(navigation image)
Home American Libraries | Canadian Libraries | Universal Library | Community Texts | Project Gutenberg | Children's Library | Biodiversity Heritage Library | Additional Collections
Search: Advanced Search
Anonymous User (login or join us)
Upload
See other formats

Full text of "Poviest Bosne do Propasti kraljevstva"



K>^ 



Digitized by the Internet Archive 

in 2011 with funding from 

University of Toronto 



http://www.archive.org/details/poviestbosnedoprOOklai 



POVIEST BOSNE 



DO 



PROPASTI KRALJEVSTVA, 



» 



NAPISAO JU PO PKVIH IZVOKIH 



V. KLAIĆ. 



-sA^lgo^p--^ ><- *::^^s^^3^- 



m 



SS 



u ZAGREBU. 

TROŠKOM PIŠČEVIM, A TISKOM DIONIČKE TISKARE. 

1883. 



SADRŽAJ. 

Strana 

Uvod. — Nešto ob izvorih i pomagalih za poviest Bosne 1 

I. Historijski zemljopis Bosne i Hercegovine 15 

II. Bosna i Hercegovina od najstarije dobe do 7. stoljeća 27 

III. Bosna od seobe južnih Slovjena do Kulina bana (1180) .... 42 

IV. Bosna za bana Kulina i Mateja Ninoslava 55 

V. Bosna od zadnjih dana Mateja Ninoslava do Stjepana Kotromanića 83 

VI. Humska zemlja do 14. stoljeća 95 

VII. Ban Stjepan Kotromanić (1322—1353) 106 

Vni. Stjepan Tvrtko I., prvi kralj bosanski (1353—1391) 142 

IX. Stjepan Dabiša i žena mu Jelena Gruba (1391—1398) 196 

X. Doba protukralja i priestolnih borba u Bosni (1398 — 1421) . . . 211 

XI. Stjepan Tvrtko II Tvrtković (1421—1443) 262 

XIL Stjepan Toma Ostojić (1441—1461) 284 

XIII. Stjepan Tomašević i propast kraljevstva bosanskoga (1461 — 1463) 322 

XIV. Vjera i crkva u bosanskoj državi prije Turaka 344 



UVOD. 



Nešto ob izvorih i pomagalili za poviest Bosne. 



N 



ajstariji pisac o poviesti Bosne jest Dubrovčanin Maiiro Orhini. 
Živio je pod konac 16. i početkom 17. vieka (f 1614), a bio je 
redovnik benediktinski, i to opat istomu redu najprije u samostanu 
na otoku Mljetu^ a kasnije u Baču u Ugarskoj. Kako je Dubrovnik 
od najstarije dobe bio vazda u najživljem dodiru sa zemljami i 
državami na slovjenskom jugu, napose sa Srbijom i Bosnom, to je 
sasvim naravno, da se je u Dubrovniku nabralo mnogo spomenika 
za poviest ovih zemalja. Uza to je u Dubrovniku sto godina iza 
pada Bosne bila još živa uspomena i predaja o prošlih sgodah za samo- 
stalnosti bosanske, pače je Dubrovnik bio i utočište bjeguncem, 
ostavivšim svoju nesretnu domovinu. Mauro Orbini dakle mogao je, 
pišuć nešto preko sto godina iza pada Bosne u svom rodnom gradu, 
mnogo toga saznati o prošlosti Bosne ne samo po pisanih spome- 
nicih, nego i po živoj predaji. 

Podpuni naslov Orbinova djela jest: U regno de gli Slavi hoggi 
corrottamente detti Schiavoni. Historia di Don Mauro Orhini Kauseo 
abbate Melitense. In Pesaro 1601. 

Kako već sam naslov kaže, nije Orbini pisao tek poviest Bosne, 
nego svih južnih Slovjena. Njegovo 473 strane obsižuće djelo sadr- 
žaje poviest Dalmacije, Hrvatske, Bosne, Srbije i Bugarske, te je 
prema tomu podieljeno u više odsjeka. Poviest Bosne sadržaje odsjek 
od strane 343 — 389, a Huma (Hercegovine) od str. 390 — 393. 

