska  stradale,  a  najviše  od  Stjepana  Tvrtka  kralja  bosanskoga 
i  Ivana  Paližne  i  od  ostalih  nevjernika,  neprijatelja  i  buntovnika" 
krune  ugarske".  Svrha  saveza  označuje  se  tim:  „da  saveznici  me- 
djusobnom  podporom  sačuvaju  sebe  i  zemlju  i  svu  imovinu  svoju 
u  vjernosti  dužnoj  kruni  ugarskoj."  Jedna  stranka  da  bude  dužna 
drugoj  pomoći  svjetom  i  podporom  proti  kralju  bosanskomu  i 
vranskomu  prioru ,  kano  u  obće  proti  svim  nevjernikom,  neprija- 
teljem i  buntovnikom  krune  ugarske  i  proti  njihovim  pomagačem. 
Obrana  ima  biti  zajednička;  nu  pojedinim  članovom  ipak  je  slo, 
bodno  braniti  se  i  naposeb,  kada  bi  bas  nuždno  bilo.  Savez  ima 
potrajati,  dok  se  bude  svidjelo  kralju  Sigismundu.  Osobito  je  zna- 
menita ova  točka  ugovora:  „Ako  bi  se  u  kraljevini  Ugarskoj  silom 
okolnosti  dogodila  kakova  promjena  (na  priestolu) ,  nemože  i  ne- 
smije  nijedna  od  ugovaraj ućih  stranaka  pristati  uz  drugoga  vladara 
gospodara,  osobu  ili  obćinstvo  bez  privole  ostalih  ugovornika."  Po 
tom  se  vidi ,  da  su  saveznici  misliH  i  na  taj  slučaj ,  kad  bi  se 
ugarski  priestol  izpraznio  možda  kojim  nasilnim  načinom.^* 

Medjutim  ni  ovaj  savez  dalmatinskih  obćina  i  hrvatskih  knezova 
nije  imao  žudjena  ploda,  tim  manje,  što  je  knez  Nelipić  domala 
zapodjeo  razmiricu  sa  gradom  Trogirom.  Vlast  kralja  bosanskoga 
i  njegova  bana  Ivana  Paližne  ostade  netaknuta;  važni  gradovi 
Klis,  Vrana,  Ostrovica,  a  napose  Knin  ostadoše  i  nadalje  u  njiho- 
vim rukama.  Vlast  dapače  Tvrtkova  u  to  znatno  ojača,  te  on  po- 
šalje u  studenu   iste   godine   u  Hrvatsku   kneza  i  vojvodu    Hrvoja 

^'  Lučio,  Mem.  p.  342.  „Item  quod  sic  rebus  exigentibus  đe  regno  Hunga- 
riae  aliqua  nouitas  euenerit,  nulla  dictarum  partium  possit  nec  valeat  ad- 
herere  alicui  principi,  dominio,  persone,  comiti,  vel  universitati  nisi  cum 
voluntate  aliorum  coligatorum  factis  simul  omnium  ordinantibus." 


180 

Vukčića  i  brata  mu  Voj slava  kao  zastupnike  svoje.  Oba  su  došla 
u  Knirij  tada  u  bosanskoj  vlasti,  te  su  odavle  ozbiljno  pozvali 
dalmatinske  gradove,  da  priznaju  Tvrtka  za  svoga  kralja ^^  Tro- 
girani  na  to  zbilja  11.  studenoga  pošalju  svoga  poklisara  do  Hr- 
voja,  ali  da  na  ništa  nepristane,  nego  da  samo  čuje,  što  Hrvoje 
želi.^^  Po  ovih  podatcih  sudeć  imao  je  Tvrtko  koncem  studenoga 
1388.  svu  Hrvatsku  u  svojim  rukama,  a  isto  tako  nadaše  se  svaki 
čas,  da  će  mu  se  i  Dalmacija  predati.  On  pošalje  sada  u  zauzetu 
Hrvatsku  za  svoga  namjestnika  Vlatka  Hranića,  koji  je  uz  Ivana 
Paližnu  zastupao  interese  bosanske,  te  valjda  bio  i  vojvoda  bo- 
sanske   vojske. 

Sigismundo  nije  na  ove  uspjehe  bosanskoga  kralja  mogao  dulje 
mirovati.  Imenuje  sada  Ladislava  od  Lučenca,  bana  Slavonije,  gu- 
bernatorom Dalmacije  i  Hrvatske,  a  i  vojvodom  kraljevske  vojske. 
Ladislav  od  Lučenca  krene  na  to  put  juga,  te  23.  prosinca  stigne 
u  Zadar,  po  svoj  prilici  da  odavle  započme  vojnu  proti  Tyrtku.  ^"^ 
Ova  se  je  vojna  imala  voditi  sliedeće  g.  1389.  što  odlučnije.  U  to 
ime  pošalju  Sigismundu  vjerni  Šibenčani  4.  siečnja  banu  pomoć 
od  50  momaka,  a  8.  veljače  ostavi  ban  Ladislav  Zadar,  te  krene 
na  ustaše.  Po  svoj  prilici  da  je  ban  Ladislav  bio  poražen,  jer  već 
u  ožujku  1389.  stoji  bosanski  vojvoda  Vlatko  Hranić  sa  vojskom 
pred  Spljetom,  ter  nalaže  dalmatinskim  gradovom,  da  šalju  poslan- 
stva pred  kralja  Tvrtka  i  da  mu  se  poklone.^ ^  Pače  ustaše  i  bo- 
sanske čete  ćutile  su  se  tada  tako  jake  i  sigurne,  da  su  koncem 
ožujka  iz  Vrane  provalili  prema  Zadru  i  popalili  kuće  Zadrana. 
Pozivu  vojvode  Vlatka  Hranića  odazvaše  se  donekle  Spljećani  i 
Trogirani.  Spljetsko  vieće  sastade  se  24.  ožujka,  te  odabere  Ni- 
kolu Sriću  i  Ivana  Marina  za  svoje  punomoćnike.  Iz  naputka,  što 
im  ga  vieće   dade,   jasno    se  razabire,   kako  bi    Spljećani  i  nadalje 

^^  Erano  in  questo  mentre  venuti  a  Knino  il  conte  Cheruoye  e  Voislauo 
suo  fratello  con  titolo  d'  atnbasciatori  đel  re  di  Bosna  per  procurar  di 
tirar  li  Dalmatini  alla  sua  diuotione  .  .  .  Lučio,  Mem.  p.  343. 

««  Lučio,  Mem.  843. 

^"  eodem  die  (23.  decembris)  iam  post  vesperas  applicuit  Jadram  d.  Lanzi- 
slavus  de  Luscens  banus  Sclavoniae  gubernator  Dalm.  et  Chroat.  et 
capitaneus  exercitus  regis  in  Dalm.  et  Chroat.  Memoriale  Pauli  de  Paulo 
p.  425. 

®*  Vlatcho,  maiestatis  Vestre  voeuoda  in  partibus  Dahn.  et  Cro.  vestram  re- 
presentans  maiestatem  mandauit  Spalatensibus ,  ut  ad  ipsum  mitterent 
ambassatores  .  .  Lučio,  Mem    p.  344. 


181 

voljeli  bili  ostati  u  svezi  s  Ugarskom.  „Ako  kralj  zatraži",  tako  nalaže 
gradsko  vieće  svojim  zastupnikom,  „da  mu  budemo  podložni,  kao 
što  smo  nekoč  bili  kralju  Ljudevitu,  saslušajte  najprvo  nakane 
ostalih  gradova  Dalmacije,  koji  će  takodjer  biti  tamo  zastupani 
kroz  svoje  poslanike.  Scienimo ,  da  će  oni  tražiti  rok  do  koga  da 
im  bude  dozvoljeno  poslati  svoje  poslanike  kralju  ugarskomu  za 
pomoć.  Ovaj  rok,  i  to  po  mogućnosti  čim  dalji,  molit  ćete  i  vi 
ovim  načinom:  Prejasni  vladaoče  i  gospodaru  naš!  Mi  Spljećani 
želimo  biti  sluge  prejasnosti  vaše,  ali  na  taj  način,  da  čast  vašega 
veličanstva  i  mi  sami  ostanemo  čisti  od  žiga  izdajstva.  Stoga  bismo 
želili  poslati  ugarskomu  kralju  poslanike,  da  mu  prijavimo  svoje 
stanje  i  da  ga  za  pomoć  umolimo;  inače  nemožemo  više  uztrajati 
i  prisiljeni  smo  skrbiti  za  sebe,  kako  najbolje  znademo.  Ako  nam 
on  do  zamoljena  roka  pomogne ,  ostati  ćemo  njemu  vjerni  kao 
prije;  nepomogne  li  nam,  onda  želimo  biti  vaši  i  preći  jednakim 
načinom  pod  vašu  vladu.  Ako  nam  dakle  kralj  ugarski  nebi  po- 
mogao u  urečeno  vrieme  te  se  u  to  i  druge  obćine  dalmatinske 
podlože  vladi  i  zaštiti  vašega  veličanstva,  podvrgnuti  ćemo  se  i  mi 
vašemu  veličanstvu  uz  molbu,  da  nam  dade  i  potvrdi  sloboštine 
podieljene  predjom  našim.  "^^ 

Kralj  Stjepan  Tvrtko  ukaže  se  veoma  sklon  molbam  dalmatin- 
skih obćina,  a  napose  grada  Spljeta.  Ustanovi  tri  roka,  posljednji 
Spljećanom  do  15.  lipnja,  do  kojega  se  imadu  podložiti  bosanskoj 
kruni.  Spljećanom  napose  dozvoli,  da  slobodno  budu  „od  posljed- 
njih u  Dalmaciji,  koji  će  se  podati  zaštiti"  bosanskoga  kralja.  Ali 
im  uza  to  ozbiljno  zaprieti,  da  će  ih  nakon  minula  roka  stegnuti 
na  sam  nutarnji  grad  i  tako  ih  prisiliti  na  predaju.  Na  takov  od- 
lučan odgovor  bosanskoga  kralja  Spljećani  su  18.  svibnja  poslali 
na  dvor  ugarski  svoga  načelnika  Malatestu  i  sugradjanina  Nikolu 
Sriću,  vrativšega  se  netom  iz  Bosne."  Isto  su  i  Trogirani  učinili 
odaslavši  Guereria  Petračeva  i  Ivu  Grgureva.  Spljetski  su  posla- 
nici po  svojem  naputku  imali  kralju  Sigismundu  razložiti  nevoljno 
stanje  grada  i  dogovor  s  bosanskim  kraljem,  te  ga  zamoliti,  da  im 
ili  pomogne  do  ustanovljenoga   roka,    naime  do  15.  lipnja  ,    ili  da 

«9  Lučio,  Mem.  p.  343—344.  —  Eački,  Pokret  (Ead  III  p.  96—97).  Splje- 
ćani mole  još  kralja:  „exercitus  M.  V.  stat  circum  Clissum  inimicuin 
nostrum,  et  inhibet  nobis  ut  non  damnificemus  inimicos  nostros  Chlis- 
sien.,  nec  vestros  amicos,  quod  suplicamus  dignetur  M.  V.  mandare  dicto 
exercitui  vestro  quod  permittat  nos  damnificare  inimicos  nostros. 


182 

im  dopusti,  pobrinuti  se  za  sebe".  U  naputku  se  još  dodaje,  da 
poslanici,  ako  bi  medju  kraljem  Sigismundom  i  Stjepanom  Tvrt- 
kom bio  mir  utanačen  ili  ako  bi  se  o  njem  radilo,  liepo  zamole, 
da  se  urede  medje  spljetske  obćine  prema  Omišu  i  Klisu,  i  da  im 
se  jednom  već  zamoljeni  otoci  podiele.^^ 

Kralj  je  Sigismundo  poslanikom  dalmatinskih  obćina  sve  mo- 
guće obećao,  te  se  je  po  svoj  prilici  ovaj  put  i  spremao  njim  u 
pomoć.  Nu  u  to  minuse  kraljem  Stjepanom  Tvrtkom  urečeni  ro- 
kovi, te  se  gradovi  dalmatinski  pobojaše  sile  njegove.  Još  dok  su 
jedni  poslanici  bili  u  Ugarskoj,  pošalje  trogirske  vieće  23.  svibnja 
druge  u  Bosnu  da  zamole  kralja :  neka  „bi  izvolio  odgoditi  rok  do 
povratka  poslanika  iz  Ugarske,  da  se  obćina  trogirska  nepokaže 
nevjerna  naprama  kraljevskomu  veličanstvu  ugarskomu."  Poslanici 
odpravljeni  u  Bosnu  imali  su  po  naputku  tamo  ostati  sve  do  po- 
vratka svojih  drugova  iz  Ugarske.  Oni  su  imali  zamoliti  kralja, 
da  pošalje  u  Trogir  svoga  pouzdanika;  a  ujedno  ga  uvjeriti,  da 
Trogirani  neće  zaostati  za  ostalimi  Dalmatinci,  ako  razviju  složno 
zastavu  bosanskoga  kralja;  pače  da  će  oni  prvi  razviti  njegovu 
zastavu,  ako  kralj  steče  jamstvo  od  ostalih,  da  će  i  oni  to  uči- 
niti. "^^  Malo  zatim  minu  i  rok  odredjen  Spljećanom.  Ovi  se  ipak 
ustručavahu  Stjepanu  Tvrtku  pokoriti,  pa  pošto  im  obećana  p6moć 
iz  Ugarske  još  nebje  stigla,  poslaše  u  Bosnu  dne  30.  lipnja  po- 
slanika Ivana  Marina,  neka  zamoli  kralja:  da  sjećajuć  se  svojih 
rieči,  kako  neće  Spljećana  siliti  da  mu  se  podvrgnu,  dok  toga 
ostali  gradovi  neučine:  „neka  grada  neuznemiruje  niti  ga  pusti  uz- 
nemirivati, dok  mu  se  ostali  gradovi  nepokore"."^^ 

Stjepan  Tvrtko  neučini  zaista  ništa  na  žao  ni  Spljetu  ni  osta- 
lim gradovom  dalmatinskim.  Nije  ga  na  to  nukala  ni  ljubav  prema 
tim  obćinam,  koje  su  ga  lažnimi  obećanji  zavaravale,  a  niti  strah 
pred  pomoći  Sigismundovom,  koja  je  veoma  sporo  dolazila;  bila  je 
krvava  i  odlučna  borba  na  iztoku  njegove  države,  koja  mu  u  taj 
čas  nije  dopuštala,  da  kazni   vjerolomne   gradove    dalmatinske.  Ta 

'•^  Lučio,  Mem.  p.  345.  („ut  rex)  succursum  nobis  dare  đignetur,  quia  tem- 
pus  nobis  inuitis  assignatum  per  regem  Bosne  breve  est,  durat  usque 
diem  15.  iunii  proxime  futurum  ..." 

'*  Lučio,  Mem.  p.  345—346. 

'^  Lučio,  Mem.  p.  347.  Vieće  spljetsko  nalaže  još  svojemu  poslaniku :  „Item 
procurare  debeatis  de  rebus  ambas.  nostris  euntibus  in  Ungariam  ablatis 
per  homines  dicti  d.  regis  (Bosnensis)  ut  restituantur." 


183 

baš  15.  lipnja,  na  dan,  kad  bi  mu  se  Spljet  bio  morao  pokloniti, 
prolievala  se  je  krv  bosanskih  junaka  na  tužnom  polju  Kosovu. 

Bitka  na  Kosovu  (1389).  Premda  se  je  Stjepan  Tvrtko  bio  g. 
1376.  ovjenčao  kraljem  srbskim,  neporemetiše  se  s  toga  nimalo  dobri 
odnošaji  njegovi  prema  srbskomu  knezu  Lazaru  Grebljanoviću. 
Savez,  sklopljen  medju  oba  vladara  proti  Nikoli  Altomanoviću, 
trajaše  svedjer,  te  su  Tvrtko  i  Lazar  kroz  više  godina  zajednič- 
kim silami  pomagali  bana  Ivana  Horvata,  kada  je  u  Mačvi  i  Sla- 
voniji radio  u  zator  kralja  Sigismunda  i  njegove  vlasti.  Nu  još 
ljepše  pokaza  se  ta  zajednica  u  borbi  sa  Turčinom.  Stjepan  Tvrtko 
smatraše  državu  kneza  Lazara  branikom  svojoj  vlasti,  te  ga  za 
to  što  izdašnije  pomagaše  u  ratovih  proti  sili  turskoj,  koja  je  iza 
pada  Niša  (1375)  i  Sredca  (1382)  sve  više  prietila  i  zapadnomu 
dielu  balkanskoga  poluotoka.  Upravo  pomoćju  bosanskih  četa  porazi 
knez  Lazar  g.  1387.  kod  Pločnika  na  Toplici  (blizu  Kuršumla  u 
Staroj  Srbiji)  tursku  vojsku  od  20.000  momaka  tako  silno ,  da  je 
jedva  petina  Turaka  živu  glavu  izneslo. 

Nu  uprav  ova  sjajna  pobjeda  srbska  potaknu  turskoga  cara  Mu- 
rata  L,  da  osveti  sramotu  svoju.  Knez  Lazar  dobro  je  znao,  što 
mu  prieti,  zato  se  obrati  za  pomoć  bugarskomu  caru  Sišmanu, 
ugarskomu  kralju  vSigismundu  i  kralju  Stjepanu  Tvrtku.  Nu  od 
svih  pruži  mu  izdašnu  pomoć  jedini  Stjepan  Tvrtko.  Premda  je 
baš  u  taj  čas  smierao  konačno  podložiti  dalmatinske  gradove  svojoj 
vlasti,  smatraše  ipak  prieteću  navalu  tursku  toli  ozbiljnom,  da  je 
svoga  vojvodu  Vlatka  Hranića  odazvao  iz  Hrvatske,  te  ga  poslao 
u  pomoć  knezu  Lazaru.  Bosanskoj  vojsci  pridruži  se  i  ban  Ivan 
Horvat,  koji  se  je  tada    desio   kao    biegunac  na  dvoru  bosanskom. 

Odlučni  boj  bio  se  je  ovaj  put  na  Kosovu  polju.  „Savezna  vojska 
srbsko -bosanska  pod  vrhovnom  zapovjedi  samoga  Lazara  (bosanski 
je  odjel  vodio  Vlatko  Hranić)  bijaše  razmještena  okolo  Prištine  i 
nagibala  se  je  više  k  sjeveru  prama  ušću  Laba  i  Sitnice.  Naprama 
toj  vojsci  stajala  je  turska  pod  zapovjedi  samoga  sultana  Murata 
L,  uz  kojega  su  bila  oba  njegova  sina  Bajazit  i  Jakub,  izkusni 
vodja  siedi  Evrenosbeg  i  mnogi  paše  i  veziri.  U  sredu  na  dan  sv. 
Vida  15.  lipnja  započe  bitka  i  trajaše  tri  dana.  Od  Turaka  odli- 
kovaše se  osobito  mladi  Bajazit,  zapovjednik  desnoga  krila.  Lievo 
je  krilo,  koje  je  vodio  carević  Jakub,  mnogo  stradalo  od  hrabrih 
Bošnjaka  pod  vojvodom  Vlatkom.  Srbi  su  se  takodjer  borili  kano 
lavovi  poticani   primjerom    hrabroga   kneza    Lazara.    Dugo  se  nije 


184 

znalo,  komu  je  pobjeda  dosudjena ;  ali  pošto  je  Bajazitu  za  rukom 
pošlo  naglim  jurišem  razbiti  protivno  krilo  te  je  ovdje  nastao  nered 
a  prosuo  se  glas,  da  je  Vuk  Branković  sa  bojišta  otišao  sa  svojim 
odjelom,  stane  najprije  uzmicati  vojvoda  Vlatko  sa  bosanskom 
vojskom,  za  njim  pako  i  ostala  vojska.  Sada  već  nemogaše  biti 
dvojben  konac  ovoj  bitci:  polumjesec  steče  pobjedu  nad  castnim 
krstom  i  slobodom  zlatnom,  oba  vladara  ostave  na  Kosovu  svoj 
život:  Murat  pod  mačem  Miloša  Obilića,  Lazar  u  vrevi  oružja;  — 
a  narodna  predaja  pripisuje  izdajstvu  kneza  Vuka  Brankovića  po- 
raz srbske  vojske  a  s  njom  i  države  srbske".'^ 

Što  Turci  uzmaknuvših  Srba  i  Bošnjaka  nisu  progonili  i  što  se 
tako  posljedice  kobne  bitke  kosovske  nisu  umah  jasno  pokazale, 
mnogi  su  izprva  mislili,  da  je  bitka  ostala  neodlučna,  tim  većma, 
što  je  i  sam  car  Murat  poginuo  od  ruke  junaka  Miloša  Obilića. 
Kralj  Stjepan  Tvrtko  smatrao  je  dapače  u  prvi  čas,  da  je  upravo 
srbsko -bosanska  vojska  mejdan  održala,  te  je  radostan  razglasio 
tu  tobožnju  pobjedu  na  sve  strane.  Obćina  grada  Fiorence  u  Ita- 
liji, saznavši  iz  Tvrtkova  pisma  za  „preslavnu  pobjedu,  koju  mu 
milost  svemožnoga  i  vječnoga  boga  podieli",  čestitaše  20.  listopada 
1389.  kralju  i  izjavi  svoju  radost,  „što  je  15.  lipnja  ponositi  i  dr- 
zoviti Murat,  sljedbenik  Muhamedov,  koji  prisvojivši  silom  vlast 
carsku,  nakanio  bješe  sa  lica  zemlje  izbrisati  kršćanstvo  i  ime  spa- 
sitelj evo,  i  koji  bješe  ludo  navalio  na  medje  bosanske,  na  polju 
Kosovu  uz  nebrojene  tisuće  vojnika  i  sa  svoja  dva  sina  krvavo 
poginuo".  „Sretna  kraljevina  Bosna*,  —  čestita  nadalje  obćina 
fiorentinska  —  »kojoj  bi  dano  biti  tako  slavan  boj  i  izvojevati 
desnicom  Krstovom  toliku  pobjedu.  Sretne  i  presretne  mišice  onih 
dvanaest  velmoža ,  koji  probivši  čopore  neprijateljske  i  deve  u 
okrug  svezane,  mačem  otvorivši  si  put  dodjoše  do  Muratova  šatora. 
Sretan  nad  ostalimi  i  onaj,  koji  vojvodu  toliko  sile,  urinuvši  mu 
mač  u  grlo  i  skut,  odvažno  umori,  a  sretni  svikolici,  koji  kano 
žrtve  ubijenoga  vojvode  nad  onom  ništavom  Iješinom  slavnom  mu- 
čeničtva  smrću  život  i  krv  proliše,  a  od  svih  je  vaše  veličanstvo 
najsrećnije,  koje  posveti  toli  slavna  i  nikada  nezaboravna  pobjeda, 
i  komu  je,  ako  je  pravim  Krsta  vojnikom  i  junakom,  ko  što  valja 
vjerovati,  bog  pripravio  carstvo  nebesko,  pridržana  ona  prava  i 
bezkrajna  slava". "^^ 

'^  Rački,  Pokret  na  slavenskom  jugu  (Rad  jugosl.  akadem.  IH.  p.  92.) 

"*  Cielo  pismo   štampano  je  u  novije  vrieme   u  djelu:  Makušev   V.,   Monu- 


185 

Plemenite  i  oduševljene  li  su  rieči,  kojimi  je  fiorentinska  obćina 
kralju  Tvrtku  čestitala!  Vječna  škoda  samo,  što  je  veoma  brzo 
gorka  zbilja  pokazala,  da  je  kosovski  boj  bio  u  istinu  jedan  od 
najtežih  udaraca,  što  ih  je  turska  sila  zadala  Srbom  i  ostalim  bal- 
kanskim Slovjenom. 

Stjepan  Tvrtko  zavladav  Hrvatskom  i  Dalmacijom  prozove  se 
kraljem  hrvatsko-dalmatinskim  (1890,).  Dok  su  bosanske  Čete  pod 
Vlatkom  Hranićem  na  Kosovu  krvarile,  boreć  se  za  krst  častni  i 
slobodu  zlatnu,  dotle  su  ban  i  namjestnici  kralja  Sigismunda  svimi 
silami  radili,  da  iztisnu  vlast  Stjepana  Tvrtka  iz  Hrvatske,  i  da 
tako  oslobode  dalmatinske  gradove  prieteće  im  pogibelji.  Već  5. 
lipnja  desio  se  je  ban  Ladislav,  ujedno  vojvoda  kraljevske  vojske, 
u  gradu  Zadru  ;'^*  a  malo  zatim  započela  je  borba.  Ivan  Paližna, 
neimajući  uza  se  pomoćnih  četa  bosanskih,  nemogaše  dugo  odo- 
Ijevati,  i  tako  se  zgodi,  da  je  negdje  mjeseca  srpnja  1389.  Klis  sa 
drugimi  gradovi  bosanskoga  kralja  spao  u  ruke  Sigismundovih  ljudi. 

To  bijaše  veUk  udarac  po  Stjepana  Tvrtka.  Bijaše  mu  se  bo- 
jati, da  sasvim  neizgubi  Hrvatske,  a  tim  i  nadu,  da  bi  ikada  mogao 
zavladati  Spljetu  i  ostalim  ponosnim  gradovom  dalmatinskim.  Po- 
šalje zato  negdje  u  kolovozu  pomoć  svomu  privrženiku  Ivanu  Pa- 
ližni.  Tridesetoga  kolovoza  dolažaše  sa  kliske  strane  nova  vojska 
bosanska;  a  20.  rujna  odlučiše  Spljećani  utvrditi  kulom  prelaz  kod 
Vranjice.'^  Nu  ovaj  put  nebijaše  im  se  bojati  sile  bosanske;  jer 
vojska  prodje  samo  mimo  njihova  grada  i  odputi  se  na  sjever 
prema  Vrani.    Ovdje  se  sjedini    sa   Ivanom    Paližnom,    koji   na   to 

menta  historica  Slavorum  meridionalium  I.  p.  528 — 529.  U  jednom  pismu 
od  1.  kolovoza  1389.,  što  ga  je  iz  Sutiske  sam  kralj  Tvrtko  pisao  svo- 
jim prijateljem  Trogiranom,  govori  on  o  boju  sa  Turci  ovako;  „quique 
(perfidus  Ameratus)  iam  venerat  terras  nostras  de  facto  turbatum  dispo- 
situs  et  intendens,  et  post  invadere  vestras  cum  duobus  filiis  et  sequa- 
cibus  suis  Turcis.  Eya  tandem  inito  cum  eis  bello  die  20.  mensis  Junii 
proxime  praeteriti  Dei  dextera  adiutrice  .  .  .  obtento  peoitus  cum  tri- 
umpho  campo  confliximus,  devicimus,  et  humi  prostravimus  interemptos, 
paucis   demum"  ex  ipsis    superstitibus  remanentibus,   Dei   laus  licet    cum 

aliqua   strage   nostrorum "  (Lucius,   de   regno,    p.  257).   Po   ovom 

pismu  hoće  neki,  da  su  Turci  iza  bitke  na  Kosovu  udarili  20.  lipnja  na 
Bosnu,  nu  da  ih  je  Tvrtko  suzbio.  Sravni  Račkoga,  Pokret  na  slaven- 
skom jugu  (Rad,  III.  p.  94,  nota  1). 

^^  Lučio,  Mem.  p.  346. 

'^  Lučio,  Mem.  p.  350. 


186 

umah  30.  rujna  provali  u  zadarski  kotar  i  spali  kuće  Zadrana  sve 
do  vrata  njihova  grada.'' 

Ban  hrvatski  bijaše  sada  preslab,  da  odoli  i  Ivanu  Paližni  i 
vojsci  bosanskoj.  Zato  se  spremi  sam  grad  Zadar  bana  što  izdaš- 
nije podupirati.  U  to  ime  odluči  zadarsko  vieće  16.  listopada,  po- 
slati poslanike,  medju  kojimi  bijaše  i  suvremeni  Ijetopisac  Pavao 
Pavlović,  do  krčkoga  kneza  Ivana,  da  ga  zamole  nešto  konjanika, 
kojih  je  osobito  nuždno  trebalo.'^®  Prvi  put  vratiše  se  poslanici  od 
kneza  Ivana  19.  listopada  neopravivši  ništa,  a  na  to  podjoše  dva 
dana  zatim  na  novo  predanj.  Ovaj  put  bijahu  sretniji.  Nu  prije 
nego  li  su  stigli  konjanici  kneza  Ivana,  provali  15.  studenoga  ve- 
lika vojska  bosanska  do  zadarskoga  kotara  i  zaplieni  mnogo  marve. 
Tek  sutradan  dodje  u  pomoć  konjanička  četa  kneza  Ivana,  brojeća 
400  momaka  a  vodjena  Markom  Spinelom.  Ova  se  četa  20.  rujna 
sjedini  s  vojskom  zadarskom  od  1000  pješaka,  koja  je  polazila  na  jug, 
da  kraljevskoj  vojsci  pomogne  uzeti  grad  Vranu,  tada  posljednje 
utočište  Ivana  Paližne.  Putem  pridruži  se  21.  studenoga  četam  za- 
darskim do  200  Pažana,  tako  da  je  ova  domaća  vojska  brojila  u 
svem  1200  pješaka  i  400  konjanika.  Prenoćivši  21.  studenoga  u 
Hraštanih,  sjedini  se  sutradan  ova  vojska  pod  Vranom  sa  kralj ev- 
skimi  četami.  Još  isti  dan  (22.  studenoga)  zametnuta  bi  prva  bitka 
sa  Ivanom  Paližnom,  koji  bi  u  bedro  ranjen.  Dva  dana  zatim,  na 
sv.  Krševana  (24.  stud.)  sliedila  je  druga  žešća  bitka,  u  kojoj  je 
Ivan  Paližna  izgubio  120  momaka  i  više  konja  i  marve.  Kraljevska 
vojska  sjedinjena  sa  zadarskom  prisvajaše  sebi  pobjedu  ovoga  dana.''® 

Nu  kukavna  li  bijaše  ova  pobjeda.  Već  malo  dana  zatim,  10. 
prosinca  vrati  se  zadarska  vojska  „sramotno'*  izpod  grada  Vrane, 
bivši  od  Bošnjaka  razbita;^°  a  umah  zatim,  25.  prosinca  predade 
se  bosanskomu  kralju  na  novo  grad  Klis,  nemogući  više  suzdržati 
navala  bosanskih.®^  Sretnom  obranom  Vrane  i  padom  Klisa  bijaše 

''  Die  ult.  Sept.  (1389)  circa  mediam  noctem  Joannes  de  Palistema  asse- 
rens  se  priorem  Vranae  concremavit  certas  domunculas  Jardinariorum 
nostrorum  ....  Memoriale  Pauli  de  Paulo,  p.  425. 

'®  Die  Sabb.  16.  octob.  4.  ambb.  comnmnis  Jadrae  ad  c.  Anz.  pro  habendo 
exercitu  equitum  ad  destructionem  Joannis  de  Palisna  asserentis  se  pri- 
orem Auranae,  Memoriale  Pauli  p.  425. 

^^  Memoriale  Pauli  de  Paulo  (p.  425). 

*°  Die  Veneris  de  nocte  10.  decembris  idem  exercitus  discessit  a  campo 
turpiter,  et  reversus  est  Jadram.  Memor.  Pauli  (p.  425.) 

®^  Die  Mercurii  decembris  25.  caslrum  Clissii  reddidit  se  regi  Bosnensi. 
Mem.  Pauli  (p.  425). 


187 

na  novo  vlast  bosanskoga  kralja  utvrdjena.  Mjesto  Vlatka  Hranića, 
koji  je  u  to  postao  vojvoda  usorski,  imenuje  za  namjestnika  svoga 
u  Hrvatskoj  Ivana  Horvata,  a  za  vojvodu  svojih  četa  Pavla  Klešića. 

Sada  bijaše  već  posve  jasno,  da  se  dalmatinske  obćine  neće  više 
moći  bosanskomu  kralju  otimati.  Nu  tuj  se  umješaše  na  jednom 
Mletčani,  požudni,  da  uberu  plodove  trogodišnjega  nastojanja  Tvrt- 
kova.  Tridesetoga  siečnja  1390.  pošalje  mletačko  vieće  svoga  po- 
slanika kralju  Sigismundu  i  kraljici  Mariji,  da  im  javi,  što  se  je 
doznalo  iz  Bosne. ®^  Umah  zatim,  3.  veljače  javlja  vieće  Sigis- 
mundu, da  je  Tvrtko  zauzeo  i  stekao  na  novo  gradove  Klis  i 
Vranu,  i  da  mnogo  nastoji,  kako  bi  zadobio  samu  Dalmaciju.  Gra- 
dovi i  mjesta  dalmatinska  da  su  s  toga  u  velikoj  nevolji,  jer  se 
boje,  da  neće  moći  sili  njegovoj  odoljeti. ^^  Videći  Mletčani,  da 
se  kralj  Sigismund  ni  na  ove  viesti  nemiče,  odluče  sami  sreću  po- 
kušati, nebi  li  se  dalmatinske  obćine  u  tolikoj  stisci  i  nevolji  radje 
njim  poklonile,  nego  bosanskomu  kralju.  U  to  ime  poslaše  29.  travnja 
1390.  svoga  poslanika  u  Dalmaciju,  neka  razvidi  po  tamošnjih 
gradovih,  jesu  li  skloni  stupiti  pod  mletačku  vlast?®*  Nu  ovaj  se 
put  lukavi  Mletčani  prevariše,  te  obustaviše  26.  svibnja  dogovore 
sa  svojimi  pristašami  po  Dalmaciji,  pošto  su  u  to  već  dalmatinski 
gradovi  bili  poslali  svoje  poslanike  do  kralja  Tvrtka,  da  mu  se 
poklone  i  pokore.®^ 

Još  u  travnju  1390.  bješe  kralj  Tvrtko  poslao  u  Spljet  krbav- 
skoga kneza  Jurja  s  vjerovnim  pismom  i  tražio  od  grada,  da  pusti 
na  slobodu  zarobljenike  minulih  vojna  i  da  pošalje  na  bosanski 
dvor  poslanike,  koji  bi  ugovorili  predaju  grada.  Na  taj  poziv 
odpravi  vieće  28.  travnja  svoje  poslanike  i  kraljevu  namjestniku 
Ivanu  u  Trogir  i  samomu  kralju  u  Bosnu,  davši  im  punu  vlast 
razpravljati  o  toj  stvari  po  svom  razboru.®*^  Ovi  poslanici,  po  imenu 

"  Ljubić,  Mon.  Slav.  merid.  IV.,  p.  274. 

®^  Item  sentimus,  quod  đominus  rex  Bossine  de  novo  acquisivit  et  habuit 
castrum  Clisse  et  similiter  castrum  Vrane,  et  multum  vigilat  ad  acqui- 
sitionem  et  occupationem  terrarum  et  locorum  Dalmatie  in  tantum,  quod 
apparet,  dictas  civitates  et  loca  esse  in  maximo  dubio  et  timore,  dubitantes, 
non  posse  resistere  potentie  dicti  regis  et  oportere  subiugari  šibi.  Ljubić, 
Mon.  Slav.  merid.  IV.,  p.  274. 

«*  Idem,  op.  cit.  IV.,  p.  276—280. 

«5  Idem,  op.  cit.  IV.,  p.  280. 

««  Lučio,  Mem.  p.  350—351. 


188 

Petar  Zorić,  Dionizije  Ilić,  Nikola  Srića  i  Miha  Madijev  dobiše  8. 
svibnja  obćenit  naputak,  da  naime  bosanskomu  kralju  preporuče 
grad  i  nastoje  ugovoriti  s  njim  „mir  i  slogu  na  čast  istomu  kralju, 
a  za  dobro  i  korist  obćine  spljetske."  Ako  ovoga  nebi  mogli  inače 
postići,  neka  slobodno  rade  s  kraljem  o  predaji  grada  uz  uvjete 
častne  po  kralja  a  koristne  za  obćinu.®''  Za  primjerom  grada  Spljeta 
povedoše  se  i  ostale  obćine  dalmatinske,  poimence  grad  Šibenik, 
zatim  otoci  Brač,  Hvar,  a  valjda  i  Korčula.  Jedini  Trogir,  koji  je 
dosele  od  svih  najviše  naginjao  kralju  bosanskomu,  uze  se  braniti 
u  zadnji  čas.  U  Trogiru  bješe  se  9.  svibnja  sastalo  gradsko  vieće, 
da  izabere  poslanike  za  Bosnu  i  uzme  razpravljati  o  predaji  grada 
i  kotara  pod  gospodstvo  Tvrtkovo.  U  sjednici  uze  prvi  govoriti 
Liika  Mikačić ,  da  se  poziv  Tvrtkov  odbije,  a  grad  da  ostane  vje- 
ran Sigismundu  i  Mariji.  Rieči  njegove  ohrabriše  većinu  vieća  te 
bi  zaključeno ,  da  će  Trogir  i  nadalje  čuvati  vjernost  sv.  kruni 
ugarskoj,  a  da  se  neće  podložiti  kralju  bosanskomu.®® 

Nu  ova  pusta  igra  Trogirana  nemogaše  više  sustaviti  započete 
akcije.  Već  2.  lipnja  1390.  izručiše  poslanici  spljetski  Petar  Zorić, 
Dionizije  Ilić,  Nikola  Srića  i  Miha  Madijev  svoj  rodni  grad  vlasti 
i  zaštiti  kralja  Tvrtka.  Deseci  se  poslanici  spljetski  ovom  prilikom 
na  kraljevu  dvoru  u  Sutiski  razložiše  mu  takodjer  svoje  tegobe  i 
molbe,  što  su  ih  toliko  puta  bili  zaludu  kralju  Sigismundu  priob- 
ćili.  Naročito  zahtievahu,da  kralj  točno  označi  medje  njihove  ob- 
ćine prema  svojim  gradovom  Klisu  i  Omišu,  pošto  su  kroz  tolike 
minule  godine  trajale  ljute  kavge  i  krvoprolića  izmedju  Klišana  i 
njih  upravo  radi  medja.  Kralj  Stjepan  Tvrtko,  osobito  radostan, 
što  mu  se  je  poklonio  najznamenitiji  grad  dolnje  Dalmacije,  po- 
tvrdi najprvo  sve  povelje  i  sloboštine,  što  ih  je  Spljet  uživao  za 
prijašnjih  vladara  svojih,  a  zatim  rado  usliša  i  molbe  poslanika. 
Po  želji  Spljećana  opredieli  točno  medje  njihovoj  obćini  toli  prema 
Klisu,  koli  prema  Omišu  i  Poljičanom,  a  uz  to  odredi  svoga  pro- 
tovestijara  Trifuna,  biskupa  kninskoga  Mihajla,  kneza  Stanoja 
Jelačića  i  logofeta  Vladoja,  da  podju  u  Spljet  i  da  na  licu  mjesta 

"  Procurabitis  modis  quibus  sciueritis  habere  cum  ipso  domino  rege  pacem 
bonam,  et  concordium  bonorem  ipsius  domini  regis,  et  communitatis 
nostre  bonum  et  utilein,  et  si  aliter  babere  non  poteritis,  civitatem  suh 
eius  dominio,  et  proteclione  sub  eis  pactis,  modis,  et  conditionibus ,  quae 
vobis]^videbuntur  conuenire  honori  regio . . .  Lučio,  Mem.  p.  351. 

^«  Idem,  Mem.  p.  351—352. 


189 

označe  posve  točno  nove  medje  spljetskoj  obćini.  Napokon  izdade 
o  tom  i  posebnu  povelju,  sastavljenu  od  biskupa  kninskoga  Mihajla, 
a  potvrdjenu  od  kneza  Dabiše,  kneza  Stipoja  Hrvatinića,  kneza 
Pavla  Radinovića^  usorskoga  vojvode  Vlatka  Hranića  i  župana 
Belijaka  Sankovića.®'-' 

U  to  se  predomisliše  i  Trogirani,  te  se  i  oni  8.  lipnja  kralju 
Stjepanu  Tvrtku  pokoriše.^*^  Iza  njih  dodjoše  u  Sutisku  poslanici 
grada  Šibenika,  Dujmo  Juratić  i  Ivan  Naplavić,  da  se  u  ime  svoga 
grada  kralju  poklone  i  da  ga  zamole,  neka  Šibeniku  potvrdi  stare 
povlastice,  sloboštine  i  milosti,  što  ih  je  uživao  za  prijašnjih  vla- 
dara, a  napose  za  kralja  Ljudevita.  Stjepan  Tvrtko,  znajuć,  da  je 
^hvale  vriedno  stare  dobre  običaje  i  municipalne  zakone  uzdržati," 
te  „imavši  svjet  i  dogovor  sa  prisutnom  vlastelom  bosanskom^'  rado 
zadovolji  molbam  Šibenčana  i  potvrdi  im  sve,  što  bjehu  poželili. 
Uza  to  im  obreče,  da  će  ih  vazda  braniti  od  svih  neprijatelja  nji- 
hovih i  to  zato,  što  su  na  životvoreći  krst  prisegli,  da  će  uvieke 
biti  vjerni  njemu  i  njegovim  potomkom.  I  o  tom  bi  11.  lipnja  sa- 
stavljena posebna  povelja  u  hrvatskom  i  latinskom  jeziku.^^  PosHe 
gradova  na  kopnu  pokloniše  se  odaljenije  obćine  otoka  Brača, 
Hvara  i  Korčule.  Bračani  poslaše  u  Sutisku  Jurja  Dujmova,  Nikšu  Pe- 
trulova  i  Miju  Baloja.  Ove  preporuči  posebnim  pismom  ban  Ivan  Hor- 
vat,  namjestnik  Tvrtkov  u  Hrvatskoj  i  Dalmaciji.  Pošto  su  poslanici 
kralju  izjavili,  da  su  svi  žitelji   otoka   Brača   pred    svojim  javnim 

89  Ljubić,  Mon.  Slav.  merid.  IV.,  p.  280—282. 
»°  Lučio,  Mem.  p.  352. 

®^  „  .  .  .  verum  si  laudabil  e  sit  antiquas  bonas  consuetudines  et  municipales 

leges  conservare statuta,  reformationes,    et   consuetudines    ipsius 

civitatis  Sibinici  propriorum  regum  olim  Hungarie  đatas,  presertim  per 
inclytum  principem,  dominum  regem  Ludovicum,  fratrem  nostrum  dilec- 
tum  .  .  .  acceptamus,  ratificamus  et  aprobamus ;  de  baronum  nostrorum 
consilio  prematuro,  regia  auctoritate  .  .  .  perpetao  confirmamus ;  .  .  .  pro- 
mittentes  eisdem  fidelibus  nostris  Sibenicensibus,  nostro  mediante  fura- 
mento,  tenere  eos  in  pače  bona  et  quieta,  ipsos  et  civitatem  Sibinici  tutam 
et  tutos  facere  defendere,  tuerique  viriliter,  et  potenter  iuxta  nostram 
possibilitatem  contra  omnes  liomines,  volentes  ipsos  opprimere;  et  hoc 
ideo,  quia  syndici  viče  et  nomine  communitatis  Sibenici  .  .  .  iuraverunt 
corporaliter,  deosculando  lignum  dominice  vivifice  crucis,  nobis  et  no- 
stris heredibus  et  succesoribus,  de  nostro  corpore  legitime  procreatis. 
omagium  fidelitatis  obset^vare  recognoscentes  nos  pro  ipsorum  domino  natu- 
rali; nullumque  alium  dominum  recipere  ....".  Kukuljević,  Jura  regni 
Croatiae,  I.,  p    493— d95. 


190 

bilježnikom  Radinom  Dragotom  prisegli  vječnu  vjernost  njemu  i 
njegovim  nasljednikom,  iz  dade  Stjepan  Tvrtko  23.  srpnja  i  otoku 
Braču  u  dva  jezika  (hrvatskom  i  latinskom)  povelju^  kojom  mu 
potvrdi  sve  stare  sloboštine,  oprostivši  žitelje  njegove  svake  daće  i 
ostavivši  im  pravo,  da  si  sami  biraju  knezove,  koje  će  medjutim 
vazda  on  potvrditi. ^^  Slične  povelje  podieli  Stjepan  Tvrtko  i  ži- 
teljem Hvara  i  Korčule.  ^^ 

Mjeseca  lipnja  i  srpnja  1390.  postade  dakle  Stjepan  Tvrtko  kralj 
i  gospodar  Hrvatskoj  i  Dalmaciji.  Njegova  vlast  obsizaše  svu  zemlju 
od  Velebita  do  Cetine,  i  od  Cetine  na  jug  do  Kotora.  Osim  toga 
pokoravahu  mu  se  veliki  otoci  dalmatinski  Brač ,  Hvar  i  Korčula ; 
a  po  svoj  prilici  priznaše  ga  svojim  vrhovnim  gospodarom  i  kne- 
zovi krbavski  od  plemena  Kurjakovića.  Jedini  grad  Zadar,  prko- 
seć  uviek  ostaloj  Dalmaciji  i  Hrvatskoj  ostade  vjeran  kralju  Si- 
gismundu.  Videći  Stjepan  Tvrtko  malo  ne  svu  Hrvatsku  i  Dalmaciju 
u  svojim  rukama,  prozove  se  kraljem  Hrvatske  i  Dalmacije. ^*  On 
bijaše  sada  u  istinu  vladar  velikomu  dielu  zemalja  krune  Zvoni- 
mirove i  Dušanove;  on  bješe  polučio,  za  čim  su  hrvatski  i  srbski 
vladari  zalud  težili;  on  bješe  pod  svojim  žezlom  ujedinio  Hrvate  i 
Srbe  u  jednu  državu.  Bosna,  koja  je  nekoč  bila  prikovana  sad  uz 
Srbiju,  sad  uz  Hi'vatsku,  postala  je  središtem,  oko  koje  se  skupiše 
ostatci  porušene  države  hrvatske  i  srbske. 

Novi  kralj  hrvatsko-dalmatinski  nastojaše  sada,  da  uredi  stečene 
kraljevine.  Već  1.  kolovoza  1390.  borave  u  Spljetu  njegovi  puno- 
moćnici, proto vestijar  Trifun  Bučić  Kotoranin,  biskup  kninski  Mi- 
hajlo Dubrovčanin  i  logofet  Vladoje,  da  ustanove   medje   spljetske 

^■^  Ad  universorum  notitiam  proindc  harum  serie  volumus  pervenire:  Quod 
ad  nostram  accedentes  presentiam  viri  nobiles  Georgius  Dojmi,  Nixa  Pe- 
truUi,  et  Michael  Baloy,  ambasciatores  et  sindici  de  insula  Brachiae  missi 
per  praedictam  communitatem  Brachiae  cum  litteris  magnifici  viri  d. 
Joannis  Bani  Macuae,  regnorum  nostrorum  vicarii  generalis, ...  se  ipsos 
totamque  insulam  cum  omni  populo  .  .  .  nobis  et  nostris  heredibus  de 
nostro  corpore  legitime  procreatis,  cum  fidelitate  offerentes  .  .  .".  Ku- 
kuljević,  Jura,  L,  p.  496. 

^*  Hvar  prizna  vaše  još  9.  ožujka  1394.  Tvrtko  va  nasljednika  Stjepana  Da- 
bišu  za  svoga  kralja:  „regnanto  serenissimo  principe  et  domino  nostro 
domino  Stephano  de  Eassia,  regnorum  Bossine,  Eassie,  Dalmatie  et  Cro- 
atie  rege".  Ljubić,  Mon.  Slav.  merid.  V.,  p.  352. 

^*  U  jednoj  povelji  od  1.  kolovoza  g.  1390.  stoji:  „domini  nostri  Stephani 
Tuerchonis  dei  gratia  Rassie,  Bosne,  Dalmatie,  Croatie,  Maritimeque 
.  .  .  regis  incljti".  Ljubić,  Mon.  Slav.  merid.  IV.,  p.  283. 


191 

obcine  prema  Klisu  i  Omišu.  Uz  ove  kraljeve  ljude  dese  se  ovdje 
knez  Juraj  Radivojević  iz  makarskoga  primorja,  Juraj  Dražojević 
iz  Poljica  i  druga  vlastela  bosanska  i  hrvatska.  U  prisuću  ovih 
bjehu  ustanovljene  medje  spljetske  obćine,  tako  da  se  je  sada  ši- 
rila od  Solina  do  Cetine.^*  Zadovoljiv  ovako  Splećane  odluči  na- 
pokon ugoditi  i  spljetskomu  nadbiskupu,  kojemu  je  malo  ne  ciela 
nadbiskupija  netom  spala  pod  njegovu  vlast.  Stjepan  Tvrtko  do- 
bro je  znao,  da  će  najbolje  utvrditi  vlast  svoju  u  Hrvatskoj  i  Dal- 
maciji, bude  li  prijao  katoličkoj  crkvi  i  pastirom  njezinim.  Kada 
je  dakle  koncem  kolovoza  došao  u  S utisku  i  sam  nadbiskup 
spljetski  Andrija  Gvaldo,  da  se  novomu  kralju  pokloni,  izdade  mu 
Stjepan  Tvrtko  30.  kolovoza  1390.,  povelju,  kojom  primi  nadbis- 
kupiju spljetsku  u  svoju  kraljevsku  zaštitu.  „Ako  se,"  govori  kralj 
u  povelji,  gpovisuje  kraljeva  uzvišenost,  te  joj  hvala  i  čast  raste  i 
njezino  se  ime  uzdiže  i  d^^zava  sretno  širij  kada  ona  dieli  darove 
veledušnosti  na  izmjenu  zahvalnosti,  i  podanikom  za  njihove  zasluge 
daje  nagrade  jednakom  mjerom:  koliko  se  više  (kraljeva  uzviše- 
nost  diže),  kada  se  ona  iz  obzira  na  onoga,  po  kom  kraljevi  kra- 
Ijuju  i  vladaoci  gospoduju,  izkazuje  osobito  u  pravednih  zahtjevih 
milostivom,  priklonom  i  dobrostivom  prama  crkvam  katoličke  vjere 
i  prama  crkvenim  osobito  sebi  podložnim  osobam.  Uvaživši  dakle 
sve  ovo  i  buduć  da  kroz  onoga  kraljujemo,  koji  je  crkve  kato- 
ličke, kojoj  se  biljkom  častim  biti ,  osnovatelj ,  glava  i  vladalac ,  i 
pastir  crkvenih  osoba,  te  njihov  i  sviju  nas 'gospodin  i  čuvar;  pa 
pošto  je  častni  u  gospodu  Krstu  otac  gospodin  x\ndrija  Gvaldo, 
božjom  milosti  nadbiskup  našega  grada  Spljeta,  vjerni  savjetnik  i 
duhovni  naš  kapelan,  do  nas  došao,  moleći  nas  pokorno,  da  rečenu 
crkvu  njegovu  u  njezinih  pravih,  imanjih,  desetinah,  dohodcih  i 
običaj  ih,  kako  ih  je  imala  za  kralja  Ljudevita,  potvrdimo,  uzdržimo 
i  branimo:  mi  obazirući  se  na  vjernost  njegovu  i  uslišav  pokorne 
pravedne  molbe  njegove  ....  primamo  njegovu  crkvu,  njegove 
nasljednike  sa  svimi  imanji,  zemljami,  medjami,  seli,  ljudi  i  žitelji 
u  našu  osobitu  zaštitu,  te  joj  sve  potvrdjujemo.  Na  temelju  toga 
nalažemo  velemožnomu  gospodinu,  ljubljenomu  Pavlu  Klešiću,  voj- 
vodi kraljevine  Hrvatske,  i  drugim  našim  službenikom,  sadanjim  i 
budućim  u  naših  kraljevinah  Dalmacije  i  Hrvatske  .  .  .  .  ,  da  za 
nas  i  u  ime  naše  gospodina  nadbiskupa  i  njegovu  spljetsku  crkvu 

®5  Ljabić,  Mon.  Slav.  merid.  IV,  p.  283. 


192 

i  njegove  nasljednike,  koji  će  pristajati  uz  nas  i  naše  potomke, 
štite  i  brane,  i  da  nedadu  nikomu,  da  ih  vriedja,  ozledjuje  ili  štetu 
im  nanasa ^^ 

Osnove  Stjepana  Tvrtka  i  smrt  njegova  (1391.);  sud  o  njem.  Po- 
lovinom g.  1390.  bijaše  Stjepan  Tvrtko  na  vrhuncu  moći  i  slave 
svoje.  Nu  to  mu  nebijaše  dosta;  on  poče  sada  tek  raditi  za  bu- 
dući sjaj  svoje  države  i  svoje  porodice.  Osnove  svoje  priobćivaše 
Mletčanom,  neznajući  bolan,  da  mletačka  obćina  već  duže  vremena 
priekim  okom  motri  sjajne  uspjehe  njegove,  osobito  u  Hrvatskoj 
i  Dalmaciji. 

Cim  mu  se  bjehu  gradovi  dalmatinski  poklonili,  saobći  on  iz 
Sutiske  pismom  od  17.  lipnja  svojim  dragim  prijateljem  Mletča- 
nom svoju  veUku  sreću  i  javi  im,  da  je  naumio  do  njih  poslati 
svoje  poslanike,  i  da  mu  zato  pošalju  galiju  u  koj  grad  dalmatinski, 
da  se  poslanici  sigurnije  u  Mletke  provezu.  Mletčani  mu  odgovoriše 
8.  srpnja  veoma  laskavim  pismom,  i  ujedno  mu  javiše,  da  će  8. 
kolovoza  njihova  galija  očekivati  u  Šibeniku  poslanstvo  njegovo.®' 
I  zbilja,  koncem  kolovoza  stigoše  već  u  Mletke  poslanici  bosanski. 

Poslanici  izviestiše  „predrage  prijatelje"  svoga  kralja  najprije 
potanko  o  najnovijih  poduzećih  i  uspjesih  njegovih,  a  zatim  uzeše 
razlagati  želje  i  osnove  njegove.  Iztaknuše,  kako  kralj  živo  žudi, 
zauzeti  poput  ostalih  gradova  dalmatinskih  još  i  grad  Zadar,  koji 
je  jedini  vjeran  ostao  kralju  Sigismundu,  te  zamoliše  obćinu  u  ime 
kraljevo,  da  ga  pomogne,  da  bi  mogao  ostvariti  želju  svoju.  Na- 
dalje javiše,  da  bi  kralj  htjeo  s  njimi  sklopiti  obćenit  savez,  tako 
da  bi  prijatelji  i  neprijatelji  njegovi  bili  i  njihovi  prijatelji  i  ne- 
prijatelji. Ovim  savezom  želio  je  Stjepan  Tvrtko  odvratiti  mle- 
tačku obćinu  od  kralja  Sigismunda,  s  kojim  je  tada  živila  u  miru; 
te  se  je  zato  njoj  i  nudio  za  posrednika,  da  ju  izmiri  sa  napidj- 
skim  kraljem  Lađi  slavom  i  majkom  mu  Margaretom,  udovom  ne- 
sretnoga Karla   Dračkoga.    Mletčani    se    gotovo   prepadoše   s    ovih 

9s  Kukuljević,  Jura,  I.,  p.  498—499. 

^'  „maiesfcatis  vestre  litteras  .  .  .  sospitatem  atque  felices  successus  sere- 
nitatis  vestre  fraterno  more  distinctius  nunciantes  leto  corde  suscepimus. 
Que  profecto  nobis  consolationem  inaximam  attulerunt  et  gaudium,  cum 
per  ipsos  etiam  per  latorem  noverimus,  serenitatem  regiam  fore  incolu- 
mem  et  iocundam;  .  .  .  Nos  quidem  offerimus  lete  paratos  ad  queque 
conformia  regie  celsitudinis  vestre,  quam  conservet  altissimus  feliciter 
et  longeve".  Ljubić,  Mon.  Slav.  merid.  IV.  p.  282. 


193 

predloga  bosanskoga  kralja,  te  se  uzeše  izvinjivati  kojekako,  samo 
da  ga  nebi  morali  pomagati.  Govoraliu  njegovim  poslanikom,  da  su 
na  miru  sa  kraljem  ugarskim  i  da  neće  mira  kršiti  pomažuć  ga 
proti  Zadru;  glede  predložena  saveza  pako  izticahu  Mletčani,  da 
ga  nemogu  sklopiti,  jer  bi  s  toga  stradala  njihova  obćina,  koja  žive 
jedino  o  trgovini.  ^^ 

Bosanski  poslanici  saobćiše  ovaj  put  Mletčanom  još  nešto  zna- 
menita. Stjepanu  Tvrtku  bješe  u  to  vrieme  umrla  prva  žena  Doroteja, 
te  se  on  smieraše  po  drugi  put  oženiti.  Ogledajuć  se  po  tadanjih 
evropskih  dvorovih  zapne  mu  oko  o  kćer  vojvode  austrijskoga 
Alberta  III.  iz  moćne  već  tada  porodice  Habsburga.^^  Stjepan 
Tvrtko  nadaše  se  od  toga  braka  velikoj  koristi  za  svoju  državu  i 
porodicu;  a  i  Mletčani,  saznavši  po  poslanicih  za  njegov  izbor,  ra- 
dovahu se  stoga,  „pošto  je  obćina  njihova  uvieke  bila  u  osobitoj 
prijazni  i  ljubavi  sa  uzvišenom  kućom  austrijskom,  a  napose  sada 
sa  gospodinom  vojvodom  Albertom  "  Nu  od  snovane  ženitbe,  kao 
što  ni  od  drugih  osnova  Stjepana  Tvrtka  nebi  ništa,  jer  je  malo 
zatim  23.  ožujka  1391.  slavnoga  toga  kralja  snašla  smrt,^^^  pošto 
je  kroz  trideset  i  osam  godina  nasliedjenom  si  državom  sretno  vla 
dao.  Nešto  prije,  16.  veljače  bješe  umro  Ivan  Paližna,  najgorljiviji 
mu  pristaša  i  prijatelj  u  Hrvatskoj. 

„Stjepan  Tvrtko  ide  svakako  u  red  najodličnijih  vladara  slo- 
vjenskoga  juga.  On  je  za  svoga  duga  vlg-danja  nastojao  o  tom, 
kako  da  sebi  i  svojoj  državi  steče  neovisnost,  samostalnost  i  čim 
veću  slavu.  On  je  po  smrti  svoga  strica  nasliedio  banovinu  bosansku, 
(a  iztjeran  iz  nje  od  odmetne  vlastele)  primio  ju  je  opet  iz  ruku 
kralja  Ljudevita  I.  priznavajuć  javno,  da  je  ban  bosanski  po  nje- 
govoj   milosti    (1366).   Ali    Stjepan   Tvrtko  umio  se  je  oprostiti  te 

^^  Ad  aliam  partem,  per  quain  ipse  significat  nobis,  quod  intentio  et  dispo- 
sitio  sua  est  velle  acquirere  civitatem  Jadrensem  sicut  acquisivit  alias 
civitates  Dalmatie,  et  propterea  nos  rogat,  quod  debeamus  šibi  dare  auxi- 
lium  et  favorem  ad  possendum  implere  istam  suam  intentionem.  Ad  ulti- 
mam  uerum  partem,  .  .  .  per  quam  videntur  innuere  et  requirere  ligam 
generalem,  videlicet  quod  amici  unius  partis  sint  amici  alterius,  et  ini- 
mici  inimici  .  .  .  Ljubić,   Mon    Slav.  IV.,  p.  284 — 286. 

^^  Ad  quartam  partem,  per  quam  ipsi  ambaxatores  nobis    significant,    quod 

dominus  rex  praedictus  est  contracturus  parentelam  cum  domino  duce   Au- 

strie  (Alberto)  .  .  .  Ljubić,  Mon.  Slav.  merid.  p.  285. 

**'°  Eodem  anno  (krivo  1390.  mjesto  1391.)  die  23.  martii    obiit  rex   Bosnae, 

de  quo  venerat  novum  Jadram  die  19.  men.  Martii.   Mem     Paiili   p.   426. 

13 


194 

inostrane   vrhovne   vlasti;    te  postaviv   si  srbsku  i  bosansku   krunu 
na  glavu  i  podignuv   banovinu   Bosnu   na   čast   kraljevine   uzveliči 
svoju  kraljevsku  vlast  i  svoju  državu  uzporedi  kruni  i  državi,  ko- 
jih je  vrhovno   gospodstvo   netom   priznavao.   On  je  i  dalje  pošao^ 
dočim  je  stao    slabiti   pravo  i  vlast   svoga   nekadanjega   zaštitnika, 
činom  držeć  se  toga    načela:   da  je  Bosna  tim  jača,  čim  je  slabija 
Ugarska,  i  obratno.    Zato  je  poslie  smrti   kralja  Ljudevita   pristao 
uz  protivnike  njegove  kćeri  i  nasljednice  (Marije)  podupiruć  ustanak 
hrvatski;  a  s  okrunjenim    Sigismundom    očito  se  je  zaratio  (1387). 
Tako  je  Stjepan    Tvrtko    ugarskoj    opriečio    svoju  vlastitu  politiku 
smierajuću  na  to,  da  od  krune  ugarske  odciepi  kraljevinu  Dalma- 
ciju, Hrvatsku  i  Slavoniju.  Govorilo  se  je  doduše,    da  Tvrtko  ove 
zemlje  osvaja  za  svoga  saveznika  i  prijatelja  Ladislava  Napulj skoga. 
Pod  zastavom  kralja  Ladislava  vojevahu   takodjer  hrvatske   ustaše 
(osobito    u    Slavoniji) ,    podupirani    bosanskimi    četami    proti  vojsci 
kralja   Sigismunda.  Ali  niti  se  je  u  Dalmaciji  ova  vojna  inače  tu- 
mačila, nego  da  se  radi  ob  osvojenju  ove  zemlje  za  Bosnu,  niti  je 
Stjepan  Tvi'tko,  kuda  je  god  njegovo  pobjedonosno  oružje  dopiralo, 
širio  druge  do  svoje  kraljevske  vlasti.  Gradovi  se  dalmatinski  pod- 
ložiše  neposredno  žezlu  bosanskoga  kralja  i  njegovih  zakonitih  na- 
sljednika, on  je  potvrdio  njihove  povlasti,  on  je  metnuo  svoje   na- 
mjestnike  i  vojvode  u  tih  kraljevinah,  kako  ih  izrično  zove,  svojih. 
Kako  se  je  Stjepan  Tvrtko  s  druge    strane   držao    za   baštinika   i 
nasljednika  Nemanjina    roda    na    srbskom   priestolu,    to  nam   biva 
dosta    jasno ,    da    je    bila   njegova   namjera    zaokupiti    oko    Bosne 
sjedne  strane  zemlje  srbske,  as  druge  zemlje  hrvatske  odciepivši 
ih  od  krune  ugarske.  Politika  dakle  Stjepana  Tvrtka,  kako  se  ona 
u  glavnu  nacrtu  ukazuje   poslie  g.    1376.,    išla  je    za   tim,    da    na 
slovjenskom  jugu  podigne  samostalnu   državu  dopiruću    na   zapadu 
do  jadranskoga  mora,    a  prema  sjeveru  do  Dunava   i  Drave.    Sto 
je  car  Stjepan  Dušan  sa  Srbije,  to  je    Stjepan    Tvrtko    sa   Bosne 
kušao;  s  tom  ipak  od  ostaHh  razlikom,   da  je  srbski    car   najprije 
svoje  oružje   bio   podigao   na    bjzantsko    carstvo   i    ovomu   otimao 
zemlje,   pak    zatim   težio    k   Posavju   i   Adriji;    dočim  je   bosanski 
kralj  svoju  vlast  samo  na  ove  strane  širio  neimajuć  na  iztoku  pred 
sobom    slabih   nasljednika   Konstantinovih ,   već   silne   muhamedove 
kahfe.  Napredak  Turaka    i    rastuća   moć   njihova   na   balkanskom 
poluotoku    bude  povodom    i   uzrokom   riedka   u   poHtičkom   životu 
južnih  Slovjena  i  jedina  prizora,  zajednice    naime    izmedju   bosan- 


195 

skoga  kralja  i  srbskoga  kneza  proti  zajedničkomu  neprijatelju,  sloge 
izmedju  vladalaca  dviju  južno-slovjenskih  država,  ali  zajednice  i 
sloge  na  —  krvavom  Kosovu.  Kamo  sreće,  da  je  ovaj  duh  mnogo 
prije  vladaoce  i  narode  država  bosanske,  srbske  i  bugarske  oživio, 
te  da  su  se  oni  zajednički  oprli  azijatskim  ordijam  kod  njihova 
prelaza  na  jugoiztočni  poluotok  Evrope.  Ej  kako  bi  sada  sasvim 
drugo  lice  bilo  ovoga  prekrasnoga  diela  staroga  svieta  —  sasma 
drugo  stanje,  državno  i  kulturno  našega  naroda  !"  ^^^ 

Sjajnim  uspjehom  Stjepana  Tvrtka  dopriniela  su  za  cielo  veoma 
mnogo  i  silna  vlastela  bosanska.  Svladav  Stjepan  Tvrtko  prvih 
godina  banovanja  svoga  odpornu  vlastelu  bosansku  umio  je  kasnije 
vlastohlepje  i  energiju  svojih  boljara  upotriebiti  u  svoje  političke 
svrhe,  ter  povjeravajuć  im  razne  zadaće  i  miteć  ih  častmi,  učinio 
ih  je  vjernimi  službenici  svoga  priestola.  Vojvodi  Vlatku  Hraniću 
daje  oduška  u  Hrvatskoj  i  na  Kosovu,  a  zatim  mu  povjerava  ne- 
prijateljskim udarcem  izvrgnutu  vojvodinu  usorsku;  vojvodu  Hrvoja 
VukČića,  sina  Vukca  Hrvatinića,  šalje  za  poslanika  u  hrvatski  grad 
Knin,  a  knezu  Pavlu  Klešiću  daje  vojvodstvo  u  Hrvatskoj  i  Dal- 
maciji. Manje  poslove  obavljaju  Radin  Jablanić  i  sin  mu  Pavao 
Radinović,  a  u  primorskih  predielih  medju  Cetinom  i  Kotorom  straže 
vojvoda  Juraj  Radivojević  i  župan  Belijak  Sanković.  Ovi  isti  bo- 
Ijari  dolaze  i  na  kraljevski  dvor  u  Sutisku,  da  mu  budu  savjetnici 
u  važnih  poslovih  državnih.  Pa  tako  se  bosansko  vlasteostvo  za 
moćnoga  kralja  Stjepana  Tvrtka  prikazuje  kao  složna  i  sretna  za- 
druga, kojoj  je  vriedni  starješina  —  sam  kralj,  dočim  vlastela  za- 
drugari rade  svi  složno  za  dobro  zadruge  —  svoje  domovine. 

"^*  Kaćki,  Pokret  na  slavenskom  jugu.  (Ead.  III.  p.  110—111.) 


IX.  Stjepan  Dabiša  i  žena  mu  Jelena  Gruba. 

(1391—1398.) 

Stjepan  Dabiša  nemoze  odt'zati  Hrvatske  i  Dalmacije^  zato  ih  u 
srpnju  1393.  ustnpi  kralju  SigismundUj  učiniv  ga  ujedno  svojim 
nasljednikom  u  Bosni.  —  Stjepan  Dabiša  odvraća  se  od  Sigismunda ; 
borbe  kod  Dobora  i  Knina  (1394.).  —  Odnošaji  Stjepana  Dabiše 
prama  dubrovačkoj  i  ndetackoj  obćini;  smrt  njegova  (1395.).  — 
Jelena  Gruba ^  udova  Sjepana  Dahiše,  upravlja  državom  m  nedo- 
rasloga sina ;  vlastela  se  bosanska  silno  pomažu.  —  Provala  Turaka 

u  Bosnu  (1398.). 

Već  za  Stjepana  Dabiše,  prvoga  nasljednika  kralja  Stjepana 
Tvrtka,  poče  bosanska  država  padati  sa  visine,  do  koje  ju  bješe 
podigao  prvi  kralj  njezin.  Uzrok  tomu  bijaše  ponajglavnije  sam 
Dabiša,  nebivši  ni  iz  daleka  dorastao  svomu  predšastniku.  Nu  bi- 
jaše i  drugih  uzroka,  koji  su  kasnije  sve  više  djelovali  i  tako 
uskorili  pad  države  bosanske. 

Prvi  i  glavni  uzrok  bijaše,  što  je  bosanska  država  iza  Tvrtka 
ostala  negotova.  Pojedine  česti,  od  kojih  bijaše  sastavljena,  nebjehu 
se  još  stopile  u  jednu  cjelinu,  već  svaka  odavaše  svoje  porieklo  i 
izticaše  svoje  centrifugalne  težnje.  Drugo  bijaše,  što  Tvrtku  nije 
bilo  za  života  uspjelo  uvesti  red  nasljedstva  po  prvorodstvu,  ne- 
mogav  ni  sinu  svojemu  Tvrtku  Tvrtkoviću  priestola  osigurati. 
U  Bosni  ostade  i  nadalje  staro  slovjensko  pravo  po  starješinstvu, 
a  s  njim  neprestane  priestolne  borbe,  s  kojih  je  država  propadala 
i  kraljevska  se  vlast  sve  to  više  slabila.  Nu  još  gore  bijaše,  što 
je  uslied  priestolnih  borba  neobično  narasla  vlast  bosanske  vlastele, 
osobito  nekih  porodica,  koje  su  u  pojedinih  oblastih  bosanske  države 
vladale  gotovo  samostalno,  uplićuć  se  u  posle  ukupne  države  samo 
onda,  kada  je  trebalo  pretendente  za  kraljevski  priestol  skidati  ili 
namieštati.  Tako  je  napokon  bosanska  država   priličila   vlasteoskoj 


197 

republici,  sastavljenoj  od  vojvoda  i  knezova,  u  kojoj  je  kralj  slabo 
vriedio,  budući  da  je  bio  igračka  u  rukama  velmoža  svoga  rusaga. 
Svim  ovim  nevoljam  pridružiše  se  još  vjerske  razpre,  izoštrene 
i  tim,  što  su  kasnije  neki  bosanski  kralj  i,  potaknuti  Rimom  i  ugar- 
sko-hrvatskimi  vladari,  uzeli  progoniti  patarene,  koji  su  se  na  to 
uticali  ma  i  neprijateljem  bosanske  države,  samo  da  se  obrane  od 
progona  vlastitih  vladara  svojih. 

Ovim  nutarnjim  biedam,  koje  su  polagano  državu  bosansku  raz- 
tvarale,  pridružiše  se  i  vanjske  pogibelji,  prieteć  Bosni  neprestance 
katastrofom.  Toli  vladari  ugarsko-hrvatski  na  sjeveru,  koli  Turci 
na  iztoku  pripravljali  su  joj  gotovu  propast.  Kralj  Sigismundo 
naime  bijaše  duboko  osvjedočen,  da  južne  medje  njegove  države 
neće  biti  mirne,  dok  bude  država  bosanska  možna  i  jaka.  Uza  to 
je  dobro  znao,  da  kraljevine  Hrvatske  sa  Dalmacijom  i  Slavonijom 
neće  moći  nikada  zvati  podpuno  svojom,  dokle  će  hrvatski  ustaše 
tražiti  i  nalaziti  zaštite  i  utočišta  u  Bosni.  Zato  je  smatrao  priekom 
dužnosti  svojom  oslabiti  bosansku  državu  i  tim  zatrieti  klicu  svim 
pokretom,  koji  su  se  još  od  god.  1383.  neprestance  javljali.  Tim 
je  mislio  udovoljiti  i  dužnosti  prama  sebi  samomu,  jer  su  napokon 
hrvatski  ustaše  išli  za  tim,  da  ga  liše  iste  krune  ugarske,  i  da 
na  priestol  ugarski  posade  mladoga  Ladislava,  sina  nesretnoga 
Karla  Dračkoga. 

Nu  još  veća  pogibelj  grozila  se  je  bosanskoj  državi  od  Turaka. 
Turska  joj  je  sila  prietila  od  Kosovske  bitke  kao  Damoklov  mač. 
Jedino  svimi  silami  svojimi  i  pomagana  zapadnom  Evropom  mogla 
bi  se  bila  Bosna  održati  proti  Turčinu;  nu  bosanski  su  boljari  u 
medjusobnih  borbah  proti  svojim  vladarom  i  ugarsko  -  hrvatskim 
kraljem  sami  dozivali  Turke  u  Bosnu  i  tako  im  put  utirali  u  svoju 
domovinu.  Po  tom  je  Bosna  mnogo  prije  nesretne  katastrofe  god. 
1463.  bila  sputana  u  verige  turskih  sultana.  Bosanski  su  kralj  i  da- 
pače kasnije  bili  u  istom  ovisnom  odnošaju  prema  turskim  sul- 
tanom, kano  i  srbski  despoti,  dok  nije  car  Muhamed  II.  konačno 
podjarmio  Srbiju  (1459.),  a  umah  zatim  i  Bosnu  podložio  svojoj 
vlasti. 


Novi  kralj  bosanski  Stjepan  Dabiša  bijaše  mladji  brat  kralja 
Tvrtka.  Mletačka  obćina,  čim  je  začula  za  promjenu  na  priestolu 
bosanskom,   požurila   se  je  umah,   te  je   novoga   kralja    1.   lipnja 


198 

1391.  imenovala  svojim  gradjaninom.^   I  Dubrovčani  poslaše  svoje 
poslanike    Štipana   Lukarevića   i    Rafajla   Gučetića    „s  počtenimi  i 
mnogocinnimi  dari  i  častmi"  na  kraljevski  dvor  u  Trstivnicu,  gdje 
seje  tada  desio  kralj  Stjepan  Dabiša  sa  svojom  suprugom  kraljicom 
Jelenom,  i  vlastelom  i  velmožami  kraljevstva  svoga.    Sliedeće  god. 
1392.,  dne  17.  lipnja,  izdade  kralj  Stjepan  Dabiša,    deseć  se    „va 
čestitoj  vojsci  kraljevstva  u  Dolnjih  krajih  u  Lušcih",  Dubrovčanom 
poveljU;  kojom  potvrdi  sve  povlastice  i  sloboštine,  podieljene  im  od 
njegovih  praroditelja  i  predšastnika,  a  napose  od  „brata  mu,  sveto- 
počivšega  gospodina  kralja  Stjepana  Tvrtka*.  Povelju  tu  potvrdiše 
ne  samo  žena  mu  Jelena,  nego  i  prisutna  vlastela,  vojvoda  Hrvoje 
Vukčić,  vojvoda    usorski   Vlatko   Hranio,   knez    Stipoje   Hrvatinić, 
knez    Radoslav   Pribinić,    knez    Dobrosav   Divošević,   knez    Gojak 
Dragosalić,  župan  Tvi'doslav  Tuica,  knez  Vučihna  Vlatković,  knez 
Vojsav  Vojevodić  i  drugi. ^    I  u  Hrvatskoj  i  Dalmaciji    priznat   bi 
Stjepan  Dabiša«  za  kralja.  Kroz  cielu  godinu   1392.  vršio  je  on  sa 
svojim  banom  Vukom  Vukčićem  u  ovili  kraljevinah  svoju  kraljevsku 
vlast.  Spljećani  u  javnih  izpravah  pisahu:  „za  vladanja  preblagoga 
vladara  i  gospodina  Stjepana  Dabiše,    božjom   milosti   prešla vnoga 
kralja  Srbljem,  Bosni   i    Dalmaciji"    itd.^   Vršeć    svoja   vladalačka 
prava  potvrdi     Stjepan    Dabiša   25.    travnja   1392.    gradu    Trogiru 
starodavna  prava  i  povlastice,  priznate  mu  takodjer  od  kralja  Stje- 
pana Tvrtka.^  Ban  Vuk  Vukčić  („ban  kraljevine  Dalmacije  i  Hr- 
vatske"), njegov  namjestnik,  dozvoli   spljetskomu   nadbiskupu    An- 
driji, da  smije  na  crkvenoj  zemlji    kod   mora   u   Lukaču   sagraditi 
dvorac  i  tvrdju,  te  ujedno  prijavi  to  obćinam  grada   Spljeta  i  Tro- 
gira, kao  što  i  dvorskim  u  KHsu,  Opraku  i  Omišu.  ^ 

Ovi  podatci  jasno  pokazuju,  da  su  kralja  Stjepana  Dabišu  i 
njegove  namjestnike  u  Hrvatskoj  i  Dalmaciji  priznavali,  te  im  se 
pokoravali.    Njemu  dapače  malo  da  nepodje  za  rukom,   za  Čim  je 

*  Millesimo  trecentesimo  nonagesimo  primo,  mensis  iunii  die  primo  .  .  . 
simile  privilegium  factum  fuit  domino  Stephano  đe  Bissa  (Dabiša)  dei 
gratia  regi  Rassie,  Bossine,  maritimeque  .  .  .  Ljubić,  Mon.  SI.  m.  IV.  201. 

2  Miklošić,  Mon,  serb.  p,  220—222. 

^  U  jednoj  povelji  spljetskoj  od  27.  siečnja  1392:  „regnante  serenissimo 
principe  ac  domino  Stephano  Dabiscia  dei  gracia  Rasciae ,  Bosnae,  Dal- 
matiae  .  .  rege  incljto"  .  .  .  Farlati.  Illyr.  sacr.  III.  335. 

*  Lucius,  de  regno  Dalm.  p.  258, 

*  Farlati,  op.  cit.  p.  335—336. 


199 

predšastnik  njegov  zalud  žudio.  Grad  Zadar  naime  zavadi  se  u 
to  doba  sa  Sigismundovim  banom,  te  se  sprijatelji  sa  Vukom  Vuk- 
čićjem  i  braćom  njegovom  tako,  da  se  je  činilo,  kano  da  smiera 
poput  ostalih  dalmatinskih  obćina  pristati  uz  kralja  bosanskoga.  Dne 
13.  veljače  1392.  dodje  u  Zadar  knez  Dragiša,  brat  bana  Vuka 
Vukčića,  sa  svojom  ženom  i  pratnjom,  da  se  pokloni  moćim  sv. 
Simeona.  ^  Nekoliko  mjeseci  kasnije  krenu  Zadranin  Pavao  Pav- 
lović  kao  poslanik  svoga  rodnoga  grada  put  Klisa ,  gdje  je  bivao 
Vuk  VukČić  sabirući  vojsku.  '  UsHed  toga  poslanstva  odnošaji  se 
Zadra  prema  bosanskoj  državi  tako  promieniše,  da  su  8.  rujna 
1392.  ban  Vuk  Vukčić  i  njegov  podban  knez  Ivan  Mišljenović 
imenovani  gradjani  zadarskimi,  te  je  potonji  na  to  pošao  u  Zadar, 
gdje  je  u  ime  svoje  i  svoga  glavara  položio  prisegu  vjernosti  u  pri- 
suću  dvaju  knezova  Nelipića.  ® 

Stjepan  Dabisa  bio  bi  možda  konačno  i  Zadrom  zavladao  i  vlast 
bosansku  u  Hrvatskoj  i  Dalmaciji  trajno  utvrdio,  da  mu  domala 
nisu  druge  brige  dodijavale.  Prije  svega  prietijaše  mu  sila  turska, 
kojoj  su  nakon  Kosova  ostala  vrata  otvorena  na  sjever  i  zapad 
balkanskoga  poluotoka.  Kad  je  g.  1392.  car  turski  Bajazit  ratovao 
sa  kraljem  Sigismundom,  jedan  dio  turske  vojske  provali  u  Bosnu.  ^ 
Po  jednoj  nešto  sumnjivoj  viesti  bješe  turska  vojska  prodrla  u  jugo- 
iztočnu  Bosnu,  gdje  je  „pljačkala  sav  prediel  i  ustavila  se  kod  Gla- 
sinaca".  U  bitci,  ovdje  zametnutoj,  da  se  je  osobito  ponio  knez 
Gojko  Mrnjavić,  koji  je  svoj  mač  bio  posvetio  bosanskomu  i 
ugarskomu  vladaocu.  ^^  Osim  turske  sile  smetao  je  Stjepana  Dabišu 

^  Eođem  die  venit  Jadram  causa  visitandi  corpus  B.  Simeonis  c.  Draghissa 
frater  praedicti  domini  bani  cum  uxore  sua,  et  quibusdam  aliis.  Memor. 
Pauli  (p.  426.) 

'  Mem.  Pauli  (p.  426). 

®  Die  8.  men  Sept.  recepti  fuerunt  in  cives  et  consiliarios  civ.  Jadrae  ma- 
gnif.  V.  d.  Vulch  b.  q.  d.  Vulchi  veniente  de  Bosna,  ac  comes  Joannes 
Mislenovicli  v.  b    eius  .  .  .  Idem  (p.  426). 

®  G.  1395  dne  17,  svibnja  darova  kralj  Stjepan  Dabiša  županu  Vukmiru  i 
braći  njegovoj  selo  Kolo^  „smislivše  njih  virne  službe,  št*  nam  poslužiše 
vsegda  virno  i  srdcano,  najlise  u  turackih  bojih,  nesćedeće  svojih  glav  za 
nas  ..."  Mikl.  Mon.  serb.  p.  226. 

^°  EaSki ,  Pokret  na  slavenskom  jugu  (Eađ,  III.  p.  127 — 128).  U  povelji; 
koju  da  je  Stjepan  Dabiša  iza  boja  2.  travnja  1394.  podielio  knezu  Gojku 
Mrnjaviću,  čita  se  ovo  :  „Et  tune  nobis  (Gojko)  inservivit ,  quando  venit 
Paiazit  cum  Turcis  et  depopulatus  est  Bosnam  valde  et  stetit  in  Nagla- 
sincis  (po  Kačkomu  „na  raacHHBii,ixB")  et  destruxit  Bosnam,  et  tune  ve- 
nit Goiko  Marnavitius," 


200 

i  napuljski  kralj  Ladislav,    kojega   bjehu  hrvatski    ustaše  još  god. 
1387.   proglasiH    kraljem    Hrvatske  i  Dalmacije.    Dok    je    Stjepan 
Tvrtko    živio,    nije  se  kralj  Ladislav    uplitao  u  hrvatske    odnošaje, 
prvo  jer  je  tada  suviše  mlad  bio,    a  drugo  jer  mu  nebješe  još  osi- 
gurana napuljska  kraljevina.    Nu  uvidivši,    da   je    Stjepan    Tvrtko 
radeć  tobože  za   njega   u    istinu    svojoj  vlasti   podložio  Hrvatsku  i 
Dalmaciju,  odluči  umah  iza  smrti  njegove  iztaknuti  svoje  pravo  na 
te  kraljevine  suprotiva  nasljedniku  njegovu  Stjepanu  Dabiši.    Možda 
su  ga  na  to  nutkali  i  neki  hrvatski  ustaše,  kojim  nebijaše  bosanska 
vlada  u  volji.  Već  15.  lipnjem  1391.  uze  Ladislav  vršiti  svoju  kra- 
ljevsku vlast  u  Hrvatskoj,  Dalmaciji  i  Slavoniji,   darovavši    svojim 
vjernim,  braći  Pavlu  i  Ivanu  saroškim  imanja  u    vukovskoj    i    po- 
žežkoj  županiji.^'    Malo  zatim,  17.  srpnja  1391.  potvrdi  on  iz  Gaete 
„privolom  i   vlašću   majke   si    i    skrbnice   Margarete"   bosanskomu 
vojvodi  Hrvoju  Vukčiću  i  bratu  mu  Vuku  Vukčiću  „banovinu  kra- 
ljevina Hrvatske  i  Dalmacije",  odredivši  uza  to,  da  ova  braća  kao 
bani  istih  kraljevina  uživaju  sva   prava    i    slobode,    časti  i   milosti, 
što  su  ih  dosele  imali  bani  hrvatski. ^^  Istoga  dana   odHkova   kralj 
Ladislav  trećega  brata  vojvode  Hrvoja,    po    imenu    kneza   Dragišu 
Vukčića,  darovavši  mu  varoš    Sridu   u   hrvatskoj    tada    župi    Sani, 
a  uz  to  i  selo  Zabić,  spadajuće   pod   grad   Ključ.  ^^   Rod  Vukčića 
obsipa  Ladislav  tolikimi  milostmi  ponajviše  zato,   što  ga  je  smatrao 
„glavnim  braniteljem  svoje  časti,  stališa  i  imena",  i  što  je  Hrvoja 
i  njegovu  braću  držao  za  izkusne  i  ugledne    muževe,    koji  bi   mu 

^*  Arbiv  za  poviest.  jugosl.  VII.  p.  28 — 30. 

^^  Ladislaus  dei  gratia  rex  .  .  .  magnificis  viriš  Hervoye  vayvade  Boznensi 
et  Vulco  bano  fratribus  ,  nostrisque  consiliariis  et  fidelibus  dilectis  gra- 
tiam  et  bonam  voluntatem.  Attendentes  merita  sincere  et  constantis 
vestre  devotionis  et  fidei ,  qua  erga  clarae  memoriae  dominum  regem 
Karolum,  reverendum  dominum  genitorem  nostrum,  dum  vixit,  et  nos 
laudabiliter  claruistis  ....  vobis  banatum  regnorum  nostrorum  Dalma- 

tie  et  Croatie confirmamus  pro  honore ,  volentes  et  intendentes  ex- 

presse,  quod  vos  tanquam  bani  regnorum  praedictorum  ,  per  nos  quidem 
ordinati,  illis  honoribus,  favoribus ,  libertatibus  ....  gaudealis ,  quibus 
alii  bani  dictorum  regnorum  .  .  .  gavisi  hactenus  extiterunt  Arkiv  za 
poviest  jugosl.  VII.  p.  32 — 34. 

^^  Sane  attendentes  merita  sincere  devotionis  et  fidei  viri  nobilis  Dragisse 
militis,  filii  quondam  magnifici  Vulkach  vajvode  ....  eidem  Dragisse 
....  infrascriptas  villas,  videlićet  villam  Srida  in  provincia  Sane  et 
villam  Zabich  in  pertinentiis  castri  Kluz  positas  ....  concedimus  et 
donamus  ..."  Arkiv  za  pov.  jug.,  VII.  p.  34. 


201 

mogli  mnogo  pomoći^  da  zavlada  Hrvatskom.  Ladislav  podje  i  dalje. 
Vrhovnim  namjestnikom  svijuh  zemalja  i  kraljevina  svojih  imenova 
on  bivšega  bana  mačvanskoga  Ivana  Horvata,  koji  je  još  za  Stje- 
pana Tvrtka  istu  čast  obnašao^*;  a  zatim  je  i  nadalje  sve  više 
darovnica  izdavao  hrvatskim  i  bosanskim  velmožam,  nebi  li  tako 
svoju  stranku  ojačao  toli  proti  kralju  Stjepanu  Dabiši,  koli  proti 
kralju  Sigismundu.  Tako  podieli  19.  listopada  1392.  plemiću  Herku 
Matijeviću  i  braći  mu,  zatim  Ladislavu  i  Ostoji  Mikšićem  sela 
Lipovac  i  sv.  Martin  u  župi  Vrbasu  ^^;  istoga  dana  darova  braći 
Petru,  Milošu,  Dionisiju,  Ivanu,  Stjepanu  i  Vlahu,  sinovom  bosan- 
skoga vojvode  Pavla  više  sela  (Vojskovo)  u  župi  Vrbasu  i  grad 
Starigrad  u  županiji  požežkoj.^*^  Napokon  28.  listopada  1392.  po- 
kloni Ivanu  Grizogonu  iz  Zadra  grad  Obrovac  u  Hrvatskoj.^'' 

Kralj  Ladislav  nije  prvih  godina  Dabišina  vladanja  u  istinu  imao 
nikakove  vlasti  u  Hrvatskoj  i  Dalmaciji ,  ali  ovimi  darovnicami, 
što  ih  je  podieljivao  kao  baštinik  otca  svoga  u  ovih  kralj evinah 
gospodi  bosanskoj  i  hrvatskoj,  nastojao  je  najprije  steći  pristaša  u 
ovih  zemljah,  a  uz  to  očuvati  svoje  nasljedno  pravo  proti  bosan- 
skomu kralju.  Stjepan  Dabiša  jasno  je  vidio,  na  što  smiera  na- 
puljski  dvor,  te  je  po  mogućnosti  svojoj  radio,  da  utvrdi  vlast  i 
ugled  svoj  u  Hrvatskoj  i  Dalmaciji.  Zapovjedi  zato  novomu  banu 
hrvatsko  -  dalmatinskomu,  knezu  Vuku  Vukčiću,  svomu  podaniku, 
da  za  njega  zauzme  sve  važnije  gradove  po  Hrvatskoj.  Ban  Vuk 
Vukčić  desio  se  je  već  7.  veljače  1392.  s  vojskom  u  Karinu,  a 
odavle  krenuo  je,  da  za  svoga  gospodara  zauzme  gradove  Vranu 
i  Oštro  vicu,  kojim  su  tada  vladali  nasljednici  Ivana  Paližne.  Ovi 
su  se  valjda  bili  odmetnuli  od  Dabiše  i  prionuli  uz  Ladislava,  zato 
ih  ban  Vuk  Vukčić  malo  zatim  zarobi,  te  po  svoj  prilici  i  njihove 
gradove    zauze.^®    Ovim   načinom   umio  je    Stjepan   Dabiša    svoju 

^*  „Johanni  bano  Machoviensi  in  regnis  predictis  (Ungarie  et  aliorum  reg- 
norum  annexorum)  nostro  vicario  generali"  u  jednom  pismu  od  8.  li- 
stopada 1392.  Arkiv  za  pov.  jug.  VII.  p.  36. 

^^  Op.  cit.  pag.  37—39. 

"  Op.  cit.  p.  39—41. 

1'  Op.  cit.  p.  41—42. 

^'  die  7.  febr  (1392)  banus  Vasich  (Vulch)  cum  exercitu  suo  applicuit  per- 
sonaliter  in  Carinum.  die  Mercurii  12.  (13)  praedicti  mensis  huiusmodi 
novum  venit  Jadram,  vid.  quod  banus  praedictus  captivarerit  priorem 
Auranae,  et  c.  Michloss.  de  Palisna  fratrem  eius  comitem  Ostrovize  et 
voluit  habere  castra  Vranae,  et  Ostrovize.  Mem.  Pauli  (p.  426). 


202 

vlast  uzdržati  u  Hrvatskoj  i  Dalmaciji  sve  do  god.  1393.  Nu  prve 
polovine  ove  godine  dogodio  se  je  u  tih  kralj evinah  znatan  obrat 
na  štetu  bosanskoga  kralja.  Neke  obćine  dalmatinske,  napose  Tro- 
gir, nehtjedoše  više  priznati  vrhovne  mu  vlasti,  naginjući  po  svoj 
prilici  već  tada  uz  napuljskoga  kralja.'^  Videći  Stjepan  Dabiša,  da 
mu  se  otimlju  Hrvatska  i  Dalmacija  iz  ruku,  te  da  mu  ih  je  ustupiti 
ili  kralju  Ladislavu  ili  Sigismundu,  a  bojeći  se  s  druge  strane  sile 
turske  i  Sigismundove,  brzo  se  sklonu  na  odlučan  korak.  Odluči 
odreći  se  Hrvatske  i  Dalmacije  i  ustupiti  ih  Sigismundu  uz  cienu, 
da  ga  ovaj  priznade  kraljem  bosanskim. 

Polovicom  srpnja  1393.  sastade  se  Stjepan  Dabiša  sa  kraljem 
Sigismundom  u  Djakovu.  Na  taj  sastanak  posla  i  grad  Zadar  svoje 
poslanike,  dadši  im  20.  svibnja  u  to  ime  obsežan  naputak. ^^  Po- 
tankih viestio  dogovorili  medju  oba  vladara  neima;  samo  je  sigurno,  da 
je  tuj  Stjepan  Dabiša  odstupio  Sigismundu  Hrvatsku  i  Dalmaciju, 
koje  su  tri  godine  bile  sjedinjene  sa  bosanskom  državom.  Osim 
toga  priznao  je  Sigismundo  Stjepana  Dabišu  za  zakonitoga  kralja 
bosanskoga  i  s  njim  utvrdio  vjekoviti  mir;  do  čim  je  s  druge  strane 

*^  U  jednoj  se  trogirskoj  izpravi  od  15.  travnja  1393.  čita:  „Anno  nativi- 
tatis  eiusdem  1393  .  .  .  vacante  regni  dominio  regali  ..."  Lučio,  Mem. 
p.  355.  Da  je  medjutim  još  uviek  imao  Stjepan  Dabiša  neku  vlast  u 
Hrvatskoj  i  Dalmaciji,  svjedoči  naputak,  izdan  isti  dan  i  iste  godine  od 
mletačkoga  vieća  pomorskomu  kapetanu  iste  obćine:  ^ceterum  procurare 
debet  idem  noster  capitaneus  cum  prefatis  de  Tragurio  cum  illis  verbis 
comodis  et  utilibus,  que  šibi  videbuntur,  quod  alique  bale  pannorum 
Salvi  Jobanis  de  Florentia  intromisse  per  illos  de  Dalmissa  et  per  dic- 
tum  Volchum  Banum,  et  exinde  in  Tragario  arestate  de  mandato  sere- 
nissimi  domini  regis  Bosine,  eidem  Salvi  vel  eius  nuntio  restituantur, 
đando  predicto  nostro  capitaneo  informationem  necessariam  super  facto 
predicto  .  .  .  ."  Ljubić,  Mon.  Slav.  m.  IV.  p.  304. 

^*^  „1393.  inđ.  prima  die  20.  mens.  maii.  Comissio  data  nobilibus  et  sapp. 
V.  V.  d.  Theobaldo  de  Nassis  legum  doctore  et  ser  Mazolo  de  Fanfogna 
ambaxiatoribus  communitatis  Jadrae  ituris  ad  locum  Diaco,  ubi  futurus 
est  serenissimus  dominus  noster  rex  Huvgariae  et  dominus  rex  Boemiae 
(krivo  mj.  Bosniae  ili  Bossinae)  ....  secundo  narrabunt  sacrae  regiae 
maiestati,  qualiter  omnibus  notae  sunt  depopulationes,  iacturae,  et  dapna, 
quae  et  quas  passi  sumus,  et  in  dies  patlmur  ob  fidem  regiam  ah  emulis 
regiis  .  .  .  ;  item  si  pax  non  erit  inter  serenissimum  dominum  nostrum 
regem  et  regem  Bosnensem,  sed.  solum  treuga,  prout  fuit  hactenus,  aut 
quod  guerra  sequeretur,  quod  absit,  oportebit  necessario,  quod  manute- 
neamus  castrum  nostrum  Semehnici  (Zemunik)  ..."  Joannis  Lucii  In- 
scriptiones  Dalmaticae  (et  notae  ad  Memoriale  Pauli  de  Paulo)  p.  39 — 42. 


203 

Stjepan  Dabiša  privolio,  da  iza  smrti  njegove  predje  bosanski  prie- 
stol  na  Sigismunda  kao  na  pravoga  i  zakonitoga  vladaoca  bosan- 
skoga.^^ 

Sigismundu  bijaše  veoma  drago,  što  je  sklopio  toli  povoljan  mir, 
te  je  sada  u  znak  ljubavi  svomu  prijatelju  bosanskomu  kralju  po- 
dielio  čast  velikoga  župana  šimežke  županije.  ^^  Nu  znajuć,  koli 
su  moćna  i  uplivna  vlastela  bosanska  nesmatraše  djakovački  mir 
dovoljno  osiguranim,  dok  ga  i  vlastela  bosanska  nepotvrde.  Medju 
inimi  privoli  na  ugovor  djakovački  i  vojvoda  Hrvoje  Vukčić,  koji 
23.  kolovoza  1393.  u  Lučanih  kod  Sinja  izdade  pismo  ovoga  sa- 
držaja: „Mi  Hrvoje,  vojvoda  dolnjih  krajeva  Bosne,  dajemo  na 
znanje  svakomu,  komu  se  pristoji,  da  mi  ovim  listom,  imajuć  po- 
uzdanje iskrene  privrženosti  i  vjernosti  prema  prejasnim  vladaocem 
i  gospodarom  g.  Sigismundu  božjom  milosti  kralju,  i  g.  Mariji, 
kraljici  Ugarske,  Dalmacije  i  Hrvatske  .  .  .  hotomice  i  znajući 
obećajemo  njim  odsele  nadalje  svaku  vjernost,  dužnu  pokornost  i 
poštovanje  naprotiv  bud  kojim  knezovom,  velikašem  i  drugim  Ijudem 
koga  im  drago  stališa,  stepena,  zvanja,  dostojanstva,  časti  i  pre- 
imućtva,  izuzam  jedinoga  slavnoga  vladaoca  gospodina  Stjepana 
Dabiše,  kralja  bosanskoga,  komu  želimo  vjerno  služiti  dok  živimo, 
osim  ako  bi  isti  gospodin  kralj  bosanski  ustao,  što  bog  nedaj, 
proti  rečenomu  gospodinu  kralju  i  gospoji  kraljici  ugarskoj  ;  onda 
smo  dužni  odustati  od  službe  gospodina  kralja  (bosanskoga),  a  pod- 
nipošto  nepredati  svojih  sila  ma  na  kakav  način  proti  istim  kralju  i 
kraljici  Ugarske.  Poslie  smrti  pako  istoga  Stjepana  Dabiše  kralja 
bosanskoga  nećemo,  dok  živimo ,  nikomu  drugomu  služiti  osim 
pomenutomu  kralju  i  kraljici  Ugarske;  njihove  ćemo  zapovjedi, 
koliko  možemo,  uviek  i  neumorno,  slobodno  i  uspješno  vršiti 
vjerno  im  uviek  služeći,  i  od  sada  nadalje  posvetit  ćemo  se  mi 
i  naši  potomci  i  nasljednici  njihovim  željam  i  nalogom".  ^^  Osim 
Hrvoja  pristade  na  djakovački  ugovor  i  župan  Vukmir  Semko- 
vić  sa  braćom  Tvrtkom  i  Stjepanom;  a  Sigismundo  im  na  to 
izdade  povelju,  kojom  im  potvrdi  sve  povlasti  i  prava,  „jer  ste  mi 
vi  s  privolom  i  hotenjem  slavnoga  vladaoca  gospodina  Stjepana 
Dabiše,  bosanskoga  kralja,  predragoga  nam  prijatelja,  i  gospoje  Je- 
lene, supruge  njegove^  čistom  iskrenosti   vječnu    vjernost   obećali  i 

21  Rački,  Pokret  na  slav.  jugu  (Rad,  III.  p.  136—137). 

22  Fejer,  Cod.  dipl.  X.  2.  p.  276. 

23  Fejer,  Cod.  dipl    X.  2.  p.  158—159.  Rački,  Pokret  (Rad,  III.  p.  137). 


204 

zaprisegli  našemu  veličanstvu,  te  ste  se  svojim  pismom  priklonitije 
obvezali :  da  ćete  naše  veličanstvo  poslie  smrti  rečenoga  gospodina 
kralja  Stjepana  Dabiše,  sađanjega  kralja  Bosne,  primiti,  imati  i 
držati  za  svoga  pravoga  naravskoga  (zakonitoga)  glavara".^* 

Stjepan  Dabiša,  a  s  njim  i  nekoja  otmenija  vlastela  bosanska, 
bjehu  kralju  Sigismundu  ustupili  Hrvatsku  i  Dalmaciju,  pače  mu 
obrekli  i  nasljedstvo  na  bosanskom  priestolu.  Nu  uzprkos  tomu 
podiže  se  proti  djakovačkomu  miru  velik  dio  bosanske  vlastele,  a 
i  neki  vodje  hrvatskoga  pokreta.  Od  potonjih  se  iztaknu  osobito 
Ivan  Horvat,  bivši  nekoč  Tvrtkov  namjestnik  u  Hrvatskoj  i  Dal- 
maciji, a  kasnije  glavni  namjestnik  kralja  Ladislava  u  svih  zem- 
Ijah  krune  ugarske.  Još  prije  srpanjskoga  sastanka  u  Djakovu 
nagovaraše  Ivan  Horvat  u  lipnju  1393.  mletačku  republiku,  da  se 
sdruži  u  savez  sa  napuljskim  kraljem  Ladislavom  proti  kralju  Si- 
gismundu. ^^  Nu  Mletčani  nehtjedoše  njegovih  predloga  prihvatiti; 
a  pošto  je  malo  zatim  Hrvatska  sa  Dalmacijom  dospjela  pod  Si- 
gismunda,  morade  Ivan  Horvat  po  drugi  put  ostaviti  svoju  domo- 
vinu i  pobjeći  u  Bosnu.  U  rujnu  iste  godine  1393.  desio  se  je 
„ban  Ivaniš"  već  uz  kralja  Stjepana  Dabišu  ^^,  a  s  njim  bijaše  na 
dvoru  bosanskom  i  brat  njegov  Pavao  Horvat.  Ovdje  nastojahu 
svimi  silami,  da  poruše  djakovački  mir  i  da  opet  Bosnu  podignu 
proti  kralju  Sigismundu. 

Braći  Horvatom  bješe  nastojanje  zaista  pošlo  za  rukom.  Zadrani 
su  doduše  još  27.  siečnja  1394.  sklopili  savez  s  knezom  Vukom 
Vukčićem,  koji  se  sveudilj  spominje  kao  ban  Hrvatske  i  Dalma- 
cije, i  s  krbavskim  knezom  Karlom  proti  svim  neprijateljem  kralja 
Sigismunda  ^'^j  nu  malo  zatim  poČe  opet  Dalmacija  sa  Hrvatskom 
kolebati  u  vjernosti  prema  istomu  vladaru.  Bijaše  obćina,  koje 
nehtjedoše  sada  nikoga  priznati  za  kralja^®;  neke  prionuše  opet 
uz    Stjepana  Dabišu   i   uz   državu   bosansku.  ^^    U  tih    okolnostih 

^*  Lucius,  de  regao  Dalmatiae,  pag.  258. 

25  Ljubić,  Mon.  Slav.  m.  IV.  p.  307  i  308—309. 

^^  Pucić,  Srp.  spom.  II.  p.  40. 

='  Eački,  Pokret  (Rad,  III.  p.  148). 

2*  Godine  1394.  dne  14.  kolovoza  zaključi  spljetsko  vieće,  da  u  obćinskih 
spisih  i  izpravah  „a  morte  Tuertichi  regis  citra  non  fiat  mentio  de  aliquo 
rege  nec  de  aliquo  alio  nisi  solummodo  de  rectoribus  et  iudicibus".  Lu- 
cius, de  regno  Dalm.  p.  258. 

^^  Otok  Hvar  priznavaše  u  ožujku  1394.  vrhovnu  vlast  kralja  Stjepana  Da- 
biše. Vidi  str.  190,  notu  93. 


205 

odluci  i  sam  kralj  Stjepan  Dabiša  odustati  od  mira  djakovačkoga. 
Opozvavši  sve,  što  bješe  tom  prilikom  obrekao,  naloži  banu  Vuku 
Vukčiću,  da  na  novo  podigne  zastavu  bosansku  u  Hrvatskoj  i 
Dalmaciji,  a  u  isto  vrieme  dozvoli  braći  Ivanu  i  Pavlu  Horva- 
tom,  da  u  oblasti  Usori  u  čvrstu  gradu  Doboru  skupljaju  voj- 
sku, s  kojom  će  preko  Save  provaliti  u  Slavoniju  i  obnoviti  po- 
kret hrvatski. 

Zaćuvši  Sigismundo  za  nove  smutnje  na  južnoj  medji  svoje  dr- 
žave, živo  se  zabrinu.  Već  5.  srpnja  pozove  iz  Lipče  grad  Krem- 
nicu,  da  mu  uzajmi  1000  dukata  i  da  mu  ih  pošalje  do  Jakovljeva, 
jer  da  će  poslie  toga  roka  povesti  vojnu  na  bana  bosanskoga  i 
neke  neprijatelje  i  nevjernike  svoga  kraljevstva.  ^^  U  prvoj  polovici 
kolovoza  kretaše  se  već  vojska  ugarska  prema  jugu,  da  preko  Save 
provali  u  Bosnu,  dotično  u  Usoru,  gdje  se  bjehu  braća  Horvati  u 
gradu  Doboru  utvrdili.  Na  čelu  vojske  bijaše  sam  Sigismundo,  a 
njega  pratijahu  velmože  sa  svojimi  četami,  medju  njimi  ban  hr- 
vatski Nikola  Gorjanski  i  brat  mu  Ivan,  tavernik  Nikola  i  dvorski 
vratar  Stjepan  Kanižaj.  Kada  se  je  kraljevska  vojska  približavala 
gradu  Doboru,  Ivan  Horvat  izadje  iz  njega,  bojeći  se,  da  se  nebi 
mogao  u  njem  održati.  Na  to  obkoli  Sigismundo  grad  Dobor,  te 
ga  osvojiv  dade  zapaliti,  da  nebude  više  zaklonom  hrvatskim  usta- 
šam.  Zatim  podje  u  potjeru  za  ustašami,  te  zarobi  braću  Horvate 
i  uz  nje  još  mnoge  druge  kolovodje.  Prestravljen  s  tolike  nesreće 
kralj  Stjepan  Dabiša  pohiti  Sigismundu  u  susret,  te  obnovi  djako- 
vački  ugovor  ^povrativši  sebe  i  svoje  podanike  u  podanstvo  i  po- 
slušnost kralju  i  kruni  ugarskoj".  ^^    Umah   iza  pobjede  kod  Do- 

30  Rački,  Pokret  (Rad,  IH.  p.  150). 

^^  (Joannes  Horwathii  banus)  in  castrum  Dobor  denominatum,  in  Bosnae 
partibus,  quae  Uzora  vocitantur,  situatum,  invasit.  Ubi  praesulem  Za^ra- 
biensem  Paulum  pluresque  sui  facinoris  complices  invenit.  Eisdem  tem- 
poribus,  Boznenses,  Dalmatini,  simul  et  Croaci,  eiusdem  Joannis  bani,  et 
suae  cohortis  magnatum,  suasione  vitiati,  a  fidelitate,  quam  sceptro  de- 
bebant  hungarico,  defecerant,  rognique  in  oras,  non  parvas  in  igne  et 
ferro  vastitates  edebant.  Quare  rex  Sigismundus,  copias  regni  cumulando 
ut  ipsa  regna  suo  flecteret  principatui ;  illnd.  quoque  castrum,  suos  quod 
tutabatur  infideles,  expugnaret:  magna  vi  armorum  undique  cinctus, 
praetactum  flumen  ZaAve  transivit  et  Bosnense  regnura  potenter  intravit/ 
Joannes  vero  banus,  regalis  expeditionis  territus  magnitudine;  in  illa, 
quae  šibi  prius  arriserat  fuga,  magis  quam  in  dio  ti  castri  confisus  mu- 
nitione,  antequam  obsidione  clauderetur,  de  ipso  castro  cum  pluribus 
eadem    pestc    infectis    suis    complicibus    exivit  et  fugitivus  per   coUes   et 


206 

bora  pošalje  slavodobitni  Sigismundo  bana  Nikolu  Gorjanskoga  u 
Hi'vatsku  i  Dalmaciju^  da  udari  na  Vuka  Vukčića  i  podloži  ove 
zemlje  vlasti  njegovoj.  Kod  tvrdoga  grada  Knina  zametnu  se 
borba  izmedju  ugarske  i  bosanske  vojske ;  Vuk  Vukčić  bje  po- 
ražen i  tim  izgubi  Stjepan  Dabiša  sasvim  Hrvatsku  i  Dalma- 
ciju. ^^ 

Poraz  kod  Dobora  i  Knina  bijaše  silan  udarac  po  Stjepana  Da- 
bišu  i  bosansku  državu.  On  se  okani  sada  svake  zajednice  sa 
hrvatskimi  ustaši,  te  nastojaše  zadnje  godine  života  i  vladanja 
svoga  jedino  o  tom,  kako  bi  čitavo  sačuvao  kraljevstvo  bosansko. 
O  njegovu  vladanju  1395.  ostade  vrlo  malo  spomena.  Koncem  travnja 
desio  se  je  u  stolnom  gradu  Sutisci,  okružen  mnogobrojnom  vla 
stelom  rusaga  bosanskoga.  Tuj  bijahu  od  Bosne  knez  Mirko  Ra- 
dojević,  knez  Pavao  Radinović,  knez  Priboje  Mastnović,  vojvoda 
Sandalj  Hranić;  od  dolnjih  krajeva  vojvoda  Hrvoje  Vukčić  i  knez 
Mladen    Stančić;    od   Usore    vojvoda  Vučihna   (Vlatković)    i  knez 

montium  abrupta  ferebatur,  Sed  haec  fuga  praefuit  ei  minime:  nam  per 
regem  ipsi  ordinatas  incidit  in  insidias  captusque  est.  E,ex  autem  Sigis- 
mundus,  praefato  castro  Dobor  expugnato:  regecjue  Boznensi  simul  et 
regnis  Dalmatiae  et  Croatiae  jugo  fidelitatis  adnexis,  repatriavit  .  .  .  . 
Thwrocz,  Chronica  Hungarorum,  p.  272 — 273.  Sravni  još  i  povelje  Sigis- 
mundove,  izdane  Kanižajem  8.  prosinca  1397.  i  Gorjanskim  12.  srpnja 
1408.  (Fejer,  Codex  dipl.  X,  2.  p.  442~M3  i  X.  4.  p.  660—678).  U  po- 
tonjoj se  povelji  čita:  „ipsum  castrum  (Dobor  in  districtu  de  Wzura) 
concremari  et  tandem  in  cinerem  redigi  fecimus  et  favillam,  ad  quem 
eciam  locum  Duhyssa  rex  Bozne ,  ex  pretitulati  Nicolai  (de  Gara)  mili- 
taris  hominis  induccione  in  nostre  maiestatis  conspectum  veniens,  se  et 
suos  Boznenses  nostris  dominio  et  dicioni  subiugauit  ..." 

^^  tempore  namque  labente  cum  pretextu  recuperacionis  et  reintegracionis 
dalmacie  efc  Croatie  regnorum  nostrorum  predictorum  et  castrorum  in 
eisdem  existentium  qiie  violenta  manu  Wlk  bani  dictorumque  vtrorum 
Johannis  bani  scilicet  prioris,  eorundem  quoque  sequacium  nec  non  Boz- 
nensium  nostrorum  infidelium  detinebat,  ipsos  Nicolaum  et  Johannem 
fratrem  suum  destinassemus ,  ipsi  Nicolaus  et  Johannes  frater  suus  pro 
nostri  regni  regiminis  incremento  non  verentes  mortis  periculum  eis  in- 
minere,  cum  gente  ipsius  Wlk  bani  prope  castrum  Telen  bellum  com- 
mittere  non  formidarunt,  ubi  ipsis  infidelibus  deuictis  quam  ipsum  castrum 
Telen  tam  eciam  alia  castra  et  fortalicia  ac  ciuitates  regnorum  predic- 
torum, ymmo  ut  verius  dicatur,  eadem  regna  nostra  dalmatie  et  Croacie 
a  manibus  et  potestate  predictorum  infidelium  nostrorum  realiter  recu- 
perantes  nostro  applicarunt  pristino  dominio.  Povelja,  izdana  Gorjanskim 
g.  1408.  (Fejer,  Cod.  dipl.  X.  4.  p.  660—678). 


207 

Stjepan  Ostojić.  Sporazuman  sa  ovom  vlastelom  i  suprugom  si 
Jelenom  podieli  26.  travnja  svojoj  kćeri  Stani  gospodsko  selo  u 
humskoj  zemlji,  po  imenu  Velijake,  odredivši,  da  nakon  njezine  smrti 
zapane  isto  selo  humskomu  knezu  Jurju  Radivojeviću  i  njegovoj 
porodici.  ^^  Po  ovom  bi  mogli  poslutiti,  da  je  Stjepan  Dabiša  bio 
rodjak  knezovom  Radivojevićem  u  humskoj  zemlji.  Malo  zatim, 
17.  svibnja  potvrdi  Stjepan  Dabiša  županu  Vukmiru  Semkoviću 
i  braći  mu  Tvrtku  i  Štipanu  selo  Kolo  na  Dimni  (Duvanjskom 
polju).  ^*  To  je  posljednji  poznati  čin  njegove  vladavine;  jer  još 
iste  godine  1395.  umre  7.  rujna  u  gradu  Sutiskoj,  ^^  ostavivši  za 
sobom  nedorasla  sina,  kojemu  bude  skrbnicom  majka  Jelena. 

Za  kratka,  nu  burna  vladanja  svoga  bijaše  Stjepan  Dabiša  vazda 
u  najboljem  sporažumku  sa  dubrovačkom  i  mletačkom  obćinom. 
Potvrdivši  Dubrovčanom  sve  povlastice  i  povelje  svoga  „staršago 
brata  kralja  Stefana  Tvrtka"  dobivaše  od  njih  redovito  na  Dmitrov 
dan  srbski  dohodak  od  2000  perpera  i  na  dan  sv.  Vlasije  stonski 
dohodak  od  500  perpera;  a  zato  prijaše  ne  samo  cieloj  obćini, 
nego  i  pojedinoj  vlasteli  dubrov.  Čkoj.  To  svjedoče  medju  inim 
pisma,  izdana  7.  ožujka  1392.  Dubrovčaninu  Dragoju  Gučetiću, 
koji  je  još  od  kralja  Tvrtka  bio  kupio  „carinu  Srebr'ničku  i  Po- 
nora" za  dvie  godine,  i  „carinu  kameničku"  za  osam  godina. ^^  Go- 
dine pako  1393.  dne  18.  veljače  piša  Dubrovčanom:  „da  imate 
znati,  kraljevstvo  mi  zdravo  i  veselo,  i  tožde  smo  radi  slišati  od 
vaše  Ijubovne  prijazni".  ^^  Na  dvoru  kralja  Stjepana  Dabiše  obav- 
ljaše važnu  službu  kraljevskoga  komornika  ili  protovistijara  Du- 
brovčanin Zore  (Juraj),  kojemu  Stjepan  Dabiša  29.  rujna  1393. 
izdade  pohvalnu  svjedočbu  o  njegovih  vjernih  službah  i  rukovanju 
sa  kralj evskimi  komorami  i  carinami."^  I  s  mletačkom  republikom, 
koja  ga  bješe  imenovala  svojim  gradjaninom,  pazio  se  je  Stjepan 
Dabiša  liepo.  U  Mletcih  bijahu  dapače  saln'anjenc  njegove  galije, 
kao  što  se  iz  njegova  pisma  od  2.  veljače  1394.  razabire.^^ 

8^  Miklošić,  Mon.  serb.  p.  224—225. 

'*  Idem,  op.  cit,  p.  226—227. 

®^  die  7.  septembris    1395.    rex   Dabissa   decessit  in  Sutesca.  Pucio,   Spom., 

Primjetbe,  1. 
3«  Pucić,  Spom.  II,  33—36. 
3'  Idem,  op.  cit.  II.  p.  37. 
^*  Idem,  op.  cit.  II.  p.  39—40. 
3»  Ljubić,  Monum.  Slav.  m.  IV.  p.  323—324. 


208 


Po  ugovoru  djakovačkom  imao  je  iza  smrti  Stjepana  Dabiše 
zapasti  bosanski  priestol  kralja  Sigismunda.  Nu  moćna  vlastela 
nehtjedoše  sada  o  tom  ni  čuti,  nego  izabraše  obudovljelu  kraljicu 
Jelenu,  da  vlada  na  ime  nedorasloga  sina  svoga.  Kraljica  Jelena, 
zvana  takodjer  narodnim  imenom  Gruha^^^  upravljaše  bosanskom 
državom  skoro  tri  godine.  Od  bosanskih  velmoža  pomagaše  ju  oso- 
bito knez  humski  Juraj  Radivojević,  po  svoj  prilici  rodjak  njezin 
po  kćeri  joj   Stani. ^^ 

Kraljica  Jelena  Gruba  vladaše  veoma  skromno.  Neuplitaše  se  u 
odnošaje  susjednih  zemalja,  nego  se  bavlj as e  jedino  nutarnjimi  posli 
bosanskimi  i  odgojem  svoga  sina.  Umoljeno  vieće  dubrovačko  od- 
luči 22.  prosinca  1395.  poslati  do  nje  svoje  poslanike,  koji  će 
utvrditi  s  njom  stare  ugovore  dubrovačke  obćine  sa  gospodom  bo- 
sanskom.^^ Grodinu  dana  zatim,  27.  prosinca  1396.  pišu  Dubrovčani 
„presvčtloj  i  previsokoj  gospoji  kyr  Jeleni,  po  milosti  božjoj  kra- 
ljici Srbljem,  Bosni  i  k  tomu"  ovako:  „A  sada  gospoje  bog  da 
nam  je  svčditelj  jer  v  skrešeniju  kraljevstva  ti  i  vsemu  što  je  veće 
i  počteno  kraljevstvu  ti,  mi  jesmo  mnogo  vesČli  i  v'zda  nepristano 
molimo  gospoda  boga  svemu  tvoritelja,  da  vam  ukrČpi  i  umnoži 
kraljevstvo.  A  jere  za  dohodak  mi  ćemo  doslati  do  vaše  milosti  da 
nam  kraljevstvo  ti  potvrdi  i  ukrčpi  zapise  i  uvčte,  koje  smo  imali 
s  prvom  gospodom  srbskom  i  svetopočivšim  kraljem  Tvrtkom  i 
po  tom  s  previsokim  gospodinom  kraljem  Dabišom. '' '^ ^  Poslanici 
dubrovački  dodjoše  opet  u  svibnju  sliedeće  g.  1397.  u  kraljevski 
grad  Sutisku,  gdje  je  tada  boravila  kraljica  Jelena  Gruba,  okru- 
žena vlastelom  rusaga  bosanskoga,  od  kojih  se  poimence  iztiču 
vojvoda  Hrvoje,  knez  Pavao  Radinović  i  vojvoda  Sandalj  Hranić. 
Na  molbe  dubrovačke  obćine  dokine  kraljica  13.  svibnja  carine 
pred  Stonom  na  Maslini  i  na  Slanom,  pošto  bjehu  protuzakonito 
podignute.**  0  daljem  vladanju  kraljice  Jelene  Grube  ostaje  malo 
viesti.  Dne  22.  svibnja  1397.  javlja    Dubrovčanom,    ^da  znate,  po 

*"  Na  jednom  grobnom  kamenu  od  g.  1404.  čita  se  ovo :  „va  ime  oca  i  sina 
i  svetoga  duha  amin:  se  leži  Vign'  Milošević'.  Služi  banu  Štipanu  i 
kralju  Tvrtku  i  kralju  Dabiši  i  kraljici  Gruhi  i  kralju  Ostoji."  Viestnik 
hrvat.-arkeol.  družtva.  III.  p.  98. 

*^  „G-eorgio  (Eadivojević)  militante  in  servitiis  dominae  Elenae  reginae 
Bosnae".  Ljubić,  Mon.  Slav.  m.  V.  p.  353. 

*^  Pucić,  Spom.  I.,  Primj.  I. 

"^^  Pucić,  Spom.  I.  p    4. 

'^  Mikl.  Mon.  serb.  p.  229—230. 


209 

milosti  gospodina  boga  svedržitelja  kraljevstvo  naše  jest  dobrS  i 
zdravo  i  u  dobr^-  ^tanji;"  a  15.  studenoga  piše  im  iz  Moišćra,  da 
joj  pošalju  srbski  i  stonski  dohodak  po  slugi  Tomašu  Stanojeviću, 
„jere  imamo  ih  potržbu."*^ 

Početkom  1398.  zadesi  Bosnu  velika  nesreća.  Car  naime  turski 
Bajazit,  poraziv  28.  rujna  1396.  kod  Nikopolja  kralja  Sigismunda, 
uze  iza  te  sretne  pobjede  udarati  na  sve  susjedne  kršćanske  zemlje. 
Tako  provali  13.  siečnja  1398.  njegov  sin,  vodeć  sa  sobom  silne 
turske  i  srbske  pomoćne  čete,  u  državu  bosansku,  te  ju  nemilo 
poplieni  i  mnogo  naroda  zarobi.*^  Još  iza  turske  provale  pisaše 
kraljica  Jelena  Grruba  iz  tvrdoga  grada  Bobovca  18.  veljače  pismo 
Dubrovčanom,  u  kojem  im  javljaše,  da  je  od  proto vistij ara  svoga 
Zorete  primila  „pFn  razlog  od  komor  i  od  carin  Drčvskeh  i  Olov- 
nčh"  za  cielo  godište*^;  nu  malo  zatim  izgubi  ona  vladu,  a  na  bo- 
sanski se  priestol  popne  Stjepan  Ostoja.  Razkraljica  Jelena  Gruba 
spominje  se  još  jednom  u  ožujku  1399."^^;  nu  iza  toga  nestaje  joj 
sasvim  spomena. 

Za  kralja  Stjepana  Dabiše,  a  još  više  za  slabe  i  skromne  vlade 
kraljice  Jelene  Grube  silno  se  podigoše  bosanski  velmože  i  vla- 
stela. Neobazirući  se  mnogo  na  državnu  glavu  upravljaju  svojimi 
oblastmi  gotovo  kao  samostalni  gospodari,  imajući  svoj  dvor  i  svoju 
vlastelu,  dieleć  milosti  i  izdavajući  povelje.  Osim  toga  ugovaraju  i 
sa  stranimi  vlastmi,  a  medju  sobom  vodB  krvave  borbe  i  otimlju 
jedan  drugomu  ciele  oblasti  i  župe. 

Još  od  Tvrtkovih  vremena  vladaše  u  Humu,  Popovu  polju  i  uz 
obalu  medju  Dubrovnikom  i  Stonom  starodrevna,  domaća  porodica, 
kojoj  bijaše  tada  glavar  župan  Sanko  (1348 — 1367.),  sin  Miltena 
Draživojevića.    Njegovi  sinovi,  Sankovići  Belijak  i  Radič,    dostaše 

'^  Pucić,  Spom.  II.  p.  40—41  i  42. 

"•*  Die.. .  Jan.  1398.  filius  Pazayt  cum  magna  quantitate  Turchorum  et  Sclavo- 
rum  intravit  Bossinam  et  fuit  đepraeđatus.  Pucić,  Spom,  I.,  Primj.  II. 
—  Ovu  viest  dopunjuje  kasniji  Ijetopisac  hrvatski  Tomašić  u  svojoj  kro- 
nici ovako:  „Anno  domini  1398  Turche  primo  intrauerunt  Bosnam  infra 
octauam  epiphanie,  et  quasi  totaliter  destruxerunt  Bosnam  et  populum 
abduxerunt.  Arkiv  za  povjestnicu  jugoslav.  IX.  p.  18.  Ovu  tursku  pro- 
valu zabilježiše  i  ljetopisi  srbski. 

*'  Pucić,  II.  p.  41—42. 

*®  Vidi  pismo  kraljice  Grube  od  5.  ožujka  1399.,  pisano  Dubrovčanom  (Pu- 
cić, Spom.  II.  48),  i  odgovor  Dubrovčana  od  13.  ožujka  (Pucić,  Spom. 
I.  pag.  18). 

14 


210 


se  za  Tvrtkova  kralj evanja  velikih  časti,  a  uz  to  stekoše  i  neke 
česti  stare  kneževine  Travunje,  napose  župu  Konavlje.  Umah  po- 
slie  smrti  kralja  Stjepana  Tvrtka  braća  župan  Belijak  i  vojevoda 
Radič,  nepitajuć  ni  kralja  ni  ostale  velmože  rusaga  bosanskoga, 
darovaše  obćini  dubrovačkoj  15.  travnja  1391.  „župu  konavalsku 
i  z  Dolnjom  Gorom  i  grad  Sokol,  koji  je  u  njoj  .  .  .  i  sve,  što 
pristoji  župi  konavalskoj,  i  sa  svimi  me  jami  i  granicami,  koje  su 
s  Trebinjem  i  Vrsinjem,  i  do  m^je  i  granice  dračevičke".  Darov- 
nicu ovu  braće  Sankovića  potvrd.še  jedino  rodjaci  (^ stric  župan 
Gradoje  i  Budela  i  Sančin,  naša  braća")  i  vlastela  njihova  Mile 
Tukleković,  Bratoje  Radonić  i  Stjepko  Ozrojević.  ^^  Malo  zatim, 
15.  svibnja  1391.,.  izdade  vojvoda  Radič  Sanković  „u  svojih  dvorili 
u  Zaborah"  Dubrovčanom  povelju,  kojom  im  dozvoli,  da  slobodno 
trguju  po  njegovu   „vladaniju".  ^^ 

Velika  moć  Sankovića  bijaše  zazorna  ostaloj  bosanskoj  vlasteli. 
Složiše  se  zato  zimi  iste  g.  1391.  vojvoda  Sandalj  Hranić  i  knez 
Pavao  Radinović,  te  udariše  na  njih.  Zarobise  ih  do  mala,  a  zemlje 
njihove  podieliše  medju  se.  ^^  Župu  Konavlje  dobi  napose  knez 
Pavao  Radinović,  te  25.  ožujka  1397.  izdade  on  „u  Konavljah  na 
Ljutoj"  Dubrovčanom  povelju,  kojom  im  dozvoH,  da  slobodno  mogu 
trgovati  po  njegovoj  državi.  ^^  Dotičnu  povelju  napisa  dijak  njegov 
Radosav  Mirosalić,  a  potvrdiše  mnogobrojna  vlastela  njegova. 

Borbe  sa  Sankovići  tek  su  početak  kasnijim  žestokim  i  krvavim 
borbam  medju  vlastelom  bosanskom. 


*»  Mikl.  Mon.  serb.  p.  217—219. 
5«  Mikl.  Mon.  serb.  p.  220. 
*^  Jireček,  Die  Handelsstrassen  p.  38. 
^2  Miklošić,  Mon.  Serb.  p.  229. 


X.  Doba  protukralja  i  priestolnih  borba  u 
Bosni.  (1398—1421.) 

Stjepan  Ostoja  vlada  bosanskom  državom  (1398 — 1404.)^  te  suzbija 
izprva  Slgismunda  i  prianja  uz  Ladislava  Napidjskoga^  zeleć  ob- 
noviti vlast  bosansku  u  Hrvatskoj  i  Dalmaciji.  Razmirice  i  rat 
Stjepana  Ostoje  sa  Dubrovnikom.  Stje/pan  Ostoja  daje  se  u  okrilje 
kralja  Sigismiinda ;  nii  zato  ga  bosanski  velmoze  skidaju  s  priestola. 
—  Stjepan  Tvrtko  U  Tvrtković^  kralj  bosanski  (1404 — 1408.).  Kralj 
Sigismundo  udara  na  Bosnu,  da  vrati  priestol  Stjepanu  Ostoji  i  da 
državu  bosansku  podlozi  svojoj  vrhovvnoj  vlasti.  Bitka  kod  Dobora 
(1408.);  kralj  Stjepan  Tvrtko  11.  Tvrtković  zarobljeni.  —  Stjepan 
Ostoja  po  drugi  put  kralj  bosanski  (1408 — 1418.).  llrvoje  i  Sandalj 
Hranič  prema  kralju  Sigismimdu.  Stjepan  Ostoja  sur  uje  s  Turci; 
za  njegovim  se  primjerom  povodi  i  herceg  Hrvoje,  koji  turskom  po- 
moći suzbija  ugarske  navale  na  Bosnu  (1415.).  Smrt  kneza  Pavla 
Radinovića  (1415.)  i  nove  smutnje  u  Bosni,  u  koje  se  i  turski  car 
Muhamed  I.  upliće.  Zadnji  dnevi  kralja  Stjepana  Ostoje.  —  Kralj 
Stjepan  Ostojić  (1418—1421.). 

O  rodu  i  porieklu  kralja  Stjepana  Ostoje,  koji  se  je  iza  navale 
turske  na  Bosnu  g.  1398.  popeo  na  priestol  bosanski,  nema  sigur- 
nih viesti.  U  mnogobrojnih  spisih  njegovih  nema  ni  traga,  da 
bi  bio  u  rodu  dosele  vladavšoj  porodici  Kotromanića.  Tek  po  jed- 
nom kasnijem  spomeniku  saznajemo,  da  je  bio  porodice  Kotroma- 
nićeve,  i  to  po  svoj  prilici  nezakonit  sin  kralja  Stjepana  Tvrtka  I.  ^ 
Obkoljen  sa  sviju  strana  Ijutimi  neprijatelji   i   dušmani:    na  iztoku 

^  U  jednoj  povelji  od  g.  1444.  zove  Stjepana  Ostoje  nezakoniti  sin  Stjepan 
Toma  Ostojić  svoga  predšastnika  na  priestolu  Stjepana  Tvrtka  II.  Tvrt- 
kovića  „patrinis  noster  carisslmus''  (Arkiv  za  pov.  jug.  II,  p.  38.)  Po  tom 
je  Stjepan  Ostoja  bio  brat  Tvrtku  II.,  a  sin  kralja  Tvrtka  I.  Nu  pošto 
toga  sara  Stjepan  Ostoja  nigdje  neiztiče,  bio  je  valjda  nezakonito  diete 
slavnoga  kralja  Tvrtka  I. 


212 

Turčinom,  a  na  sjeveru  i  zapadu  kraljem  Sigismundom  ,  koji 
ga  smatraše  usurpatorom,  bijaše  mu  se  sasvim  osloniti  o  moćno 
plemstvo  svojega  rusaga,  koje  ga  upravo  bješe  i  uzvisilo  na  kra- 
ljevski priestol  toli  proti  kralju  Sigismundu  koli  proti  zakonitomu 
sinu  Stjepana  Tvrtka  I.  i  nedoraslomu  još  sinu    Stjepana   Dabiše. 

Osiljeni  za  Stjepana  Dabiše  i  Jelene  Grube  velmože  bosanski 
počeše  sada  odlučno  uticati  u  državne  posle  svoje  domovine.  Po- 
jedini vojvode  i  knezovi  vladaju  u  podredjenih  si  oblastih  skoro  sa- 
mostalno priznavajuć  kraljevu  vrhovnu  vlast  tek  po  imenu;  sa- 
momu kralju  ostaje  samo  matica  zemlja,  gornja  Bosna,  nu  i' 
ovdje  stoji  sputanih  ruku  prema  svojoj  vlasteli.  Od  mnogobrojnih 
velmoža  najsilniji  su  upravo  vojvoda  Hrvoje'Vukčić,  vojvoda  San- 
dalj  Hranić  i  knez  Pavao  Radinović;  o  njima  visi  sudbina  kralja 
i  ciele  države  bosanske.  Da  ih  nešto  bolje  upoznamo. 

Vojvoda  Hi'voje  Vtikčić  od  stare  vlasteoske  porodice  Hi'vatinića 
bijaše  sin  vojvode  Vukca  Hrvatinića  iz  dolnjih  krajeva  bosanske 
države.^  Imao  je  vise  braće:  Vuka  Vukčića,  poznatoga  nam  već 
bana  hrvatskoga,  zatim  Dragišu,  Voj slava,  i  sestru  Vučicu.  Sam 
vojvoda  Hrvoje  oženi  Jelenu,  kćer  Ivana  Nehpića,  kneza  cetinskoga, 
koja  mu  rodi  sina  Balšu  Hercegovića.  Vojvoda  Hrvoje  bijaše 
odvažna  i  junačkoga  srca:  a  neki  pisci  tvrde,  da  je  bio  veHke 
glave,  hrapava  glasa  i  običaja  priprostih.  Ovaj  odlučni  i  znameniti 
muž  stupi  na  političko  poprište  još  za  Stjepana  Tvrtka,  te  se  iz- 
ticaše  vazda  kao  žestok  protivnik  kralja  Sigismunda ,  a  gorljiv 
pristaša  napuljskoga  ki'alja  Ladislava,  kojemu  bjehu  hrvatski  vel- 
može namienili  krunu  hrvatsku  i  ugarsku.  Zato  ga  ki'alj  Ladislav 
i  nadari  potvrdiv  listinom  od  17.  srpnja  1391.  njemu  i  bratu  mu 
Vuku,  već  odprije  banu  hrvatskomu,  sve  časti,  imanja  i  bansko 
dostojanstvo  u  Hrvatskoj  i  Dalmaciji,  te  naloživ  svim  oblastim  u 
tih  zemljah,  da  mu  kao  njegovu  namjestniku  budu  u  svem  pod- 
ložne i  pokorne.  Moć  se  je  Hrvojeva  uslied  toga  podigla  ne  samo 
u  Bosni,  nego  i  u  Hrvatskoj  i  Dalmaciji.  U  Dalmaciji  vladaše, 
kako  Lučić  veli,  „ne  kao  kraljevski  namjestnik,  nego  kao  da  bi 
bio  sam  kralj".  ^  Stekavši  toliku  moć  bijaše  Hrvoje    najznamenitiji 

^  O  roda  vojvode  Hrvoja  pisao  je  dosele  najbolje  Ilar.  Ruvarac  u  Glasniku 
srpskoga  učenoga  družtva,  knjiga  XLIX.  (Prilošci  k  objašnjenju  izvora 
srpske  istorije.)  ., 

^  „non  come  vicario  regio;  ma  come  se  fosse  lo  sfesso  7-e".  Lučio,  Mem. 
p.  390. 


213 

muž  u  Bosni.  Na  dvoru  kralja  Dabišc  bijaše  mu  prvo  i  najvaž- 
nije mjesto;  isti  Sigismund,  kada  je  sa  Dabišom  sklopio  djako- 
vački  ugovor,  zahtievao  je  naročito,  da  taj  mir  pismeno  potvrdi  i 
vojvoda  Hrvoje.  I  za  kraljice  Jelene  Grube  prikazuje  se  on  kao 
najznamenitija  osoba  na  bosanskom  dvoru;  a  sigurno  bijaše  i  nje- 
gova zasluga,  da  iza  Dabiše  i  Jelene  nije  na  priestolje  bosansko 
došao  ni  Sigismund  ni  Tvrtko  II.  Tvrtković,  već  Stjepan  Ostoja. 
Ovomu  je  zato  bilo  vazda  bditi,  da  si  uzdrži  sklona  i  prijazna  toga 
.bosanskoga  „Warwicka",  ako  je  htjeo,  da  duže  vremena  ostane 
na  bosanskom  priestolu.  Spomenuti  valja  još,  da  je  Hrvoje  bio 
vjere  patarenske,  a  vlast  mu  se  je  kasnije  sterala  od  Zvečaja  i 
Jajca  na  Vrbasu  i  Livna  do  jadranskoga  mora,  gdje  je  imao  po 
ženi  važni  grad  Omiš;  napokon  postao  je  i  herceg  spljetski  i  gos- 
podar otoka  Brača,  Hvara  i  Korčule. 

Drugi  znameniti  vclmoža  bosanski  bijaše  vojvoda  Sandalj  Hranič. 
Zanj  se  kaže,  da  je  bio  „vladar  živahna  duha  i  oštra  uma,  a  uza 
to  veoma  Ijubezan".*  Bio  je  sin  vojvode  Hranje  Vukovića,  a  si- 
novac slavnoga  Vlatka  Hranića,  te  je  uticao  u  poviest  Bosne  od 
g.  1394 — 1435.  Izprva  bijaše  vlastehn  u  pravoj  (gornjoj)  Bosni; 
nu  iza  pada  Sankovića  zavlada  humskom  zemljom,  koju  kasnije 
razgrani  sve  do  Drine.  Imao  je  dva  brata,  Vukca  i  Vuka.  Oko 
g.  1400.  oženi  Katarinu,  kćer  bana  Vuka  Vukčića  i  banice  Anke, 
te  postade  tako  rodjak  vojvodi  Hrvoju  Vukčiću.  Kao  •  što  je  Hr- 
voje u  sjeverozapadnih  predielih  bosanske  države,  tako  je  on  u 
Humu  gospodovao  malo  ne  kao  samostalan  vladar.  I  on  bijaše 
vjerom  pataren.  Njegova  vlast  steraše  se  do  mora ;  u  njegovoj  se 
vlasti  spominju  gradovi  Blagaj,  Kukanj,  Nevesinje,  Ključ,  Goražda, 
Vjenačac  i  drugi. 

Treći  napokon  ugledni  velmoža  bijaše  glasoviti  knez  Pavao 
Badinovlć.  Njegova  vlast  bijaše  takodjer  prvotno  u  pravoj  Bosni 
medju  Bosnom  i  Drinom,  gdje  stolovaše  u  gradu  Borcu  (Borac 
kod  današnje  Vlasenice),  imajući  uza  to  u  svojoj  ruci  i  majdane 
u  Olovu  i  trg  Praču,  gdje  no  sagradi  grad  Pavlovac.  Po  padu 
Sankovića  (1391.)  zauze  velik  dio  nekadanje  kneževine  Travunje, 
poimence  grad  Trebinje  i  čest  župe  konavoske.  Otac  Pavlov,  po 
imenu  Radin  Jablanić,  bijaše  ugledna  osoba  na  dvoru  kralja  Stje- 

*  „Sandagl  fu  un  principe  di  spirito  vivo,  đi  raggionamento  forte  et  di 
molta  delicatezza" .  Rački ,  Bogomili  i  patareni.  (Bad,  VIII.  pag.  136, 
nota  2). 


214 

pana  Tvrtka  I. ;  pa  i  sam  Pavao  Radinović  proživi  kao  diete  mnogo 
vremena  uz  kralja  Tvrtka.  To  svjedoče  i  Dubrovčani  u  jednom 
pismu  od  30.  studena  1400.,  kada  pišu  knezu  Pavlu:  „Koliko 
je  plemenite  i  uzmožne  gospode  danas  u  Bosni,  nemnimo  da  bolje 
zna  ovozi  od  tebe.  Jer  si  zivjel  od  mala  djetete  na  dvoru  sveto- 
pocivsago  kralja  Tvrtka  i  on  tebe  imaše  i  drzase  koliko  svoje  diete, 
ter  si  vješt  svemu.^'-  ^  Ugled  kneza  Pavla  Radinovića  podiže  se  još 
većma,  kada  je  novi  kralj  Stjepan  Ostoja  uzeo  njegovu  rodjakinju 
Kujevu  za  ženu.  Tim  je  medjutim  takodjer  i  sam  Ostoja,  mnogo 
dobio,  jer  je  postao  rodjak  toli  pažena  i  znamenita  muža.,  Pavao 
Radinović  imao  je  dva  sina:  Petra  i  Radosava,  koji  se  po  njem 
prozvaše  Pavlovići. 

Osim  ovih  muževa,  koji  su  Ostoji  do  priestola  pomogli,  bijaše 
za  cielo  i  drugih  velmoža  u  Bosni ,  a  napose  u  Usori ,  Soli  i  Po- 
drinju,  na  koje  se  bješe  novomu  kralju  obazirati.  Da  se  uzdrži  na 
priestolu,  bilo  mu  je  ovim  boljarom  ugadjati  i  popuštati;  jedino 
tako  mogao  se  je  u  njihovu  pomoć  pouzdavati,  ako  bi  mu  se  bilo 
sraziti  budi  sa  Turci  budi  sa  kraljem  Sigismundom.  Stjepan  Ostoja 
povjeri  se  u  istinu  sasvim  svojim  velmožam,  a  napose  Hrvoju,  koji 
u  to  vrieme  gospoduje  gotovo  sam  kao  kralj,  dočim  je  Stjepan 
Ostoja  puka  sjena.  Hrvoje  ravna  i  vanjskom  politikom:  on  na 
stoji,  da  u  Hrvatskoj  i  Dalmaciji  prevlada  bosanski  upliv,  on  je 
na  čelu  protivnika  Sigismundovih,  on  najviše  radi,  kako  bi,  do  ugar- 
skoga i  hrvatskoga  priestola  pomogao  kralju  napuljskoi^  Ladi- 
slavu.  Zato  se  i  ponosno  piše  „veliki  vojvoda  kraljevstva  bosan- 
skoga] glavni  namjestnik  preblagih  vladara,  kralja  Ladislava  i  Ostoje.'^ 

Ostoji  je  u  istinu  trebalo  pomoći  Hrvojeve.  Čuvši  naime  Sigis- 
mundo,  što  se  bješe  u  Bosni  zgodilo,  da  je  naime  u  prkos  ugovoru 
djakovačkomu  postao  kraljem  Bošojak  Stjepan  Ostoja,  a  smatra- 
jući uza  to  ,  da  ga  ide  vrhovna  vlast  nad  Bosnom,  podiže  vojsku 
i  provali  još  iste  g  1398.  u  Bosnu  do  grada  Vrbasa,  koji  je  stojao 
iznad  današnje  Banjaluke.  Nu  sreća  mu  nije  poslužila;  on  morade 
uzmaknuti,  a  Hrvoje  udari  za  njim  na  dubičku  županiju,  te  pri- 
druži  taj  trokut  med  Savom  i  Unom  bosanskoj   državi.  ^    Čini  se, 

^  Pucić,  Spom.  srp.  I.  p.  33.  Na  drugom  mjestu  opet  mu  Dubrovčani  pišu : 
„jer  ste  svakomu  dobromu  zakonu  vješt,  jer  ste  vi  od  starih  gospod  bo- 
sanskih, a  učenik  dobri  slavnoga  spomenuća  gospodina  kralja  Tvrtka".  Op. 
cit,  p.  60. 

^  Kački,  Pokret  na  slav.  jugu.  (Rad  IV.,  p.  32). 


215 

da  su  ovaj  put  Sigi  srnu  nčl  ove  Čete  i  u  iztočnu  Bosnu  provalile,  da 
otmu  Stjepanu  Ostoji  oblast  Usoru;  nu  i  ovdje  prodjoše  po  zlu, 
jer  Bošnjaci  ostadoše  pobjednici,  a  Usora  ostade  i  na  dalje  uz 
Bosnu.  ^  Da  se  je  Ostoja  od  Sigismunda  obranio,  bijaše  najveća 
zasluga  Hrvojeva.  Zahvalan  s  toga  izdade  mu  Ostoja  8.  prosinca 
1400.  povelju,  kojom  podieli  njemu  i  sinu  mu  knezu  Balši  „grad 
hlivanski  i  sa  svom  župom  i  s  dohodci  i  trgovinami".  Svjedoci  i 
ručnici  ovoj  darovnici  bijahu  vlastela  iz  Bosne,  Huma,  od  Usore, 
Podrinja  i  dolnjih  krajeva;  a  to  svjedoči,  da  su  u  to  vrieme  sve 
zemlje  bosanske  bili  u  vlasti  Ostojinoj.  ^ 

Suzbiv  Sigismunda  ćutio  se  je  Ostoja  nešto  sigurniji  na  prie- 
stolu.  Sa  iztočne  strane,  sa  turske  naime,  nebijaše  ovaj  čas  za 
Bosnu  ozbiljne  pogibelji.  Čini  se  dapače,  da  je  Bajazit  iza  provale 
početkom  g.  1 398.  živio  sa  Bošnjaci  na  miru,  te  ih  podupirao  proti 
kralju  Sigismundu  na  korist  kralja  Ladislava.  To  bi  se  medju 
inim  moglo  poslutiti  i  iz  jednoga  pisma  Dubrovčana  od  8.  travnja 
1400.  vojvodi  Hrvoju,  gdje  pišu:  „Jer  veličestvo  ti  piše,  jer  se 
tuži  gospodin  kralj  Ostoja  na  nas,  a  govoreć,  jer  naši  Dubrovčane 
na  Drieveh  ustavili  su  pos/e  iuracle  i  nedali  im  preko  mora  liojfi.'-^  ^ 
Ostoja  je  dakle  bio  kivan  na  Dubrovčane,  što  nisu  pustili  turske 
poslanike  preko  mora,  a  sigurno  se  nebio  ljutio,  da  nije  bio  pri- 
jatelj Turkom.  U  ovo  dakle  vrieme  nije  se  Ostoji  bilo  bojati  Tu- 
raka, a  nešto  kasnije  još  manje,  jer  je  sultanu  Bajazitu  bilo  poći 
u  Aziju,  da  tamo  bije  krvav  boj   sa  Timur-lenkom. 

Prvih  dakle  godina  Ostojina  vladanja  (1398 — 1400.)  čini  se,  kao 
da  se  je  Bosna  ponešto  pomogla.  Ostoja  bijaše  doduše  tek  po  imenu 
kralj,  dočim  je  Hrvoje  sve  sam  radio  uz  pripomoć  ostalih  velmoža. 

'  Da  je  u  banovini  Usori  bilo  boja,  sudim  po  povelji  Ostojinoj  od  15.  sieČnja 
1399.,  gdje  se  veli:  „Pisano  na  Usori  va  slavnoj  nasoj  vojsci  u  Lisnici. 
(Lješnica  ili  Lisnica,  pritok  Bosne  iznad  rieke  Usore).  Ovom  zgodom  bi- 
jahu uz  Ostoju:  vojvoda  Hrvoje,  knez  Pavao  Eadinović,  vojvoda  Sandalj, 
vojvoda  Pavao  Klešić,  vojvoda  Vukašin  Milatović,  vojvoda  Vlatko  Tvrt- 
ković  i  drugi.  Mikl.  Mon    serb.  p.  233. 

*  Mikl.,  Mon    serb.  p.  247. 

^  Pucić,  Spom.  I.  p.  28.  Godine  1398.  dne  2.  lipnja  tuži  se  kralj  Sigismundo 
iz  grade  Požege  žiteljem  trogirskim:  „sciatis  nos  veridico  accepisse  ex 
relatu,  quod  Hervoya  vot/voda  veluti  perfidus  alumnus  proditionis  ductus 
malignitate .  . .  seipsum  in  coetum  infidelium  crucis  Christi  Turcorum  vi- 
delicet  connumerare  et  coadunare,  nostrique  et  sacrae  coronae  regiae 
fideles  in  regno  Bosnae  offendere  et  expugnare  proponeret  toto  nisu". 
Lučio,  de  regno  Dalm.,  p.  258, 


216 

Pitanje  je  samo  bilo,  hoće  li  ta  sloga  medju  kraljem  Ostojom  i 
Hrvojem,  zatim  medju  pojedinim!  velmožami  dugo  potrajati;  neće 
li  možda  kralju  dodijati  premoć  Hrvojeva,  i  neće  li  ostale  velmože 
poželjeti,  da  podiele  vlast  sa  Hrvojem? 

V 

Činilo  se  je,  da  do  toga  ipak  doći  neće.  Politika  Hrvojeva,  koji 

je  stupiv  u  stope  Stjepana  Tvrtka  I.,  Ivana  Paližne  i  Ivana  Hor- 

vata  svimi  silami  pregnuo,  da  se  Sigismundov  upliv  ne  samo  sasvim 

iztisne  iz  Bosne,  nego  da  se  pod  stiegom  kralja  Lađi  slava  pridruži 

Bosni  na  novo  Hrvatska  i  Dalmacija,  postizavala  je  svakim  danom 

sve  to  veće  uspjehe.  Već  u  lipnju    1401.    pozove   vojvoda   Hrvoje, 

„obćeniti  namjestnik   kralja   Ladislava   i    Ostoje"    grad   Zadar,    da 

podigne  stieg  kralja  Ladislava  i   da   prisegom    potvrdi,    da   će   biti 

vjeran  istomu  kralju;  a  on  će  zato  priseći  Zadranom   zajedno    „sa 

svojim  jedincem  (Balšom),  sa  svojom  ženom    (Jelenom),    s  braćom 

i  prijatelji,  naime  s  Dragišom,  bratom  Vojslavom,  Vojkom,  vojvodom 

Petrom,  Tvrtkom  i  bratom  mu  Vojkom,  da  će  ih  braniti  proti  svim  i 

svakomu". ^^  Malo  zatim  pristade  Zadar,  bivši  prije  od  dalmatiuskih 

gradova  Sigismundu  najvjerniji,  uz  Bosnu  i  Ladislava,   te   postade 

kasnije  središtem  Ladislavove  stranke  u  Dalmaciji.  Iste  godine  desio 

se  je  kralj  Stjepan  Ostoja  u  hrvatskom  gradu  Kninu;  a  malo  zatim, 

kad  je  kralj  Sigismundo  čamio  u  zatvoru,  bijaše  Stjepan  Ostoja  već 

toli  moćan,  da  je  smierao  u  dalmatinskom  primorju  sagraditi  »tvr- 

djavu  s  lukom". ^'  Godine  1402.    dne    13.    svibnja    desili   su    se   u 

gradu  Sinju  na  cetinskom  polju  kod  vojvode  Hrvoja  i  šurjaka  mu 

Ivaniša  Nelipića  poslanici  grada  Šibenika,  te  pošto  su  se  poklonili 

vlasti    bosanskoj,  potvrdiše  im    oba   velmože  u   ime  kralja   Ostoje 

sve  stare  sloboštine  i  povlastice. ^^  Istom   prilikom   potvrdi    Hrvoje 

i  povlastice  Trogira,  kojega  su  se  poslanici  takodjer  tada    desili  u 

Sinju,  obrekavši  poslanikom    obiju    obćjna,    da.  će    štovati    prava  i 

povlasti  njihove,  pa  i  potvrdu  njihovu  izhoditi   kod    kralja    Ostoje, 

^'^  Lucius,  de  rogno  Dalra.,  p.  259.  „Nos  promittimus  cum  prefata  fide  nostra 
militari,  quod  serenisšimus  dominus  noster  rex  Ostoja  Bosnae  vult  iurare, 
.  .  .  quod  iiunquam  in  vita  sua  .  .  .  RaČki,  Pokret.  (Had  IV.  p.  39). 

^^  „unum  fortilicium  ad  mare  cum  portu",  Jjjubić,  Mon.  Slav.  meriđ.  IV., 
p.  460 — 461.  Još  10.  lipnja  1399.  bjehu  Mletčani  Stjepana  Ostoju  imeno- 
vali svojim  građjaninom.  Ljubić,  op.  cit.  p.  420. 

^'^  Nos  Hervoije  regnorum  Easie  et  Bosne  dominus  voijvoda,  nec  non  Joan- 
nes  inter  cetera  Cetine  atque  Clisie  comes,  per  serenissimum  principem 
dominum  Ostojam  .  .  .  ad  partes  Dalmatie  et  Croatie  pro  reformandia 
certis  negociis  deputati  .  .  .    Ljubić,  op.  cit.  IV.  p.  461. 


217 

a  i  kod  kralja  Ladislava  u  onom  slučaju,  ako  bi  ovaj  kada  u  Hr- 
vatsku i  Dalmaciju  došao. ^^  Kralj  je  Stjepan  Ostoja  zbilja  malo 
zatim,  deseć  se  pod  Visokim  u  Bosni,  poveljom  od  15.  lipnja  iz- 
punio  Hrvojevo  obećanje.^* 

S  ovih  uspjeha  bijaše  kralj  Stjepan  Ostoja  veoma  zadovoljan. 
Misleći  naime ,  da  kralj  Ladislav  nikada  glavom  u  Hrvatsku  i 
Dalmaciju  doći  neće,  nežacaše  se  raditi  pod  stiegom  njegovim,  jer 
se  nadaše  pouzdano,  da  će  tako  obnoviti  vlast  kralja  Tvrtka  u 
Hrvatskoj  i  Dalmaciji.  Samo  nešto  ga  je  ljuto  peklo.  Grad  Du- 
brovnik, taj  znameniti  emporium  uz  hrvatsku  obalu  jadranskoga 
mora,  nehtjede  ni  čuti,  da  bi  vjerom  krenuo  kralju  Sigismundu, 
smatrajući  prema  svojim  interesom  posve  pametno,  da  je  bolje 
priznavati  vrhovnu  vlast  udaljenoga  kralja  hrvatsko  -  ugarskoga, 
nego  li  kralja  napuljskoga  ili  tija  bosanskoga,  najbližega  susjeda 
svoga. 

Već  bi  spomenuto,  kako  je  kralj  Stjepan  Dabiša  živio  u  liepu 
sporazumku  sa  dubrovačkom  obćinom,  i  kako  joj  je  g.  1391.  žu- 
pan Beli  jak  Sanković  darovao  cielu  župu  konavosku  sa  Dolnjom 
Gorom  i  gradom  Sokolom,  tako  da  se  je  kotar  ove  obćine  sterao 
sada  od  Cavtata  do  Boke  kotorske.  I  kralj  Stjepan  Ostoja  po- 
stavši vladar  Bosni  prijaše  izprva  Dubrovčanom  u  svem.  Umah  g. 
1399.,  deseć  se  u  Usori  „va  slavnoj  vojsci  u  Lisnici,"  izdade  im 
15.  siečnja  važnu  povelju,  kojom  im  darova  sve  primorje  Dubrov- 
niku na  sjeveru  do  zaljeva  Kleka,  naime  „zemlje  od  Kurila  do 
Stona." ^^  Od  darovanih  sel&  i  zaselaka  spominjemo  samo  Osojnik, 
Orašac,  Trsteno,  Mrčevo,  Slano,  Trnovo,  Podgoru,  Ošlje  i  Topolu, 
da  bi  si  mogli  predstaviti  obseg  darovane  zemlje.  Da  bi  ova  da- 
rovnica još  više  vriedila,  izdade  Ostoja  malo  zatim  5.  veljače  1399. 
Dubrovčanom  drugu  povelju,  kojom  im  potvrdi  u  obće  sve  njihove 
povlastice.  Na  ovoj  povelji  podpisani  su  kao  ručnici  i  svjedoci  voj- 
voda Hrvoje,  vojvoda  Sandalj,  vojvoda  Pavao  Klešić,  knez  Pavao 
Radinović  i  drugi,  što  svjedoči,  da  je  kralj  radio  u  sporazumku 
sa  svojimi  velmožami.^®  U  znak  hvale  i  ljubavi  za  tolike  darove 
obećaše  Dubrovčani  Ostoji,    da  će  mu  plaćati  dohodak,  što  su  ga 

»»  Rački,  Pokret  (Rad  IV.  p.  45). 
»*  Rački,  Pokret  (Rad  IV.  p.  46) 
>5  Mikl,  Mon.  serb.  p.  233. 
1«  Mikl,  Mon.  serb.  p.  235—237. 


218 

davali  kralju  Tvrtku,  a  k  tomu  ga  25.  veljače  1399.  učiniše  vla- 
stelinom ili  gradjaninom  obćine  svoje  i  darovaše  mu  u  svom  gradu 
palaču,  koja  je  prije  bila  vlastelina  Marina  Bunića.^'  Buduć  pako 
da  je  kod  darovnica  i  povelja,  izdanih  Dubrovčanom,  najviše  ra- 
dio i  nastojao  upravo  vojvoda  Hrvoje,  to  imenovaše  Dubrovčani 
25.  veljače  1399.  i  njega  svojim  vlastelinom  i  viećnikom,  te  mu 
darovaše    palaču  u  svom   gradu  za  njega  i  za  njegove   potomke. ^^ 

Ovako  je  Dubrovnik  pod  konac  14.  stoljeća  milošću  bosanskih 
bana,  vojvoda  i  kraljeva  stekao  sve  primorje  od  zatona  Kleka  do 
Boke  kotorske  i  tim  znatno  razgranio  vlast  svoju.  Bosanski  su 
vladari  sve  činili,  da  mu  ugode,  pa  i  na  štetu  svoje  države,  jer  im 
ostade  sada  samo  ono  malo  primorja  Neretvi  na  sjeveru  do  Ce- 
tine. Osobito  je  Ostoja  mitio  Dubrovčane,  nadajuć  se  pouzdano, 
da  će  oni  priznati  vrhovnu  vlast  bosansku.  Pa  kada  su  mu  g. 
1400.  poslanici  dubrovački  donieli  srbski  dohodak^  zahtjcvaše  on  u 
istinu,  neka  bi  obćina  dubrovačka  mjesto  ugarske  primila  bosansku 
zaštitu  i  pristala  uz  Bosnu  proti  Sigismundu.^-'  Nu  Dubrovčani  ne- 
htjedoše  ni  čuti  o  tom  i  malo  da  već  tada  nije  došlo  do  očita  ne- 
prijateljstva. U  prkos  tome  neokani  se  Ostoja  svojega  nastojanja, 
neuzevši  na  um,  da  ni  sam  Stjepan  Tvrtko  I.  nije  mogao  uspjeti 
proti  Dubrovniku.  Godine  1402.,  pošto  mu  se  Trogir  i  Šibenik 
bjehu  poklonili ,  pokuša  iznova  sklonuti  Dubrovnik ,  da  mu  se  po- 
kori ;  nu  i  ovaj  put  zaludu.  Dubrovčani  dapače  upravo  u  to  doba 
prisegoše  na  novo  vjeru  Sigismundu  u  ruke  vranskoga  priora 
Mirka  Bubeka  i  biskupa  Eberharda;  a  Bosni  učiniše  samo  tu  kon- 
cesiju, da  se  nisu  miešali  u  razmirice  bosansko  -  ugarske  i  da  su 
zapovjedili  svojim  oblastim,  neka  nikoga  od  protivnika  kralja 
Ostoje  iz  Bosne  neprimu  na  zemljište  dubrovačko. ^'^  Ostoji  dade 
se  to  veoma  na  žao  i  odluči  osvetiti  se  Dubrovčanom,  čim  mu  se 
zgoda  pruži. 

U  to  se  u  Dalmaciji  i  u  Hrvatskoj  spremaše  trudom  Hrvojevim, 
kako  da  se  dočeka  i  primi  kralj  napuljski  Ladislav,  koji  je  sada 
zbilja  dolazio,  da  po  želji  svoje  stranke  zamieni  Sigismunda  na 
ugarskom  i  hrvatskom  priestolu.  Osobitcf  se  u  gradu  Zadru  sabirahu 
svi  pristaše  njegovi,  došavši  iz  Ugarske,  Hrvatske  i  Bosne.  Hrvoje 

1'  Mikl.,  Mon.  serb.  p    239. 
"  Mikl.,  Mon.  serb.  p.  237. 

•^  Eački,  Pokret   (Rad  IV.  p.  41). 

'«  Eački,  Pokret    (Rad  IV.  p.  47). 


219 

bješe  došao  već  u  srpnju  1403.  S  njim  bijaše  njegov  šurjak  Ivan 
Nelipić,  knez  cetinski  i  mnogo  bosanskih  plemića,  „ljudi  stasa  ne- 
obična". Od  ugarskih  veHkaša  dodjoše:  palatin  Detrik  Bubek,  pri- 
mas ugarski  Ivan  Kanižaj,  Ivan  kaločki  nadbiskup  i  više  biskupa. 
Pošto  je  napokon  i  sam  Ladislav  iz  Napulja  doplovio,  obavi  se  5. 
kolovoza  1403.  svečano  krunisanje  u  gradu  Zadru.  Krunio  jeLadislava 
ugarski  primas,  ostrogonski  nadbiskup  Ivan  Kanižaj,  i  to  kako 
neki  misle,  starom  krunom  Zvonimirovom.  Poslie  krunisanja  pre- 
dana bi  Laclislavu  kano  zakonitomu  kralju  Dalmacija  i  Hrvatska 
sa  svimi  gradovi,  kotari  i  medjami.^^ 

Sakupljeni  u  Zadru  velmože  nadahu  se  pouzdano,  da  će  na  kru- 
nisanje doći  i  bosanski  kralj  Stjepan  Ostoja.  Ali  njega  nebi.  Njega 
kao  kralja  bosanskoga  veselilo  je  doduše  gledeći,  kako  se  slabi  u 
Hrvatskoj  i  Dalmaciji  vlast  Sigismundova,  pa  je  zato  i  pristao  uz 
Ladislava  uvjeren,  da  ovaj  i  onako  nikada  u  ove  zemlje  doći  neće; 
nu  upravo  a  toga  nije  imao  baš  osobita  razloga  ,  da  se  raduje  kru- 
nisanju Ladislavovu,  koji  je  tim  sve  nehotice  postao  pobornikom  strogo 
bosanskih  interesa  u  Hrvatskoj  i  Dalmaciji.  K  tomu  se  Ostoja  nije 
ni  najmanje  mogao  osobito  veseliti  velikoj  slavi  i  ugledu,  do  kojega 
se  bješe  popeo  njegov  podanik  Hrvoje,  tim  manje,  što  se  je  u  to 
vrieme  pročulo,  da  se  Hrvoje  nebi  mario  odreći  patarenstva  i  da 
bi  postao  kršćaninom,  samo  kada  bi  ga  kralj  (Ladislav)  učinio 
glavom  Bosne.  ^^  Kloneć  se  zato  veoma  niudro  Zadra  i  tamošnjih 
svečanosti ,  da  nebi  ovim  u  istinu  priznao  vrhovnu  vlast  kralja 
Ladislava,  naumi  Ostoja  obću  pometnju  i  strah  protivnika  napulj- 
skoga  kralja  upotriebiti  sada  na  svoju  korist  i  osvetiti  se  neharnim 
Dubrovčanom.  Tim  je  mislio  i  dosadanje  svoje  saveznike  uputiti, 
da  radi  tobože  za  zajedničku  stvar,  tim  većma,  što  se  Dubrovnik 
nije  htjeo  pokoriti  Ladislavu,  nego  je  dapače  Korčulane  i  Kotorane 
od  toga  odvraćao. 

Da  bi  imao  dovoljna  povoda  za  rat,  zahtievaše  Ostoja  od  Du- 
brovčana: prvo  da  mu  izruče  odmetnike  Pavla  Radišića  i  Pavla 
Klešića,  koji  bjehu  pred  njim  u  Dubrovnik  pobjegli  i  tamo  utočište 

»1  Eački,  Pokret  (Ead  IV.  p.  65). 

^^  U  pismu  tajnika  Matije  od  sv.  Miniata  stoji:  „Homo  ipse  (Chervoya)  pata- 
nus  est,  sed  datur  ordo,  ut  dominus  ....  Cardinalis  chrismate  eura  con- 
firmet,  et  reducet  ad  lucem  vere  salutis ;  et  sic  ipse  iam  assentiri  videtur 
suh  spe,  ut  dominus  rex  ipsum  constituat  marchionem  in  partihiis  Bossine". 
Bački,  Ead  IV.  p.  59. 


220 

našli;  drugo  da  mu  vrate  „Primorje",  zemlju  naime  od  Kurila  do 
Stona,  koju  im  bješe  sam  darovao,  i  ine  zemlje,  što  su  im  dala 
bosanska  gospoda ;  napokon  da  ga  pripoznaju  za  svoga  vrhovnoga 
gospodara.  Pošto  Dubrovčani  na  to  nepristadoše,  digne  vojsku  i 
posta\a  joj  za  vodje  vojvodu  Radiča  Sankovića,  koji  je  još  od  g. 
1398.  bio  opet  slobodan,  zatim  Sandalja  Hranića  i  kneza  Pavla 
Radinovića. 

Boj  medju  Bosnom  i  Dubrovnikom  vodio  se  je  negdje  medju 
kolovozom  i  listopadom  godine  1403.  Bosanska  vojska  brojila  je 
8000  momaka,  ali  samih  neizvježbanih  ljudi  i  novaka;  dočim  je 
Dubrovnik  imao  tek  4000  vojnika,  nu  ovi  su  bili  dobro  oružani  i 
vješti  veterani.    Potankosti  rata    nisu  poznate;    znade  se  samo,   da 

V 

se  je  vojevalo  oko  Brgata  i  Sumeta,  te  da  je  Dubrovčanom  bilo 
tiesno,  pošto  su  bili  poslali  poslanika  Marina  Budačića  u  Zadar, 
da  traži  pomoć  u  kralja  Ladislava.  Nu  pošto  ih  ovaj  kao  svoje 
neprijatelje  odpravi,  a  vojska  bosanska  sve  Primorje  osim  utvr- 
djenih  mjesta  zauzme,  nebijaše  im  druge,  nego  da  se  uteku  kralju 
Sigismundu,  da  im  kao  svojim  vjernim  podanikom  pomogne.^'  U 
to  ime  odaslaše  poslanstvo  pred  zakonitoga  si  kralja,  koje  medju- 
tim  dodje  prekasno. 

Stjepan  Ostoja  nije  se  baš  osobito  radovao  pobjedi  nad  Dubrov- 
čani. Nije  se  toliko  bojao,  što  će  ga  ovi  što  ljuće  opadnuti  pred 
Sigismundom;  njega  se  je  više  kosnulo,  kada  je  dočuo,  da  je  Si- 
gismundo  svladao  svoje  protivnike  u  Ugarskoj  i  da  se  sprema  na 
jug.  U  Ladislava  Napuljskoga  i  u  Hrvoja  nije  mu  se  bilo  pouz- 
dati, ta  ovi  su  radili  samo  za  sebe  ;  a  što  će  on  jadan  sam  činiti, 
ako  Sigismund  provali  u  Bosnu,  osobito  sada,  gdje  se  je  toli  krvno 
zavadio  s  Dubrovnikom.  Strah  pred  Sigismundom,  nepouzdanje  u 
slavičnoga  Hrvoja  i  nestalnoga  Ladislava,  a  i  nada,  da  će  možda 
ipak  uspjeti  proti  Dubrovčanom,  sve  to  ukriepi  njegovu  odluku, 
da  se  sa  pobjednikom  Sigismundom  izmiri.  Odluku  njegovu  po- 
spješi sam  Sigismundo,  poslavši  do  njega  još  negdje  u  rujnu  1403. 
raačvanskoga  bana  Ivana  Morovićkoga,  da  ga  primami  na  njegovu 

^^  Ovaj  r^t  opisuje  na  široko  dubrovački  povjestnik  Gj.  Eesti  ili  Rastić  u 
svojoj  rukopisnoj  :  croniche  di  Ragusa.  Nje^a  se  vjerno  drži  Rački  u 
Radu  IV.  str.  69  i  70.  Sudeć  medjutim  po  izvadku,  što  ga  je  priobćio 
Pucić  u  uvodu  svojim:  „Srpskim  spomenikom",  dubrovački  je  povjestnik 
odviše"  mutan  izvor  za'  ovu  dobu,  te  mu  se  smije  samo  u  najglavnijili 
stvarih  donekle  vjerovati. 


221 

stranu.  Potankosti  dogovora  nisu  poznate;  ali  je  sigurno,  da  je 
Ostoja  bana  Ivana  jedva  dočekao  i  da  se  je  sa  Sigismundom 
brzo  izmirio,  priznavši  ga  za  svoga  vrhovnoga  gospodara.  ^* 

Prekret  Ostojin  smete  u  prvi  čas  sve  njegove  dosadanje  prija- 
telje i  protivnike.  Kralj  Ladislav  Napulj ski  misleći,  da  je  tim  Osto- 
jinim  Činom  svaka  mogućnost  prestala,  da  bi  mogao  ostati  vladar 
Hrvatskoj  i  Dalmaciji,  ostavi  još  u  listopadu  1403.  Dalmaciju  i 
odplovi  put  Napulja.  I  Dubrovčani  se  prepadoše  znajući,  da  ih 
Sigismundo  neće  sada  tako  voljno  uslišati,  pošto  je  u  Ostoji  našao 
prijatelja  i  podanika.  Nu  najviše  žestio  se  je  Hrvoje,  pošto  mu 
se  sa  nevjere  Ostojine  bjehu  sve  osnove  razbile.  U  svom  gnievu 
gorio  je  sav  od  osvete,  pa  se  s  toga  nije  kratio  složiti  sa  Dubrov- 
nikom na  zator  Stjepana  Ostoje.  Tako  se  zgodi,  da  je  najodluč- 
niji pristaša  Ladislavov  stupio  u  savez  sa  najgorljivijimi  podanici 
kralja  Sigismunda  na  propast  kralja  Ostoje.  Hrvoje  nadaše  se, 
da  će  ga  Dubrovčani  izmiriti  sa  Sigismundom,  a  Dubrovčani,  da 
će  ih  Hrvoje  osvetiti  od  neharnoga  Ostoje  i  vratiti  otete  im  zemlje. 
Pred  ovim  savezom  strepio  je  Ostoja  kao  i  pred  silom  Sigismun- 
dovom.  Zato  je  nastojao,  da  se  najprvo  nagodi  ma  kako  sa  Hr- 
vojem,  a  onda  preko  njega  sa  Dubrovčani.  Već  26.  prosinca  1403. 
bilo  je  nade,  da  će  se  Hrvoje  izmiriti  s  Ostojom,  jer  ovoga  se  dana 
zahvaljuju  Dubrovčani  Hrvoju,  što  im  je  pisao,  „da  s  kraljem 
bosanskim  stoji  na  to ,  kako  bi  mogla  _ dobrota  biti'*.  ^^  Ostoja 
je  uza  to  gledao,  kako  bi  takodjer  stare  svoje  protivnike  i  odmet- 
nike primirio;  zato  još  početkom  siečnja  1404.  dozvoli  patarenu 
vojvodi  Pavlu  Klešiću,  desećemu  se  u  Dubrovniku;  da  se  vrati 
kući  u  Bosnu.  Ujedno  mu  povrati  njegov  grad  u  Glamoču  (Dla- 
moči),  i  zemlje  na  Duvanjskom  polju  (Dumni)  i  po  ostaloj  Bosni. 
Na  temelju  te  povelje  napisa  djed  bosanske  crkve  u  Janićih  8. 
siečnja  1404.  pismo  dubrovačkomu  knezu  Vlahu  Sorkočeviću  i  po- 

^*  U  povelji,  što  ju  izda  29.  kolovoza  1405.  kralj  Sigismundo  banu  Ivanu 
Morovićkomu,  iztiču  se  te  zasluge  njegove  ovake:  „Quibus  peractis  ibi- 
dem praedictusJoliannes  Banus  pro  nostri  regii  honoris  exaltatione,  illu- 
strem  Principem  Dominum  Ozthojjam  regem  Bozne,  alias  nostre  Celsitudinis 
rebellem,  iuxta  sue  sagacitatis  industriam  et  fidelia  servitia  et  alia  opera 
virtuosa,  ad  nostra  beneplacita  in  tantum  allicere  et  inducere  valuit  et 
scivit,  ut  idem  rex  Ozthoya  familiaris  nostre  celsitudinis  extitit  eiFectus, 
et  cum  cunctis  regnicolis  suis  nostrae  Majestatis  ditioni  sese  subiugavit. 
Fejer,  Codex  dipl.  X.  4,  p.  387—388, 

^^  Pucić,  Spom.  I.,  p.  51. 


222 

šalje  u  Dubrovnik  više  patarena,  po  imenu  starca  Mišljena,  starca 
Ljelka,  Stojana  kršćanina,  Eatka  kršćanina,  Radoslava  kršćanina, 
Radaka  kršćanina  i  Dobrašina  kršćanina,  neka  dovedu  u  Bosnu 
vojvodu  Pavla  Klešića  „i  neka  ga  na  svoje  ruke  postave  u  sve 
njegovo".  ^®  U  pismu  djeda  bosanske  crkve  na  Dubrovčane  ima 
i  ovo  mjesto:  „I  jošte  vam  pravimo  vas  cieća,  jere  nam  ste  bili 
općenici,  jeda  vam  je  takoj  vidjeti  poslati  svoja  dva  vlastelicića  s 
vojvodom  Pavlom  Klešićem  do  kralja,  jeda  biste  koj  sklad  i  mir 
š  njim  učinili,  jere  bi  nam  drago,  da  biste  umiru  prebivali." 

Dubrovčani  su  u  ovaj  par  slabo  mai'ili  za  pomirbu,  tim  manje, 
što  se  je  Hrvoje  opet  odvratio  od  kralja.  Već  15.  siečnja  1404. 
bijahu  njihovi  poslanici  u  Zvečaju  kod  Hrvoja  i  sklopiše  savez 
proti  0  stoj  i  u  tu  svrhu,  da  se  Ostoja  svrgne  s  priestola,  a  mjesto 
njega  da  se  podigne  knez  Pavao  Radisić^  koji  življaše  u  Dubrov- 
niku. Ovaj  Pavao  Radišić,  valjda  vojvoda  ili  knez  patarenske 
vjere,  bješe  već  dulje  vremena  Ostoji  nešto  skrivio,  te  je  pobjegao 
u  Dubrovnik  i  našao  tamo  zaklona.  Dubrovčani  su  ga  hvalih,  „da 
je  dobar  čovjek,  mnogo  uljudan,  razborit",  a  stalna,  nepokolebiva 
značaja.  Hrvoje  se  u  istinu  složi  s  Dubrovčani  i  sklopi  s  njimi 
ugovor  ovoga  sadržaja:  „Mi  gospodin  Hrvoje,  po  milosti  božjoj 
slavni  duk  spljetski  i  velmožni  (veliki)  vojvoda  kraljevstva  bosan- 
skoga i  k  tomu,  i  mi  knez,  vlastele  i  sva  obćina  bogu  Ijubimago 
grada  Dubrovnika  obitujemo  jedna  strana  drugoj,  i  tako  stavismo 
i  složismo  svi  zajedrio  hiti  suprotiva   kralju    Ostoji   na  njegovu  po- 

gibio  i  razsuće  i  prognanje  van  kraljevstva i  zato  mi  Hrvoje 

oceli  obituju  dvignuti  vojske  naše  i  poslati  je  priz  Neretvu  u  hum- 
sku zemlju  i  tuj  va  ime  Hristovo  projaviti  i  proglasiti  Pavla  Ra- 
dišića  kraljem  bosanskim  i  našom  moći  u  svem  uzdržati  ga  i  po- 
magati ga  na  svu  našu  silu;  i  mi  grad  Dubrovnik  takoj e  obitu- 
jemo zajedno  s  gospodinom  Hrvojem  sve  učiniti,  što  moremo  suprotiv 
kralju  Ostoji  a  u  pomoć  rečenomu  gospodinu  Pavlu  Radisiću  po 
moru  i  po  suhu,  po  svih  mjestih  okolo  nas  s  našimi  Ijudmi  i  s 
inimi,  koje  budemo  moći  nagnuti  na  to.  I  jošte  obituje  Dubrovnik 
gospodinu  Hrvoji  ....    moliti   našeg   gospodina   privisokog   kralja 

V 

Zikmunda,  kako  da  ga  stavimo  na  svu  našu  moć  u  milost  u  re- 
čenoga gospodina  kralja,  jere  veće  nere  kralj  Ostoja  moći  će  biti 
vriedan  i  koristan  rečenomu  našemu  gospodinu^.  ^^ 

'^^  Povelju  kraljevu  i  ovo  pismo  vidi  u  Pucića,  Spom.  I.,  p.  50—51. 
2'  Mikl.,  Mon.  serb.  p.  252. 


223 

Ovim  dakle  savezom  imalo  se  je  dvoje  postići :  Dubrovčane  će 
pomagati  Hrvoje,  da  bi  skinuli  s  priestola  0 stoj  u  i  povisili  nanj 
svoga  štićenika  Pavla  Eadišića ;  Hrvoju  će  pako  preporučiti  Du- 
brovčani svimi  silami  svomu  kralju  Sigismundu,  da  ga  primi  u  svoju 
milost  i  da  tako  Ostoja  bude  lišen  ma  i  najmanje  podpore  sa 
strane  ugarsko-hrvatskoga  kralja. 