Poviest Bosne Orbina, kao i cielo djelo njegovo nije nego skup 
vjerodostojnih i nevjerodostojnih viesti. Kritičnoga duha neima u 
njega skoro ni za liek. Njemu su svi izvori jednako vjerodostojni ; 
njemu je n. pr. poznata kronika popa Dukljanina isto toliko vriedna, 
koliko koji drugi triezan ljetopis. 

1 



Nu uzprkos nekritičnosti stekao je Mauro Orbini ovim djelom 
glasnn hvalu suvremenika svojih. On je prvi po nekom sustavu 
obradio poviest svih južnih Slovjena, on je tako rekuć po drugi put 
Europi odkrio južno-slovjenski sviet, koji je tada već preko sto go- 
dina čamio pod Osmanlijami. Pa upravo ta okolnost učini, da se 
je i u kasnija vremena njegova poviest slavila kao remek-djelo, 
pače da su ga tija do najnovije dobe smatrali svi pisci više izvorom 
nego li spisateljem. Orbina ide ta osobita zasluga, što je on, premda 
katolički redovnik, pisao svoju poviest južnih Slovjena neobziruć se 
na vjeru njihovu, te je jednakom ljubavi i poletom crtao i slavio 
sve velike i slavne muževe, bili oni katolici ili ne. Ova okolnost 
učini, da je njegova historija ugodila svim Slovjenom bez razlike 
vjere, te da su ju dapače i Kusi preveli na svoj jezik. 

Iza Orbina nenalazimo u cielom 17. stoljeću više pisca, koji bi baš 
bosansku poviest pisao. Pojedinih viesti o Bosni ima medju inimi 
u pisaca dubrovačke historije, od kojih naročito iztičem Jakova 
Lukarica: Luccari Giacomo, Copioso ristretto degli annali di Ea- 
gusa, Venezia 1605. Još prije ovoga pisao je Razzi Serafin: La 
storia di Eaugia, Lucca 1595. 

Premda dakle iza Orbina nije nitko baš o poviesti Bosne pisao, 
to se je ipak našao muž, koji je mnogo za poviest ove zemlje pri- 
vriedio. To je poznati hrvatski povjestnik Ivan Lučić iz Trogira 
(t 1679). Pisao je djelo o poviesti hrvatskoj pod imenom: Joannis 
Lucii de regno Dalmatiae et Croatiae libri sex, Amstelodami 1666 ; 
a zatim uz ine spise još i monografiju grada Trogira: Lučio Gio- 
vanni, Memorie Istoriche di Tragurio ora detto Trau, Venezia 1674. 

Pišuć svoje glavno djelo o Hrvatskoj i Dalmaciji do god. 1409. 
uvidio je Lučić, da se hrvatska poviest nemože valjano shvatiti bez 
poviesti bosanske, pa zato je na nekih mjestih progovorio, premda 
nuzgredno, i o poviesti Bosne. Već u uvodu nalazimo uz genea- 
logije ugarskih kralja i hrvatskih knezova takodjer rodoslovnicu 
kralja bosanskih ;^ a u kasnijem tekstu ima više mjesta i cielih 
poglavja samoj poviesti bosanskoj. Tako n. pr. u četvrtoj knjizi 
ima poglavje „De ducatu Chulmie et piratica Almisanorum''^ (cap. 
4, pag. 159 — 163); a u petoj knjizi poglavje (cap. 3): De regibus 
Bosnae, rebusque ab eisdem in Dalmatia et Croatia gestis (pag. 
255—259); — zatim donekle i poglavje šesto (p. 259—262) pod 
naslovom: De gestis Ladislavi Kegis Neapolitani in Dalmatia. 