Saveznici  krenuše  namali  na  posao.  Dok  su  dubrovački  poslanici 
radili  kod  Sigismunda  proti  Ostoji,  sam  Hrvoje  sa  neklmi  boljari 
bosanskimi  diže  vojsku  i  pade  pod  grad  Bobovac,  gdje  no  bijaše 
kralj  Ostoja  sa  ženom  Kujevom;  i  u  kojem  se  čuvaše  kruna  bo- 
sanska. Ostoja  se  nadje  u  velikoj  nevolji.  Uz  njega  pristajaliu  do- 
duše vojvoda  Sandalj  Hranić  i  knez  Pavao  Radinović;  nu  bilo  da 
nisu  ovi  bili  na  okupu  i  spremni,  bilo  da  su  imali  sami  kod  kuće 
posla:  oni  mu  nemogoše  pomoći  poslati,  pa  tako  ga  Hrvoje  čvrsto 
obsjedne  u  Bobovcu.  Ostoja  jedva  sam  umaknu,  ostavi  ženu  Ku- 
jevu  i  djecu  obsjednutu  u  Bobovcu,  te  pohrli  u  Budim  pred  ugar- 
skoga kralja,  moleći  ga  ponizno  i  uzdišući  za  pomoć.  Kralj  ga 
Sigismundo  usliša  i  naloži  banu  mačvanskomu  Ivanu  Morovićkomu, 
neka  skupi  vojsku  i  podje  u  Bosnu,  da  tamo  Ostoji  povrati  priestol. 
Hrabri  i  poduzetni  ban  mačvanski  provali  na  to  u  Bosnu,  i  to  sam 
„sa  svojih  šest  četa  i  svojom  jakom  vojenom  silom''  pohara  zemlje 
i  kotare  Ostoji  nevjernih  velmoža,  te  prodre  sve  do  Bobovca.  Tuj 
raztjera  neprijateljske  čete,  zauzme  grad  i  postavi  unj  ugarsku 
posadu,  koja  je  u  njem  ostala  više  godina. ^^ 

'^  Tandem  nonnuli  magnates  perfiđi  dicti  regni  Bozne  ipsum  regem  Oztho- 
yam  de  dicto  regno  suo  excludere  volentes,  ipsoque  Ozthoya  rege  ea  de 
causa  Budam  ad  nostram  celsitudinem  accedente,  nobisque  gemebunde 
supplicante,  humiliter,  a  nostra  Majestate  auxilium  šibi  dari  postulavit ; 
cuius  Svipplicationibus  regio  favore  inclinati,  eundem  Johannem  Banum 
ad  huiusmodi  facta  expedienđa  et  habilem  et  strenuum  fore  agnoscentes, 
capitaneum  nostri  exercitus  preficiendo  in  subsidium  dictis  regis  Ozthoje 
transmisimus ,  qui  solus  cum  sex  vexillis  suis  propriis  et  valida  sua 
exercituali  potentia  in  dicto  regno  nostro  Bozne  procedendo,  in  tenutis, 
possessionibus  ac  districtibus  prefatorum  perfidorum  Boznensium  spolia, 
incendia  et  alia  damna  perpetrando  castrum  principale  ipsius  regis  Oz- 
thoye  Babulch  vocatum,  ubi  corona  ipsius  regni  Bozne  conservatur,  et 
illustris  Domina  consors  ipsius  regis  Ozthoye  cum  suis  liberis  residentiam 
faceret  personalom,  optinuit  et  ad  manus  suas  recepit  et  applicavit,  que 
iam  a  duorum  annorum  revolutione  citra  pre  manibus  suis  retinetur,  et 
pro  nostra  conservatur  Jklaiestate,  fidelia  obsequia  ibidem  nostre  exhi- 
bens  Maiestati  etc.   Povelja    kralja    Sigismunda,    dana   banu   Ivanu  Mo- 


224 

Vrativši  se  ovako  Stjepan  Ostoja  milošću  kralja  Sigismunda  i 
pomoć] u  bana  Ivana  Morovićkoga  na  svoj  priestol,  najpreča  mu 
je  želja  bila,  da  se  izmiri  sa  svojimi  protivnici,  a  najpače  sa  Du- 
brovčani, za  koje  se  je  i  Sigismundo  zauzeo  bio.  Još  prije  mira 
medju  Ostojom  i  Sigismundom  poslaše,  kako  bi  spomenuto,  Du- 
brovčani svoje  poslanike  kralju  Sigismundu,  da  mu  tuže  Ostoju  i 
da  ga  mole,  neka  naloži  Ostoji,  da  im  vrati  Primorje,  oteto  na  silu, 
i  naknadi  bojne  troškove.  Ali  na  nesreću  svoju  stigoše  poslanici 
prekasno,  kad  se  je  već  Sigismund  bio  izmirio  s  Ostojom;  a  u 
pogodbah  mira  bijaše,  da  Dubrovčani  mogu  slobodno  trgovati  s 
Bosnom  po  starih  poveljah  i  da  drže  sve  zemlje,  koje  su  imali 
pod  kraljem  Tvrtkom,  ali  Primorje,  koje  jim  bješe  sam  Ostoja 
darovao,  da  im  nevrati,  pošto  su  primili  Pavla  Radišića,  Ostojina 
odmetnika.  Uzprkos  ovim  uslovom  trudili  su  se  poslanici  oko  Si- 
gismunda toliko,  da  je  napokon  Ostoji  pismom  naložio,  neka  po- 
vrati Primorje  u  podpunu  vlast  dubrovačku. ^^  Ostoji  bijaše  u  istinu 
stalo,  da  ugodi  svojemu  zaštitniku  i  dobročinitelju,  te  da  se  naravna 
s  Dubrovčani  ;  nu  da  bi  laglje  uspio,  nastojaše  najprije  pomiriti 
se  s  Hrvojem,  da  bi  mu  bio  posrednikom.  Već  početkom  ožujka 
1404.  bijaše  sa  Hrvojem  u  podpunu  skladu,  a  to  je  Hrvoje  svojim 
prijateljem  i  saveznikom  Dubrovčanom  umah  i  doglasio.  Ovi  mu 
na  to  14.  ožujka  1404.  odgovore :  „Razumjesmo,  što  vaša  poštena 
ljubav  napisa,  da  se  je  umiril  s  Vama  kralj  Otsoja,i  da  ste  ga 
primili  za  gospodina,  a  on  vas  za  slugu.  Da  što  nam  Vaša  ljubav 
piše,  da  bismo  i  mi  prijali  mir  s  njime,  a  da  Vam  poručimo,  jer 
ćete  0  tom  raditi  i  nastojati,  mnogo  zahvaljujemo".^*'  U  to  je  sam 
kralj  Ostoja  poslao  ravno  u  Dubrovnik  svoje  ljude,  nudeć  obćini 
mir.  Ova  mu  međjutim  odpiše  14.  ožujka  1404.  i  jednostavno  mu 
doglasi,  što  da  je  kralj  Sigismundo  naložio.  ^^  „Zikmund  odluči  i 
Vam  po  rečenom  poslu  (poslaniku)  poruči  i  upisa:  da  nam  kra- 
lj estvo  ti  naše  zemlje  vrati,  koje  smo  prije  ovoga  rata  imali  i  dr- 
žali, koje  nam  je  kraljevstvo  ti  sa  svom  Bosnom  dalo   i    zapisalo. 

rovićkomu  g.  1405,  (Fejer,  Codex  dipl.  X.,  4.  p.  388).  Na  jednom  nao;rob- 
nom  kamenu  iz  te  dobe  stoji  uklesano:  „i  u  to  vrieme  dojde,  svađi  se 
Ostoja  kralj  s  hercegom  i  z  Bosnom,  i  na  Ugre  poje  Ostoja".  Viestnik 
hrv.  arheol.  družtva,  III.  p.  98. 

^"^  Gjono  Rastić  u  Pucićevih  Spomenicih  srpskih  I.  uvod,  str.  XV. 

3<*  Pucić,  Spom.  I.  p.  52. 

'*'  Pucić,  Spom.  I.  p.  52. 


225 

Vrativ  nam  kraljevstvo  ti  zemlje,  da  imamo  s  kraljevstvom  ti  žiti 
u  ljubavi  i  prijazni'*.  Iza  dužega  priegovaranja  s  kraljem  složiše 
se  napokon  Dubrovčani,  da  će  u  Bosnu  poslati  dva  svoja  pokli- 
sara, po  imenu  Marina  Kabužića  i  Nikolu  Perova  Pucića,  koji  će 
pred  „zborom  bosanske  gospode"  ugovarati  s  kraljem  o  miru.  U 
to  ime  dade  vieće  dubrovačko  svojim  poslanikom  30.  ožujka  1404. 
obsežan  naputak.  ^^ 

Dok  je  kralj  Ostoja  nastojao,  da  se  Dubrovčanom  približi,  gle- 
dao je  Hrvoje,  kako  bi  neke  znatnije  velmože,  koje  su  u  posljed- 
njem ratu  vojevali  uz  0  stoj  u  proti  Dubrovčanom,  opet  s  Dubrov- 
nikom izmirio.  Medju  timi  bijahu  kao  najbliži  susjedi  dubrovački 
najglavniji  vojvoda  Sandalj  Hranić  i  knez  Pavao  Radinović.  Već 
15.  ožujka  1404.  pišu  Dubrovčani  vojvodi  Sandalju,  da  su  primili 
list  od  Hrvoja,  u  kojem  im  je  pisao,  da  puste  na  slobodu  Nenada, 
Sandaljeva  čovjeka.  Oni  su  to  učinili,  ali  im  je  žao,  što  im  San- 
dalj  nije  sam  pisao.  Mole  ga  još,  da  pusti  njihove  sužnje,  koji  su 
u  njega,  i  da  bude  ljubav  medju  njimi,  kako  je  prije  rata  bila." 
Isto  tako  primiše  Dubrovčani  na  Hrvojevu  molbu  i  kneza  Pavla 
Radinovića  za  svoga  prijatelja  i  napisaše  mu  ,u  to  ime  26.  ožujka 
1404.  posebno  pismo,  koje  mu  odnese  njegov  čovjek  Brailo  Te- 
zalović.  ^* 

Utrvši  put  obćoj  pomirbi  sastade  se  po'četkom  travnja  „zbor 
bosanske  gospode"  u  Visokom.  Na  tom  su  zboru  bili  osim  Hrvoja, 
Sandalja  Hranića  i  Pavla  Radinovića  za  cielo  još  i  ovi  velmože: 
vojvoda  Radič  Sanković,  vojvoda  Pavao  Klešić,  bivši  bjegunac  u 
Dubrovniku,  vojvoda  Vukmir  Jurjević  i  knez  Radoje  Radosalić,  a 
napokon  i  djed  bosanske  (patarenske)  crkve  sa  više  svojih  doglav- 
nika. Ostoja  donese  tražbine  Dubrovčana  pred  zbor,  ponajpače  onu, 
gdje  zahtievahu,  da  im  se  vrati  „Primorje",  što  ga  bješe  Ostoja  u 
posljednjem  ratu  osvojio.  Kako  su  bosanski  boljari  ove  tražbine 
uvažili,  nije  poznato ;  ali  već  25.  travnja  javiše  poslanici  u  Du- 
brovnik, da  glede  povratka  Primorja  nedobiše  izvjestna  odgovora. 
Na  ovo  dade  im  dubrovačko  vieće  30.  travnja  nalog,  da  traže  od 
kralja  izvjestan  odgovor,  pak  ako  on  nebi  htio  vratiti  Primorja, 
neka  se  umah  povrate  kući. 

'^  Izdao  ga  je  Pucić  u  Spomenicih  srp.  L,  Primjetbe,  str.  IV — VII. 
^^  Pucić,  Spom.  I.  p.  53. 
^'  Idem,  op.  cit.  I.  p.  54. 

15 


226 

Dogovori  medju  Ostojom  i  Dubrovnikom  u  istinu  se  izjalovise; 
po  svoj  prilici  radi  toga,  što  Ostoja  nelitjede  vratiti  Primorja. 
Razljućeni  Dubrovčani  opet  se  slože  sa  hercegom  Hrvojem  na  pro- 
past Ostoje,  da  ga  krune  liše^  a  na  priestol  bosanski  postave  dru- 
goga sebi  povoljnijega  vladaoca.  Uz  Hrvoja  pristalo  je  više  druge 
vlastele  bosanske;  pače  se  čini,  da  su  se  ovaj  put  iznevjerili  Ostoji 
i  svedjer  dosele  vjerni  mu  Sandalj  Hranić  i  Pavao  Radinović.  Već 
27.  svibnja  1404.  pišu  Dubrovčani  Hrvoju:  „Poslasmo  ove  listo- 
noše  k  našim  poklisarom  na  Ugre,  da  govore  gospodinu  kralju 
Zihnundu  o  svih  zlih  djelih,  što  je  nam  kralj  Ostoja  učinil,  i  o 
svem,  što  će  nam  (koristno)  i  njemu  suprotiv  biti.  Zato  ako 
hoće  gospodstvo  ti  štogod  pisat  našim  poslanikom  i  uvježbati  je, 
da  govore  na  suprotiv  Ostoji,  oni  će  govoriti".  ^^ 

Dok  su  Dubrovčani  opadali  Ostoju  kod  Sigismunda,  radio  je 
Hrvoje  proti  njemu  u  Bosni.  Njegovim  ponajviše  nastojanjem  zgodi 
se,  da  je  napokon  velik  dio  bosanskih  velmoža  odlučio  smetnuti 
Ostoju  te  izabrati  nova  kralja. '^'^  U  to  ime  sastadoše  se  vlastela  bo- 
sanska na  zbor;  po  svoj  prilici  u  Visokom.  Na  zbor  pošalju  i 
Dubrovčani  28.  svibnja  1404.  svoje  poklisare  Paškoj  a  Rastića  i 
i  Marina  Bunića.  Knez  dubrovački  Nikša  Žurković  dao  im  na 
polazku  ovaj  naputak:  da  otidu  k  Hrvoju  i  da  mu  čestitaju,  što 
ga  je  Bog  osvetio  od  neharnoga  Ostoje,  i  da  se  vladaju  Hrvojevim 
svjetom;  ako  bude  tko  proglašen  za  kralja,  neka  ištu  od  njega 
potvrdu  starih  povelja;  ako  H  još  nitko  nije  izabran,  da  ištu  po- 
tvrdu od  vojvode  Sandalja  i  zbora  bosanskoga  s  dopuštenjem  pa- 
tarena; neka  nadalje  pouzdano  i  tajno  reku  Hrvoju:  „Tko  bolji 
za  kralja  od  vas?";  ako  on  nebi  htio,  da  stanu  za  kojega  Kotro- 
manića,  koji  su  gospoda  od  davna,  ili  pako  za  onoga  Pavla  (Ra- 
dišića),  koji  žive  u  Dubrovniku  .  .  ."  ^' 

U  zboru  bosanske  vlastele,  koji  se  bješe  sastao  negdje  počet- 
kom lipnja,  bijaše  dakle  dosta  kandidata  za  priestol:  sam  Hrvoje, 
zatim  Pavao  Radišić,  napokon  više  Kotromanića,  od  kojih  bijaše 
najznamenitiji  Stjepan  Tvrtko  H.  Tvrtko vić,  zakoniti  sin  slavne  uspo- 

^^  Pucić,  Spom.  I.  p.   54. 

*^  Da  je  upravo  Hrvoje  najviše  proti  Ostoji  radio,  svjedoči  jedno  pismo 
mletačko  od  g.  1411.,  gdje  se  kaže:  „Quia  dictus  rex  Hostoia  propter 
potentiam  domini  Charvoie  de  regno  ipso  fuit  expulsus".  Ljubio  Mon.  SI. 
m.  VI.  p.  134. 

^'  Pucić,  Spom.  I.  Primjetbe  IX. 


22t 

mene  kralja  Stjepana  Tvrtka  1.  Pa  upravo  on  bi  prvih  dana  lipnja 
izabran  kraljem  bosanskim.^®  Razkralj  Stjepan  Ostoja,  ostavljen 
od  najglavnijih  velmoža  države  svoje,  zatvori  se  u  tvrdi  grad  Bo- 
bovac,  u  kojem  je  još  od  g.  1403.  bila  ugarska  posada.  Ovdje  u 
zabiti  čekaše  na  zgodan  čas,  da  se  opet  popne  na  priestol  kra- 
ljevski. 

Stjepan  Tvrtko  II.  Tvrtković^  kralj  bosanski  (1404—1408.).  „Ko- 
liko mi  nahođimo  u  knjigah,  jer  od  potopa  svieta  nije  se  sviet  to- 
liko smel  i  vrtel",  tako  pisahu  Dubrovčani  8.  kolovoza  1404.  voj- 
vodi Sandalju  spominjuć  se  burnih  prošlih  godina.  ^^  Nastupom 
medjutim  kralja  Stjepana  Tvrtka  II.  činjaše  se,  da  će  nastati  mir- 
nije doba,  barem  za  grad  Dubrovnik.  Novi  kralj  imao  je  najviše 
zahvaliti  upravo  vojvodi  Hrvoju,  što  ga  bješe  zapalo  prestolje.  Hr- 
voje  se  je  tim  i  ponosio,  te  je  slavodobitan  dojavio  mletačkoj  ob- 
ćini,  da  su  „vlastela  bosanska  složno  sbacila  Ostoju  s  kraljevstva 
i  uzvisila  drugoga,  sina  naime  nekadanjega  kralja  Tvrtka".  Ob- 
ćina  mletačka  primi  medjutim  prilično  ravnodušno  klicanje  Hrvo- 
jevo,  pače  izjavi,  da  i  o  Ostoji  nezna  ništa  van  dobra  kazati,  a 
da  zato  neulazi  u  te  borbe,  nego  da  želi  dobro  i  mir  državi  bo- 
sanskoj.*^ Nu  ipak  se  požuri,  te  imenuje  već  3.  kolovoza  g.  1404. 
Stjepana  Tvrtka  II.  gradjaninom  svojim.*^ 

Stjepan  Tvrtko  II.  bio  je  sasvim  ovigan  o  moćnom  Hrvoji  i 
drugu  mu  Sandalju  Hraniću.  Hrvoje  je  u  obće  bio  u  taj  Čas  naj- 
ugledniji i  najsilniji  muž  izmedju  Save  i  jadranskoga  mora.  On 
bijaše  podpora  dvaju  kralja  i  kraljestva.  Njega  bješe  zahvalni 
Ladislav  još  prije  odlikovao  imenovav  ga  hercegom  ili  dukom 
spljetskim  i  svojim  glavnim  namjestnikom  u  Hrvatskoj  i  Dal- 
maciji, i  darovav  mu  uza  to  grad  Spljet  i  otoke  Brač.  Hvar  i  Kor- 
čulu ;  a  sada  ga  preporuči  isti  kralj  Ladislav  pismom  od  16.  lipnja 

^*  U  jednom  pismu  Dubrovčana  vojvodi  Sandalju  od  16.  lipnja  1404.  čita 
se  ovo :  „  Vsem  počtena  Vaša  ljubav  da  zna,  jer  smo  poslali  naše  vlastele 
i  poklisare  u  Bosnu,  kako  gospodin  herceg  i  Vaša  ljubav  i  drugi  s  vami 
naši  prijatelji  nam  poručiste  .  .  .  ,  i  kom  bili  naši  posli  na  putu,  kazi- 
vaše im  kako  vi  velmože  bjeste  bili  na  kupe  i  ])ake  se  razišli".  Zbor  dakle 
bosanske  vlastele  razišao  se  je  već  prije  16.  lipnja.  Pucić,  Spom.  I.  p.  55. 

=»5  Pucić,  Spom.  I.  p.  56. 

*^  Ljubić,  Mon.  Slav.  merid.  V.  p.  46.  Kralj  Stjepan  Ostoja  bjeŠe  malo  prije 
svoga  svrgnuća  22.  travnja  1404.  podielio  mletačkim  trgovcem  razne  slo- 
boštine u  svojoj  državi.  Idem,  op.  cit,  p.  39 — 41. 

^^  Idem,  op.  cit.  V.  p.  47. 


228 

1404.  mletačkomu  dužđu  Mihajla  Stenu  moleći  ga,  da  bi  poslani- 
kom i  pismom  hercega  Hrvoja,  namjestnika  njegova,  tako  tvrdo 
vjerovao  kao  njegovim  vlastitim.  *^  Po  tom  vidimo,  da  je  upravo 
herceg  Hrvoje  u.  to  doba  bio  pravi  gospodar  zemalja  i  kraljevina 
na  jugu  Save ;  ta  i  kralj  Sigismundo  smatraše  ga  najglavnijim  po- 
bornikom svojim  i  krune  svoje.  *^ 

Uzvisiv  Hrvoje  Stjepana  Tvrtka  II.  na  bosanski  priestol,  bijaše 
mu  prva  briga,  da  šatre  moć  Ostojinih  pristaša  u  zemlji,  i  da  Bosnu 
izmiri  sa  Dubrovnikom.  Gorljivi  pristaše  razkralja  Ostoje  bijahu 
napose  humski  vojvoda  Juraj  Radivojević  i  brat  mu  knez  Vukić. 
Ovim  bijaše  u  ožujku  1405.  toli  tiesno,  da  su  tada  smierali  osta- 
viti svoju  domovinu  i  otići  u  Dubrovnik  sa  svojimi  gospojami  i 
djecom.  ^^  U  isto  vrieme  radilo  se  o  miru  medju  Dubrovnikom  i 
Bosnom.  Dubrovčani  polagahu  osobito  vehke  nade  u  vojvode  Hr- 
voja i  Sandalja  Hrani ća,  zato  im  se  ulagivahu  svakim  načinom. 
Dne  8.  kolovoza  1404.  moli  dubrovački  knez  Nikola  Gundulić  voj- 
vodu Sandalja,  da  svoju  ljubav  prema  obćini  činom  dokaže  i  da 
Dubrovniku  izhodi  što  povoljnije  uvjete  mira.  „Tvoja  vlast  s  bož- 
jom milošću  velika  je",  tako  laska  dubrovački  knez  vojvodi  San- 
dalju,  a  k  tomu  dodaje:  „ Sto  vi  hoćete,  to  će  hotjet  gospodin  kralj 
Tvrtko  i  gospodin  herceg  i  sva  Bosna,  jer  ti  je  bog  tu  milost  dal, 
da  tako  bude".^^  Isto  tako  laskaju  Dubrovčani  i  hercegu  Hrvoju 
u  pismu  od  25.  ožujka  1405.  govoreći  mu:  j,a  znamo,  što  ti  za- 
povjediš u  Bosni,  sve  će  biti"*^;  a  i  knezu  Pavlu  Radinoviću  za- 
hvaljuju se  srdačno  23.  ožujka  1405.,  što  je  njihovim  poslanikom 
„bil  dobri  pomoćnik  pri  gospodinu  kralju  i  hercegu  i  na  svaki  dobri 
put  nastojal".*^ 

Upravo  hercegu  Hrvoju  i  drugo vom  njegovim  imali  su  Dubrov- 
čani zahvaliti,  što  je  kralj  Stjepan  Tvrtko  IL,  deseci  se  na  „Belih 
selištih  u  Trstivnici",    sklopio  s  njimi  24.  lipnja  1405.    za  nje   po- 

*^  Lučio,  Mem.  p.  385.  Hrvoje  je  u  to  vrieme  imao  naslov:  „excellens  do- 
minus  Heruoya,  dux  Spalati,  Dalmatiae,  Croatiaeque  regius  vicemgerens 
(vicarius)  ac  Bosnae  summus  voyuoda,  nec  non  partium  inferiorum  comes". 
Lučio,  op.  cit.  384.  U  to  doba  počeo  je  Hrvoje  i  vlastite  novce  kovati. 

^^  „capitalem  nostrae  maiestatis  emulum,  Hervoyam".  Fejer,  Cod  dipl.  X.  4. 
p.  397. 

'*  Pucić,  Spom.  L  p.  61. 

''*  Idem,  op.  cit.  p.  56. 

'^  Idem,  p.  59. 

*'  Idem,  p.  60. 


229 

voljan  mir.  Svjedoci  i  ručnici  toga  mira  bijahu  vlastela:  herceg 
spljetski  Hrvojc  i  sin  mu  Bal^a  Hercegović,  vojvoda  Sandalj  Hra- 
nić  i  brat  mu  Vukac  Hranić,  knez  Paval  Radinović,  zatim  kne- 
zovi Radoje  Radosalie,  Radoje  Dragosalić,  Batić  Mirković,  Radosav 
Priboj ević,  Vladislav  Daničić ,  Vuk  Rogatić  i  Bjelica  Bjelhanić. 
Kralj  izjavi  svoju  žalost  dubrovačkomu  poslaniku  Nikoli  Gučetiću, 
„što  im  (Dubrovčanom)  rat  zada  i  mir  privrže  i  pravim  njim  veliku 
zlobu  i  štetu  učiniti  povelje  Ostoja,  bivši  kralj  Bosni",  i  obnadje, 
„da  im  je  suprotiv  bogu  i  pravdi  zli  učinil  i  velike  kletve  pobil  i 
zapise*' ;  zatim  primi  Dubrovčane  opet  za  braću  i  prijatelje  i  po- 
tvrdi im  sve  stare  povelje  i  darovnice,  a  napose  onu,  kojom  im  po- 
kloni kralj  Ostoja  ^Primorje"  od  Kurila  do  Stona,  pridodavši  još 
sela  Lisac,  Imoticu  i  Trnovicu,  koja  spadahu  na  Primorje,  a  ne- 
bijahu  poimence  napomenuta  u  Ostojinoj  povelji.  Napokon  na- 
loži kralj  Tvrtko  II.,  da  se  knez  Vukac  Hranić  s  još  jednim  vla- 
stelinom bosanskim  i  sa  dva  Dubrovčana  sastane  na  stanak  u 
Konavlih  ili  Trebinju  ili  na  Popovu  polju,  i  da  se  ima  platiti  i  vra- 
titi, za  što  bi  god  ova  četiri  sudije  odlučili,  da  je  u  posljednjem 
ratu  krivo  uzeto  i  ne  po  pravdi  Ijudem  dubrovačkim.^^  Dubrov- 
čani bijahu  sada  presretni.  Malo  zatim,  3.  srpnja  1405.  imenovaše 
braću  Sandalja  i  Vukca  Hranića  i  njihovu  djecu  vlastelom  i  vieć- 
nici  svoje  obćine,  darovavši  im  uza  to  i  palaču  u  Dubrovniku, 
koja  je  bila  vojvode  Radiča  Sankovića."^*^  Isto  tako  imenovaše  22. 
rujna  i  samoga  kralja  Stjepana  Tvrtka  II.  svojim  vlastelinom  i 
viećnikom,  obrekavši  mu  plaćati  sve  uglavljene  dohodke  i  daro- 
vavši mu  u  svom  gradu  kuću,  koja  je  prije  bila  Stjepana  Ostoje."''^ 

^*  „A  i  ja  gospodin  kralj  ucinih  s  gospodinom  hercegom  i  po  svjetu  s  vla- 
steli bosanskimi  i  više  toga,  da  je  vidimo  svakomu,  tko  godi  je  Bošnjanin 
ali  kraljevstva  bosanskoga  prije  rata  bil  dužan  komu  godi  Dubrovčaninu 
volja  poklad  imal  od  Dubrovčanina  volja  na  vjeri,  mu  uzeto  na  gospockoj, 
može  Dubrovčanin  tozi  istinom  pokazati,  da  se  ima  Dubrovčaninu  vratiti 
i  platiti,  i  svakoje  ubijstvo  človičje,  krvi  proliće,  koje  su  ovom  nepraved- 
nomu ratu  učinjena,  i  svakoje  rane  i  ubjenje  i  zle  rieči  i  hotienja  zla, 
koja  su  bila  medju  bosanskimi  Ijudmi  i  dubrovačkimi,  oboi  obljubismo, 
jere  gospodin  herceg  tozi  medju  nami  napravi,  i  jednosrdno  prostismo  i 
blagoslovismo,  i  takozi  pravimo  i  poveljivamo,  da  nitko  ne  uz  može  niti 
smjeti  bude  uspomenuti  ni  iskati  krvi  ni  ine  osvete  ni  vražde  ni  u  jedno 
vrieme,  do  koli  stoji  sviet".  Mikl.  Mon.  serb.  p.  253—256. 

"^  Mikl.,  op.  cit.  p.  257. 

^«  Mikl.,  op.  cit.  p.  260. 


230 

Bijaše  skrajnje  vrieme,  da  se  je  Stjepan  Tvrtko  II.  izmirio,  jer  seje 
u  to  spremala  na  sjeveru  Bosne  nova  bura,  da  se  na  nju  obori. 
Kralj  Sigismundo  nemogaše  bosanskim  velmožam  oprostiti,  što  bjehu 
svrgli  sa  priestola  njegova  štićenika  Ostoju,  te  se  zato  oružaše 
za  novu  vojnu  proti  Bosni.  Već  početkom  svibnja  znalo  se  je  u 
Dubrovniku,  da  kralj  ugarski  „velike  vojske  pripravlja"  ^-^ ;  a  31. 
svibnja  pozivaše  sam  Sigismundo  grad  Prešov,  da  mu  plati  danak 
od  500  forinti  za  vojnu  bosansku. ^^  Sigismundo  skupi  tri  vojske; 
jednu  pod  zapovjedi  bana  mačvanskoga  pošalje  kroz  Slavoniju  da 
provali  u  Usoru,  druga  pod  banom  hrvatskim  Pavlom  imala  je 
udariti  dolinom  rieke  Une  i  uzeti  grad  Bihać,  u  kojem  bijaše  po- 
sada kralja  Ladislava  i  hercega  Hrvoja,  a  trećoj  pod  Petrom  Pe- 
renjijem  bilo  je  čuvati  medju  slavonsko-bosansku.^^ 

Nu  ni  Bosna  neostade  prekrštenih  ruku,  nego  se  spremaše  na 
što  žešći  odpor.  Vojvoda  Hrvoje  tražio  je  u  to  ime  pomoći  od 
Mletaka,  Dubrovnika  i  okrunjenoga  već  hrvatsko  dalmatinskoga 
kralja  Ladislava  Napuljca.  Mletčane  zamoli,  da  mu  na  njegov  tro- 
šak odstupe  dvie  galije,  svim  potrebitim  opremljene.  (3bćina  mu  ta 
24.  ožujka  1405.  molbu  odbije,  pošto  je  u  to  bila  upletena  u  lom- 
bardijski  rat,  nu  zato  ga  uvjeri  ob  osobitoj  ljubavi  i  sklonosti 
svojoj,^*  te  nehtjede  kasnije  pristati  uz  savez,  što  joj  ga  bješe  po- 
nudio kralj  Sigismundo.  Sretniji  bijaše  Hrvoje  u  Dubrovniku.  Ova 
obćina  nepomagaše  doduše  izravno  Bosnu  proti  svomu  zakonitomu 
kralju,  ali  otvori  svoja  skladišta  oružja,  te  su  sada  Bošnjaci  mogli 
kupovati  oružja,  koliko  su  samo  htjeli. ^^  Najveću  pomoć  pruži 
Bosni  i  Hrvoju  kralj  Ladislav,  koji  pošalje  svoju  mornaricu  pod 
vojvodom  Ivanom  Lusignanom  u  sjeverni  dio  jadranskoga  mora. 
Lusignan  zauze  otok  Rab,  te  je  ovdje  stražio,  da  odbije  navalu 
Sigismundovih  četa,  ako  bi  istodobno  udarile  na  Dalmaciju  i  hr- 
vatsko primorje.  ^^ 

^^  Pucić,  Spom.  p.  63. 

^'  Cum  nos  .  .  .  valido  nostro  cum  exercitu  pro  rectificandis  et  restauran- 
dis  regni  nostri  conflniis  versus  regnum  nostrum  Ramae  seu  Boznae 
nostros  gressus  dirigere  habeamus  necessarie  .  .  .  Fejer;  Codex  dipl.  X. 
4.  p.  377. 

5'  Eački,  Pokret  (Ead  IV.  p.  84—87). 

^*  Ljubić,  Mon.  SI.  m.  p.  53. 

"  Rački,  Pokret  (Ead  IV.  p.  85). 

^^  Idem,  op.  cit.  p.  87—88. 


231 

Rat  kralja  Sigismunda  proti  Bosni  vodio  se  je  u  drugoj  polo- 
vici g.  1405.  U  listopadu  ove  godine  mora  da  je  ugarska  vojska 
bila  sretna,  jer  se  je  humski  župan  Toliša,  čovjek  vojvode  San- 
dalja,  upitao  kod  Dubrovčana,  bi  li  mogao  pobjeći  u  njihov  grad, 
ako  bi  mu  bila  „koja  nevolja  od  ugarske  vojske". ^^  Nu  malo  za- 
tim nadjačaše  Bošnjaci  svoje  protivnike.  Zapadna  vojska  kralja 
Sigismunda  bješe  doduše  uzela  jurišem  grad  Bihać,  kod  kojega 
bi  smrtno  ranjen  sam  ban  Pavao;  nu  kasnije  nemogaše  se  održati 
u  gradu,  te  se  morade  vratiti,  odkud  bješe  došla.  Slične  sreće  bi- 
jaše iztočna  vojska.  I  ona  je  izprva  napredovala ;  nu  poslie  mo- 
rade uzmicati.  Jedini  tvrdi  grad  Srebrenik,  najznatnije  branište 
Usore,  pošto  bi  Dobor  razvaljen,  pade  u  ruke  ugarske;  a  vojvoda 
Sigismundov  Ivan  Morovički,  videći,  da  nebi  mogao  više  postići, 
ode  na  to  iz  Usore,  ostaviv  u  tvrdom  Srebreniku  posadu  pod  Ni- 
kolom Garazdom  i  Ladislavom  Silagjijem;  da  ga  brane  od  navala 
bosanskih.  ^^ 

Bosna  bijaše  ovaj  put  spašena.  Nu  kralja  Stjepana  Tvrtka  II. 
i  Hrvoja  ipak  je  peklo  ,  što  je  grad  Srebrenik,  a  uzanj  i  vojvo- 
dina Usora  ostala  u  vlasti  kralja  Sigismunda.  Stjepan  Tvrtko  II. 
pošalje  zato  sliedeće  g.  1406.  u  sporazumku  sa  hercegom  Hrvo- 
jem,  vojvodom  Sandaljem  Hranićem  i  ostalimi  velmožami  poslanike 
svoje  na  napuljski  dvor  do  kralja  Ladislava,  te  ga  zamoli,  da  po- 
tvrdi državi  bosanskoj  stare  medje,  kako  su  joj  bile  za  Kulina 
bana,  a  napose  medje  Bosne  prema  Ugarskoj.  Ovom  je  molbom 
bosanski  kralj  smierao  od  kralja  Ladislava,  kojega  je  smatrao  ne 
samo  vladarom  Hrvatske  i  Dalmacije,  nego  i  Ugarske,  zadobiti 
potvrdu  na  vojvodinu  Usoru,  koja  bijaše  tada  dielomice  u  rukama 
Sigismundovih  vojvoda.  Kralj  Ladislav  bijaše  veoma  uzradovan  s 
poslanstva  svoga  „predragoga  rodjaka",  kralja  bosanskoga,  te  26. 
kolovoza  potvrdi  Bosni  sva  njezina  stara  prava  i  medje,  a  napose 
medje  njezine  prama  Ugarskoj. ^^  Videći  nadalje,  kako  su  netom 
Bošnjaci  hrabro  odbili  navalu  Sigismundovu  i  tim  sve  većma  uti- 
rali put  njegovoj  vlasti,  nagradi  ovom  prihkom  ponajglavnije  voj- 
vode i  knezove  zemljami  u  Hrvatskoj  i  Dalmaciji.  Tako  pokloni 
15.  rujna  hercegu  Hrvoju  cielu  župu  Vrhriku  (Vrliku)  sa   gradom 

^'  Pucić,  Spom,  I.  p.  G6. 

^»  Kački,  Pokret  (Ead  IV.  p.  86—87). 

*^  Lucius,  de  regno  Dalm.  p.  261 — 262. 


232  ,, 

Prozorom,  i  grad  Zrinj ,  koji  bijaše  Pavla  Subića  Zrinjskoga*"^; 
isto  tako  podieli  vojvodi  Sandalju  Hraniću  gradove  Cetin  i  Slunj, 
a  23.  ožujka  sliedeće  g.  1407.  dodade  tomu  još  i  važne  gradove 
Ostrovicu  i  Skradin.  ^^  U  isto  doba  potvrdi  gradu  Šibeniku  na 
novo  posjede  i  mlinove,  koje  mu  bješe  podielio  namjestnik  njegov 
Hrvoje,  veliki  vojvoda  bosanski.  ^'^ 

Sretna    obrana   Bosne    od  sile  Sigismundove    nije   nikoga   toliko 
bolila,    koliko   razkralja    Stjepana  Ostoju,    koji  je  iza  pada  svoga 
svedjer  samotovao  u  gradu  Bobovcu.  Kada  je  Sigismnndo  podigao 
vojske,  da  se  obori  na  Bosnu,  bješe  mu  sinuo  tračak  nade,   da  bi 
pomoćju    njegovom    mogao    opet   sjesti  na  prlestol;  nu  sada  pokle 
je  Bosna  odbila  navalu  ugarsku,  mučno  mu  bijaše  ostati  sred  svp- 
jih  protivnika.  Odluči  zato  ostaviti  Bosnu.  Nu  kamo  da  se  krene  ? 
Ta  u  Dubrovnik,  u  to  utočište    bosanskih   bjegunaca  i  nezadovolj- 
nika nemogaše  poći,  pošto  mu  nedavno  bješe  zadao  ljutih  udaraca. 
Ipak  pokuša  svoju    sreću,    te    pošalje    dubrovačkomu   vieću   svoga 
slugu  Pavla  Uzinovića,  moleći  ga,  da  ga  prime  u  svoj  grad.  Vieće 
mu  se  za  čudo  ukaza  najpripravnije,  te  mu  već  13.  rujna  1406.  odgo- 
vori:    „ostaviv  svaki  zli  uzrok  neprijateljstva,  koji  je  medju  nami 
bil  za  onaj  rat,    koju  nam  praviem   zadaste,  primismo  i  vam  uči- 
nismo  i  zapisasmo,    da  morete  dojti  s  glavom   i  s  vašimi  i  s  vašim 
imanjem  u  naše  mjesto  u  Dubrovnik^  i  onej   sloboštine,   na  koje  su 
vazda   gospoda  i  vlastele    Bošnjane    prihodili   i  stojali."^^   Ostojina 
nakana ,    da  se  izseli  iz  Bosne ,    nebijaše   izprva   vojvodi   Sandalju 
poćudna^*;    nu    kasnije  ju  dapače  uze  zajedno    sa  Hrvojem  podu- 
pirati.   To  se  razabire  iz  dubrovačkih   pisania   od  26.  i  27.  stude- 
noga na  obje  vojvode,    koji  su  spomenuvši,    kako  bi  Ostoja  hotio 
„iz  Bobovca  izijti  i  pojti"  u  Dubrovnik,    molili   vieće,  da  bi  njim 
i  inim  Bošnjanom    za   ljubav  jedan  brigentin  opravilo  i  poslalo  ga 
u  Drieva  na  Neretvi,    da    odavle   poveze    Stjepana    Ostoju  u  Du- 
brovnik.^^   Nu    Ostoja  kano  da  nije  pravo  vjerovao,    zato   pošalje 

*■"  Arkiv  za  poviest  jugosl.  VII.  58 — 60. 

^1  Ibidem,  p.  60  i  66—67. 

^^  Ibidem,  p.  62.  • 

^^  Pucić,  Spom.  I.  p.  79. 

^  Dne  20.  rujna  pisahu  Dubrovčani  Sandalju:  „A  u  drugom,  što  pišete  za  Osto- 
jin  list,  mi  inako  nemogosmo,  što  nebisrao  izpraznili  sve  ostale  listove,  inako 
nebismo  mogli  zapisat,  jer  svak  tko  bježi  ili  pred  Bosnom  ili  pred  inim  gos- 
podinom u  grad,  more  priti  i  stojat  i  slobodno  po  zakonu".  Pucić,  Spom.  I.  p.  80. 

«^  Pncić,  Spom.  I.  p.  82-83. 


233 

drugoga  slugu  Stjepana  Tepčića  u  Dubrovnik,  po  kojem  pošalje 
dubrovačko  vieće  6.  ožujka  1407.  „gospodinu  kralju  Ostoji  drugi 
list  od  slobošćine".^*^  Pa  ipak  nije  Ostoja  pošao  u  Dubrovnik;  on 
je,  sudeći  po  pismu  Hrvojevu  i  dubrovačkom  odgovoru  od  1.  trav- 
nja 1407.  ^sumnjao  i  ni  se  upvao*  u  vieće,  premda  je  ovo  odbi- 
jalo od  sebe  svako  nepovjerenje  pozivajući  se  na  prošlost:  „na 
onuj  vjeru,  koju  mu  (Ostoji)  smo  dali  i  zapisali,  dohodili  su  u 
Dubrovnik  velika  gospoda ,  kako  to  car  Stjepan ,  kralj  Tvrtko, 
ban  Stjepan  i  mnoga  ina  gospoda  braća  njegova;  a  ine  vjere  nei- 
mamo,  razvč  jedne,  koju  mu  smo  dali  i  zapisali  pod  pečatiju  na- 
šom."*'^ Vjerojatno  je,  da  Stjepan  Ostoja  nije  više  mario  ići .  u 
Dubrovnik,  pošto  mu  uto  bjehu  stigli  povoljni  glasi,  da  bi  se  ipak 
jednom  mogao  vratiti  na  priestol  bosanski. 

Kralj  Stjepan  Tvrtko  II.  ćutio  se  je  medjutim  zajedno  sa  vla- 
stelom svojom  posve  siguran.  Osobito  Hrvoje  i  Sandalj  nebojahu 
se  bure  sa  sjevera,  nego  obratiše  svoju  pažnju  na  južnu  medju 
bosanske  države,  gdje  no  zapricti  pogibelj  njihovu  vlastitu  po- 
sjedu ,  pošto  je  od  nekoga  vremena  imao  tuj  herceg  Hrvoje  zna- 
meniti grad  Kotor,  a  vojvoda  Sandalj  zemlju  naokolo  Kotora, 
poimence  grad   Budvu. 

Već  bi  spomenuto,  kako  je  prvi  kralj  bosanski  Stjepan  Tvrtko  I., 
dobivši  godine  1385.  grad  Kotor  došao  u  sukob  sa  zctskim 
knezom  Balšom  Balšićem,  koji  se  je  takodjer  za  taj  grad  otimao. 
Juraj  II.  Stracimirović,  nasljednik  Balše  Balšića,  koji  se  je  u  ne- 
volji od  Turaka  dao  u  zaštitu  Mletaka  odstupivši  im  uza  to  svoje 
gradove  Skadar  i  Drivast,  želio  je  takodjer  zavladati  gradu  Ko- 
toru i  susjednim  predielom,  kojim  su  tdda  gospodovali  vojvode 
Hrvoje  i  Sandalj.  Baš  kada  je  u  Bosni  biesnila  borba  Hrvoje  proti 
kralju  Stjepanu  Ostoji ,  uze  Juraj  II.  Stracimirović  sa  sinom  svo- 
jim uznemirivati  grad  Kotor,  nanoseć  mnogo  štete  gradu  i  Ijudem 
njegovim.  Hrvoje  zato,  čim  bješe  Stjepana  Tvrtka  II.  na  priestol 
bosanski  podigao ,  odluči  udariti  na  zetskoga  kneza,  te  saobći  svoju 
nakanu  u  srpnju  1404.  mletačkomu  vieću.^^   Uslied  intervencije  mle- 

«"  Idem,  p.  80. 

«'  Ibid.,  p.  86.  —  Rački,  Pokret  (Rad  IV.,  p.  93—94). 

**  ambaxator  Crevoye  nobis  significat,  quod  non  velimus  habere  pro  malo, 
si  inferret  rnalum  vel  novitatem  Georgio  Balsa  et  suo  filio,  qui  inferunt 
multa  damna  civitati  et  hominibus  Gatari  recommissis  dicto  Crevoye  .  .  . 
Ljubić,  Mon.  Slav.  m.  V.  p.  46. 


234 

tačke  po  svoj  prilici  da  je  Hrvoje  od  svoje  namjere  odustao ;  nu 
gradu  Kotoru  bjehu  dojadile  neprestane  navale  zetskoga  kneza, 
zato  se  u  studenu  iste  godine  ponudi  mletačkomu  vieću,  da  ga 
prime  u  svoju  vlast  i  zaštitu.  ^^  Istu  svoju  ponudu  obnovi  grad 
Kotor  u  kolovozu  sliedeće  god.  1405.,'°  pošto  se  je  slaboj  pomoći 
nadao  od  hercega  Hrvoja,  koji  je  tada  suzbijao  od  Bosne  silu  Si- 
gismundovu.  Nu  Mletčani,  sami  zabavljeni  ratom  a  nehtijući  se  za- 
vaditi sa  Hrvojem  i  Bosnom,  odbiše  i  ovaj  put  ponude   Kotorana. 

U  to  umre  zetski  knez  Juraj  II.  Stracimirović  ostavivši  za  so- 
bom udovu  Jelenu,  kćer  Lazara  Grebljanovića,  i  sina  Balšu  III.  Ovaj 
odluči  oteti  se  mletačkoj  zaštiti,  a  uza  to  oduzeti  Mletčanom  gra- 
dove, koje  im  bješe  otac  njegov  odstupio.  S  toga  se  porodi  rat, 
koji  trajaše  malo  ne  do  smrti  njegove.  Ratujuć  sa  Mletčani  dozi- 
vaše Balša  koji  put  i  susjedne  Turke  u  pomoć;  nu  uzprkos  tomu 
nadjačaše  ga  izprva  Mletčani,  te  mu  oduzeše  sve  primorje  od  Ko- 
tora do  Olguna.  Bosanska  se  gospoda  pobojaše  sada  i  za  svoj 
grad  Kotor,  koji  se  je  već  prije  dva  put  bio  nudio  mletačkoj  ob- 
ćini;  zato  pošalju  kralj  Stjepan  Tvrtko  II.  i  Hrvoje  slavodobitnim 
Mletčanom  svoje  poslanike,  zahtievajući  od  njih,  da  nediraju  u 
grad  Kotor,  pošto  pripada  bosanskoj  državi.  Istom  prilikom  za- 
moliše  mletačko  vieće,  neka  odstupi  vojvodi  Sandalju  gradove  01- 
gun,  Budvu  i  Bar,  koje  je  netom  Balši  III.  otelo,  u  tom  slučaju, 
ako  ga  nekani  za  se  zadržati.'^  Mletačko  vieće  odgovori  13.  rujna 
1405.  bosanskomu  kralju  uvjeravaj uć  ga,  da  neće  dirati  u  njegov 
grad  Kotor;  ali  za  gradove  Olgun,  Budvu  i  Bar  nehtjede  ni  čuti. 
Mletčani  izticahu,  da  su  te  gradove  u  ratu  kneghiji  Jeleni  i  sinu 
joj  Balši  oteli,  pa  da  ih  kane  božjom  milosti  svojoj  vlasti  sačuvati. 

Ovim  odgovorom  nebijaše  kralj  Stjepan  Tvrtko  II.  nimalo  za- 
dovoljan, tim  manje,  što  je  Budva  bila  nedavno  još  bosanska,  dok 
je  neoteše    zetski   knezovi.    Zato    nastoji  sada    herceg   Hrvoje  za- 

^^  Ibidem,  p.  48.  ' 

'»  Ibidem,  p.  62. 

'^  „quod  respondeatur  oratoribus  serenissimi  regis  Bossine  et  similiter  Cre- 
voye  ad  ambassiatam  nobis  expositam  parte  sua,  per  quam  ipsi  requirunt 
a  nostro  dominio,  si  nos  volumus  impedire  de  factis  Catarl,  cum  ad  ipsos 
spectet  locus  predictus  .  .  .  Ad  alteram  partem,  in  qua  faciunt  menti- 
onem  de  locis  Dulcigni,  Bude  et  Antivari,  aquisitis  per  nos,  de  quibus 
nos  rogant,  quod  in  času,  quo  velimus  exire  cx  illis  locis,  debeamus  com- 
placere  Sandali  amico  suo  .  ,  .  ".  Ljubić,  Mon.  SI.  m.  V.,  p.  63 — 64. 


235 

jedno  sa  kraljem  Stjepanom  Tvrtkom  II.,  a  pomagan  kraljem  Lađi- 
slavom,  g.  1406.  i  1407.,  da  se  Bosni,  dotično  vojvodi  Sandalju  povrati 
barem  Budva,  ako  nebi  uspjelo  steći  sva  tri  grada.  U  svibnju 
1406.  zahtievaše  kralj  Ladislav  sa  hercegom  Hrvojem  od  mletačke 
obćine,  da  predade  Sandalju,  gospodaru  Albanije,  zemlje  otete  Je- 
leni i  Balši ,  zadržav  za  se  samo  Olgun  i  priedele,  koje  je  izprva 
posjedovala.  Republika  medjutim  odbije  8.  lipnja  1406.  naprečac 
taj  zahtjev,  pošto  bi  tim  pogazila  svoju  čast.'^^  Poslanici  bosanski 
stegnuše  sada  svoje  zahtjeve  samo  na  Budvu  i  na  tri,  četiri  sela 
u  kotorskom  kotaru;  nu  ni  na  to  nehtjedoše  Mletčani  umah  pri- 
voljeti, nego  odgodiše  12.  lipnja  izvjestan  odgovor  na  vrieme,  dok 
dobiju  potanko  izvješće  od  svojih  povjerenika,  koje  će  tamo  po- 
slati."^^  Hrvoje  medjutim  nije  se  dao  zastrašiti  ni  ovim  neuspjehom, 
nego  je  zajedno  sa  Sandaljem  obnovio  u  prosincu  1407.  svoj  za- 
htjev tražeći  Budvu  i  Bar,  a  nudeći  mletačkoj  obćini  svoju  oružanu 
pomoć  proti  knezu  Balši.  Mletačko  je  vieće  još  15.  prosinca  izbje- 
gavalo odlučan  odgovor;  nu  zaključkom  napokon  od  23.  istoga 
mjeseca  odgovori,  da  je  spremno  Sandalju  vratiti  Budvu,  ako  se 
do  svibnja  dojduće  godine  pokori  odmetna  Zeta  i  knez  Balša  odanle 
iztjera.'^* 

Poslanici  bosanski,  doseći  se  koncem  g.  1407.  u  Mletcih,  imali  su 
još  druge  zadaće.  Ponajprije  bilo  Im  je  zamoliti  obćinu  u  ime  Hr- 
voja  i  kneza  Ivaniša  Nelipića,  da  imenuje,  svoj imi  gradjani  neku 
bosansku  vlastelu,  poimence  Sandalja  Hranića,  Pavla  Padino  vica, 
Jurja  Radivojevića  i  brata  mu  Vukića.  Nu  osim  toga  bilo  je  po- 
slanikom svimi  silami  nastojati,  da  se  medju  Bosnom  i  Mletci 
sklopi  što  tjesniji  savez.  Vieće  mletačko  odgovori  na  molbu  bosanskih 
poslanika,  da  se  uža  sveza  medju  Bosnom  i  Mletci  ni  pomisliti 
neda  od  one ,  što  jur  postoji ;  i\  ostalom  da  vieće  prihvaća  takov 
savez,  kojim  bi  se  obje  stranke  zavjerile,  da  jedna  neće  podupi- 
rati protivnika  druge  stranke. 

Bosni  bijaše   se   doista   ogledati   za   pomoć    na   sve   strane.   Jer 

'2  „quod  velimus  dare  Sandali,  q[ui  est  dominus  in  partibus  Albanie,  terras 
per  nos  acceptas  dom  ine  Helene  condam  domini  Greorgii  Strazamiri  et 
eius  filii  Balse  retinendo  nobis  illas,  quas  primitus  habebamus,  et  Dul- 
cignum  ..."  Ljubić,  op.  cit.  V.  p.   78. 

"^  Tuj  se  naročito  kaže:  „quod  Sandali  alias  fuit  dominus  Bude  et  habuit 
dominium  eius  .  .  .  ".  Ljubić,  op.  cit.  V.  p.  80. 

'"  Ljubić,  op.  cit.  V.  p    107—110. 


236 

kralj  Sigismundo  nemogaše  pregorjeti  uzmaka  svoje  vojske  od  g. 
1405.;  a  nehtjede  ni  dopustiti,  da  vojvode  njegove  Nikola  Garazda 
i  Ladislav  Silagji,  odbijaj uć  još  od  g.  1405.  neprestane  navale  bo- 
sanskih četa,  napokon  podlegnu  sili  njihovoj.  Spremaše  zato  ve- 
liku vojsku,  kojom  će  domala  udariti  na  Bosnu,  te  osvetiti  poraz 
svoj  pred  tri  godine.  U  to  ime  podupre  ga  i  papa  Gregorije  XIL 
pozvavši  9.  studenoga  1407,  kršćanski  sviet  na  križarsku  vojnu 
proti  Turkom  i  „nevjernim  Arijanom  i  Manikejom"  ;  a  i  sam  Si- 
gismundo potraži  vanjsku  pomoć,  naročito  u  Poljaka. 

Ljeti  g.  1408.  kretaše  se  već  golema  vojska  Sigismundo va,  oja- 
čana poljskimi  četami,  prema  Savi,  da  provali  u  Bosnu  i  da  pruži 
pomoć  obsjednutim  vojvodam  u  Srebreniku.^^  Vojsku  vodio  je 
sam  Sigismundo,  a  pratili  su  ga  mnogi  ugarski  i  poljski  velikaši.  Od 
potonjih  se  naročito  iztiču  Zaviš  Crni  od  Rožnova,  Ivan  Verševski, 
Domarad  od  Kobiljana,  Zaviš  od  Olješnice,  Skrbko  od  Gore  i 
drugi.  Vojska  ugarsko-poljska  brojila  je  u  svem  60.000  momaka. 
Provaliv  u  Bosnu,  dotično  u  Usoru ,  srete  se  sa  vojskom  bosan- 
skom, koju  je  vodio  sam  kralj  Stjepan  Tvrtko  II.  Tvrtković. 
Borba  bijaše  više;  grad  za  gradom  morade  Sigismundo  uzeti  si- 
lom oružja,  jer  se  Bošnjaci  krjepko  odupirahu.  Bijaše  borba  kod 
Srebrenika,  kod  grada  Braniča  i  kod  drugih  tvrdjava  i  gradova. 
Nu  najžešća  i  odlučna  borba  bijaše  upravo  kod  grada  Dobora, 
koji  su  Bošnjaci  iz  praha  i  pepela  podigli,  ter  ga  na  novo  utvr 
dili.  Nu  i  ovaj  put  snadje  ih  odlučan  poraz  kod  Dobora,  baš  kao 
što  god.  1394.  Sigismundo  potuče  bosansku  vojsku  i  zauze  grad 
Dobor  zarobiv  uza  to  samoga  kralja  Stjepana  Tvrtka  II.  i  silu 
bosanske  vlastele.  Goreć  od  osvete  opogani  se  okrutnim  činom, 
koji  je  kasnije  imao  tužnih  posljedica.  Da  bi  se  naime  Bosni  osve- 
tio, dade  svoj  zarobljenoj  vlasteli ,  a  bijaše  ih  126,  glave  odrubiti 
i  trupla  im  sa  visoke  hridi  gradine  doborske  u  rieku  Bosnu  po- 
bacati.  Zarobljena  pako  kralja  Stjepana  Tvrtka  II.  povede  sa  so- 
bom u  sužanjstvo  u  Budim.  "^^^ 

■^^  U  jednoj  listini  od  29.  prosinca  1408.  piše  kralj  Sigismundo:  „Sane  nobis 
in  aestate  proxime  U'ansacta  dictorum  nostrorum  aemulorum  .  .  ,  Boznon- 
sium  tyranicam  rebellionem,  actus  nefarios  et  impedimenta  tolerare  non 
valentibus  et  contra  eosdem  validissimo  nostro  instaurato  Gxercitu  dictum 
regnum  Boznae  intrantibus  .  ^  .  ".  Eački,  Pokret  (Ead  IV.  p.  97,  nota  2). 

"'^  O  toj  vojni  piše  Sigismundov  životopisac  Windeck  ovako:  „Du  solt  wissen 
iu  đem  Jare  als  mon  zalte  von  gotes    gepurt  tausent  vier  hundert  und 


237 

Prije  nego  se  je  Sigismundo  povratio  u  Ugarsku ,  utvrdi  svoj 
upliv  i  u  Srbiji.  Tuj  vladaše  iza  kobne  bitke  na  Kosovu  kao  des- 
pot Lazarov  sin  Stjepan  Lazarević.  Nemogući  odoljeti  sili  turskoga 
cara  Bajazita  morade  mu  se  pokloniti,  danak  mu  plaćati  i  na  voj- 
nah  ga  pomagati,  dapače  mu  i  sestru  svoju  Miljevu  dati  za  ženu. 
Poslie  bitke  kod  Angore  (1402.)  medjutim  odluči  uteći  se  u  okrilje 
kralja  i  cara  Sigismunda.  Naum  svoj  izvede  sada  za  Sigismun- 
dova  boravka  u  Bosni,  želeć  ovako  spasiti  Srbiju  od  turske  sile, 
a  uza  to  osigurati  nasljedstvo  svomu  sestriću  Gjorgju  Brankoviću.*^^ 

Stjepan  Ostoja  po  drugi  imt  kralj  bosanski  (1408 — 1418.).  Po- 
raz kod  Dobora  g.  1408.  bijaše  silan  udarac  ne  samo  za  Bosnu, 
nego  i  za  Hrvatsku  i  Dalmaciju.  Bosna  ostala  je  bez  kralja,  a  u 
u  Hrvatskoj  i  Dalmaciji  uvidjalo  se  je  jasno,  da  je  vladanju  kra- 
lja Ladislava  Napuljskoga  odzvonilo.  Sve  je  sada  hrlilo,  da  se  po- 
kloni pobjedniku  Sigismundu  i  da  steče  milost  njegovu. 

funif  Jare,  do  zog  konig  Sigmund  in  das  konigreich  zu  Wossen  mit  grossem 
volck  Sechzig  tausent  manne  zog  er  in  das  konigreich,  \venn  sich  der 
konig  wider  In  gestalt  hatte,  dorumb  lag  er  in  dem  lande  drey  ganze 
Jare  wintter  und  Summer,  und  bezwang  das  konigreich  und  ving  den 
konig  von  Wosen  und  furt  In  gein  Oifen  und  lies  hundert  sechzigk  und 
zweinzig  lantlierren  die  haupter  abslan  und  uber  einen  hohen  Fels  zu 
Tohra  von  dem  slosse  ab  bin  weriFen  in  das  \vasser.  Also  betwang  er  das 
konigreich  .  .  .  ".  Eberhardi  "VVindeckii  Historia  vitae  imperatoris  Sigis- 
mundi  cap.  18.  (J.  B.  Menckenius,  Scriptores  j:erum  germanicarum,  Lip- 
siae  1728.,  Tom.  I.  pag.  1086.  —  I  poljski  Ijetopisac  piše  :  „Sigismundus 
(1408.)  Hungariae  rex,  expeditione  contra  Bossnense  regnum,  quod  a  fide 
et  obedientia  sua  discesserat,  indicta,  in  virtute  potenti  illud  invadit, 
habens  in  suo  exercitu  de  Polonorum  gentibus  milites  insignes  et  prae- 
stantes,  videlicet  Zavissium  nigrum  de  E,oznow,  Joannem  Varschewski, 
Domarathum  de  Kobilani,  Zavissium  de  Oleschnicza,  Skarbkonem  de  G-ori, 
Joannem  Favorey  de  Garbow,  et  plures  alios,  et  multa  castra,  quae  fa- 
ciebant  resistentiam,  gladio  conquirit,  et  multos  Bossnensos,  aut  deprivat 
capite,  aut  deiicit  de  muro.  Eegnumque  unive/sum  redegit  in  obedientiam 
et  tributum".  Joanni  Dlugossi  Historiae  Polonicae  lib.  X.  p.  194.  (Lipsiae 
1711). 
'"  In  demselben  lezten  Jare  seins  legers ,  also  er  (Sigismund)  von  Wossen 
zog,  do  schreib  mon  vierzehen  hundert  und  acht  Jare,  do  zog  er  gegen 
Sirfien  und  Baizen,  und  teidingete  mit  dem  Tischbot  (despot),  das  er  mit 
Im  eins  wart  und  hilt  das  also  ein  biderman,  wenn  er  was  ein  furste 
und  herzog  aus  Sirfie  und  Ražen,  und  was  ein  herlich  schon  mon,  war- 
hafft  und  gerecht,  und  aus  fridsam  .  .  .  Windeck,  cap.  19.  (Mencken,  p. 
1086).  Bački,  Odnošaj  srbskih  despota  i  doselica  naprama  kruni  i  kralje- 
vini hrvatskoj  i  ugarskoj.  (Književnik,  II   p.  476 — 488). 


238 

Od  bosanskih  velmoža  pryi  poletlše  pred  kralja  dobitnika  herceg 
Hrvoje  Vukčić  i  vojvoda  Sandalj  Hranić.  Nije  poznato,  da  li  su 
oba  ova  velmože  sudjelovala  u  bitci  doborskoj ;  nu  umah  iza  po- 
bjede Sigismundove  pohitiše  za  kraljem  u  Budim,  da  mu  se  po- 
kore.'^ Sigismundo  bijaše  s  dolazka  najmoćnijih  bosanskih  velmoža 
veoma  obradovan ;  primi  ih  milostivo  i  odlikova  na  svaki  način 
nadajući  se,  da  će  njihovom  pripomoći  trajno  obladati  kraljevstvom 
bosanskim.  Osobito  ugadjaše  moćnomu  Hrvoju,  koji  nije  bio  samo 
najotmeniji  velmoža  bosanski,  nego  i  herceg  Spljeta  i  ugledan  vla- 
stelin hrvatski,  a  uza  to  dosele  najčvršći  stup  kralja  Ladislava  u 
kraljevinah  i  zemaljah  na  jugu  Save.  Sigismundo  činjaše  sve  mo- 
guće, da  bi  Hrvoju  uz  svoju  osobu  i  interes  prikovao.  On  ga 
potvrdi  u  svih  njegovih  častih,  podieli  mu  grad  Spljet  sa  naslovom 
duke  ili  hercega,  uza  to  mu  ostavi  sve  posjede  u  Hrvatskoj,  na- 
pose otoke  Brač,  Hvar  i  Korčulu,  zatim  grad  Omiš  sa  krajinom 
(makarskom)  i  Neretvom,  a  k  tomu  mu  darova  i  novih  imanja  i 
gradova,  medju  ovimi  i  grad  Požegu.  Napokon  ga  ođabra  svojim 
kumom  i  podieli  mu  osobitu  čast,  da  može  u  znak  nerazriešiva 
drugovanja  nositi  neki  ures,  naime  red  zmajev,  što  no  ga  bjehu 
kralj  i  njegova  supruga  uz  učešće  prvih  velikaša  svoje  države 
netom  osnovali. ^^  Uz  Hrvoja  i  Sandalja  izmiri  se  ovom  prilikom 
sa  kraljem  Sigismundom  i  Hrvojev  šurjak  Ivan  Nelipić,  najugled- 
niji tada  knez  hrvatski.®^ 

Hrvoje  bijaše  dočekom  u  Budimu  osobito  zadovoljan.  On  se 
s  toga  pohvaH  svojim  prijateljem  Dubrovčanom,  koji  mu  na  to 
9.  veljače  1409.  odgovoriše :    „Gospodstva  ti  milosrčno   i   milostivo 

'^  Also  betwan,^  er  das  Konigreich  und  pracht  dorzu,  das  Korhy  (Hrvoje) 
und  Zendel  (Sandalj),  die  grossten  lantlierren  und  fursten  in  demselben 
Konigreich  zu  Ilim  gein  Ofen  riten  und  gaben  sioh  in  genade,  do  nam 
er  sie  gar  gnediglichen  aulT.  Windeck,  cap.  18.  (Mencken,  p.  1086). 

'^  „pro  eo,  quod  idem  Hervoja  se  ad  nostri  culminis  servitia  prompte  et 
fideliter  serviturum  perpetuis  temporibus  offerebat,  šibi  saepedictam  civi- 
tatem  nostram  Spalaten.  ipsi  Hervoje  ducalis  dignitatis  titulo  eiusdem 
civitatis  mag.  insigniendo  de  nostrae  regiae  plenitudine  potestatis,  ac 
q[uamplura  castra  et  possessiones  nostras,  ac  in  signum  sincerae  dilecti- 
onis  ipsum  in  compafrem  nostrum  assumendo  šibi  pro  singulari  honore 
quoddam  clenodium,  scilicet  signum  Draconis  .  .  .  in  signum  indissolu- 
bilis  societatis  gestare  solemne  duxeramus  conferendum".  Lucius,  de  regno 
p.  268. 

«°  Racki,  Pokret  (Rad  IV..  p.  99). 


239 

pisanije  primismo  i  razabrasmo,  u  kojem  po  tvojoj  milosti  nam 
tvojim  prijateljem  daješ  znati  o  krasnom  i  mnogo  poštenom  djelu, 
koje  jest  učinjeno  medju  presvjetloga  kralja  Šižmunda  i  gospodstva 
ti,  0  tom  gospod  bog  vž,  jesmo  mnogo  veseli'^^^  Nu  još  sretniji 
bijaše  kralj  Sigismundo,  jer  si  smatraše  priestol  osiguranim  ne  samo 
u  Hrvatskoj  i  Dalmaciji,  nego  i  u  Bosni.  Dne  6.  siečnja  1409. 
javljaše  veseo  gradu  Trogiru,  kako  se  je  izmirio  sa  Hrvojem  i 
cielom  Bosnom,  te  pozivaše  isti  grad,  da  mu  poput  ostalih  gradova 
Hrvatske  i  Dalmacije  pošalje  svoje  poslanike,  da  mu  se  poklone  i 
da  ga  priznadu  za  svoga  kralja.®^  Sigismundo  imao  se  je  i  zašto  ra- 
dovati. Jer  Čim  je  sada  herceg  Hrvoje  prestao  biti  namjestnik  kralja 
Ladislava,  pokloniš e  se  Sigismundu  redom  svi  gradovi  dalmatinski 
osim  jedinoga  Zadra,  u  kojem  bijaše  posada  Ladislavova.  Ladislav 
bješe  se  već  davna  uvjerio,  da  mu  nema  trajna  obstanka  u  Hr- 
vatskoj i  Dalmaciji,  a  kada  mu  još  stiže  glas  o  bosanskom  po- 
razu kod  Dobora  i  o  miru  hercega  Hrvoja  sa  Sigismundom,  od- 
luči se  riešiti  i  ostatka  svoga  posjeda  u  Dalmaciji.  Pošalje  zato 
umah  poslanike  do  Mletaka,  nudeć  im  za  novac  grad  Zadar  i  ostali 
svoj  posjed  u  dalmatinsko-hrvatskom  primorju.  Dne  9.  srpnja  1409. 
utanačena  bi  pogodba  u  Mletcih,  kojom  je  Ladislav  za  100.000 
dukata  ustupio  mletačkoj  obćini  grad  Zadar  sa  još  nekojimi  mjesti, 
a  uza  to  sva  svoja  tobožnja  prava  na  Dalmaciju. 

Ako  je  Sigismundo  pomoćju  Hrvojevora  zavladao  Hrvatskoj  i 
Dalmaciji,  to  nije  bio  tako  sretne  ruke  u  Bosni.  Bosanski  je  narod 
slabo  mario,  što  su  dva  najotmenija  vlastelina  njegova  priznala 
kralja  Sigismunda.  Nevoleći  tudjinu,  nije  se  kratio  uzvisiti  na  prie- 
stol ma  i  svrgnutoga  jednom  Ostoju,  samo  da  mu  vlada  domaći 
kralj.  I  tako  se  eto  pruži  priHka  Stjepanu  Ostoji,  koji  je  još  od 
g.  1404.  svedjer  u  Bobovcu  gradu  čamio  i  pomoć  kralja  Sigis- 
munda izčekivao,  Hepa  priHka,  da  se  vrati  na  toli  žudjeni  priestol 
i  bez  pomoći  ugarskoga  kralja.  Najglavniji  kolovodje  narodne 
stranke,  koja  je  radila,  da  se  uzvisi  na  priestol  domaći  vladar, 
bijahu  vojvoda  Juraj  Radivojević  i  brat  mu  knez  Vučić,  vlastela 
humska.  Ovi  pomagahu  Stjepana  Ostoju,  dok  je  još  kao  razkralj 
stojao  u  Bobovcu;    a  sada   bijaše   upravo    njihova   najglavnija   za- 

"  Pucić,  Spom.  I.  p.  95. 

®^  „Auditis  prout  non  ambigimus,  pače,  unione  et  concordia  inter  nos  et  d. 
Hervoyam  ducera  Spaleti  etc.  ac  universitatem  regni  nostri  Bosnae  initia 
factis  et  fideliter  consumtis  .  .  .  ".  Lucius,  de  regno,  p.  262. 


240 

sluga,  da  je  još  u  studenu  1408.  Stjepan  Ostoja  na  novo  bio  uz- 
višen na  bosanski  priestol.  Zahvalni  kralj  Ostoja  nagradi  zato 
braću  obilno, ^^  podielivši  im  10.  prosinca  1408.  Hrvojev  grad  Omiš 
s  primorjem  s  jedne  i  druge  strane  Cetine,  i  s  primorjem  Zrnovnice, 
zatim  Gorsku  župu ,  grad  Kruševac  i  Blatnu  župu,  Broćno  župu  i 
Lučku  župu  s  obje  strane  Neretve.  Postavši  opet  kraljem  nasto- 
jaše  Stjepan  Ostoja,  da  se  najprvo  izmiri  posve  sa  Dubrovnikom, 
a  napose  da  uredi  trgovačke  odnošaje  te  slobodne  obćine  prema 
Bosni.  Dubrovčani  mu  na  njegovo  pismo  odvratiše  5.  listopada 
1409.  ovako :  „Pisanije  kraljevstva  ti  primismo  i  razabrasmo  što 
pišete,  jer  koje  dugovanje  bilo  medju  nami,  toj  da  vami  ne  bilo. 
Vašoj  milosti  odgovaramo,  da  našeh  listeh,  koje  smo  po  tom  go- 
spodstvu ti  bili  pisali,  što  je  prvo  bilo,  vse  smo  ostavili  i  vrgli,  da 
nije  uspomenuća.  A  sada  za  dohodak  što  pišete,  mi  smo  jednom 
stolu  kraljevstva  bosanskoga  dužni  njim  i  mislimo  ga  dati,  ali  kade 
su  bile  smeće  u  Bosni^  za  toj  dohodak  uzdržali  smo,  da  kada  bog 
učini  i  bude  mirno  stati  kraljevstvo,  kako  se  pristoji,  a  mi  ćemo 
dati".®*  Malo  zatim  stiže  pred  kralja  Stjepana  Ostoju  u  podgradje 
pod  Visokim  dubrovački  poslanik  Rusko,  moleći  ga,  da  potvrdi 
stare  povlastice  i  sloboštine  dubrovačke  obćine.  Kralj  na  to  izdade 
4.  prosinca  1409.  povelju,  kojom  ugodi  želji  Dubrovčana;  a  po- 
velju potvrdiše  žena  ma  kraljica  Kujeva,  sin  Stjepan  Ostojić  i  nećak 
Vukašin  Mlatković.  Od  velmoža  bosanskih  nebijaše  tada  uz  kralja 
ni  Hrvoje,  ni  Sandalj,  a  ni  Pavao  Radinović,  nego  tek  nekoliko 
nepoznate  dosele  vlastele,  kao  knez  Tvrtko  Crnčić,  knez  Stjepan 
i  Ostoja  Tepčići,  knez  Grgur  Galešić,  knez  Dragić  Golozlović  i 
knez  Vlatko  Oc'tović.®^ 

Premda  je  po  tom- moć  kralja  Stjepana  Ostoje  bila  veoma  ne- 
znatna, bijaše  ipak  zazorna  kralju  Sigismundu,  koji  bješe  naumio 
bosansku  kraljevinu  svojoj  državi  utjeloviti.  A  ni  njegova  pouzda- 
niku Hrvoju  nebijaše    nimalo    poćudno,  što  se  je  po  njem    sbačeni 

*^  „quod  propter  fideia,  et  optimam  seruifcutem  nobis  et  iilio  nostro  Stephano 
per  capit.  Georgium  efc  comitem  Vuchichium,  et  eorum  filios  praesfcitam 
tune,  quando  a  Bosnensibus  pulsi  fuimus,  et  stetimus  in  quodain  loco 
nuncupato  Bobouaz,  quorum  opere  et  optima  servitute,  ac  fide  erga  nos 
praestita  iterura  in  regnum  nostrum  repositi  fuimus  .  .  .  ".  Lučio,  Mem.  p. 
391;  —  Mikl.,  Mon.  serb.  p.  385—386. 

*^  Pucić,  Spom.  I.  p.  99—100. 

"  Mikl.,  Mon.  serb.  p.  272—273. 


241 

Stjepan  Ostoja  na  novo  zakraljio.  Ozlovoljen  jos  većma,  što  je 
Ostoja  njegov  grad  Omiš  sa  Krajinom  darovao  svomu  privrženiku 
Jurju  Radivojeviću  i  njegovu  rodu,  podiže  se  Hrvoje  svom  silom, 
da  Ostoju  po  drugi  put  sbaci  s  prlestola.  Uza  to  se  obori  i  na  Ra- 
divojeviće  i  njihove  rođjake,  pošto  su  bili  najjači  stup  Ostojinoj 
vlasti.  U  svibnju  1409.  bjesnio  je  Hrvoje  toli  silno  proti  Radivo- 
jevićem,  da  su  se  gospoclje  Vlada  i  Vladika,  mati  i  žena  vojvode 
Jurja  Radivojevića  spremale,  kako  bi  se  sklonule  u  Dubrovnik, 
samo  da  umaknu  osveti  njegovoj. ^^  Koliko  je  Hrvoje  radio  proti 
samomu  kralju  Ostoji,  pokazuje  najbolje  njegovo  pismo,  pisano 
27.  travnja  1410.  iz  grada  Jajca  žiteljem  spljetskim,  pozivajuć  ih, 
da  oduzmu  kralju  Ostoji  kuću,  koju  mu  bjehu  darovali,  jer  da  je 
„Ostoja,  nekoč  kralj,  već  odavna  pristao  uz  Turke  i  odmetne  Boš- 
njane  proti  kraljevstvu  i  kralju  Ugarske,  preblagomu  gospodinu 
Sigismundu",  koji  ga  je  zato  lišio  kao  svoga  nevjernika  i  protiv- 
nika svih  dobara  i  imanja,  posjedovao  ih  ma  u  kojoj  zemlji  ili 
mjestu".^"  Nu  upravo  premoć  hercega  Hrvoja  i  silan  bjes  njegov 
suprotiv  kralja  Ostoje  pribavi  ovomu  simpatije  ostale  bosanske  vla- 
stele. Da  i  sam  vojvoda  Sandalj  Hranić,  najmoćniji  iza  Hrvoje 
boljar  bosanski,  prionu  sada  uz  Ostoju,  povriedjen  možda  ponešto 
i  tim,  što  ga  kralj  Sigismundo  nije  iz  daleka  pazio  ni  cienio  kako  no 

V 

svemoćnoga  Hrvoja.  Cim  je  Sandalj  uz  Ostoju  pristao,  pridružiše 
se  njemu  i  mnoga  druga  vlastela,  te  „gospoda  rusaga  bosanskoga 
opet  hotješe  i  poljubiše  gospodina  kralja  Ostoju  za  svoga  gospo- 
dina".^® 

'^  Dne  2.  svibnja  1409.  pišu  Dubrovčani  gospođjam  Vladi  i  Vladici :  „razu- 
mjesmo  vašemu  poštenomu  upisaniju,  a  jer  što  pišete,  da  čujemo,  što  od 
vas  herceg  (Hrvoje)  čini  po  moru  i  po  suhu".  Pucić,   Spom.    I.    p.    95 — 96. 

*'  „nunc  autem,  cum  idem  Ostoya,  olim  rex,  a  iam  diu  se  adhaeserit  Turchis 
et  reheUihus  Bosnensibus,  contra  et  adversus  regnum  et  regiam  maiestatem 
Hungariae,  videlicet  serenissimum  principem  et  dominum  Sigiamundum, 
Eegem  Hungariae  etc.  effectus  est  infidelis  et  adversarius  dictae  regiae 
maiestatis,  suisque  omnibus  bonis  positis  et  repertis  in  quibusc.:nque 
terris  et  locis,  eidem  domino  nostro  regi  ipso  facto  et  iure  illico ,  est 
privatus".  Fejer,  Codex  dipl.  X.,  5.  p.  184. 

®®  U  jednom  pismuMletčanaodlS  siečnja  1411.  čitamo  :  Cumnobilis  virserFan- 
tinusMaripetro  habere  debeat,  ut  asserit,  a  serenissimo  rege  £^o5<o^a  Bossinae 
libras  87  argenti  ser  finii  pro  pretio  et  solutione  certorum  pannorum  šibi  dato- 
rum  iam  annis  sex  elapsis  ipso  ser  Fantino  existente  mercatore  in  partibus 
Bossine,  quam  solutionem  tune  consequi  non  potuit . . . ,  quia  dictus  rex  Ho- 
stoia  propter  potentiam  domini  Charvoie  deregno  ipso  fuit  expulsus  . . .  Et 

16 


242 

To  bijaše  kralju  Sigismundu  suviše.  Da  se  nepovrate  vremena 
prije  g.  1408.,  smatraše  si  za  dužnost,  na  novo  udariti  na  Bosnu 
te  ju  razkomadati^  da  tako  zatre  klicu  dosadanjim  pokretom  i  smut- 
njam.  Vojna  Sigismundova  na  Bosnu  vodila  se  je  g.  1410.  i  1411. 
Pomagan  despotom  Stjepanom  Lazarevićem  i  protivnici  kralja  Stje- 
pana Ostoje,  koje  je  predvodio  Hrvoje,  bijaše  Sigismundu  lahko 
prodrieti  u  srce  same  Bosne.  Jedna  vojska  provali  iz  Usore  doli- 
nom Bosne,  a  druga  napredovaše  Podrinjem.^^  Već  g.  1410.  zauze 
Sigismundo  sa  svojimi  pomoćnici  gradove  Vranduk,  Pod  Visoki, 
Bobovac,  Kučlat  i  Brodar,  a  u  proljeću  sliedeće  godine  stojaše  nje- 
gova vojska  u  Srebrenici,  najznamenitijoj  rudarskoj  varoši  bosan- 
skoj, koja  je  još  g.  1376.  za  kralja  Stjepana  Tvrtka  bila  na  glasu. ^^ 

Svladavši  odpor  bosanske  vlastele  i  kralja  Stjepana  Ostoje  polo- 
vinom g.  1411.  uze  sada  Sigismundo  Bosnu  komadati.  On  odtrgne 
od  države  bosanske  upravo  svu  dolnju  Bosnu,  te  ju  podieli  svojim 
pomagačem.  Dolnje  krajeve  ostavi  i  nadalje  hercegu  Hrvoju,  voj- 
vodinu Usoru  povjeri  Ivanu  Gorjanskomu,^^  a  oblast  Soli  dade 
po  svoj  priKci  Ivanu  Morovićkomu,  tada  banu  mačvanskomu.  Tako 
opasa  gornju  Bosnu  cielim  nizom  oblasti,  kojimi  upravljahu  odani 
mu  velikaši.  Nu  ni  gornje  Bosne  neostavi  čitave.  Oduže  joj  važnu 
rudarsku  varoš  Srebrenicu,  te  ju  pokloni  svomu  pomoćniku  i  sa- 
vezniku Stjepanu  Lazareviću.  Ovim  baci  kamen  smutnje  medju 
Bosnu  i  susjednu  Srbiju.^^  U  preostavšoj  gornjoj  Bosni  zajedno 
sa  humskom  zemljom,  Trebinjem  i  Podrinjem  ostade  i  nadalje 
vladati  kralj  Stjepan  Ostoja,  pošto  ga  Sigismundo  ovdje  potražiti 
nemogaše.^^  Nu  tužni  bijahu  odnošaji  u  tom  dielu  bosanske  države. 

prelibatus  dominus  rex  Hostoia  de  voluntate  baronum  Bossine  in  dicto 
regno  sit  reversns  et  specialiter  SandaUi  .  .  .  Ljubić,  Monum.  Slav.  merid. 
VI.  p.  134. 
*^  Dne  4.  stud.  1410.  izdao  je  Sigismundo  povelju  „in  descensu  nosfcro  cam- 
pestri,  videlicet  in  portu  iiuvii  Zavae,  Bascha  vocato"  ;  dne  27.  prosinca 
opet  „in  Djako".  Fejer,  Codex  dipl.  X.  5.  p.  40  i  74. 

^^  Jireček,  Die  Handelsstrassen^  p.  39. 

•■^  U  jednoj  povelji  kralja  Sigismunđa,  gdje  se  pripoviedaju  sgode  g  1415., 
čita  se:  „Joannes  de  Gara  qui  eo  tum  wotvoda(us  Usurae  fiingebatur  of- 
iicio".  Fejer  X.  6.,  p.  862—863. 

^"^  Jireček,  Die  Handelsstrassen,  p.  39. 

^'  Usred  rata  bosansko-ugarskoga  31.  prosinca  1410.  imenovaše  Dubrovčani 
kralja  Stjepana  Ostoju  i  sina  mu  viećnici  svoga  grada,  pošto  ih  je  Ostoja 
prije  molio,    „da  u  ono  vrieme,  kada  kraljevstvo  mu  nam  (Dubrovčanom) 


243 

Nebijaše  tuj  reda  ni  posluha,  nego  otimačina,  neposluh  i  razbojstvo 
preote  mah.  Da,  i  sami  članovi  kraljevske  porodice  bijahu  otimači. 
Godine  1412.  jahaše  dubrovački  trgovac  Jakša  Bunić  sa  Vukom, 
nećakom  kralja  Ostoje,  iz  Deževica  u  Visoki.  Putem  polakomi  se 
mladi  Vuk  za  srebrom  Bunićevim,  zakla  ga  i  uze  mu  srebro.  Du- 
brovčani spoticahu  taj  zločin  kralju  Ostoji  u  pismu  od  16.  svibnja 
1412.  oštrimi  riečmi :  „Hode  naši  (ljudi)  po  Turcih  i  po  inih  po- 
ganih, da  nigdar  tolika  zla  našim  neučiniše,  koliko  tuzi  (u  Bosni)  ".^^ 

Za  vojne  ugarsko-bosanske  stajaše  uz  kralja  Stjepana  Ostoju 
vjerno  vojvoda  Sandalj  Hranić.  Dne  10.  prosinca  1410.,  baš  kad 
je  boj  u  Bosni  najžešće  bjesnio,  izdade  on  u  svom  gradu  Ključu 
zajedno  sa  ženom  Katarinom  i  punicom  Ankom  izpravu,  kojom 
prodade  mletačkoj  obćini  svoj  grad  Ostrovicu  u  Hrvatskoj  za  5000 
dukata,  samo  da  nepadne  u  ruke  kralju  Sigismundu.^*  Sliedeće 
godine  1411.,  kad  je  Srebrenica  spala  u  ruke  kralja  Sigismunda, 
moljaše  Sandalja  vieće  dubrovačko,  da  se  zauzme  za  njegove  gra- 
djane,  koji  su  ovom  sgodom  bili  zarobljeni  ili  porobljeni.  „I  jošt 
molimo'*,  zaključuje  vieće,  „gdje  more  gospodstvo  ti  doseći,  a  tuj 
obrČtu  trgovci  naši  ili  imanje  dubrovačko,  budi  ti  milost  sbljusti  i 
nedati  nikoje  manšine  učiniti". ^^  Iza  rata  bosansko-ugarskoga  za- 
bavljahu Sandalja  Hranića  posli  grada  Kotora,  koji  se  smieraše 
odmetnuti  od  Bosne  i  podložiti  mletačkoj  republici.  Ponukano  ko- 
torskimi  poslanici  predlagaše  mletačko  vieće  8.  svibnja  1411.  voj- 
vodi Sandalju,  da  se  odreče  svojih  prava  na  Kotor  za  stalnu  svotu 
novaca;  nu  čuvši,  da  Sandalj  ima  uza  se  7000  Turaka,  s  kojimi 
će  pokoriti  grad,  predomisli  se  vieće,  te  mu  se  ponudi,  da  će  iz- 
ravnati razmirice  medju  njim  i  gradom  Kotorom."^ 

Ovi  podatci  pokazuju,  da  je  u  ovo  vrieme  vojvoda  Sandalj  vriedio 
u  bosanskoj  državi,  kao  što  još  nedavno  herceg  Hrvoje.  Zato  je 
Sigismundo  nakon  vojne  svoje  na  Bosnu   nastojao,    da   i   Sandalja 

rat  zada,    a  bez  naše  krivine,  da  onaj  rat  ili  koja  gode  zloba  ili  zla  volja, 

koja  je  s  onoga  uzroka  bila,  da  se  onoga   sve  ostavi".    Mikl.   Mon.   serb. 

p.  276. 
®'  Pucić,  Spom.  I.  p.  112.  Sravni  još  Primjetbe  XIII, 
^^  Glasnik  đružtva  srbske  slovesnosti,  XII.  p.  311  i  314.  Još  5.  siečnja  iste 

godine  imenovaše  ga  Mletčani  svojini  gradjaninom.   Ibid.,  p.  302. 
»«  Pucić,  Spom.  I.  p.  102.  Primj.  XIII. 
^'  Glasnik  XIL  p.  320. — 324    —  Dvadesetoga  svibnja  znalo  seje  u  Mletcih: 

„et  precipue   nunc,    quum  Sandali  liahet  secum  vt  dicitur   VIT.  mille   Tur- 

chorum^. 


244 

sasvim  predobije  za  svoju  osobu  i  vlast.  U  to  ime  pozivaše  ga 
više  puta  na  svoj  dvor.  Tek  g.  1412.  odluči  se  Sandalj  poći  pred 
Sigismunda,  premda  se  nebješe  vjerno  držao  svojih  obećanja,  uči- 
njenih ovomu  kralju  iza  bitke  doborske.  Dne  22.  travnja  1412. 
izpričavaše  se  Sandalj  po  svom  poslaniku  Mletčanom,  „stoje  osobno 
pošao  do  kralja  ugarskoga*'.  On  je  to  samo  za  to  učinio,  jer  ga  je 
kralj  mnogo  puta  pozivao  i  jer  mu  je  obvezan.  Xu  pošto  Sandalj 
znade,  da  je  još  prije  bio  obvezan  ^lletčanom,  to  ih  uvjerava,  da 
neće  nikada  privoliti  na  koju  stvar,  koja  bi  bila  na  štetu  njihovoj 
obćini.^^ 

Sandalj  Hranić  desio  se  je  u  Budimu  uz  kralja  Sigismunda  još 
u  svibnju  i  lipnju  god.  1412.,  kada  su  se  tuj  slavile  svečane  igre 
i  zabave  u  slavu  poljskoga  kralja  Vladislava  Jagela,  koji  je  tada 
bio  gost  kralja  ugarskoga.  Na  ove  igre  bješe  došla  silesija  otmenih 
lica  sa  sviju  strana,  tako  da  se  je  u  Budimu  bilo  sabralo  13  voj- 
voda, 21  grof,  26  drugih  veHkaša  (izuzev  ugarske)  i  1500  vitezova 
sa  3000  momaka  (Kuappen).  Od  odličnijih  gosti  spominju  se  na- 
ročito austrijski  vojvode,  vehki  knez  litavski,  zatim  vojvoda  Sandalj 
Hranić,  herceg  Hrvoje  sa  svojom  ženom  Jelenom,  kojega  zove 
poljski  Ijetopisac  „kralj etn  bosanskim'"  •  napokon  ban  mačvanski 
Ivan  Morovićki ,  kojega  opet  životopisac  Sigismundov  zove  kra- 
ljem bosanskim.  Dne  2.  i  3.  hpnja  obdržavahu  se  obdulje,  i  tuj 
se  natjecahu  vitezovi  iz  Grčke,  Italije,  Francezke,  Poljske,  CeskC; 
Ugarske,  Austrije,  Litavske,  Ruske,  a  takodjer  iz  Bosne,  Srbije  i 
Bugarske.  Za  ovih  igara  proslaviše  se  osobito  bosanski  vitezovi^ 
koji  se  opisuju  kao  visoki  i  krjepki  ljudi,  a  u  borbi  poduzetni  i 
hrabri. ^^  Deseć  se  Sandalj    Hranić    na    dvoru    Sigismundovu   mora 

^'^  ^si  ivit  personaliter  ad  dominum  reo;eni  Hungariae,  quoniam  si  boe  fecit, 
processit  tanquam  requisitus  multocies  et  oblig-atus  šibi  .  .  .  '^.  Grlasnik, 
Xn.  p.  322. 