Kako se vidi. Lučić nije bio namjeran pisati poviest bosansku, 



već je samo malo i mimogredce štogod o njoj spomenuo, u koliko 
su bosanski vladari utjecali u posle hrvatske, i obratno bani hrvatski 
u posle bosanske. Nu ovo malo, što je Lučić pisao, upravo je samo 
biser-zrnje, osnovano na bistrih i nepomućenih izvorih i prehrano 
kritičnim duhom, kojim se i inače odlikuje toli slavljeno djelo Lu- 
cićevo. 

Nije medjutim sva zasluga Lucićeva, što je u svojem djelu o 
Hrvatskoj i Dalmaciji gdješto natuknuo i o poviesti bosanskoj. Veća 
je zasluga njegova, što je on prvi izdao izvore za poviest hrvatsku 
srednjega vieka, koji sadržavaju mnogu važnu viest o poviesti bo- 
sanskoj. Tako n. pr. u izvorih: Thomae Archidiaconi Spalatensis 
Historia Salonitanum pontificum ( — 1266), Michae Madii Historia 
Spalatensis (1290 — 1330), Obsidio Jadrensis^ i Memoriale Pauli de 
Paulo patricii Jadrensis (1371—1408) ima dragocjenih bilježaka 
za poviest Bosne. Nu to još nije sve. Lučić je toli u svom glavnom 
djelu, koli u poviesti grada Trogira priobćio prvi liep niz zname- 
nitih listina i povelja, tičućih se posredno i neposredno poviesti 
bosanske. Tako je u Lucićevih djelih nakrcana prilično obilna gradja 
za poviest Bosne, premda on sam poviesti bosanske nije pisao, niti 
je pisati nije kanio. — Pa u istinu, tek Lucićevim djelom postav- 
ljen bi temelj kritičnoj poviesti Bosne, kao što i poviesti Hrvatske 
i Dalmacije. 

Početkom 18. stoljeća izašlo je maleno djelce o Bosni, koje nema 
skoro nikakove znanstvene vriednosti, ali je ipak spomena vriedno, 
jer ga je pisao muž žarka srca i gorljiv Hrvat. Jest to djelce Pavla 
Rittera- Vitezovića : Bossna captiva sive regnum et interitus Stephani 
ultimi Bossnae regis, opera Eq. Pauli Ritter, Tjrnaviae 1712. 

Pavao Ritter-Vitezović živio je za kraljeva Leopolda I., Josipa I. 
i Karla IIL, kadno je iza sretne obrane Beča (1683) carsko oružje 
napredovalo proti Turčinu, ter je bilo nade, da će se ne samo oslo- 
boditi Hrvatska i Slavonija dugotrajna jarma osmanlijskoga, nego 
se je i mislilo, da će se tursko carstvo oboriti, a Bosna da će pri- 
pasti Hrvatskoj. Ritter-Vitezović živim je zanimanjem pratio na- 
predak carskih i hrvatskih četa, koje su zaista slavno vojevale, 
podupirane hrvatskim narodom u Slavoniji i Lici; — ali ga je 
ljuto na dnu srdca zazeblo, kadno bje god. 1699. sklopljen mir 
karlovački^ a zemlje na jugu Save uzprkos sjajnim pobjedam našim 
ostadoše u turskim rukama. Ritter bijaše osobito ogorčen, što -je 
Bosna ostala u turskoj vlasti, pa zato bolno uzkliknu : „Neka barem 



budu nade Hrvatskoj, da ce joj skoro opet pobiedjena Turska vratiti 
ključe od Jajca grada". 

Sasvira je naravno, da je Ritter i poslije g. 1699. neprestance 
snivao ob oslobodjenju Bosne. Da bi što življu sućut probudio za 
nesretnu tu zemlju, nacrta u spomenutoj malenoj knjižici od 30 
strana živim riečima tragičnu propast bosanske države i razloži, 
s kojih je uzroka morala pasti. Djelce svoje posveti Ritter- Vitezović 
grofu Petru Kegleviću Biižimskomu, namjestniku banske časti u 
Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji. U predgovoru sjeća Vitezović Petra 
Keglevića, da je i porodica Keglevića bosanskoga poriekla; spominje, 
kako je on (Keglević) kod krunisanja kralja Josipa za kralja ugarskoga 
nosio barjak Rame ili Bosne, te ga poziva, da on sada za Karla III. 
pod pobjedonosnim barjakom opet svoju domovinu vrati pod svetu 
krunu, kojoj je Bosna nekoč pripadala (po mnienju Ritterovu). 