^^  Janussii  Eathiboriensis .  Joannis  Lubensis,  Sendal  Bossnensis  ducum  ; 
....  E€x  Bossnensis  Caricen  (Hrvoje)  sua  et  suae  consortis  praesentia 
ludum  hunc  celebriorem  effecerat,  cum  et  sui  milites,  altae  et  procerae 
staturae,  streiiui  et  animosi  in  pugna  speccareutur  .  .  .  Joanni  Dlugossi 
Historiae  Polonicae  lib.  XI.  p.  327 — 328.  —  Windeck  u  citovanom  već 
djelu  kaže,  da  je  prisutan  bio  i  „MarroU  (Joannes  de  Maroth)  konig  zii 
Bossen",  Cap.  23.  p.  1090.  Herceg  Hrvoje  trošio  bi  silne  novce,  kada  bi 
išao  na  ugarski  dvor.  Kad  je  g.  1408.  pošao  pokloniti  se  Sigismundu, 
(„kada  hotesmo  pojti  na  Ugre  gospodinu  kralju  Sigmundu  umirivše  se 
š  njim"),  uzajmi  od  svoje  žene  Jelene  šest  tisuća  zlatih  dukata  za  put. 
Pucić,  Spora.  I.,  p.  176. 


i1 


245 

da  je  osobito  kralju  u  volju  ušao,  pošto  mu  je  povjerio,  da  pomaže 
srbskoga    despota    Stjepana    Lazarcvića   u   borbi    proti   tadanjemu         j. 
turskomu  vladaru  Musi  Kesedžiji,  koji  je  češće  zemlju  srbsku  plienio,      ^  -' 
a  napose  na  znamenitu  rudarsku  varoš  Novo  brdo  (blizu  Prištine) 
udarao.    Vrativši  se  Sandalj    domu    svojemu    pohiti   umah    sliedeće 
godine  1413.  u  pomoć  despotu  Stjepanu  proti  Musi,    koji  je    opet  / 
pao  pod  Novo  brdo,  te  ga  obsjedao.  Upravo  njegovom  pomoći  spa- 
šeno bi  ovaj  put  Novo  brdo  od  turske  sile.^^^ 

Dok  je  ovako  ugled  i  slava  vojvode  Sandalja  Hranića  svedjer 
rasla,  počela  je  zviezda  hercega  Hrvoje  VukČića  tavniti.  Sigis- 
raundo  ga  doduše  odlikovaše  i  častijaše  svakom  prilikom,  jer  se 
je  bojao  prevelike  moći  njegove;  nu  od  srca  mu  nije  volio,  tim 
manje,  što  je  Hrvoje  uzprkos  miru  sa  Ugarskom  svedjer  tajno  šu- 
rovao  sa  mletačkom  obćinom,  od  koje  si  je  i  Spljet  i  ina  mjesta 
u  Hrvatskoj  i  Dalmaciji  dao  potvrditi.  '°^  K  tomu  su  ga  mrzili 
mnogobrojni   hrvatski   i    ugarski   velikaši,    napose    Ivan  Gorjanski, 

V 

Pavao  Cupor  i  Ivan  Morovićki,  koji  su  priekim  okom  gledali,  kako 
kralj  Sigismundo  pazi  i  miti  bosanskoga  velmožu,  još  nedavno 
najljućega  pobornika  njegove  vlasti.  Pripovieda  se  dapače,  da  je 
Pavao  Cupor  jednom  na  kraljevskom  dvoru  hercega  Hrvoja  ljuto 
uvriedio,  pozdravivši  ga  volovskim  ručanjem,  da  mu  se  naruga,  što 
je  imao  hrapav  i  krupan  glas.  Nu  i  bosanska  vlastela  nisu  Hrvoja 
više  cienili,  odkad  se  bješe  pridružio  Sigismundu  i  toli  žestoko 
revnovao  proti  kralju  Stjepanu  Ostoji  i  njegovim  pristašam.  Od 
sve  bosanske  vlastele  ostade  mu  sve  dosele  ponešto  sklon  jedini 
Sandalj  Hranić,  premda  i  njemu  nije  godila  prevelika  moć  bivšega 
druga.  Ovaj  je  odno^aj  medju  Hrvojem  i  Sandaljem  podrža- 
vala donekle  i  rodbinska  sveza,  pošto  je  Sandalj  imao  za  ženu 
Katarinu,  sinovku  hercega  Hrvoja,  a  kćer  obudovjele  banice  Anke. 
Nu  koncem  g.  1412.  umre  Katarina,  a  Sandalj  na  to  oženi  Jelenu, 
udovu  zetskoga  kneza  Jurja  Stracimirovića  a  kćer  nesretnoga  La- 

^•^^  Jireček,  die  Hanđelsstrassen,  p.  56.  —  U  pismu  ođ  1.  kolovoza  g.  1413. 
piše  kralj  Sig-ismunđo  :  „dum  pridem  magnificus  Zandalius  regni  nostri 
Boznae  wayvoda  fidelis  noster  dilectus  una  cum  aliis  eiusđem  regni  nostri 
Boznae  .  .  .  fidelibus  in  regno  Easciae  apud  illustrem  principem  Dezpotum 
.  .  .  in  nostris  servitiis  fuisset  constitutus  .  .  .  ".  Lucius,  de  regno,  p. 
268.  —  Dne  18.  maja  1414.  hvale  Dubrovčani  Sandalja:  „kako  seje  gos- 
podstvo ti  hrabro  i  plemenito  ponielo  pri  gospodinu  despotu  i  caru  tur- 
skom". Pucić,  Spom.  I    p.  122. 

101  Glasnik  XII.,  p.  283  i  304. 


246 

žara,  kneza  srbskoga.  Tim  bje  razkinuta  jedina  sveza,  koja  ]e 
Sandalja  spajala  sa  Hi-vojem. 

Herceg  Hrvoje  jasno  je  uvidjao,  da  mu  se  tlo  izpred  nogu  iz- 
miče. Osobito  ga  je  peklo,  što  je  Sigismundo  povjerio  vojevanje  u 
Srbiji  vojvodi  Sandalju.  Zamrznu  zato  na  svoga  takmaca,  te  ga 
odluči  upropastiti.  Kad  je  Sandalj  početkom  godine  1413.  krenuo 
u  Srbiju ,  da  pomaže  despota  Stjepana  Lazarevića ,  udari  Hr- 
voje robeć  i  paleć  u  njegovu  oblast,  pootme  mu  gradove  i  poubije 
silu  ljudi  njegovih,  pače  pozove  i  same  Turke,  da  provale  u  Bosnu 
i  da  mu  budu  u  pomoć.  ^*^^ 

Ovim  svojim  činom  pripravi  si  Hrvoje  svoj  pad.  Mnogobrojni 
takmaci  i  neprijatelji  njegovi  skočiše  sada  s^a  na  noge,  da  ga 
opadnu  pred  kraljem  Sigismundom  i  ženom  mu  Barbarom,  i  da  ga 
sruše  sa  visine  njegove.  Dočim  je  sam  Sigismundo  bio  baš  u  Fur- 
lanskoj,  spremajuć  se  odavle  kroz  mletačko  zemljište  na  krunisanje 
u  Rim,  pohiti  Sandalj  Hranić  kraljici  Barbari  u  Budim,  ter  poma- 
gan Ivanom  Gorjauskim  i  Pavlom  Cuporom  sklone  kraljicu,  da  je 
Hrvoja  proglasila  izdajicom  i  nevjernikom,  te  ga  lišila  svih  imanja 
i  časti  njegovih. ^^^  Na  tu  kraljičinu  odluku  poletiše  svi  protivnici 
njegovi,  da  mu  imanja  razgrabe  i  sebi  prisvoje.  Ivan  Gorjanski  i 
Pavao  Cupor  uzmu  harati  i  robiti  po  njegovih  gradovih  u  Slavoniji, 
te  mu  ih  sve  pooteše  do  jedine  Požege. ^^*  Da,  i  sam  grad  Spljet 
iznevjeri  se  Hrvoju.  Početkom  lipnja  1413.  navale  Spljećani,  po- 
taknuti protivnici  Hrvojevimi,  na  njegove  namjestnike  u  gradu  i 
protjeraju  ih,  a  zatim  samu  tvrdju  jurišem  otmu  i  poruše. ^^^ 

Koncem  lipnja  bješe  već  Hrvoje  izgubio  Spljet  i  susjedne  otoke 
Brač,  Hvar  i  Korčulu,  a  uza  to  i  sav  posjed  u  Slavoniji  do  jedine 
Požege.    Ostadoše  mu  dolnji  kraji  u  Bosni  i  gdjekoji   grad  u  Hr- 

*°^  iidem  Hervoye  congregatis  šibi  certis  complicibus,  et  armorum  gentibus, 
dicti  Zanđalii,  namque  castra  et  quamplures  possessiones  contra  edictum 
et  prohibitionem  nostrae  maiestatis  hostiliter  invadendo  expugnavit  et 
insuper  malum  malo  accumulare  volendo.  per  certos  familiares  suos  cum 
suis  literis,  quae  per  quosdam  fideles  iiostros  ajDud  eosđem  repertae  fuere, 
Turchas,  et  alias  Barbarorum  nationis  gentes,  \\t  iu  subsidium  suae  ma- 
litiae  in  dictum  regniim  nostrum  Bohemiae  (Bosniae)  properarent  .  .  . 
Lucius,  đe  regno,  p.  258. 

*"'  Ljubić,  Poviestnička  iztraživanja  o  Hrvoji,  (Rad  jugoslav.  akad.  XXVI. 
pag.  87). 

*°*  Lučio,  Mem.  p.  392. 

*°*  Ljubić,  op.  cit.  p.  88. 


247 

vatskoj ,  poimence  Omiš,  koji  ga  bješe  zapao  po  ženi  Jeleni.  Bo- 
jeći se,  da  ga  neprijatelji  njegovi  sasvim  nesmrve,  upravi  sada 
pismo  na  kraljicu  Barbaru,  da  se  opravda. ^*^^  Najprvo  se  tuži  na 
Ivana  Gorjanskoga  i  Pavla  Capora,  koji  su  mu  bez  kraljeve  za- 
povjedi na  svoju  ruku  sva  imanja  u  Slavoniji  (osim  Požege)  po- 
otimali,  nepuštajuć  njegove  glasnike  pred  kraljevski  dvor,  nego 
sustavljajuć  i  loveć  ih  putem.  Brani  se  nadalje,  da  nije  nikada  bio 
kralju  nevjeran;  jer  ako  je  kada  na  gradove  svojih  protivnika 
udarao,  to  se  nije  zato  kralju  iznevjerio,  nego  se  ]e  samo  osveći- 
vao svojim  dušmanom,  koji  su  njemu  gradove  i  zemlje  otimali. 
Da  pokaže,  kako  je  kralju  svedjer  vjeran,  spreman  mu  je  dati  u 
zalog  svoja  dva  grada,  naime  Vrbaški  grad  i  Kozaru.  Ogradjuje 
se  proti  tomu ,  da  bi  bio  šurovao  s  Mletčani  i  Turci,  i  sklapao 
s  njimi  saveze,  te  je  u  tom  obziru  spreman  podvrći  se  sudu,  sa- 
stavljenu od  samoga  kralja,  kralja  poljskoga,  vojvode  austrijskoga 
i  članova  zmajeva  reda.  Pa  ako  je  zavriedio  izgubiti  glavu ,  neka 
mu  ju  skidaju ;  ako  je  zaslužio  gubitak  dobara,  neka  mu  se  oduzmu. 
„Molim  vas  nadalje,  blaga  kraljice",  tako  piše  herceg  Hrvoje,  „ne- 
dajte,  da  u  starosti  svojoj  umrem  u  poganskom  obredu  i  u  nevjeri, 
jer  sam  jedva  i  težko  dočekao  vrieme,  da  od  poganskoga  obreda 
predjem  na  vjeru  katoličku  i  da  vjerno  uzmognem  služiti  svoga 
kralja.  Nemojte  me  odbijati  od  službe  kraljevske  i  Vaše,  i  obarati 
me  bez  krivnje,  pošto  neznam  nimalo  svoje  krivnje.  Sjetite  se, 
da  mi  se  je  kralj  sa  svojimi  velmožami  zakleo  i  da  o  tom  imam 
kraljevska  pisma  potvrdjena  kraljevskim  pečatom  i  pečati  velikaša. 
Znajte  nadalje,  da  sam  član  zmajeva  reda,  a  po  pismenih  ustano- 
vah  toga  reda  nesmije  se  nijedan  član  osuditi  bez  savjeta,  znanja 
i  suda  ostalih  članova.  Sjetite  se  za  ljubav  svetomu  Ivanu,  da  sam 
vam  kum.  Obazrite  se  za  volju  svemogućega  boga  na  sve  meni 
zadane  obveze  i  vjeru,  te  me  nemojte  u  toj  mojoj  starosti  uništiti 
već  (pustite),  da  umrem  u  vjernosti  prema  kralju.  Kad  sam  ono 
bio  u  Budimu,  dobili  dvopis  kraljevskoga  pisma  od  dvanaest  čla- 
naka sa  svimi  kletvami  i  obvezami,  kojimi  se  bješe  gospodin  kralj 
meni  zavjerio  sa  cielim  kraljevstvom  svojim.  Ako  pako  kralj  svim 
ovim  svojim  kletvam,  obećanjem  i  obvezam,  a  i  mojim  molbam 
nebi  htjeo  pravdi  za  volju  udovoljiti,  neka  mi  nezamjeri  ni  u  grieh 
neupiše,   ako    svim   vladarom   kršćanskim    objavim,  i  razložim  za- 

'««  Lučio,  Mem.  p.  392—394. 


248 

dana  mi  (a  neodržana)  obećanja,  obveze  i  vjeru.  A  iza  ove  objave 
neću  moći  više  obastati  u  toli  gorku  tlačenju;  nego  ću  se  onamo 
obratiti,  gdje  ću  moći  zaštite  naći.  Dosele  nisam  tražio  (tudje)  za- 
štite j  nego  mi  je  zaklon  bio  sam  kralj  ;  nu  ako  stvari  tako  dalje 
ostanu,  morati  ću  je  tražiti,  gdje  budem  mogao.  Pa  propao  ja  ili 
ostao,  —  Bošnjani  eto  već  se  smieraju  složiti  sa  Turci,  te  su  glede 
toga  već  dosele  u  istinu  korake  učinili.  Isti  se  Turčin  sprema  na 
svaki  način  zaratiti  sa  Ugarskom." 

Ova  vješto  sastavljena  obrana,  koja  sadržaje  mnogu  istinu,  ostala 
je  posve  bezuspješna.  Protivnici  Hrvojevi  umjeli  su  u  to  i  samoga 
kralja  Sigismunda  uputiti  o  nevjeri  Hrvojevoj,  te  ga  sklonuti  na 
odlučne  korake  proti  njemu.  Pismom  od  17.  lipnja  1413.  iz  Fel- 
tra  povjeri  kralj  Sigismundo  upravu  otoka  Brača,  Hvara  i  Kor- 
čule vjernim  si  Dubrovčanom ;  a  pismom  od  1.  kolovoza  proglasi 
u  Pulsanu  hercega  Hrvoja  veleizdajicom,  zapovjediv  uza  to  svojim 
velmožam  u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj,  neka  mu  sva  imanja  oduzmu, 
a  podložnim  mu  gradovom,  neka  se  neposredno  pod  krunu  po- 
vrate. ^°'  Sam  Hrvoje  i  neki  odani  mu  velikaši  nastojali  su  doduše 
i  sada  kralja  Sigismunda  uvjeriti  o  nedužnosti  Hrvojevoj  ;  nu  kralj 
ostade  tvrd,  pače  zapovjedi  iznova  Sandalju  Hraniću  i  ugarskoj 
gospodi,  da  se  svi  zajedno  podignu  na  Hrvoja. ^^^ 

Hrvoje  uvidi,  da  se  kralj  Sigismundo  neobazire  ni  na  kletve 
svoje  ni  na  molbe  njegove.  Odabere  zato  drugi  put  i  odluči  tražiti 
pomoći,  gdje  bude  samo  mogao.  Već  u  drugoj  polovici  kolo- 
voza desio  se  je  poslanik  njegov  u  Mletcih  tužeći  se  na  kralja 
Sigismunda,  daje  Hrvoju  „oduzeo  grad  Spljet  i  da  nastoji  oteti  mu 
i  druga  mjesta,  što  se  sve  protivi  kletvam  i  obećanjem,  učinjenim 
Hrvoju  po  rečenom  kralju."  Poslanik  tražio  je  zatim  od  mletač- 
koga vieća,  neka  pomogne  Hrvoja  svojimi  galijami,  da  bi  opet 
obladao  Spljetom  i  inimi  svojimi  mjesti;  a  Hrvoje  će  za  uzdarje 
pomagati  svojimi  četami  mletačku  obćinu,  da  laglje  steče  grad 
Trogir  ili  druge  gradove  dalmatinske,  za  kojimi  joj  se  tada  oči 
otimahu.  Premda  Mletčani  25.  kolovoza  Hrvojeve  molbe  odbiše 
radi  primirja,    što  ga  bjehu  netom  sa  Sigismundom  na  pet  godina 

'^^'  Lucius,  de  regno.  p.  267 — 269. 

*"^  Spljetski  poslanici  na  dvoru  Sigismundovu  javljaju  21-  rujna  svojim  su- 
gradjanom,  da  je  kralj  :  „scripsit  et  manđauit  baronibus  Hungariae  et 
Sandagli,  quod  totaliter  insurgant  contra  eum  (Heruojam)  et  scripsit, 
quod  non  vult  pacta  nec  conuentiones".  Lučio,  Mem.  p.  395. 


249 

sklopili /^^  to  ih  Hrvoje  u  studenu  opet  napastovaše.  Poslanici 
njegovi  razlagahu  vieću  mletačkomu,  kako  je  kralj  Sigismundo 
radeć  Hrvoju  o  glavi  poslao  nanj  bane  i  vojvode,  da  mu  zemlje  i 
gradove  pootmu;  zatim  kako  je  turski  car  Muhamed  I.  poslao  do 
njega  poslanstvo  sa  60  konja  nudeć  mu  u  pomoć  vojsku  od  30.000 
momaka,  da  se  obrani  od  sile  Sigi^mundove ;  a  iza  toga  priobćiše 
vieću  želje  i  molbe  svoga  gospodara.  Hrvoje  pozivaše  Mletčane, 
da  se  sdruže  zajedno  s  njim  proti  kralju  Sigismundu,  pa  da  on 
s  kopna,  a  oni  s  mora  pritisnu  i  osvoje  Dalmaciju,  koju  bjehu  i 
onako  za  skupe  novce  od  kralja  Ladislava  kupili;  ako  toga  neće, 
neka, barem  pismeno  ili  ustmeno  uvjere  kralja  Sigismunda,  da  se 
on  nikada  nije  miešao  u  razmirice ,  koje  su  bile  medju  mletačkom 
obćinom  i  istim  kraljem;  napokon  ih  zamoli,  neka  posreduju  u  voj- 
vode Sandalja,  da  više  neudara  i  neuznemiruje  zemalja  njegovih. 
Na  sve  ove  molbe  i  želje  oglušiše  se  mudri  Mletčani;  jedino  mu 
u  svom  odgovoru  od  13.  studenoga  1413.  obrekoše,  da  će  poslati 
poslanika  svoga  Sandalju,  nebi  li  željam  Hrvojevim  ugodio. ^^^ 

Odbit  po  drugi  put  od  Mletčana  morade  se  Hrvoje  odreći  nade, 
da  bi  ikada  više  mogao  obladati  Spljetom.  Nu  ni  kralj  Sigismundo 
nemogaše  sasvim  zatrieti  toga  moćnoga  vojvode.  Pomoćju  svojih 
velmoža  bješe  doduše  oteo  Hrvoju  sav  posjed  u  Slavoniji,  zatim 
Spljet  i  otoke;  ali  nebijaše  jak,  da  ga  Hši  njegove  nasliedjene 
vlasti  u  Bosni  i  susjednih  joj  krajeva  u  Hrvatskoj.  Hrvoje  vladaše 
i  nadalje  ciele  g.  1414.  dolnjimi  krajevi  bosanskimi  i  važnim  gra- 
dom Omišem  na  Cetini;  pače  se  u  to  i  izmiri  sa  bosanskim  kra- 
ljem Stjepanom  Ostojom,  nadajući  se  pomoćju  njegovom  i  turskom 
oduprieti  svoj  sili  Sigismundovoj.  Jedini  vojvoda  Sandalj  zadavaše 
mu  brige,  pošto  ga  je  s  južne  strane  napadao.  Zato  i  kralj  Sigis- 
mundo nadari  Sandalja  gradovi  i  zemljami,  po  svoj  prilici  otetimi 
Hrvoju.  ^^1 

Kralj  Sigismundo,  u  to  silno  zabavljen  inimi  poslovi,  napose  cr- 
kvenim saborom  u  Konstancu,  gdje  se  je  sudilo  magistru  Ivanu 
Husu,  nije  domala  više  dospievao,  da  se  bavi  Ugarskom,  a  kamo 

"»  Glasnik,  XII.  p.  364. 

"°  Glasnik,  XIL  p.  365—367. 

*^^  U  svibnju  1414.  govorahu  ug-arski  poslanici  Dubrovčanom  ovako :  „Gos- 
podin vojvoda  Sandalj  po  svojih  poslih  iskal  je  od  rečenoga  kralja  (Si- 
gismunda) nekoje  grade  i  vladanije,  a  ovo  po  nas  mu  je  dano  za  njegovu 
vjernu  sluzhu".  Pucić,  Spom.  I.  p.  122. 


250 

li  Bosnom.  Nii  da  se  Hrvoje  i  njegov  saveznik  kralj  Stjepan  0  stoj  a 
nebi  za  njegova  boravka  u  tudjini  suviše  opet  osilili,  pošalje  po- 
četkom g.  1415.  razkralja  Stjepana  Tvrtka  II.,  kojega  je  još  od 
g.  1408.  neprestance  uza  se  zarobljena  držao,  u  Bosnu,  da  se  tamo 
pomoćju  svojih  pristaša  opet  domogne  priestola.  Dolazak  Stjepana 
Tvrtka  II.  u  Bosnu  pokrenu  zbilja  gradjanski  rat,  koji  je  osobito 
u  siečnju  i  veljači  ljuto  biesnio.  Izprva  bijaše  Tvi'tko  sretan;  nje- 
gova vlast  preotimaše  svedjer  mah,  te  protivnikom  njegovim  bijaše 
bježati  na  dubrovačko  zemljište,  odakle  su  provaljivali  opet  u 
Bosnu  i  plieniH  Tvrtkove  privrženike.  Tvrtko  se  zato  potuži  Du- 
brovčanom,  a  ovi  mu  na  to  10.  veljače  1415.  odgovoriše:  »Pre- 
svietlomu  gospodinu  kralju  Tvrtku.  .  .  .  Dva  lista  kraljevstva  ti 
primismo  i  razumjesmo  i  mnogo  bismo  veseli  čuvše  o  vašem  do- 
brom zdravju  ...  što  pišete  za  bježanije,  koje  su  pobjeglo  u  naše 
tvrdje  i  da  od  našieh  tvrdja  izlaze  ter  plienuju  vaše  sluge,  i  na 
toj  vašoj  veHkosti  s  vsakojim  umiljenijem  odgovaramo  :  i  prvo  su  bje- 
žanije utjecale  pred  silom  u  naše  tvrdje  i  s  vremenom  dočekav  na- 
pravili se  k  svojemu  gospodinom  s  punom  rukom  i  bili  su  sluge, 
i  bolje  je  da  su  ovamo  utjecali,  ner  na  Ugre  ili  u  Hrvate  ili  dru- 
gojde,  od  kude  bi  se  mučno  glave  i  imanje  vratilo.  .  .  .'A  jer  za 
one,  koje  pišete  da  izlaze  ter  zla  čine,  gospodine  kralju,  tozi  je 
nam  mnogo  mučno  čuti,  nebi  smo  mogli  to  nikomu  strpjeti  da 
učini,  jer  smo  mi  Ijudije  takovi,  koji  smo  vazda  željeli  i  želimo 
mir  i  dobri  sklad  u  Bosni,  a  nami  nije  staljeno  ni  istaljeno  niči- 
jer  dugovanje". ^^^  Tvrtkova  stranka  napredovaše  u  to  svedjer,^^^ 
te  su  Dubrovčani  malo  zatim  čestitali  dobitniku  23.  veljače  1415. 
ovim  pismom :  „Mnogo  bismo  veseli  čuvši  o  Vašem  dobrom  zdravlju 
i  slavnom  stanju.  Gospodine  kralju,  to  bog  ve  i  svietu  nije  skrovno, 
jer  od  postanja  mjesta  našega  i  naših  starih  i  nas  Dubrovnik  bil 
je  počtena  kuća  i  ufana  gospode  prisvjetle  Kotromanić  i  velmoža 
rusaga  bosanskoga,  i  vazda,  gdje  ih  smo  čuli  u  dobrom  miru  i 
počtenom  skladu  mnogo  smo  veseli  bih ,  pake  kadigod  se  je  koja 
iskra  medju  njimi  unesla,  nedržeći  k  nijednoj  strani,  svako  dobro, 

"2  Pucić,  Spom.  I.  p.  125—126.  —  Primjetbe  XV. 

"^  Dne  20.  veljače  1415.  pišu  Dubrovčani  knezu  Grguru  Vukosaliću:  „A  drugo, 
što  pišete  za  Vlahe  gospodina  kralja  Ostoje,  koje  smo  pripustili  s  dobit- 
kom na  našoj  zemlji  rečenoga  gospodina  kralja  molbami,  da  od  tuj  stoje, 
zlo  čine  vojvođinjem  i  da  su  se  dali  kralju  Tvrtku'',  Pucić,  Spomenici  I. 
p.  126. 


251 

mir  i  počteno  prijateljstvo  i  jedinstvo,  što  se  je  moglo  i  što  bi 
se  moglo,  nismo  se  poštedili  unieti.  To  je  bil  naših  starih  počteni 
običaj,  i  današnji  dan  mi  njih  nasliedujemo.  .  .   ."^^* 

Odsuće  kralja  Sigismunda  u  tudjini,  a  i  gradjanske  borbe  u  Bosni, 
koje  se  medjutim  domala  zlo  po  Stjepana  Tvrtka  II.  Tvrtkovića 
svršiše,  nebijahu  nikomu  povoljnije,  nego  li  upravo  vojvodi  Hrvoju. 
Ovaj  čas  obće  smetnje  smatraše  on  najzgodnijim,  da  se  domogne 
stare  vlasti  svoje.  U  travnju  1415.  moljaše  on  po  svom  poslaniku 
mletačku  obćinu,  neka  mu  pruži  pomoć  na  moru,  da  si  Spljet  pri- 
svoji, a  on  će  joj  zato  svoj  grad  Omiš  odstupiti;  neka  ga  nadalje 
preporuči  napuljskoj  kraljici  Ivani  II.,  da  ga  pomogne  pri  osva- 
janju Spljeta;  zatim  neka  mu  obćina  dade  solitra  i  konopa,  i  neka 
ga  kao  svoga  saveznika  uvrsti  u  mir,  kada  će  ga  ugovarati  sa 
kraljem  Sigismundom.  Vieće  mletačko  odgovori  mu  10.  svibnja,  da 
Omiš  slobodno  za  se  pridrži,  pošto  mu  brodovlja  svoga  nemože 
poslati  radi  primirja  sa  Sigismundom;  nu  da  će  ga  preporučiti 
kraljici  napuljskoj.  Uza  to  mu  pokloni  dvie  tisuće  solitra  i  nešto 
konopa  i  dozvoli,  da  si  u  Mletcih '  nabavi  oružja  po  volji;  na- 
pokon mu  obeća,  da  neće  nanj  zaboraviti,  ako  bi  kada  mir  skla- 
pala sa  Sigismundom. ^^^ 

Bojne  pripreme  Hrvojeve,  da  na  novo  osvoji  grad  Spljet  sa  su- 
sjednimi  otoci  Bracem,  Hvarom  i  Korčulom,  uznemiriše  silno  sve 
njegove  protivnike,  a  napose  Sigismundove  namjestnike  u  Ugarskoj 
i  Hrvatskoj.  Složiše  se  zato  glavni  pobornici  njegovi  Pavao  Cupor, 
tada  ban  slavonski,  Ivan  Gorjanski,  vojvoda  usorski,  i  Ivan  Moro- 
vićki,  ban  mačvanski,  te  sakupivši  veliku  vojsku,  odlučiše  Hrvoja 
sasvim  smrviti.  Ujedno  pozvaše  Dubrovčane,  koji  bjehu  od  Sigis- 
munda dobili  nekoč  Hrvojeve  otoke  Brač,  Hvar  i  Korčulu,  da  svo- 
jom mornaricom  udare  na  Hrvojev  grad  Omiš  i  da  ga  osvoje. ^^^ 
Nasuprot  tolikoj  sili,  koja  mu  je  prietila  gotovom  propasti,  nije 
Hrvoje  znao  drugo  učiniti,  nego  zamoliti  pomoć  u  turskoga  cara 
Muhameda  I.,  koji  je  i  onako  već  u  to  vrieme  bio  u  nekom  od- 
nošaju   prema    kralju    Stjepanu    Ostoji.    Turski   car   rado    prihvati 

"*  Pucić,  Spom.  I.  p.  127. 

115  Glasnik,  Xn.  p.  868—370. 

^^^  Još  25.  ožujka  1415.  uvjeravahu  Dubrovčani  Hrvoja:  „I  drugo  gospodine 

herceže,  što  pišete,  jer  smo  ili  ćemo  opravljati  armatu  na  vaš  grad  Olmiš. 

Tko  vam  je  to  rekao,  nije  dobro  rekao".  Pucić,  Spom.  I.  p.  129/ 


252 

molbu  Hrvojevu,  koji  mu  je  tim  otvarao    put    kroz   Bo>nu    u   Hr- 
vatsku i  Ugarsku. 

Odkična  borba,  gdje  je  prvi  put  turska  sila  pomagala  bosanske 
čete  proti  vojsci  ugarsko-hrvatskoga  kralja,  vodila  se  je  početkom 
kolovoza  1415.  na  jugu  Save,  po  svoj  prilici  u  vojvodini  Usori, 
tom  starom  bojištu  medjn  Bosnom  i  Ugarskom.  U  glavnoj  bitci 
činilo  se  je  iz  prva,  da  će  pobjediti  ugarska  vojska,  posto  je  bila 
daleko  silnija.  Nu  u  to  se  Bošnjaci  poslužiše  varkom.  Mnogi  njih 
popeše  se  na  vrhunac  nekoga  briega,  te  uzeše  klicati,  da  Ugri 
bježe.  Ugardka  se  vojska  s  toga  smete,  pa  jedan  odjel  za  drugim 
poče  sa  bojišta  bježati  misleći ,  da  su  već  drugi  odjeli  suzbiti.  Tako 
se  svrši  glavna  bitka  podpunim  porazom  ugarske  vojske,  koja  po- 
bježe  glavom  bez  obzira  ostavivši  na  bojnom  polju  silu  ranjenika. 
Turci,  zaplieniv  silan  plien,  podju  za  bježećom  vojskom  u  potjeru, 
a  na  to  provale  u  susjednu  Hrvatsku,  ter  robeć  i  paleć  prodrieše 
sve  do  Celja  u  Štajerskoj. 

Poraz  ugarsko-hrvatske  vojske  bijaše  tim  užasniji,  što  su  prvi 
vodje  njezini  pali  u  dušmanske  ruke.  Ivan  Gorjanski,  obasut  smrt- 
nimi  ranami,  dopade  robstva  bosanskoga,  te  čamljaše  više  godina 
u  težkih  okovih,  dok  se  biegom  nije  sretno  spasio.  Gore  prodje 
Ivan  Morovićki.  Njega  zarobiše  Turci  i  povedoše  sa  sobom  u 
Tursku,  gdje  je  u  tavnicah  preko  četiri  godine  pogibao,  dok  se 
nije  velikom  svotom  od  40.000  zlatnih  forinti  odkupio.  Nu  najveća 
nesreća  stigne  bana  Pavla  Cupora.  Sjećaj uć  se  Hrvoje,  kako  mu 
se  bješe  nekoč  na  dvoru  budimskom  narugao,  dade  ga  sada  za- 
robljena ušiti  u  volovsku  kožu  i  baci  ga  u  neku  rieku  rekavši: 
„Ti  si  jednom  u  obrazu  čovječjem  glas  volovski  oponašao,  primi 
sada  sa  glasom  i  volovski  obraz.^^^ 

*"  O  toj  bitci  priča  na  široko  ugarski  Ijetopisaclvan  Thwrocz,  pars  IV.  cap.  XVI. 
p.  289—290.  I  poljski  IjetopisaoDlugoss  znade  za  tu  bitku,  ali  ju  krivo  stavlja 
u  g.  1414.  On  piše:  „Sigismundo  Eomanorum  et  Hungarorum  rege  in 
Constantiensi  concilio  ad  reintegrandam  ecelesiam  Dei  intendente,  Hun- 
gariae  barones  proprio  tantum  motu,  milite  Hungarico  collecto,  nullis 
externis  auxiliis  admissis,  t'xpeditionem  in  Turcas  faciunt.  Quibus  caesar 
Turcarum  Cristen  appellatus,  cum  multitudine  gentium  suarum  occurens, 
eos  miserabiliter  conflixit,  et  praestantiores  Hungariae  barones,  videlicet 
Johannem  do  Gara  palatinum  Hungariae,  Joliannem  de  Moruth,  Gergi- 
sianum  et  plures  alios,  nonnullis  effugientibus,  captivavit.  Quorum  libe- 
ratio  nonnisi  magno  auro  poterat  procurari.  Turcae  autem  obtenta  huius- 
jnodi  victoria   plures  dis^trictus   et   terras  regni  Hungariae   pervadentes, 


I 


253 

Malo  dana  iza  toga  krvavoga  boja  desio  se  Hrvoje  u  gradu  Su- 
tiski  uz  kralja  Stjepana  Ostoju.  Tuj  se  razgovaraše  sa  dubrovačkim 
poslanikom  Ivanom  Gundulićem,  koji  je  23.  kolovoza  o  tom  svoju 
vladu  ovako  izviestio  :  „Prije  bih  vam  bio  pisao  ob  onom,  što  se 
je  slučilo  u  Bosni  medju  Ugri  i  Turci,  nu  vi  znate  razloge  .  .  . 
Javljam  Vam  ponajprije,  da  se  je  herceg  Hrvoje  s  nekimi  svo- 
jimi  pristaši  zaprietio  učiniti,  koliko  više  bude  mogao  i  znao  zla 
vašemu  gospodstvu,  primamiv  k  sebi  Turke  i  ostale  opake  ljude, 
da  nećete  imati  sgode  izvesti  (nakane  svoje).  Kad  je  sutradan  došao 
knez  Petar  i  mi  se  s  njim  umah  sastadosmo,  počeo  je  na  novo 
govoriti,  kako  spomenuti  herceg  snuje  i  ruje  proti  nam,  hvastajuć 
se,  da  je  s  vladom  mletačkom  sporazuman  i  da  se  od  nje  nada 
dobiti  galije  proti  Spljetu  i  proti  našim  trim  otokom,  a  uz  to  veli, 
da  će  imati  galije  i  od  kraljice  napuljske,  i  mnoge  druge  trice  i 
bajke.  Ja  sam  mu  odgovorio,  što  mi  se  je  baš  svidjelo ;  ali  mislim, 
da  će  to  sve  biti  laž.  Prietit  će  i  ništa  više.^^® 

Još  nebjehu  Hrvojem  dozvani  Turci  ostaviU  zemlje  bosanske, 
dogodiše  se  nove  smutnje,  s  kojih  je  Bosna  ljuto  postradala.  Knez 
Pavao  Radinović,  gospodar  i  vlastelin  u  iztočnoj  Bosni  i  u  župi 
Konavljih,  a  rodjak  kralja  Ostoje,  pogibe  23.  kolovoza  1415.  kao 
žrtva  urote,  koju  bješe  skovao  Sandali  Hranić  zajedno  s  kraljem 
Ostojom.  Sto  li  je  Pavao  Radinović  skrivio,  dali  je  radio  s  Hr- 
vojem protiva  Ostoji,  ili  je  bio  možda  sklon  Stjepanu  Tvrtku  II., 
nemože  se  znati ;  sigurno  je  samo,  da  ga  je  Sandalj  kasnije  bie- 
dio  s  veleizdaje.  Dubrovački  poslanik  na  bosanskom  dvovu  u  Su- 
tisci  Ivan  Gundulić  potanko  opisuje,  kako  je  Pavao  Radinović 
poginuo.  „Jutros  rano'*  — j^-vlja  isti  dan  dubrovačkomu  vieću,  — 
„otišao  je  kralj  Ostoja  sa  svojim  sinom  i  pošao  je  jašeć  u  ravnicu. 
S  njimi  je  bio  knez  Pavao  Radinović  i  sin  njegov  Petar,    vojvoda 

usque  ad  Ciliae  terras  grassati  sunt,  multaque  Catholicorum  milia  in  ser- 
vitutem  barbaricam  abduxerunt".  (Libro  XI.  p.  361).  Da  su  Turci  Hrvat- 
sku plienili,  kaže  kronika  Tomašićeva  (Arkiv  za  poviest  jugosl.  IX.  p. 
16).  O  sudbini  Ivana  Gorjauskoga  i  Ivana  Morovićkoga  govore  povelje 
Sigismundove,  izdane  ovim  velmožam  g.  1427.  (Fejer,  Cod.  dipl.  X.  6.  p. 
862 — 863  i  888 — 889).  Da  se  je  glavna  bitka  zgodila  na  jugu  Save,  tvrdi 
sam  Sigismundo,  kad  kaže,  da  je  Ivan  G-orjanski  „transtretato  fluvio  Savae" 
udario  na  Tarke ;  da  je  bitka  bila  prvih  dana  kolovoza,  sudim  po  tom, 
što  se  Pavao  Cupor  još  23.  srpnja  1415.  spominje  kao  ban  slavonski. 
(Fejer  X.  5.  p.  572). 
i^»  Pucić,  Spom.  I.,  Primjetbe,  p.  XV.— XVI. 


254 

Sandalj  i  vojvoda  Vukmir  ,  zatim  župan  Dragiša,  knez  Vuk  Hra- 
nić  i  vojvoda  Pavao  Klešić.  Ja  ostadoh  kod  kuće,  da  napišem 
neke  listove;  kad  al  dodje  k  meni  sluga  kneza  Pavla  (Radino- 
vića),  ustadoh  i  skočiv  na  konja  podjoh  za  njimi  i  stigoh  ih  negdje 
okolo  Sutiske.  Kad  sam  jašio  s  vojvodom  Sandaljem,  poruči  on 
vojvodi  Vukmiru  (Zlatonosoviću) :  „Gledajte  da  kmeni  dodjele,  ih 
ću  ja  doći  k  vam".  Namah  dodje  spomenuti  Vukmir  te  je  s  njim 
govorio  dugo  vremena.  Kad  bijasmo  bhzu  mjesta,  koje  se  zove 
Parena  Poljana,  vojvoda  Sandalj  izvuče  sablju,  a  za  njim  učine 
isto  svi  njegovi  ljudi.  Umah  na  to  dade  kralj  Ostoja  svezati  kneza 
Petra  Pavlovića  (sina  Pavla  Radinovića)  i  odvesti  ga  u  Bobovac; 
vojvoda  Vukmir  pako  povuče  natrag  kneza  Pavla  Radinovića  mo- 
leći ga  u  isti  par,  da  nebude  krvi  medju  njimi.  Meni  se  je  sve 
činilo,  daje  to  djetinja  igrarija,  jer  nebijaše  medju  njimi  nijednoga 
udarca.  Kad  je  na  to  knez  Pavao  Radinović  bježao,  mišljah  da  će 
ga  svezati.  Nu  u  to  dodje  knez  Vuk,  a  neki  od  Sandalj evih  ljudi 
odrubi  mu  glavu-,  drugi  opet  (odrubi  glavu)  knezu  Pavlu  Radi- 
noviću.  Vlatko  Tumarlić  patarenac  pobjegao  je  u  moj  stan,  to  jest 
k  fratrom,  da  se  spasi,  a  zatim  je  pošao  k  četi  Pavlovoj  u  Vrh- 
bosnu. Kneza  Petra  Pavlovića  vuku  i  prate  u  Bobovac ,  kako  vam 
rekoh.  Mislim,  kako  sam  od  nekih  čuo,  da  će  ga  osliepiti.  Kad 
se  je  sve  smirilo,  ljudi  podjoše  kući.  U  svem  poginuše  četiri  osobe. 
Od  ostalih  je  vojvoda  Vukmir  malo  ranjen;  Brailo  Tezalović  su- 
žanj  je  Vuka  Hranića,  a  Pribisaja  Muršić  sužanj  je  drugih.  Pošto 
je  opet  bio  mir,  odjaših  do  vojvode  Sandalja,  a  ovaj  mi  reče:  „Jesi 
li  mislio,  da  ćeš  ovo  vidjeti  ?  Eto  po  milosti  božjoj  ja  činim  i  vršim 
pravicu,  kako  i  vi  gospoda  dubrovačka  činite ;  jer  tko  izdaje  Dubrov- 
nik, gubi  glavu.  Tako  i  ja  činim  s  drugimi  vjernimi  Bošnjani".  Mnogo 
još  toga  govoreći  proti  otcu  (kralju)  i  sinu,  proti  veličanstvu  kralja 
ugarskoga  i  proti  bosanskoj  vladi  završi  Sandalj  :  ^jlvane ,  ja  sam 
brat  i  pravi  prijatelj  gospode  dubrovačke,  preporučite  me  njim  . .  ."^^^ 

Smrt  kneza  Pavla  Radinovića  bijaše  lozinka  najtužnijemu  gra- 
djanskomu  ratu.  Sinovi  nesretnoga  Pavla,  po  imenu  Petar  Pavlović, 
koji  se  bješe  brzo  oslobodio  tavnice ,  i  brat  mu  Radosav  nisu  se 
sada  kratili  složiti  i  sa  Turci  proti  kralju  Ostoji  i  Sandalju  Hra- 
niću.  Već  u  prosincu  biesnila  je  turska  sila  u  južnih  čestih  države 
bosanske,  te  je  bosanski  knez  Miliša  molio  Dubrovčane,  da  bi  mu 

"»  Pucić,  Spom.   I.,  Primjetbe,  p.  XVI— XVIL 


255 

dozvolili  pobjeći  pred  Turci  u  njihove  tvrdje  ili  u  sam  grad.  ^^° 
Sliedeće  godine  1416.  harala  je  turska  vojska  po  humskoj  zemlji 
tako,  da  je  već  doprla  do  dubrovačke  medje,  te  je  dubrovačko 
vieće  21.  ožujka  zaključilo,  poslati  sa  svojih  otoka  brodove  prema 
kopnu,  da  bi  se  spasio  podložni  mu  narod,  bježeći  od  Turaka. ^^^ 
Pače  župani  Petra  Pavlovića,  po  imenu  Gjuragj  i  Stjepan  Milora- 
dović  doprieše  sa  turskimi  četami  i  do  dubrovačkoga  primorja,  te 
su  se  Dubrovčani  bojali  i  gorega.  ^^^  Dok  su  jedne  čete  turske  ha- 
rale u  humskoj  zemlji  i  Travunji,  druge  su  udarale  na  Podrinje  i 
na  gornju  Bosnu,  tako  da  im  je  napokon  uspjelo  zauzeti  i  grad 
Vrhbosnu  sa  cielom  župom.  U  gradu  Vrhbosni  namjesti  slavodo- 
bitni car  Muhamed  još  iste  godine  1416-  za  sandžaka  svoga  voj- 
vodu Izaka,  da  odavle  straži  i  pazi  na  bosanskoga  kralja  i  nje- 
gove velmože.  ^^^  Uza  to  mu  jošter  podloži  toli  Sandalja  Hranića^  koli 
braću  Pavloviće,  koji  su  odsele  držali  svoje  zemlje  „milosću  i  darom 
božjim  i  velikoga  cara  sultana  Mehomet-hega  i  vojvode  mu  Izaka" .'^'^^ 
U  ovoj  tužnoj  dobi,  kadno  bi  uzdrman  temelj  bosanskoj  državi, 
umre  koncem  ožujka  1416.  moćni  vojvoda  i  herceg  Hrvoje  Vukčić.^^^ 
Preko  četvrt  stoljeća  bijaše  on  najmoćniji  velmoža  bosanske  države, 
koji  je  tresao  ne  samo  Bosnom,  nego  i  sudbinom  Dalmacije  i  Hr- 

^20  Pucić,  Spom.  L,  p.  132. 

'21  Pucić,  Spom.  I.,  Primjetbe  XV. 

'2^  Dne  23.  ožujka  141G.  pišu  Dubrovčani  knezu  Petru  Pavloviću:  „Kneže 
Petre !  Vaš  brat  knez  Radoslav  bil  je  s  vojskom  ovdje  na  medji  našega 
primorja  i  njegovom  dobrom  Ijubvora  neučini  se  nam  u  zemlji  i  Ijudih 
nijedan  kvar  .  .  .  a '  vo  sada  kneže  dojdoše  iz  dole  druge  vaše  vojske, 
koje  potrše  dole  Slivno  i  stase  na  medji  našoj  u  primorju,  a  jesu  pred 
njimi  župan  Gjuragj  i  Stjepan  Miloradović  i  *  njimi  Turci.  Molimo  ti 
gospodstvo  budi  ti  milost  poslati  im  zapoviedajuć,  da  nam  u  našem  ni- 
koje kvare  neučine  i  se  onudej  netiraju  .  .  .  Pucić,  Spom.  I.  p.  134. 

*"  „Cum  eadem  tempestate,  Muhametes  primus  .  .  .  quaudem  partem  Moe- 
siae,  quam  nos  superiorem  Boznam,  vel  vulgari  vocabulo  Werhbozanyam 
vocamus,  suo  subdidisset  dominio;  placuit  illi,  ut  novum  terra  in  hac 
regem  crearet.  Igitur  quendam,  tam  parvi  census,  tum  humilis  ortus  pa- 
ri ter  et  famae  hominem  Ikach  vocatum,  regem  Boznensem  denominavit. 
Thwrocz,  Chronica  Hungar.  p.  292.  —  Hammer ,  Geschichte  đes  osmani- 
schen  Eeiches  I.  p  635. 

1^*  U  jednoj  povelji  Sandalja  Hranića  od  30,  svibnja  1420.  čita  se:  „milošću 
i  darom  božjim  i  velikoga  cara  sultana  Mehomet-bega  priđe  (župa  Ko- 
navle)  u  naše  ruke,  zapisano  i  tvrdjeno  i  vojevodom  Isakom^.  Miklošić, 
Mon.  serb.  p.  300. 

125  Hrvoje  je  21.  ožujka  1416.  još  živio  (Pucić,  Spom.  I.,  Primj.  XV.) ;  nu  već 
26.  travnja  iste    godine   spominje   se  mrtav.  (Glasnik,   Xn.    p.  374 — 375). 


256 

vatske,  a  i  Ugarske.  Za  njegovu  ljubav  i  sklonost  otimahu  se  ne 
samo  bosanski  vladari,  nego  i  protukralji  Sigismundo  i  Ladislav 
Napulj ski,  pače  i  obćine  mletačka  i  dubrovačka.  Pod  stare  dane 
morao  je  doduše  bolan  gledati,  kako  mu  je  slava  potamnjela  i  moć 
spala,  ali  unatoč  silnim  dušmanom  svojim  umio  je  obraniti  svoju 
baštinu,  ostavivši  ju  sinu  Balsi  Hercegoviću  i  rodu  svojemu.  Bijaše 
junak  dušom  i  tielom,  ali  i  opore  i  nasilne  ćudi,  koji  nije  birao 
sredstva  za  svoje  ciljeve  niti  je  praštao  svojim  dušmanom.  Nu  tko 
bi  našao  u  Evropi  petnaestoga  stoljeća  drugih  ljudi?  Zar  nije  i 
Hrvoje  bio  čedo  svoga  vieka? 

Iza  Hrvoje  ostade  udova  njegova  Jelena,  sestra  hrvatskoga  kneza 
Ivana  Nelipića,  bogata  baštinica  mnogih  zemalja  u  Hrvatskoj,  a 
napose  grada  Omiša.  Bosanski  kralj  Stjepan  Ostoja,  koji  se  je  još 
g.  1415.  bio  razstavio  sa  prvom  ženom  svojom  Kujevom,  rodja- 
kinjom  smaknutoga  kneza  Pavla  Radinovića, ^^^  natjecaše  se  sada 
za  ruku  udovice  Jelene,  nebi  h  ovako  ojačao  moć  svoju.  Udova 
Jelena  podje  doduše  malo  zatim  zanj,^^^  ali  se  zato  Ostoja 
mnogo  nepomogne.  Mnogobrojni  prijatelji  porodice  Radinovićeve 
ustadoše  proti  njemu,  da  i  rodjeni  mu  sin  Stjepan  zamrznu  nanj, 
nemogući  pregorjeti  sramote  rodjene  majke  svoje.  Dok  jo  Turčin, 
dozvan  Pavlovići  otimao  na  jugu  komad  po  komad  države  bosan- 
ske, dotle  su  bosanska  vlastela  u  slobodnoj  još  Bosni  vodila  krvavu 
borbu  medju  sobom  i  proti  kralju  svomu.  Dne  3.  listopada  1415. 
pišu  Dubrovčani  svojim  prijateljem  Ljubiši  Bogdančiću  i  Vuko- 
savu  Poznanoviću:  „Eto  vidite  i  čujete,  što  se  čini  medju  ovom 
gospodom  (bosanskom)",  te  žele  od  srca,  da  bila  „medju  tom  gospo- 
dom vazda  vsaka  počtena  ljubav,  mir  i  sklad". ^^®  Nu  želja  Du- 
brovčana se  neizpuni;  vlastela  bosanska  i  nadalje  nastaviše  svoje 
borbe  na  zator  domovine  svoje.  Dubrovčani  su  stoga  punim  pra- 
vom mogli  12.  listopada  1416.  dojaviti  ugarskoj  kraljici  Barbari, 
da  je  „Bosna  posve  opustošena  i  da  vlastela  rade   na   medjusobnu 

^^^  Umali  iza  nasilne  smrti  Pavla  Eadinovića  javi  Ivan  Gundulić  u  Dubrov- 
nik: „auchoi  parlai  con  la  reina,  dubita  di  suo  stato,  perocbere  parente 
di  conte  Polo".  Pucić,  Sponi.  1.,  Primj.  XVII. 

^^'  U  listopadu  1416.  javljaju  Dubrovčani  kralju  Sigismundu :  „Eex  vero 
Ostoya  cepit  uxorem  Jele^iizam  olim  uxorem  Crevoje,  facto  divortio  cum 
uxore  prima  .  .  .  Ista  aestate  proxima  accedens  dicta  Jeleniza  ad  dictum 
virum  suum  Hostojam  .  .  .  Pucić,  Spom.  I.,  Primj.  XVII.  —  Rad  jug. 
akad.  VII.  p.  229,  nota  1. 

'^«  Pucić,  Spom.  I.,  p.  131. 


J 


257 

propast  svoju."  ^^^  Grozne  borbe  medju  bosanskom  vlastelom  do- 
sadiše  napokon  i  samomu  turskomu  caru  Muhamedu  L,  koji  na- 
mjestiv  svoga  vojvoda  Izaka  u  gradu  Vrhbosni  pošalje  dva  svoja 
poslanika  u  slobodnu  jo.š  Bosnu,  da  vlastelu  medjusobno  i  sa  kra- 
ljem Ostojom  izmire.  Vlastela  se  zbilja  sastadoše  na  zbor,  ali  se 
nemogoše  sporazumjeti,  jer  nije  jedan  drugomu  više  vjerovao. 
Zaključiše  samo,  da  se  kralj  Ostoja,  početnik  svega  zla,  zajedno 
sa  županom  Dragišom  Dinjičićcm  uhvati  i  vrgne  u  tamnicu.  Za- 
čuvši  to  Ostoja  pobjegne  noć  ju  sa  Dragišom  Dinjičićem  i  ostavi 
vlastelu,  neka  čine,  što  ih  volja.  ^^^ 

Tako  ostade  Bosna  bez  kralja.  Stjepan  Ostoja  bješe  pobjegao  u 
zapadne  strane  svoje  države,  gdje  je  već  odavna  imao  revnih  pri- 
staša, od  kojih  so  osobito  izticahu  vojvode  i  knezovi  Radivojevići. 
Upravo  pomoćju  ove  porodice  podje  mu  sliedeće  godine  1417.  za 
rukom  na  novo  zavladati  zemljom  humskom.  Izdade  zato  Radivo- 
jevićcm  22.  srpnja  povelju  za  njihove  vjerne  službe,  „napose  kada 
su  mu  se  podvrgli  i  predali  Humljani" ;  te  im  podieli  neka  mjesta 
u  makarskom  primorju,  poimence  Makar  i  Lapčanj ,  odredivši  uza 
to  „da  nitko  od  Humljana  nebude  gospodar  nad  njimi."^^^  Nešto 
prije  toga-  bješe  se  s  Ostojom  izmirio  i  knez  Petar  Pavlović.  Mr- 
zeć  iz  dna  srca  vojvodu  Han  dalja,  koji  bijaše  po  vodnik  smrti  otče- 
voj,  a  uvidivši,  da  mu  Turci  nisu  pomogli,  nego  da  su  mu  krasnu 
njegovu  zemlju    grozno    opustošili  ili  razselili, '  ^^  volio  seje  vratiti 

^'^^  „Bosnam  destructam  esse  penitus,  et  barones  ipsos  iutra  se  exterminium 
maximum  preparare'*'.  Ead  VII.  p.  229,  nota  1. 

180  Izvješće  Dubrovčana  kralju  Sigismundu.  Tuj  se  kaže:  „C'r/a;a  teucer  mi- 
serat  duos  suos  nuncios  pro  tractanda  pače  inter  barones  predictos^^  Pucić, 
Spomenici  I.,  Primjetbe  XVII.  —  Crixa,  Christen,  Chirizi,  Kriščija  =  Ki- 
ridži  (=  der  Ringer)  jest  pridjevak  sultana  Muhameda  I.  —  Hammer, 
Geschichte  des  osman.  Eeiches,  p.  361. 

^^*  Starine,  X.  pag.  42.  Još  prošle  godine  14115.  u  travnju  pisao  je  Ostoja 
pismo  Dubrovčanom:  „u  Dbri  u  Neretvi".  Pucić,  Spom.    I.    p.    133 — 134. 

*'^  U  ožujku  1417.  daju  Dubrovčani  svomu  poslaniku  ovaj  naputak :  „Et  se 
lo  dito  segnor  ve  domandasEe  de  qucste  contrado  vicine  de  Ragusa  et 
spezialmente  de  Draceviza,  Canal;  Trcbigne  et  Popovo,  respondete  per 
vostra  parte  a  nome  del  regimento,  che  per  la  morte  del  conte  Polo  e 
grande  guerra  stata  ed  e  in  Bosna  et  hanno  guaste  et  robote  molte  con- 
trado et  specialmente  quelle  che  son  circa  li  confini  di  Ragusia  et  la 
contrada  di  Canal,  la  qual  jera  del  conte  Polo  et  Sandal  per  meta  al 
presente  la  occupa  e  tien  Petar  fiol  del  conte  Polo  ben  che  V  e  guasta  e 
disabitata".  Pucić,  Spom.  I.,  Primjetbe  XVIII. 

17 


258 

svomu  narodnomu  kralju,  nego  li  nadalje  ostati 5 podanik  turski. 
Tako  se  je  mogao  Ostoja  nadati,  da  će  doskora  opet  obladati  cie- 
lom  državom  svojom.  Godine  1418.  dne  23.  ožujka  desio  se  je 
kralj  Stjepan  Ostoja  u  zaseoku  Bišću  izpod  grada  Blagaja  u  hum- 
skoj zemlji.  Tuj  uredjuje  posle  ove  zemlje,  a  napose  obnavlja 
stare  odnošaje  bosanske  države  prama  Dubrovniku ,  koji  je  po- 
tonjih burnih  godina  takodjer  mnogo  stradao.  Medju  inim  dokida 
Ostoja  nepravednu  carinu,  koju  bješe  Grgur  Nikolić  za  prijaš- 
njih smutnja  u  Popovu  postavio.  ^^^  Ovo  je  posljednji  poznati  čin 
Ostojina  vladanja,  jer  ga  zatim  još  iste  godine  stiže  smrt.  Ostavi 
za  sobom  sina  Stjepana  Ostojića  od  prve  žene  Kujeve,  i  dva  ne- 
zakonita sina:  Radivoja  i  Tomu. 

Kralj  Stjepan  Ostojić  (14 IS — 1421,).  Umah  negdje  iza  smrti 
kralja  Ostoje  sastadoše  se  vlastela  bosanska  na  zbor,  te  izabraše 
Ostojina  sina  Stjepana  Ostojića  za  kralja.  To  potvrdjuje  i  sam 
Stjepan  Ostojić,  kad  veli:  „takože  i  ja  Stjepan,  po  milosti  boža- 
stva  kralj  Srbljem,  Bosni  i  primorju,  spodoben  bih  kraljevstvuje 
va  zemljah  roditelja  mi  prisvitloga  i  sveto  pocivavšago  gospodina  mi 
kralja  Stefana  Ostoje  i  naših  prvih  praroditelj,  tvore  pravdu,  izpra- 
vljaje  pravila,  čine  milosti.  .  ."  Cim  bješe  Stjepan  Ostojić  za  kralja 
;,spodoben",  podje  prebivati  „va  slavni  dvor  kraljevstva  u  Bobovac", 
gdje  je  zajedno  sa  majkom  Kujevom  obavljao  posle  državne.  Ovdje 

V 

ga  i  potražiše  dubrovački  poslanici  Nikola  Zurgović^i  Marin  Jakete 
Gundulić  moleć  ga,  da    potvrdi  Dubrovniku  stare  slobošćine  i  za 
v»       »  kone.  Kralj  Stjepan  Ostojić  ugodi  Dubrovčanom,  deseć  sa  kasnije 
-P\X^<ii'l  ^  gradu  Zvečaju,   te  im  izdade  povelju  5.  ožujka    1419.    sporazu- 
V    mivši  se  i  imavši  prije  „svit  i  zgovor"  sa  majkom,  i  vlasteli  i  ve- 
likomožami  kraljevstva". ^^^  Od  tih  velmoža  i   vlastele    bijahu  tada 
prisutni ,  te    su  i  na   povelji   podpisani :    od  Bosne    vojvoda   Petar 
Pavlović,  vojvoda  Petar  Dinjičić  i  knez  Batić  Mirković;    od  hum- 
ske   zemlje    vojvoda   Ivko    Semković  i  vojvoda  Pavao  Jurjević;  a 
od   dolnjih    krajeva   vojvoda   Juraj    Vojsalić,    sinovac  hercega  Hr- 
voja.  Bijaše  tuj  vlastele  iz  svih  krajeva  Bosne,  samo  ne  iz  vojvo- 
dine Usore.    Nu   nebijaše  ni  najmoćnijega   velmože,   velikoga  voj- 
vode Sandalja  Hranića ,  koji  je  još  uviek  volio  biti  službenik  tur- 
skoga cara,  nego  li  svojega  kralja. 


^^3  Mikl ,  Mon.  serb.  p.  280. 
^3*  Mikl.,  Mon.  serb.  p.  282. 


Još  iste  godine  1419.  desio  se  |je  Stjepan  Ostojić  početkom  pro- 
sinca u  gradu  Sutiskoj  ,  pošto  bi  već  vjenčan  j^bogo darovanim  vien- 
cem  na  kraljevstvo."  Amo  stigoše  poslanici  dubrovački  moleći  ga, 
da  im  kao  vrhovni  gospodar  bosanske  države  potvrdi  grad  Sokol 
sa  cielom  župom  konavoskom,  koje  im  polovicu  bješe  darovao 
Sandalj  Hranić,  a  drugu  polovicu  Petar  Pavlović.  Kralj  i  u  tom 
ugodi  Dubrovniku  poveljom  od  4.  prosinca  ;^'^  a  zahvalni  mu  Du- 
brovčani zato  8.  veljače  1420.  obrekoše  godišnji  dohodak  od  500 
perpera  uz  pogodbu:  „ako  bi  koj  sionik  hotil  činiti  rat  Dubrovniku 
bez  kraljevstva  rečenja,  koji  kralja  nesluša,  da  kralj  bosanski  ima 
pomagati  Dubrovnik  suprotiv  njemu."  ^^^ 

Prva  godina  Ostojićeva  vladanja  minu  dakle  mirno  i  sretno.  On 
bijaše  dapače  toli  siguran  u  prvi  čas,  da  je  snovao  o  nekih  podu- 
zećih  ;  te  je  zato  još  u  rujnu  1419.  radio  o  obćenitom  savezu  sa 
mletačkom  obćinom  i  molio  ju  za  brodove ,  nudeć  joj  zato  svoju 
pomoć  u  Dalmaciji  proti  Sigismundu  i  u  Albaniji  proti  zetskomu 
knezu  Balši  III.^^'  Mletačka  republika  neprihvati  doduše  njegovih 
molba,  ali  ponuda  nije  odbila,  pošto  je  napose  proti  Balši  i  otčuhu 
mu  Sandalj  u  Hraniću  trebala  pomoći.  Nu  već  g.  1420.  pojaviše  se 
nove  smutnje ,  koje  su  uzdrmale  priestol  Stjepana  Ostojića.  San- 
dalj Hranić  sa  svojom  braćom  Vukcem  i  Vukom  i  sinovcem  Stje- 
panom Vukčićem  uzkraćivaše  kralju  Ostojiću  još  uviek  posluh, 
kano  da  se  je  amierao  sasvim  odružiti  od  države  bosanske.  Iz- 
davši 24.  lipnja  1419.  na  Štipanju  polju  pod  gradom  Sokolom  Du- 
brovčanom  darovnicu  za  svoju  polovicu  župe  konavovske  hvastaše 
se  poveljami,  što  ih  je  dobio  „oc?  kraljev  ugrscih  i  car  turscih,^ 
te  nastojaše  u  svem  pokazati,  da  nije  podložan,  već  dapače  ravan 
kralju  Ostojiću.  ^^^  Nu  Sandalj  podje  još  dalje.  Kivan  na  Petra 
Pavlovića,  koji  se  bješe  pridružio  Ostojiću  i  odmetnuo  od  Turaka, 
a  željan  njegovih  zemalja,  poticaše  neprestance  turskoga  vojvodu 
Izaka  u  Vrhbosni,  da  udari  na  vojvodu  Petra  Izak  ga  napokon 
posluhnu.  Već  26.  veljače  pisahu  Dubrovčani  knezu  Vukosavu : 
^Razumjesmo,  što  nam  upisa,  da  su  Turci  mnogo  zla  učinili  sada 
prišad  u  Bosnu.  Bog  zna;  tomuj  bjesmo  nedragostni.  A  što  pišete 
jer   boga   mole    gospodinu   vojvodi   Petru  i  njegovu  rusagu    raanj- 

"5  Ibidem,  p.  291—294. 
"«  Ibidem,  p.  294—296. 
i="  Glasnik,  XII.  p.  394—396. 

138  Y{^i  poučnu  o  tom  povelju  u  Miklošića,  Mon.  serb.  p.  288 — 291, 

* 


260 

šine  ni  kvari  nijedne  učinili  nijesu."^^^  Nu  već  u  ožujku  ili  trav- 
nju biesnijaše  rat  *u  zemljak  Petra  Pavlovića;  sam  Petar  Pavlović 
pogibe  u  borbi  sa  Turci  a  njegove  zemlje  u  staroj  Travunji  dobi 
za  nagradu  Sandalj  Hranić.  Dne  30.  svibnja  1420.  darova  Sandalj 
D.ubrovčanom  bivšu  Petrovu  polovinu  župe  konavovske,  koja  mu 
bješe  dana  „držati  i  obladati  u  to  vrieme,  kada  se  Petar  Pavlović 
iznevjeri  caru  sultanu,  i  ubi  ga  Izak  carev  vojvoda  s  carevom 
vojskom." ^^^  Preostavšom  baštinom  Petrovom  zavlada  brat  mu 
Radosav  Pavlović. 

Dok  je  Sandalj  s  jedne  strane  turskom  pomoći  svoju  vlast  raz- 
maknuo,  izgubi  važno  mjesto  uz  more.  Grad  Kotor,  kojim  je  u 
ime  bosanske  države  iza  Hrvoja  upravljao  Sandalj ,  već  je  duže 
vremena  i  više  puta  litjeo  da  se  oslobodi  bosanske  vlasti  i  podloži 
mletačkoj  obćini.  Nu  ova  je  dosele  svaku  ponudu  Kotorana  odbi- 
jala, jer  da  tomu  nije  zgodno  vrieme.  Videći  Kotorani,  kako  sada 
Sandalj  s  Turci  šuruje,  a  ozlovoljeni  uza  to  s  neprestanih  napa- 
daja Sandaljeva  pastorka  Balše  III.  ,•  pošalju  2.  veljače  1420.  iz- 
nova svoga  poslanika  u  Mletke,  da  ih  obćina  prime  u  svoju  zaštitu. 
Mletčani  prihvate  ovaj  put  ponudu  i  tako  dospije  8.  ožujka  1420. 
Kotor  pod  mletačku  vlast.  Vojvoda  je  Sandalj  kasnije  radi  toga 
mletačku  vladu  mnogo  biedio  ;  ah  sve  bijaše  badava ,  Kotor  bijaše 
za  Sandalja  a  tim  i  za  bosansku  državu  izgubljen,  pošto  je  kroz 
35  godina  bio  najglavnija  luka  njezina.^*' 

Provala  Turaka  i  gubitak  Kotora  nebijaše  najveće  zlo,  koje  je 
Stjepana  Ostojića  stiglo.  Stjepan  Tvrtko  II.  Tvrtko vić,  kojemu  se 
iza  godine  1415.  bješe  svaki  trag  zameo,  pojavi  se  u  to  na  novo 
u  Bosni ,  nebi  H  se  domogao  priestola.  Već  5.  siečnja  1420.  nala- 
zimo Stjepana  Tvrtka  II.,  gdje  ugovara  sa  Mletčani.  On  im  obe- 
ćaj e,  da  će  ih  pomagati  proti  knezu  cetinskomu  Ivanu  Nelipiću  i 
Poljičanom  ,  a  uz  to  da  steku  važne  hrvatske  gradove  Klis  i  Omiš ; 
Mletčani  mu  nasuprot  obriču,  da  neće  pomagati  Turkom,  ako  bi 
s  morske  strane  htjeh  udariti  na  zemlje  njegove.  ^*^  Gradjanske  borbe, 
koje  bjehu  domala  buknule  u  Bosni,  bijahu  u  prilog  Stjepanu  Tvrtku. 

1^«  Pucić,  Spom.  I.  p.  147. 

*^"  Mikl.,  Mon.  serb.  p.  300—304. 

1*1  Glasnik  XIII.,  p.  9,  13,  27. 

1*^  „quođ  nostrum  dominium  per  mare  noii  đabit  Turchis,  nec  aliquibus  aliis 

gentibus,  volentibus  ire  ad  damna  dicti  regis  (Tvertici)    trausitum,   sub- 

sidium  nec  favorem.  Glasnik,  XIII.  p.  8 — 9. 


261 

Vec  16.  kolovoza  g.  1420.  sjedio  je  on  pod  Visokim,  gdje  su  bila 
uzanj  mnogobrojna  vlastela  njegova:  vojvoda  Vukmir  Zlatonosović, 
župan  Dragiša  Dinjičić ,  knez  Juraj  Vojsalić,  knez  Pribić,  knez 
Radič  Radojević ,  knez  BMić  Mirković,  knez  Juraj  Dragićević, 
knez  Petar  Klešić,  vojvoda  Ivko  Semković  i  vojvoda  Pavao  Jur- 
jević.^*^  Ovdje  uz  privolu  svoje  vlastele  potvrdjuje  Dubrovčanom 
darovnice  vojvode  Sandalja  i  vojvode  Radosava  Pavlovića,  koji  se 
bješe  u  to  s  Dubrovčani  izmirio. ^*^ 

Stjepanu  Ostojiću  još  se  jednom  nasmija  sreća.  U  travnju  1421. 
ugovara  sa  mletačkom  republikom  savez,  nudeć  uza  to  njezinim  tr- 
govcem sve  povlastice  i  sloboštine  u  svojoj  državi,  što  su  ih  imali 
za  otca  njegova  Stjepana  Ostoje.  Vieće  mletačko  dne  7.  travnja 
izjavi  se  pripravno  pristati  s  njim  u  savez,  koji  bi  obim  stranam 
bio  koristan ;  a  uza  to  ga  moli,  neka  bi  trg  Drieva  na  Neretvi  tako 
utvrdio,  da  bi  onamo  mogli  sigurno  dolaziti  brodovi  mletački. ^*^ 
To  je  posljednji  glas  o  kralju  Stjepanu  Ostojiću ;  umah  zatim  ne- 
staje "mu  traga,  a  cielom  bgsanskom  državom  vlada  sada  Stjepan 
Tvrtko  II.  Tvrtković. 

1"  Mikl,  Mon.  serb.  p.  304—306. 

^*^  Mikl.,  op.  cit.  p.  306.  —  Vučetić  A.,  Odnošaji  Dubrovčana  sa  bosanskijem 
velikašima  za  stečenje  Konavala.  (Izvješće  o  c.  kr.  višoj  gimnaziji  dubro- 
vačkoj koncem  školske  godine  1871 — 1875.  p.  48 — 58.) 

'*^  Glasnik,  XIII.  p.  32—31.  .      -' 


XI.  Stjepan  Tvrtko  II.  Tvrtković. 
(1421—1443.) 

Stjepan  Tvrtko  II.  Tvrtković  vjenča  se  kraljem ;  tadanje  stanje  Bosne 
i  susjednih  joj  država  i  zemalja.  —  Stjepan  Tvrtko  II.  u  savezu 
sa  mletačkom,  ohćinom  ratuje  proti  Ivanu  Nelipiću,  knezu  cetinskomu 
(1422 — 1425).  —  Stjepan  Tvrtko  II.  prema  Badivoju,  sinu  Stje- 
pana Ostoje ;  provale  turske  u  Bosnu.  —  Eat  Radoslava  Pavlovića 
sa  Dubrovnikom..  —  Sandalj  Hranić  i  srhski  despot  kupuju  od  tur- 
skoga cara  Murata  II.  državu  Tvrtkovu;  Stjepan  Tvrtko  II.  hjezi 
u  Ugarsku.  —  Stjepan  Tvrtko  II.  ohećaje  turskomu  caru  godišnji 
danak;  nu  1440.  utiče  se  kralju  Vladislavu  Varnenciku.  —  Nove 
provale  turske  u  Bosnu  i  smrt  Stjepana  Tvrtka  II. 

Nakon  mnoga  lutanja  i  zaludnih  pokusa  bješe  eto  Stjepanu 
Tvrtku  II.  pošlo  za  rukom,  te  se  je  domogao  priestola.  Dne  18. 
kolovoza  1421.  stojaŠQ  na  Milodraži^  okružen  vlastelom  bosanskom. 
Bijaše  tuj  veliki  vojvoda  Sandalj  Hranić,  kojega  već  dugo  nebješe 
na  dvoru  kraljevskom,  zatim  vojvoda  Juraj  Vojsalić  iz  dolnjih 
krajeva,  vojvoda  Vukmir  Zlatonosović  i  župan  Dragiša  Dinjičić  od 
prave  Bosne,  knez  Petar  Klešić  od  zapadnih  strana,  i  drugi.  Amo 
dodjoše  i  dubrovački  poslanici  Nikola  Gundulić  i  knez  Miho  Sor- 
kočević,  te  kralj  potvrdi  obćini  dubrovačkoj  stare  zakone  i  običaje, 
što  ih  je  imala  s  državom  bosanskom.^  Malo  zatim  slavila  se  u 
svoj  Bosni  velika  slava,  naime  krunisanje  kraljevo.  Vienac  kraljevski 
bijaše  od  g.  1404-  svedjer  u  ruku  Stjepana  Ostoje  i  sina  mu  Stje- 
pana Ostojića,  tako  da  Stjepan  Tvrtko  II.  nebi  sve  dosele  okru- 
njen. Sada  tek  obavi  se  ta  svečanost  negdje  u  rujnu  g.  1421.  Du- 
brovčani odlučiše  još  25.  kolovoza,  da  će  kralja  kod  vjenčanja 
njegova  počastiti  darovi,  vriednimi  750  perpera.^ 

'  Mikl.,  Mon.  serb.  p.  317—318. 

^  Prima  pars  est  đe  honoranđo  dominum  Tuertchum  regem  Bossinae  in  hac 

sua  coronatione   cum    donis    (750  ypporum  in   pannis)  .  .  .    Pucić,    Spom. 

I.,  Primjetbe,  XXI. 


263 

Još  prije,  nego  li  je  Tvrtko  II.  zavladao  svom  Bosnom,  bješe 
turska  vlast  u  Bosni  uništena.  Izak,  vojvoda  turski  u  Vrhbosni, 
kojega  ugarski  Ijetopisac  zove  kraljem,  nebijaše  zadovoljan  samom 
Bosnom;  nego  provaljivaše  iz  nje  više  puta  u  zemlju  ugarsku,  a 
naročito  u  okoliš  tamiški.  Za  jedne  takove  provale  stigne  ga  ugar- 
ski vojvoda  Nikola  Petersijev,  potuče  mu  vojsku,  pače  i  njega 
sama  baci  s  konja  i  posječe.^  Smrću  vojvode  Izaka  negdje  kon- 
cem 1420.  prestade  i  vlast  turska  u  južnih  dielovih  bosanske  dr- 
žave, pošto  sultan  Muhamed  I.,  zabavljen  vojnom  na  Mustafu, 
nije  dospievao ,  da  osveti  smrt  svoga  vojvode.  Vrhbosna  bude  bo- 
sanska, a  veliki  vojvoda  Sandalj  Hranić  priznade  opet  bosanskoga 
kralja  za  svoga  gospodara.  Dok  se  je  ovako  Bosna  na  jugu  po- 
mogla, nemogaše  osloboditi  važne  Srebrenice  ruku  srbskih.  Godine 
1415.  spremahu  se  doduše  bosanska  vlastela,  da  otmu  srbskomu 
despotu  Stjepanu  Lazareviću  tu  bogatu  rudarsku  varoš* ;  nu  na- 
stavše  smutnje  u  samoj  Bosni  zapriečiše  tu  namjeru,  te  Srebrenica 
ostade  i  nadalje  u  vlasti  srbskoga  despota.^ 

Na  zapadnoj  strani  bosanske  države  trajaše  Hrvatska  i  Dalma- 
cija gorke  dane.  Pokret  hrvatski  bješe  se  tužno  svršio;  dugotraj- 
nom borbom  Hrvata  proti-  kralju  Sigismundu  na  korist  Ladislava 
Napuljskoga  okoristiše  se  jedino  Mletčani,  koji  su  kupivši  god. 
1409.  od  kralja  Ladislava  grad  Zadar  i  prava  njegova  na  Dalma- 
ciju dosljedno  o  tom  radili,  da  svom  Dalmacijom  zavladaju.  Okol- 
nosti im  prijahu  u  taj  čas  i  tako  redomice  zavladaše  primorskim 
gradovom:  Šibeniku  (1412),  Trogiru  (1420)  i  Spljetu  (1420),  a  i 
otokom  Braču,  Hvaru  i  Korčuli.  Ovomu  posjedu  svomu  pridru- 
žiše  napokon  i  grad  Kotor  i  neke  hrvatske  gradove  (Novigrad, 
Nin  i  Vranu)  nastojeć  uza  to  svimi  silami,  da  zavladaju  i  preo- 
stalom još  Hrvatskom,  a  poimence  gradovi  Klisom  i  Omišem.  Klis 
im  trebaše,  da  si  osiguraju  Spljet;  a  Omiš,  da  utvrde  svoju  vlast 
na  susjednih  otocih  Braču,  Hvaru  i  Korčuli.  Jedini  muž,  koji  je 
u  to  vrieme  Mletčane  priečio ,  da  nisu  cieloj  Hrvatskoj  zagospodo- 

^  J.  Thwrocz,  Chronica  Hung.  p.  292. 

*  Dne  18,  kolovoza  1415.  javljahu  Dubrovčani  kralju  Sigismundu :  „Barones 
Bosne  fuerunt  ad  universale  colloquium  et  deliberaverunt  auferre  Sre- 
bemizam,  quam  vestra  Serenitas  dedit  magnifico  despoto  Rascie  ...''. 
Jireček,  die  Handelsstrassen  p.  39,  nota  117. 

^  Dne  25.  srpnja  1426.  izdade  Stjepan  Lazarević  povelju  „in  descensu  nostro 
Zreberniza  vocato".  Glasnik,  Xin.  p.  260. 


264 

vali,  bijaše  Ivan  ili  Ivauiš  Nelipić,  knez  cetinski.  Ovaj  moćni  vla- 
stelin, zadnji  potomak  slavne  porodice  Nelipića  od  hrvatskoga  ple- 
mena Svačića ,  bješe  se  još  g.  1408.  poput  šurjaka  svoga  Hrvoja 
izmirio  sa  kraljem  Sigismundom.  Po  smrti  Hrvojevoj  dobi  od  sestre 
svoje  Jelene  važni  grad  Omiš  na  ušću  Cetine,*^  a  uza  to  i  druge 
neke  prediele  u  Hrvatskoj  i  Bosni.  Osiljen  ovako  prozove  se  po 
nosno:   „Ivaniš  ban,  knez  cetinski,  kliski,  ramski  i  omiški."" 

Kao  gospodar  mnogih  gradova  hrvatskih:  Ključa,  Lavizara,  Zvo- 
nigrada,  Travnika,  Sinja,  Zavziiie,  Klisa,  Omiša  i  Viseća,  —  a  uza 
to  kao  ban  hrvatski  smatraše  Ivan  Nelipić  za  svetu  dužnost  svoju  od- 
bijati silu  mletačku  i  priečiti  ju,  da  nezavlada  svom  Hrvatskom. 
U  obrani  domovine  pomagaše  ga  izdašno  slobodna  obćina  Poljica. 
Već  od  god.  1412.  radio  je  Ivan  neprestance  u  zator  mletačkoj 
vlasti  u  Dalmaciji ;  nu  pošto  se  svi  dalmatinski  gradovi  Mletčanom 
predaše,  sklopi  i  on  16.  srpnja  1420.  s  njlmi  primirje  do  Jur- 
jevdana  sliedeće  godine.  Jedva  g.  1421.  Jurjevdan  osvanu,  Ivan 
Nelipić  obnovi  borbu  sa  Mletčani.  Nemogaše  se  doduše  mjeriti  s 
njimi  na  moru,  ali  zato  udaraše  neprestance  iz  zagorskih  prediela 
hrvatskih  i  sa  tvrdoga  Khsa  na  mletačke  zemlje  i  gradove,  želeć 
ovako  polučiti,  da  se  obćina  mletačka  okani  dalmatinskih  gradova  Iz- 
prva  mu  se  Mletčani  odupirahu,  nu  napokon  uvidiše,  da  se  na  kopnu 
s  njegovom  silom  više  ogledati  nemogu,  te  uzeše  tražiti  saveznika. 
Najnaravniji  saveznik  bijaše  im  proti  Nelipiću  Bosna  i  njezin  kralj 
Stjepan  Tvrtko  II. 

Koncem  svibnja  1422.  pošalje  mletačko  vieće  svoga  plemića 
Ivana  Jurjeva  za  poslanika  u  Bosnu  dadši  mu  26.  istoga  mjeseca 
u  to  ime  obsežan  naputak.  Poslanik  mletački  imao  je  najprije 
Tvrtku  II.  očitovati  veliku  radost  obćine  svoje  s  toga,  što  mu  je 
sve  uspjelo  ter  je  krg^ljem  odabran;  imao  mu  je  dalje  poželiti  dug 
život  i  sretnu  vladu,  te  predati  darove,  koje  mu  bješe  obćina  na- 
mienila  Pošto  je  nadalje  obćina  od  nadbiskupa  spljetskoga  čula, 
da  kralj  želi  imati-  katoličku  suprugu,  i  to  iz  plemenite  obitelji  Ma- 
latestia,  nudi  se  kralju  mletačko  vieće  za  posrednika,  da  bi  brže 
svoju  želju  polučio.    Uz  ovu  laskavu  ponudu  bijaše  Ivanu  Jurjevu 

"  „dicta  Jeleniza  .  .  .  donavit  comiti  Joanni  de  Cetines  fratri  suo  castrum 
Almissae  spectans  et  pertinens  serenitati  vestrae",  tako  javljaju  Dubrov- 
čani kralju  Sigismuudu  g.  1416,  Pucić  I.,  Primjetbe  p.  XVII. 

'  Vidi  povelju  njegovu  izdanu  gradu  Omišu  3.  svibnja  1416.  Mikl.  Mon. 
serb.  p.  279—280. 


^/ 


265 


glavna  zadaća,  đa  sklone  kralja  na  savez  sa  mletačkom  obćinom 
proti  knezu  Ivanu  Nelipiću.  Bilo  mu  je  Stjepanu  Tvrtku  TT.  raz- 
ložiti ,  kako  mletački  posjed  u  Dalmaciji  medjaši  sa  njegovom 
vlasti,  pa  da  ipak  nemogu  njegovi  Bošnjaci  sigurno  dolaziti  u  mle- 
tačke gradove,  a  niti  mletački  podanici  u  njegovo  vladanje,  jer  ili 
putem  zaustavljaju  i  robe.  Pošto  to  pako  biva  po  zapovjedi  kneza 
Ivana  Nelipića,  to  bi  nuždno  bilo,  da  se  zajedničkom  silom  nanj 
navali  i  zemlje  mu  otmu.  Mletačka  obćina,  pošto  nije  požudna  za 
tudjimi  zemljami ,  nego  želi  samo  sigurnost  svojih  mjesta  i  poda- 
nika, uzela  bi  od  Nelipićeva  posjeda  samo  gradove  Klis,  Omiš  i 
gorske  prediele  Poljic^;  sve  ostalo  ostavila  bi  kralju  bosanskomu. 
Da-  bi  se  pako  Ivan  Nelipić  laglje  svladao,  spremna  je  obćina  po- 
magati kralja  bosanskoga  svojimi  Ijudmi  i  podanici  svaki  put,  kada 
će  kralj  sa  svojom  moćnom  vojskom  udarati  na  cetinskoga  kneza.® 
Kralj  Stjepan  Tvrtko  II.  bijaše  ovimi  predloži  očito  iznenadjen. 
Zamoli  zato  poslanika,  da  ga  za  odgovor  malo  počeka,  dok  sa- 
bere oko  sebe  svoju  vlastelu  i  velmože,  te  se  s  njimi  posavjetuje.^ 
Uslied  toga  mogao  je  mletački  poslanik  tek  17.  kolovoza  iz  Vi- 
sokoga izviestiti  svoju  vladu  o  dogovorili  sa  kraljem.  Stjepan 
Tvrtko  II.  bješe  u  glavnom  prihvatio  predloge  mletačke  obćtne 
Ova  zato  10.  rujna  uputi  svoga  poslanika,  da  slobodno  obeća  kralju 
proti  Nelipiću  ili  vojenu  pomoć  ili  pako  novčanu  pomoć  od  8000 
do  10.000  dukata  uz  pogodbu,  da  im  kralj  svladav  ovoga  kneza 
predade  njegove  gradove  Klis  i  Omiš,  a  sve  ostalo  zajedno  sa 
Poljici  da  za  se  zadrži.  Ujedno  naloži  svojim  upraviteljem  u  Za- 
dru, Šibeniku,  Trogiru  i  Spljetu,  da  drže  pripravne  svoje  čete,  ako 
bi  ih  trebalo  u  pomoć  poslati  kralju  bosanskomu.^''  Kraj  tolike 
pripravnosti  mletačke  obćine  bilo  bi  već  ovaj  put  došlo  do  žudjcna 
saveza,  da  se  nije  Ivan  Nelipić  sam  na  Mletke  obratio.  Saznavši 
naime,  kakova  se  bura  nanj  diže,  a  napose  da  se  vojvoda  Sandalj 

"  Obsežni  naputak  u  Glasniku,  XIII.  p.  84—92.  Tuj  se  međju  inim  kaže  : 
„Et  ut  serenitas  sua  videat,  quođ  hoc  non  facimus  causa  aquirendi  ali- 
quod  đominium,  sumus  contenti,  quod  totum  illud  quod  aquireretur  co- 
mitis  Johannis  sit  suae  serenitatis,  exceptis  districtibusterrarum  nostrarum, 
qui  tenti  et  occupati  fuissent  per  dicbum  comitem  Johannem,  excepto  castro 
Sclisie  et  Dalmisio  et  montanea  Polizanorum,  quae  loca  habere  debeat 
nostrum  đominium,  .  .  .  quia  sunt  contigua  terris  et  locis    nostris  .  .  .  ". 

^  „(rex)  acceperat  terminum  ad  respondendum,  quia  volebat  esse  cum  suis 
baronibus  in  consilio  congregando".  Grlasnik,  XnT.  p.    98. 

10  Ibidem,  p.  98—101. 


266 

Hranić,  valjda  kao  vodja  bosanske  vojske  sprema  da  nanj  udari/^ 
zamoli  zajedno  sa  Poljičani  15,  rujna  mletačku  obćinu,  da  bi  mu 
dozvolila  pobjeći  na  zemljište  svojih  podanika  u  Dalmaciju,  kad 
bi  mu  došlo  do  nevolje. 

Mletačka  obćina  bijaše  sada  u  nemaloj  neprilici.  U  Bosni  tamo 
ugovaraše  s  kraljem  savez  proti  knezu  Nelipiću,  a  ovdje  u  Hr- 
vatskoj nudio  joj  se  isti  knez,  da  ga  primi  u  svoju  zaštitu  proti 
Bosni  i  velikomu  vojvodi  bosanskomu  Sandalju.  To  joj  bijaše  tim 
neugodnije,  što  je  njezin  poslanik  na  dvoru  bosanskom  više  toga 
govorio  kralju  bosanskomu,  nego  li  je  po  svojem  naputku  činiti 
smio/^  a  napose  što  je  suviše  govorio  proti  obćini  dubrovačkoj, 
nastojeć  po  svoj  prilici  Stjepana  Tvrtka  II.  sklonuti,  da  ju  zajedno 
sa  Mletčani  ugnjete  i  pokori.  ^^  Nu  lukavi  Mletčani  umjeli  su  se  i 
ove  neprilike  izbaviti.  Naputkom  od  2.  listopada  1422.  povjeriše 
šibenskomu  knezu  Nikoli  Maripetru,  da  uzme  ugovarati  sa  knezom 
Ivanom  Nelipićem  i  da  mu  ponudi  pomoć  mletačku  od  100  ljudi 
proti  Sandalju,  ako  povrati  republici  zemljišta  njezinih  podanika. 
Ako  nebi  knez  Nelipić  na  to  pristao,  neka  s  njim  sklopi  barem 
primirje  na  deset  godina;  a  uz  to  neka  nastoji,  da  repubUci  ustupi 
grad  Klis  i  da  mu  zanj  ponudi  do  5000  dukata.^*  Neznajući,  da 
li  će  Ivan  Nelipić  prihvatiti  stavljenih  mu  ponuda,  pošalje  vieće 
dva  dana  zatim  naputke  svomu  poslaniku  kod  bosanskoga  kralja; 
jedan  naputak,  ako  bi  se  u  to  sklopio  mir  sa  knezom  Ivanom  Ne- 
lipićem, a  drugi,  ako  bi  se  priegovori  razbili.  ^^ 

Medjutim  knez  Ivan  odbije  ponudjeno  mu  primirje  i  ine  pred- 
loge  Mletčana;  a  na  to  njihov  poslanik  uzme  dalje  ugovarati  sa 
bosanskim  kraljem,  spreman  ostaviti  Stjepanu  Tvrtku  II.  sve  zem- 
lje i  gradove  Nelipićeve,  da  i  Omiš,  jedino  grad  Klis  da  zapane 
mletačku  obćinu.  Sada  nastadoše  osobito  tiesni  odnošaji  medju 
Mletci  i  Bosnom.  Dne  21.  prosinca  izdade  Stjepan  Tvrtko  II.  pod 
gradom  Visokim  mletačkoj  obćini  povelju,   kojom  potvrdi  njezinim 

^^   „quia  timet  ne  voivođa  Sandali  guerram  šibi  faciat  .  .  .   ".  Ibiđ.,  p.  101. 

^^  Mletački  poslanik  dobio  je  od  svoje  vlade  ukor,  pošto  je  iz  njegovih  pi- 
sama od  23.  kolovoza  i  4.  rujna  razabrala:  „quia  videmus  in  sermonibus 
vos  locutum  fuisse  valde  late,  et  ultra  contenta  in  vestra  commissione, 
praesertim    contra  Ragusium  et  comitem  Johannem  de  Citines".    Glasnik, 

xni.  p.  107. 

^3  Matković  u  Radu,  VII.  p.  231. 
1'  Glasnik,  XIII.  p.  101—103. 
1^  Glasnik,  XIII.  p.  106—111. 


267 

trgovcem  sve  povlastice,  podieljene  iii:i  od  predšastiiika  svoga  Stje- 
pana Ostoje  i  otca  svoga  Stjepana  Tvrtka  I.^^;  a  6.  veljače  slie- 
đeće  godine  1423.  ugovoren  bi  u  Sutiskoj  definitivni  savez  medju 
Bosnom  i  Mletci  proti  knezu  Nelipiću.  Kralj  Stjepan  Tvrtko  ob- 
reče  ovom  prigodom ,  da  će  radi  sigurnosti  svojih  žitelja  i  trgovine 
njihove  sa  mletačkimi  podanici  podići  svoju  moćnu  vojsku  na  kneza 
Ivana  NeHpića,  i  to  najdulje  do  uzkrsa  (23.  travnja)  dojduće  g. 
1424.  Ako  sjedinjenim  silam  mletačko  bosanskim  uspije  hrvatskoga 
kneza  svladati ,  dobit  će  mletačka  obćina  grad  Klis  sa  kotarom 
njegovim  i  sve  zemlje,  koje  su  obćini  spljetskoj  oteli  Ivan  Nelipić, 
Poljičani  i  Omišani;  sve  ostale  pako  zemlje  i  gradovi  Nelipićevi 
(Omiš,  Zazvina,  Sinj,  Travnik,  Poljica)  zapasti  će  bosanskoga 
kralja.^'  Radostna  s  uspjela  saveza  imenuje  mletačka  obćina  Stje- 
pana Tvrtka  II.  20.  travnja  1423.  svojim  gradjaninom.^^ 

Nu  uprkos  svim  ovim  pripravam  ostade  junački  knez  Ivan  Ne- 
lipić zdrav  i  čitav.  Kad  se  je  g.  1424.  kralj  Stjepan  Tvrtko  II. 
spremao  i  vojsku  sabirao,  da  nanj  udari,  morade  se  sam  boriti  za 
svoj  bitak  i  svoju  državu.  Turci  naime  udariše  u  to  na  Bosnu  te 
joj  zaprietiše  propašću.  Tvrtku  II.  bijaše  sve  svoje  sile  uložiti,  da 
ih  iz  svoje  zemlje  izždene  i  svoju  vlast  spasi.  Zabavljen  ratom  u 
vlastitoj  zemlji  nemogaše  ni  misliti  da  udari  na  Nelipića,  te  se  zato 
izpričavaše  mletačkoj  obćini,  što  nije  ugovorom  ustanovljena  roka 
mogao  održati.  Mletačko  vieće  uvaži  njegove  razloge,  te  mu  17. 
lipnja  1424.  poruči,  da  i  samo  odustaje  od  svoje  odluke,  pošto  mu  se 
nečini  vrieme  zgodno  za  ovo  poduzeće;  nu  da  je  zato  od  srca 
spremno  na  svaku  službu  njegovoj  preuzvišenosti.^^  Upravo  strah 
pred  Turčinom  učini,  da  se  je  kralj  Stjepan  Tvrtko  II.  malo  za- 
tim privremeno  okanio  svih  osnova  svojih  proti  knezu  Nelipiću,  te 
se  dapače  složio  sa  ugarsko  -  hrvatskim  kraljem  Sigismundom,  s 
kojim  se  je  u  to  g.  1425.  izmirio.  ^^ 

*6  Ibid.,  p    115—124. 

»'  Ibid.,  p.  141—146. 

"  Ibid.,  p.  178—180 

*®  „accepta  per  antea  quađam  copia  unius  litterac  vestrae  celsitudinis  .  .  .  , 
per  quam  nobis  noticiam  praebuit,  oh  guerram  et  novitatem  Turcborum 
nequivisse  ađ  tempus  statutum  adiraplere  promissa,  destitimus  prosequi 
etiam  nos  dicta  causa,  et  ad  praesens  nobis  non  apparet  tempus  habile 
ad  negotium  praedictum,  parati  letanter  ad  quaecunque  excellentiae  ve- 
strae grata  et  accepta  et  bono  animo".  Glasnik,  XIII.  p.  244. 

2°  Dne  9.  kolovoza  1425.    zahvališe   se   Mletčani   vojvodi   Sandalju,   što   im 


268 

Stjepanu  Tvrtku  II.  bilo  ?e  je  zaista  bojati  sile  turske.  Sinovi 
naime  pokojnoga  kralja  Stjepana  Ostoje,  a  osobito  knez  Radivoj 
mučno  su  podnosili ,  što  su  ih  vlastela  bosanska  bila  prezrela  te 
prionula  uz  kralja  Tvrtka  II.  Knez  Radivoj  radio  ]e  zato  na  svaki 
način,  da  smetne  svoga  takmaca  i  da  se  sam  na  priestol  uzvisi. 
U  Bosni  bijaše  dodliše  zanj  vojvoda  Radosav  Pavlović^^;  nu  ovaj 
bijaše  preslab,  da  mu  pomogne.  Radivoj  se  zato  obrati  na  tui*skoga 
sultana  Murata  II.  (1421 — 1451.),  koji  bješe  jedva  dočekao,  da 
vlast  svoga  otca  u  Bosni  obnovi.  Udari  zato  g.  1424.  na  Bosnu, 
baš  kada  se  je  Stjepan  Tvrtko  II.  spremao  na  Ivana  Nelipića. 
Tvrtko  se  doduše  obrani  u  prvi  čas ;  nu  uvidi,  da  ni  Radivoj  ni  Murat 
II.  neće  mirovati,  dok  cilja  svoga  nepoluče.  Da  bi  laglje  mogao 
odoljeti  turskoj  sili  i  takmacu  svojemu ^  obrati  se  Tvrtko  II.  za 
pomoć  tadanjemu  banu  slavonskomu  Hermanu,  knezu  celjskomu 
i  zagorskomu,  koji  je  bio  sin  sestre  njegove  Katarine.  Upravo 
Herman,  nećak  njegov,  sklonu  ugarskoga  kralja  Sigismunda,  da  je 
godine  1425.  sklopio  mir  i  savez  sa  Tvrtkom  II.  Nu  ovaj  savez 
kano  da  je  slabo  prudio,  jer  je  već  umah  zatim  g.  1426.  na  novo 
4000  Turaka  provalilo  u  Bosnu. ^-  KnJj  Stjepan  Tvrtko  II.,  nei- 
majući  tada  sam  zakonitih  potomaka,  a  da  bi  si  svoju  državu  osi- 
gurao i  svomu  takmacu  Radivoju  svaku  nadu  oduzeo,  da  će  se 
ikada  ovjenčati  kraljevskom  krunom,  imenuje  nećaka  si  Hermana, 
grofa  celjskoga  i  zagorskoga  nasljednikom  svojim  u  kraljevstvu 
bosanskom. ^^  I"  dotičnoj  povelji,  izdanoj  u  Bobovcu  2.  rujna  1427. 

bješe  javiOj  „pacem  et  unionem  secutam  esse  inter  dominum  regem  Hun- 
garie  et  dominum  regem  Bossine".  Ibid.  p.  218. 

^'  God.  1431.  javljahu  Dubrovčani  kralju  Sigismundu,  da  se  Radosav  Pav- 
lović  sada  ulagiva  kralju  bosanskomu,  dočim  se  je  nešto  prije  trudio,  da 
drugoga  podigne  na  priestol  bosanski.  Matković  u  Radu  VII.,  p.  233 — 234. 

'^"^  Dne  6.  kolovoza  1426.  javljaju  Dubrovčani  Sigismundu,  da  je  4000  Tu- 
raka provalilo  u  Bosnu.  Matković  u  Radu  VII.  p.  231,  nota  2.  —  Vidi 
još  sumnjivu  povelju  kralja  Tvrtka  II.,  izdanu  u  Sutisci  7.  listopada  g. 
1426.,  kojom  podieli  Ivanu  Mrnjaviću  Zvonik  i  Hvojnicu  „pro  ipsius  fideli 
seruitio,  quod  nobis  praestitit  in  qualibet  nostra  necessitate,  praesertim 
quando  iratus  fuerat  nobis  caesar  Turcarum  Murat  Big,  et  depopulaba- 
tur  dominium  nostrum,  et  tune  dictus  Joaunes  Nissensis  iuit  ad  Portam, 
non  parcens  capiti  suo  pro  nobis  et  inuenit  nobis  gratiam  apud  caesarem, 
et  expulit  exercitum  ex  regno  nosfcro  ,.,*'.  Krčelić  A.,  B.,  de  regnis 
Dalmatiae,  Croatiae,'  Sclavoniae  notitiae  praeliminares.  p.  257 — 258.  — 
Sravni  ljetopis  Ivana  Tomašića.  (Arkiv  za  poviest  jug.  IX.  p.  16). 

23  Fejer,  Cođex  dipl.  X.  6.  p.  900—901. 


269 

iztiče  Stjepan  Tvrtko  II.,  da  je  obziruć  se  na  osobito  prijateljstvo, 
ljubav  i  vjernost,  što  ju  je  rodjak  i  brat  mu  Herman  celjski  i  za- 
gorski, ban  slavonski  pokazao  i  pokazuje  prema  njemu  i  njegovoj 
državi,  i  uvaživ  njegove  službe,  osobito  kod  kralja  Sigismunda, 
darovao  istomu  rodjaku  svojemu  kraljevstvo  bosansko,  ali  samo  za 
ona:j  slučaj,  kada  sam  nebi  imao  zakonitih  potomaka.  Nu  sve  ovo 
nije  Stjepanu  Tvrtku  pomoglo.  On  ostade  ipak  osamljen  u  borbi 
sa  carem  Muratom  II.,  te  se  morade  napokon  s  njim  pogadjati. 
Ušlo  vi  mira  nisu  poznati,  samo  se  znade,  da  je  Stjepan  Tvrtko  II. 
bio  prisiljen  ustupiti  turskomu  caru  nekoliko  gradova  u  svojoj  dr- 
žavi. Još  g.  1430.  bijahu  ovi  bosanski  gradovi  u  vlasti  turskoj, 
te  je  tada  Tvrtko  II.  moho  od  mletačke  obćine  zajam  od  32.000 
dukata,  da  založene  gradove  od  sultana  izkupi;  nu  Mletčani  mu 
5.  rujna  molbu  odbiše,  dakako  uz  veoma  laskave  rieči  i  ništetna 
obećanja.^*  Oni  bijahu  tim  manje  spremni  da  zadovolje  molbi  nje- 
govoj, pošto  im  sam  bješe  nedavno  doglasio,  kako  ga  ugarski 
kralj  i  turski  car  sile,  da  prekine  s  njimi  mir  i  prijateljstvo.^^ 

Smiriv  se  Stjepan  Tvrtko  II.  sa  Turci,  premda  uz  veliku  štetu 
i  gubitak  svoj,  obnovi  stara  neprijateljstva  proti  hrvatskomu  knezu 
Ivanu  Nehpiću,  na  kojega  je  u  kolovozu  1430.  dizao  vojsku  svoju.^^ 
Nu  domala  morade  se  opet  okaniti  Hrvatske  i  svu  pozornost  obra- 
titi na  južne  česti  svoje  države,  gdje  se  vojvoda  Radosav  Pavlo- 
vić  bješe  krvavo  zavadio  sa  gradom  Dubrovnikom. 

Već  bi  spomenuto,  kako  se  je  vojvoda  Radosav  Pavlović,  sin 
kneza  Pavla  Radinovića,  nakon  smrti  starijega  brata  Petra  sa  gra- 
dom Dubrovnikom  izmirio.  Iza  toga  sklapaše  više  puta  savez  i 
prijateljstvo  s  istom  obćinom,  te  bi  joj  svaki  put  potvrdio  svoju 
polovicu    župe  konavovske  i  sve  sloboštine ,  podieljene  joj  od  otca 

^*  (orator  regis  Bossinae)  requirit  mutuo  a  nostro  dominio  ducatos  XXXII. 
milJia  auri ,  pro  redimeiiđo  de  manihus  Turchoi-um  allqua  eius  castra, 
quae  sunt  in  illorum  manibus  in  regno  Bossinae,  secundum  certam  rom- 
positionem^  quam  invicem  habuerunt.  Glasnik  XIV.  p.  p.  3 — 5. 

'^^  Quod  ambassiatoribus  serenissimi  domini  regis  Bossinae  ad  ea,  quae  nobis 
exposueriint,  super  facto  requisitionis  factae  cidem  per  dominum  regem 
Hungariae  et  dominum  Teucrorum,  ut  rumpat  cum  nostro  dominio  .  .  . 
Glasnik,  XIII.  p.  281. 

^^  Dne  5.  rujna  1430.  znalo  se  je  u  Mletcih,  da  je  kralj  bosanski  nedavno 
molio  kneza  šibenskoga,  „quod  non  velit  dare  favorem  nec  se  impedire  in 
factis  comitis  Johannis  de  Citines,  contra  quem  sua  serenitas  intendit 
movere  guerram".  Glasnik,  XIV.  p.  4. 


270 

Pavla  i  brata  Petra.  I  godine  1427.  dne  31.  prosinca  izdade  „Ra- 
doslav  Pavlović ,  milosti  božjom  veliki  vojvoda  bosanski"  sa  sinom 
svojim  knezom  Ivanišem  Dubrovniku  povelju,  kojom  on  ^^ budući 
va  velikoj  slavi  i  gospodstvu"  svojih  praroditelja,  obćini  dubrovač- 
koj iznova  potvrdi  svoju  polovicu  Konavala  uz  pogodbu,  da  mu 
za  to  plaća  godišnji  dohodak  od  600  perpera. ^^  Dubrovčani  sada 
imenovaše  Radosava  i  sina  mu  Ivaniša  svojimi  gradjani  i  viećnici, 
a  uza  to  im  darovaše  u  svom  gradu  palaču  s  mjestom,  koja  je 
prije  bila  protovistijara  Zorete.^®  Isti  dan  31.  prosinca  1427.  iz- 
platiše  Dubrovčani  Radoslavu  za  Konavle  13.000  dukata.  „I  jošć 
nam  občtovaše  knez ,  vlastele  i  sva  obćina  dubrovačka ,  rekoše  i 
zapisaše  meni  gospodinu  vojvodi  Radosavu  i  sinu  mi  knezu  Iva- 
nišu  i  našemu  natražku,  da  od  Bileće  od  Vrma  i  od  Trebinja  tko 
bi  naš  nevjernik  došao  u  Dubrovnik  mali  ili  bi  veliki,  da  ga  ne- 
imaju  primati  k  sebi  u  Dubrovnik  ni  u  svoj  kotar  ni  u  sebe  dr- 
žati, i  da  ga  imaju  tjerati,  kako  i  mi  vojvoda  Radosav  i  sin  mi 
Ivani š  i  naše  natražke  občtovasmo  gospodstvu  dubrovačkomu,  knezu, 
vlastelem  i  vsoj  obćini  dubrovačkoj,  da  imamo  tjerati  i  nedržati 
njih  nevjernika  od  više  rečeneh  mjest  i  od  župe  konavaoske  i  od 
inČh  mjest,  koja  njim  služe,  i  da  ih  neimamo  primati  u  našu  oblast, 
pače  da  ih  imamo  tjerati  kako  gospodstvo  dubrovačko ".^^  Nakon 
tolikih  medjusobnih  obećanja  i  kletava  činilo  se  je,  da  će  sada  mir 
i  sloga  potrajati  medju  Dubrovnikom  i  Radosavom  Pavlovićem.  Pa 
ipak  mira  nebi.  Radosav  brzo  požali,  što  bješe  Dubrovniku  svoje 
krasno  primorje  darovao,  te  već  god.  1430.  uze  udarati  na  du- 
brovačko zemljište  želeć  obćinu  prisiliti,  da  mu  povrati  njegov 
dio  Konavala.  Za  uzrok  svomu  neprijateljstvu  izticaše ,  da  su 
neki  Konavljani  posvojili  na  medjah  nešto  njegovih  zemalja  tre- 
binjskoga  kotara,  i  da  su  Dubrovčani  suprotiv  ugovorom  počeli  u 
Konavljih  graditi  tvrdje  i  gradove.  Obćina  nastojaše  izprva  umi- 
riti Radosava;  nu  pošto  joj  to  nepodje  za  rukom,  diže  što  veću 
vojsku,  te  se  ujedno  obrati  na  hrvatsko  -  ugarskoga  kralja  Sigis- 
munda  (13.  travnja  1430.)  s  molbom,  neka  bi  odjel  njegove  voj- 
ske, koji  stajaše  kod  Srebrenika  u  vojvodini  Usori  pod  zapovjedi 
dubrovačkoga  gradjanina  Matka  Talovca,  udario  na  zemlje  voj- 
vode   Radosava  u  iztočnoj  Bosni,  da  ga  tim  prisili   povući    vojsku 

"  MikL,  Mon.  serb.  p.  336  -34,2. 

2«  Ibidem,  p.  343—348. 

2'  Mikl.,  Mon.  serb.  p.  349—350. 


271 

iz  kotara  dubrovačkoga.  Osim  toga  moljaše  dubrovačko  vieće  Si- 
gismunda,  da  se  zauzme  za  Dubrovnik  u  srbskoga  despota  Gjor- 
gja  Brankovića,  kralja  bosanskoga  Stjepana  Tvrtka  II.,  i  vojvode 
Sandalja,  da  zabrane  Radosavu  dubrovačkoj  obćini  štete  nanašati. 
Napokon  zamoli  dubrovačko  vieće  Matka  Talovca  i  ugarskoga  pala- 
tina  Nikolu  Gorjanskoga  (30.  travnja  1430),  neka  nastoje  sklo- 
nuti  kralja  Sigismunda,  da  bi  poslao  poslanika  do  turskoga  cara 
Murata  II.,  da  zabrani  Radosavu  plieniti  dubrovački  kotar,  pošto 
se  tim  narušava  mir,  sklopljen  medju  Ugarskom  i  Turskom. ^^  Iz 
ovoga  biva  jasno ,  da  je  Radosav  Pavlović  bio  tada  podložan  sul- 
tanu Muratu  II. 

Nakon  opetovanih  molba  dubrovačke  obćine  (11.  svibnja  1430.) 
uze  kralj  Sigismundo  zaista  nastojati,  da  spasi  vjernu  svoju  ob- 
ćinu.  Najprije  mu  se  odazove  bosanski  kralj  Stjepan  Tvrtko  II., 
jedva  negdje  dočekavši,  da  se  obori  na  vojvodu  Radosava.  Pa  tako 
se  zgodi,  da  se  je  sklopio  medju  Dubrovnikom,  bosanskim  kraljem 
i  vojvodom  Sandaljem  savez  u  tu  svrhu,  da  se  vojvoda  Radosav 
pokori  i  sva  njegova  prostrana  plemenšćina  medju  saveznike  raz- 
dieli.  Bojeći  se  medjutim,  da  bi  se  car  turski  Murat  Il.za  svoga 
štićenika  zauzeo,  nudjahu  mu  saveznici  70.000  dukata,  samo  da 
im  nebrani  uništiti  vojvodu  Radosava.  ^^ 

Radosav  Pavlović  ljuto  se  prepade,  saznavši  za  buru,  koja  se 
nanj  spremaše.  Potaknut  još  samim  sultanom  Muratom  odluči  iz- 
miriti se  sa  Dubrovnikom.  Ali  vieće  dubrovačko  nebijaše  zadovoljno 
sa  povratkom  Konavala,  nego  zahtievaše  od  Radosava  još  razne 
odštete  i  naknadu  bojnih  troškova.  Razljućen  s  toga  vojvoda  Ra- 
dosav odustade  od  daljega  priego varanja,  te  poče  nastojati,  kako 
da  kralja  Stjepana  Tvrtka  II.  odvrati  od  saveza  s  dubrovačkom 
obćinom.  Nastojanje  mu  podje  za  rukom.  Već  19.  rujna  tužila  se 
je  dubrovačka  obćina  kralju  Sigismundu,  da  joj  se  bosanski  kralj 
ratom  grozi,  pošto  ga  je  vojvoda  Radosav  uputio,  da  je  Dubrov- 
nik tražio  u  turskoga  cara  zemljište  njegova  podanika  Radosava, 
obećav  caru  uza  to  i  bosanski  danak-  Vieće  dubrovačko  moljaše 
nadalje    Sigismunda^    da  ga  te  nove    pogibelji    izbavi,    i   da   se   po 

^^  Matković  P.,  Prilozi  k  trgovačko-političkoj  historiji  republike  dubrovačke. 

(Kad  jug.  akad.  VII.  p.  232). 
^*  Jireček,  Die  Handelsstrassen,  pag.  39.  Vidi  još   istoga   pisca   razpravicu; 

Nastojanje  starijeh  Dubrovčana  oko  razširenja  granice.  (Slovinac,  g.  1879., 

br.  4.  i  5.). 


272 

svojem  poslaniku  zauzme  u  kralja  bosanskoga,  kojega  da  takodjer 
učini  oprezna  na  zlobe  i  pakosti  vojvode  Radosava,  jer  da  mu  se 
sada  ulagiva,  dočim  se  je  prije  trudio,  da  drugoga  podigne  na 
priestol  bosanski.  Sigismundo  posla  zaista  hrvatskoga  podbana  Dio- 
nizija  Vladikovića  u  Bosnu,  koji  je  u  ožujku  1432.  nastojao  od- 
vratiti Stjepana  Tvrtka  II.  od  Radosava,  i  tim  ovoga  prisiliti,  da 
se  izmiri  sa  Dubrovnikom.^^  Hrvatski  podban  neodvrati  doduše 
kralja  bosanskoga  od  Radosava  Pavlovića,  ali  ipak  uspije  toliko, 
da  je  Tvrtko  II.  posredovao  mir  medju  Dubrovnikom  i  vlaste- 
linom svojim.  0  tom  pripovieda  sam  Radosav  ovako:  „Mi  go- 
spodin vojvoda  Radosav  Pavlović  i  sin  mi  knez  Ivaniš  učinili  raz- 
mirje  i  rat  s  gospodstvom  dubrovačkim  .  .  .  po  nagovoru  zlih  ljudi, 
s  kojega  razmirja  nijedna  korist  nebivaja  jednoj  strani  i  drugoj, 
pače  šteta,  razsap  i  manjšina  .  -  .  Tuj  smislili  u  pameti  u  mojoj, 
da  nitkor  nemože  biti  bolji  stežnik  (semuj)  miru  medju  menom 
i  vlasteli  dubrovačkimi ,  koliko  gospodin  naš ,  plemeniti  gospodin 
mi  kralj  bosanski  Tvrtko  Tvrtković.  I  budući  pri  gospodinu  kra- 
lju Tvrtku  pomolili  ga  kako  to  gospodina  mi  i  prijatelja  obiju 
strana,  da  bi  poslao  svoga  vlastelina  u  Dubrovnik,  i  tegnuo  ih  be- 
sjedom u  miru  medju  mnom  i  vlastelom  dubrovačkom.  I  po  mi- 
losti gospodina  našega  kralja  Tvrtka  posla  knezu  i  vlastelom  du- 
brovačkim vlastelina  i  poklisara   svoga  Ivaniša  LTOJšića  .  .  ."^^ 

Mir  medju  vojvodom  Radosavom  i  Dubrovčani  sklopljen  bi  po- 
sredovanjem kralja  Tvrtka  II.  25.  listopada  1432.  U  dotičnoj  iz- 
pravi  čita  se  medju  inim  i  ovo:  „I  još  mi  gospodin  vojevoda  Ra- 
dosav obetovah  knezu  i  vlastelom  dubrovačkim  poslati  na  spčh 
čovjeka  moga  gospodinu  caru  Murat  hefju  i  njegovim  vezirom  na 
portu,  dajući  im  znati,  jer  sam  mir  učinio  s  vlasteli  dubrovačkimi, 
da  je  š  njih  blagoslovom".^*  Mir  Dubrovnika  sa  vojvodom  Rado- 
savom potvrdi  kasnije  2.  ožujka  1433.  sam  kralj  Stjepan  Tvrtko 
II.  Tvrtković  u  stolnom  mjestu  Sutisci.  U  dotičnoj  povelji,  na  kojoj 
su  podpisani  takodjer  vojvoda  Petar  Klešić,  dvorski  Ivaniš  Bio- 
hanić  i  knez  Tvrtko  Borovinić,  piše  sam  kralj,  kako  mu  bijaše 
mrzak   i   iiedrag  rat   vojvode   Radosava   s    Dubrovnikom,    i   da  je 

^^  Matković,  op.  cit.  (Ead,  VI  f.  p.  233—231). 
=3  Mikl.,  Mon.  serb.  p.  367. 
^*  Mikl.,  Mon.  serb.  p.  369. 


273 

zato  Radosavu  zapovjedio,  ;,da  učini  mir  i  dobru  volju  s  poČtenimi 
i  mudrimi  vlasteli  dubrovačkimi".^^ 

Stjepanu  Tvrtku  II.  bijaše  zaista  stalo,  da  što  brže  izmiri  voj- 
vodu Radosava  sa  Dubrovnikom,  jer  je  u  to  zaprietila  državi  nje- 
govoj nova  pogibelj  na  iztoku  od  srbskoga  despota  i  od  turskoga 
štićenika  Radivoja.  Odkad  je  naime  srbski  despot  Stjepan  Laza- 
rević  dobio  od  kralja  Sigismunda  bosansku  varoš  Srebrenicu,  ne- 
bijašfi-^'avoga  mira  medju  Bosnom  i  Srbijom.  Despot  Stjepan 
Lazarević  nastojaše  neprestance  razširiti  svoju  vlast  po  iztočnoj 
Bosni; '^  dočim  su  bosanska  vlastela  nasuprot  gledala,  kako  bi  se 
Srebrenica  opet  vratila  pod  bosansku  državu.  Za  Lazarevićeva  na- 
sljednika Gjorgja  Brankovića  (1427. — 1456.)  dodje  tija  i  do  kr- 
vavih bojeva  medju  Bosnom  i  Srbijom.  Jedva  je  Tvrtko  II.  iz- 
mirio Radosava  sa  Dubrovnikom,  morade  poći  na  sjeveroiztok 
Bosne,  da  odoli  despotu  Gjorgju  Branko  vicu.  U  travnju  iste  go- 
dine 1433.  vojevaše  tuj  oko  Zvornika  proti  Srbom, '^  pomagan  valjda 
vojvodom  Radosavom.  Nu  brzo  morade  ostaviti  bojno  polje  na 
sjeveroiztoku  i  povući  se  na  jug  svoje  države,  jer  je  u  to  knez 
Radivoj,  pomagan  turskimi  četami  na  novo  u  Bosnu  provalio. 

Još  u  srpnju  1431.  bješe  se  u  Bazileji  sastao  obći  sabor  kato- 
ličke crkve,  sazvan  od  pape  Eugenija  IV.,  da  se  iztriebe  krivo- 
vjerstva  iz  crkve  i  da  se  izmire  kršćanski  narodi.  Jedan  od  naj- 
odličnijili  članova  toga  sabora,  dominikanac  Ivgin  Stojković,  rodom 
Dubrovčanin  osobito  je  nastojao,  da  se  iztočna  crkva  izmiri  sa 
zapadnom,  da  na  balkanskom  poluotoku  nestane  vjerozakonskih  raz- 
mirica, pa  da  iztočni  narodi  izmireni  i  složni  udare  na  glavnoga 
neprijatelja  kršćanstva,  na  Turčina.  Obrati  se  zato  na  vieće  svoga 
rodnoga  mjesta,  da  posreduje  kod  bosanskoga  i  srbskoga  dvora,  i 
kod  odličnijih  velmoža  ovih  zemalja,  neka  bi  u  Bazileju  poslali  po- 
slanike, nadaj uć  se,  da  će  živom  rieči  i  prijateljskim  susretanjem 
vjerske  razmirice  izravnati.  Vieće  rado  prihvati  poziv  svoga  zem- 
ljaka, te  g.  1433.  pošalje  svoje  ljude  bosanskomu  kralju  Stjepanu 
Tvrtku  II. ,  vojvodam  Sandalju  i  Radosavu,  napokon  i  despotu 
Gjorgju.  Nu  poslanstvo    dubrovačko  dodje  upravo  u  najnezgodniji 

»5  Mikl.,  Mon.  serb.  p.  374—376. 

'*  U  jednom  spomeniku  od  g.  1427.  zove  se  Stjepan  Lazarević:   „gospodin' 

v'sem  Sr'bljem'  i  Podunaviju  i  Posaviju  i  čest'i  ugr'skije  zemlji   i   hosn'- 

skije^.  Miklošić,  Mon.  serb.  p.  335. 
"  Jireček,  Die  Handelsstrassen,  p.  39—50,  nota  120. 

18 


274 

čas,  pošto  je  tada  u  Bosni  najžešće  biesnio  gradjanski  rat;  potakiut 
knezom  Radivojem.  Dubrovačko  vieće  poruči  zato  5.  listopada 
1433.  Ivanu  Stojkoviću,  da  mn  nije  nimalo  moguće  izpuniti  želje 
njegove  glede  Bosne,  i  to  poradi  ratova,  koji  tamo  biesne.  Kralj 
Tvrtko  II.  da  je  naime  neprestance  izvrgnut  navalam  Turaka,  koji 
silom  hoće,  da  ga  smetnu  i  na  priestol  uzvise  nekoga  velmožu,  po 
imenu  Radivoja.  ^® 

Ako  je  Stjepanu  Tvrtku  II.  već  dosele  prietila  pogibelj  od  tak- 
maca mu  Radivoja,  to  mu  se  domala  potrese  priestol,  kad  se  je 
proti  njemu  podigao  veliki  vojvoda  Sandalj  Hranić.  Ovaj  i  onako 
moćni  velmoža  bješe  se  od  krunisanja  Tvrtkova  još  većma  osilio, 
tako  da  je  u  istinu  bio  ugledniji  i  slavniji  od  samoga  kralja.  Bivši 
po  drugoj  ženi  Jeleni  u  rodu  srbskomu  despotu  i  zetskomu  knezu, 
širio  se  je  upliv  njegov  u  zemljak  njihovih;  a  obćine  dubrovačka 
i  mletačka  gotovo  su  se  natjecale  časteć  ga  i  miteć  na  svaki  način. 
Domala  svlada  u  humskoj  zemlji  sve  moćnije  knezove  i  vojvode, 
osobito  vojvode  porodice  Radivojević^  i  pootme  im  prostrane  zemlje 
i  gradove.  Neposredna  njegova  vlast  dopirala  je  brzo  na  sjeveru 
do  medja  hrvatskih,  na  jugu  sizaše  duboko  u  Zetu,  a  na  iztoku 
obuhvataše  Podrinje  i  više  toga.  Prikučiv  se  preko  Krajine  (ma- 
karske)  hrvatskim  medjam,  poče  se  uplitati  u  poslove  hrvatske. 
Već  u  kolovozu  1423.  bojao  se  je  sile  njegove  hrvatski  knez  Ivan 
Nelipić,  a  g.  1424.  bješe  Sandalj  vlast  svoju  razmaknuo  preko 
Cetine  podloživši  svojemu  vrhovničtvu  slobodnu  obćinu  hrvatsku 
Poljica.  Dne  7.  srpnja  1424.  moljaše  ga  vieće  mletačko,  neka  na- 
stoji, da  Poljičani  više  nenavaljuju  na  kotar  grada  Spljeta.^^ 

Dok  je  ovako  Sandalj  Hranić  svedjer  veću  vlast  osnivao,  kralj 
bosanski,  njegov  po  imenu  vrhovni  gospodar,  tek  da  je  životario 
braneć  se  od  kneza  Radivoja  i  saveznika  mu  Turaka.  Nije  li  se 
u  tih  okolnostih  mogla  lahko  u  Sandalja  roditi  želja,  da  vladanje 
svoje  za  sve  vieke  odruži  od  ostale  države  bosanske,  ili  što  je  još 
više,  da  sam  posegne  za  krunom  bosanskom  i  srbskom,  pa  da 
mjesto  kuće  Kotromanića  uzvisi  na  priestol   kuću  Kosaču?^^  San- 

S8  Matković,  op.  cit.  (Rad  VII.,  p.  235—236). 

'*  „Et  insuper  scribatur  per   nostrum   domiiiium   vaivodae  Sandali,    in   illa 

forma  quae  fuerit  opportuna  ad  hoc,  ut   dicti    Polizenses  se  abstineant   a 

damnis  et  offensionibus  .  .  .   ".  Glasnik  XIII.  p.  215. 
*°  Porodica  (pleme)  Sandalja  Hranića  zvala  se  je  Kosaca.  „Omnes  de  pro- 

genie  ipsius  domini  Sandali,  appellata  Cosaze".  Glasnik,  XIII.  p.  159.  „Ra- 

dosav  Dragišić  Kosaca".  Miklošić,  Mon.  serb.  p.  391. 


275 

dalj  zaista  da  je  o  tom  snovao.  Jer  baš  kada  se  je  g.  1433.  kralj 
Stjepan  Tvrtko  II,  težkom  mukom  otimao  najprvo  srbskomu  des- 
potu, a  zatim  knezu  Radivoju,  ustade  napokon  i  on,  ter  složivši 
se  sa  srbskim  despotom  kupi  od  turskoga  cara  bosansku  državu. 
Despot  srbski  umali  zauze  Zvornik  i  vojvodinu  UsorU;  a  za  pre- 
ostatkom  segne  sam  Sandalj,"^^  Nesretni  kralj  Stjepan  Tvrtko 
II.,  nemogući  sam  tolikim  protivnikom  i  takmacem  odoljevati,  mo- 
rade  pobjeći  iz  svoje  kraljevine  i  ode  u  Ugarsku  tražiti  zaštite  i 
pomoći  u  kralja  Sigismunda  i  svojih  rodjaka,  grofova  celjskih  i 
zagorskih.*^ 

Stjepan  Tvrtko  II.  ostade  u  Ugarskoj  do  tri  godine.  U  to  doba 
bijaše  tužna  država  njegova  pozorištem  žestokih  borba  i  ratova ,  u 
kojih  se  medjusobno  zatirahu  bosanska  vlastela,  pomagana  divljimi 
četami  turskimi.  Potankosti  ovih  borba  nisu  poznate,  ali  sigurno 
da  su  grozne  bile.  Od  bosanskih  velmoža  otimaše  se  najviše  vlasti 
Sandalja  Hranića  Juraj  Vojsalić,  sinovac  moćnoga  nekoč  Hrvoja 
i  vojvoda  dolnjih  krajeva,  pomagan  valjda  susjednim!  hrvatskim!  i 
slavonskim!  knezovi,  možda  knezovi  Blagaj sk!m!,  pošto  je  Ivamš 
Blagaj sk!  imao  Hrvojevu  unuku  za  ženu.  Juraj  Vojsalić  mora 
da  je  u  borbi  sa  Sandaljem  bio  sretan,  pošto  ga  12.  kolovoza 
1434.  nalazimo  sa  sinov!  i  vlastelom  svojom  pod  Kreševom  u  sre- 
dini gornje  Bosne,  gdje  izdaje  povelju  vojvodi  Pavlu  Jurjeviću  i 
braći  mu,  sinovom  znamenitoga  nekoč  vojvode  Jurja  Radivojevića, 
zatim  Vuku  Vukićeviću,  sinu  knezu  Vukića,  te  !m  vraća  sve  zem- 
lje njihove  !  plemenito,  „s^o  im  liše  uzeo  vojvoda  Sandalj.^^^ 
Kako  li  su  u  to  ražale  !  palile  po  Bosni  turske  čete,  razabire  se 
iz  pisma  pape  Eugenija  IV.  od  7.  prosinca  1437.,  gdje  se  kaže, 
da  su  Turci  samo  za  dvie  posljednje  godine  porušili  i  spalili    šest- 

**  Jireček,  Die  Hanđelsstrassen,  p.  39 — 40. 

*^  Hrvatski  Ijetopisac  Sime  Klimentović  bilježi;  „Tada  (g.  1433.)  izagnaše 
Bošnjane  Tvrtka  kralja  iz  Bosne,  i  to  biše  drugi  Tvrtko".  Arkiv  za  pov. 
jugosl.  IV.  p.  83. 

*^  Miklošić,  Mon.  serb.  pag.  377 — 379.  Uz  vojvodu  Jurja  Vojsalića  bijahu 
ovom  zgodom:  „a  tomu  im  svidoci  naši  dobri  ljudi:  od  humske  zemlje 
knez  Vuk  Eupčić,  knez  Pavao  Komlinović;  od  svojte  vojvoda  Ivaniš 
Dragišić,  od  Zemalnika  vojvoda  Marko  ,  knez  Petar  Brsačić;  od  Sane 
knez  Juraj  Mišljenović,  knez  Martin  Dijanišević,  a  od  Plive  knez  Tvrtko 
Milatović,  knez  Radoje  Čaklić ;  a  od  dvora  pristav  knez  Tomaš  Capić, 
knez  Juraj  Petovović". 


276 

naest  samostana  i  crkava  franjevačkih.**  Usred  tih  groznih  borba 
umre  veliki  vojvoda  Sandalj  Hranić  g.  1435.,  neostavivši  za  so- 
bom mužkoga  poroda.*^  Prostrano  vladanje  njegovo  nasliedi  sino- 
vac mu  Stjepan  Vukcić  (1435 — 1466.) ,  koji  preživi  pad  bosanske 
države.  Iste  godine,  kadno  stiže  smrt  vojvodu  Sanđalja,  umre  u 
Hrvatskoj  moćni  knez  Ivan  Nelipić ,  posljednji  ogranak  te  slavne 
porodice  hrvatske  od  plemena  Svačića.  Bogatu  baštinu  Nelipićevu 
na  medji  bosanske  države  podieli  sada  kralj  Sigismundo  Matku 
Taloviću  i  braći  njegovoj  Franji,  Petru  i  Ivanu,  rodjenim  Dubrov- 
Čanom,  koji  ga  bjehu  nekoč  u  nevolji  liepo  podvorili  i  tim  milost 
njegovu  zavriedili. 

Borbe  u  Bosni  svršiše  se  jedino  u  korist  Turkom.  Murat  II.  g. 
1436.  na  novo  zauze  važni  grad  Vrhbosnu  i  stavi  unj  vojvodu  sa 
svojom  posadom.  Odsele  bijaše  Vrhbosna  glavna  oružana  turska  i 
središte,  odakle  su  Turci  gospodovali  Bosni  i  njezinim  velmožam.'*^ 

Stjepan  Tvrtko  II.  desio  se  je  još  početkom  g.  1436.  u  Ugar- 
skoj. Dne  25.  siečnja  bijaše  u  Stolnom  Biogradu,  a  uzanj  njegova 
vlastela  Tvrtko  Borovinić,  Juraj  Dragićević,  Vladislav  Klešić  i 
protovistijar  Restoje.  Ponukan  kralj  enj  Sigismundom  i  slavonskim 
banom  Matkom  Taloićem  izdade  tuj  povelju,  kojom  primi  fra- 
njevce i  sve  njihove  samostane  u  kraljevstvu  bosanskom  u  svoju 
zaštitu ,  dadši  im  uza  to  slobodu ,  da  šire  u  Bosni  vjeru  katoličku 
i  da  žitelje   obojega   spola    krste  i  na   vjeru   katoličku    obraćaju.*^ 

**  „Hine  est,  quod  nos  dilecti  iilii  Jacobi  ordinis  minorum  professoris  vi- 
carii  Bosne,  asserentis  ch'ca  XVI.  ecclesias  et  domus  fratrum  dicti  ordinis 
spatio  duorum  annorum  ab  inhumanissinis  Turcis  .  .  .  destructas  et  com- 
bustas  fuisse  .  .  .  ".  Theiner,  Mon.  Slav.  merid.  I.  p.  375. 

*^  Sandalj  starb  im  J.  1435.  Sein  Fiirstenthum  reicbte  damals  von  der  Na- 
rentamundung-  bis  jenseits  des  Lim.  Im  Sommer  lebte  er  auf  seinen 
Schlossern  an  der  Drina,  in  Samobor  bei  dem  Handelsplatz  Goražda,  in 
Kozman  zwischen  Foča  und  der  Sutiskamiindung,  in  seiner  Hauptburg 
Sokol  am  Zusammenfiuss  der  Piva  und  Tara,  in  Kukanj  bei  Plevlje,  in 
Ključ  bei  Crnica.  Das  Kloster  Mileševo  mit  der  nahen  Burg  war  sein, 
ebenso  Onogošt  (Nikšić).  Im  Winter  zog  er  in  das  mildere  Kiistengebiet 
zur  Narenta  oder  zum  Golf  von  Cattaro.  Ganz  Chl'm  mit  Konjic,  Vra- 
bac, Nevesinje  und  der  prachtigen  Burg  Blagaj  gehorten  dem  Gross- 
vojvoden ;  an  der  Bocca  di  Cattaro  besass  er  das  Konigsschloss  Novi  mit 
Kisano.  Die  Einheit  des  Gebietes  storte  nur  der  isolirte  Besitz  der  Pav- 
lović  um  Trebinje.  Jireček,  Die  Handelsstrassen,  p.  40. 

**  Jireček,  Die  Handelsstrassen,  p.  85, 

*^  Nos   Stephanus  Tuertcus  .  .  .   Ad   cunctorum  notitiam  .  .  .  harum   serie 


277 

Malo  zatim  vrati  se  Stjepan  Tvrtko  II.,  možda  pomoćju  kralja 
Sigismvmda  u  svoje  kraljevstvo.  Nii  tužnu  li  nađje  ovaj  put  Bosnu. 
Zemlja  bila  je  sva  opustošena  i  poharana;  Usorom,  Zvornikom  i 
Srebrenicom  gospotlovao  je  srbski  despot,  a  u  gradu  Vrhbosni  ba- 
nio  se  je  turski  vojvoda  Isam,  koji  je  odavle  zapoviedao  Stjepanu 
Vukčiću,  Radosavu  Pavloviću  i  drugim  velmožam  u  iztočnoj  i  juž- 
noj Bosni.  U  ovih  okolnostih  nepreostade  ni  Stjepanu  Tvrtku  II. 
drugo^  nego  da  se  caru  Muratu  II.  pokloni.  Obeća  mu  plaćati  go 
dišnji  danak  od  25.000  dukata  i  priznavati  vrhovnu  mu  vlast, 
samo  da  mu  i  nadalje  ostavi  nasliedjenu  državu.*^  Tako  postade 
Bosna  g.  1437 — 1439.  vasalnom  zemljom  turskom ;  njezin  kralj 
nebijaše  više  neovisan  i  samostalan  vladar,  nego  podanik  turskoga 
cara.  Kralj  Tvrtko  sjedio  je  u  kolovozu  1439  u  gradu  Bobovcu, 
gdje  se  je  pred  njim  knez  Ivaniš,  sin  vojvode  Radoslava  kleo,  da  će 
poput  otca  svoga  vazda  na  miru  živiti  sa  gradom  Dubrovnikom;** 
nu  vlast  Tvrtkova  bijaše  u  to  slaba  i  neznatna,  pošto  se  je  pra- 
vim gospodarom  Bosne  smatrao  tuski  car  Murat  II.  Kao  takav 
izdao  je  takodjer  Murat  g.  1442.  Dubrovčanom  povelju,  kojom  im 
dozvoli  trgovati  po  Bosni,  kao  i  po  Srbiji  i  Albaniji. ^^ 

Kralju  Stjepanu  Tvrtku  II.  bijaše  veoma  mučno  podnositi  tužno 
stanje,  u  koje  bješe  s  kraljevstvom  svojim  spao.  Još  teži  bijaše 
njegov  položaj ,  kadno  je  g.  1440.  turski  car  Murat  II.  udario  na 
Srbiju,    te   osvojio  sve  zemlje  despota  Gjorgja  Brankovića  sve  do 

volumus  pervenire,  qualiter  nos  per  serenissimum  et  invictissimum  domi- 
nam  nostrum,  dominum  Sigismundum,  .  .  in  sua  civitate  Albaregali  .  .  . 
personaliter  requisiti  .  .  .  promisimus,  quatenus  omnia  claustra  seu  loca 
fratrum  minorum  .  .  .  in  dicto  regno  nostro  Bosniae  .  . .  ac  fratres  in  eisdeni 
degentes  .  .  .  protegemus,  tuebimur  .  ,  .  Pavich  Em  ,  Ramus  viridantis  oli- 
vae,  Budae  1766.,  p.  6. 

**  ouTo;  asv  ^'/]  6  Tćov  Ia^uo'.cov  [i7.Gikz()z,  to;  rV/ioua£V7i;  auTco  utto 
l(7a[;.ou  TTi;  ^copac,  co;  arp^TOv  rt  '7uvocYxywv  r^vusv  o'joev  ,  ouoe  e; 
yzlpy.c  e^d-stv  'hviajZTO  tco  ^acri/io);  GTpocTco,  Tzpia^^ZK;  te  ŽTZzi^.^t 
Trapoc  PaG'Asa,  x,al  £Tac,aTO  (popov  oct^oljzi'^  toO  eviauToO  [xupixo  cnt; 
^  u  0  ^  p  u  (7  0  u  y.  7.1  Tzz^z  7.y,i(;yi\iouQ.  paTO^su;  o£  tz^ogUto 
7.71  GTTOv^a;  £7:0L£iT0  7.uT(o.  Laonici  Chalcocondylae  de  rebus  Turcicis. 
(Bonsko  izdanje),  lib.  V.  p.  248. 

**  Mikl.,  Mon.  serb,  p.  402. 

^^  „Viliki  gospodar  i  viliki  amira  sultan  Muratbeg"  dozvoljava  Dubrov- 
čanom, da  smiju  trgovati  „po  E,omanije,  po  bugarskoj  i  po  vlaškoj  zemlji, 
po  Srbljeh,  po  Arbanaseh,  po  Bosne  i  po  sveh  ineh  misteh,  zemljih  i 
gradoveh  gospostva  mi".  Miklošić,  Mon.  serb.  p.   409 — 411. 


278 

Beograda.  Tako  postadoše  Turci  neposredni  susjedi  Tvrtkovi  zau- 
zevši istom  prilikom  gradove  Srebrenicu  i  Zvornik,  koji  su  dosele 
bili  u  srbskoj  vlasti.  Činilo  se  sada,  da  je  i  bosanskomu  kraljev- 
stvu kucnuo  zadnji  čas.  U  toj  groznoj  nevolji  ogledaše  se  Stjepan 
Tvrtko  II.  na  sve  strane  za  pomoć.  Na  sreću  njegovu  umre  u 
Ugarskoj  Albert  IL,  nasljednik  kralja  Sigismunda ,  a  ugarskim  i 
hrvatskim  kraljem  izabran  bi  junački  poljski  kralj  Vladislav  Var- 
nenčik  (1440 — 1444.).  Kralj  Stjepan  Tvrtko  II.,  a  još  više  despot 
Gjorgje  Branković  nadahu  se  sada  pouzdano ,  da  će  se  vratiti  za 
nje  bolja  vremena,  te  oduševljeni,  što  je  priestolom  ugarskim  za- 
vladao slovjenski  vladar,  pošalju  poslanike  svoje  u  Budim ,  da  no- 
voga kralja  pozdrave  i  pomoć  od  njega  zamole.  0  poslanstvu  bo- 
sanskom pripovieda  životopisac  kralja  Vladislava  ovo:  „Dodje  i  od 
kralja  bosanskoga  sjajno  poslanstvo  odličnih  muževa.  Ovi  su  iz- 
pričavši  porietlo  svoga  plemena  izticali,  da  su  Bošnjakom  isti 
pradjedovi  bili,  koji  i  Poljakom,  te  da  im  je  zajednički  jezik,  koji 
govore;  i  da  se  radi  te  rek  bi  srodnosti  jezika  i  porietla  njihov 
kralj  živo  raduje,  što  je  Vladislav  —  kako  se  je  pronio  glas  — 
sretan  u  svojih  podhvatih.  Mnogo  su  nadalje  izticali  priHku,  kako 
bi  se  radi  srodnosti  i  susjedstva  mogli,  dapače  i  morali  ujedinje- 
nom snagom  i  savjetom  med  ju  sobom  pomagati  proti  užasnomu 
zulumu  turskomu,  koji  im  prieti.  Osim  toga  zatražiše,  da  se  ugo- 
vor i  prijateljstvo,  koje  su  svi  dotadanji  kraljevi  najvećom  svetošću 
poštivali  i  čuvali ,  medju  Bosnom  i  Ugarskom  ili  sklopi  ili  obnovi. 
Poslanikom  bi  milostivo  odgovoreno:  da  je  pravo,  što  se  uspjeh  i 
napredak  Vladislavov  njihovu  kralju  svidja,  toli  radi  onoga  srod- 
stva jezika  i  porietla,  koje  spominju,  koli  radi  toga,  što  je  jednim 
i  drugim  malo  ne  jednako  do  toga,  da  se  što  prije  sva  Ugarska 
umiri  te  krjepkimi  silami  proti  zajedničkomu  dušmaninu  vojna  po- 
vede. Zatim  im  zahvališe,  stoje  njihov  kralj  sam  obrekao,  da  će 
u  zgodan  čas  pomagati  Ugarskoj  proti  Turkom  i  zborom  i  tvo- 
rom ,  pa  ih  obodriše,  neka  bi  kralj  do  kraja  uztrajao  u  toj  na- 
misli.  Napokon  bje  ugovor  medju  kraljevi  i  kraljevinami  utvrdjen."^^ 

^^  Venit  et  a  rege  Bossine  legatio,  apparatu  virisque  insignis :  quae  repetito 
gentis  suae  priraordio,  eosdem,  cuni  Polonis,  auctores  generis,  et  conununem 
linguam  Bossinenses  habere,  quam  dixisset;  et  ob  eam  linguae  atque  ori- 
ginum  veluti  cognationem,  regem  suum  magnopere  gaudere,  propterea, 
quod  coeptis  Vladislai,  felicitatem  adesse  vulgabatur  .  .  .  Pbilippi  Calli- 
mabi,  de  rebus  Vladislai  liber  I.  (Schwandtner,  Scriptores  rer.  Hung.  I. 
pag.  457. 


270 

Ovim  poslanstvom  bješe  se  Stjepan  Tvrtko  II.  odielio  od  tur- 
skoga cara,  kojemu  se  je  nedavno  bio  pokorio.  On  bješe  u  dobar 
čas  pogodio  i  tim  bosanskoj  državi  još  za  dvadeset  i  tri  godine 
život  produljio,  jer  je  kralj  Vladislav  zaista  ozbiljno  nastojao,  da 
najprvo  Ugarsku  osigura  i  uredi,  a  zatim  da  Bosnu,  Srbiju  i  Bu- 
garsku oslobodi  turskoga  robstva  i  podaničtva.  Kralju  Vladislavu 
0  bok  stojaše  glasoviti  junačina  Ivan  Hunjadi,  otac  kasnijega  kra- 
lja Matije  Korvina,  kojega  i  narodne  pjesme  slave  pod  imenom 
Sibinjanin  Janka.  Već  g.  1442.  proslavi  se  Ivan  Hunjad  potukav 
dvie  velike  turske  vojske  izpod  Karpata  (25.  ožujka  i  6.  rujna), 
te  mu  se  glas  prosu  po  svem  kršćanstvu. 

Kralj  Vladislav  nemogaše  medjutim  prvih  godina  svoga  vladanja 
priskočiti  u  pomoć  Srbiji  i  Bosni,  dočim  je  s  druge  strane  car 
Murat  II  ,  kivan  na  Stjepana  Tvrtka  II. ,  što  se  bješe  od  njega 
odmetnuo,  pritisnuo  Bosnu  sa  svih  strana.  Već  u  siečnju  1441. 
molio  je  kralj  Stjepan  Tvrtko  II.  po  svom  protovistijaru  Restoju 
mletačku  vladu,  da  mu  dozvoli  poslati  u  mletačke  zemlje  sve 
imanje,  pače  da  i  sam  pobjegne  sa  svojom  porodicom  u  Mletke, 
ako  bi  nuždno  bilo.  Ovom  prilikom  nudio  je  takodjer  Stjepan 
Tvrtko  mletačkoj  obćini,  da  preuzme  vladati  javno  ili  tajno  nje- 
govim kraljevstvom;  ako  pako  toga  nebi  mogla  ili  htjela,  da  ga 
barem  izdašno  pomogne  ^dši  mu  oružja  i  drugo  za  obranu  iz 
svojih  dalmatinskih  gradova. ^^  Bosanski  kralj  bijaše  u  taj  čas  u 
silnoj  nevolji,  kada  je  bio  spreman  državu  svoju  mletačkoj  obćini 
povjeriti.  Ova  mu  21.  veljače  1441.  na  njegove  želje  i  ponude  od- 
govori j  da  je  spremna  primiti  i  njega  s  porodicom  i  s  imanjem 
njegovim,  kamo  se  goder  sklonuti  želi,  isto  tako  da  može  iz  Mle- 
taka izvesti  oružja  i  ine  stvari  po  volji,  da  uzmogne  obraniti  kra- 
ljevstvo i  vladanje  svoje;  nu  države  njegove  nemože  preuzeti,  te 
mu  se  stog^  na  njegovoj  ljubavi  zahvaljuje  i  želi  od  srca,  da  se 
u  svom  kraljevstvu  sretno  uzdrži. 

Stjepan  Tvrtko  II.  zaista  se  ovaj  put  obrani  od  turske  sile.  Nu 
ipak  se  nije  ćutio  ni  časak   siguran   na   priestolu ,  te  je  stoga  sve 

^^  „ipsum  dominum  regem  optare  et  nos  rogare,  ut  consentiamus,  quod 
possit  quando  opus  šibi  videbitur,  mittere  in  aliqua  terrarum  nostrarum 
havere  suum,  et  personaliter  etiam  venire  cum  fainilia  sua,  et  offert  nohis 
illud  regnum  regendum  nostro  nomine,  palam  vel  occulte  ut  nobis  placet, 
et  vellet  arma  et  alias  munitiones  de  locis  nostris  posse  habere  .  .  .  ", 
Glasnik,  XIV.  p.  41—43. 


280 

srebro  i  dragocjenosti  šiljao  iz  Bosne  u  tuđjinu,  napose  u  Dubrov- 
nik/^ Poslavši  u  travnju  1442.  veću  svotu  srebra  u  Dubrovnik  u 
poklad,  obrekose  mu  Dubrovčani,  da  neće  to  blago  nikomu  predati, 
nego  da  će  ono  učiniti,  što  on  „bude  poručiti  i  narediti  u  svom 
listu  pod  svojom  običajnom  pečatiju,  koji  bude  upisao  pred  redov- 
nici rimske  vjere  ili  vjere  bosanske.''''  U  isto  doba  nastojao  je  ne- 
prestance, da  se  pomoćju  Mletčana  osigura  od  Turčina.  Molio  ih 
je,  da  pošalju  do  cara  Murata  II.  svoga  poslanika,  koji  bi  zanj 
govorio,  zatim  da  bi  mu  koji  dalmatinski  grad  dali  u  zamjenu  za 
bosanski,  i  da  bi  poslali  u  Bosnu  kojega  plemića  svoga,  koji  bi 
stalno  na  njegovu  dvoru  prebivao.  Ujedno  ih  upozori,  da  turski 
car  snuje  velike  stvari  glede  Bosne  i  Dalmacije,  te  ih  na  novo 
moli,  da  bi  mu  dopustili  izvesti  oružja  iz  podložnih  im  gradova 
dalmatinskih.^*  Mletčani  mu  skoro  sve  želje  i  molbe  odbiše,  „uvje- 
reni, da  će  prejasni  kralj  svojom  velikom  mudroati  i  najboljimi 
pripravami  znati  i  moći  državu  svoju  uzdržati  i  braniti,  kako  su 
činili  blage  uspomene  predšastnici  njegovi*. 

Tek  u  hpnju  1443.  dospije  kralj  Vladislav  Varnenčik,  te  zajedno 
sa  Sibinjanin  Jankom  poduze  veliku  vojnu  na  Turke  za  oslobo- 
djenje  južnih  Slovjena.  Osim  ugarskih  i  poljskih  četa  bijaše  u 
kraljevoj  vojsci  i  600  čeških  ratnih  kola;  a  zatim  joj  se  pridruži 
i  despot  Gjorgje  Branković,  koji  se  se  nadao,  da  će  iza  sretne 
vojne  opet  zavladati  svojom  zemljom.  Putem  množila  sejesvedjer 
kraljeva  vojska;  sa  svih  strana  hrlih  su  k  njoj  Bugari,  Srbi, 
Bošnjaci  i  Arbanasi.  Vladislav  prodre  sretno  do  Sredca  (Sofije),  a 
odavle  tija  do  Plovdiva.  Na  povratku  udari  nanj  kod  klanca 
Kvmovice  sultan  Murat  II.  sa  velikom  vojskom,  ah  u  krvavoj  bitci 
bi  turska  vojska  do  nogu  razbita;  jedan  rodjak  sultanov  pogibe  u 
boju,  dočim  mu  šurjak  Mehmed  Čelebija  pade  u  robstvo.  Uslied 
te  sretne  bitke  sklopljen  bi  mir  medju  Ugarskom  i  Turskom  u 
lipnju  1444.;  Bugarska  ostade  doduše  i  nadalje  turskoj  vlasti,  nu 
zato  bi  sva  Srbija  vraćena  despotu  Gjorgju  Branko  vicu.  Za  cielo 
da  je  ovom  prilikom  stradala  turska  vlast  u  Bosni  i  da  je  nestalo 
turskih  vojvoda  iz  grada  Vrhbosne. ^^ 

"  Pucić,  Spom.  II.  p.  104—105,  106—107,  163. 

">*■  Glasnik.  XIV.  p.  48-51. 

*^  Veliku  ovu  vojnu  kralja  Vladislava  opisuje  Jiroček,  Dejiny   naroda   bul- 
harskeho,  p.  322—323. 


281 

Stjepan  Tvrtko  II.  Tvrtko  vic  nedoživi  te  sreće,  da  bi  vidio  svoje 
kraljevstvo  oslobodjeno  turske  vlasti.  Posljednji  put  spominje  se 
22.  lipnja  1443.,  kadno  iz  grada  svoga  Sutiske  šalje  kneza  Jurja 
Ratkovića  i  komornika  kneza  Restoja  u  Dubrovnik  po  srebro,  koje 
bješe  ondje  sahranio.*^  Hrvatski  Ijetopisac  Sime  Klimentović  hoće, 
da  su  Stjepana  Tvrtka  sami  Bošnjaci  ubili. ^'  Čini  se,  da  se  je 
pred  smrt  svoju  sa  svojim  takmacem  Radivojem  izmirio,  te  ga  na- 
mjestio za  dijaka  na  svom  kraljevskom  dvoru. *^ 

Dok  je  kralj  Stjepan  Tvrtko  II.  Tvrtković  posljednjih  godina 
vladanja  svoga  dan  i  noć  bdio,  da  sačuva  ostatak  svoje  kraljevske 
vlasti ;  veliki  je  vojvoda  Stjepan  Vukčić,  stupiv  u  stope  svoga  pred- 
šastnika  i  strica  Sandalja  Ilranića  u  južnoj  česti  države  bosan- 
ske vladao  tako  samostalno,  da  se  oblast  njegova  gotovo  nije  više 
ni  pribrajala  ostaloj  bosanskoj  državi.  Suvremeni  grčki  povjestnik 
razhkuje  barem  „Sandaljevu  zemlju"  od  kraljevine,  kojom  uprav- 
ljaše bosanski  kralj. ^^  Tako  se  je  činilo,  da  će  se  kraljevina  bo- 
sanska doskora  razpasti  na  dvie  medjusobno  sasvim  neodvisne 
države. 

Stjepan  Vukčić  „milošću  božjom  veliki  vojevoda  rusaga  bosan- 
skoga i  k  tomu"    imao  je  za  ženu   Jelenu,   kćer   zetskoga   kneza 

^*  Mikl.,  Mon.  serb.  p.  426. 

^'  Tada  (1434.  mj.  1443.)  ubiše  Bošnjani  istoga  Tvrtka  drugoga,  kralja  bo- 
sanskoga. Arkiv  za  pov.  jugosl.  IV.  p.  33. 

^*  U  pismu  kralja  Tvrtka  II.  od  g.  1443.  čita  se  .,ja  dijak  gospodina  kralja 
Tvrtka  Badivoj  Hr'stić",  Mikl.,  Mon.  serb.  p.  426.  Biti  će  to  „nobilis  vir 
liadinoi  Charstich" ,  koji  je  kasnije  oko  g.  1462.  sagradio  u  Tešnju  kato- 
ličku crkvu  sv.  Jurja.  (Tlieiner,  Mon.  Hung,  II.  pag.  374).  —  „EadjM'oj-, 
frater  Thome  regis  Boznensis,  de  Wranduck"  imao  je  kasnije  za  ženu 
Katarinu,  kćer  ,,Nicolai,  filii  Ladislai  de  Welike".  —  Godine  1457.  piše 
papa  Kaliksto  HI.  „nobili  viro  Eadmoj  (Eadivoj),  Stephani  (Thomae)  regis 
Bosne  germano"  pismo,  iz  kojega  se  razabire,  da  je  isti  Eadivoj  sagradio 
katoličku  crkvu  „in  loco  de  Podenubac".  (Theiner,  Monum.  Slav.  merid. 
I.  p.  428). 

TouTOO  os  TTi;  yoipoLC  (kralja  bosanskoga)  i^Z'ZT.i  '}]  tou  i^TS^avou 
TOu  SavoaAsco  '/copoc  .  .  ,  KouSouY£poi  K  6voi;.x(^ovTa.i  aujj.TrocvTs; 
ol  zq  T'/iv  Savoa)^£co  ^ojpav  ts^oOvts?.  —  Chalkokondylas,  lib.  V.  pag. 
248—249.  Ime  „Kouv^ouY£poi"  za  žitelje  u  oblasti  Stjepana  Vukčića  na- 
lazi se  i  u  pismu  carigradskoga  patrijarke  Genadija.  Golubinski  misli, 
da  su  to  patareni.  Golubinski  E.,  Kratkij  očerk  istoriji  pravoslavnih  crkvej 
bolgarskoj  i  serbskoj  i  ruminskoj.  Moskva  1871.  p.  594. 


282 

Balše  III.,  a  nnuku  Sandaljeve  druge  žene  Jelene.  Ona  mu  rodi 
sinove  Vladislava  i  Vlatka,  i  kćer  Katarinu,  kasniju  kraljicu  bo- 
sansku. Bijaše  takodjer  u  rodu  najmoćnijemu  vlastelinu  u  sjevernom 
dielu  hrvatskoga  primorja,  naime  Ivanu  Frankapanu,  knezu  krč- 
komu i  senjskomu.  Premda  bješe  od  strica  svoga  baštinio  ogromnu 
baštinu,  nezadovolji  se  s  njom,  već  ju  nastojaše  razmaknuti  na 
sve  strane.  Da  bi  taj  cilj  lasnije  polučio,  povjeri  se  sjedne  strane 
posvema  turskomu  caru  Muratu  II.,  a  s  druge  strane  prijaše  pa- 
tarenom. Upirući  se  ovako  o  moćnu  zaštitu  turskoga  cara  i  pouz- 
davajući se  u  ljubav  i  naklonost  Bošnjaka,  koji  ga  smatrahu  glav- 
nim zaštitnikom  i  braniocem  narodne  vjere,  neobaraše  samo  vlast 
i  ugled  kralja  Tvrtka  II.,  koji  je  naginjao  Ugarskoj  i  katoličkoj 
crkvi,  nego  postade  strah  i  užas  svim  susjednim  vlastim  i  državam. 
Njegova  je  sila  prietila  hrvatskim  kneževom  Talovićem  (Talovcem), 
Dubrovniku ,  Mletkom  ,  da  i  kraljem  ugarsko  -  hrvatskim.  Osobito 
ga  se  bojahu  Dubrovčani.  Kad  se  je  od  Sigismunda^  odmetnuo 
Ivan  Frankapan,  knez  krčki  i  senjski,  pošalje  kralj  nanj  bana 
Matka  Talovića,  a  uz  to  pozove  i  Dubrovčane,  da  bana  pomognu 
svojim  brodovljem.  Nu  Dubrovčani  se  Sigismundu  19.  lipnja  1436 
izpričaše,  jer  da  bi  njihovu  gradu  zaprietila  velika  pogibelj,  kada 
bi  pomagali  bana  Talovića  proti  knezu  Ivanu,  rodjaku  velikoga 
vojvode   Stjepana  Vukčića.^^ 

Dubrovčani  nisu  se  bez  razloga  bojali  sile  Stjepanove.  Jer  Čim 
je  g.  1438.  oteo  porodici  Pavlovića  Trebinje  sa  susjednimi  župami 
i  tako  ju  lišio  svih  zemalja  na  jugu  Bosne,  umah  poče  se  i  Du- 
brovniku ratom  groziti.  Prestravljeno  vieće  dubrovačko  pošalje  na 
to  3.  svibnja  1439.  poslanika  svoga  do  ugarskoga  kralja,  moleći 
ga,  da  naloži  banu  Matku  Taloviću  i  drugim  voj vodam  hrvatskim, 
da  brane  Dubrovnik.  Kralj  Albert  zapovjedi  zaista  banu  slavon- 
skomu Matku  Taloviću  i  bratu  mu  Petru  Taloviću,  banu  hrvatsko- 
dalmatinskomu,  neka  obćini  priskoče  u  pomoć  sa  cielom  silom,  što 
bi  u  Hrvatskoj  dići  mogli,  ako  Stjepan  neodustane  od  svojih  priet- 
nja.®^  Stjepan  Vukčić  poštedi  doduše  ovaj  put  Dubrovčane,  ali 
udari  namah  zatim  na  hrvatski  grad  Omiš.  Badava  je  kraljica  Je- 
lisava,  udova  iza  kralja  Alberta  II. ,  pozivala  sada  Dubrovčane  da 
grad  obrane  i  za  sebe  ga  uzmu;  ovi  joj  7.  ožujka    1440.    odgovo- 

^0  Matković  u  Eadu,  Vn.,  p.  238. 
®*  Ibidem,  p.  242. 


283 

riše,   da  se  toga  neusndjuju  učiniti  od  straha  pred  silnim  vojvodom 
Stjepanom  i  Turčinom,  kojemu  je  Stjepan  u  milosti.®^ 

Ni  Mletčana  nepostedi  Stjepan  Vukčić.  Čim  bješe  strica  svoga 
baštinio,  zahtievaše  od  njih  grad  Kotor.  Godine  1442.  nudio  se  je 
sam  kralj  Stjepan  Tvrtko  II.  Mletčanom  za  saveznika  proti  voj- 
vodi Vukčićii,  koji  im  je  u  to  ratom  prietio.^^  Mletčani  se  ovaj 
put  bosanskomu  kralju  zahvališe,  ali  brzo  požališe,  jer  je  već  u 
lipnju  iste  godine  Vukčić  provalio  u  Zetu,  da  tamo  zauzme  mle- 
tačke gradove.  Mletčani  nastojahu  doduše  silom  i  milom  sklonuti 
moćnoga  vojvodu,  da  se  okani  njihovih  zemalja  i  gradova  u  Zeti;^* 
nu  on  nehtjede  o  tom  ni  čuti,  nego  pomoćju  turskoga  vojvode  na- 
stavi osvajanja.  Sada  se  obrati  mletačko  vieće  na  samoga  cara 
turskoga  Murata  II.,  te  obtuži  Vukćića®^;  ali  i  to  bje  zaludno. 
Nemogući  ga  nikako  iz  Zete  maknuti,  dadoše  Mletčani  zapovjed 
svomu  brodovlju,  da  udari  na  Omiš  i  Poljica,  najsjevernije  česti 
Stjepanova  vladanja,  nebi  li  ga  ovako  piisiHlo  da  ostavi  Zetu.  ^^ 
Nu  Stjepan  Vukčić  ostavi  Mletčanom,  da  zauzmu  Omiš  i  Poljica, 
a  sam  ostade  svedjer  u  Zeti.  Tek  23.  kolovoza  1445.  izmiri  se 
Stjepan  sa  republikom  mletačkom,  ostavivši  Omiš  u  njezinoj  vlasti.^' 

«2  Ibidem,  p.  242—243. 

«3  Glasnik,  XIV.  p.  50  i  52. 

«4  Glasnik,  XIV.  p.  53—72. 

^^  Dne  10.  svibnja  pisalo  je  vieće  mletačko  caru -turskomu :  „Comes  Stefa- 
nus  vaivođa,  subditus  vestrae  serenitatis,  terris  et  locis  nostris  Albaniae, 
quae  iam  per  multa  retro  acta  tempera  tenuimus  .  .  .  guerras  et  mole- 
stias  inferre  non  cessat  .  .  .  Ibidem,  p.  73. 

^^  Godine  1443.  dne  31.  svibnja  pisahu  Mletčani  Antunu  Diedu,  zapovjed- 
niku svoga  brodovlja:  „In  vestra  commissione  jussimus,  quod  si  propter 
descensum  comitis  Stephani  in  Zentam  videretur  vobis,  non  esse  possibile 
habere  Antibarum,  debeatis  ex  ordine  dato  recedere  ex  Albania,  et  at- 
tendere  ad  captionem  castelli  Dalmissae  aut  Narente .  .  . ,  locorum  Ste- 
fani  praedicti  .  .  .  Ibidem,  p.  79.  Sravni  još  p.  83,  84  i  86. 

6'  Ibidem,  p.  115—122. 


XIL  Stjepan  ToDia  Ostojić. 
(1444—1401.) 

Prva  godina  Tomina  vladanja;  odnosa ji  njego  ci  prema  Ugarskoj ^ 
Dubrovniku  i  MletJcom  (1414.).  —  Stjepan  Toma  prihvaća  vjeru 
katoličku  i  uzima  za  ženu  Katarinu,  kćer  velikoga  vojvode  Stjepana 
Vukćića  (1445.  i  1446.).  —  Bosna  prema  srbskomu  despotu  Gjorgju 
Brankoviću  (1447 — 1451.).  — Bat  hercega  Stjepana  Vukćića  sa  Dub rov- 
nikom, ;  Stjepan  Toma  pomaže  Đuhrevćane  proti  svomu  tastu  (1451  do 
1453.).  —  Stjepan  Toma  prema  Hrvatskoj,  osobito  poslie  smrti  bana 
Petra  Talovića  (1453 — 1457.).  —  Stjepan  Toma  sprema  se  na  rat 
sa  turskim  carem  Muhamedom  II.  (1457.)  i  dobiva  za  sina  svoga 
Stjepana  Tomasevića  Srbiju  (1458.).  —  Pad  Smedereva  (1459.)  i 
razpre  Stjepana  Tome  sa  ugarskim  kraljem  Matijom  Korvinom.  — 
Smrt  Stjepana  Tome;    vjerski  odnošaji  za  njegova  vladanja. 

Nakon  burna  vremena  od  pol  stoljeća^  pošto  je  vise  puta  državi 
bosanskoj  zaprietila  gotova  propast,  činilo  se  je  sada,  da  će  se 
opet  vratiti  mir  i  poredak,  a  možda  i  sretna  doba  prvoga  kralja 
bosanskoga.  Pokojni  kralj  Stjepan  Tvrtko  II.  bješe  još  za  života 
svoga  g.  1427.  imenovao  svojim  nasljednikom  za  bosanski  priestol  moć- 
noga i  nasilnoga  Hermana,  kneza  celjskoga  i  zagorskoga,  i  njegove 
potomke;  nu  narod  u  Bosni  nehtjede  ni  čuti,  da  bi  koji  tudjinac 
kraljevinom  bosanskom  zavladao,  te  odluči  birati  svoga  zemljaka. 
Nu  kuća  Kotromanića bješe  Stjepanom  Tvrtkom  II.  izumrla;  življahu 
samo  nezakoniti  sinovi  kralja  Stjepana  Ostoje,  po  imenu  Radivoj 
i  Stjepan  Toma.  Radivoj  a  medjutim  nchtjedoše  bosanska  vlastela, 
pošto  je  toliko  puta  bio  svoju  domovinu  pomoćju  Turaka  poharao  ; 
zato  odabraše  u  veljači  1444.  brata  mu  Stjepana  Tomu  za  svoga 
kralja. ' 

*  Dne  6.  ožujka  1444  pišu  Mletčani :  „serenissimus  rex  Bossine  nuper  electug 
uobis  explicari  fecit  .  .  .  ".  Glasnik  XIV.  p.  86. 


285 

Stjepan  Toma  življaše  dosele  u  skromnoj  zabiti,  tajeć  da  je  sin 
kralja  Ostoje.  Dok  mu  je  brat  Radivoj  vodio  Turke  u  svoju  do- 
movinu, da  smetne  kralja  Stjepana  Tvrtka  II.,  Čamio  je  Stjepan 
Toma  u- kojem  skrovištu  patarenskom ,  zadovoljan  da  tek  žive. 
Da  bi  sasvim  zameo  trag  svomu  porieklu,  bješe  oženio  ženu  prosta 
roda,  po  imenu  Vojaču,  i  to  po  običaju  bosanske  patarenske  crkve 
uz  pogodbu,  „da  mu  bude  dobra  i  vjerna".  Potisnut  sada  iz  svoje 
zabiti  i  uzvišen  na  kraljevski  priestol  prva  mu  bijaše  briga,  da  si 
državu  osigura  i  vlast  utvrdi.  To  mu  bijaše  tim  nuždnije,  što  pre- 
moćni grofovi  celjski  nisu  veselim  licem  gledali,  kako  su  ih  bosanska 
vlastela  lišila  nasljedstva  u  svojoj  kraljevini,  i  što  je  bilo  bosanske 
vlastele,  medju  njimi  ponosni  vojvoda  Stjepan  Vukčić,  koji  nisu 
voljeli  kopilanu  Ostojinu.  Povjeri  se  zato  posvema  slavnomu  Ivanu 
Hunjadu,  najuglednijemu  tada  kršćanskomu  vojvodi  u  jugoiztočnoj 
Evropi.  Ivan  Hunjadi,  pobjeditelj  Turaka,  mogaše  ga  štititi  od  sile 
cara  Murata  IL;  isti  Hunjadi,  krvni  neprijatelj  grofova  celjskih, 
mogaše  ga  braniti  od  napadaja  njihovih;  Hunjadi  napokon,  prvi 
pouzdanik  kralja  Vladislava,  mogaše  svojim  ugledom  smiriti  neza- 
dovoljnu vlastelu  bosansku.  Zahvalni  Stjepan  Toma  izdade  zato 
Ivanu  Hunjadu  3.  lipnja  1444.  u  gradu  Bobovcu  povelju  ovoga 
sadržaja:  „Mi  Stjepan  Toma,  kralj  bosanski,  javljamo  svim,  kojih 
se  tiče,  da  pošto  je  priestol  ovoga  kralj vvstva  iza  smrti  slavnoga 
spomenuća  kralja  Tvrtka,  našega  predragoga  strica  bio  izpražnjen, 
a  ja  sam  po  njegovoj  odredbi  ostao  gospodar  gradova  i  krunskih 
posjeda  istoga  kraljevstva:  to  je  preblagi  gospodin  naš  Vladislav, 
kralj  ugarsko-poljski,  po  savjetu,  dobroj  volji  i  odredbi  moćnoga 
gospodina  Ivana  Hunjada,  vrhovnoga  vojvode  svojih  vojska,  mene 
svečano  za  kralja  bosanskoga  namjestio  i  potvrdio.  Želeći  se  mi 
za  toliku  ljubav  i  sklonost  odužiti,  obvezujemo  se  Ivanu  Hunjadu, 
da  ćemo  vjerno  služiti  rečenomu  kralju  i  kruni  njegovoj,  a  vojvodu 
Ivana  priznajemo  za  istinitoga  i  vjernoga  prijatelja ,  te  ćemo  ga 
iskrenim  srcem  ljubiti  i  vazda  u  svih  potrebah  pomagati".^  Osim  toga 
obeća  Stjepan  Toma  svečano,  da  će  Ivanu  Hunjadu  u  ime  zahvalnosti 
svake  godine  na  odredjeni  rok  plaćati  po  3000  dukata,  da  će  ga 
svigdje  i  svakom  zgodom  sa  svojimi  prijatelji  pomagati,  dopustiv 
mu  uza  to,  da  može  doći  u  Bosnu,  kada  ga  goder  volja,  i  ostati 
u  njoj,  dokle  hoće. 


'  Arkiv  za  pov.  jugosl.  II.  p.  38 — 39. 


286 

Početkom  rujna  1444.  desio  se  je  novi  kralj  Stjepan  Toma  u 
gradu  Kreševu,  „poveljenijem  i  sudom  božjim  prijam  državu  kra- 
ljevstva i  sideć  na  pristoli  kraljevstva  kako  car  i  vladika  svemu 
stežaniju  svojih  praroditelj".  Uzanj  bijahu  vlastela  i  velmože  malo 
ne  iz  ciele  Bosne :  vojvoda  Ivaniš  Pavlović  (sin  g.  1442.  umrvšega 
vojvode  Radosava) ,  vojvoda  Tvrtko  Stančić  ,  vojvoda  Vladislav 
Klešić,  vojvoda  Slađoj e  Semković,  vojvoda  Petar  Pavla  Jurjevića 
sin,  knez  Juraj  Dragićević,  knez  Vukić  Vlatković  i  knez  Ostoja 
Stipojević;  samo  velikoga  vojvode  Stjepana  VukČića  nebijaše  ovdje. 
U  to  dodjoše  pred  kralja  dubrovački  poslanici  Nikola  Zurgović  i 
Marin  Rastić,  te  ga  zamoliše,  da  potvrdi  gradu  Dubrovniku  stare 
zapise  i  povlastice  gospode  srbske  i  bosanske.  Stjepan  Toma  ugodi 
molbam  Dubrovčana,  poveljom  od  3.  rujna,  a  uza  to  im  još  potvrdi 
„Primorje  i  Konavlje" ;  a  Dubrovčani  za  to  obrekoše,  da  će  mu 
na  Dmitrov  dan  plaćati  godimice  srbski  dohodak  od  2000  perpera, 
a  na  Vlasin  dan  bosanski  dohodak  od  500  perpera.^ 

I  sa  Mletčani_nalazimo  Stjepana  Tomu  već  prvih  dana  njegova  vla- 
danja u  dogovorih.  Baš  u  onaj  čas,  kada  se  bješe  zakraljio,  bjehu 
Mletčani  velikomu  vojvodi  bosanskomu  Stjepanu  Vukčiću  oteli  grad 
Omiš  sa  susjednimi  Poljici.  Kralju  to  nebijaše  poćudno,  jer  smatraše 
da  su  to  česti  bosanske  države,  te  se  zato  potuži  u  Mletcih.  Nu 
vieće  mu  15.  svibnja  1444.  odgovori,  da  s  toga  nežali,  jer  da  su 
Poljica  sa  Omišem  sada  tako  sigurna,  kao  da  su  u  rukama  nje- 
govim.* Nesklad,  koji  bješe  uslied  toga  medju  Bosnom  i  !Mletci 
nastao,  izravnan  bje  domala  nastojanjem  mletačkoga  duž  da  Franje 
Foskara,  te  već  15.  travnja  izdade  kralj  Stjepan  Toma  u  gradu 
Jajcu  nakon  dogovora  sa  svojom  vlastelom  mletačkoj  obćini  povelju, 
kojom  joj  potvi'di  sve  povlastice,  podieljene  joj  od  svojih  predšast- 
nika  Stjepana  Ostoje  i  Stjepana  Tvrtka  II.  Osim  toga  podieli 
mletačkim  trgovcem  slobodu,  da  trguju  po  njegovoj  zemlji,  a  da 
neplaćaju  nikakova  danka,  carine,  ni  trgovine  ;  a  svojim  kaštelanom, 
županom  i  sudcem  naloži,  da  se  brinu,  da  bi  mletački  trgovci 
svigdje  i  vazda  imali  zgodan  stan  za  prebivanje,  dakako  uz  pri- 
mjerenu odštetu.^ 

3  Mikl.,  Mon.  serb.  p.  427—429. 

*  „Quođ  si  ipsa  loca  (Polize  et  Dalmisse)  sunt  in  manibus  nostris,  idem 
serenissimus  đominus  rex,  propter  affectionem  nostram  ad  suam  regiam 
maiestatem,  reputare  potest,  quod  sint  in  manibus  suis".  Glasnik,  XIV.  p.  84. 

^  Glasnik,   XIV.   pag.    91 — 95.  U   toj  povelji  čita  se  i  ovo :  „Nichilominus 


287 

Stjepan  Toma  prihvaća  vjeru  katoličku  i  uzima  za  ženu  Kata- 
rinu^ kćer  velikoga  vojvode  Stjepana  Vukcića  (1445 — 1446.)-  Još  od 
g.  1439.  boravio  je  u  Bosni  hvarski  biskup  Toma  kao  poslanik 
pape  Eugenija  IV.  za  Bosnu,  Hum  i  Hrvatsku.  Biskupu  Tomi  bi- 
jaše povjereno,  da  u  državi  bosanskoj  po  mogućnosti  podigne  ugled 
katoličke  crkve,  koje  bješe  iza  »Stjepana  Tvrtka  I.  i  Stjepana  Da- 
biše  gotovo  nestalo.  U  prvoj  polovici  15.  stoljeća  bijaše  naime 
patarenska  vjera  tako  mah  preotela,  da  je  postala  upravo  državna 
vjera  bosanska,  uz  koju  pristajahu  kralji,  vlastela  i  puk.  Kralj  Ostoja 
i  svi  sinovi  njegovi  bijahu  patareni ;  patarenstvu  prijahu  vojvode  i 
knezovi  od  plemena  Hrvatinića,  Jablanića  i  Kosače ;  u  patarenstvu 
bješe  ugreznuo  sav  puk  bosanski.  Jedino  kralj  Stjepan  Tvrtko  II. 
bijaše  ponukom  ugarsko-hrvatskoga  kralja  Sigismunda  pristaša  ka- 
toličke vjere  i  prijatelj  franjevaca;  nu  zato  bi  mu  se  i  svaki  Čas 
potreslo  podnožje  priestola  njegova. 

Biskup  Toma  bješe  još  g.  1439.  pokušao,  da  odvrati  od  pata- 
renstva  moćnoga  vojvodu  Stjepana  VukČića,  glavnoga  zaštitnika  i 
branioca  ove  vjere.  Nu  bijaše  loše  sreće.  Boljemu  uspjehu  nadaše 
se,  kadno  je  početkom  g.  1444.  postao  pomoćju  Ivana  Hunjada 
bosanskim  kraljem  Stjepan  Toma  Ostojić.  Biskup  Toma  pohiti 
umah  novomu  kralju,  dosele  okorjelu  patarenu,  te  ga  po  naputku  pape 
Eugenija  IV.  uze  nagovarati,  da  se  razkrsti  sa  patareni  i  prione 
uz  katoličku  crkvu,  a  zato  da  će  ga  papa  nadariti  kraljevskom 
krunom.  Kralj  Stjepan  Toma,  koji  je  kroz  tolike  godine  iz  zabiti 
gledao  nesreću  svoje  domovine,  nije  se  žestoko  otimao  ponudam  i 
predlogom  rimskoga  dvora.  On  je  dobro  uvidjao,  da  Bosni  prieti 
dnevice  propast  od  turske  sile,  a  da  bi  se  mogla  spasiti  samo  onda, 
kada  bi  se  odlučno  pridružila  zapadu ,  koji  je  jedini  još  mogao 
obraniti  od  Turaka  pogaženi  iztok.  Nu  s  druge  strane  opet  hva- 
tao ga  je  strah,  kada  je  pomišljao,  da  bi  silni  patareni  videći 
kralja  svoga,  da  se  je  odmetnuo  od  bosanske  crkve  i  pristao  uz 
Rim,  na  novo  dozivali  Turčina,  samo  da  spase  svoju  vjeru. 