Iza Ritterova spisa izašla su polovicom 18. stoljeća dva djela o 
Bosni, jedno radi o poviesti političkoj, a drugo o crkvenoj. 

Prvo je spojeno sa imenom glasovitoga učenjaka francezkoga Karla 
du Fresne ili Du Canga, a naslov djelu jest: Ca?^oli du Ff-esne 
domini du Cange Illyricum vetus et novum, sive historia regnorum 
Dalmatiae, Croatiae, Slavoniae, Bosniae, Serviae atque Bulgariae, 
locupletissimis accessionibus aucta, atque a primiš temporibus usque 
ad nostram continuata aetatem. Posonii 1749. Djelo ovo medjutim 
nije u toj formi poteklo od samoga Du Cange-a. 

Charles Du Fresne, sieur du Cange, obično Ducange zvan, živio 
je u 17. stoljeću (1610—1688) te si je stekao vječnu slavu svojimi 
rječnici sredovječne grštine i latinštine. Uz mnoga druga djela na- 
pisao je on i poviest bizantskoga carstva pod imenom ^Historia 
Bj/zmttina", koja je ugledala svjetlo u Parizu g. 1680. Ovoj svojoj 
poviesti dodao je dva tumača; jedan radi o vladarih byzantskih 
i onih vladarih slovjenskih, s kojimi su bjzantski dolazili u do- 
ticaj, a to su vladari hrvatski, srbski i drugi. Ovaj dakle komentar 
i to samo dio o slovjenskih vladarih bi na želju grofa Josipa Ke- 
glevića Bužimskoga razširen i mnogimi dodatci i izpravci dopunjen, 
te izadje g. 1749. u Požunu kao posebno djelo. 

U Du-Cangeovu „Illjricum vetus et novum" po požunskom izdanju 
od g. 1749. zaprema poviest Bosne strane 114—130. Samo glede 
najstarije poviesti drži se Orbina, za kasniju rabi mu većinom 
Lučić i izvori po ovomu na vidik izneseni. G-djegdje služe mu pisci 
obće crkvene historije, n. pr. Rainald, Wadding i drugi. 



Drugo znamenito djelo jest od Isusovca Danila Farlata (1690 do 
1773), koji je poduzeo, da sastavi ljetopis katoličke crkve svih jugo- 
slovjenskih zemalja. Djelo njegovo, poznato pod imenom ^^llltjricum 
sacriim^^ ogromna je riznica za svu jugoslovjensku poviest, samo je 
škoda, što u njega nije bilo toliko kritičnoga razbora, koliko n. pr. 
u Trogiranina Lučića. 

Nas zanima ovaj put samo četvrti svezak Farlatova djela, naime: 
Illjrici sacri tomus quartus auctore Daniele Farlato, Venetiis 1769, 
gdjeno je na strani 37 — 90 sadržana poviest katoličke crkve u 
Bosni, ali uza to ima i mnogih opazaka o zemljopisu i političnoj 
poviesti^Bosne. 