Priegovori  medju  bosanskim  kraljem  i  hvarskim  biskupom  To- 
mom potraj ahu  duže  vremena.^   Kraljevske   krune,   ponudjene  mu 

omnia  et  quelibet  privilegia   serenissimorum   principum   quonđam   domi- 
norum  Ostorja  patris  et   Tverthko    apatrui  nostrorum,   felicis   recordationis 
regum  ut  puta  Bozne  corfirmamus  .  .  .  ". 
^  Dne  30.  srpnja  1M6.  piše  papa  Eugenije  IV.  ugarskim  velmožam,    da  je 
kralj  bosanski  „post  multos  diversosque  tractatus  diu   liabitos  cum   vene- 


288 

od  pape,  nehtjede  Stjepan  Toma  primiti,  jer  se  je  bojao,  da  s© 
nebi  radi  toga  turski  car  Murat  II.  nanj  oborio  ;  isto  tako  nemo- 
gaše  dopustiti ,  da  se  u  njegovu  vladanju  podignu  dvie  (ili  više) 
biskupije  rimskoga  obreda,  i  to  poradi  patarena  i  pravoslavnih, 
kojih  je  tada  u  Bosni  bilo  daleko  više  od  katolika. '^  Nu  duboko 
uvjeren,  da  Bosni  nema  spasa,  ako  se  neprivine  zapadu,  ukaza  se 
pripravan  sam  prigrliti  rimsku  vjeru,  a  zatim  polagano  i  oprezno 
raditi,  da  se  sva  Bosna  pridruži  zapadu  i  rimskoj  crkvi.  I  tako  se 
zgodi,  da  je  kralj  Stjepan  Toma  još  g.  1444.,  svakako  prije  rujna 
iste  godine,  ostavio  vjeru  otca  svoga  i  prigrlio  rimski  zakon. ^ 
PapaEugenije  IV.  bijaše  se  s  toga  osobito  uzradovao,  te  je  i  kasnije 
još  dne  29.  svibnja  1445.  kralja  Tomu  pohvalio,  što  se  je,  odkako 
je  stupio  na  priestol,  kano  katolički  vladalac  ^sačuvao  neoskvrnjen 
i  čist  od  lisičje  i  zavodljive  lukavosti  i  kužnih  prevara  onih  kri- 
vovjeraca; koji  odavna  prebivaju  u  njegovoj  kraljevini."^ 

Kralj  Stjepan  Toma  prihvativši  vjeru  rimsku  i  dadši  se  u  okrilje 
rimskoga  dvora,  nadao  se  je  takodjer  pouzdano,  da  će  si  ovim 
svoj  priestol  utvrditi  i  ugled  podići.  Vlastela  i  velmože  bosanski 
slabo  su  naime  pazili  i  štovali  kralja,  koji  bijaše  nezakonito  čedo 
Ostojino,^°  i  koji  se  bješe  oženio  sa  ženom  nizka  i  neznatna  roda. 
Govorahu  za  njega,  da  ga  pravo  ni  nepatri  kruna  bosanska;  a  za 
ženu  njegovu,  da  nije  vriedna  ni  dostojna  da  bude  kraljica.  Stje- 
panu Tomi  bijaše  to  vele  mučno  slušati,  tim  mučnije,  što  je  svoju 
ženu  Vojaču  ljubio ,  pošto  mu  bješe  rodila  sina  Stjepana  i  vazda 
ostala  vjerna  i  dobra,  kako  mu  je  obrekla ,  kad  ju  bješe  po 
običaju   bosanske   crkve  uzeo  za  ženu.^^   Težkim   srcem   obrati  se 

rabili  fratre  no  stro  episcopo  Farensi,  quem  apud  illura  in  suo  regno  apo- 

stolice  sedis  legatum  annis  septem   tenuimus",    prigrlio   katoličku    vjeru. 

Theiner,  Mon.  Slav.  merid.   I.  p.  395. 
'  Poslanici  Tomina  sina  Stjepana  Tomaševića  govorili  su  god.  1461.     papi 

Piu  II.  ovako :  „Tuus  antecessor  Eugenius  patri  meo  coronam  obtulit  et 

pontificales  ecclesias  in  Bosna  voluit  erigere.  Benuit  pater,  ne  Turcarum 

in  se  odium  provocaret".  Rački,  Bogomili  i  patareni.  (Kad  VIII,   p.  149, 

nota  3). 
®  Još  u  rujnu  1444.  pisao  je  papa  upraviteljem  župne  crkve  u  Gdanskomj, 

da  je  kralj  bosanski  malo  prije  primio    katoličku  vjeru.    Eački.    op.   cit 

pag.  148. 
9  Theiner,  Mon.  Slav.  merid.  I.  p.  388. 
^"  „ut  ipse  asseris,  pateris  de  Ostoya  clare  memorie   rege   Bosne,   genitore 

tuo  uxorato,  sed  cum  alia  coniugata  natus  .  .  .  ".  Theiner,  op.  cit.  p.  388. 
^^  Papa  piše  Stjepanu  Tomi:   „Oblate  nobis  pro  parte  tua  petitionis   series 


J 


289 

sada  svomu  zaštitniku  papi  Eugeniju  moleći  ga,  da  mu  pomogne. 
Neka  skine  s  njega  žig  i  ljagu,  što  je  diete  preljuba  i  neka  mu 
dozvoli,  da  se  sa  ženom  svojom  Vojačom  raz stavi  i  drugu  ženu 
prema  svomu  novomu  stališu  oženi.  Papa  zadovolji  veoma  rado 
jednoj  i  drugoj  prošnji  njegovoj.  Pismom  od  29.  svibnja  1445. 
odobri  Eugenije  izbor  Stjepana  Tome  za  kralja  bosanskoga  i  pro- 
glasi ga  nasljednikom  kralja  Stjepana  Ostoje,  kano  daje  sin  za- 
konita braka,  pošto  je  od  uzvišenja  svoga  na  priestol  vazda  bio 
revan  pristaša  rimske  crkve  i  protivnik  razkolnika  i  patarena.  ^'^ 
Drugim  pismom  opet  od  istoga  dana  proglasi  papa  brak  Stjepana 
Tome  sa  Vojačom  dokinutim,  te  rieši  kralja  obećanja,  koje  joj 
bješe  po  patarenskom  običaju  nekoč  zadao. ^^ 

Riešen  papinom  dozvolom  sveze  sa  Vojačom  ogledaše  se  Stjepan 
Toma  za  suprugom,  dostojnom  po  rodu  svojem  da  ju  riesi  kra- 
ljevski vienac.  Nezna  se,  da  li  ga  je  ljepota  začarala,  ili  su  ga 
vodili  državni  obziri;  on  zatraži  za  ženu  mladjahnu  Katarinu,  kćerku 
velikoga  vojvode  Stjepana  Vukčića,  svoga  neharnoga  podanika  i 
pobornika.  Stjepan  mu  je  dade  rado  ,  te  mlada  Katarina,  odrekav 
se  patarenske  vjere  i  prigrliv  rimski  zakon  postade  kraljica  bo- 
sanska. Ovako  se  je  činilo,  da  će  sada  nastati  bolje  doba  za  ne- 
sretnu Bosnu;  kuća  Kotromanića  bješe  se  eto  izmirila  sa  kućom 
Kosačom,  a  potomci  obiju  kuća  vladati  će  u  buduće  bosanskom 
državom.  Ponosna  Katarina,  koja  je  rado  izvodila  svoje  porieklo 
od  srbskih  careva  i  knezova,  bijaše  dostojna  kraljica  bosanska;  a 
vojvoda  Stjepan  Vukčić  vidio  je  bar  donekle  izpunjene  želje  svoje, 
te  se  je  iza  duga  vremena  potrudio  na  kraljevski  dvor,  gdje  ga 
nalazimo  u  kolovozu  g.  1446.  sa  ostalimi  bosanskimi  velmožami.'* 
Cim  je  kralj  Stjepan  Toma  pristao  uz  rimsku  crkvu,  povedoše  se 
za  primjerom  njegovim  rodjaci    njegovi  i  najotmenija   vlastela   bo- 

continebat,  quod  duđum  ante  tui  ad  culmen  regium  assumptionem  cu- 
piens  propter  inimicos  et  invidos  ortum  tuum  occultari,  ut  sic  facilius, 
que  imminebant ,  pericula  evitares,  quandam  ex  infimo  genere  mulierem 
etiam  ad  carnis  copulam  tibi  associasti,  eique  iuxta  morem  patrie,  quod 
si  tibi  bona  et  fidelis  esset  ac  bene  faceret,  cum  ipsa  matrimonium  con- 
trahere ,  promisisti  .  .  .  Cum  .  .  .  dilecti  iilii  barones  regni  tni  Bosne 
ipsam  propter  infimam  eius  originis  statum  in  reginam  habere  dedignan- 
tur  .  .  .  ".  Theiner,  Mon.  Slav.  merid.  I.  p.  388. 

^2  Ibidem,  p.  388. 

^'  Ibidem,  p.  388. 

"  Miklošić,  Mon.   serb.  p.  440. 

19 


290 

sanska.  Prvi  je  prionuo  uz  Rim  kraljev  brat  Radivoj  sa  svojom 
ženom  Katarinom,  te  je  odsele  gradeć  crkve  katoličke  želio  ovimi 
zadušbinami  okajati  težak  grieh,  što  ga  bješe  počinio,  kada  je  prije 
turske  haračlije  vodio  u  svoju  domovinu.  U  dolnjili  krajevih  slovio 
je  još  odprije  sa  svoga  pravovjerja  Hrvojev  unuk  Petar  Vojsalić, 
sin  Jurja  Vojsalića;  on  bijaše  po  svjedočanstvu  samoga  pape  dugo 
vremena  »jedini  katolik,  koji  je  medju  velmožami  bosanske  kra- 
ljevine katoličku  vjeru  neoskvrnjeno  sačuvao '^.'^  U  primjer  voj- 
vode Vojsalića  ugleda  se  sada  susjedni  mu  vojvoda  Slađoj e  Sem- 
ković  sa  svojom  braćom  Gregorijem  i  Ulrikom;^^  zatim  vojvoda 
Pavao  Klešić  sa  sinom  si  Vladislavom.^'  Da,  i  sam  vojvoda  Ivaniš 
Pavlović,  dosele  najrevniji  od  svih  patarenskih  velmoža,  prignu 
glavu  svoju  pod  sv.  krst.^®  Jedini  Stjepan  Vukčić,  od  nedavna 
tast  kralju  bosanskomu,  ostade  vjeran  vjeri  otca  svoga  bojeći  se 
valjda  podanika  svojih,  koji  bijahu  gorljivi  patareni. 

Tako  osvanuše  god.  1446.  crkvi  katoličkoj  u  Bosni  sretniji  dani. 
Na  zemlji  natopljenoj  krvi  bosanskih,  ugarskih  i  turskih  junaka 
počeše  sada  kao  iz  zemlje  nicati  biele  crkvice  kršćanske,  sagra- 
djene  od  obraćenoga  kralja  i  velmoža  njegovih,  a  navieštajuć  mir- 
nija vremena.  Sam  kralj  Stjepan  Toma  podigne  u  V^^aduku  crkvu 
svomu  imenjaku  Tomi,  kraljica  Katarina  sagradi  u  Vrilih  crkvu 
sv.  Trojstva ;  a  za  primjerom  njihovim  povedoše  se  rodjaci  i  vel- 
može  njihovi. ^^  Novi  papa  Nikola  V.  bijaše  presretan,  kad  je  sa- 
znao za  toli  sretne  uspjehe  hvarskoga  biskupa  Tome.  On  uga- 
djaše  kralju  Stjepanu  Tomi  i  njegovim  velmožam  u  svem  i  svačem. 
Pismi  od  18.  i  19.  lipnja  1447.  uze  kralja  i  obraćene  velmože  u 
zaštitu  rimske  stolice,  a  pismom  od  20.  lipnja  potvrdi  biskupa 
hvarskoga  Tomu  za  svoga  poslanika  u  Bosni. ^^ 

*^  O  vojvodi  Petru  Vojsaliću  vidi  papinske  listove  od  godine  1445 — 1447. 
(Theiner,  Mon.  Slav.  merid.  I.  p.  389;  i  Mon.  Hung.  II.,  p.  230,  231  i 
234—236).  ■ 

"  Theiner,  Mon.  Hung.  II.  p.  236. 

^'  Ibidem,  p.  265. 

^®  Rački,  Bogomili  i  patareni.  (Ead  VIII.,  p.  151,  nota  7). 

*^  Spominju  se  još  nove  crkve:  „sancti  G-eorgii  de  Jesero^^,  i  „sancte  Ma- 
rie  de  Virben",  koje  bjehu  u  to  doba  sagradjene.  Theiner,  Mon.  Hung. 
II.  p.  233—234,  br.  386—389. 

^°  Ibidem,  p.  235 — 237.  Još  predšastnik  pape  Nikole  V.,  papa  Eugenije  IV. 
bješe  30.  srpnja  1446  svim  ugarskim  velikašem  i  crkvenim  dostojan- 
stvenikom i  narodom  naložio,    „ut   supradictum  Bosne   regem    omnesque 


291 

Premda  bješe  Stjepan  Toma  iskreno  i  odlučno  pristao  uz  rimsku 
crkvu,  nehtjede  ipak  patarena,  svojih  nekadanjih  jedno  vjernika  pro- 
goniti. Godine  dapače  1446  ,  podieUvši  22.  kolovoza  knezu  Pavlu 
Dragišiću  i  braći  njegovoj,  gorljivim  patarenom,  grad  Ključ  i  ina 
mjesta  u  državi  svojoj,  naročito  im  obeća,  da  im  se  ova  darovnica 
„neima  poreći  ni  potvoriti  ni  na  manje  donesti  ni  za  jednu  neviru 
ni  zgrihu  kraljevstvu  našemu,  što  nebi  ogledano  gospodinom  didom 
i  crkvom  bosanskom  i  dobrimi  Bošnjani".  „I  s  timi  sa  svim  više 
pisanim",  zaključuje  kralj  u  dotičnoj  povelji,  „pridasmo  ih  gospo- 
dinu didu  Miloj  u  i  didu  kon  dida  u  ruke  crkovne".^^  Stjepan  Toma 
nije  medjutim  prijao  patarenom  s  osobite  ljubavi  i  tija  s  vjerskoga 
indiferentizma  ,  nego  od  straha ,  da  se  i  onako  razdraženi  nebi 
podigli  i  obnovili  smutnje  prijašnjih  vremena.  On  je  volio  polagano 
i  sigurno  svoju  osnovu  izvoditi,  čekajući  zgodan  čas,  da  se  na  nje 
obori,  nego  da  prenaglim  postupkom  sve  pokvari  i  možda  sama 
sebe  priestola  liši.  Nu  to  nebijaše  poćudno  gorljivim  franjevcem, 
koji  su  i  u  najburnije  doba  ostali  jedini  stupovi  katoličke  crkve  u 
Bosni.  Oni  su  mučno  podnosili,  što  kralj  neprogoni  patarena,  niti 
ih  neodbija,  te  su  zato  počeli  revnovati  proti  samomu  kralju  kano 
zaštitniku  krivovjeraca.  Stjepanu  Tomi  neostade  sada  drugo,  nego 
da  se  uteče  rimskoj  stolici.  Uvjeravajući  papu  o  svojoj  odanosti 
prema  katoličkoj  vjeri  nenijekaše,  da  obći  s  patareni  i  da  im  prija ; 
ali  izjavi  ujedno,  da  sve  to  čini  samo  vanjskim  licem,  dočim  se 
„nakana  njegova  srca  daleko  razlikuje  od  ovoga  spoljašnjega  pri- 
kazivanja". On  da  se  patarenom  prikazuje  prijazan  samo  na  vrieme, 
pošto  su  mnogobrojni  i  moćni;  ali  jedva  čeka  sgodu,  da  ih  prisili, 
neka  osudivši  krivovjerje  predju  na  katoličku  vjeru  ,  a  da  tvrdo- 
korne osudi  na  progonstvo  ili  smrt.  Rimski  papa,  popuštajući  rado 
u  malenih  stvarih,  da  poluči  veliku  svrhu,  uvaži  tužbu  bosanskoga 
kralja  uvjerivši  se  prije,  da  Stjepan  Toma  nemože  bez  opasnosti 
gubitka  kraljevine  patarena  iztriebiti,  i  da  obći  s  ujimi  ne  dobre 
volje,  nego  od  nužde;  štovanje  pako,  što  ga  izkazuje  starješinam 
bosanske  crkve  da  je  puka  učtivost  ljudska,  a  ne  bogoštovje,  kojim 
bi  se  bog  uvriedio.^^   I   tako    se    smiri  oprieka   medju   franjevci  i 

regni  sui  subditos  eidem  in  fide  catholica  consentientes  in  cunctis,  que 
quomodolibet  occurrant ,  commendatos  suscipientes,  necessarios  eis  fa- 
vores  et  sponte  vestra  .  .  .  prestare  velitis  .  .  ".  Theiner,  Monum.  Slav. 
m.  I.  p.  395. 

21  Mikl.,  Mon.  serb.  p.  438—440. 

^^  Eački,  Bogomili  i  patareni.  (Kad  jugosl.  akad.  VIII.,  p.  152 — 153). 


292 

kraljem^  koji  je  odsele  mirno  i  dosljedno  radio,  da  svu  Bosnu  pri- 
vede u  krilo  katoličke  crkve,  te  ju  ovako  pridruži  zapadnoj  Evropi. 
Bosna  prema  srhskomu  despotu  Gjorgju  Brankoviću  (1447 — 1451.) 

V 

Cim  se  iza  slavne  pobjede   Ivana    Hunjada   i    kralja  Vladislava   u 
klancu  Kunovici   povrati    despot   Gjorgje   Branković   u    svoje   vla- 
danje, obnoviše  se  razpre  med  ju  Bosnom   i    Srbijom   radi    Srebre- 
nice i  inih  krajeva  uz  lievi  brieg  rieke  Drine.  Novi  kralj  bosanski 
Stjepan  Toma  nastojaše  svimi  silami,  da  Srebrenica  ostane  uz  Bosnu, 
koju  bješe  zapala  iza  sjajne  pobjede  Ivana  Hunjacla.  Nu  pošto  se  je 
Gjorgje  Branković,  osobito  iza  nesretne  bitke  kod  Varne  (10.  stu- 
dena 1444),  u  kojoj    pogibe    kralj  Vladislav,  neprestance   trsio,  da 
Srebrenicom   opet    zavlada,    tražio  je    Stjepan    Toma   proti   svomu 
susjedu   pomoć  tija  u  Mletčana.    U  veljači    1445.  javljaše  Mletča- 
nom,  da  je  despot    Gjorgje   primio    od   velikoga  vojvode    Stjepana 
Vukčića   grad  Medun  u  Albaniji,  i  da  su    se    oba   složila   u   savez 
proti  mletačkoj    obćini.^^  Očito  jC;  da  je  Stjepan  Toma  želio  ovim 
razdvojiti  Mletčane  sa  despotom,  nebi  li  mu  se  laglje  odhrvao.  Ali 
mu  to  nije  prudilo;    još    iste   g.    1445.    spade    Srebrenica    u   ruke 
srbske,  te  despot  Gjorgje  izdade  17.  rujna  Dubrovčanom    povelju, 
kojom  uvede  prijašnji   „srebrenički  zakon",  što   su   ga  Dubrovčani 
imali  još  prije  za  despota  Stjepana  Lazarevića.^*  Stjepana  je  Tomu 
ljuto  bolio  gubitak  toli  važnoga  mjesta,  te  je  zato  sliedećili  godina 
neprestance  radio,  da  ga  opet  osvoji.  Bukne  dapače  očit  rat  medju 
Bosnom  i  Srbijom;  nu  6.  rujna  1448  poražena  bi  bosanska  vojska 
od  Srbalja.^^  Stjepan  Toma  unatoč  ovomu  porazu  neklonu  duhom, 
nego   nastavi  rat  još  odlučnije ;^^   a   u   isto    vrieme    zamoli   pomoć 

23  Glasnik,  XIV.  p.  102. 

^*  Mikl.,  Mon.  serb.  p.  437.  Tuj  kaže  despot  Gjorgje:  „K'd'  ])rimih'  Srehr'- 
nicu  .  .  .  ". 

^^  V  ljeto  1448.  septemvrija  6.  razbi  Toma  i  kralja  Tomašića.  Svod  menših 
Ijetopisuv  si'b.  (Safafik,  Pamatky  dfev.  pism.  Jihosl.  p.  78).  —  Hoc  anno 
(1448 )  Jonas  praelio  vicit  regem  Bosnensera  Thomam.  Ljetopis  Branko- 
vićev.  (Arkiv  za  poviest  jugosl.  III.  p.  21).  —  Tada  (1448.)  pobiše  Srbiji 
Tomaša  kralja  bosanskoga.  Ljetopis  Sime  Klimentovića.  (Arkiv,  IV  p.  33). 

'^  Dne  10.  listopada  1448.  pišu  Mletčani  svomu  providuru  u  Albaniji,  da 
će  mu  valjda  poći  za  rukom  sklopiti  mir  sa  despotom  Gjorgjem  :  „Spe- 
ramus  etenim  considerata  aetate  gravissima  ipsius  despoti,  conditione 
filiorum  suorum,  et  conflictu  novitus  habito  in  Zenta  a  gentibus  nostris, 
et  hello  etiam,  guo  cum  sevenisshno  rege  Bosslne  impUcitus  est,  quod  secum 
ad  pacem  deveneritis".  Glasnik,  XIV.  p.  142. 


293 

u  pape  Nikole  V.  proti  despotu  Gjorgju,  razkolniku  i  tada  savez- 
niku Turaka. 

U  to  se  zgodiše  stvari,  koje  su  Stjepanu  Tomi  podavale  nadu, 
da  bi  ipak  mogao  nadvladati  svoga  protivnika.  Ivan  Hunjadi  naime, 
gubernator  Ugarske  za  kralja  Ladislava  Postlmma,  nemogaše  pre- 
gorjeti  poraza  kod  Varne,  te  se  g.  1448.  spremaše  na  novu  vojnu 
sa  sultanom  Muratom  II.  Da  bi  lagljc  uspjeo,  pozove  i  srbskoga 
despota  Gjorgju,  da  se  pridruži  njegovoj  vojsci.  Nu  despot  Gjorgje 
bješe  već  zaboravio,  da  je  upravo  pomoćju  Hunjadovom  vraćen  u 
vladanje  svoje,  te  se  ne  samo  neodazove  pozivu  njegovu,  nego  se 
podade  u  zaštitu  turskoga  cara  misleći,  da  će  ovako  svoju  vlast 
laglje  održati,  nego  li  uz  Ugarsku.^'  S  toga  nastade  dubok  jaz 
medju  Hunjadom  i  despotom,  pa  kad  je  zatim  Hunjadi  sa  svojom 
vojskom  hrlio  na  Kosovo  polje,  da  bije  boj  sa  Turci,  pohara  grozno 
KSrbiju,  kojom  je  prolazio.  Bitka  na  Kosovu  polju  zametnuta  bi 
17.  listopada  i  tiajašc  tri  dana,  a  svrši  se  porazom  ugarske  vojske. 
Na  bojnom  polju  ostade  40.000  Osmanlija  i  17.000  ugarskih  ju- 
naka, medju  njimi  i  Hrvat  1^'ranjo  Talović.  Ostatkom  Hunjadove 
vojske,  bjcžećim  kroz  Srbiju  domu  svojemu,  osvećivaše  se  nemilo 
stari  despot  Gjorgje;  da  i  sam  Ivan  Hun) adi  pade  u  ruke  njegove, 
kada  je  iz  Beograda  htjeo  da  predje  u  Ugarsku.  Despot  Gjorgje 
zatvori  Hunjada  u  Smederevo,  i  tek  koncem  godine  pusti  ga  na 
slobodu,  pošto  mu  bješe  sina  svoga  Ladislava  za  taoca  ostavio  i 
uza  to  obećao,  da  će  platiti  100.000  dukata  odkupa  i  da  ratujuć 
sa  Turci  neće  nikada  više  voditi  ugaiskih  četa  kroz  Srbiju. ^^ 

Vrativši  se  Ivan  Hunjadi  koncem  prosinca  1448.  iz  srbskoga 
sužanjstva  u  Ugarsku,  glavna  mu  bijaše  briga,  da  se  osveti  des- 
potu Gjorgju  za  nanesenu  sramotu.  Na  saborih  u  Segedinu  i  Ta- 
mišvaru  viećaše  neprestance  sa  sakupi jenimi  stališi  ugarskimi,  kako 
bi  novu  vojnu  na  Turke  podigao  i  odmetnoga  despota  Gjorgja 
kaznio.  Gjorgje  Branković  kano  da  seje  pobojao  osvete  njegove,  te 
podje  g.  1449.  sam  do  Hunjada  sa  sinom  njegovim  Ladislavom, 
odustane  od  svojih  zahtjeva  glede  odkupa,  te  se  napokon  ponudi, 
da  će  posredovati  mir  medju  Ugarskom  i  carem  Muratom.  Mir  bi 
zaista  u  svibnju  1449.  sklopljen  u  gradu  Smederevu,  i  to  na  sedam 
godina.  Pouzdanik  cara  turskoga  bijaše  despot  Gjorgje,  a  zastupnik 

^^  Zinkeisen,  Geschichte  des  osmanischen  E-eiches  I.  p.  720—721. 
2^  Ibidem,  p.  729—730. 


294 

Ugarske  Ladislav  Goijanski.  Ušlo  vi  mira  bijahu :  Mir  neka  traje 
sedam  godina.  Poharana  i  opustošena  Vlaška,  kao  što  i  kraljevina 
Srbija  plaćati  će  turskomu  caru  samo  polovicu  dosadanjega  danka. 
Kraljevina  Bosna  nasuprot  mora  da  plaća  sav  ugovoreni  danak, 
te  joj  se-  ijoldanja  samo  dio  zaostaloga  danka ;  kada  će  god  Bosna 
ostatak  danka  platiti,  mora  da  joj  to  sultan  potvrdi.  Ako  nebi  sultan 
svoje  rieči  održao,  ostaje  kralju  bosanskomu  prosto,  da  u  toj  stvari 
čini  dalje  korake  Sultan  se  napokon  obvezuje,  da  za  cielo  vriemo. 
mira  neće  Turci  nijednim  povodom  i  nijednim  načinom  pustošiti 
ni  uznemirivati  Vlaške,  Srbije,  a  ni  Bosne. ^'*' 

Umah  iza  sklopljena  mira  sastade  se  ugarski  sabor  prvih  dana 
mjeseca  lipnja  u  Pešti.  Amo  dodjoše  poslanici  kralja  bosanskoga 
i  despota  srbskoga  zahtievajući,  da  Ivan  Hunjadi  rieši  razpre, 
s  kojih  su  od  više  godina  Bosna  i  Srbija  krvarile.  Tužbe  i  molbe 
kralja  bosanskoga  podupiraše  za  cielo  i  papinski  poslanik  Valentin, 
koji  se  je  tada  desio  u  Pešti,  da  izmiri  ugarske  velmože.  Premda 
je  Ivan  Hunjadi  volio  bosanskomu  kralju,  nemogaše  ipak  na  novo 
od  sebe  odbiti  despota  srbskoga,  pa  zato  odluči  razmirice  njihove 
riešiti  posebnim  sudom,  a  onda  pomoći  onoj  stranci,  koja  će  pravo 
imati.  Odluku  ovu  saobći  Ivan  od  Sredne  u  ime  Ivana  Hunjada 
i  velmoža  ugarskih  rimskomu  papi  Nikoli  V. ,  koji  se  bješe  za 
bosanskoga  kralja  vruće  zauzeo. •'^^  Da  li  se  je  kada  sud  sastao 
ili  ne,  neima  spomena;  nu  po  svoj  prilici  da  je  posredovanjem 
papina  poslanika  Stjepan  Toma  ostao  dobitnikom,  jer  je  još  iste 
godine  1449.  dne  11.  studena  ugovorio  u  svom  gradu  Doboru  sa 
mačvanskim  banom  Ivanom  od  Koroga  ugovor,  koji  pokazuje,  da 
je  bio  sasvim  sporazuman  sa  gubernatorom  Ivanom  Hunjadom. 
Stjepan  Toma  obreče  mačvanskomu  banu,  da  će  zajedno  s  njim 
braniti  Bosnu  i  Mačvu  od  navala  turskih;  obnovi  nadalje  savez  i 
prijateljstvo  sa  Ivanom  Hunjadom  zavjeriv  se  kraljevskom  rieči 
svojom,  da  će  zajedno  sa  velmožami   i    vlastelom   svojom   živiti    u 

^®  Schimek,  Politischc  Geschichte  des  Konigreiclies  Bosnien  p.  122 — 123. 

^°  Dne  24.  lipnja  14:-19.  piše  Ivan  od  Sredne  papi  Nikoli  V  :  Postremo,  in 
facto  domini  reg^is  Bosnae,  differentiam  illam,  quae  inter  ipsum  et  des- 
potum  Eascie  viget,  per  viam  indicii  sedari  deliberavimus,  assistemusque 
tandem  parti ,  quae  plus  iuris  habitura  est,  prout  snper  his,  oratoribus 
ipsarum  partium,  qui  apud  nos  in  hac  congregatione  (nostra  Pestiensi) 
fuerant,  certa  avisamenta  dari  fecimus.  Scii"wandtner,  Scrip.  rer.  Hung. 
II.  p.  62—63. 


295 

trajnu  miru  s  ugarskim!  kralj  i,  i  da  im  neće  biti  neprijatelj.  Neće 
nikada  Turaka  proti  njim  dozivati  niti  ih  pomagati;  isto  tako  neće 
dopuštati  Turkom,  da  iz  njegovih  oblasti  medju  Drinom  i  Ukrinom 
prelaze  preko  rieka  ili  da  se  služe  njegovimi  brodovi.  Ako  bi  pako 
Turci  velikom  silom  duboko  u  njegovu  državu  provalili,  te  ih  nebi 
sam  mogao  suzbiti,  umah  će  to  po  svojem  poslaniku  gubernatoru 
Ivanu  Hunjadu   doglasiti.^^ 

Koncem  g.  1449.  ćutio  seje  Stjepan  Toma  sigurniji  na  priestolu, 
nego  li  ikada  prije.  Pomoćju  Ivana  Hunjada  i  posredovanjem  rimskoga 
dvora  izravnana  bi  njegova  razmirica  sa  despotom  srbskim,  a  uz 
to  bi  mirom  smederevskim  osiguran  od  turske  sile.  Nu  toli  papa 
Nikola  V.  koli  Ivan  Hunjadi  zahtievahu  sada  od  njega,  da  ustane 
protiva  patarenom,  kojih  nije  dosele  progonio  od  straha  pred  Turci. 
Toma  pristade  na  želje  njihove  i  pred  papinim  poslanikom  obreče 
Ivanu  Hunjadu  svečano,  da  će  krivovjercem  u  svojoj  državi  zadati 
smrtni  udarac.  Umah'^na  to  uze  izvoditi  g.  1450.  svoje  obećanje.  Poti- 
can neprestance  poslanikom  papinim,  biskupom  hvarskim  Tomom  i 
revnimi  franjevci  poće  svom  odlučnosti  triebiti  krivovjerce  u  svojoj 
državi.  Mnogobrojni  patareni,  nehtijući  se  odreći  svoje  vjere,  ostaviše 
u  to  vrieme  progona  svoju  domovinu,  te  odoše  u  susjednu  humsku 
zemlju,  gdje  nadjoše  utočišta  i  zaštite  kod  Stjepana  Vukčića.  Bijaše 
do  četrdeset  poglavica  bosanske  crkve,  koji  sa  silnim  narodom 
ostaviše  Bosnu,  ter  podjoše  u  humsku  zemlju.  Nu  bijaše  ih  takodjer 
mnogo,  koji  su  u  čas  nevolje  bježali  srbskomu  despotu  i  susjednim 
turskim  vojvodam,  zovuć  ih  u  pomoć  proti  svomu  kralju,  koji  je 
ponukan  Rimom  i  Ivanom  Hunjadom  sve  to  žešće  zatirao  vlastiti 
narod  svoj.'"^^ 

Stjepan  Toma  brzo  se  uvjeri,  da  je  prerano  još  započeo  odlučnu 
borbu  sa  patareni.  Nova  pogibelj  zaprieti  vlasti  njegovoj,  nov  rat 
vjerski  i  gradjanski  planu  u  Bosni.  Već  26.  siečnja  1450.  pozivaše 
papa  sve  odane  si  velmože,  da  priteku  u  pomoć,  ako  bi  ih  hvarski 
biskup  pozvao;    a    13.   hpnja   podieli    bosanskomu   kralju   i   vojsci 

^^  Stephanus  Thomas  rex  Bosniae  notum  facimus  ....  quod  nuUas  facie- 
mus  infidelitates  neque  iniiaicitias  inferemus  et  neque  Turcos  adversus 
ipsum  regnum  Hungariae  introducemus  .  .  .  neque  iisdem  Turcis  in  te- 
nutis  nostris  apud  manus  nostras  existentibus  a  Drino  usque  fluvium 
Ukrina  vadum  seu  navigium  praestabimus  .  .  .  Datum  in  Dobor  .  .  .  ". 
Schimek,  Geschichte  des  Konigreiches  Bosnien,  p.  123— 12i. 

^'  Rački,  Bogomili  i  patareni.  (Ead  VIII.  p.  159). 


296 

njegovoj  sve  povlasti  i  milosti  davane  križarom,  da  „u  ratu,  što 
ga  vodi  za  svoju  obranu  proti  Turkom  i  krivovjernim  manikejem, 
obuzda  njihovu  bjesnoću''. ^^  Još  nebješe  Stjepan  Toma  svladao 
ustavših  patarena  ni  suzbio  njihovih  pomoćnika  Turaka,  kada  se 
nanj  opet  podigne  srbski  despot  Gjorgje  Branković.  Nezadovoljan 
negdje  sudom  Ivana  Hunjada  od  prošle  godine  tcžko  dočeka 
smutnje  u  Bosni,  da  obnovi  borbu  sa  Stjepanom  Tomom,  koji 
bješe  nedavno  pridi'užio  svojoj  vlasti  sve  zemlje  od  Drine  do  Ukrine, 
a  poimence  vojvodinu  Usoru.  Pritisnut  sada  sa  više  strana  okani 
se  Stjepan  Toma  daljega  proganjanja  patarena,  te  sve  sile  napne, 
da  vrati  mir  i  sigurnost  državi  svojoj.  U  travnju  1451.  obrati  se 
u  to  ime  na  mletačku  obćinu  moleći  ju,  da  prvo  u  ratu,  što  će 
ga  imati  sa  despotom,  nepomaže  nimalo  despota  Gjorgja;  a  drugo 
da  pošalje  poslanike  do  turskoga  cara,  koji  bi  ga  učinili  Bosni 
sklona  te  ga  naputili,  da  u  ratu  medju  Bosnom  i  Srbijom  nepri- 
stane  uz  nijednu  stranu.  Mletačko  vieće  odazove  se  molbam  bosan- 
skoga kralja.  Uvjeravaše  ga,  da  neće  pomagati  despota,  ako  bi 
rat  buknuo  medju  Bosnom  i  Srbijom,  pošto  neće  da  radi  u  prilog 
neprijateljem  njegovim ;  a  zatim  obeća  kralju,  da  će  poslati  posla- 
nike svoje  do  cara  turskoga,  koji  će  sve  moguće  učiniti  za  vele- 
dragoga  prijatelja  mletačke  obćine.^* 

Baš  kad  se  je  Stjepan  Toma  najljepše  spremao,  da  se  ogleda 
sa  starim  protivnikom  svojim,  despotom  Gjorgjem,  umieša  se  u 
posle  bosanske  ugarski  gubernator  Ivan  Hunjadi.  Kivan  na  kralja, 
što  bješe  prestao  progoniti  patarene,  a  bojeći  se  uza  to,  da  se  iz 
razmirice  bosansko-srbske  neizrodi  nov  rat  tursko-ugarski,  obori  se 
Ivan  Hunjadi  na  Stjepana  Tomu,  zahtievajući  po  svoj  prilici  od  njega, 
da  se  s  despotom  izmiri.  Stjepan  Toma  nadje  se  sada  u  najvećoj 
nevolji,  te  se  potuži  papi,  da  Ivan  Hunjadi  krši  mir  i  prijateljstvo, 
što   ga  bješe   nedavno    s    njim   sklopio. ^^  Papa   Nikola  V.    pozove 

*'  Theiner,  Mon.  Hung.  II,  p.  255 — 256.  Rački,  op.  cit.  p.  159. 

'*  Et  tertio,  quod  in  divisione  est  cum  đespoto  Rascie,  et  cum  eo  bellum 
habiturus,  et  propterea  amicabiliter  orat  (rex),  quod  ipsi  despoto  faverc 
nolimus.  Et  quarto  exorat,  ut  ad  Teucrum  mittere  velimus  ambassiatam 
nostram  et  intercedere  et  exorare,  quod  pacifice  secum  vivere  velit . .  Et 
in  lioc  bello,  quod  cum  despoto  habiturus  est,  neutri  partium  favere. 
Glasnik,  XIV.  p.  153. 

^^  Eazabire  se  iz  odgovora  Ivana  od  Sredne  papi  Nikoli  V.  Tuj  se  kaže: 
„Breve  quoddara,  apostolica  exhortatione  gravidum,  his  diebus  accepi" 
in  quo  Beatitudo  vestra,  me  ultra  cupidum,  ad  pacem  observandam  hor- 


297 

zato  Ivana  Hunjada,  da  se  drži  ugovorena  mira.  Na  to  mu  Ivan 
Hunjadi  18.  svibnja  1451.  odgovori,  da  je  vazda  spreman  držati 
se  mira,  što  ga  je  na  ponuku  papina  poslanika  sa  bosanskim  kra- 
ljem utanačio ;  ali  da  ovaj  nevrši  zadanih  obećanja,  a  napose  da 
nezatire  patarena,  koji  se  jedino  još  u  kraljevstvu  bosanskom  na 
veliku  sramotu  i  štetu  crkvi  kršćanskoj  šire  i  zaštićuja.'^*'  Kako  se 
je  napokon  završila  razmirica  Stjepana  Tome  sa  Ivanom  Iliinjadom 
i  srbskim  despotom,  nije  poznato ;  nu  sigurno  da  nije  došlo  do 
očita  rata,  pošto  je  Stjepan  Toma  u  to  morao  svu  svoju  pažnju 
obratiti  na  jugozapadne  strane  svoje  države. 

Rat  hercega  Stjepana  Vukčlća  sa  Duhrovnikom ;  Stjepan  Toma 
pomaže  Dubrovčane  proti  svomu  tastu  (1451 — 1453.).  Odkada  je 
kći  velikoga  vojvode  Stjepana  Vukčića  postala  kraljica  bosanska, 
bivaše  ovaj  sve  goropadniji  i  vlastohlepniji.  Svoga  zeta,  bosanskoga 
kralja  Stjepana  Tomu  nesmatraše  Stjepan  Vukčić  za  svoga  gos- 
podara, nego  tek  za  mladjega  druga  Nezadovoljan,  što  je  samo 
veliki  vojvoda  kraljevstva  bosanskoga,  čeznuo  je  za  većimi  častmi  i 
naslovi.  Osobito  se  pako  uzoholi,  kadno  ga  g.  1448.  rimski  car 
Fridrik  III.  počasti  naslovom  hercega  od  sv.  Save^  po  kojem  se 
polagano  i  sva  oblast  njegova  prozove  hercegova  zemlja  ili  Herce- 
govina. 

Stjepan  Vukčić  zvao  se  je  odsele  „božjom  milosti  herceg  od  sv. 
Save,  gospodar  humski  i  primorski  i  veliki  vojvoda  rusaga  bosan- 
skoga, knez  drinski  i  k  tomu".  Još  u  srpnju  1450.  bijaše  prijatelj 
dubrovačkoj  obćini;'*^*  nu  umah  zatim  pomrsi  se  to  prijateljstvo  i 
Dubrovniku  zaprieti  veća  pogibelj,  nego  li  nekoč  za  kralja  Stje- 
pana Ostoje  i  nedavno  za  vojvode  Radosava  Pavlovića. 

Već  odavna  dolažahu  u  zemlje  bosanske  države  za  trgovinom 
mnogobrojni  trgovci  italski,  napose  Mletčani  i  Fiorentinci.  Za  vla- 
danja  hercega   Vukčića   dodje    sa  trgovci    fiorentinskimi   u   zemlju 

tatur,  pacem  inqnam,  illam,  quam  alias  oratore  Sanctitatis  vestrae  medio 
cum  illustri  domino  rege  Bosnae  pactus  sum".  Schwandtner,  Scriptores, 
rerum  Hung.  II.  p.  104. 

^*  Ibidem,  p.  104.  Medju  inim  poručuje  Ivan  Hunjadi  papi :  „opus  ost,  ut 
Beatitudo  vestra,  praefatura  dominum  regem  etiam  atque  etiam  commo- 
neat,  ut  inscriptiones  eius  pacis  atque  conditiones  mente  teneat  rt  pari- 
ter  observare  curet  .  .  .  ". 

^'  Mikl.,  Mon.  serb.  p.  441. 


298 


njegovu  neka  žena,  prekrasna,  ali  veoma  razkalašena.  ^®  Herceg 
bješe  već  odprije  čuo,  da  su  žene  fiorentinske  daleko  na  glasu 
sa  svoje  ljepote  i  duhovitosti,  te  poželi  tu  ljepoticu  vidjeti.  Sastavši 
se  s  njom  zavoli  ju  i  uze  ju  za  svoju  Ijubeznicu,  a  zakonitu  ženu 
svoju  Jelenu  zavrgne.  Jelena  nemogaše  tolike  sramote  podnositi, 
te  pobjegne  potajno  sa  sinom  svojim  Vladislavom  u  Dubrovnik, 
gdje  bi  častno  primljena  i  udomljena. ^^  Herceg  zapita  sada  Du- 
brovčane, da  uklone  iz  svoga  grada  tužnu  Jelenu ;  nu  pošto  oni 
toga  po  starih  svojih  zakonih  učiniti  nemogoše  ni  nehtjedoše,  spre- 
maše se,  kako  bi  se  Dubrovniku  osvetio.  On  poče  štete  nanositi 
dubrovačkoj  trgovini  u  svojoj  zemlji,  tražeći  desetine  od  izvezene 
i  prevezene  marve,  podigne  trgove  soli  ua  mjestih,  gdje  ih  od  sta- 
rine nije  bilo,  a  napokon  zahtievaše  od  Dubrovčana,  da  mu  po- 
vrate župu  Konavlje.  Pošto  Dubrovčani  o  tom  ni  čuti  nehtjedoše, 
provali  u  kotar  njihove  obćine,  te  ga  grozno  opustoši  i  silan  plien 
ugrabi  nepoštediv  niti  crkava.*^ 

Ovim  buknu  očit  rat  medju  Dubrovnikom  i  hercegom  Vukčićem. 
Da  bi  se  hercegu  odhrvali,  zamoHše  Dubrovčani  pomoć  u  svih 
vladara  kršćanskih,  jer  da  se  bore  sa  krivovjercem  i  prijateljem 
nevjernika.  Već  28.  siečnja  1451.  odasla  dubrovačko  vieće  posla- 
nika Ivana  Okrughća  u  Ugarsku  naloživši  mu,  neka  se  prituži 
Hunjadu  i  ugarskomu  saboru  poradi  tlačenja  i  pustošenja  herce- 
gova, i  neka  zamoH  sabor,  da  bi  odpravio  poslanika  hercegu  Stje- 
panu, koji  bi  mu  izjavio,  da  će  se  svako  zlo,  što  ga  nanese  Du- 
brovniku, smatrati  da  gaje  počinio  samoj  Ugarskoj.  Sabor  ugarski 
naloži  na  to  gubernatoru  Ivanu  Hunjadu,  da  svom  snagom  pod- 
upre Dubrovnik,  a  hercegu  Stjepanu  da  zapovjedi,  neka  se  okani 
neprijateljstva  te  nedade  povoda  daljim  razmiricam  i  ratu.  Nu 
pošto  su  prietnje  ugarskoga  sabora  ostale  bezuspješne,  pošalje  du- 
brovačko vieće  14.  veljače  po  drugi  put  svoga  poslanika  Sigismunda 

"^^^vAOi  Ttva  zoi  ziozi  £U77p£7w'/]  A£YOL/.£ vr.v,  TOV  o£  pio^  ax,oAa(7TOv  oucav, 

777.oaY£voyivr,v  7.7:6  4>Xtoo£vTiac  zrlc  \'7xXixc  ic  tt.v  sa-jToO  vcopscv  .  .  . 

Laonici  Chalcocondjlae  lib.  X.  p.  540.  Zvala  se  je  po  svoj  prilici  Cecibja, 

koja  se  kasnije  g.  1466. — 1470.  spominje  kao  udova  iza  Stjepana  Vukčića. 

Miklošić,  Mon.  serb.  p.  503,  507,  508. 
^^  Laonicus  Chalcoconđj^las,  lib.  X.  p.  540 — 541. 
^°  U  Miklošićevih  Mon.  serb.    p.   442 — 443.   nabrajaju  se  neke   stvari,   koje 

je  ovom  prilikom  ugrabio.  Tuj  se  medju  inim  kaže:  „i  josće  odrije  crkvu 

konavaoslcu,  i  neostavi  u  njoj  nego  mire''. 


299 

Gučetića  k  banu  Petru  Taloviću  i  Ivanu  Hun  jadu,  da  zamoli  pomoć 
proti  hercegu,  koji  je  svedjer  pustošio  dubrovački  kotar.  Poslaniku 
bijaše  Hunjada  sklonuti,  da  zajedno  s  Bosnom  i  banom  Petrom 
Talovićem  udari  na  hercega  te  ga  liši  svih  zemalja  njegovih.*^ 
U  isto  doba  šiljaše  obćina  dubrovačka  svoje  poslanike  na  ostale 
evropske  dvorove.  U  Rim  pošalje  dominikanca  Blaža,  koji  papi 
Nikoli  V.  potanko  razloži,  kako  opaki  herceg  Stjepan  udara  na 
Dubrovnik  i  njegov  kotar,  i  kako  iz  Italije  dolaze  mnogi  kršćani 
u  njegovu  službu,  ter  s  njim  zajedno  zatiru  pravovjerni  Dubrovnik. 
Papa  Nikola  na  to  9.  lipnja  1451.  zaprieti  crkvenim  prokletstvom 
svim,  koji  bi  ma  kojim  načinom  nevriednoga  patarena,  hercega 
Stjepana  pomagali  proti  gradu  Dubrovniku^^ 

Najveću  pomoć  izčekivahu  medjutim  Dubrovčani  od  bo.sanskoga 
kralja  Stjepana  Tome  i  bosanske  vlastele.  Napose  bosanski  kralj 
Stjepan  Toma  već  je  duže  vremena  bio  u  zavadi  s  hercegom,  prvo, 
jer  je  ovaj  primao  u  svoju  zemlju  patarene,  prognane  iz  ostale 
Bosne,  a  drugo,  što  je  zavrgao  svoju  zakonitu  ženu  Jelenu,  majku 
bosanske  kraljice  Katarine.  Od  sve  bosanske  vlastele  pomogne 
Dubrovniku  najprvo  knez  Vladislav,  sin  hercega  Stjepana.  Raz- 
gnievljen  na  otca,  što  mu  bješe  majku  pogrdio,  ostavi  Dubrovnik, 
te  se  vrati  u  oblast  otčevu,  da  ga  silom  liši  njegovih  zemalja  i 
sam  zavlada  cielom  vojvodinom.  Odmetnomu  sinu  posluži  sreća, 
te  već  u  kolovozu  1451.  oblada  jednim  didom  otčeva  vladanja. 
Malo  zatim  napisa  u  Drinaljevu  15-  kolovoza  vlastitom  rukom  iz- 
pravu,  kojom  se  složi  s  obćinom  dubrovačkom  u  savez  obećavši 
joj,  da  će  joj  vratiti  župu  Konavlje,  koju  joj  bješe  otac  oteo.  Čim 
dodje  do  ciele  vlasti  otčeve.  U  ovoj  izpravi  piše  knez  Vladislav 
ovako :  „mi  gospodin  knez  Vladisav  .  .  .  videći,  da  tolike  Ijubvi  i 
prijazni  sklad  i  rote  naš  roditelj,  negledaje  k  bogu  ni  k  pravdi, 
pogrdiv  velike  rote  i  zapise,  koje  naši  stari  i  roditelji  i  on  sam 
s  vehkom  Ijubvom  i  tvrdinom  bjehu  učinili,  od  svega  togaj  na 
manje  dojde,  i  sve  potvori  knezu  i  vlastelom  dubrovačkim,  i  sa 
više  brez  nijedne  pravde  pače  ni  za  nijedan  uzrok,  kneza,  vla- 
steo  grada  Dubrovnika  učini  njim  rat  i  razmirje,  i  stvori  velike 
štete  u  kotaru  njih,  žeguće  kuće  i  truće  vinograde  i  phnujuće 
njih   imanja   i    svaka   ina    zla    čineći    njim,    kako    godi    mogaše,    i 

•^1  Malko vić  u  Radu  VII.,  p.  217—248. 
^^  Theiner.  Mon.  Slav.  meriđ.  I.  p.  408. 


300 


nastojeće  za  naprida  vsakim  zlim  protiva  njim,  kojim  mogaše ,  i 
poside,  uze  njim  župu  njili  Konavli  protiva  bogu  i  pravdi  i 
protiva  zapisom  počtenih  njegovih  starieh  i  njega  samoga,  —  a 
za  to  mi  rečeni  gospodin  knez  Vladisav  smišljaj e  k  bogu  i  k 
pravdi  ....  složili  i  utvrdili  i  u  svem  ustanovitih  meju  nama  i 
počtenim  knezom  i  vlasteli  grada  Dubrovnika  bratstvo  i  jedinstvo, 
sklad  i  prijazan  kripkoju  u  svem  .  .  ."^^  Ako  je  već  ustankom 
kneza  Vladislava  zaprietila  hercegu  Stjepanu  vehka  pogibelj  ;  to 
mu  se  zagrozi  gotova  propast,  kadno  se  Dubrovniku  pridruži  i  bo- 
sanski kralj  Stjepan  Toma.  Kralj  Stjepan  Toma  boravio  je  u  pro- 
sincu 1451.  u  svom  gradu  Bobovcu,  a  uzanj  bijahu  ponajglavnija 
vlastela  bosanske  države,  kao  vojvoda  dolnjih  krajeva  Petar  Voj- 
salić,  vojvoda  Vladisav  Klešić,  knez  Tvrtko  Kovačević,  a  i  knez 
Vladisav  Vukčić,  sin  hercega  Stjepana.  U  to  dodje  u  Bobovac 
dubrovački  poslanik  Jalviz  Gučetić  s  velikom  tužbom  proti  her- 
cegu Vukčiću,  koji  da  dubrovačke  kotare  hara  vojenom  rukom  i 
ognjem.  Kralj  Stjepan  Toma  sklopi  na  to  18.  prosinca  sa  Dubrov- 
nikom savez  proti  hercegu,  te  „ukriepi  i  utemelji  ljubav  i  srčano 
prijateljstvo  i  jedinstvo  u  volju  i  nevolju  suprotiv  hercegu  Stje- 
panu Vukčiću."  Kralj  nadalje  zajedno  sa  sinom  svojim  knezom 
Stjepanom  obreče  knezu,  vlasteli  i  svoj  obćini  grada  Dubrovnika, 
^početi  rat  bez  svake  odvlake  a  napredovati  bez  prestanka  supro- 
tiv hercegu  Stjepanu  Vukčiću  i  njegovu  vladanju  i  njegovim  gra- 
dovom  i  njegovim  slugam  sa  svom  našom  gospodskom  kraljevstva 
moćju  i  našimi  slugami  i  našimi  prijatelji  vojenim  načinom  na  po- 
lju, kako  mi  se  gospodstvu  i  kraljevstvu  dostoji,  neimajući  težkoće 
ah  vojske  turske  na  sebi."  Da  savez  trajniji  bude,  darova  kralj 
sa  sinom  Stjepanom  ovom  prilikom  Dubrovniku  neke  zemlje  her- 
cega Stjepana  oko  Boke  kotorske,  poimence  „Vrsine  sa  svimi  seli 
i  zaseoci,  župu  Dračevicu,  Sutorinom  i  s  Morinjem  i  gradom  No- 
vim i  Risnim,  sa  vsim  kotarom  do  meje  kotorske."** 

Rat  Dubrovnika  sa  hercegom  Stjepanom  vodio  se  je  sada  god. 
1452.  i  prve  polovice  god.  1^43-  Ri've  godine  stiže  hercega  Stje- 
pana još  ta  nesreća,  da  se  je  od  njega  odmetnuo  podanik  njegov, 

^'  Mikl.,  Mon.  serb.  p.  444—447. 

**  Mikl.,  Mon.  serb.  p.  447—450.  U  dotičnoj  se  povelji  još  čita:  „koj  zapis 
ini  gospodin  Stifan  Tomaš  kralj  više  rečeni  i  sin  mi  knez  Stjg^  zave- 
zasmo  se  i  rotisn:o  prid  otcem  ligatom  biskupom  hvarskim  i  prid  otcem 
kuštodom  i  kapelanom  Marinom". 


301 

humski  vojvoda  Ivanis  Vlatković,  sin  Vlatka  Jurjevića  od  plemena 
Bogavića  sa  svom  braćom  i  bratučedi  svojom.  Ivaniš  Vlatković 
sklopi  15.  ožujka  u  svom  gradu  Vrataru  kod  Neretve  savez  sa 
dubrovačkom  obćinom,  obrekavši  joj  u  ime  svoje  i  svoje  mnogo- 
brojne rodbine,  „da  budemo  jedini  suprotiv  hercegu  Štipanu  Vuk- 
čiću,  inomu  svakomu,  tko  bi  bio  njegov."*^  Vrhovni  vojvoda  sviju 
saveznih  četa  proti  hercegu  Stjepanu  bijaše  rodjeni  sin  njegov 
Vladislav,  koji  se  je  pouzdano  nadao,  da  će  svrgnuv  otca  zavla- 
dati svom  prostranom  baštinom  njegovom.  Uz  kneza  Vladislava, 
budućega  hercega  od  sv,  Save,  pristojahu  redomice  humska  vla- 
stela ostavljajuć  otca  mu  Stjepana.  Tako  se  opet  domala  pridru- 
žiše  Vladislavu  i  Dubrovčanom  vojvoda  Slađoj e  Semković  s  bra- 
ćom, knez  Juraj  Ratković  i  knez  Vukašin  Sanković,  te  je  napokon 
herceg  Stjepan  ostao  osamljen  sred  mnogobrojnih  protivnika  i 
dušmana  svojih.  Jedini  Vlatko,  mladji  sin  hercegov,  ostade  i  na- 
dalje otcu  svomu  sklon  i  vjeran,  nehtijući  da  bude  sudac  roditelju 
svomu. 

Uslied  obćega  ustanka  bio  bi  ovaj  put  herceg  Stjepan  nastradao 
i  izgubio  prostrano  vladanje  svoje,  da  je  još  kralj  bosanski  Stje- 
pan Toma  mogao  izdašno  Dubrovčane  pomagati.  Nu  ovaj  nemogaše 
zadane  rieči  izpuniti.  Kada  je  naime  malo  iza  sklopljena  saveza 
sa  Dubrovnikom  vojvode  i  knezove  kraljevstva  svoga  pozvao  da 
dignu  svoje  čete  i  da  se  pridruže  vojsci  njegovoj ,  mnogi  vojvode 
i  knezovi  uzkratiše  mu  posluh,  nehtijući  ratovati  proti  svomu  su- 
drugu. Osobito  se  kralju  suprotnuše  Petar  Vojsalić ,  vojvoda  dol- 
njih  krajeva,  i  Vladislav  Klešić,  vojvoda  zapadnih  strana  i  gospodar 
Dumna  i  Dlamoča.*^  Kralju  Tomi  i  sinu  njegovu  Stjepanu  neo- 
stade  sada  drugo,  nego  da  se  sa  sabranimi  četami  obore  na  nepo- 
korne velmože.  Tako  planu  i  u  samoj  Bosni  grozan  rat  medju 
vlastelom  i  kraljem,  dok  su  vlastela  humska  pod  knezom  Vladi- 
slavoni  udarala  na  hercega  Stjepana.  Kralj  Stjepan  Toma  bijaše 
medjutim  sretniji  od  hercega.  Njegove  čete  opustošiše  nemilo  dolnje 
kraje;  pače  se  čini,  da  mu  je  pošlo  za   rukom   zarobiti  i  vojvodu 

*^  Miklošić,  Mon.  serb.  p.  451 — 456. 

*'^  U  pismu  od  1.  srpnja  1452.  piše  papa  Nikola  V.  vojvodi  Vladislavu  Kle- 
šiću:  „quod  cum  olim,  šatore  malorum  id  serente,  te  carissimus  in  Christo 
filius  noster  Stephanus  Thomas  rex  Bosne  illustris  pro  eo,  quod  ad  eius 
servitium  vocatus,  ad  ipsum  non  veneras,  pro  suo  et  regni  sui  inimico  ha- 
beret  .  .  .  ".  Theiner,  Monum   Hung   II.  p.  265. 


302 

Vladislava  Klešića.  Nu  sred  borbe  raedju  kraljem  i  vlastelom 
umiešaše  se  papinski  poslanik,  hvarski  biskup  Toma  i  načelnik 
bosanskih  franjevaca,  otac  Marin.  Ovi  izmiriše  Petra  Vojsalića  i 
Vladislava  Klešića  sa  kraljem  i  sinom  mu  Stjepanom,  te  već  1. 
srpnja  1452.  potvrdi  učinjeni  mir  papa  Nikola  V.  posebnimi  po- 
slanicami.*' 

Sred  najžešćih  borba  u  humskoj  zemlji  osvanu  jednoga  dana  u 
oblasti  hercega  Stjepana  papinski  poslanik.  Papa  Nikola  V.  naime 
bješe  dočuo  od  Dubrovčana,  da  je  herceg  Stjepan  udario  na  nji- 
hov kotar  nenaviestivši  rata ;  pa  zato  pošalje  sada  sred  ratnoga 
bjesnila  biskupa  olgunskoga  Pagamina,  da  hercega  odvrati  od  daljega 
navaljivanja  na  Dubrovnik.  Herceg  Stjepan,  budući  baš  ovaj  čas 
u  velikoj  nevolji,  rado  dočeka  papina  poslanika,  pokaza  se  spreman 
izmiriti  s  Dubrovnikom  i  prigrliti  vjeru  rimsku,  pače  pošalje  sam 
svoje  poklisare  u  Rim,  koji  bi  papu  o  njegovoj  pripravnosti  uvje- 
rili.*® Herceg  Stjepan  učini  to  samo  zato,  da  mnogobrojne  svoje 
protivnike  zavara;  nu  papa  povjerova  lukavomu  hercegu,  te  pove- 
selivši  se,  da  će  mu  uspjeti  iztriebiti  paterene  i  u  humskoj  zemlji, 
kao  što  nedavno  u  Bosni,  naloži  pismom  od  1.  srpnja  1452.  po- 
slaniku svomu  u  Bosni,  biskupu  hvarskomu  Tomi,  da  podje  u  Du- 
brovnik i  da  kneza  i  vieće  sklone  na  mir  sa  hercegom  Stje- 
panom.*^ 

Nu  herceg  nehtjede  više  čuti  o  miru.  Dobivši  po  svoj  prilici 
pomoći  od  turskoga  cara  i  njegovih  vojvoda,  koji  su  bili  u  to 
opet  obladali  jednim  dielom  bosanske  države, ^^  prietijaše  iznova 
gradu  Dubrovniku.  Još  u  srpnju  1452.  nalagaše  dubrovačko  vieće 
svomu  poslaniku  na  ugarskom  dvoru  Gučetiću,  da  se  herceg  Stje- 
pan po  drugi  put  sprema  udariti  svom  silom  na  Dubrovnik.  Neka  zato 
Gučetić    živo    naslika    Ivanu    Hunjadu  tužno    stanje    Dubrovnika  i 

4'  Ibidem,  p.  265—266. 

■**  Papa  piše' svomu  poslaniku:  „Cum  autem  nuper  nobilis  vir  Steplianus 
Dux  sancti  Sabbae  ac  comes  Duinensis  .  .  .  quosdam  ađ  nos  đestinaverat 
oratores  seu  nuntios,  ex  quorum  relationibus  non  solum  inter  prefatum 
ducem  et  dilectos  filios  rectorem  et  consilium  dicte  civitatis  (Ragusinae) 
concordiam  et  pacem  subsequi,  .  .  .  speremus".  Theiner.  Monum  Hung. 
II.  p.  264. 

"  Theiner,  Mon.  Hung.  II.  p.  203—265. 

^°  Grodine  1453.  daje  herceg  Stjepan  na  znanje  „gospodi  vezirom  i  krajišniku' 
gospodarevu,  koji  gode  bude   7ia  bos'nsko  krajiUe  .  .  .  ".   Mikl.,  Monum. 
serb.  p.  460. 


303 

neka  ga  moli,  da  u  tom  ozbiljnom  času  neostavi  obćine  bez  za- 
štite, jer  ako  on  nepomogne,  da  vieće  više  nezna  što  da  uradi. ^^ 
Rat  hercega  Stjepana  sa  Dubrovnikom  i  sinom  Vladislavom  po- 
traje još  godinu  dana.  Potanke  zgode  toga  rata  nisu  poznate ;  nu 
mora  daje  hercegu  Stjepanu  sreća  poslužila,  jer  seje  u  srpnju  slie- 
deće  g.  1453.  knez  Vladislav  okanio  dalje  borbe,  te  pošao  otcu 
svomu  u  Pivu  izpod  visoke  planine  Durmitora ,  te  ga  zamolio ,  da 
mu  oprosti  i  vrati  milost  svoju.  Sto  je  ovom  prilikom  sin  otcu 
govorio  i  obećao ,  pripovieda  sam  herceg  ovako :  „Učinih  ov  naš 
list  otvoren  i  s  našom  pečaću  vjerovanim  s  vsacijem  milostivijem 
srčanijem  hotienjem  i  pravom  roditeljskom  istinom  Ijubvom  milost 
i  čest  i  dobru  volju  sinu  mi  knezu  Vladisavu,  kada  dojde  ka  mnie 
i  smiri  se  prieda  mnom,  i  dozva  do  sebe ,  što  je  učinio  koju 
sgriehu  gospodaru  velikomu  (turskomu  caru),  i  što  je  učinio  bez- 
pravedno  i  suprotivno  manie  roditelju  svomu,  za  toj  kada  dodje 
ka  mnie  s  veliciem  smierstvom  i  dozva  po  dostojnoj  pravdi  do 
sebe ,  i  reče  mi  postaviti  opet  u  moje  ruke  vlasteli  i  ine  sluge  i 
gradove  i  prihodke  i  sve,  s  čim  je  odašao  bio  od  mene,  i  reče  mi 
da  će  od  siem  šega  biti  vjeran  polag  mene  gospodaru  velikomu  i 
menije  hercegu  Stjepanu  roditelju  svomu  poslušan  i  ugodan,  i  reče 
mi,  da  će  biti  skladan  i  jedinan  s  mojim  sinom  i  s  bratom  evo- 
jiem  s  knezom  Vlatkom,  oba  pod  moj  posluh  na  službu  i  na  vjer- 
nost gospodara  velikoga." ^^  Ovom  istom  prihkom,  kad  se  je  herceg 
Stjepan  sa  sinom  Vladislavom  izmirio,  izdade  takodjer  19.  srpnja 
1453.  izpravu,  kojom  oprosti  svojoj  ženi  Jeleni  i  svoj  vlasteh  hum- 
skoj ,  koja  se  bjehu  na  njega  podigla.  „I  oprostih  svu  sgriehu  i 
suprotivštinu  veHku  i  malu  kucam  našiem,  poštenoj  gospoje  Jelenč 
i  sinu  mi  knezu  Vladisavu  i  vsiem  vlastelom  i  vlasteličićem  i  svake 
vrste  Ijudem  humske  zemlje,  tko  su  godie  i  kako  su  godie  i  po 
koj  godie  način  odstupiU  od  mene  z  gospojom  Jelenom  i  s  knezom 
Vladisavom,  pravo  i  istinno  i  nelicumjerno  oprostih  i  blagosovih  vo- 
jevodč  Sladoju  Semkoviću  z  braćom  i  slugami ,  i  knezu  Jurju 
Ratkoviću  s  braćom  i  slugami,  i  vojevode  Ivanišu  Jurjeviću  (Vlat- 
koviću)  s  braćom,  i  knezu  Vukašinu  Sankoviću  s  braćom  i  slu- 
gami i  inijem  sviem  plemenitijem  Ijudem  humske  zemlje  i  svakoje 
vrste  Ijudem,  tko  se  je  godie   bio   odlučio  i  pošao  š  njimi  po  koji 

^^  Matković  u  Kadu  Vn.,  p.  249. 
^2  Mikl.,  Mon.  serb.  p.  460—463. 


J 


^^^«,-*w 


304 

godie  put  i  način  i  s  ovej  i  s  onej  strane   Neretve   svega  gospod 
stva  moga."'"^^ 

Ostavljeni  Dubrovčani  od  glavnih  svojih  pomoćnika  i  saveznika 
bijaše  i  njim  sklopiti  mir  sa  hercegom  Stjepanom.  Oni  poslaše  do 
njega  svoje  poklisare  Maroja  Rastića,  Zuvana  Bunića  i  Andruška 
Bobaljevića,  koji  10.  travnja  1454.  utanačiše  u  gradu  Novom  mir 
sa  hercegom  Stjepanom.  Sve  ostane  kano  i  prije  razmirja;  a  her- 
ceg Stjepan  izdade  Dubrovčanom  povelju  obećavši  im  svečano,  da 
je  neće  „potvoriti  ni  za  jednu  stvar  na  zemlji  ni  za  strah  ni  za 
blago  ni  za  nijednoga  gospodina  ni  za  nijednoga  inoga  človjeka 
volju,  izloživ  velikoga  gospodara  gospodina  cara  turskoga  Meh- 
met  bega.^*  Ovako  se  smiri  rat,  koji  je  pune  tri  godine  trajao  i 
napokon  samo  Turkom  u  prilog  bio.  Već  g.  1456.  piše  car  turski 
Muhamed  II.  pismo  „od  hercegove  zemlje  sandžak  begu  i  nov- 
skomu  i  hotačkomu  kadiji." ^^ 

Stjepan  Toma  prema  Hrvatskoj,  osobito  i^oslie  smrti  hana  Petra 
Talovića(l453 — 1457.).  Bosanski  kralji  nemogahu  nikako  zaboraviti, 
da  je  nekoč  za  Tvrtka  I.  bila  Hrvatska  sa  Dalmacijom  u  vlasti 
države  bosanske.  Zato  nastojahu  neprestance,  da  svoju  vlast  u  tih 
kralj evinah  obnove.  Pri  tom  ih  nije  vodila  puka  želja  za  osvaja- 
njem, nego  prieka  nužda,  da  državi  svojoj  podadu  prirodne  medje 
i  tim  joj  osiguraju  obstanak.  Jer  kao  što  dalmatinsko-hrvatsko  pri- 
morje nemože  pravo  da  uspieva  bez  zagorske  Bosne,  tako  ni  ova 
nemože  da  živi  bez  primorja  dalmatinsko-hrvatskoga,  koje  ju  vodi 
do  mora  i  spaja  sa  ostalim  svietom. 

Stjepan  Toma,  postavši  kralj  bosanski  dodade  svomu  naslovu: 
„kralj  Dalmaciji,  Hrvatom^^ ^^^  želeć  ovako  iztaknuti,  da  se  država 
bosanska  još  nije  sasvim  odrekla  Dalmacije  i  Hrvatske,  premda 
je  u  to  već  cielo  hrvatsko-dalmatinsko  primorje  od  Zadra  do  Omiša 
bilo  u  vlasti  mletačkoj.  U  isto  doba  držao  je  Stjepan  Toma  zaista 
neka  mjesta  u  nutarnjoj  Hrvatskoj,  pošto  je  u  ožujku  god.  1445. 
Mletčanom  nudio,  da  će  im  odstupiti  neke  svoje  gradove  u  okolišu 

53  Mikl.,  Mon.  serb.  p.  457—460. 

"  Ibidem,  p.  465—469. 

^^  Ibidem,  p.  474. 

5^  U  povelji  od  3.  rujna  1444.  zove  se  Stjepan  Toma:  „Stefan  Tomaš  kralji 
božjom  milošću  Srbljem,  Bosni,  Primorju,  Homsci  zemlji,  Dalmaciji,  Her 
vatom.  Donjim  Krajem,  Zapadnim  stranam  i  k  tomu".  Isto  tako  u  povelji 
od  22.  rujna  1446.  Miklošić,  Monumenta  serb.  p.  429  i  438. 


305 

obćine  Poljičke,  koji  bi  im  više  po  volji  bili.  Nu  zato  ih  je  molio, 
da  mu  dadu  koji  grad  u  primorskoj  Dalmaciji,  u  koji  bi  se  mo- 
gao skloniti,  kada  bi  ga  koja  nevolja  snašla.^' 

U  nutarnjoj  Hrvatskoj  ,  napose  uz  medju  bosansku,  bijaše  u  to 
doba  najmoćniji  vlastelin  knez  Petar  Talović ,  ujedno  i  ban  hr- 
vatski. Kao  nasljednik  slavnih  Nelipića  imao  je  u  vlasti  svu 
župu  cetinsku  i  klisku  sa  dotičnimi  gradovi,  a  kao  ban  hrvatski 
upravljaše  kraljevskimi  gradovi,  poimence  Kninom,  Ostrovicom  i 
KSkradinom.  Još  g.  1442.  bješe  ban  Petar  Talović,  videći  kako 
vjerni  podanici  krune  ugarske  stradaju  od  biesnih  pogana  i  inih 
protivnika  krune  ugarske,  vratio  crkvi  spljetskoj  desetinu  u  župi 
kliskoj  i  cetinskoj,  koja  joj  bješe  nepravedno  oteta.^^  Nu  ban  Pe- 
tar Talović  imao  je  osim  biesnih  Turaka  i  drugih  dušmana.  Oso- 
bito iza  smrti  kralja  Vladislava  Varnenčika  dizahu  se  proti  njemu 
moćni  knezovi  Frankapani,  podupirani  knezovi  celjskimi,  a  isto 
tako  i  knezovi  krbavski,  saveznici  bosanskoga  kralja  Stjepana 
Tome.  Petar  Talović,  okružen  odasvud  protivnici  svojimi,  pošalje 
u  tolikoj  nevolji  konceiru  godine  1445.  biskupa  skradlnskoga  u 
Mletke  i  ponudi  obćini  sve  svoje  tvrdjave  i  zemlje,  samo  ako  mu 
dade  potrebito  za  život  i  pravo  na  plemstvo  mletačko.  To  se  ne- 
milo kosnu  kralja  bosanskoga,  te  se  umah  potuži  mletačkomu 
vieću ,  da  je  čuo  za  neke  dogovore  njegove  sa  banom  Petrom, 
koji  da  je  spreman  ustupiti  republici  neka  svoja  mjesta ,  što  no 
po  pravu  pripadaju  kruni  bosanskoj. ^^  Mletačko  vieće  odvrati  17. 
ožujka  1446.  kralju  Stjepanu  Tomi,  daje  doista  u  dogovoru  sa 
banom  Petrom ,  ah  da  neće  ničesa  učiniti ,  s  čosa  bi  se  on  pra- 
vedno tužiti  mogao.  Petar  Talović  ostade  medjutim  i  nadalje  ban 
hrvatski  i  gospodar  kliske  i  cetinske  župe;  nu  početkom  g  1449. 
imenova  Ivan  Hunjadi  Nikolu  Iločkoga  banom  Hrvatske,  te  Pe- 
tru Taloviću  zaprieti  iznova  pogibelj.  U  toj  nevolji  svojoj  obrati 
se  za  pomoć  mletačkoj  obćini;  a  ujedno  uze  ugovarati  sa  kraljem 

^'  Glasnik,  XIV.  p.  102—103.  „offert  nostro  dominio  ex  casfcris  suis  circum- 
stanLibus  Polize,  illud  vel  illa  quae  nobis  magis  placeanf*. 

^^  U  dotičnoj  povelji  zove  se  ban  Petar:  „Nos  Petrus  de  Talouiz  Cethinae 
ac  Clissiae  comes,  Eegnorum  Dalinatiae  et  Croatiae  Banus".  Lučio,  Mem. 
pag.  4  52. 

^^  prefatum  dominum  regem  sensisse,  quod  cum  bano  Pircho  tenemus  pra- 
ticam,  habendi  de  locis,  que  idem  banus  tenet,  et  nos  advisat  ipsa  loca 
corone  sue  legitime  spectare  et  ipsius  iurisdictionis  esse.  Glasnik  XIV., 
pag.  124. 

20 


m 

Stjepanom  Tomom,  koji  je  bio  nakan  uzeti  banovinu  Petrovu  u 
svoju  vlast,  a  zato  mu  dati  u  zamjenu  koji  grad  u  B63ni.  Stjepan 
Toma  saobći  svoju  nakanu  Mletčanom,  koji  mu  7.  travnja  1449. 
odgovoriše ,  da  bi  im  njegovo  susjedstvo  bilo  milije  nego  ičije 
drugo. ^°  Ali  ni  od  toga  nebi  ništa,  pošto  je  u  to  Petar  Talović 
dobio  dovoljno  pomoći  i  ratnih  sprava  od  Mletčana,  te  je  suzbiv 
protubana  Nikolu  Iločkoga  svoju  banovinu  održao.  To  se  dade  na 
žao  Stjepanu  Tomi,  pa  uze  odsele  šurovati  sa  protivnici  bana 
Petra  ,  napose  sa  knezovi  krbavskimi  želeći  se  ovako  domoći  nje- 
gove banovine.  Kada  se  sliedeće  godine  1450.  obnoviše  borbe  u 
Hrvatskoj,  te  se  u  listopadu  odmetnu  znameniti  grad  Ostrovica  od 
bana  Petra,  nastojaše  sada  kralj  Stjepan  Toma,  da  ju  ma  kojim 
putem  svojoj  državi  pridruži.  U  travnju  1451.  poručivaše  mletač- 
koj obćini,  da  bi  mu  veoma  milo  bilo,  kada  bi  Oštro  vicu  posvojila; 
nu  ako  je  ona  nebi  htjela,  neka  barem  njemu  dozvoli,  da  si  ju  za 
novac  pribavi.  Mletačka  obćina  odvrati  mu  na  to  29.  travnja,  da  su 
joj  već  nudili  Ostrovicu,  ali  da  je  neće;  nu  zato  će  joj  biti  drago, 
ako  ju  kralj  zadobije,  jer  voli  za  susj^eda  njega  nego  li  ikoga 
drugoga. *^^  Osokoljen  sklonosti  Mletčana  uze  Stjepan  Toma  svedjer 
više  revnovati  proti  banu  Petru ,  te  se  nezadovoljaše  više  samo 
Ostrovicom ,  nego  mu  otimaše  i  Knin,  glavni  grad  tadanje  preko- 
velebitske  Hrvatske.  Ali  bijaše  loše  sreće;  te  zato  domala  sklopi 
s  banom  mir  (16.  srpnja  1452.),  pošto  su  ga  u  to  poslovi  drugamo 
zvali.  ®^ 

Sve  dosele  življaše  kralj  Stjepan  Toma  u  najboljem  sporazumku 
sa  Mletčani   nadajuć  se  upravo   njihovom   pomoći  zavladati  Hrvat- 

®^  Et  propterea  cogitaverat  (rex)  pro  sua  et  nostra  securitate,  đe  concordia 
et  voluntate  ipsius  bani  accipere  ipsum  banatum  et  dare  praedicto  bauo 
q"aoddam  castrum  longe  maioris  redditus.  G-lasnik,  XIV.  p.  144 — 146. 

^^  „et  subsequenter  (oratores  regis  Bossine  exposuerunt) ,  quod  castrum 
Ostrovize  defecerat  a  comite  Pircho,  et  si  ipsum  volebamus  erat  ei  gra- 
tissimum  ut  illud  acciperemus,  quando  vero  non,  quia  precio  illud  sperat 
habere,  contentari  velimus,  quod  ipsum  accipiat".    Glasnik,  XIV.  p.  153. 

^^  Vriedno  je  ovdje,  makar  i  mimogredce  iztaknuti,  da  jo  1446 — 1450.  kralj 
aragonski  Alfonso  V,,  zavladavši  g.  1443.  Napuljem,  o  tom  nastojao,  da 
postane  kralj  ugarsko-hrvatski.  Već  g.  1446.  zahtievaše  Alfonso  od  kralja 
Stjepana  Tome,  da  mu  ustupi  Driva  (Narentam),  „ut  per  eam  valeat  ha- 
bere  aditum  ad  regnum  Hungariae".  (Glasnik  XIV.  p.  124).  Do6im  se 
je  Stjepan  Toma  tomu  otimao,  bijaše  Stjepan  Vukčić  spreman  uz  Al- 
fonsa  pristati  uz  pogodbu,  da  ga  imenuje  hercegom  spljetskim  (ducham 
Spaleti).  Glasnik,  XIV.  p.  144.  Vidi  još  p.  125,  145,  149—152. 


307 

skoj.    Nu    sada   malo  đa  se    nije    s  njimi  ljuto    zavadio.    Kada   se 
je  naime  g.  1451.  Dubrovnik  zaratio  sa  hercegom  Stjepanom  Vuk- 
čićem,   te  se  u  to  ime  složio  sa  kraljem   bosanskim    Tomom  i  bo- 
sanskom   vlastelom   u    savez,    herceg    Stjepan    traži  jaše    pomoć    u 
Mletcih,  koji  nisu  nikada    pravo   voljeli  Dubrovniku.    Obćina   mle- 
tačka prijaše  zaista   hercegu  u  svem,  ali  ga  izprva   nemogaše   po- 
magati  vojenom    silom,    pošto  je    sama  bila   zabavljena  u  Italiji.^' 
Još    31.    ožujka    1452.    uvjeravaše    ga,  da  će  ga   pomoći   vojenom 
silom,  čim  svrši  rat  u  Italiji;  nu  već  malo  zatim  podiže    brodovlje 
i  vojsku,  te  na  molbu  njegovu  udari  na  vojvodu    Ivaniša   Vlatito- 
vića    (Jurjevića),    najmoćnijega   vlastelina  medju  Cetinom  i  |  Neret- 
vom,   a    najljućega  pobornika  njegova.    Nu    kao    što   svakom  prili- 
kom, tako  i  ovaj  put  gledali  su  Mletčani  samo  na  svoju  korist;    njim 
nebijaše  do  toga,  da  satru  neprijatelje  hercega  Stjepana;  nego  tek 
da  sebe  pomognu.    S  toga  nepotražiše  Ivanisa  Vlatkovića  u  nutar- 
njoj  zemlji,  nego  se  zadovoljiše  tim,    da  su  mu  oteli  sve  primorje 
od  Cetine  do  Neretve,    naime   Krajinu  i  Neretvu,    te  ih  pridružili 
svojoj  vlasti.  Zgodi  se  to  negdje   travnja    1452.    Čuvši   kralj    Stje- 
pan Toma,  da  su  Krajina  i  Neretva,    obje    sastavne    česti  njegove 
države,    dospjele   u  ruke   mletačke,    spočitavaše    obćini,   što   je   za 
tudjim  posegnula.  Nu  ova  mu  3.  lipnja  1452.  odgovori,  da  je  ona 
na  to  bila  pozvana  od  hercega    Stjepana,   pravoga  i  nedvojbenoga 
gospodara  ovih  zemalja,  pa  da  će  kralju  -biti  valjda  milo  susjedstvo 
mletačke  obćine,  koja  bi  njemu  mogla   koristiti    više,    nego  li  itko 
drugi. ^^  Stjepan  Toma  kano  da  se  je  izprva  branio  pustiti  Mletča- 
nom  ovaj  liepi  dio  svoje  države,    a  osobito  trg    Driva    (locus    Na- 
rente) ;  nu  pošto  je  sam  herceg  Stjepan  s  vojskom  prodro  do  Ne- 
retve, da  ju  Mletčanom  sačuva,    morade    bosanski   kralj  popustiti, 
te  već  26.  lipnja    imenovaše    Mletčani    Karla  Maurocena  za  provi- 
dura  Krajine  i  Neretve.  ^^  Napokon  i  vojvoda  Ivaniš  Vlatković  vi- 
deći,  da  mu  je  liepo    primorje  spalo  u  ruke  mletačke,    zamoli  ob- 
ćinu,  da  mu  potvrdi  sve  posjede,  što  ih  je  ovdje  imao.  Na  to  potvrdi 
zaista    22.    srpnja    1452.    dužd    Franjo    Foskari   novomu   podaniku 
svomu    sve    zemlje  u  Krajini,   podieljene    mu  još  1417.    od  kralja 

<^3  Glasnik,  XIV.  p.  155—161. 

^*  .  .  .  .  in  hac  impresia  Crayna  et  Narente,  ad  quam  invitati  per  nuncium 

et  litterrs    illustris  đomini  ducis  Stefani,  veri  et  indubitati  domini    dicto- 

rum  locorum  .  .  .  ".  Glasnik,  XIV.  p.  163. 

^5  Ibidem,  p    165—168. 


308 

Ostoje.^^  Godine  1453.  umre  ban  Petar  Talović,  posljednji  znat 
niji  knez  hi'vatski  na  jugu  Velebita.  Ostavi  za  sobom  udovu  He- 
dvigu  i  sinove  Ivana  i  Stjepana,  kojim  postade  skrbnik  knez  .Pa- 
vao  Kragulj,  zapovjednik  grada  Klisa.  Svi  bliži  i  dalji  susjedi 
Hrvatske  podigoše  se  sada,  da  razgrabe  baštinu  pokojnoga  bana. 
S  jedne  strane  javi  se  herceg  Stjepan  Vukčić,  pomagan  svojimi 
rodjaci  Frankapani  i  grofovi  celjskimi,  s  druge  se  pojagmi  kralj 
bosanski,  a  s  treće  napokon  Mletčani,  željni  napose  tvrdoga  grada 
Klisa.  Uza  to  nastojahu  i  celjski  knezovi,  da  ih  zapane  banska 
čast  u  Hrvatskoj.  Početkom  g.  1455.  otimaše  se  već  Stjepan  Toma 
proti  celjskim  grofovom  za  banovinu  hrvatsku.  Pošalje  u  to  ime 
svoga  pouzdanika  Nikolu  Trogiranina  Mletčanom  moleći  ih,  da  i^i 
sami  uzmu  grad  Knin  ,; glavni  i  prvi  grad  Hrvatske",  ili  da  ba- 
rem sklonu  sinove  bana  Petra,  svoje  štićenike,  da  njemu  izruče 
grad  Knin,  jer  da  će  ga  inače  uzeti  celjski  grof  Ulrik.  Mletčani 
mu  na  to  8.  ožujka  odgovoriše,  da  sami  Knina  uzeti  neće,  jer  bi 
se  tim  upleli  u  rat  s  Ugarskom ;  nu  da  će  rado  sinove  bana  Pe 
tra  nagovarati,  da  ga  njemu  izruče.  Nu  kralj  Stjepan  Toma  ipak 
nedobi  Knina,  pošto  se  proti  njemu  podigne  herceg  Stjepan  Vuk- 
čić,  koji  je  postavši  nedavno  udovcem  svakako  nastojao,  da  dobije 
ruku  obudovljele  banice  Hedvige,  a  s  njom  i  sve  gradove  porodice 
Talovića  u  Hrvatskoj.  I  kralj  Stjepan  Toma  gledaše  sada,  kako 
bi  sina  i  nasljednika  svoga  Stjepana  što  sjajnije  oženio ;  nu  herceg 
Stjepan  sakupi  golemu  vojsku  i  zaprieti  Hrvatom  groznim  ratom, 
nebi  li  ovako  ženitbu  kraljevića  Stjepana  zapriečio.  ^^ 

Borbe  za  Hrvatsku  uzplamtiše  još  bolje  g.  1456.,  kadno  se  u 
nje  umieša  i  grof  celjski  Ulrik,  imenovan  u  to  banom  hrvatskim. 
Kralj  Stjepan  Toma  odagna  doduše  prvi  put  čete  Ulrika  celjskoga 

««  Ibidem,  p.  168—171. 

**'  O  stanju  Hrvatske  koncem  g.  1455.  veoma  je  poučno  pismo  Trogiranina 
Ivana  Sobote  od  24.  prosinca.  Tuj  se  piše  :  „Magnanimus  Stephanus  omni stu- 
dio, cura,  ac  cogitatione  contendit,  ut  uxor  magnijEici  Petri  bani  šibi  nubatur. 
Hocconjugio  in  magna  spe  est,  Crovatis  imperare  posse  receptis  oppidis,  quae 
bano  Petro  parebant.  Eex  et  despotus  inviti  et  gementes  imperata  facturi 
sunt.  Eex  tanto  periculo  exterritus,  ut  filio  suo  adolescenti  splendissime 
nubat,  enixissime  contendit.  Nihil  adhuc  compertum  habeo;  si  quid  ex- 
plorali  habuero,  continue  te  certiorem  faciam.  Magnanimus  Stephanus 
simulate  regis  molitiones  animadvertit ;  contractis  undique  delectu  ingens 
bellum  se  Crovatis  illaturum  minatur.  Hoc  terrore  reg'ias  nuptias  distur- 
bare  posse  confidit".  Rad  jugosl.  akad.  I.  p.  155. 


309 

iz  Hrvatske;  nu  bojeći  se  ipak  sile  njegove  doglasi  iimali  zatim 
mletačkoj  obćini,  da  se  nova  vojska  celjskoga  grota  primiče,  te  ju 
moli,  da  se  s  njim  sdrnži  proti  grofu  Iliriku  na  obranu  sirota  Talo- 
vićevih ,  koji  su  pod  zaštitom  njegovom  i  njezinom,  i  da  poruči 
hercegu  Stjepanu,  rodjaku  Ulrikovu,  da  pusti  na  miru  sinove  Pe- 
trove. Mletačka  obćina,  premda  bješe  u  to  (28.  svibnja)  primila 
pismo  od  Ulrika  celjskoga ,  kojim  joj  javljaše,  da  mu  je  kralj  La- 
dislav  podielio  hrvatsku  banovinu,  odgovori  ipak  3.  lipnja  kralju 
bosanskomu,  da  si  slobodno  uzme  grad  Knin  i  da  tim  razstavi 
hercega  Stjepana  od  bana  Ulrika,  a  uza  to  mu  obeća,  da  će  pi- 
sati hercegu  Stjepanu,  neka  se  nimalo  nepača  u  hrvatske  stvari. 
Nu  uzprkos  tomu  nemogaše  Stjepan  Toma  u  Hrvatskoj  nimalo 
uspjeti,  pošto  u  to  Turci  svom  silom  zaprietiše  državi  njegovoj. 

Stjepan  Toma  sprema  se  na  rat  sa  turskim  carem  Muhamedom 
II.  (1457)  i  dobiva  za  sina  svoga  Stjepana  Tomasevića  Srbiju 
(1458).  Postavši  Stjepan  Toma  pomoćju  Ivana  Hunjada  kraljem 
u  oslobodjenoj  od  Turaka  državi  bosanskoj  uzkrati  danak,  što  ga 
je  njegov  predšastnik  Stjepan  Tvrtko  II.  Tvrtković  morao  plaćati 
caru  turskomu  Muratu  II.  Nu  upravo  s  toga  nije  se  Toma  ćutio 
siguran  od  sile  turske ;  upravo  zato  nije  progonio  u  svojoj  državi 
patarena,  kako  su  to  rimski  papa  i  ugarski  dvor  želili;  upravo  od 
straha  pred  Turci  molio  je  još  1445.  mletačku  obćinu,  da  mu  dade 
jedan  svoj  grad  u  Dalmaciji,  u  koji  bi  mogao  pobjeći  sa  porodi- 
com i  imanjem  svojim,  kada  bi  mu  došlo  do  nevolje. ^^  Još  većma 
bojaše  se  turske  sile,  kadno  se  zavadi  sa  srbskim  despotom  Gjor- 
gjem  Brankovićem,  koji  bijaše  u  milosti  caru  Muratu  II.  Stjepanu 
Tomi  nebijaše  s  toga  osobito  žaO;  kadno  je  u  svibnju  1449.  Ivan 
Hunjadi  sklopio  sa  Muratom  mir,  po  kojem  je  Bosni  bilo  opet 
plaćati  danak  Turkom,  a  uza  to  i  polovicom  nadoknaditi  zaostali 
harač  od  prijašnjih  godina. 

Početkom  g.  1451.  umre  car  Mnrat  II.,  a  5.  veljače  postane 
turskim  sultanom  dvadeset  i  jednogodišnji  sin  njegov  IMuhamed 
II.  (1451 — 1481.)  Bijaše  to  sjetan,  ali  oštrouman,  uljudjen  i  slavo- 
hlepan mladić,  koji  si  uze  za  životnu  zadaću  oboriti  sve  kršćanske 
države  na  balkanskom  poluotoku.  Srbski  Ijetopisac  Mihajlo  iz 
Ostrovice  kaže  zanj  :  „Car  Mahomet  vladao  je  poslie  svoga  otca 
srećno,  ali  pored  toga   bio  je  vrlo   lukav ,   te  je   pomoćju   primirja 

«8  Glasnik,  XIV.  p.  102. 