Farlati se je u ovom svojem djelu obazirao ne samo na radnje 
svojih predšastnika, ter ih prema svome sudu upotriebljavao (n. pr. 
Orbina i Lučića), nego je on prvi nešto obsežnije izneo na svjetlo 
neke važne spomenike. On je naime za svoju radnju upotriebio do- 
pise rimskih papa sa bosanskimi vladari i ugarskimi kralji, tičuće 
se crkve bosanske. On je dapače još i više uradio. Da bi se što 
točnije obaviestio o zemljopisu Bosne i tadanjih crkvenih odnošajih, 
a možda dobio i što novih priloga, obrati se on na bosanske Fra- 
njevce, da mu budu u pomoć. Zbilja se nadje jedan učeni Franjevac 
po imenu: Philippiis ah Ochievia, koji je znatno Farlatu pomagao, 
te ga ovaj i zahvalno spominje. Taj Philippus ab Ochievia nije 
raedjutim nitko drugi, nego poznati književnik bosanski Filip La- 
strič iz Oćevije (u iztočnoj Bosni, 1700 — 1783.), koji je kasnije 
sam, potaknut valjda radom Farlatovim, izdao dosta znamenito djelo: 
Philippus (Laztrich) ah Ochievia^ Epitome vetustatum Bosnensis 
provinciae. Djelo Lastrićevo steče obću pohvalu, te bi u tinji čas 
razgrabljeno, tako da je domala i drugo izdanje svjetlo ugledalo. 
(Anconae 1776). Lastrićevo djelo obšiže 134 strane, te je prilično 
suhoparno ; ali je osobito znamenito, jer je prva radnja rodjena 
Bošnjaka o svojoj nesretnoj domovini. Prije Lastrića bijaše do- 
duše takodjer Bošnjaka i Hercegovaca, koji su bud monografije bud 
drugih stvari o Bosni pisali, ali ti su ljudi ili s neznanja ili iz 
sebičnih svrha daleko od istine zabrazdili. Takovo skroz pogrešno 
djelo jest na pr. i ovo: Narentinus Prudentius, De regno Bosniae 
eiusque interitu, Venetiis 1781. 

U isto po prilici vrieme, kada je Farlati sastavljao svoje veliko 
djelo lUjriku, pojaviše u Ugarskoj dva velika muža, takodjer 
Isusovca, koji su temelj položili današnjoj historiji Ugarske i nje- 



ziaih nuzzemalja. I prije njih imala je doduše Ugarska vrstnih 
povjestnika i izdavalaca spomenika, nu ova dva muža osnovaše na 
veliko svoja djela o poviesti Ugarske. Prvi je Gjuro Prat/ (1724. do 
1801.), koji je napisao u 6 svezaka poviest Ugarske do god. 1564. 
(1761 — 70.) Za njim pako izdade Stjepan Katona cielu knjižnicu 
poviesti ugarske u 42 velika svezka, sižuću do g. 1802. Oba se 
pisca iztakoše i kao izdavaoci, te obielodaniše mnogo do tada ne- 
poznatih priloga ugarskoj historiji. 

Kako je poznato, ugarski historici i državnici nesmatraju samo 
Hrvatsku i Dalmaciju sa Slavonijom za nuzzemlje Ugarske, nego 
pribrajaju još i Bosnu, Srbiju i Bugarsku zemljam krune svetoga 
Stjepana. Naravno je po tom, da se i historiografi prema tomu u 
svojih djelih o Ugarskoj obaziru ne samo na Hrvatsku, nego i na 
Bosnu i Srbiju. Uprav toj okolnosti pripisati nam je, da je u djelih 
povjestnika Pray-a i Katone izneseno mnogo toga glede poviesti bo- 
sanske, da su iztaknuti odnošaji Bosne prema Ugarskoj za prošlih 
stoljeća i da su sklupljeni mnogi podatci iz pisaca i spomenika 
ugarskih, koji govore o sudbini Bosne. Naročito su izcrpana tuj sva 
mjesta iz kronike Thtiroczove, zatim mnoge povelje ugarskih kraljeva, 
koliko se tiču Bosne. 

Kadnjami Lucićevom, Farlatovom i ovih ugarskih historika bila 
je mnoga strana bosanske poviesti razjašnjena, dotično Orbinova 
maštanija izpravljena. To je moglo sada koga potaknuti, da se ob- 
zirne na sva ova djela nakani pisati sustavnu i cjelokupnu historiju 
Bosne. I zbilja se takav pisac nadje, koji izdade djelo, tičuće se 
samo Bosne. Jest to Niemac : Maxmilian Schimek, Politische Ge- 
schichte des Konigreiches Bosnien und Rama vom Jahre 867. bis 
1741. Wien 1787. 