310 

prevario,  gdje  god  je  koga  mogao. "^*  I  kralj  Stjepan  Toma  u  dnu 
srca  zaštrepi,  kada  je  začuo  za  promjenu  na  priestolu  turskom.  Ugo- 
varujući  u  prosincu  1451.  savez  sa  Dubrovnikom  proti  hercegu 
Stjepanu  obećajc,  da  će  započeti  rat  ^^neimajući  težkoće  ali  vojske 
turske  na  sebi""^*^;  a  još  u  ožujku  iste  godinemoli  mletačku  obćinu, 
da  bi  poslanika  svoga  poslala  do  cara  Muhalneda  II.,  koji  bi  ga 
molio,  da  žive  na  miru  s  Bosnom. ^^  Nu  još  većma  prepade  se 
Stjepan  Toma,  kada  Muhamed  II.  dne  29.  svibnja  1453.  za'ze 
Carigrad  učinivši  tim  konac  starodrevnomu  carstvu  bvzantskomu. 
U  golemu  strahu  odpravi  brzo  svoje  poslanike  slavodobitnomu 
caru,  da  mu  se  pokloni  i  milost  njegovu  steče.  ^^  Nu  ujedno  u  isto 
doba  obrati  se  za  pomoć  rimskomu  dvoru  i  zapadu,  živimi  bojami 
crtaj uć  prieteću  pogibelj  Bosni  i  cielomu  kršćanstvu.  Slutnja  nje- 
gova bijaše  žalibože  istinita  ,  jer  su  Turci  u  isto  po  prilici  doba, 
dozvani  odmetnikom  hercegom  Stjepanom,  zauzeli  jedan  dio  jugo- 
iztočne  Bosne  i  ustrojili  tamo  ,,bosansko  krajisće.^^'^  orlavno  mjesto 
toga  krajišća  bijaše  za  cielo  Foča  (Hotča)  na  utoku  Cehotine  u 
Drinu,  gdje  je  stolovao  odsele  turski  sandjak-beg  hercegove  zemlje 
šireć  tursku  vlast  u  nutarnju  Bosnu  i  prema  moru.''*  Razabravši 
papa  Kaliksto  III.  veliku  pogibelj,  što  no  prieti  državi  bosanskoj  i 
njezinu  kralju,  pismom  od  30.  travnja  1455.  primi  Stjepana  Tomu 
i  sina  mu  Stjepana  u  zaštitu  rimske  stolice,  obećavši  mu  ujedno, 
da  će  mu  predati,  čim  se  predobiju,  one  zemlje,  koje  su  mu  Turci 
i  nevjerni  podanici  oteli.''"''  Nu  slaba  bijaše  od  toga  utjeha  kralju 
Tomi.  Već  slicdeće  godine  1456.  u  svibnju  ili  lipnju  tužio  se  je 
mletačkoj  obćini,  da  turski  car  čezne  za  Bosnom;  da  ga  je  dosele 

•^^  Mihajla  Konstantinovića  iz  Ostrovice  :  Turska  istorija,  preveo  iz  polj- 
skoga (Pamietniki  Janczara)  i  izdao  dr.  Janko  Safarik  (u  Grlasniku  srb- 
skoga  učenoga  družtva  XVIII.  p    45 — 188)  glava  26.  p.  103. 

'<>  Mikl.,  Mon.  serb    p.  448. 

'1  Glasnik,  XIV.  p.  15B. 

'2  Parvo  interiecto  tempore  (iza  pada  Carigrada)  legatos  regis  Bosne  ,  qui 
apud  imperatorem  Teucrorum  legationis  mnnere  functi  sunt,  venisse 
nunciatiim  est.  List  Ivana  Sobote  u  Eadu  I.  p.  151. 

"'^  U  jednoj  povelji  od  19.  srpnja  1453.  čita  se:  „Milošću  božjom  i  gospodara 
velikoga  gospodina  mi  cara  amir  sultana  Mehmet  bega  mi  gospodin  Stje- 
pan, herceg  od  svetoga  Save  .  .  .  gospodi  vezirem  i  krajišniku  gospoda- 
revu, koji  bude  na  bos'nsko  krajišće  .  .  .   ".  Mikl.,  Mon.  serb.  p.   460. 

'*  Ibidem,  p    474    —  Jireček,  Die  Handelsstrassen  p.   76. 

^^  Theiner,  Mon.  Hung.  II.  p.  272. 


311 

novcem    mitio ,    nu  sada  da  traži  od  njega  četiri  tvrdjave  i  20.000 
vagana  žita,  inače  da  će  nanj  udariti  te  ga  smrviti.'^ 

Dok  je  ovako  Stjepan  Toma  strepio  za  obstanak  svoje  države, 
dogadjahu  se  na  iztoku  Bosne  čudne  stvari,  s  kojih  mu  domala  sine 
nova  nada.  Slavodobitni  car  Muhamed  II.  zauzevši  jednom  Cari- 
grad redomice  je  osvajao  grčke,  arbanaske  i  srbske  zemlje.  God. 
1454.  zahtievaše  od  srbskoga  despota  Gjorgja  Brankovića,  da  mu 
izruči  svu  Srbiju  ,  kako  ju  bješe  primio  od  Stjepana  Lazarevića. 
Gjorgje  se  prepade  s  toga  i  pobježe  u  Ugarsku,  tražeći  zaštite  u 
Ivana  Hunjada.  Pomoćju  njegovom  iztjera  doduše  iz  svoje  oblasti 
Tui^ke,  koji  bjehu  g.  1455.  u  nju  provalili;  ali  umali  na  to  po- 
nudi Muhamedu  danak  od  32.000  dukata  na  godinu,  samo  da  ga 
ostavi  na  miru.  Nu  Muhamed  nemogaše  pregorjeti  poraza  svojih 
četa,  pa  zato  sliedeće  godine  sabere  veliku  vojsku  od  150.000  mo- 
maka i  300  topova,  da  kroz  Srbiju  provali  u  Ugarsku.  Na  medji 
ugarsko- srbskoj  bijaše  mu  prije  svega  uzeti  tvrdi  Beograd,  ključ 
Ugarskoj  sa  srbske  strane.  Obsjednutomu  gradu  priskočiše  u  po- 
moć Ivan  Hunjadi  i  Ivan  Kapistran ,  poslanik  papinski,  te  potukoše 
(21 — 22.  srpnja)  hametom  tursku  vojsku,  koja  morade  na  to  Beo- 
grad i  svu  Srbiju  ostaviti.  Malo  dana  iza  te  sjajne  pobjede  umre 
slavni  Ivan  Hunjadi  (Sibinjanin  Janko),  bič  Turaka. 

Kršćanski  je  sviet  klicao  od  radosti  začuvši  za  sjajnu  pobjedu 
Ivana  Hunjada  pod  zidinami  beogradskimi.  I  bosanski  kralj  pove- 
selio  se  je  sada  misleći,  da  je  kucnuo  čas  te  će  se  osloboditi  sra- 
motne podložnosti  turske.  Ohrabren  sretnom  pobjedom  kršćanskom 
ugleda  se  u  slavnoga  arbanaskoga  vojvodu  Jurju  Kastriota  (Skan- 
derbega),  koji  je  još  od  g.  1444.  junački  tursku  silu  odbijao,  te 
odluči  sam  podići  vojnu  na  Turčina.  Odkaže  zato  najprije  tur- 
skomu caru  Muhamedu  II.  danak,  što  ga  je  dosele  plaćao,^'  a  na 
to  ustane,  da  na  čelu  velike  križarske  vojske  povede  vojnu  na 
cara  Muhameda  II.  Začuvši  po  franjevcu  Nikoli  Sibenčanu  za  tu 
odluku  bosanskoga  kralja  papa  Kaliksto  III. ,  bijaše  presretan. 
Ljubeznim  pismom  od  23.  travnja  1457.  poticaše  ga,  da  uztraje  i 
nadalje  u  toj    „plemenitoj,  pobožnoj  i  svetoj    nakani,"    te   da  uloži 

'**  Ljubić  S.,  Ogledalo  književno  poviesti  jugoslavjanske  I.,  p.  244. 

'"'  U  pismu  od  20.  lipnja  1457.  piŠe  papa  Kaliksto  III  :  „et  quod  iam  ipse 
rex  (Bosne)  desiit  pendere  tributum,  quod  hactenus  ipsi  tyranno  Turco- 
rum  dare  consuevit".  Theiner,  Mon.  Hung.  II.  p.  297. 


312 

sve  sile  svoje  na  propast  neprijatelju  kršćanstva. ^^  U  isto  doba 
gledaše  papa  Kaliksto,  kako  da  što  više  pribere  saveznika  i  sred- 
stva Stjepanu  Tomi,  da  bi  laglje  i  uspješnije  izveo  veliku  nakanu 
svoju.  Pozove  u  to  ime  mletačkoga  dužda  Franju  Foskara  pismom 
od  26.  srpnja,  da  se  i  on  pridruži  križarskoj  vojni,  a  napose  da 
dopusti  mnogobrojnim  žiteljem  dalmatinskim,  željnim  svetoga  rata, 
da  idu  u  pomoć  kralju  Tomi."^^  U  isto  doba  pozivaše  i  ugar  ke 
biskupe  na  sveti  boj  ;  svojim  poslanikom  u  Dalmaciji,  Ugarskoj  i 
Srbiji  nalagaše,  da  propoviedaju  svagdje  križarsku  vojnu  i  kupe  da- 
rove i  novaca  za  križare;  a  sakupljene  novce  da  podiele  na  troje: 
jednu  trećinu  da  dadu  ugarskomu  kralju,  drugu  Jurju  Kastrioti,  a 
treću  bosanskomu  kralju  Stjepanu  Tomi.^^  Napokon  pismom  od 
28.  srpnja  opomenu  i  hercega  Stjepana  Vukčića,  da  se  pridruži 
svetoj  vojni  na  nevjernika.^ ^ 

I  Stjepan  Toma  spremaše  se  ozbiljno  na  sveti  rat,  pri  čem  ga 
pomagale  i  brat  Radivoj,  svedjer  revan  pristaša  katoličke  crkve.®^ 
Bijaše  u  to  već  dobrahno  pripravljen,  te  poruči  zato  papi  po  Tra- 
njevcih  Marijanu  i  Pavlu  Dubrovčaninu,  da  se  s  Turci  neprestano 
bori,  i  da  će  početkom  mjeseca  rujna  1457.  poći  na  otvoreno  polje 
i  udarati  na  njihove  gradove.®^  Papa  ga  na  to  pismom  od  29.  srp- 
nja pohvali  kličuć  mu:  „Digni  se  dakle,  vojnice  Krstov,  i  udaraj 
muževno  na  barbare,  te  ćeš  viditi ,  da  ćeš  božjom  milosti  slavnu 
pobjedu  nad  njimi  održati."  Stjepan  Toma,  da  bi  što  sigurnije 
mogao  udariti  na  Turčina,  pošalje  24.  srpnja  1457.  iz  varoši  Su- 
tiske  svoga  poslanika  Nikolu  Trogiranina,  da  kod  svih  zapadnih 
vlasti  i  dvorova,  kod  rimskoga  pape,  mletačkoga  dužde,  vojvode 
milanskoga,  vojvode  burgundskoga,  a  napose  kod  aragonsko-napulj- 
skoga  kralja  Alfonsa  V.  moli  za  pomoć ,  te  mu  u  to  ime  dade  i 
posebno  vjero vno  pismo  za  sve  ove  vladare.^* 

'8  Ibidem,  p.  291—292. 

'»  Tlieiner,  Mon.  Hung.  II.  p    297. 

*^«  Ibidem,  p.  292,  296,  298.  304.    —  Monum.   Slav.  merid.  I.  p.  426. 

^*  Theiner,  Mon.  Hungar.  II.  p.  297—298    —    Mon.  Slav.  merid.  I.  p.  42 V. 

**  Theiner,  Mon.  Slav.  merid.  I.  p.  428. 

*^  „intelleximus,  tuam  celsifcudinem  adver.sus  porfidos  Christi  hostos  Tiirchos 
continuo  bellum  gerere,  ac  dispositam  esso  ad  principiuni  mensis  Septeni- 
bris  proxirae  futuri  in  campum  et  castra  contra  predictos  cxirc  .  .  .  ". 
Theiner,  Monum.  Hungar.  II.  p.  298—299. 

®*  Lučio,  Memorie  de  Trau,  p.  451. 


313 

U  to  umre  ugarski  kralj  Ladislav  23.  studena  1457. ;  sliedeće 
godine  23.  siečnja  odabran  bi  ugarsko  hrvatskim  kraljem  mladjahni 
Ivan  Korvin,  sin  slavnoga  Ivana  Hunjada.  Upraviteljem  države 
postade  Mihajlo  Silagji,  ujak  mladomu  kralju.  Promjena  na  ugar- 
skom priestolu,  a  i  slab  odziv  kršćanskoga  svieta  nčiniše,  da  nije 
do  toliko  snovane  i  pripravljane  križarske  vojne  ni  došlo.  Medju- 
tim  ratovaše  kralj  Stjepan  sam  na  svoju  ruku  sa  Turci,  koji  su  u 
isto  doba  vodili  rat  u  Srbiji  sa  ^lihajlom  Silagjem.  Sljepan  Toma 
sa  svojim  sinom  zauze  doduše  početkom  g.  1458.  neka  mjesta  na 
medji  bosansko -srbskoj,^^  nu  napokon  uvidi,  da  nebi  mogao  dalje 
uspješno  vojevati  sa  carem  Muhamedom ;  zato  sklopi  s  njim  mir 
u  ožujku  ili  travnju  iste  godine  obećavši  mu  plaćati  danak  kano 
što  i  prije  rata.'^''  Već  u  svibnju  desili  su  se  u  Drinopolju  posla- 
nici kralja  Stjepana  Tome,  donesavši  caru  Muhamedu  9000  du- 
kata u  ime  danka. ^' 

Stjepan  Toma  bješe  se  i  s  toga  požurio  učiniti  mir  s  Turci,  jer 
mu  se  je  u  to  pružila  prilika,  da  zavlada  Srbijom.  Stari  despot 
Gjorgje  Branković,  s  kojim  se  je  Stjepan  Toma  još  g.  1455.  za 
Srebrenicu  otimao, ^^  umre  24.  prosinca  1456.  ostavivši  za  sobom 
udovu  Jerinu  i  tri  sina :  Lazara,  Grgura  i  Stjepana.  Despotom 
postade  sada  Lazar  Gjorgjević,  koji  je  Srbijom  vladao  do  20. 
siečnja  1458.  Za  njega  prestadoše  borbe  i  razmirice  s  Bosnom; 
pače  zajednička  pogibelj  od  Turaka  sdruži  'oba  susjedna  vladara 
u  savez.    Stjepan  Toma  sprijatelji  se  iskreno  sa  despotom  Lazarom 

*^  Nove  havemo,  come  mori  đespoto  Lazaro,  cussi  re  đe  Bossina  cum  hoste 
ando  la,  et  si  ha  preso  Srebarniza  et  altri  castelli  3  et  5,  dicti  Astanach 
e  quatro  Atonachevich,  li  quanti  hanno  zurati  esser  sotto  posti  alo  do- 
rainio  đe  Re  di  Bossinia,  li  quali  Rezbarnica  et  castelli  2  ha  reservato 
Re  per  se,  .  .  .  ,  et  quello  di  Sreberniza  chiamo  fiol  de  Re  ad  uno  con- 
vito  cum  altre  cose  donate  .  .  ,  Monumenta  Hungariae  extera  (Matyas 
kiraly  korabol  I.  p.  6), 

"^  Re  de  Bossina  ha  fatto  et  comfermato  la  pače  cum  el  Turcho,  danđoli 
el  tributo  orđenato  per  non  potcr  far  altro  .  .  .  Ibidem,  p.  18. 

^'  Diče  preterea  haver  veduto  in  Adrionopoli  ambassata  del  re  di  Bossina, 
guale  havea  portato  el  tributo  de  ducati  IX.  millia.  Ibidem,  p.  29. 

**  „I  pogibe  (1455.)  Petr'  Kovačević  pod  Srebrenicom  od  Dmitra  Radoevića 

maja  5.".  (Safaiik,  Para,  dfev.  pism.  p.  78).   „Eodem  anno  (1'155.)  Dmitar 

Radoovich  mactat  Petrum  Kovachovich  sub  Szreberniza".  (Arkiv  III,p. 

21).  O  vojvodi  Petru  Kovačeviću  vidi  listinu  kralja  Stjepana  Tome  od  g. 

1446.  (Miklošić,  Mon.  serb.  pag.  440j ;  a  o  Dmitru  Radojeviću  srbske  Ije- 

.     topise  u  Safafiku  (Pamatky,  p.  79). 


3U 

i  okaniv  se  svakoga  takmenja  nastojaše  sada,  kako  bi  ne  samo 
bosanske  prediele  i  zemlje  (Srebrenicu  ,  Zvonik  i  Usoru) ,  nego  i 
Srbiju  pribavio  svomu  rodu ,  ali  ne  ratom ,  nego  ženitbom.  Već 
bi  spomenuto,  da  je  kralj  Stjepan  Toma  imao  odrasla  sina  Stjepana, 
kojega  je  još  godine  1455.  žudio  što  sjajnije  oženiti,  nebi  li  tako 
podigao  ugled  svoje  poredice  i  laglje  odoljevao  dušmanom  svojim. 
Liepa  mu  se  zgoda  pruži  za  to  sada,  kada  je  u  Srbiji  vladao 
despot  Lazar,  koji  je  od  svoje  žene  Jelene  Paleogovke  imao  jedinicu 
kćer  Jelenu  (Jelaču).  Još  za  živa  Lazara  ugovorena  bi  ženitba 
bosanskoga  kraljevića  Stjepana  sa  despotovom  kćerju  Jelenom,  te 
je  kraljevića  Stjepana  imala  po  smrti  Lazarevoj  zapasti  ne  samo 
iztočna  Bosna,  nego  i  despotska  vlast  u  Srbiji. 

U  to  umre  Lazar  Gjorgjević,  prije  nego  li  je  kći  njegova  pošla 
za  kraljevića  Stjepana.  Za  Srbiju  se  otimaše  sada  više  takmaca: 
Stjepan,  brat  Lazarev,  zatim  jedan  nezakoniti  sin  drugoga  Lazareva 
brata  Grgura,  a  napokon  i  sam  turski  car  Muhamed.  Nu  proti 
svim  ovim  uspievaše  Stjepan  Toma  toli  sretno,  da  je  sa  sinom 
svojim  zauzeo  neke  gradove  despotove,  medju  njimi  Srebrenicu, 
koja  je  već  22.  veljače  1458.  bila  u  rukama  bosanskim.  Nu  domala 
spade  Smederevo  u  ruke  Grgureva  sina,  a  na  to  se  poboja  kralj 
Toma,  da  mu  sin  nebi  dobio  Srbije,  te  odluči  opozvati  zadatu  rieč 
i  potražiti  drugu  ženu  za  svoga  sina.^^  U  to  ime  pošalje  svoga 
vjernoga  službenika  Nikolu  Trogiranina  u  Milan,  da  u  vojvode 
Franje  Sforze  zatraži  njegovu  kćer  za  bosanskoga  kr-aljevića.  Bo- 
sanski poslanik  primljen  bi  na  milanskom  dvoru  liepo  i  molba  bi 
mu  rado  uslišana.  Nu  dok  je  Nikola  Trogiranin  putovao  u  Italiju 
i  natrag,  promieniše  se  okolnosti,  te  kralj  Stjepan  Toma  približi 
se  opet  srbskoj  despotkinji.  Pače  dne  14.  listopada  1458.  izdade 
on  u  Zepču  povelju  logotetu  Stjepanu  Ratkoviću,  po  kojoj  se  može 
suditi,  da  je  tada  sa  majkom  despotkinjom  bio  posve  sporazuman. 
U  toj  se  povelji  Stjepan  Toma  hvali  „i  jegože  izvoli  bog  po  nas 
gospodo  vati  u  srbskom  'gospoctvu  i  u  rusagu  kraljevstva  bosan- 
skoga", te  podieljuje  logotetu  Ratkoviću  zemalja  u  pravoj  Srbiji, 
i  to  u  vlasti  lepeničkoj,  boračkoj,  ostrvičkoj,  nikudimskoj ,  smede- 
revskoj,  u  Mačvi  i  drugih   krajevih.^^   Malo    zatim   krenu    Stjepan; 

^^  U  jednom  izvještaju  od  21.  travnja  1458.  čita  se  ovo  :  „  .  .  .  per  questaS 
cason  non  credo  se  fara  le  noće  del  fiol  de  Be  Bossina  in  la  fiola  delj 
despoto  Lazaro".  Mon.  Hung.  Matyas  kiraly  korabol  I.,  p.  18. 

^°  Bad  jugosl.  akadem.  I.  p.  15G — 158.  Tuj  se  još   čita:    „i   šta  bog  nedaj, 


315 

Toma  sa  svojim  sinom  u  Ugarsku,  gdje  je  početkom  prosinca  kralj 
Matija  Korvin  ii  gradu  Segedinu  saborovao  sa  ugarskimi  stališi.  ^^ 
Na  ovom  saboru  imenuje  kralj  Matija  Korvin  uz  privolu  Srbalja 
kraljevića  bosanskoga  Stjepana  despotom  srbskim,  podielivši  mu 
svu  Srbiju  u  koliko  nije  bila  u  turskoj  vlasti,a  uza  to  i  sva  imanja 
i  posjede  dosadanjih   despota  u  Ugarskoj. 

Ovako  se  sjedini  koncem  g.  1458.  velik  dio  podunavske  Srbije 
sa  državom  bosanskom,  a  vlast  kralja  Stjepana  Tome  protegnu 
se  sve  do  Smedereva  i  rieke  Morave.  Sliedeće  godino  1459.  dne 
1.  travnja  oženi  kraljević  i  despot  Stjepan  Tomašević  svoju  za 
ručnicu  Jelenu.  Stari  otac  njegov  Stjepan  Toma  dojavi  malo  za- 
tim 1.  svibnja  tu  veliku  sreću  svoju  i  svoga  sina  prijatelju  svomu 
milanskomu  vojvodi  Franji  Sforzi,  moleći  ga  uza  to,  da  mu  oprosti, 
što  odustaje  ovim  od  nedavno  ugovorene  ženitbe  svoga  sina  sa  nje- 
govom kćerju.  ^^ 

Pad  Smedereva  (1459)  i  razpre  Stjepana  Tome  sa  ugarskim 
kraljem  Matijom  Korvinom.  Stjepan  Toma  nebijaše  mnogo  tim 
dobio,  što  je  sin  njegov  postao  despotom  srbskim.  Ako  mu  je 
naime  već  dosele  bilo  težko  braniti  samu  Bosnu  od  cara  Muha- 
meda II.,  koje  li  mu  tek  brige  zadavaše  sada  obrana  Srbije,  a 
napose  važnoga  grada  Smedereva,  za  kojim  je  car  Muhamed  čeznuo. 
Nije  zato  neistinito,  što  srbski  Ijetopisac  Mihajlo  iz  Ostrvice  kaže, 

te  bismo  nemogli  osloboditi  srbskoga  gospodstva,  i  došao  bi  k  nam  u  naš 
(bosanski)  rusag  logotet  Stjepan  .  .  .  ". 

®^  jjCum  itaque  fidelis  noster,  dominus  Stephanus  Thomas,  rex  Bozne,  non 
solum  in  facto  metarum  verum   in   alcioribus   rebus   regni   ad    civitatem 

nostram  Zegediensem  in  proximo  ad   nos   venturus    est ".    Zatim  : 

„Scripseramus  pridem  fidelitati  vestre,  ut,  quia  rex   Bosne    ad    civitatem 

nostram  Zegediensem  in  proximo  ad  nos  venturus  esset ".  Listovi 

kralja  Matije  Korvina  od  15.  i  29.  studena  g.  1458.  Katona,  Historia  cri- 
tica,  XIV.  p.  166  i  168. 

^^  Nunc  itaque  vesfcram  praefatam  serenitatem  certiorem  facimas,  quod  pri- 
dem illustris  Stephanus  filiiis  noster  carissimus,  in  octava  Paschae  Do- 
mini  nccepit  in  uxorem  filiam  praefati  quondam  despoti  Lazari,  et  totnm 
eius  dominium  in  Hungaria  et  Rascia,  quod  Turci  nondum  occupaverant, 
obtinuit,  Despotusque  factus  est  per  ser.  dominum  regem  Hungarie  loco 
eiusdem  sui  soceri  Lazari  Despoti  concordi  voluntate  omnium  Rasciano- 
rum  .  .  .  Mon.  Hung.  (Matyas  kiraly  korabol  I.  p.  49 — 50.  —  „Udade 
(1459.)  despotica  d'šćer'  svoju  Jelenu  za  kneza  Stefana,  sina  Tomaševa 
kralja  bos'n'skaago  .  .  .  ".  „Prijet  že  nače'lstvo  srb'sko  zet'  Lazarev*  knez' 
Stefan'".  —  Safarik,  Pam.  drev.  pism.  Jihosl.  p.  80. 


316 


da  je   bosanski    kralj    dobivši    Smederevo  i  druge   gradove    srbske 
„vrlo   slabo    gledao    ovu   stvar,    zato    što  se  je  bojao   od   turskoga 


cara."®^ 


Muhamed  IT.  spremaše  se  g.  1459.  u  istinu,  da  Smederevo  i 
Srbiju  sasvim  osvoji ,  a  uza  to  kazni  i  kralja  Stjepana  Tomaša. 
Ovaj  je  dobro  znao  što  mu  prieti,  te  se  je  zato  još  u  svibnju 
1458.  obratio  na  Mletke  za  pomoć, ^"^  a  uz  to  zamolio  i  novoga 
papu  Pija  II.,  da  proglasi  križarsku  vojnu.  Pijo  II.  zaista  zado 
volji  molbi  njegovoj ,  te  pismom  od  9  svibnja  1459.  naloži  fra- 
njevcu Marijanu ,  da  ide  umah  sa  sakupljenimi  križari  u  Bosnu 
kralju  Stjepanu  Tomi,  koji  je  već  u  to  doba  težkom  mukom  od- 
bijao navale  turske,  i  da  mu  bude  u  svem  na  ruku,  samo  da  nebi 
kraljevstvo  njegovo  spalo  u  ruke  nevjernika  ^^  U  isto  doba  pozi- 
vaše papa  evropske  vladare  na  obći  zbor  u  Mantovu,  da  se  tamo 
sjedine  proti  svedjer  napredujućemu  Turčinu.  Nu  prije  nrgo  li  je 
što  odlučio  zbor  u  Mantovi,  izvede  Muhamed  II.  svoju  odluku, 
dočim  ga  ostavljeni  i  slabo  pomagani  kralj  bosanski  nije  mogao 
zapriečiti. 

Od  svih  gradova  srbskih,  kojimi  vladaše  despot  Stjepan  Toma- 
šević,  bijaše  najvažnije  Smederevo  kod  ušća  Morave  u  Dunav.  Nu 
žitelji  ovoga  grada  nebijahu  nimalo  skloni  novomii  despotu,  premda 
je  sam  u  njem  bivao  i  tvrdjavu  tamošnju  branio.  Smederevci  ne- 
mogahu  naime  zaboraviti,  što  je  punica  novoga  despota  njihova 
ljubimca  Mihajla  Abogovića,  kojemu  bjehu  povjerili  upravu  grada, 
nedavno  bila  zarobila  i  okovana  poslala  u  Ugarsku,  te  se  zatim 
podala  zaštiti  kralja  Matije  Korvina,  koji  bješe  na  to  imenovao 
despotom  bosanskoga  kraljevića.^®  Smederevci  smatrahu  novoga 
despota,  koji  bijnše  revan  katolik,  ugarskim  nametnikom,  te  sno- 
vahu jedino  o  tom,  kako  bi  se  od  njega  odmetnuli.  Kada  se  je 
dakle  u  lipnju  1459.  car  Muhamed  II.  približavao  sa  svojom  voj- 
skom gradu  Smederevu,  žitelji  gradski  pohitiše  mu  u  susret  te  mu 

^^  Glava  XXIX.  p.  121. 

®^  Monum.  Hung.  (Matyas  kiraly  korabol,  I.  p.  31. 

®^  Cum  per  litteras  carissimi  in  Christo  filii  nostri  Stephani  Thomae  regis 
Bosne  illustris  nuper  ad  nos  transmissas  intcllexerimiis,  quanto  in  peri- 
culo  constitutum  sit  regnum  eiios  propter  immincntem  7\trcAorwm  ferociam, 
regnum  ipsum  guotidie  invadentium  et  illuđ  occipare  totis  conatibus  ini- 
tentium  .  .  .  ".  Theiner,  Monumenta  Hung.  II.  p.  327. 

**  Laonici  Chalcoconđylae  lib.  IX   p.  459. 


il 


317 

predaše  ključe  svoga  grada  (20.  lipnja).  Muhamed  na  to  zarobi 
posadu  gradsku,  a  despot  Tomašević  bi  sa  punicom  svojom  pri- 
siljen, da  ugovara  s  dobitnikom,  koji  ga  na  to  pusti  slobodna  za- 
jedno sa  punicom  mu  Jelenom.^'  Umali  iza  pada  Smedereva  za- 
uze  Muhamed  i  druge  gradove  srbske  i  pretvori  svu  Srbiju  u 
turski  pašaluk. 

Pad  Smedereva  uzbuni  Evropu,  kao  što  nekoč  propast  Cari- 
grada. Mnogi  su  biedili  bosanskoga  kralja  Stjepana  Tomu  i  sina 
mu  Stjepana  Tomaševića,  da  su  za  novac  izdali  taj  grad  Turkom.^® 
Kralj  Matija  Korvin  silnim  gnievom  planu  na  bosanskoga  kralja, 
te  ga  kod  pape  Pija  II.  težko  obiedi  kao  izdajicu  kršćanstva,  a 
ujedno  sam  uze  sada  silno  revnovati  proti  Stjepanu  Tomi.  Papa 
vjerovaše  riečim  ugai*skoga  kralja,  te  osudjivaše  Stjepana  Tomu 
oštrimi  rieči,  smatrajući  ga  glavnim  povodnikom  nesreći,  što  bješe  w 
padom  Smedereva  kršćanstvo  stigla  Nu  još  i  s  drugih  stvari  obie-  h^j,^,^^ 
diše  ubogoga  Stjepana  Tomu.  Nešto  poslie  pada  Smedereva  za- 
vadi se  sa  hercegom  Stjepanom,  svojim  tastom  i  neharnim  pod-  I  /^J 
ložnikom,  za  hrvatski  grad  Zazvinu^  koji  bijaše  nekoč  bana  Petra 
Talovića,  a  sada  se  zanj  otimahu  Poljičani,  bosanski  kralj  i  her- 
ceg Stjepan.  Herceg  Stjepan  nehtjede  kralju  predati  Zazvine  iz- 
javivši mletačkoj  obćini,  da  bi  ju  volio  izručiti  Turkom,  nego  li 
svomu  kralju,^ ^  nu  uprkos  tome  bi  Stjepan  Toma  opadnut  kod 
pape  Pija  II.,  „da  se  je  prekinuvši  mir  sa  hercegom  pridružio 
Turkom  i  doveo  ih  u  zemlju  njegovu",  i  da  nastoji  još,  „da  grad 
Zazvina,  koji  pripada  hercegu,  spadne  u  turske  ruke!"^°^  Na  to- 
like osvade  naloži  papa  Pijo  II.  iz  Mantue  18.  siečnja  1460. 
svomu  poslaniku ,  hvarskomu  biskupu  Tomi,  da  sve  točno  iztraži, 
i  pronadje  li  Stjepana  Tomu  krivcem,  da  ga  kazni  crkvenim  pro- 
kletstvom. 

"  Ibidem,  p.  460. 

^^  Suvremeni  Gobelinus  piše:  „E-asciani  per  id  temporis  Turcarum  impetum 
aegre  ferebant,  ob  quam  rem  passus  est  Hungariae  rex,  ut  Senderoviam, 
oppidum  apprime  muuitum  et  ad  ripam  Danubii  situm,  Stephani  (Tho- 
mae)  filius  defendendum  susciperet,  qui  paucis  post  mensibus,  quam  in- 
tromissus  est,  accersitis  Turcis  magno  auri  i^ondere  venum  dedit,  quae  res 
non  minus  Hungarorum  animos  fregit,  quam  perdita  olim  Constantino- 
polis".  Engel,  Geschichte  von  Servien  und  Bosnien,  p.  415. 

^^  Vidi  odgovor  mletačkoga  vieća  od  3.    rujna   1459.   Mon.   Hung.   (Mdtyds 
kirali  korab61  I.  p.  63). 
^°*'  .ut  castrum  Ciasinae,   quod    ad   đictum    ducem    spectare    dignoscitur,    in 
Turcarum  potestatem  deveniat".  Katona,  Histor.  crit.  XIV.  p.  341. 


318 

Toli  nemilo  opadnut  i  obiedjen  smatraše  si  Stjepan  Toma  za 
svoju  dužnost,  rimskoga  papu  uvjeriti  o  svojoj  nedužnosti  i  pra- 
vovjerju. Pošalje  zato  svoje  poslanike  predanj,  koji  papi  razlagahu 
i  dokazivahu,  da  je  Smederevo  palo  u  turske  ruke  od  nužde,  a  ne 
voljom  bosanskoga  kralja,  koji  je  pravovjeran  katolik,  te  revno 
progoni  patarene  u  svojoj  zemlji.  Ujedno  zamoliše  papu  u  ime 
svoga  kralja,  da  imenuje  za  Bosnu  biskupe,  i  da  onamo  pošalje 
svoga  poslanika,  koji  bi  dobro  promotrio  djela  kraljeva,  a  uz  to  i 
proučio  molbe  njegove. ^^^  Papa  nije  poslanikom  izprva  ni  -vjerovao, 
nego  ih  je  oštro  korio,  što  njihov  kralj  šuruje  i  ugovara  sa  Turci  ;-^^^ 
nu  malo  zatim,  upućen  po  svoj  prilici  izvješćem  svoga  poslanika, 
hvarskoga  biskupa  Tome,  kano  da  je  uvidio,  kolika  li  se  je  kri- 
vica učinila  Stjepanu  Tomi,  koji  bi  ni  kriv  ni  dužan  žigosan  s 
najcrnijega  izdajstva. 

Matiji  Korvinu,  koji  je  kralja  Stjepana  Tomu  bio  najteže  opad- 
nuo  pred  papom,  nebijaše  nimalo  milo,  kada  su  bosanski  poslanici 
pošli  do  pape  Pija  II.  On  je  znao,  da  će  oni  lahko  opravdati 
svoga  gospodara;  pa  nemogući  više  papu  zavat^ivati,  uze  mu  spo- 
čitavati, što  prima  poslanike,  koji  su  došli  moliti  krunu  za  svoga 
kralja  i  posebne  biskupe  za  zemlju  bosansku.  ^^^  Papa  Pijo  II. 
uvjeravaše  na  to  pismom  od  7.  hpnja  Matiju  Korvina,  da  posla- 
nici bosanski  ovaj  put  nisu  o  kruni  ni  rieči  spomenuli,  neg(  da  su 
samo  svoga  kralja  opravdavali  i  molili  biskupe  za  Bosnu.  „Mi  nismo, 
dragi  sinko",  tako  piše  papa  ugarskomu  kralju,  „toli  nevjesti  ovim 
stvarim,  a  niti  prebrzi  u  dielenju  milosti,  da  nebi  shvaćali,  što  bi 
od  takova  podieljenja  (krune)  uzsliediti  moglo.  Znamo  takodjer, 
što  li  je  kralj  Toma  proti  tebi  učinio  i  proti  obćoj  kršćanskoj 
stvari  sagriešio.   Sjećamo  se  takodjer,  da  su  (bosanski    kralj  i)    istu 

^^^  conati  sunt  (oratores)  regis  calumniam  excusare,  asserentes,  que  de  Zen- 
dicio  acciderunt,  necessitatis  fiilsse  non  voluntatls  .  .  .  ".  Pismo  pape  Pija 
II.  od  7.  lipnja  1460.  Theiner,  Mon.  Hung.  II    p.  358. 

'^'^^  Quum  ad  nos  venissent  sui  (regis)  oratores,  vehementer  eos  increpuimus 
pro  his,  quae  de  eo  iam  ferebantur,  satis  docentes,  quam  disciplitura  no- 
bis  esset  omnis  eius  cum  Turco  conventio.  Pismo  pape  Pija  II.  od  12. 
ožujka  1460.  Katona  XIV.  p.  344. 

^*^^  Papa  piše  Matiji  Korvinu  7.  lipnja:  „Timere  celsitudo  tua  videtur .  .  .ne 
propter  adventum  oratorum  Bosnensium  ad  concedendo  illi  regno  episcopos, 
dandamque  Thome  regi  coronam  faciles  aures  prebeamus,  credens  omnia 
hec  ad  velandam  proditionis  sue  infamiam  pertinere".  Theiner,  Monum. 
Hung.  II.  p    385. 


319 

krunu  od  predšastnika  naŠih  tražili,  ali  je  nikad  dobili  nisu ;  pa  i 
mi,  kad  bi  ju  im  kojim  povodom  podielili,  nebi  toga  učinili  bez 
časti  i  znanja  tvoga,  pošto  si  ti  pravo  na  nju  prisvajaš*. ^^*  Isti 
dan  pošalje  papa  pismo  svomu  poslaniku  u  Ugarskoj,  koji  mu 
bje?e  doglasio,  da  je  Matija  Korvin  uznemiren  s  dolazka  bosanskih 
poslanika,  te  mu  naloži,  da  kralja  umiri.  Nu  ujedno  mu  povjeri, 
da  ga  točno  obaviesti  o  stanju  stvari  i  da  hercega  Stjepana  sklone, 
da  neprima  u  svoju  oblast  patarena,  koje  bosanski  kralj  iz  svoje 
države  goni. '°^  Dok  je  ovako  Matija  Korvin  svom  žestinom  biesnio 
proti  Stjepanu  Tomi,  a  uz  to  nemareć  za  južne  česti  svoje  države 
vodio  rat  sa  njemačkim  carem  Fridrikom  III.;  bosanski  je  kralj 
provodio  gorke  dane,  izvrgnut  nasrtajem  cara  Muhameda  II.  U 
travnju  dodje  u  Bosnu  turski  paša  Hasan  i  prisili  kralja,  te  je 
Turkom  morao  dozvoliti,  da  kroz  njegovu  zemlju  provaljuju  preko 
Save  u  vukovsku  i  sriemsku  županiju. '^^  Početkom  studenoga  bi- 
jahu poslanici  Stjepana  Tome  u  Mletcih  i  razlagahu  vieću,  kako 
kraljestvu  i  kralju  bosanskomu,  pravovjernomu  kršćaninu  prieti 
pogibelj  od  Turaka.  Poslanici  nudjahu  mletačkoj  obćini,  da  uzme 
kraljevstvo  bosansko  u  svoje  ruke,  a  kralj  da  će  ih  pomagati  u 
obrani  svoje  domovine.  Ako  pako  nebi  obćina  tomu  privolila,  neka 
mu  dade  barem  dovoljno  vojske  i  oružja,  da  si  očuva  djedovinu. 
I  herceg  Stjepan  bijaše  u  taj  čas  u  velikoj  nevolji.  On  uvidi  bolan, 
da  gaje  Turčin  samo  tako  dugo  štitio,  dok  mu  se  je  svidjelo; 
a  sad  da  mu  smiera  oteti  vladanje.  Još  u  veljači  1460.  razlagaše 
obsežno  mletačkoj  obćini  veliku  pogibelj,  što  no  prieti  vlasti  nje- 
govoj od  Turaka;  a  ova  mu  dozvoli,  da  slobodno  podje  sa  poro- 
dicom i  imanjem  svojim  na  otok  Hvar,  kada  bi  mu  se  koja  ne- 
sreća zgodila. '^^  Već  ovom  prilikom  svjetovahu  Mletčani  hercega 
Stjepana,  da  se  izmiri  sa  kraljem  bosanskim,  gospodarom  svojim; 
a  svoju  želju  obnoviše  i  10.  studenoga  pred  bosanskimi  poslanici, 
uvjeravajući  ih,  da  bi  sloga  kralja  i  hercega  bila  u  to  ozbiljno 
doba  spas  njihovim  državam.  ^*^®  Kraljevstva  bosanskoga  nehtjedoše 

i"^*  Theiner,  Mon.  Hung.  II.  p.  358. 

1"^  Ibidem,  p.  358—359. 

^^^  Mon.  Hung.  (Matyas  kiraly  korabćl  I.  p.  78). 

^"'  Ibidem,  p.   67—73. 

^^^  Cum  intellexerimus  inter  ipsum  regem  et  illustrissimum  ducem  Sfcepha- 
num  esse  certam  dissensionem,  libenter  cuperemus,  quod  inter  ipsos  do- 
minos  esset  bona  concordia,  que  non  est  dubium,  multum  conferret  bone 
conservat.'oni  statuum  suorum.  Ibidem,  p.  82. 


320 

medjutim  preuzeti,  nego  izjaviše,  da  se  nadaju,  da  će  ga  kralj 
božjom  pomoći  i  svojom  mudrosti  poput  svojih  predšastnika  sretno 
održati.  1^^ 

Sniit  Stjepana  Tome ;  vjerski  odnosaji  za  njegova  vladc^a.  Od 
polovice  g.  1460.  bijaše  u  Hrvatskoj  banom  Pavao  Sperančić.  On 
suzbijaše  svagdje  i  svakom  prilikom  mletačku  vlast ;  a  zauzev  tvrdi 
grad  Klis  nastojaše,  da  podigne  ugled  i  moć  svoje  banovine.  Ni 
sa  bosanskim  kraljem  nije  se  najbolje  pazio.  Ovaj  za'o  u  studenu 
1460.  doglasi  Mletčanom,  kolik  im  je  ban  Pavao  Sperančić  pro- 
tivnik i  što  li  sve  snuje  proti  njihovoj  obćini.^^*^ 

U  polovici  g.  1461.  ratovaše  Stjepan  Toma  sa  banom  Pavlom 
Sperančićem  i  hrvatskimi  knezovi.  Sred  te  borbe  zaglavi  dne  10. 
srpnja.  Već  20.  kolovoza  1461.  znalo  se  je  u  Mletcih  za  njegovu 
smrt,  jer  je  ovoga  dana  mletačko  vieće  odabralo  poslanika,  da 
podje  čestitati  sinu  i  nasljedniku  njegovu  Stjepanu  Tomaševiću, 
koji  bi  uzvišen  na  kraljevski  priestol.^^^ 

0  borbi  sa  Hrvati  i  o  smrti  kralja  Stjepana  Tome  pripovieda  hrvatski 
Ijetopisac  Ivan  Tomašić  ovako:  „Godine  1461.  dne  10.  srpnja  umoren 
bi  kralj  bosanski  Toma  pod  gradom  Orihovicom  na  izvoru  rieke  Une  u 
Hrvatskoj.  Ovoga  kralja  rodjakinja  (strina?)  bijaše  neka  gospoja  Marga- 
rita  od  Orihovice,  koju  su  dosele  mnogo  uznemirivali  Hrvati  i  knezovi 
Kurjakovići.  Ona  pako  podje  do  kralja  Tome  moleći  ga,  da  ju  oslobodi 
njezinih  neprijatelja.  Kralj  sakupi  jaku  vojsku,  te  sina  (Stjepana)  i  brata 
(Radivoja)  pošalje  u  Hrvatsku  u  pomoć  spomenutoj  gospoji.  Nu  došavši 
ovi  onamo  nisu  ništa  radili,  već  dan  na  dan  vojsku  gubili.  Ouvši  to  kralj 
Toma  sam  ode  u  Hrvatsku  pod  Orihovicu,  te  izgrdi  brata  i  sina.  Bratu 
reče:  „Nisi  za  drugo,  nego  da  krmke  paseš"  ;  a  sinu:  „Kupit  ću  ti  plug, 
da  oreš".  Ovim  se  to  dade  na  žao,  te  još  iste  noći  pogubiše  kralja. 
Sahraniše  ga  u  Jajcu  kod  franjevaca,  te  još  isti  dan  odabran  bi  sin  mu 
(Stjepan  Tomašević)  za  kralja.  Domala  začuje  za  nasilnu  smrt  kralja 
Tome  turski  car  Muhamed  II.,  pa  pošto  mu  je  bio  pobratim,  digne  vojsku, 
da  osveti  smrt  njegovu,  te  opustoši  varoši  i  gradove  bosanske". ^^^ 

Stjepan  Toma  ostavi  za  sobom  udovu  Katarinu  i  troje  djece: 
Stjepana  Tomaševića  od  prve  žene  Vojače,  a  Sigismunda  i  Kata- 
rinu od  druge  žene.  Stjepan  je  Toma  kroz  sve  vrieme  vladanja 
svoga  iskreno  prianjao  uz  vjeru  katoličku,    čim  bješe  jednom  pri- 

i°9  Ibidem,  p.  80—81. 

^^^^  (oratores  regis  Bossine)  declaraverunt  nobis  pravum  animum  et  pessimam 

dispositionem  comitis  Pauli  Spernaich  (Sperancich)  contra  nos  .  .  .  Ibid., 

pag.  80. 
*»i  Ibidem,  p.  85 
*^^  Arkiv  za  pov.  jugosl    IX.  p.  17. 


321 

gi'lio  rimski  zakon.  Prem(5a  su  ga  protivnici  bieđili  s  nestalnosti  i 
vjerolomstva,  ipak  je  vazda  revnovao  proti  patarenom,  kadgod  bi 
mu  to  samo  okolnosti  dopuštale.  I  turskoj  sili  otimaše  se,  koliko 
bi  mogao ;  nu  nalazeći  slabe  podpore  u  kršćanskoj  Evropi  nemo- 
gaše  se  Turčinu  odhrvati.  Rimske  pape  i  ugarski  kralji  tražili  su 
neprestance  od  njega,  da  zatire  patarene  i  vodi  boj  sa  Turčinom; 
ali  nisu  htjeli  uvažiti,  da  je  Bosna  preslaba,  da  bez  izdašne  vanjske 
pripomoći  zatre  i  domaće  odpornike  i  vanjskoga  neprijatelja,  ko- 
jemu bjehu  podlegle  i  veće  države  od  kraljevstva  bosanskoga.  Da 
je  Stjepan  Toma  iskreno  pristajao  uz  rimsku  crkvu ,  posvjedočio 
je  i  pred  smrt  svoju,  poslavši  u  Rim  sa  biskupom  ninskim  Bozom 
tri  patarenska  velmože :  Jurja  Kučinića,  Stojsava  Tvrtkovića  i  Ra- 
dovana Vienčinića,  da  ih  sam  papa  odvrati  od  njihove  vjere.  Do- 
mala  ostaviše  ovi  velmože  patarensku  vjeru  i  prigrliše  katoličku, 
te  ih  zato  papa  Pijo  II.  pismom  od  2.  kolovoza  1461.  prime  u 
zaštitu  rimske  stolice,  preporučiv  ih  uza  to  kralju  Stjepanu  Tomi, 
da  im  bude  zaštitnik  i  branitelj .  ^  ^  ^  Nu  kad  se  velmože  domu  po- 
vratiše,  nenadjoše  više  kralja  živa;  on  bješe  već  izdahnuo  pod  zi- 
dinami  hrvatskoga  grada. 


113    ri 


Theiner,  Mon.  Hung.  II.  p.  363. 


21 


XIII.  Stjepan  Tomašević  i  propast  kraljevstva 
bosanskoga.  (1461 — 1463.) 

Stjepan  Tomašević  šalje  poslanike  papi  Piju  II.,  koji  razlazu  tužno 
stanje  države  njegove  i  mole  zanj  kraljevsku  krunu.  —  U  isto  doba  iz- 
miri se  kralj  sa  maćehom,  svojom,  kraljicom  Katarinom^  i  otcem  joj 
hercegom  Stjepa7iom  Vukćićem.  —  Krunisanje  kralja  Stjepana  To- 
?naševića  u  Jajcu  (studena  1461.)  u  prisiiću  papinskih  poslanika  i 
svih  skoro  vehnoža  kraljevstva  bosanskoga.  —  Papa  Pijo  II.  na- 
stoji, da  izmiri  Stjepana  Tomaševića  sa  kraljem  Matijom  Korvinom  ; 
bosanski  kralj  uzkraćuje  na  to  turskomu  caru  Muhamedu  II  do- 
sadanji  danak.  —  Početkom  proljeća  1463.  sprema  Muhamed  II. 
veliku  vojsku  i  udara  na  Bosnu  ;  posij ed^iji  dani  bosanskoga  kra- 
Ijevstva  (19.  svibnja  do  10.  lipnja  1463.). 

Stjepan  Toma  ostavi  svomu  sinu  kraljevstvo  bosansko  vreba- 
jućim  neprijateljem  izvrgnuto  i  nutarnjimi  borbami  raztrovano.  Na 
sjeveru  prietio  mu  je  kralj  Matija  Korvin,  nemogući  oprostiti  kralju 
ni  kraljeviću,  što  se  bjehu  s  turskim  carem  izmirili;  na  zapadu 
grozio  mu  se  je  hrvatski  ban  Pavao  Sperančić,  a  na  iztoku  bio 
mu  je  susjedom  turski  car  Muhamed  II.,  koji  je  samo  zgodan  čas 
izčekivao,  da  Bosnu  pretvori  u  turski  pašaluk.  K  tomu  bijaše  i 
razdora  u  samom  kraljevstvu;  herceg  Stjepan  nebješe  se  još  sve 
dosele  s  kraljem  izmirio,  a  mnogobrojni  javni  i  pritajeni  patareni 
vapijahu  za  osvetom  i  pomoći,  došla  ma  s  koje  strane. 

Novomu  kralju  bosanskomu,  čim  se  bješe  priestola  otčeva  do- 
mogao, bijaše  najpreča  briga,  da  vrati  kraljevstvu  mir  i  sigurnost 
od  vanjskih  dušmana.  Obrati  se  zato  rimskomu  papi  Piju  II , 
koji  je  već  otcu  njegovu  bio  vratio  milost  i  ljubav  svoju,  te  mu 
odkrije  svoje  rane  i  boli.  Poslanici  bosanski,  došavši  pred  papu, 
govorahu  mu  u  ime  svoga  kralja  ovako:  „Bosanski  kralj,  tvoj  sin, 
sveti  otče,    posla  nas  k  tebi  i  zapovjedi  nam    ovo  u  njegovo   ime 


reci:  obaviešten  sam,  da  turski  car  Muhamed  misli  dojdućega  ljeta 
vojskom  na  me  udariti  i  da  je  već  vojsku  i  topove  pripravio.  To- 
likoj sili  nemogu  ja  sam  odoljeti;  stoga  zamolih  Ugre  i  MetČane 
i  Jurja  (Kastriotu)  Arbanasa,  da  mi  u  pomoć  priteku.  Ovo  isto 
molim  i  tebe;  ja  netražim  zlatnih  gora;  ali  bih  rado,  da  moji  ne- 
prijatelji i  zemljaci  znadu,  da  mi  neće  uzmanjkati  tvoja  priklonost. 
Ako  doznaju  Bošnjaci,  da  neću  sam  samcat  biti  u  ratu,  hrabrije 
će  vojevati ;  a  niti  će  se  Turci  osmjeliti  na  moje  zemlje  napasti, 
pošto  su  ulazi  u  nje  veoma  težki  i  gradovi  na  mnogih  mjestih 
skoro  nepredobivi.  Tvoj  predšastnik  Eugenije  ponudio  je  momu 
otcu  krunu  i  htjeo  je  podići  u  Bosni  biskupske  crkve.  Otac  se 
ustručavaše,  da  neizazove  proti  sebi  mržnje  Turaka;  bijaše  bo  nov 
kršćanin,  niti  je  još  bio  izagnao  manikeja  (patarena)  iz  kraljevstva. 
Ja  sam  pako  kao  diete  kršten  bio,  i  učio  latinsku  knjigu  i  čvrsto 
prihvatio  kršćansku  vjeru,  pa  se  neplašim,  čega  se  je  otac  bojao. 
S  toga  želim,  da  mi  krunu  pošalješ  i  sv.  biskupe ;  što  će  biti  znak, 
da  me  nećeš  ostaviti,  ako  bi  rat  nastao.  Od  tebe  krunjen  donieti 
ću  pouzdanje  podanikom,  strah  neprijateljem.  Za  života  moga  otca 
bio  si  naložio,  da  mu  se  pošalje  oružje,  sakupljeno  za  križarsku 
vojsku  a  bivše  u  Dalmaciji  u  mletačkoj  ruci;  ah  to  nije  mletač- 
komu vieću  po  volji  bilo ;  zapovjedi,  da  se  sada  meni  pošalje.  Sada 
ćeš  valjda  naći  više  odziva,  pošto  i  Mletčani  drugačije  misle,  i  na- 
kaniše,  kako  se  govori,  rat  Turčinu  naviestiti.  Jošte  molim,  da 
izašalješ  poslanika  takodjer  u  Ugarsku,  koji  će  moju  stvar  kralju 
preporučiti  i  nagovoriti  ga,  da  sa  mnom  podje  na  vojnu.  Tim  se 
načinom  može  Bosna  spasiti,  inače  će  poginuti.  Turci  su  u  mojoj 
kraljevini  sazidali  nekoliko  tvrdjava  i  Ijubezni  se  prema  seljakom 
pokazuju ;  obećavaju,  da  će  svaki  od  njih  biti  slobodan,  koji  k 
njim  odpadne-  Prost  um  seljaka  nerazumije  prevare,  te  misli,  da 
će  ona  sloboda  vazda  trajati.  Lahko  da  će  puk,  ovim  varanjem 
zaveden  od  mene  odpasti,  ako  nevidi,  da  sstm  tvojom  vlašću  oja- 
čan; ni  vlastela  nisu  se  dugo  održala  n  svojih  građo vih,  ostavljena 
od  seljaka.  Kada  bi  Muhamed  samo  moju  kraljevinu  tražio,  te 
nebi  htjeo  dalje  proći;  onda  bi  se  mogao  sudbini  prepustiti,  niti 
bi  trebalo  uzbuniti  ostalo  kršćanstvo  radi  moje  obrane.  Ali  neza- 
sitljivo  gospodoljubje  neima  granica;  poslie  mene  napasti  će  na 
Ugarsku  i  Dalmaciju  podčinjenu  Mletčanom,  i  preko  Kranjske  i 
Istre  tražit  će  Italiju,  koju  želi  svladati.  I  o  Rimu  često  govori, 
te  mu  ovamo  srce  čezne.   Ako  on  nemarom   kršćana   moju  kralje- 


324 

vinu  osvoji,  naći  će  najprikladniju  zemlju  i  najzgodnija  mjesta,  da 
si  izpuni  želju.  Ja  prvi  očekuj  em  nepogodu ;  a  za  menom  će  Ugri 
i  Mletčani  i  ostali  narodi  okusiti  svoju  sudbinu.  Ovako  mi^li  ne- 
prijatelj ;  ovo  što  izkusih,  tebi  obznanjujem,  da  nebi  jednom  rekao, 
da  nije  bilo  prijavljeno ;  i  mene  nemarnošću  obiedio.  Moj  je  otac 
tvomu  predšastniku  Nikoli  i  Mletčanom  udes  Carigrada  proricao ; 
kršćanstvo  je  na  svoju  veliku  štetu  izgubilo  carski  grad,  stolicu 
patrijaršije  i  stup  Grčke.  Sada  ja  o  sebi  proričem,  ako  mi  vje- 
rujete i  pomognete,  spasit  ću  se;  inače  ću  propasti  i  sa  mnom 
drugi.  Ovo  ti  Stjepan  doglasuje;  ti,  koji  si  otac  kršćanstva,  podaj 
savjet  i  pomoć". ^ 

Papa  Pijo  II.,  već  prije  uvjeren  o  pravovjerju  bosanskoga  kralja, 
pomno  je  negdje  slušao  govor  poslanika  njegovih.  On,  koji  je  sav 
svoj  viek  sproveo  smišljajući  i  izvodeći  osnove  proti  Turčinu  i 
shvaćao  znamenitost  Bosne  za  kršćanstvo,  rado  se  je  odazvao  mol- 
bam  Stjepana  Tomaševića,  pače  je  umah  poslao  svoje  poslanike  u 
Bosnu,  da  u  svem  kralja  pomažu  i  da  ga  u  ime  papino  ovjenčaju 
kraljevskim  viencem.  Za  boravka  poslanika  kod  pape  gledao  je 
kralj  Stjepan  Tomašević,  kako  da  se  kod  kod  kuće  sa  svimi  pro- 
tivnici svojimi  izmiri  i  da  učini  dobar  sklad  u  svoj  državi  svojoj. 
U  to  ime  naravna  se  najprije  sa  maćehom  svojom,  obudovljelom 
kraljicom  Katarinom,  s  kojom  se  nije  za  života  otčeva  najbolje 
pazio ;  on  ju  prime  za  pravu  majku  svoju,  a  ona  njega  za  sina 
svoga.  Iza  toga  nastojaše  ozbiljno,  kako  bi  se  sporazumio  i  sa 
otcem  njezinim,  hercegom  Stjepanom.  Ovaj  bijaše  u  taj  čas  za- 
pleten u  borbe  sa  hrvatskim  banom  Pavlom  Sperančićem,  s  kojim 
se  je  otimao  za  Klis,  i  sa  turskim  vojvodom  u  Srbiji,^  te  bijaše 
zato  ovaj  čas  mnogo  skloniji  miru,  nego  li  za  živa  Stjepana  Tome. 
I  tako  dodje  brzo  do  sporazumka  medju  kraljem  i  hercegom,  te 
već  malo  zatim  nalazimo  Stjepana  Vukčića  u  gradu  Bobovcu  uz 
kralja  Stjepana  Tomaševića.  Ovom  prilikom  potvrdi  kralj  Stjepan 

*  Suvremeni  Gobelinus  kod  Katoue,  Hist.  crit.  XIV.  p.  491—494  Hrvatski 
prevod  od  Eačkoga,  (Bogomili  i  Patareni  p.  168  —  170). 

^  Mon.  Hung.  (Matyas  kordbol  I.  p.  86.  i  88).  U  jednom  odgovoru  mle- 
tačkoga vieća  od  20.  kolovoza  hercegu  Stjepanu  čita  se  ovo :  Ad  partem 
tangentem  banum  Paulum  Croatie  dicimus :  quod  intelleximus ,  quantum 
excellentia  ducis  Stefani  fraternae  dići  nobis  fecit,  estque  rei  veritas,  quod 
idem  banus  est  homo  scandalosus  et  illius  conditionis,  quam  dominus 
suus  esserit,  quomodo  postquam  venit  in  Crovatiam,  nunquam  cessavit 
molestarc  et  inquietare  dominos  circumstantes  et  vicinos  suos  .  .  . 


I 


325 

svomu  stricu  knezu  Radivoju  „za  njegova  virna  i  prava  posluženja, 
koja  posluži  kruni  kraljevstva  našega",  sve  zemlje  i  gradove,  po- 
dieljene  mu  još  od  kralja  Tome,  poimence  grad  Komotin  u  Luci 
i  grad  Tešanj  na  Usori.  Dotičnu  povelju  potvrdi  sam  licrccg  Stjepan 
sa  svojimi  sinovi  i  braćom,  zatim  vojvoda  Petar  Pavlović  sin  Iva- 
nlša  Pavlovića,  vojvoda  Pavao  Klešić,  vojvoda  Ivaniš  Vlatko vić,  voj- 
voda Pavao  Cubretić  i  drugi.  ^ 

Iz  Bobovca  krenu  kralj  Stjepan  l'omašević  u  grad  Jajce,  oda- 
bravši  ga  glavnim  i  stolnim  gradom  kraljevstva  svoga,  pošto  je 
Bobovac  u  to  sve  više  bio  izvrgnut  navalam  turskim.  U  gradu 
Jajcu  sabiraliu  se  takodjer  vlastela  bosanska;  bijahu  tuj  ponaj- 
glavniji  velmože  iz  svili  prediela  bosanske  države ,  kao  vojvoda 
Petar  Pavlović ,  vojvoda  Tvrtko  Kovačević,  vojvoda  Petar  Klešić, 
vojvoda  Ivaniš  Vlatković,  vojvoda  Pavao  Cubretić,  vojvoda  Vukić 
Tihčinović ,  vojvoda  Ivan  Šantić ,  Vladisav  knez  Vuković ,  knez 
Marko  Dragišić  i  knez  Radoje  Vladimirić.  Herceg  Stjepan  Vukčić 
nemogaše  sam  glavom  doći ;  nu  zato  pošalje  u  Jajce  svoje  sinove 
Vladislava  i  Vlatka.  Malo  zatim  đodjoše  u  Bosnu  i  poslanici  pape 
Pija  II.,  a  na  to  bi  prvih  dana  mjeseca  studena  kralj  Stjepan 
Tomašević  u  prisu  ću  mnogih  velmoža  kraljevstva  i  poslanika  pa- 
pinskih ovjenčan  za    kralja    bosanskoga.*    Po    želji    novoga   kralja 

^  Bosanski  prijatelj,  I.  p.  21. 

^  O  krunisanju  kralja  Tomaševića  izvješćuje  sam  kralj  svoje  prijatelje 
Mletčane  koncem  mjeseca  studena.  „Ultimo  denotat  is  magnificus  ora- 
tor, serenissimum  dominum  regem  Bossine  prefatum  coronatum  fuisse 
de  regno  suo  predicto,  libero  omnium  suorum  principum  et  dominorum 
regni  ipsius  consensu,  maximoque  applausu  et  alacritate  .  .  ."  Mon. 
Hung.  (Matyas  korabol  I.  p.  97.)  Da  je  herceg  Stjepan  sporazuman  bio 
s  kraljem  i  poslao  na  krunisanje  svoga  sina,  ^azabire  se  iz  njegove  po- 
ruke Mletčanom  iza  obavljena  vjenčanja:  „Serenissimo  principe  et  excellsa 
signoria,  el  vestro  como  bon  fratello  Ducha  Stefano  di  Bossina  notifica 
a  quella,  chomo  da  puo  la  morte  del  re  da  Bossina  el  suo  figlio  Ste- 
phano  tolse  la  mia  figlia,  olim  moglier  del  re  praefato  passato  per  sua 
jiiadre,  possa  mando  da  mi  li  soi  ambassadori,  che  io  volesse  far  paxe 
con  lui,  io  iusta  la  bonta  haveva  verso  la  mia  figlia  li  fece  la  paxe  e  si 
li  manda  el  conte  Vilaticho  mio  figlio  conli  allri  haroni  pev  incoronarlo  . .  ". 
(Ibid.  p.  101).  Da  su  bili  prisutni  i  poslanici  papini,  razabire  se  iz  pisma 
kralja  Matije  Korvina  od  sliedeće  g.  14G2.  „At  ubi  vidit  (rex  Bossine) 
...a  sede  apostolica . . .  speciales  ad  se  legatos  mitti,  et  so  per  eos  non 
sine  graui  et  euidenti  regum  Hungariae  praeiudicio  coronari  et  ita  in 
regno  confirmari  ..."  Katona,  Hist.  crit,  XIV.  p.  498. 


326 

proglasi  na  to  papa  Pijo  II.  7.  studenoga  1461.  sv.  Gregorija 
čudotvorca  zaštitnikom  kraljevstva  bosauskoga^^  a  u  isto  vrieme 
ili  nešto  kasnije  primi  kraljica  Jelena  ime  Marija.  Stjepan  Toma- 
šević  bijaše  prvi  i  posljednji  kralj  bosanski^  koji  bi  okrunjen  do- 
zvolom rimske  stolice.  Po  svoj  prilici,  da  je  poglavicu  crkve  kato- 
ličke zastupao  pri  krunisanju  ninski  biskup  Božo^  kojemu  bješe 
Pijo  II.  pismom  od  5.  studenoga  naložio,  da  naviešta  u  Bosni  kri- 
žarsku vojnu  proti  nevjernim  Turkom,  podielivši  mu  u  to  ime 
obsežan  nuputak,  osobito  za  slučaj,  kada  bi  Turci  u  samu  Bosnu 
provalili.^  U  obće  se  je  pri  krunisanju  kralja  Stjepana  Tomaševića 
pokazala  liepa  sloga  svih  stališa  i  vlastele  kraljevstva  bosanskoga, 
te  se  je  zato  kralj  mogao  punim  pravom  Mletčan om  pohvaliti,  „da 
je  bio  vjenčan  uz  slobodnu  privolu  svih  velmoža  i  gospode  bo- 
sanske i  uz  najveće  odobravanje".  Šteta  samo,  da  se  ta  sloga  bo- 
sanske gospode  nije  mogla  prije  polučiti;  Bosna  bi  možda  dočekala 
sretnijih  dana.  Nu  sada  bijaše  već  sve  prekasno  —  sudbina  Bosne 
bijaše  već  odlučena. 

Malo  dana  iza  krunisanja  stigoše  u  Jajce  na  kraljevski  dvor 
poslanici  dubrovački  Jaketa  Gundulić  i  Paladin  Lukarević  „s  počte- 
nimi  darmi  i  častmi"  od  svoje  obćine,  moleći  kralja,  da  obnovi  stare 
sveze  sa  Dubrovnikom  i  da  mu  potvrdi  sve  darovnice  i  povelje 
svojih  predšastnika.  Stjepan  Tomašević,  koji  se  je  ponosno  pisao 
„kralj  Srbljem,  Bosni,  Primorju,  Humsci  zemlji,  Dalmaciji,  Hrvatom^ 
Donjim  krajem.  Zapadnim  stranam,  Usori,  Soli,  Podrinju  i  k  tomu" 
rado  ugodi  željam  Dubrovčana,  te  im  uz  privolu  prisutnih  velmoža 
bosanskih  23.  studena  1461.  izdade  povelju,  kojom  im  potvrdi 
Primorje  i  Konavlje,  i  sve  ostale  darovnice  svojih  predšastnika,  a 
uz  to  i  uredi  odnošaje  njihovih  trgovaca  u  državi  svojoj.^  U  isto 
doba  uredjiva^e  sa  poslanici  dubrovačkimi  i  druge  neke  stvari. 
Pismom  od  25.  studena  iste  godine  obeća  im ,  da  će  Dubrov- 
niku što  prije  iz  svoje  komore  platiti  dug  svoga  otca  Tomaša, 
naime  „srebra  dvi  sti  i  pet  litar  i  osam  unač"  ;  isti  dan  podieli  tr- 
govcem dubrovačkim  slobodu  trgovanja  u  svom  vladanju  zapovje- 
divši  „slugam  kraljevstva  svoga,  vojvodam,  knezovom,  županom, 
carinikom,  i  svake  vrste  vlastnikom,"  da  nečine  dubrovačkim  tr- 
govcem „nijedne  novšine  ni  bezakonja'^  ;  obreče  nadalje,  da  će  Du- 
brovniku platiti  dug  kralja  Tvrtka,  i  napokon    odredi,    „da   dinare 

5  Theiner,  Mon.  Hung.  II.  p.  366—369. 
^  Mikl.,  Mon.  serb.  p.  485—488. 


4 


327 

dubrovački  hode  slobodno  i  da  se  sprate  po  našem  rusagu."'  U 
isto  doba,  kad  je  kralj  Stjepan  Tomašević  uredjivao  odnošaje  svoga 
rusaga  prema  Dubrovniku,  desili  su  se  njegovi  poslanici  u  Mletcih. 
Ovi  dojaviše  obćini  mletačkoj  krunisanje  kraljevo  i  očitovaše  joj 
neke  želje  i  molbe  njegove.  Najprvo  ju  moljahu  da  kralja  bosan- 
skoga imenuje  gradjaninom  svoje  obćine,  i  da  mu  nadalje  dade 
jednu  pristojnu  kuću  n  Mletcih,  a  drugu  u  Zadru ;  osim  toga  mo- 
ljahu obćinu,  da  Bosnu  obskrbi  novcem,  oružjem  i  puškari  za  turski 
rat,  i  da  kralju  ustupi  jedan  grad  u  dalmatinskom  primorju,  u 
koji  bi  u  nevolji  mogao  pobjeći ;  napokon  ,  da  mu  obćina  dopusti 
ratovati  sa  banom  Pavlom  Sperančićem  i  oteti  mu  neki  grad 
hrvatski,  za  koji  se  je  još  pokojni  Stjepan  Toma  otimao;  i  da 
hercega  Stjepana  liepim  riečima  pohvali ,  što  se  je  izmirio  sa  svo- 
jim kraljem.^  I  poslanici  hercega  Stjepana  boravljahu  ovom  pri- 
likom u  Mletcih.  I  oni  se  pohvališe,  da  je  gospodar  njihov  sklo- 
pio mir  sa  kraljem  bosanskim ,  opisivahu  nadalje  pogibelj ,  koja 
prieti  rusagu  hercegovu ;  nu  najživljimi  bojami  crtahu  i  tužahu  hrvat- 
skoga bana  Pavla  Sperančića.  Pripoviedahu,  kako  je  prošle  godine 
turska  sila  pritisnula  hercegovu  zemlju.  Herceg  da  je  tražio  po- 
moć  u  kralja  Matije  Korvina;  im  ovaj  zapleten  u  borbe  u  Ceskoj,  na- 
loži banu  Pavlu,  da  pomogne  hercegu.  Herceg  Stjepan  bješe  ovomu 
u  to  ime  poslao  i  3000  dukata ;  ovaj  ih  prime  ali  ostane  kod  kuće,  a 
nevoljni  herceg  morade  s  Turčinom  sklopiti  mir  i  platiti  harač  od 
40.000  dukata.  Nu  ni  to  nebijaše  dosta.  Iza  smrti  kralja  Stjepana 
Tome  ote  ban  Pavao  rusagu  bosanskomu  jedan  grad  i  drži  ga 
svedjer,  te  je  zato  toli  kralj  bosanski,  koli  herceg  prinužden  da 
ratuje  sa  banom.  Herceg  stoga  moli  Mletčane,  da  mu  dadu  nešto 
puškara  i  da  bana  hranom  nepomažu.^  Mletačko  vieće  1.  prosinca 
odbije  najvećim  dielom  molbe  kraljeve  i  hercegove.  Kralju  podieli 
doduše  mletačko  gradjanstvo^  nu  ništa  više;  a  glede  bana  Speran- 
čića dozvoli  kralju  i  hercegu ,  da  rade  s  njim  što  hoće,  ali  da  ne- 
diraju  u  gradove  Klis  i  Ostrovicu ,  pošto  su  pod  njihovom  zaštitom. 
I  proti  turskoj  sili  nedadoše  im  Mletčani  pomoći,  nego  se  lukavo 
izpričaše  izraziv  nadu,  da  će  odsele  složnoj    Bosni    biti   laglje  suz- 


'  Mikl.,  Mon.  serb.  p.  488—491. 

*  Mon.  Hung.  (Matyas  korabol  I.  p.  95—97.) 


Ibid..  p.  101—103. 


328 


bijati    neprijatelja   kršćanstva ,    a  uz  to  ih  upiitiše    na    ostale   krš- 
ćanske vlasti  u  Evropi.  ^^ 

Koncem  g.  1461.  bijaše  Bosna  doista  prividno  složna  i  primi- 
rena. Nu  njoj  na  sjeveru  ljuto  se  je  mrčio  kralj  ugarsko-hrvatski 
Matija  Korvin.  Još  od  pada  Smedereva  mrzio  je  kralja  Stjepana 
Tomu  i  sina  mu  Stjepana;  a  sada  planu  gnievom,  kadno  mu  stiže 
viest,  da  je  papinski  poslanik  postavio  Stjepanu  Tomaševiću  kra- 
ljevsku krunu  na  glavu.  Smatrajući,  da  kraljevstvo  bosansko  po 
državnom  pravu  pripada  ugarskoj  kruni  i  da  je  bosanski  kralj 
njegov  podanik,  bijaše  mu  veoma  nemilo,  što  je  papa  krunisanjem 
priznao  neovisnost  kralja  Tomaševića  i  samostalnost  države  bo- 
sanske. Saznavši  za  to  papa  Pijo  II.  pošalje  21.  siećnja  1462.  njemu 
pismo,  moleći  ga,  da  se  sa  bosanskim  kraljem  izmiri  i  u  milost 
svoju  primi.  Da  bi  srce  Matijino  umekšao,  obrati  se  papa  pismom 
i  na  biskupa  Ivana  Viteza,  koji  je  bio  vele  ugledan  na  dvoru 
kraljevu;  dočim  je  i  kardinal  od  sv.  Angjela,  nekadanji  poslanik 
na  ugarskom  dvoru,  u  isto  vrieme  pisao  kralju  Matiji,  da  ugodi 
papinoj  želji  Ujedno  poruči  Pijo  II-  kralju  Stjepanu  Tomaševiću, 
da  pošalje  svoje  poslanike  kralju  Matiji,  koji  bi  ga  ublažili  i  sklo- 
nuli,  da  Bosnu  pomaže  u  borbi  sa  Turčinom. 

Kralju  Matiji  Korvinu  nebijaše  najmilije,  kada  mu  stigoše  pisma 
papinska  i  poslanici  bosanski.  Ljuta  se  borba  zametnu  u  duši  nje- 
govoj ;  s  jedne  se  strane  nehtjede  zavaditi  s  papom,  glavom  krš- 
ćanstva i  moćnim  prijateljem  svojim,  a  s  druge  bijaše  mu  težko, 
izmiriti  se  sa  bosanskim  kraljem,  svojim  tobože  neharnim  poda- 
nikom. Ova  nutarnja  borba  i  neodlučnost  Matijina  očituje  se  naj- 
jasnije u  odgovoru,  što  ga  je  umah  zatim  poslao  papi  Piju  II. 
Spotiče  papi,  što  je  onako  lahke  ruke  oprostio  kralju  bosanskomu 
i  primio  ga  u  krilo  crkve,  kano  da  se  više  nesjeća  tolikih  zala, 
što  ih  bjehu  nedavna  počinili  otac  i  sin  kraljevstvu  ugarskomu  i 
cielomu  kršćanstvu.  Još  bolje  iztiče  svoje  negodovanje  s  toga,  što 
je  papa  dao  bosanskoga  kralja  po  svojih  poslanicih  kruniti,  zatim 
što  je  osnovao  u  Bosni  nove  biskupije  i  poslao  sredstva  za  utvrdjenje 
zemlje.  Napokon  zaključuje:  „Molimo  dakle  vašu  svetost,  da  popu- 
štanjem svojim  nehranite  više  pouzdanje  ovoga  čovjeka  (bosanskoga 
kralja);  pa  ako  su  vaši  poslanici  unatoč  vašoj  zapovjedi  što  uči- 
nih,  dajte  opozovite;  napose  one  stvari,  koje  se  čine,  da  pripadaju 


Ibiđ.,  p.  98—100  i  103—105. 


329 

pod  naše  pravo,  prepustite  nam  ...  U  ostalom  kako  goder  da  su 
stvari  dosele  izpale,  mi  ćemo  ipak  opomene  vaše  svetosti  slušati  i 
primiti  ćemo  kralja  milostivo^  pošto  nas  upravo  sada  po  svojih  po- 
slanicih  moli  za  oproštenje;  ali  uz  pogodbu,  da  u  buduće  svoje 
obveze  vjernije  izpunjava  i  da  učinjeno  popravi  daljom  poslušnosti".^^ 
Ujedno  naloži  Matija  Korvin  svojim  poslanikom,  idućim  na  pa- 
pinski dvor,  da  Pija  TT.  upozore  na  pravo  Ugarske  glede  Bosne,  ^^ 
pošto  on  možda  s  nepažnje  čini  takove  stvari,  s  kojih  se  bosanski 
kralj  usmjeljuje  o  tom  snovati,  da  se  sasvim  odieli  od  Ugarske. 
Još  u  svibnju  g.  1462  desili  su  se  poslanici  kralja  Stjepana  To- 
maševića  na  ugarskom  dvoru.  Poslanik  mletački  kod  Matije  Kor- 
vina  javljaše  27.  svibnja  svojoj  vladi,  da  kralj  Matija  još  uviek 
nije  ništa  zaključio  ša  bosanskimi  poslanici,  ali  se  pouzdano  nada, 
da  će  se  sve  težkoće  novcem  ukloniti  ^^  I  zbilja  malo  zatim  uspjelo 
je  podpuno  izmirenje;  te  još  iste  g.  1462.  darovao  je  Stjepan  To- 
mašević  kralju  Matiji  Korvinu  liepa  svotu  novaca,  da  uzmogne  iz- 
kupiti  ugarsku  krunu  od  njemačko-rimskoga  cara  Fridrika  III.^ 
Uslovi  mira  medju  Bosnom  i  Ugarskom  nisu  poznati;  nu  sigurno 
da  je   kralj    Stjepan    Tomašević   morao    platiti   ugarskomu    kralju 

*^  Vidi  obsežno  pismo  kralja  Matije  od  g.  1462.  u  Katoni,  XIV.  p.  494  —  499, 

—  zatim   odgovor   kralja  Matije    kardinalu  od  sv.  Angjela  (p.  500 — 501) ; 

—  i  odgovor  Ivana  Viteza  rimskomu  papi  (p.  499 — 500).  Ivan  Vitez  piše : 
Modo  accepimus  litteras  S.  V.  medio  adhuc  Januario  datas,  in  quibus 
committit  nobis  S.  V.  laborare  in  facto  regis  Boznae,  ut  videlicet  sere- 
nissimus  dominus  noster  rex  eum,  ad  se  humiliter  revertentem,  benigne 
suscipiat  ....  Ceterum  bono  quodam  auspicio  tam  litterae  sanctitatis  ve- 
strae  quam  oratores  regis  praefati,  huc  iterato  missi,  eodem  fere  tempore 
in  unum  concurrerunt :  et  deđuota  est  res  in  bonos  terminos :  nec  dubium 
est,  quod  si  rex  ille  debitum  suum  fidelius  et  constantius  exsequetur; 
permanebit  in  ea  beneuolentia,  qua  iam  est  recejitus. 

*'^  Item  de  regno  Boznae,  quod  pertinuit  semper  et  pertinet  ad  Hungariam, 
facies  iraproperium  cum  mođeratione  summo  pontifici,  qui  forte  per  in- 
aduertentiam  talia  facit,  quod  regi  Boznae  datur  fiducia  separandi  se  ab 
hoc  regno.  Katona,  Hist.  crit.  XIV.  p.  558 — 559. 

^^  De  la  materia  fra  questo  signor  et  re  di  Bossina,  secondo  per  dicte  mio 
ultime  scrissi,  cum  li  ambassadori  suoi  niente  anchor  e  concluso,  pur 
spero  imo  mi  rendo  certo  se  aconcera  ogni  difficolta  cum  dinari  .  .  . 
Mon.  Hung.  (Matyas  korabol,  I.  p.  140). 

**  U  jednom  pismu  piše  Matija  Korvin:  „et  non  solum  ipsi,  sed  etiam 
fidelis  nosler,  illustris  princeps,  dominus  Stephanus^  rex  Bosniao,  et  ci- 
uitas  nostra  Ragusina  .  .  .  nohis  notahiliter  subveherunt^ .  Katona  XIV. 
pag.  544. 


330 

veliku  svotu  novaca,  a  uza  to  odstupiti  mu  i  nekoje  gradove  u  bo- 
sanskom kraljevstvu,  u  koje  je  Mati  ja  negdje  umah  smjestio  svoje 
posade. ^^  Osim  toga  morao  je  Stjepan  Tomašević  sklopiti  savez 
sa  Matijom  za  zajedničku  obranu  od  turske  sile,  i  napokon  obe- 
ćati^ da  će  sa  turskim  carem  prekinuti  svaki  odnošaj  i  uzkratiti 
mu  godišnji    danak,  što  ga  je  dosele   njemu    plaćao. 

U  isto  doba,  dok  se  je  Stjepan  Tomašević  sa  Matijom  Korvi- 
nom  mirio,  nastojao  je  s  druge  strane,  da  što  bolje  katoličku  vjeru 
u  svojoj  državi  utvrdi,  nadajnć  se  ovako  trajno  steći  milost  Pija 
II.  i  sućuvstvo  ostale  kršćanske  Evrope.  Kako  je  katolička  vjera 
u  Bosni  posljednjih  godina  napredovala,  pokazuju  pisma  pape  Pija 
II.  od  23.  ožujka  1462.  Jednim  pismom  dozvoli  papa  oprost  svim 
vjernikom,  koji  bi  na  odredjene  dane  polazili  crkvu  sv.  Katarine, 
u  kojoj  se  je  po  tradiciji  čuvalo  tielo  sv.  evangjeliste  Luke;  drugim 
pismom  podieli  opet  oprost  svim  vjernikom  polazećim  crkvu  sv. 
Jurja  u  Tešnju,  sagradjenu  od  kraljeva  strica  Radivoja  Kristića 
(Krstića);  trećim  pismom  napokon  dozvoli  kućni  žrtvenik  kralju 
Stjepanu. -^^  Nu  istoga  dana  pošalje  papa  takodjer  pismo  nadbiskupu 
spljetskomu  Lovrincu,  svomu  poslaniku  za  Bosnu,  i  naloži  mu,  da 
sabire  križare  i  novaca,  te  da  ih  predade  kralju  Tomaševiću  i 
hercegu   Stjepanu,   ako  bi  im  uztrebalo  za  rat  s  Turčinom.^' 

Dok  je  ovako  kralj  Stjepan  Tomašević  revno vao  za  vjeru  kato- 
ličku i  sklapao  savez  sa  ugarskim  kraljem,  spremala  se  je  pola- 
gano bura,  koja  je  napokon  imala  oboriti  bosansku  državu.  Mnogo- 
brojni patareni,  koji  su  još  za  Stjepana  Tome  morali  ostaviti 
domovinu  svoju,  tražili  i  našli  su  zaštite  u  turskih  pokrajinah ;  a 
isto  tako  i  mnoga  vlastela,  koja  su  silom  morala  prigrliti  rimsku 
vjeru,  da  sačuvaju  svoje  plemenšćine,  svedjer  su  potajno  doglaši- 
vala  Turkom  i  caru  Muhamedu  II.,  što  li  se  sve  radi  na  bosanskom 
dvoru.  Patarenska  vlastela,  primorana  jednom  odreći    se    svoje  na- 

^^  Još  prije  izmirenja  tražio  je  Matija  Korvin  od  bosanskoga  kralja:  „iam 
castella  sua  et  arces,  praesertim  Turcis  finitimas,  in  nostras  se  nianus 
dediturum  (rex)  offefebat  .  .  .  Katona  XIV.  p.  498, 

■''  Theiner,  Mon   Hung.  II.  p.  373.  i  374 

*"  Op.  cit.  p.  374.  Tuj  se  čita:  „Ttaque  nuper  cum  carissimus  in  Christo  fi- 
lius  noster  Stephanus  rex  Bosne  illustris  et  dilectus  filius  nobilis  vir 
Stephanus  in  Bosna  dux  nobis  notum  facere  curaverint,  Turchos  pre- 
dictos  multa  parare,  facere  et  comminari,  propter  que  inerito  timendum 
ipsi  rex  et  dux  tenent,  .  .  .  ne  in  eorum  provincias,  terras  et  dominia 
irruant  et  erumpant.  .  .  . 


331 

rodne  vjere,  nisu  marila  zamieniti  rimski  zakon  sa  muliamedovom 
vjerom,  samo  da  se  osvete  svojim  progoniteljem.  Muhamed  II.  sa- 
znavši po  njih  i  uhodah  svojih,  što  li  je  sve  kralj  Stjepan  Toma- 
šević  sa  kraljem  Matijom  Korvinom  ugovorio,  odluči  se  najprije 
sam  0  tom  uvjeriti.  Jednoga  dana  osvanu  na  dvoru  kralja  Stjepana 
Tomaševića  poklisar  cara  Muhameda  II.,  zahtievajući  od  njega 
obični  harač.  Kralj,  vjeran  obećanju,  što  ga  bješe  zadao  Mati j i 
Korvinu,  a  ohrabren  papinim  poslanikom,  uzkrati  caru  dužni  harač. 
Grčki  Ijetopisac  pripovieda/®  da  je  kralj  Stjepan  Tomašević  odveo 
turskoga  poslanika  u  svoju  komoru  i  pokazav  mu  skupljeni  harač 
progovorio:  „Eto  harač  je  skupljen  i  pripravljen.  Nu  nije  mi  ni 
na  kraj  pameti,  da  pošaljem  caru  toliko  blaga  i  da  ga  se  sam 
lišim.  Jer  ako  car  na  mene  vojskom  udari,  laglje  ću  mu  se  od- 
hrvati,  budem  li  novaca  imao;  ako  bi  me  pako  nevolja  snašla,  te 
bi  morao  u  drugu  zemlju  pobjeći,  živiti  ću  uz  ovo  blago  mnogo 
udobnije".  Poslanik  odvrati  kralju:  „Liepo  bi  doduše  bilo  i  častno, 
da  toliko  blago  u  tvojih  ruku  ostane,  kada  ti  nebi  tim  kršio  sve- 
tinju ugovora.  Neznam,  budeš  li  sreće  od  toga  blaga  imao ;  bojim 
se  medjutim,  da  će  biti  protivno". 

Doznavši  car  Muhamed  II. ,  da  mu  je  bosanski  kralj  uzkratio 
danak,  planu  silnim  gnievom  i  odluči  ga  grozno  kazniti.  Nu  pošto 
je  u  taj  čas  imao  posla  na  drugih  stranah,  osobito  u  Vlaškoj,  odgodi 
svoju  osvetu  do  proljeća  buduće  godine  1463.  Kralj  je  Stjepan 
Tomašević  dobro  znao,  što  ga  sada  čeka,  te  se  svimi  silami  spre- 
maše, da  odvrati  od  svoje  države  prieteću  buru.  I  papa  ga  poma- 
gaše  po  mogućnosti.  Već  11.  prosinca  1462.  imenova  Pijo  II.  mo- 
druškoga  biskupa  Nikolu  svojim  poslanikom  u  Bosni,  pouzdavajući 
se  u  osobitu  mudrost  i  izkustvo  njegovo ,  da  će  biti  na  ruku  bo- 
sanskomu kralju  i  velmožam  njegovim.^'''  0  pripravah,  što  ih  je  bo- 
sanski kralj  činio  kroz  zimu,  neima  podataka;  poznata  su  samo 
njegova  dopisivanja  sa  mletačkom  obćinom.  Iz  jednoga  dopisa  mle- 
tačkoga vieća  od  15.  siečnja  1463.  saznajemo,  da  je  kralj  Matija 
Korvin   nagovarao    kralja   bosanskoga   i    hercega  Stjepana,    da  se 

^^  Laonici  Chalcocondylae  lib.  X.  po  532 — 533.  Sravni  još  Critobuli   Histo- 

riarum  lib.  IV.  cap.  15.  (C.  Miiller ,  Fragmenta  historicorum  Graecorum, 

Parisiis  1870,  vol.  V.  p.  147),  koji  kaže:  ,,ol^7:5!'7!.  (Ugrom  i  kralju  njihovu) 

'O-appoOvTSc;  (Bošnjaci)  6uT£  C77:ov6a;  £"^£!.v  '/i^elov  ttots  [;,£Ta   toO   fia- 

aikioi^  (Muhameda  II),  out£  ^x<j[jm   auT(o  A.y.TV.^o(Xktiv  £T7i<Jtov  .  .  ". 