Karakteristično jest i udara već prvi mah u oči, da je Schime- 
kora njemačka poviest Bosne ugledala svjetlo g. 1787., one iste 
godine, kad seje car i kialj Josip ]I., složivši se s Kuskom, podigao 
da ratuje sa Turskom. Kako je poznato, car i kralj Josip II. 
spremao se je od početka svoje vladavine na rat s Turskom, te je u 
to ime pristao uz rusku caricu Katarinu IL, koja mu je bila još 
god. 1782. ponudila Malu Vlašku, Beograd, čest Srbije i Bosne, 
premda se je Josipu htjelo još više, naime osim česti Srbije ciele 
Bosne, Hercegovine i Albanije, pače i mletački posjed na balkan- 
skom poluotoku. 

Poviest Bosne od Schimeka izašla je dakle baš u onaj čas, kad 



se je Josip II. spremao na rat s Turskom radi Bosne, na rat, koji 
seje svršio mirom u Svistovu (1791.). Stoje Schimek svojim djelom 
htjeo, kaže otvoreno na više mjesta, a napose na kraju djela. On 
veli: „So angelegen sich aber auch die Pforte die Berichtigung 
der Granzen dieser Provinz (Bosnien) sein Hess, so blieb es doch, 
vermOge der Geschichte und aller Friedensvertrage, noch immer 
richtig, dass sie kein anderes Kecht auf dieses Reich habe, als das 
sie sich mit der bewaffneten Hand darauf nahm ; seit dem sie es 
eingezogen hatte, seit dem bewarben sich auch die Konige von Un- 
garn bei jedem Vorfalle, selbes wieder anheim zu bringen. Nur 
die steten einheimischen Aufruhren, die siebenbtirgischen Sturme, 
und ein Neid der Machte des osterreichischen Hauses hinderten sie 
an der Wiedereroberung desselben. Die Verjdhrimg erschivert nur 
ein Recht, erheht es aber nie". — Mislim, da je Schimek odviše 
jasno kazao svrhu svojega djela: on želi poviešću Bosne u oči rata 
sa Turskom dokazati nikada neutrnuvše, premda donekle zastarjelo 
pravo ugarskih kraljeva, dotično habsburžkih vladara na tu zemlju. 

Neobazirući se dalje na tendenciju, kojom je Schimek svoje djelo 
pisao, priznati nam je, da je njegova poviest Bosne daleko nadkri- 
lila sve prijašnje radnje o tom predmetu. Djelo mu obsiže 431 
stranu, a doba samostalnosti bosanske do pada pod Turčina zaprema 
prvih 159 strana. U ovoj partiji rabe Schimeku svi dosele iztaknuti 
pisci i izvori po njih izneseni; jednom riečju, on je pišuć svoje 
djelo poznavao svu dotadanju literaturu, a i rabio ju je svom mo- 
gućom opreznosti i kritikom. Istina, u najstarijoj poviesti do bana 
Borića grieši isto onako, kano i predšastnici njegovi, sliedeć sliepo 
kroniku popa Dukljanina, zatim Orbina, Luccara i njihova mašta- 
nija, nu kod historije Kotromanića opaža se svigdje težnja, da 
osnuje svoje pripoviedanje na čišćiii i vjerodostojnih izvorih. Medju 
inim dobio je i dozvolu, da rabi carski domaći arkiv, te je tuj na- 
šao važnih izprava, koje je on prvi za poviest Bosne upotriebio. 

Premda je Schimekovo djelo veoma pomno sastavljeno te sadr- 
žaje sve rezultate, koji su tada mogući bili, ipak se opaža u njem 
velik manjak ; on se naime nije ni taknuo odnošaja Bosne prema 
susjednoj Srbiji, a to sjegurno s toga, što nije poznavao ni rabio 
nuždnih zato izvora. 

Sva literatura prije Schimeka, u koliko se tiče Bosne posredno ili 
neposredno, potekla je od Ugrina, Hrvata i Dalmatinaca, pa se tuj 
iznose samo odnošaji Bosne prema Ugarskoj, Hrvatskoj, Dalmaciji 



8 

i Dubrovniku. Ob odnošajih Bosne prema Srbiji, kojoj je kroz to- 
like vjekove bila susjeda, moralo se je takodjer nešto točnijega 
znati. — Nu tek iza Schimeka nadje se ljudi, koji su se na to 
obazirali. 

Prvi bijaše vriedni Jovan Rajić^ Srbin, koji je izdao djelo o svih 
južnih Slovjenih pod imenom: „Istorija raznih slavenskih narodov, 
najpače Bolgar, Horvatov i Serbov, 4 svezka, v Vienne, 1794". 
Njega ide ponajglavnija zasluga, što je prvi uz latinske i grčke 
pisce i izvore rabio narodne izvore pisane ćirilicom. Njega domala 
nasliedi Fran Pejacević, izdavši latinski sastavljeno djelo : „Historia 
Serviae seu colloquia XIII. de statu regni et religionis Serviae, ab 
exordio ad finem, sive a saeculo VII. ad XV.; auctore Franc. Xav. 
El. B. de Pejacsevich a Verocza. Opus posthumum, Colocae, 1799". 
Kako već naslov kaže, pisao je Pejaćević svoje djelo u obliku raz- 
govora; tuj ima 13 razgovora medju Srbinom i Bugarinom. Fran 
Pejačević kano što i Rajić smatra Bosnu za čest Srbije, te je zato 
uvrstio i poviest Bosne u svoju poviest Srbije, i posvetio joj napose 
jedan cieli razgovor, naime XII., koji zaprema strane 373—422. 
I on je mnoge odnošaje Bosne prema Srbiji izneo, koji su njego- 
vim predšastnikom bili nepoznati. 

Oba ova djela: Rajićevo i Pejacevićevo, služila su opet jednomu 
Niemcu, kad je sastavljao poviest Bosne i tim dopunio Schimeka. 
Jest to Niemac Johann Christian Engel (1770 — 1814), poznati hi- 
storiograf ugarski. Engel bješe se spremio da piše poviest Ugarske 
i njezinih tako prozvanih nuzzemalja (Geschichte des Ungarischen 
Reiches und seiner Nebenlander), a pod nuzzemljami razumievao 
je on ne samo Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju, nego i Srbiju, 
Bosnu, Dubrovnik, Bugarsku, da i Halič i Moldavu, t. j. sve zemlje, 
s kojimi je Ugarska medjašila. Poviest Srbije i Bosne izdao je u 
jednom svezku pod imenom : „Geschichte von Serwien und Bosnien 
von J. Chr. Engel, Halle 1801", te priznaje na strani 139. otvoreno 
sam, da je najglavnije podatke za poviest Srbije i Bosne povadio 
iz djela Rajićeva i Pejačevićeva. Rabeć ova djela spao je Engel u 
istu pogriešku, kano i njegovi uzori: on je naime poviest Bosne 
posve stopio s poviesti Srbije, smatrajući obje za jednu cjelinu, pače 
je u to ime sam mnoge stvari pridodao, za koje je historijski dokaz 
ostao dužan. Nu uzprkos tome ima u Engela takodjer i mnogo 
vriednih stvari, koje se mogu upotriebiti. 