19  Katona,  XIV.  p.  501-502. 


332 


medjusobno  i  zajedno  njega  pomažu. ^^  U  veljači  desili  su  se  po- 
slanici kralja  Stjepana  Tomaševića  u  Mletcih,  moleći  ili  za  pomoć. 
Bosanski  su  poslanici  razlagali  vieću,  kako  je  njihov  kralj  saznao 
od  jednoga  sultanova  viećnika,  da  car  Muhamed  misli,  pokle  osvoji 
Bosnu,  Hum  i  Dubrovnik,  preko  Istre  udariti  na  ^Mletke.  Poslanici 
su  nadalje  Mletčanom  predlagali  savez  sa  Bosnom  proti  neprijatelju 
kršćanstva,  a  uz  to  su  ih  molili,  da  pošalju  nešto  oružja,  što  je  za 
križare  pripravljeno  ležalo  u  Dalmaciji,  i  nekoliko  puškara,  na- 
pokon da  prime  Bosnu  budi  u  mir  ili  primirje,  budi  u  rat  s  Turci 
Mletačko  vieće  pokaza  se  u  svom  odgovoru  od  28.  veljače  veoma 
hladno ;  ono  dozvoli  doduše,  da  se  Bosni  dade  nešto  oružja  iz  gra- 
dova dalmatinskih,  ali  savez  proti  Turkom  naprečac  odbije  upu- 
tivši poslanike,  da  traže  pomoć  u  kralja  ugarskoga,  cara  njemač- 
koga, i  kralja  Češkoga,  a  napose  u  pape  Pija  11.^^  I  na  Dubrovnik 
obraćaše  se  bosanski  kralj  sa  svojimi  velmožami  za  pomoć;  nu 
ova  obćina  bijaše  sama  u  velikoj  nevolji ,  pošto  joj  je  prietila  ista 
pogibelj  kao  i  Bosni.  Molbu  kralja  Tomaševića,  da  mu  dade  voj- 
nika, odbije  doduše,  pošto  ih  je  sama  trebala;  nu  zato  se  je  po- 
kazala spremna  primiti  u  svoj  grad  bosanske  biegunce.  Isto  tako 
bijaše  pripravna  pomagati  bosansku  gospodu  oružjem  i  prahom,  te 
je  medju  inim  poslala  Radivoju  Krstiću  (Kristiću),  stricu  kraljevu, 
nešto  praha  topovskoga  u  Kreševo. ^^ 

U  to  se  početkom  proljeća  g.  1463.  uze  u  Drenopolju  sabirati 
vojska  cara  Muhameda.  Kralj  Stjepan  Tomašević,  videći,  kolika  se 
sila  nanj  sprema,  a  ostavljen  od  svega  svieta,  ljuto  se  pokaje,  što 
bješe  lanjske  godine  caru  harač  uzkratio.  Pošalje  zato  poslanike 
caru  u  Drenopolje,  da  milost  njegovu  izprose  i  petnaestgodišnje 
primirje  izhode.  0  tom  poslanstvu  piše  očevidac  Mihajlo  Konstan- 
tinović  iz  Ostrvice  ovako :  „U  to  vrieme  i  bosanski  kralj  moHo  je 
od  cara  Mahometa  primirje  na  petnaest  godina.  A  car  odmah  je 
poslao  po  vojsku  da  bude  gotova  i  da  ide  k  Drenopolju,  ali  nitko 
nije  znao,  kuda  hoće  da  se  okrene  s  ovom  vojskom,  a  poslanici 
/  bosanskoga  kralja  morali  su  čekati  na  odgovor.  A  i  ja  neznajući, 
■  zašto  se  sva  ta  vojska  skupila,  tada  sam  se  slučajno  našao  u  jed- 
nom podrumu  u  carskom  dvoru,  u    kojem    su   bili   carski    novci   i 

"«  Mon.  Hung.  (Matyas  korabol  I    p.  172—173). 
'^  Ibiđ.  p.  187—190. 

2^  Kački,    Dubrovački  spomenici   o  odnošaju    dubrovačke    obćine    naprama 
Bosni  i  Turskoj  godine  ra?spa  bosanske  kraljevine  (Starine,  VI.  p.  5.) 


333 

blago,  i  to  tim  povodom,  što  je  mojemu  mladjemu  bratu  bila  pre- 
poručena blagajnica,  a  on  odtud  nikamo  neide.  Kako  je  dakle  on 
sam  bio,  bude  mu  tieskobno ,  zato  posije  po  mene  da  dodjem 
k  njemu  i  da  tu  s  njim  posjedim.  Ja  neoklevajući  otišao  sam 
k  njemu;  ali  odmah  za  mnom  dodjoše  u  istu  komoru  najviši  carski 
savjetnici  Mahomet  paša  i  Izak  paša,  samo  njih  dva.  Kada  je  to 
moj  brat  opazio ,  reče  mi  to ,  a  ja  kako  nisam  više  mogao  iz  one 
komore  izaći  a  da  me  neopaze,  sakrijem  se  iza  sanduka;  a  kad 
su  oni  došli,  moj  brat  prostro  im  je  ćilim  a  oni  sjedoše  jedan  do 
drugoga  i  počeše  se  savjetovati,  što  se  bosanskoga  kralja  tiče. 
Tada  reče  Mahomet  paša:  „Kako  nam  valja  učiniti,  šta  ćemo  od- 
govoriti bosanskomu  kralju?*  Izak  paša  odgovori  mu:  „A  kako 
drugčije,  dati  ćemo  mu  primirje  za  petnaest  godina,  pa  ćemo  od- 
mah negubeći  vremena  poći  za  njima,  jer  ako  drugčije  učinimo, 
nećemo  moći  nikako  zadobiti  bosansku  zemlju,  jer  je  to  zemlja 
brdovita,  a  k  tome  imati  će  i  ugarskoga  kralja  u  pomoć,  pa  i  Hrvate 
i  drugu  gospodu;  pa  će  se  tako  priugotoviii,  da  im  poslie  nećemo 
moći  ništa  učiniti.  Zato  dajte  im  primirje,  da  oni  mogu  otići  odavle 
u  subotu,  a  mi  ćemo  za  njima  poći  u  sriedu,  pa  ćemo  doći  do 
Sitnice  blizu  Bosne,  a  odtud  još  nitko  neće  znati  ^  kuda  car  misli 
okrenuti.''''  I  tako  taj  savjet  zaključiše  pa  izadjoše  napolje  iz  tog 
podruma  i  odoše  caru.  Poslie  toga  u  četvrtak  u  jutro  obrekao  im 
je  car  primirje  na  petnaest  godina,  tako  kao  što  su  iskali,  i  to  da 
se  pravo  i  vjerno  obdržava.  A  ja  sutradan  u  jutro  otidem  k  njima 
u  njihov  konak  i  rekao  sam  im:  „Mila  moja  gospodo!  imate  li 
primirje  s  carem  ili  neimate?"  —  a  oni  odgovoriše  mi  ovako:  „Hvala 
gospodu  Bogu  sve  smo  ugodili  onako,  kako  smo  želili. "  A  ja  im 
rekoh:  „Na  moju  vjeru,  neimate  vi  nikakvoga  primirja  "  Stariji  od 
tih  poslanika  htjeo  je  od  mene  još  više  da  izpita,  ali  mladji  nije 
mu  dao,  držeći  da  si  ja  od  njih  samo  šalu  pravim.  Poslie  toga 
pitao  sam  ih:  „Koga  ćete  dana  vi  odavde  odilaziti?"  A  oni  odgo- 
voriše: „U  subotu."  A  ja  im  rekoh:  „A  mi  ćemo  za  vama  poći 
u  sriedu  i  to  sve  do  Bosne,  ja  vam  istinu  kažem,  pamtite  to."  Ali 
oni  su  se  tomu  smijali,  i  tako  ja  poslie  toga  opet  otidem  od  njih."^^ 

U  to  se   sastane   u    Drenopolju   golema   vojska   turska,    brojeća 
150.000   konjanika,    silu   pješaka  i  mnogo    pomoćnih  četa  i  sluga, 

'-^^  Mihajla  Konstantinovića  iz  Osfcrvice :  Turska  istorija.    (Glasnik  srb.  učen. 
družtva  XVIII.,  glava  35,  p.  145—148.) 


H^^:\ 


334 

koji  su  vojsku  dvorili.  Car  MuKamed  II.  odluči  s  ovom  silnom 
vojskom  na  Bosnu  brzo  nahrupiti,  te  kralja  Stjepana  Tomaševića 
i  hercega  Stjepana  svladati,  prije  nego  li  im  uzmogne  stići  kakova 
pomoć  budi  od  Ugarske,  budi  s  koje  druge  strane.  Car  medjutim 
držaše  tajno  svoju  namjeru  priobćiv  ju  tek  prvim  svojim  doglav- 
nikom. Upravo  zato  dozvoli  bosanskomu  kralju  primirje  na  pet- 
naest godina,  da  ga  zateče  nepripravna.  Pošto  je  svoju  namjeru 
držao  tajno,  poboja  se  i  kralj  Matija  Korvin,  da  će  sila  turska 
udariti  možda  ovaj  put  na  Beograd  i  Ugarsku.^*  U  tom  ga  utvrdi 
i  sam  Muhamed  poslavši  jedan  odio  svoje  vojske  pod  srbskim 
pašom  AHbegom  prema  Savi,  da  tamo  kralja  Matiju  Korvina  za- 
bavi i  zaprieči,  da  nedodje  u  pomoć  kralju  bosanskomu. ^^ 

Jedva  su  u  subotu  krenuli  poslanici  bosanski  kući  svojoj,  da 
navieste  svomu  kralju  primirje,  umah  se  sliedeće  sriede  podiže 
Muhamed  II.  sa  golemom  vojskom  svojom  iz  Drenopolja,  te  podje 
aj  preko  Skoplja  i  Vučitrna  k  Sjenici  na  bosansku  medju.  Prednje 
čete  turske  vojske  vodio  je  Mahomet  paša,  imajući  uza  se  20.000 
lahkih  konjanika.  Prešav  car  bosansku  medju  dodje  najprije  u 
oblast  Podrinje,  kojom  upravljaše  tada  vojvoda  T^vrtko  Kovačević. 
Ovaj  bješe  netom  čuo  od  bosanskih  poslanika,  da  je  sklopljeno 
primirje,  te  nebijaše  nimalo  spreman  na  odpor.  Predade  se  zato 
caru,  koji  mu  dade  odsjeći  glavu.  Zauzev  Podrinje,  provali  car 
u  pravu  ili  gornju  Bosnu,  „u  kraljevsku  zemlju",  kako  ju  zove 
Mihajlo  iz  Ostrvice,  koji  je  za  te  vojne  vojevao  u  turskoj  vojsci. 
Tuj  bijaše  ponajglavnija  tvrdjava  stolni  grad  Bobovac^^^  koji  je  kroz 
toHko  vremena  sretno  odoljevao  svim  turskim  navalam.  Već  ^9. 
svibnja  padoše  prednje  čete  Mahomet  paše  pod  Bobovac,   a  sutra- 

'^  Rački,  Bogomili  i  Patareni  (Rad,  VIII.  p.  172.)  Da  se  nije  pravo  znalo, 
kamo  će  Muhamed  krenuti  svjedoči  i  Dlugoss :  „In  primordio  aestatis 
huius  anni  (1463.)  Maliumeth,  Turcorum  caesar,  maximo  et  forti  collecto 
exercitu  ex  gentibus  et  nationibus,  quas  šibi  subiecerat,  in  cuius  collec- 
tione  propošitum  sui  animi  tam  callide  tamque  tenaciter  servavit,  ut 
nemo  ex  amicis  et  consilariis  ad  aperiendum,  quid  moliretur,  illum  pelli- 
cere  potuit  ..."  lib.  XIII.  p.  322. 

*®  Sam  kralj  Matija  piše  o  tom :  „Antequam  Boznam  (Mahometes)  ingressus 
esset,  dimiserat  praefectum  Seruiae,  Alibeg  nomi-natum,  cum  haud  parua 
exercitus  parte  e  regione  apud  vada  fluminis  Zaui ,  ut  nos  ab  eius  tran- 
situ  vel  prohiberit  in'erim,  vel  auerteret  "  Katona  XIV.  p.  624. 

^^  Bohovic  kod  Mihajla,  Ao^o,3ixiQ  kod  Laonika  Chalcocondjlae,  Bohacsium 
kod  Gobelina. 


335 

dan  dospije  sam  car  sa  glavnom  vojskom  pred  grad,  koji  je  branio 
knez  Radak,  nekoč  gorljiv  pataren,  a  kasnije  od  sile  katolik.  Bo- 
bovac  bijaše  tvrd  grad,  te  bi  mogao  bio  i  dvie  godine  odoljevati 
svoj  turskoj  sili.  Sam  Muhamed  uvidi,  da  nebi  mogao  tako  lahko 
ovaj  grad  uzeti;  zato  dade  velike  topove  pod  njim  lievati,  nebi  li 
ga  pretvorio  u  prah  i  pepeo.  Nu  toga  mu  nije  trebalo.  Već  treći 
dan  obsade  predade  mu  potajni  pataren  Raclak  taj  branik  ciele 
Bosne,  pošto  mu  bješe  obećana  nagrada,  ako  svoga  kralja  izdade. 
Zauzevši  grad  podieli  Muhamed  žitelje  na  troje:  jedan  dio  ostavi 
u  gradu,  drugi  pokloni  svojini  pašam  i  vezirom,  a  treći  dio  pošalje 
u  Carigrad.  Medju  zarobljenici  bijahu  i  ona  dva  poslanika,  koji 
bijahu  nedavna  u  Drenopolju.  Sastavši  se  s  Mihajlom  iz  Ostrvice, 
sjećahu  se  njegovih  rieči,  ali  je  već  bilo  kasno  za  siromake  !  Izda- 
jicu Radaka  stiže  zaslužena  kazna.  Kada  je  malo  zatim  od  cara 
Muhameda  zahtievao,  da  ga  nagradi  za  predaju  grada,  otrese  se 
ovaj  nanj  Ijutito  i  rekavši  mu:  „Nevaljanče  jadni!  ti  koji  svomu 
gospodaru  od  jedne  vjere  nisi  bio  vjeran  ni  pouzdan,  kako  ćeš 
meni  Turčinu  biti  vjeran?"  namigne  krvniku,  koji  mu  odrubi  glavu. 
Još  i  danas  pokazuje  se  na  putu  iz  Sutiske  u  Borovicu  golema 
stiena  Radakovica,  gdje  da  je  nevjerni  Radak  od  turskoga  mača 
poginuo. 

Kada  je  car  Muhamed  pao  pod  Bobovac,  kralj  Stjepan  Toma- 
šević  bješe  se  sa  blagom  i  porodicom  svojom  sklonuo  u  tvrdi  grad 
Jajce  na  utoku  Plive  u  Vrbas.  Ovaj  grad  bješe  već  prve  godine 
godine  vladanja  svoga  odabrao  za  stolno  mjesto,^'  ter  ga  utvrdio; 
ovdje  smieraše  skupljati  vojsku  i  čekati  na  pomoć  evropskih  vla- 
dara, nadajući  se  pouzdano,  da  će  se  tvrdi  Bobovac  bar  koje  vrieme 
održati.  Nu  kada  se  malo  zatim  raznese  po  Bosni  grozna  viest, 
da  je  tvrdi  Bobovac  u  turskih  ruku,  sve  se  prepade  i  izgubi  srča- 
nost, obći  strah  i  trepet  zavlada.  Jedni  su  mislili  jedino  o  tom, 
kako  će  ući  u  milost  novomu  gospodaru,  drugi  opet,  kako  će  iz 
svoje  nesretne  domovine  pobjeći.  I  sam  kralj,  videći  da  nemože 
ni  vojske  skupiti,  a  kamo  li  Turčinu  se  odhrvati,  mišljaše  samo  o 
biegu  u  Hrvatsku  ili  u  koji  dalmatinski  grad  pod  mletačkom  vlasti. 
Ali  i  zato  bijaše  već  prekasno. 

Car  Muhamed  II.,  zauzevši  Bobovac  odluči  obću  smetnju  i  stravu 
upotriebiti,  da  Bosnu  sasvim    skuči.    Umah    pošalje   Mahomet-pašu 

2'  FaiTLav,  Ta  'lX*Xupitov  ^^y.a'Cktiy,  Laou.  Chalcoc.  X.  p.  536. 


336 

sa  prednjimi  četami  na  Jajce,  da  grad  zauzme  i  kralja  Stjepana 
Tomaševića  zarobi.  Došav  Mahomet  do  Jajca  saznade,  da  kralja 
Tomaševića  u  njem  neima,  nego  da  je  pobjegao  i  da  neima  nza 
se  nikakvih  službenih  ljudi.  Podje  zato  za  njim  u  potjeru  bojeći 
se,  da  mu  nebi  umaknuo.  Kralj  je  Tomašević  u  to  iz  Jajca  kroz 
dolnje  kraje  bježao  prema  Hrvatskoj,  nastojeći  danju  i  noćju  sa- 
brati bar  nešto  vojske,  da  Turčinu  odoli.  Nu  Mahomet  paša  slie- 
dio  ga  je  uzastopce  i  nije  mu  dao  odahnuti.  Bježeći  pred  Turci 
dodje  Stjepan  Tomašević  u  tvrdi  grad  Ključ,  i  htjede  se  tuj  u  podne 
kroz  kratko  vrieme  odmoriti.  Nu  umah  za  njim  stigli  su  turski 
konjanici  i  jašili  su  oko  grada  nesluteći,  da  je  kralj  u  njem.  U 
to  izadje  iz  grada  jedan  nitkov  i  odade  za  novac  Mahomet-paši, 
da  je  sam  kralj  našao  utočište  u  Ključu.  Mahomet  umah  obkoli 
grad  oda  svih  strana  i  uze  ga  obsiedati.  Kroz  četiri  dana  trajaše 
obsada.  Bojeći  se  medjutim,  da  tvrda  grada  nebi  ipak  mogao  uzeti, 
poče  ugovarati  sa  kraljem.  Zaklinjaše  se  i  obećavaše  mu,  da  mu 
neće  ništa  biti,  samo  neka  mu  se  predade.  Izdade  mu  dapače  i  pismo, 
kojim  mu  zajamči  život  i  slobodu.  Kralj  Stjepan  Tomašević, 
kojemu  ponestajaše  u  Ključu  hrane  i  zaire ,  odluči  napokon  i 
predade  sebe  i  posadu  gradsku  Mahomet  begu,  pouzdavši  se  u  nje- 
govo slobodno  pismo  i  u  milost  cara  Muhameda.  Slavodobitan  po- 
>'  hiti  sada  Mahomet  beg  sa  zarobljenim  kraljem,  stricem  i  sinovcem 
njegovim,  dječakom  od  trinaest  godina  pred  svoga  cara  i  gospodara. 

Car  Muhamed  II.  bješe  u  to  nakon  uzeća  Bobovca  pao  pod 
starodrevni  grad  Jajce.  Žitelji  ovoga  grada  videći,  kolika  se  je  sila 
na  nje  oborila,  a  ostavljeni  od  kralja  i  drugih  velmoža,  klonuše 
tako  d  jer  duhom  i  mi  sijahu  samo  o  svom  spasu.  Cim  su  zamjetih, 
da  se  car  primiče  njihovu  gradu ,  poslaše  najodličnije  gradjane 
pred  cara,  te  mu  se  predadoše  na  milost  i  nemilost,  zamolivši  ga 
samo,  da  im  dopusti  i  nadalje  po  starih  običajih  i  zakonih  živjeti 
i  gradom  svojim  upravljati.  Lukavi  Muhamed  usliša  molbe  Jajčana, 
samo  da  bi  tim  i  druge  gradove  na  predaju  sklonuo.  On  im  obeća, 
da  će  ih  ostaviti  na  slobodi,  a  na  to  ga  žitelji  pustiše  i  u  gradsku 
tvrdjavu.  Muhamed  zbilja  poštedi  Jajce  i  njegove  žitelje;  samo 
sinove  otmenijih  porodica  zarobi,  te  ih  neke  pridrži  za  se,  a  druge 
porazdieli  medju  svoje  vojvode. 

Padom  Bobovca,  Jajca  i  Ključa,  najglavnijih  gradova  gornje 
Bosne  i  dolnjih  krajeva,  bijaše  sudbina  bosanske  države  odlu'^ena. 
Već  10.  lipnja  znalo  se  je  u  Mleteih,    „da   je  silna    vojska  turska 


337 

provalila  u  bosansku  državu,  te  zauzela  najveći  dio  kraljevstva  i 
ponajglavnija  mjesta  i  gradove,  pače  i  sam  kralj  bosanski  da  je 
dopanuo  groznoga  robstva  turskoga".^**  Nesretni  kralj  Stjepan  To- 
mašević ,  drhćući  za  život  svoj  ,  pomagaše  sada  sam  caru  Muha- 
medu, da  oblada  svom  zemljom  njegovom.  On  izdade,  prisiljen  sul- 
tanom, zapovjed  svim  voj vodam  i  zapovjednikom  svojih  gradova, 
da  predadu  gradove  i  tvrdjave  u  turske  ruke.  Tako  dospije  ujedan 
mah  za  osam  dana  preko  sedLamdeset  .manjih  i  većih  gradova  bo- 
sanskih u  vlast  turskoga  cara.  U  najglavnije  tvrdje  i  gradove  metnu 
sada  Muhamed  II.  svoje  posade;  u  grad  Zvečaj  nedaleko  Jajca 
stavi  posadu  od  janjičara  i  dade  joj  za  glavara  poturčenoga  Srbina 
Mihajla  Konstantinovića  iz  Ostrvice,  više  puta  već  spomenutoga  Ijeto- 
pisca  0  vojni  Muhamedovoj  u  Bosni. ^^ 

Prvih  dana  mjeseca  lipnja  bješe  Muhamed  zavladao  velikomu 
dielu  bosanske  države,  posjeo  mnoge  gradove  i  zarobio  kralja  To- 
maševića.  Države  bosanske  bijaše  ovim  nestalo  sa  pozorišta,  a 
Bosna  postala  je  pašalukom  turskim.  Nu  Muhamed  nebijaše  tim 
zadovoljan.  On  odluči  sve  zemlje  bosanske  države  skučiti  pod  svoj 
jaram ,  te  se  zato  spremaše  na  dalju  vojnu,  da  zauzme  još  one  pre- 
diele,  kojih  nemogaše  dosele  osvojiti.  Podieli  u  to  ime  svoju  vojsku 
na  tri  diela:  jedan  dio  povjeri  tesalijskomu  namjestniku  Omaru, 
drugi  Mahometpaši,  te  ih  pošalje  na  zapadne  i  iztočne  strane  bo- 
sanskih zemalja  ^^;  a  sam  sa  glavnom  vojskom,  vodeći  uza  se  ne- 
prestance zarobljena  kralja  Stjepana  Tomaševića,  udari  prema  jugu 
i  provali  u  oblast  hercega  Stjepana  Vukčića,  da  zauzme  i  Herce- 
govinu sa  ljudskim  Dubrovnikom. 

Dok  je  Muhamed  koucem  svibnja  i  početkom  lipnja  osvajao 
gornju  Bosnu,  dolnje  krajeve  i  Usoru;  dotle  se  je  herceg  Stjepan 
Vukčić  sa  svojimi  sinovi  spremao    na  odpor,   znajući  dobro,  da  će 

28  Mon.  Hung.  (Matyas  korabol.  I.  p.  211). 

2^  Grčki  pisac  Kritobulos  tvrdi,  da  je  Muhamed  zauzeo  u  svem  do  300  gra- 
dova bosanskih  ((ppoupioc  o'kijcit  eT^aaaco    Tpiažcocicov)  lib.  IV.  K'.  p.  148. 

^°  Dne  14.  lipnja  javljahu  Mletčani  papi :  „Quiquid  superesse  videtur  illius 
regni,  quod  parum  est,  tale  esb,  ut  facillime  occupari  possit,  ruptis  iam 
reseratisque  claustris,  dissipatis  regni  custodibus  .  .  .  Iam  hostilis  exer- 
citus  superatis  regni  Bossino  finibus  ad  littora  usque  Segne,  id  est  ad 
hostium  et  fores  Italie  infestis  armis  gloriabundus  irrumpere  non  est  ve- 
ritus.  .  .  .  Mon.  Hung.  (Matyas  korabol  I.  p.  217.) 

22 


338 

i  njegovu  zemlju  snaći  ista  sudbina.  U  svojoj  nevolji  uticaše  se 
najviše  susjednomu  Dubrovniku,  koji  je  medjutim  sam  strepio  od 
straha  pred  turskom  silom.  Još  6.  lipnja  kanio  je  herceg  Stjepan 
Vukčić  sa  svom  porodicom  svojom  bježati  u  Dubrovnik,  koji  je 
16.  lipnja  sve  priprave  činio,  da  odbije  tursku  silu,  ako  bi  ga  opa- 
sala.  Nu  malo  zatim  predomisli  se  herceg  Stjepan,  a  junački  sin 
njegov  Vladislav  poduze  biti  boj  sa  carem  Muhamedom.  U  to  je 
ime  vojvoda  Vladislav  još  prvih  dana  srpnja  tražio  vojnika  od  Du- 
brovnika. 

Udarivši  car  Muhamed  polovinom  lipnja  na  hercegovu  zemlju 
bijaše  slabije  sreće,  nego  li  u  samoj  Bosni.  Kršna  zemlja  herce- 
gova sa  ogoljelimi  planinami  i  tvrdimi  gradovi  na  strmih  hridinah 
zadavaše  turskim  konjanikom  silnih  jada.  Oni  poharaše  doduše 
ravna  polja  i  pitome  doline,  ali  kamene  hercegove  zemlje  nemo- 
goše  uzeti,  K  tomu  ih  jošte  uznemirivahu  neprestance  hajdučke 
čete,  koje  bi  često  vojsku  tursku  u  klancih  dočekivale  i  na  nju 
udarale.  Koji  put  prodirali  bi  vitežki  hajduci  tija  do  careva  šatora, 
pa  bi  onda  opet  u  planine  uzmakli.  Videći  car,  da  mu  nebi  lahko 
bilo  uzeti  hercegove  zemlje,  pokuša  još  zadnji  put  svoju  sreću  i 
obsjede  glavni  grad  hercegov,  tvrdi  Blagaj. ^^  Nu  iza  zaludne  ob- 
sade  od  nekoliko  dana  uvjeri  se  bolan,  da  hercegove  zemlje  ne- 
može  ovaj  put  osvojiti,  te  se  odluči  na  povratak  u  svoju  priestol- 
nicu.  Putem  iz  hercegove  zemlje  u  Drenopolje  osvoji  još  oblasti 
triju  knezova,  koji  bjehu  od  straha  pred  silom  njegovom  predanj 
došli  te  mu  se  dobre  volje  predah,  nadaju6i  se  da  će  ih  pomilo- 
.^  vati  i  drugimi  zemljami  nadariti.  Ali  Muhamed  nepoznavaše  mi- 
\  losti  ni  milosrdja,  nego  dade  sva  tri  kneza  nemilo  pogubiti.'^ 

Vojna  dakle  cara  Muhameda  II.  u  svibnju  i  lipnju  1463.  svrši 
se  propašću  bosanskoga  kraljevstva.  Osim  Hercegovine  bijahu  sve 
zemlje    države    bosanske   u   njegovoj    vlasti:   do  70  gradova  i  tvr- 

^^  0  vojni  cara  Muhameda  u  hercegovoj  zemlji  nalazimo  u  dubrovačkih  iz- 
vorih  još  ove  podatke:  „die  14.  iulii  1463.  Prima  pars  est  de  dando 
nuncio  comitis  Vlatchi  cherzegouich,  qui  portauit  noua  de  recuperatione 
castri  Cliuc;"  —  ,  die  18.  iulii.  Prima  pars  est  de  donando  ambassiatori 
voyvode  Vladislaui,  qui  tulit  nouum  pro  Gliubuschi  recuperato."  Starine 
VI.  p.  9. 

^"^  T'/)C  S T  a  V  T  £  (i)  /-ocl  K  p  3C  I'k.  0  0  x.xl  II  a  U  \  0  U  .  .  .  "/copoc?.  Laonici 
Chalcocondylae  lib.  X.  p.  543.  Sravni  Hammera,  Gesccichte  des  osman. 
Reiches  II.  p.  76.  i  554. 


339 

djava  bosanskih  držaše  u  svojili  ruku,  100.000  naroda  obojega 
spola  bijaše  zarobio,  a  30.000  mladića  bosanskili  bješe  učinio  ja- 
njičari.^^ Da  i  sam  kralj  Stjepan  Tomašević  bijaše  njegov  rob. 
Nu  to  ga  je  upravo  najviše  boljelo  i  smetalo.  Dosele  bio  je  sve 
vladare  pogubio,  kojim  bješe  države  osvojio,  smatrajući,  da  će 
samo  ovako  njihove  zemlje  trajno  svojoj  vlasti  osigurati.  Zato  ga 
je  i  ljuto  peklo,  što  se  je  Mahomet  paša  bio  zakleo,  da  i  slobodnim 
pismom  zavjerio  u  ime  njegovo,  da  će  poštediti  život  bosanskomu 
kralju.  Ali  lukavi  Muhamed  pomogne  si  takodjer  iz  ove  neprilike. 
u  njegovu  taboru  bijaše  neki  učen  Perzijanac,  po  imenu  Seik  Ali 
Bestami,  koji  je  daleko  slovio  sa  svoga  znanja  i  mudrosti.  Ovoga 
upotriebi  Muhamed  za  svoju  svrhu,  da  bosanskomu  kralju  prekrši 
zadanu  rieč.  Jednoga  jutra,  prije  nego  će  turska  vojska  ostaviti 
bosansku  zemlju,  pozove  sultan  zarobljenoga  kralja  preda  se.  Stje- 
pan Tomašević  nesluteći  ništa  dobra  ponese  sa  sobom  slobodni  list, 
što  mu  ga  bješe  Mahomet  paša  podielio.  Nu  Ali  Bestami  proglasi 
fetvom  taj  slobodni  list  nevaljalim ,  jer  ga  je  izdao  sluga  sultanov 
bez  privole  svoga  gospodara,  i  osudi  nesretnoga  Stjepana  Toma- 
ševića  na  smrt.  Sestdeset  i  trogodišnji  muftija  izvadi  na  to  sam 
mač  i  odrubi  glavu  kralju  bosanskomu.  Iza  kralja  bi  pogubljen  brat 
njegov  Radivoj  i  mladjahni  mu  sinovac. ^^ 

Ovako  pogibe  poslednji  kralj  bosanski.  Njegova  žena  Marija 
bješe  još  u  prvi  čas  tiu-ske  pogibelji  pobjegla  u  Hrvatsku  gdje  ju 
porobi  ban  Pavao  Sperančić,  poznati  protivnik  njezina  muža.  Iz 
Hrvatske  sklone  se  kasnije  u  mletački  tada  Spljet  i  prebivaše  ovdje 
još  prosinca  1466.  u  samostanu  sv.  Stjepana  blizu  gradskih  zidina. 
Uz  nju  bijahu  mnoga  bosanska  vlastela,  koja  bjehu  nesretnu  svoju 
domovinu  ostavila,  kao  vojvoda  humski  Ivaniš  Vlatković,  knez  Ni- 
kola  Givatović,  Ivan  Bakić  i  Ivan  Kučić.  Kasnije  ostavi  kraljica 
Marija  Spljet  i  ode  u  Ugarsku,  gdje  ju  onadje  smrt.  I  kraljica 
maćeha,  hercegova  kći  Katarina,  bješe  pošla  iz  nesretne  svojo  do- 

^^  Dlugoss,  lib.  XIII.  p.  322 — 823.  Za  bosansku  vojnu  Muhameđovu  godine 
1463.  služe  ovi  izvori :  Ponajglavniji  su  Srbin  Mihajlo  fionstantinović  iz 
Ostrvice  (glava  35.,  p.  145 — 148),  i  Grk  Laonik  Chalcocondylas  (lib.  X. 
p.  535 — 544),  zatim  turski  izvori  u  Hammera,  Gesch.  des  osman.  Reiches 
(II.  p.  73  -  77j  ;  ponešto  rabe  suvremeni  Gobelinus  i  poljski  Ijetopisac 
Dlugoss.  Grk  Kritobulos  (IV.  15.  p.  147 — 148)  govori  kićenimi  riečmi  i 
na  široko,  ali  od  njega  nema  skoro  nikakove  koristi. 

^*  Hammer,  Geschichte  des  osman.  Eeiches  II  p.  76 — 78.  Schimek,  „Ge- 
schiclite  des  Konigr.  Bosnien",  p    152—153. 


340 

movine.  Još  početkom  listopada  1463.  boravila  je  u  Dubrovniku,  te 
su  joj  Dubrovčani  nudili  500  perpera  na  godinu  za  kuće  i  zemlje 
njezina  pokojnoga  muža.  Malo  zatim  ostavi  Katarina  Dubrovnik 
i  ode  stanovati  u  vječni  grad  Rim.  Tuj  je  prebivala  u  nekoj  kući 
blizu  sv.  Marka,  okružena  mnogimi  plemenitimi  gospojami  i  gos- 
podom bosanskom.  Uz  nju  življaliu  Radič  Ivana  Klešić,  Juraj 
Nikole  Čubranić,  Abraham  Radić,  zatim  Pavla  Mirosava  Mirković, 
Jelena  Ivana  Semković,  Marija  Jurja  Mišljenović.  Obolivši  težko 
sastavi  kraljica  Katarina  20.  listopada  1478.  svoju  posljednju  volju, 
kojom  imenuje  rimsku  stolicu  nasljednicom  bosanskoga  kraljevstva, 
ako  se  u  to  nebi  njezina  djeca  Siglsmund  \  Katar  ina  ^  koji  su  bili 
prigrlili  muliamedovu  vjeru,  povratili  u  krilo  kršćanske  vjere. ^^ 
Umah  zatim,  25.  listopada  1478.  umre  kraljica  Katarina.  Na  nje- 
zinoj nagrobnici  u  crkvi  „ara  coeli"  čita  se  još  i  danas:  „Katarini 
kraljici  bosanskoj  Štipana  hercega  od  svetoga  Save,  od  poroda 
Jeline  i  kuće  cara  Štipana  rojeni,  Tomaša  kralja  bosanskoga  ženi, 
koja  živi  godini  54,  i  priminu  u  Rimi  na  liti  gospodnja  1478.,  na 
25.  oktobra,  spominak  nje  pismom  postavljen". ^*^ 

Poput  kraljice  i  vojvode  Ivaniša  Vlatkovića  mnogo  se  naroda 
izseli  iz  tužne  Bosne.  Dočim  su  patareni  bosanski,  vlastela  i  kme- 
tovi većinom  prigrlili  vjeru  muliamedovu;  kršteni  narod  bježao  je 
izpred  zuluma  turskoga,  koji  nije  štedio  crkava  ni  svetinja  nje- 
govih. Zato  započe  padom  Bosne  velika  razseoba  naroda  hrvat- 
skoga i  srbskoga,  koja  se  završi  tek  polovinom  18.  stoljeća.  Hr- 
vatska i  dalmatinski  gradovi  bijahu  prepunjeni  bosanskimi  biegunci. 
U  to  doba  obćega  razspa  i  biega  zgodi  se,  da  je  jednom  prilikom 
srčani  franjevac  Angjeo  Zvizdović  stupio  pred  cara  Muhameda  II., 
ter  ga  upozorio,  kako  se  kršteni  narod  iz  Bosne  seli  na  sve  strane. 
Car  se  zabrinu ,  pa  da  mu  tek  stečena  zemlja  sasvim  neopusti, 
podieli  franjevcem  povelju  (atname),  kojom  dozvoli  kršćanom  slo- 
bodno vršenje  svoga  zakona.  Odsele  bijahu  franjevci  jedini  štit  i 
zaklon  svemu  narodu  u  Bosni,  koji  se  je  križao  i  krstio. 

Bosna  bješe  pala,  kukavno  pala.  „Predaja,  izdaja,  —  ove  dvie 
užasne  rieči  pokazuju  put,  kojim  je  Muhamed  II.  došao  u  posjed 
ove  prekrasne  južnoslovjenske  zemlje.  Bosna  nemože  u  svojoj  borbi 

^^  Njezina  oporuka  u  Theinera,  Mon.  Slav.  merid.  I.  p.   509 — 511. 
^^  Mikl.,  Mon.  serb.  p.  519. 


341 

proti  Turstvu  pokazati  niti  na  Kosovo  kao  Srbija,  niti  na  Cari- 
grad kao  Grčka,  niti  na  Kroju  kao  Arbanaska.  Ona  se  neniože 
ponositi  niti  Lazarom  i  Milošom,  ni  Jurjem  Kastriotom,  paČe  niti 
Konstantinom  i  Teofilom  Paleologom.  Svi  nam  znakovi  prstom 
kažu,  da  jo  Bosna  veoma  bolcstjia  hi\a,  čim  nemogaše  ni  junački 
poginuti.  Ova  bolest  ležaše  ponajglavnije  u  vjerskoj  i  ćudorednoj 
razvraeenosti ,  koja  se  je  u  njezinu  ticlu  od  više  stoljeća  zalegla, 
te  ga  po  mnlo  raztrovala".^"^ 

Nu  još  nebješe  odlučeno,  da  ponosnu  nekoč  Bosnu  tursko  ko- 
pito sasvim  pogazi.  Kralj  ugar^jko-brvatski  IMatija  Korvin,  koji 
nije  propadajućemu  kraljevstvu  u  pomoć  pritekao,  budi  što  ga  je 
Muhamed  II.  nadmudrio,  budi  što  je  lit  jeo,  da  kraljevstvo  propane, 
pa  da  on  tada  Bosnu  iz  turskih  ruku  otme  i  kao  pokrajinu  svojoj 
državi  pridruži/^  poduze  još  u  zimi  iste  godine  1463.  vojnu  u 
Bosnu,  daju  ugrabi  iz  čeljusti  turskih.  ^^  Pomagan  mnogom  vla- 
stelom bosanskom  i  hercegovačkom,  napose  junačkim  vojvodom 
Vladislavom,  sinom  hercega  Stjepana,  osvoji  kralj  Matija  u  zimi 
g.  1463.  sve  dolnje  kraje  i  vojvodinu  Usoru,  i  s  njimi  do  30  tvrdih 
gradova,  poimence  Jajce,  Zvečaj,  Vrbaški  grad  i  Banjaluku  u  dol- 
njih  krajih,  a  Tešanj  i  Srebrenik  na  Usori.  U  turskoj  vlasti  ostade 
samo  gornja  ili  prava  Bosna  sa  Podrinjem.  Dne  6.  prosinca  1463. 
sjedio  je  već  kralj  Matija  u  gradu  Jajcu  i  izdade  tuj  povelju  hra- 
bromu vojvodi  Vladislavu  Vukčiću,  kojom  mu  pokloni  grad  Veselu 
Stražu  sa  cielom  župom  Uskopljem  i  grad  Prozor  sa  župom  Ka- 
mom, što  je  odlučno  i  revno  vojevao  proti  turskomu  caru,  a  na- 
pose što  je  ugarsko-hrvatsku  vojsku  izdašno  pomagao  u  posljednjoj 
vojni  za  oslobodjenje  Bosne.-^    Od    oslobodjcnih    oblasti   bosanskih 

3'  Eački,  Bogomilii  i  patareni  (Rad  VIII.  pag.  173).  U  listu  kralja  Matije 
Korvina  čita  se:  „Palam  factum  est  inuitatum  (Mahumetem)  a  quibusdam 
proditorihus  Boznam  versus  declinare.  Eo  dum  festinus  accessisset,  suscepta 

,  proditione,  quam  ante  parauerat,  prius  forte,  quam  eduxisset  gladium  vi- 
cit;  proditoribus  aeque,  ut  proditione  potitus.  Vinxit  dein  regem  arte 
et  dole,  non  arinis  superatum  ...'*,  Katona  XIV.  625 — 626. 

^^  Umah  iza  pada  kraljevstva  bosanskoga  piše  kralj  Matija  papi  Piju  II. : 
„intcndi  animum  ad  recuperationeni  Boznae,  recenti  času  amissae,  ut  cui 
opcm  ferrc,  no  perirct,  praeuentus  dolis,  uon  potui;  ci  vel  perditao,  opo 
Dci,  qui  fraudis  doliquc  vindex  est,  opportune  consulerem".  Katona  XIV. 
pag.  625. 

^'•*  O  toj  vojni  piše  uz  ine  i  Grk  Kritobulos  V.  4—6,  p.  151 — 153. 

'^'^  Fejer  (Pray).  Commentarii  historici  de  Bosniae  .  .  .  cum  regno  Hungariae 
nexu,  p.  67—70. 


342 

sastavi  kra]  Matija  dvie  banovine:  od  dolnjih  krajeva  jajacJcu,  a 
od  vojvodine  Usore  srehrenichi  banovinu.  Prva  je  imala  braniti 
Turkom  ulaz  u  Hrvatsku,  druga  u  Slavoniju. 

Dok  se  je  ovako  Bosna  dielomice  oslobodila  turske  vlasti,  pro- 
pade domala  hercegova  zemlja  ili  Hercegovina.  Stari  herceg  Stje- 
pan Vukčić  umre  g.  1466.  dne  22.  svibnja.  ^^  Oko  samrtna  odra 
njegova  stajahu  mitropolita  mileševski  David  i  patarenski  starješina 
„gospodin  gost  Radin",  knez  Pribisaja  Vukotić  i  drugi.  Stjepanovi 
sinovi  VladislaV;  Vlatko  i  Stjepan  upravljahu  donekle  svojom  dje- 
dovinom; nu  domala  moradoše  se  braća  Vladislav  i  Vlatko  izseliti 
u  Dubrovnik,  dočim  se  treći  brat  Stjepan  poturči  i  prozove  Ahmet- 
begom.  God.  1483.,  dvadeset  godina  iza  pada  kraljevstva  bosan- 
skoga bijaše  već  sva  hercegova  zemlja  u  turskoj  vlasti. 

Banovina  jajačka  i  srebrenička  ostadoše  u  rukama  ugarsko- 
hrvatskih  vladara  kroz  64.  godine.  U  to  doba  mnogo  su  puta 
turske  vojske  udarale  na  te  oblasti,  želeć  ih  na  novo  osvojiti.  Nu 
bani  jajački  i  srebrenički  umjeli  su  pomagani  mišicami  hrvatskih 
junaka  vazda  turskoj  sili  odoljevati.  Kolike  li  hrvatske  krvi  pro- 
lito  bi  u  to  vrieme  pod  samim  gradom  Jajcem. 

Uspomena  na  jajačke  bane  Franja  Berislavića  i  Petra  Kegle- 
vića  ostati  će  kroz  sva  vremena  slavna  i  dična  *^;  a  junačko  i 
smiono  djelo  kneza  Krsta  Frankapana,  koji  je  11.  lipnja  1525. 
oslobodio  Jajce  od  poldrugogodišnje  obsade  turske,  razglasi  slavu 
njegovu  po  svem  kršćanskom  svietu.  Vrativši  se  Krsto  Frankapan 
iza  sretne  obrane  Jajca  u  Hrvatsku,  dočeka  ga  stari  i  siedi  otac 
njegov  pucnjavom  mužara  i  kriesom,  a  kralj  Ljudevit  H.  podieli 
mu  dični  naslov:  „branitelj  kraljevina  Dalmacije,  Hrvatske  i  Sla- 
vonije" *^. 

Ali  to  bijaše  posljednje  slavlje  kršćansko  i  hrvatsko.  U  kolovozu 
1526.  pogibe  u  bitci  kod  Muhača  ugarsko-hrvatski  kralj  Ljudevit 
H.,  a  na  to  se  razdvoji  hrvatski  narod  na  dva  tabora.  Jedni  pi*i- 
stajahu  uz  HabsburgOvca  Ferdinanda  L,  a  drugi  uz  Ivana  Zapolju. 

*^  Vidi  njegovu  oporuku  u  Pucića,  Spom.  srb.  II.  p.  124 — 136. 

*2  Bani  jajački  u  16.  stoljeću  bijahu:  Franjo  Berislavić  (1499 — 1501  i  1503.), 

Baltazar  Bacan  (1502),  Juraj  Kanižaj  i  Ivan  Bebek  (1505.),  Bartol  prior 

vranski  (1507.),  Juraj  Zthresemley  (1508.),  Petar  Keglcvić   (1520—1526.). 

Vidi  Vienac  od  g.  1877.  br.  28.  p.  452—457. 
*^  M.  Mesić,  Hrvati  nakon  bana  Berislavića  do    muhačke   bitke.    (Bad  jug. 

akad.  XXII.  p.  128—131). 


343 

Ban  jajački  Petar  Keglević  predade  Jajce  i  cielu  banovinu  u  ruke 
Ferdinandu,  a  ovaj  smjesti  unj  njemačke  vojvode  i  vojnike.  Dok 
se  je  u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj  vodila  borba  med  ju  Zapoljevci  i 
Ferdinandovci ,  eto  opet  Turaka  početkom  siečnja  1528.  pod  Jaj- 
cem. Hrvati  zaboraviše  sred  domaćih  smutnja,  da  im  je  poteći  na 
obranu  toga  grada,  a  u  to  rigaše  Usref-paša  bosanski  silnu  vatru 
na  zaboravljeni  i  ostavljeni  grad.  Deset  dana  stajaše  tekar  pod 
Jajcem,  a  kukavica  Stjepan  Grbonog  već  mu  grad  predade,  samo 
da  spasi  rusu  glavu  svoju.  Uz  Jajce  pade  i  banovina  jajačka,  dočim 
je  srebreničke  banovine  već  prije  nestalo. 


4  4 


^*  Sanudo  ima  k  28.  siecnju  1528.  ovu  viest:  „Da  Vei  di  S.  Marin  Polani 
provedator  fo  leto  letere  con  uno  aviso  auto  di  Fiume  ć'/^;ar  Tarchi  slano 
venuti  in  li  hor<ji  di  Jayza  ..."  Arkiv  za  pov.  jugosl.  XII.  p.  335. 


XIV.  Vjera  i  crkva  u  bosanskoj  državi  prije 

Turaka. 

Stanje  katoličke  crkve;  katoličke  biskupije  u  bosanskoj  državi;  rad 
franjeraca.  —  Grčko-iztoaia  (pravoslavna)  crkva;  biskupije  (jrcko- 
iztocne  i  manastiri  sv.  Vasilija.  —  Patarenska  ili  bosanska  crkva; 
nauk  patarena  i  uredjenje  bosanske  crkve ;  po  imenu  poznati  starje- 
šine patarenske  vjere. 

Tzpričav  državnu  poviest  bosanskoga  kraljevstva,  osvrnuti  nam 
se  ]e  još  u  kratko  na  vjerske  odnošaje,  pošto  su  upravo  ovi  znatno 
uticali  na  političku  poviest,  a  uza  to  su  bili,  kao  i  danas  još,  glavni 
biljeg  kulturnoga  života  u  Bosui. 

Značajno  jest,  da  u  bosanskom  kraljevstvu  od  bana  Kulina  do 
pada  pod  Turčina  nije  bilo  državne  vjere,  kao  što  u  susjednoj  Sr- 
biji, Bugarskoj  i  Hrvatskoj ;  nego  ovdje  su  se  neprestance  kroz 
stoljeća  otimale  o  prvenstvo  tri  vjere  i  zakona:  katolički,  grčko- 
iztočni  i  patarenski.  Upravo  s  toga  razloga  nije  mogla  nijedna 
vjera  dobiti  stalno  crkveno  uredjenje,  koje  bi  potrajalo  duže  vre- 
mena ;  nego  sve  bijaše  nestalno,  prolazno  i  nesigurno. 

Katolička  crkva. ^  Već  u  najdavnija  vremena  spominje  se  u 
pravoj  ili  gornjoj  Bosni  biskupija  o^^sna  o  Rimu.  Sielo  ove  biskupije 
(ecclesia  Bestoensis)  bijaše  u  srcu  gornje  Bosne,  po  svoj  prilici  u 
današnjoj  Fojnici  ili  Kreševu.  Izprva  bijaše  ta  biskupija  podre- 
djena  nadbiskupiji  solinskoj  (spljetskoj) ;  nu  g.  1067.  spade  pod  nad- 
biskupiju barsko -dukljansku.  Kasnije  bi  pridružena  nadbiskupiji 
dubrovačkoj,  a  g.  1247.  koločkoj.  U  12.  ili  13  stoljeću  preneseno 
bi  sielo  ove  biskupije  u  mjesto  Brdo  u  župi  Vrhbosni;  tuj  bijaše 
stolna  crkva  sv.  Petra  i  kaptol.  Oko  godine  1238.  spadaše  na  nju 
ne  samo  gornja  Bosna,  nego   i   Usora,  Soli  i  čest  dolnjih  krajeva. 

'  Za  poviest  katoličke  crkve  u  Bosni  služi  osim  Farlata  (IV.  p.  37 — 90)  još 
najnovije  djelo:  Batinić  Mijo ,  Djelovanje  franjevaca  u  Bosni  i  Hercego- 
vini za  šest  vjekova  njihova  boravka.  U  Zagrebu  1881. 


345 

Biskup  njezin  pobiraše  desetinu  u  Usori  i  Soli,  a  u  pravoj  Bosni 
imaše  prostranih  posjeda.^  Hrvatski  vojvoda  Koloman  darova  da- 
pače bosanskomu  biskupu  i  Djakovo  u  današnjoj  Slavoniji,  koje 
nespadaše  pod  bosansku  državu. 

Kad  se  je  bosanska  država  počela  širiti  prema  Hrvatskoj,  spa- 
doše  pod  nju  nekoje  česti  spljetske  nadbiskupije  i  zagrebačke 
biskupije.  Za  bana  Stjepana  Kotromanića  spade  pod  Bosnu  župa 
Hlivno  ,  pripadajuća  metropoliji  s])ljetskoj  ^;  a  zatim  Dumno  i 
Krajina,  te  su  oko  god.  1344.  bile  u  njegovoj  državi  tri  kato- 
ličke biskupije:  bosanska,  duvanjska  i  makarska  (vidi  stranu  124.). 

l*oslie  g.  13'J1.  pridružene  biše  dolnjim  krajem  bosanskim  jon 
i  neko  župe  hrvatske  (Sana,  Vrbas,  Glaž),  koje  spadahu  crkveno 
još  g.  1334.  pod  biskupiju  zagrebačku.  Tako  dospije  do  40  crkava 
i  župa  katoličkih  u  bosansku  vlast. ^ 

Po  smrti  kralja  Stjopana  Dabiše  (1395.)  nastadoše  u  Bosni  crni 
dani  po  katoličku  crkvu.  Priestolne  borbe  i  provale  Turaka  uČi- 
niše,  da  se  je  vjera  patarenska  neobično  ojačala  i  gotovo  prevla- 
dala u  svoj  državi.  Katoličke  crkve  'biše  zapuštene  i  razvaljene ; 
a  biskupi  gornjobosanski,  koji  bjehu  već  odprije  svoju  stolicu 
prenieli  iz  same  Bosne  u  susjedno  Djakovo,  izgubiše  svaku  vlast 
na  jugu  Save.  Svako  uredjenje  katohčke  crkve  bješe  prestalo ;  je- 
dini učitelji  i  branitelji  katoličke  vjere  kroz  cielo  15.  stoljeće  osta- 
doše franjevci. 

Franjevci  dodjoše  prvi  put  u  Bosnu  oko  g.  1235.,  da  pomognu 
tamošnjemu  biskupu  zatirati  krivovjerje  patarensko.  Pošto  bi  god. 
1327.  izključivo  njim  povjereno  pravo  inkvizicije  u  Bosni,  brzo  se 
razgraniše  po  svoj  ^državi  i  po  susjednih  zemljah.  U  14.  stoljeću 
bijaše  bosanska  vikarija  franjevačka  daleko  razširena,  te  sastojaše 
od  7  kustodija.  Samostani  i  prebivališta  njihova  bijahu  medju  inim 
u  Stonu,  Novom,  Imotskom,  Glamoču,  Glažu,  Sutisci,  Visokom, 
Lašvi,  Olovu,  Modrici,  Bieljini,  Teočaku,  Srebrenici  itd.  Ugled 
njihov  bijaše  tolik,  da  je  g.  1434.  sinovac  Hrvojev  Juraj  Vojsalić 
vojvodu  Pavla  Jurjevića  i  kneza  Vuka  Vukićevića  „predao  u  ruke 
(bosanskoga)  vikara  Žuvana  i  svakomu    vikara  kon  vikaru  i  svoj 

*  Vidi  str.  78.,  notu  63. 

^  Još  g.  1400.  bijaše  u  Hlivnu  „kapitul",  u  kojem  bijahu  „leištromi"  sa- 
hranjeni. Mikl.  Mon.  serb.  p.  428. 

^  Koje  li  su  župe  i  crkve  katoličke  u  tih  predielih  bile,  razabire  se  iz  djela: 
Tkalčić  I,  Monumenta   historica'  episcopatus  Zagrabiensis,  II.  p.  90 — 93. 


346 

braći  fratrom  svete  crkve  katoličke  vire  rimske  reda  svetoga  Fran- 
ciska".  Osobito  bijahu  franjevci  ugledni  za  posljednjih  dvaju  kralja 
bosanskih;  kralj  Stjepan  Toma  kune  i  roti  se  g.  1451.  „prid  otcem 
kustodom  i  kapelanom  Marinom".  U  to  doba  podigoše  se  i  novi 
samostani  franjevački  u  Bistrici  (na  hlivanjskom  polju),  Jezeru, 
Grebenu  i  po  drugih  mjestih. 

U  humskoj  zemlji  bijaše  još  u  10.  i  11.  stoljeću  katolička  biskupija 
u  gradu  Stonu.  Ova  biskupija  bi  medjutim  prenesena  na  otok  Korčulu, 
kada  humska  zemlja  spađe  pod  srbske  Nomanjiće. 

Grrcko-iztočna  (pravoslavna)  crkva. ^  Još  u  U.  stoljeću  spo- 
minju se  u  Bosni  samostani  grčko-iztočnoga  obreda,  a  po  tom  je 
u  njoj  bilo  i  sljedbenika  ove  crkve.  Kada  je  sv.  Sava  početkom 
13.  stoljeća  u  državi  Nemanjića  uredjivao  crkvu  grčko-iztočnu  i 
osnovao  osam  biskupija  za  sljedbenike  ove  crkve,  ostade  Bosna 
bez  biskupa,  pošto  nije  spadala  pod  srbsku  državu.  Nu  zato  su 
pravoslavni  žitelji  bosanski  priznavali  za  svoju  crkvenu  glavu  su- 
sjednoga biskupa  srbskoga  za  Polimlje ,  koji  je  stolovao  u  mana- 
stiru sv.  Nikole  u  Dabru  (danas  Banja  na  desnoj  obali  Lima  medju 
Prepoljem  i  Pribojem).  Kad  je  god.  1376.  Polimlje  sa  Podrinjem 
spalo  pod  Bosnu ,  dobi  i  grčko-iztočno  žitelj stvo  svoga  glavara, 
koji  postade  sada  episkopom  bosanskim.  U  15.  stoljeću  preseli  se 
biskup  dabro-bosanski  u  Mileševo,  gdje  je  stolovao  do  pada  bo- 
sanske države.  Za  turske  vlade  predje  u  Sarajevo. 

U  Bosni  bijaše  i  prije  Turaka  grčko-iztočnih  manastira  reda  sv.  Va- 
silija.  Po  I  Euvarcu  bilo  ih  je  napose  u  predielu  međju  Bosnom  i  Drinom. 
Možda  su  tada  već  stojali  manastiri :  Papraća  (u  maglajskom  kotaru), 
Lomuica  ili  Lovnica  (na  glasinačkom  polju) ,  Ozren  (u  maglajskom  ko- 
taru izpod  istoimene  planine) ,  Vozuća ,  Gostović  (blizu  Žepča) ,  Tamna 
(manastir  sv.  Trojice  blizu  Zvoraika). 

Za  humsku  zemlju  (Hercegovinu)  bješe  sv.  Sava  osnovao  bisku- 
piju u  gradu  Stonu.  Veoma  rano  preneseno  bi  sielo  stonske  bisku- 
pije u  nutarnju  zemlju.  Za  turske  vlade  stolovahu  stonski  biskupi 
u  samostanu  Tvrdosu  i  Dužih  kod  Trebinja,  dok  bi  g.  1777.  pre- 
neseno sielo  biskupije  u  Mostar. 

Patareiiska  crkva, ^  pojavivša  se  u  Bosni   u  drugoj  polovici  12. 

^  Golubinski  E. ,  Kratkij  očerk  istoriji  pravoslavnih  cerkvej  bolgarskoj, 
serbskoj  i  ruminskoj,  p.  563 — 594.  —  Buvarac  I.,  Nešto  o  Bosni,  đabro- 
bosanskoj  episkopiji  i  o  srpskim  manastirima  u  Bosni  (Godišnjica  Nikole 
Ćupića.  II.  p.  240—261). 

^  Hački  Fr.,  Bogomili  i  patareni  (Ea*d  jug.  akad.  VII.,  VIII.  i  X.) 


347 

stoljeća,  bješe  izprva  ljuto  progonjena  i  zatirana.  Nu  kasnije  preote 
silan  mah,  tako  da  su  početkom  15.  stoljeća  i  najuglednija  vlastela 
bila  sljedbenici  ove  crkve  (Hraiiići,  Pavlovići,  Hrvoje  i  njegovi  ro- 
djaci;  Klešići).  Narodu  omili  crkva  patarenska  toli  silno,  da  ju  je 
prozvao  svojom  narodnom   ^hosanshom  crkvom^'-. 

Sami  Bogomili  nisu  se  zvali  posebnim  imenom,  već  naprosto  hrš(;aniy 
dobri  hršćani^  dobri  ljudi  (christiaiii,  bos  crcstias^  boni  cliristiani,  boni  ho- 
mines),  smatraju(?i  svoju  vjeru  pravom  vjerom  Krstovom.  Razšironi  su 
bili  u  i)oloviiii  12.  stoljeća  ciclom  južnom  Evropom:  južnom  Fraucezkom, 
sjevernom  Italijom,  Bosnom  i  Bugarskom.  Od  inovjeraca  dobili  su  u  raznih 
zemljak  razna  imena.  U  Bugarskoj  zvaku  ih  Bogomili^  u  Bosni  Patareni, 
u  Italiji  takodjer  Fatrini  ili  Patharistc,  u  Francezkoj  Kathari  ili  AlUgenzL 
Riedja   su   imena:   Babuni^   Manicliei^   Publikani,    Tisserands  itd. 

Koljevka  novoj  v.jeri,  koja  se  bješe  do  12.  stoljeća  razsirila  po  svoj 
južnoj  Evropi,  jest  Bugarska^  a  početnik  njezin  pop  Jeremija,  inače  zvan 
Bogomil.  Živio  je  još  u  X.  stoljeću  za  carevanja  bugarskoga  cara  Petra 
Simeonovića  izmeđju  927  —  950.  g.  po  Is.  U  Bugarskoj  naime  nastadoše 
iza  smrti  Simeonove  (927.)  za  sina  mu  Petra  tolike  smutnje  u  politič- 
kom i  duševnom  životu,  da  je  popu  Bogomilu  lahko  bilo  pokrenuti  novu 
vjeru,  tim  lakše,  što  su  Bugari  bili  tek  nedavno  pokršteni,  te  su  još  uviek 
naginjali  tek  zavrgnutomu  poganstvu.  Nadalje  bilo  je  u  samoj  Bugar- 
skoj osim  kršćana  i  Židova  i  moslema,  a  i  ogranaka  manihejsko-gnostičke 
sljedbe,  naime  Pavlićana  i  Masalijana,  te  se  popa  Bogomila  dojmiše 
upravo  najviše  načela  gnostičko- manihejskoga  nauka. 

Bogomili  ili  patareni  vjerovali  su  doduše  u  jednoga  boga  i  u  trojstvo, 
ali  nesmatrahu  boga  tvorcem  neba  i  zemlje.  Bog  da  je  samo  stvorio 
duh  i  nevidljiv  sviet,  a  sotona  ili  djavao  da  je  stvorio  tvar  (materiju)  i 
vidljiv  sviet.  Po  nazoru  patarena  sastojao  je  čovjek  od  dviju  ne  samo 
sućnosti,  nogo  i  postankom  različibih  česti:  od  duše,  stvorene  bogom  ali 
od  njega  odpale,  i  tiela,  stvorena  djavlom.  Boga  staroga  zavjeta  sma- 
trahu zlim  bogom,  s  toga  i  zabacivahu  sv.  pismo  staroga  zavjeta.  Pošto 
su  duše  nebeskoga  izvora,  to  se  moraju  vra.tit  u  nebo^  a  zato  treba  da 
svrše  svoju  pokoru.  Da  se  pako  to  što  lasnije  poluči,  došao  je  Isus  na 
zemlju,  da  ih  pouči  o  njihovoj  naravi  i  o  njihovu  izvoru,  pa  da  im  po- 
kaže pravi  put,  kako  će  se  prije  bogu  povratiti.  Isus  sam  nije  bog,  već 
najviši  od  angjela ;  tielo  mu  bijaše  samo  prividno,  pa  zato  nije  mogao  ni 
trpjeti  ni  umrieti.  Ni  duh  sveti  nije  pravi  bog,  već  takodjer  jedan  od 
najviših  angjela.  Pokora,  kojom  se  duša  može  povratiti  k  bogu,  sastoji 
u  tom,  da  se  vjeruje  u  ovu  nauku.  Za  mrtve  netreba  moliti,  jer  duše, 
ako  su  svršile  pokoru,  dolaze  u  nebo ;  ako  pako  nisu^  prelaze  iz  jednoga 
tiela  u  drugo,  dokle  se  sasvim  neočiste.  Uzkrsnuća  tiela  neima,  jer  tvar 
tiela  stvorena  je  od  sotono. 

Pošto  je  Isus  samo  nauk  svoj  Ijudem  predao,  to  se  imadu  zabaciti  i 
osuditi  sva  svetotajstva  crkve,  tim  više,  što  ovi  tvarni  znakovi  nemogu 
polaziti    od    boga.     Patareni    su    dakle    zabacivali   krštenje^    osobito   djece^ 


348 

tvrdeći,  da  im  se  zalud  podieljuje,  pošto  nemogu  vjerovati^  pa  se  s  toga 
nemogu  ni  spasiti  prije,  nego  li  k  razboru  dodjii;  zabacivali  su  potvrdu 
ili  krizmu ;  poricali  su  nadalje  pretvorbu  hljeba  i  vina  u  tielo  i  krv 
gospoduju ;  odmotali  su  izpoviest,  posljednje  pomazanje,  napokon  i  sakra- 
mentalnu  ženitbu. 

Primanje  u  patarensku  obćinu  obavljalo  se  je  svečanim  načinom.  Patareni 
su  pravovjerne,  koji  prijaviše  svoj  pristup,  smatrali  ^,kano  pse  i  svinje* 
za  nečiste ;  zato  su  ih  najprije  čistili  postom  i  molitvom,  a  onda  bi  ih 
tekar  primili.  Primanje  pako  opisuje  se  ovako :  „Kad  se  tko  pata- 
renom uteče,  najprije  mu  propisuju  vrieme  za  izpoviest,  očišćenje  i  ne- 
prestanu molitvu.  Onda  mu  na  glavu  polože  evangjelje  po  Ivanu  te  "V.a- 
zivaju  sv.  duha  i  pjevaju  „Otče  naš".  Poslie  ovoga  obreda  opet  mu 
doznače  vrieme  za  točniju  nastavu,  strožije  življenje  i  čišću  molitvu.  Onda 
traže  svjedočanstvo,  jeda  li  je  on  to  sve  obdržavao.  Ako  to  mužko  i  žensko 
potvrdi,  vode  ga  na  glasovito  posvećenje.  Okrenuv  ga  naime  prama  iz- 
toku  sunca  stave  mu  opet  na  glavu  evangjelje,  muzi  i  žene  polažu  nanj 
svoje  ruke  te  pjevaju  zahvalnu  pjesmu,  što  je  obavio  sve  propisano.  Do- 
daje se  još,  da  je  dotičnik  bio  obučen  u  dugu  crnu  haljinu  poput  kalu- 
djera,  i  da  su  ga,  osim  sto  su  nad  njim  molili,  udahnuli  i  namazali  od 
glave  do  pete." 

Članovi  patarenske  ili  bogomilske  sljedbe  dielili  su  se  na  dvoje:  na 
savršene  ili  svršitelje  (perfecti,  electi)  i  na  obične  vjernike  (credentes).  Samo 
savršeni  članovi  primali  su  se  gore  opisanim  dvojakim  načinom ;  obični 
vjernici  bili  su  jednostavnije  primani.  Nu  zato  su  savršeni  bili  tim  od- 
likovani, što  su  mogli  biti  glavari  crkvene  obćine.  Patareni  su  u  obće 
zabacivali  i  hulili  crkvene  redove,  te  su  nijekali,  da  je  Isus  postavio 
episkope  i  arhiereje;  nu  zato  su  ipak  morali  imati  neko  uredjenje  crkveno. 
Svaka  crkva  bogomilska  bijaše  sama  za  se  i  neovisna  o  drugoj ;  one  nisu 
imale  zajedničke  glave,  ali  zato  su  ipak  pojedine  crkve  medju  sobom 
obćile,  kada  bi  to  nuždno  bilo,  Na  čelu  svakoj  crkvi  (n.  pr.  crkvi  bo- 
sanskoj) bio  je  djed  (senior,  ancianus).  Njemu  bijahu  podložni  strojnici 
ili  učitelji  (magistri,  u  Bosni  bijaše  ih  12);  a  najglavniji  od  njih  bijahu 
gost  i  starac.  Gost  se  smatraše  obično  zamjenikom  i  nasljednikom  dje- 
dovim. Svećenstva  pravoga  nebijaše  u  njih,  pošto  je  svaki  savršen  član 
smio  naučati  i  širiti  svoju  vjeru. 

Bogoslužje  bijaše  u  patarena  i  Bogomila  veoma  jednostavno.  Patareni 
su  zabacivali  crkve,  jer  da  se  bog  neštuje  rukom  ljudskom.  Netreba 
bo  zidanih  zgrada  za  štovanje  boga,  koji  se  može  svagdje  častiti.  Hulili 
su  nadalje  -hrst^  nazivaj uć  ga  ^vješali* ;  jer  kako  se  može  kršćanin  drvu 
križa  klanjati,  na  kojem  zidovi  razapeše  sina  božjega?  Ako  bi  tko  ca- 
reva sina  ubio  drvom,  bi  li  to  drvo  caru  milo  bilo?  Zar  da  se  štuje 
ubojica  spasitelja?  Zabacivali  su  nadalje  hi]_wve  i  rugali  se  kršćanom, 
što  im  se  klanjaju;  isto  su  tako  osudjivali  i  ures  u  crkvah,  sjajne  odjeće 
i  posude  crkvene.  I  svetu  vodu  mrzili  su  kano  otrov.  Prema  tomu  bi- 
jahu njihovi  hramovi  obične  kuće  bez  zvonika  i  zvonova,  koje  su  držali 
za  demonske  trublje,  bez  slika  i  kipova  i  bez  umjetnih  propovjedaonica. 


349 

Klupe,  stol  pokrit  bielim  platnom,  služeći  mjesto  oltara,  na  kojem  je  t)ilo 
evangjelje  otvoreno:  to  je  bio  sav  ures  njihove  bogomolje.  Spomenuti 
valja  još,  da  su  takove  bogomolje  imali  samo  na  većih  mjestih. 

U  patarenskih  bogomoljah  obavljahu  se  ovi  bogostovni  obredi:  Služba 
hožja^  obća  izpoviest^  pHmanje  vjernika  i  savršenih,  napokon  redjenje  strojnika. 
Služba  božja  bijaše  što  jednostavnija,  a  sastojala  je  od  molitve  gospodnje 
„otće  naš" ,  koja  je  bila  jedina  molitva  njihova^  od  čitanja  ulomaka  iz 
svetoga  pisma  novoga  zavjeta^  od  propovjedi  i  blagoslova. 

Eazloživ  u  kratko  nauk,  ustroj  crkveni  i  bogoslužje  patarena,  upoznat 
naiji  je  ćudoredni  život  njihov,  a  to  je  tim  važnije,  što  su  mnoge  crte 
njihova  života  bile  protivne  ne  samo  tadanjim  crkvenim,  nego  i  državnim 
zakonom.  Ponajprije  nam  je  iztaknuti,  da  patareni  nisu  poznavali  tako 
zvanih  lakih  gHeha,  nego  da  su  sve  griehe  smatrali  težldmi.  Prije  svega 
zahtievahu  od  pravoga  kršćanina,  da  mrzi  sviet  kano  stvor  djavolski,  i 
da  se  odrekne  blaga  i  bogatstva,  jer  je  to  „hrđja  duše".  Pravi  kršćanin 
zadovoljit  će  se  samo  najnuždnijimi  potrebami  za  život*  sve  ostalo  daje 
u  zadrugu  za  uzdržavanje  crkve,  za  bolestnike  i  za  put  onim  članovom, 
koji  šire  vjeru.  Upravo  s  ovoga  razloga  smutrali  su  inovjerci  patarene 
za  skupe  i  odviše  štedljivo,  pače  su  im  spoticali,  da  i  na  sam  uzkrs 
ručna  djela  tvore.  Nadalje  smatrali  su  patareni  svaku  piit  djavolskom, 
prileg  nečistim  a  radjanje  griehom,  te  su  s  toga  osudjivali  ne  samo  svako 
puteno  obćenje  u  obće,  nego  i  samu  ženithn.  Patareni  su  ženitbu  kato- 
lika smatrali  prelj ubijem  iztičući,  da  je  prava  ženitba  samo  medju  Isu- 
krstom  i  crkvom.  Tko  je  zato  htjeo  postati  vjernikom  njihovim,  morao 
se  je  odreći  žene  svoje.  Bilo  je  medjutim  i  u  patarena  glede  ženitbe 
raznih  stranaka.  Jedna  od  njih  priznavala  je,  da  je  ženitba  dopuštena 
i  dobra,  ako  se  supruzi  odluče  čisto  živje'ti,  te  je  samo  puteno  ob- 
ćenje supruga  osudjivala.  —  Preziruć  nadalje  sve,  što  je  piit,  prenieli 
su  to  i  na  hranu,  te  su  osobito  od  savršenih  članova  zahtievali,  da  se 
uzdržavaju  od  mesa  i  svakoga  jela  životinjske  tvari^  jer  je  svako  meso  djelo 
zla  počela  i  postalo  putenim  prilogom.  Bosanski  su  patareni  osudjivali 
mesojedje  i  piće  svega,  što  polazi  od  mesa ;  ter  su  sve  držali  za  osudjene, 
koji  su  jeli  meso  ili  sir  ili  jaja  ili  tomu  slična.  —  Patareni  i  Bogomili 
osudjivali  su  nadalje  i  umorstco  čovjeka,  jer  se  umorstvom  prikraćuje 
pokora  duše  u  tielu,  jer  je  duša  izgonjena  iz  svoga  zatvora,  nepripravivši 
se  valjano  za  bolji  život.  Svako  umorstvo  čovjeka,  bilo  za  kaznu,  bilo  u 
ratu^  bilo  za  obranu,  držali  su  za  smrtni  grieh.  Zato  su  i  izticali,  da 
vladari  grieše  kazueći  zločince  i  inovjerce,  da  rimska  crkva  radi  zlo,  kad 
ih  progoni,  dočim  bi  prije  imala  sama  progonstvo  trpjeti ;  oni  su  napokon 
mrzili  rat  govoreći,  da  nije  slobodno  ratom  sebe  ili  drugoga  braniti,  pa 
ni  osvetiti  se,  navlastito  h^nom  osvetom.  Njihovim  je  vjernikom  bilo  za- 
branjeno obćiti  sa  inovjerci,  „sa  svjetskimi  Ijudmi",  osim  uz  taj  uvjet, 
da  nastoje  te  svjetske  ljude  predobiti  za  pravu  kršćansku  vjeru.  Napo- 
kon smatrali  su  još  svako  zatajenje  istine  za  težak  grieh;  te  s  toga 
bijaše  kod  njih  zabranjena  ne  samo  laž,  nego  i  xwisega,  bila  pravedna 
ili  nepravedna.    S  toga  bi  savršeni   vjernici   rađje  umirali,    nego  li  pri- 


350 

segli,  a  više  od  ubojice  prezirali  su  ouoga.;   koji  je  drugoga   na  prisegu 
silio.    S  toga  su  mrzili  i  sve  sudce^  koji  su  zahtievali  prisegu. 

Sve,  što  bi  dosele  iztaknuto  o  đužnostih  i  životu  patarena,  tiče  se 
najvećim  dielom  jedino  savršenih  ili  odabranih  članova  (osobito  glede  že- 
nitbe,  uzdržavanja  od  mesa  i  uzdržavanja  od  rata).  Po  tom  si  možemo 
lahko  Suvoriti  sliku  pravoga  savršenoga  patarena.  On  se  je  odrekao 
svieta,  njegova  blaga  i  naslada,  živio  je  u  siromaštvu,  zadovoljavao  se 
nuždnimi  duevnimi  potrebami^  razriešio  sve  obiteljske  sveze,  pače  i  sta- 
rije sveze  s  osobami  druge  vjere-,  on  se  je  povukao  iz  javnoga  života, 
tako  iz  sudišta^  kako  sa  bojišta.  Životne  potrebe  bile  su  mu  veoma 
skromne:  hrana  mu  bijaše  stegnuta  na  jela  bilinska,  a  od  životinja 
smio  je  samo  jesti  ribe,  dočim  mu  začin  hrane  bijaše  ulje  od  uljike, 
posto  mast  i  maslo  bijaše  zabranjeno.  Pravi  se  je  pataren  hranio  obično 
kruhom  i  sočivom,  a  pio  je  vodu,  premda  mu  je  bilo  i  vino  dopušteno. 
U  odielu  nije  pokazivao  nikakove  oholosti:  nije  nosio  odjeće  ni  dragocjene 
ni  suviše  proste,  —  već  obično  crne  duge  haljine.  Ponašanje  patarena  bilo 
je  skromno  i  čedno.  Nisu  trgovali,  samo  da  se  uklone  laži,  prevari  i 
prisegi,  nego  su  živjeli  od  radnje  kao  rukotvorci,  pače  je  bilo  njihovih 
učitelja,  koji  su  bili  krojači.  Blaga  si  nisu  množili,  već  su  bili  s  nuž- 
dnim  zadovoljni.  Bili  su  takodjer  čisti  i  nevini,  umjereni  u  jelu  i  pilu, 
nisu  išli  u  krčme,  niti  na  plesove,  niti  na  druge  zabave.  Uzdržavali  su 
se  od  Ijutosti,  uviek  su  radili,  učili  i  podučavali,  ali  su  zato  malo  molili. 
Čuvali  su  se  suvišna  govora  i  ogovaranja,  lahkoumnosti,  laži  i  prisege. 
Na  pitanja  riedko  bi  kada  odgovarali  izravno,  jer  im  je  bilo  slobodno 
reći  samo  „da,  da"   i  „ne,  ne". 

Premda  se  čini  po  tom  opisu  na  prvi  mah,  da  su  pravi  patareni  i 
Bogomili  bili  neopasni  ljudi,  ipak  su  bili  u  mnogom  obziru  protivnici 
postojećega  reda.  Neprijatelji  su  ih  biedili,  da  neslušaju  oblasti,  da  za- 
metavaju  poglavarstva  učeć,  da  se  neima  pokoravati  poglavarom,  nego 
samo  bogu,  da  hule  i  grde  bogataše,  da  se  rugaju  starješinam,,  da  koro 
boljare  i  da  drže  bogu  mrzkimi  one,  koji  služe  cara;  da  robovom  zapo- 
viedaju,  neka  nerade  svojim  gospodarom  i  t.  d.  Uzmemo  li  još  na  um, 
da  su  patareni  zavrgavali  ženitbu  i  tim  obitelj^  obćenje  sa  inovjerci  i  da  su 
osudjivali  rat  i  branili  prisegu^  to  SU  naravno  svim  tim  naviestili  rat  ne 
samo  kršćanskoj  crkvi,  nego  i  družtvu  i  državi. 

Uz  ovakova  moralna  načela  težko  da  bi  se  bila  vjera  pataren ska  znatno 
razširila,  osobito  u  vlasteoskoj  Bosni^  da  nisu  učitelji  njezini  bili  veoma 
obzirni.  Spomenuti  naime  i  opisani  težki  život  imali  su  voditi,  kako  bi 
već  spomenuto,  samo  pravi  odabranici  ili  savršeni  članovi,  kojih  je  raz- 
mjerno bilo  malo;  daleko  veći  dio  patarena  t.  j.  obični  vjernici  živili 
su  mnogo  slobodnije.  Jedino  ovim  načinom  mogli  su  patarenski  strojnici 
predobiti  za  svoju  vjeru  onu  silesiju  bosanskih  velmoža,  knezova  i  voje- 
voda.  Obični  patareni  t.  j.  naprosto  vjernici,  mogli  su  imati  žene  i 
obitelj ;  oni  medjutim  nisu  sklapali  prave  ženićbe,  već  su  uzimali  žene 
pod  uvjetom,  „da  im  budu  vjerne  i  da  ih  mogu  odpustiti  po  volji". 
Nadalje  su  obični  vjernici  mogli  posjedovati  i  teći  blago,  smjeli  su  voditi 


//^' 


351 

ratove,  da  i  svačim  se  hraniti.  Nu  zato  je  morao  svaki  vjeraik  radi 
tih  tcžkih  grieha  svaki  mjesec  jedan  put  javnu  izpovjed  činiti,  a  osim 
toga  morao  je  obećati,  da  će  svakako,  ako  ne  prije,  a  to  barem  pod 
konac  svoga  života  stupiti  u  red  savršenih  Icršdana.  Uslied  ovih  polakšica 
našla  je  patarenska  vjera  pristaša  i  kod  najuglednijih  i  najimućnijih 
porodica. 

Savršeni  ili  odabrani  kršćani  bijahu  neutruđivi,  da  što  više  sljedbenika 
pribave  svojoj  vjeri.  Kako  su  dopirali  tija  do  kueževskih  porodica,  pri- 
povieđa  neki  pisac  ovako :  „Krivovjerci  lukavo  nastoje,  kako  da  se 
utisnu  u  prijateljstvo  plemića  i  velikaša,  a  to  čine  ovim  načinom.  Oni 
nude  gospodi  i  gospojam  milu  im  robu,  kao  prstenje  i  koprene.  Kada 
to  prodaju  te  budu  upitani  za  drugo,  odgovore,  da  imadu  dragocjenije 
robe,  koju  bi  im  odstupili,  ako  im  obećaju,  da  ih  neće  izdati  rimskim 
svećenikom.  Žadobivši  osiguranje  govorio  bi  pataren:  „Imadera  jedan 
biser  tako  svjetao,  da  čovjek  krozanj  vidi  boga;  drugi  tako  sjajan,  da 
upali  ljubav  k  bogu  u  onom,  koji  ga  imade."  Iza  toga  uzeo  bi  slikovno 
i  navodi  iz  sv  pisma  šibati  katoličke  svećenike  i  redovnike,  pa  kad  bi 
uvidio,  da  je  slušatelju  omilio,  počeo  bi  prispodabljati  svoju  vjeru  sa  rim- 
skom ili  grčkom  ovako:  „Učitelji  rimske  crkve  jesu  Ohola  ponašanja, 
ljubo  prva  sjedala  i  žele,  da  ih  ljudi  zovu  Rabbi;  mi  pako  netražimo 
toga.  Oni  su  bogati  i  škrti,  njim  je  rečeno:  jao  vam  bogatašem,  jer 
ovdje  imate  utjehu ;  mi  suprotiv  zadovoljni  smo,  što  imamo  hranu  i 
odjeću,  kojom  se  možemo  pokriti.  Oni  nadalje  vojuju  i  ratuju  i  osudjuju 
siromake  na  smrt  i  lomaču,  o  njima  je  rečeno:  svaki,  koji  primi  mač, 
od  mača  će  poginuti ;  mi  pako  trpimo   njihovo    progonstvo    radi    pravice. 

Oni  jedu  badava  ništa  neradeći,    mi  pako  rukami  radimo Riedak 

je  u  njih  učitelj,  koji  umije  tri  neprekinute  gla^e  novoga  zavjeta,  dočim 
se  kod  nas  riedko  nadje  muž  ili  žena,  koji  nebi  znao  sveto  pismo  na 
izust  u  narodnom  jeziku.  Osim  toga  oni  samo  govore  a  nečine,  i  napr- 
ćuju  tako  težko  breme  na  ljudska  ledja,  ali  ga  ni  prstom  nepomiču ;  mi 
pako  sve,  što  učimo,  i  radimo.  Oni  nadalje  namiču  pokornikom  najteže 
kazne,  a  sami  ih  ni  prstom  nekronu;  mi  pako  po  primjeru  Isukrsta  ve- 
limo griešniku  :  „Sada  idi  i  negrieši  više",  te  mu  polaganjem  ruku  od- 
puštamo  sve  griehe  i  dušu  mu  pu  smrti  odpremamo  u  nebo,  dočim  oni 
sve  skoro  duše  šalju  u  pakao."  Pošto  je  krivovjerac  razložio  ovo  i  tim 
pr dobno,  onda  kaže :  „Promislite,  koje  je  stanje  savršenije,  koja  li  vjera? 
Naša  ili  rimske  crkve  ?  Savršeniju  odaberite."  I  tako  se  mnogi  njiho- 
vimi  bludnjami  zaveden  od  vjere  rimske  odmeće,  te  bude  njihovim  vjer- 
nikom i  zaštitnikom,  sakriva  ih  u  svojoj  kući  po  više  mjeseci  i  tada  se 
u  njihovoj  vjeri  podučava." 

Spomenuto  bi,  kako  su  savršeni  patareni  u  svom  vanjskom  životu  iz- 
nosili neku  zamamljivu  ozbiljnost,  pače  i  svetost,  a  to  nije  nigda  kod 
prostoga  naroda  ostalo  bez  uspjeha.  Zato  i  pripoviedaju  suvremenici  ino- 
vjerci, da  su  patareni  svojim  ozbiljnim  i  trieznim  vladanjem  silno  pri- 
vlačili kršćane,  koji  bi  dolazili  k  njim  i  pitali  ih  za  spasenje  duše  i 
mnoge  druge  stvari ;  pa  kad  su  patareni  bili  progonjeni,  mislio  je  narod, 


/  , 


352 

da  za  pravdu  stradaju  i  da  će  za  tamnice  i  uze  ovoga  svieta  primiti 
nagradu  od  boga.  Ali  povrh  zamamljive  vanjštine  bila  je  u  patarenstvu 
još  neka  sila.  Tim,  što  su  bogomili  i  patareni  zabacivali  svaku  hierar- 
hiju  u  pravom  smislu  rieči,  in-ijaliu  slovjenskomu  patrijarhalnomu  demo- 
kratizmu,  koji  je  bio  prema  prastaromu  uredjenju  slovjenske  porodice  i  ob- 
ćine.  Patareni  su  po  neki  način  bili  socljahu  demokrati  sredujega  vieka, 
pa  su  zato  nauke  njihove  našle  silna  odziva  kod  puka,  pače  su  umj  ii 
privlačiti  i  boljare,  napose  a  Bosni,  gdje  je  većina  vojvoda  i  knezova  pri- 
anjala uz  njihova  načela  i  vjeru. 

Pojav  patarenstva  dojmio  se  je  u  obće  silno  naroda  na  jugu  slovjen- 
skom,  jer  je  najviše  prijao  ćudi,  uredbam  i  životu  njihovu.  Nu  što  je 
najvažnije,  patarenstvo  bilo  je  u  nas  i  kulturan  pojav.  Poznato  je, 
da  su  Bogomili  u  obće  manje  molili  a  više  čitali  €vaugjelja  i  apo- 
stole ;  nu  što  je  još  znamenitije,  u  njih  je  vriedilo,  kao  što  kasnije  kod 
protestanta,  načelo  obćenita  čitanja  i  slobodna  tumačenja  sv.  pisma.  Na- 
ravna je  posljedica  tomu  bila,  da  su  patereni  uprkos  velikim  bludnjam 
vjerskim  i  predrazsadam  bili  u  kulturnom  obziru  nešto  napredniji  od 
ostalih  kršćana  i  da  je  pojav  patarenstva  pokrenuo  hijiževnost^  koja  je 
prema  kršćanskoj  knjizi  sljedbenika  toli  zapadne  koli  iztočne  crkve  imala 
razmjerno  najv^ćma  prostonarodan  biljeg. 

Knjige  i  spisi  bogomila  i  patarena  bijahu  u  obće  dvojake :  svete  hijige 
i  priče.  Od  svetih  knjiga  bilo  je  u  njih  najviše  razšireno  sveto  pismo,  i 
to  u  narodnjem  jeziku,  pošto  ga'  je  svaki  mogao  čitati  i  tumačiti.  Osim 
toga  čujemo,  da  su  B<:)gomilom  i  patai'enom  rabile  još  i  druge  lažne  (apo- 
krifne) knjige,  od  kojih  napose  spominjemo:  „0  drvu  krstnom",  koju  da 
je  složio  sam  Bogomil,  zatim  „Videnije  Isaije"  (vidio  Isaie),  i  „Knjiga 
sv.  Ivana  apostola".  Uz  ove  svete  knjige,  u  kojih  imade  raznih  legen- 
darnih pripoviesti^  koje  se  kreću  oko  pitanja  i  prizora  iz  svete  biblije, 
poznaje  njihova  književnost  i  narodne  hajlce^  kao  o  tresacicah  (vrst  hudih 
vještica),  o  nežitih  (takodjer  upki  božanski  stvorovi  hude  naravi);  nu  ove  su' 
narodne  bajke  izpremiešane  s  pričami  biblijskimi.  Osobito  priče  i  pripoviesti 
bogomilske  i  patarenske,  sastavljene  za  pouku  puk^,  dojimale  su  se  puka  toli 
silno,  da  su  mnoge  postale  njegovom  drugom  imovinom,  njegovim  narodnim 
blagom.  Pa  tako  se  sgodi,  da  i  danas  još  iraa  u  našem  narodu  mnogo  pri- 
poviesti i  pjesama,  koje  sn  puriekla  patarenskoga.  Mnoge  pjesme  Vukove 
zbirke  (u.  pr.  Ogujena  Marija  u  paklu,  griešna  udovica  u  paklu,  sestre 
svetoga  Petra)  jesu  bilo  izravno  bilo  neizrav'bo  bogomilskoga  i  pataren- 
skoga izvora.  Isto  tako  bit  će  i  mnoge  pripoviedke  o  Solomunu  istoga  izvora. 

Sielo  djedu  bosanske  crkve  bijaše  u  Janjićih.  Po  imenu  spominje 
se  djed  Miroslav  .{1303) ,  Radomjer  (140.4)  i  Miloje  (1446).  Gosti 
bijahu:  Radin  (1453 — 1466),  i  Radosav  Bradiević  (1454);  a  starci: 
Dmitar  (1403),  Mišljen  i  Ljelko  (1404).  G.  1446.  bijahu  patarem 
toli  moćni,  da  ih  je  sam  kralj  Stjepan  Toma  niorao  priznati  i  zaštiti 
njihovoj  predati  vlastelu  od  porodice  Dragišića. 


'  v> 


J^hV^'^ 


'    f 


■Jl^- 


DB 
245 
.K5 
IMS 


Klaic,  Vjekoslav,  1849-1929. 

Poviest  Bosne  do  Propasti 
kraljevstva 


PONTIFICAU    INSTITUTE 

OF.    MEDIAEVAL    STUDIES 

59     OUEEN'S     PARK 

lORONTO    5.    CANAD« 


'i 


^i 


i.'^s 


*/,V