Engelovo djelo nezavršuje samo niz povjestnih djela o Bosni iz 



9 



18. stoljeća, nego je u obće u njem izcrpljeno sve, što o Bosni 
javljaju ljetopisi grčki, lirvatsko-dalmatinski, ugarski i srbski. Nu 
uzprkos tomu toli djelo Engelovo, koliko i sva predjašnja pokazuju 
velike i znamenite praznine. Ciela stoljeća posve su nejasna, a i 
što se znade iz političkoga života, veoma je manjkavo, da često i 
protuslovno; o nutarnjem pako životu u Bosni do god. 1463. ne- 
može se stvoriti ni površna slika. Da bi se to moglo izpuniti, tre- 
balo je novih izvora, a pošto ih nije bilo, to je historiografija o 
Bosni kroz cielu prvu polovinu 19. stoljeća zapinjala, izuzev samo 
neznatno djelce : GehharcU L. A., Geschichte der Konigreiche Dal- 
matien, Croatien, Slavonien, Rascien, Bosnien, Rama und Ragusa, 
(1805), koje je medjutim površno, a uz to nepodaje upravo ništa nova. 

Jasnu sliku o prošlosti Bosne mogli bi nam podati samo domaći 
ljetopisi bosanski, sastavljeni od očevidaca ili suvremenika. Nu ta- 
kovih ljetopisa do sada neima, pače neima nade, da bi se naći 
mogli. Da, u Bosni se je u obće malo bilježilo ; za Bosnu nemamo niti 
žica kraljeva, kakono za Srbiju, a niti pisaca crkvene poviesti, ka- 
kono u Hrvata Tomu arcidjakona. Jednom riečju, za ciele dobe bo- 
sanske banovine i kraljevine do g. 1463. nije se u Bosni upravo nitko 
našao, da bi bilo prošle zgode bilo zgode svoga doba pobilježio u tu 
svrhu, da im se sačuva uspomena. Dubrovački poznati nam historik 
Luccari kaže doduše, da je neki Emanuel napisao „Chronologia Ducls 
Hervoyae^\ koji je koncem 14. i početkom 15. stoljeća silno uticao na 
tadanje dogodjaje u Bosni i Hrvatskoj f ali tomu ljetopisu neima 
traga. 

Razlog, što se u Bosni nisu pojavili domaći Ijetopisci, a ni do- 
maći životopisci, biti će medju inim taj, što je u Bosnu slabo do- 
pirala kultura toli zapadna koli iztočna. DoČim su se u Dalmaciji i 
Hrvatskoj poznate kronike i historije razvile pod dojmom latinsko- 
talijanskim, a u Srbiji životopisi i rodoslovi pod uplivom grčko-by- 
zantskim, to je Bosna ostala bez ičega. 

Pošto dakle neima domaćih suvremenih Ijetopisaca o poviesti 
Bosne, koji bi mogli služiti izvori, to bi znanje o poviesti Bosne 
bilo ostalo i dosele na istom stupnju, kako je bilo za Schimeka i 
Engela, da se nije obratila pozornost na drugu vrst izvora, naime 
na spomenike^ i to na povelje, listove, izvješća i dopise. 

Bosanski su vladari, toli bani koli kraljevi, imali već od Kulina 
bana svoj dvor, a na njem dvorsku kancelariju, u kojoj bijahu na- 
mješteni najprije dijaci (scriba), a kasnije logoteti ili logofeti (logo- 



10 

theta). Kraljevskoj kancelariji bilo je u ime kraljevo izdavati po- 
danikom, a i strancem povelje, zapise i otvorene listove, dopisivati 
sa stranimi vladari, sastavljati naredbe i t. d. Sva pisma dvorske 
kancelarije sastavljala su se jezikom hrvatskim (srbskim), a pisahu 
ćirilicom (bosanskom). Pisma pako i povelje izdavali su svi bosan- 
ski vladari počam od Kulina bana (1189.) pa do Stjepana Toma- 
ševića. Povelja u obće izdavalo se je u Bosni sila, pače kasnije imali 
su i vojvode i knezovi svoje vlastite dijake, koji su za nje pisali. 
Još se i danas govori, da gdjekoji begovi bosanski imadu pune 
sanduke takovih povelja, pisanih bosanskom ćirilicom. 

Čim se je u Slovjena probudila ljubav za izučanje jezika, umah 
se je pažnja obratila i na ove spomenike toli historijske, koli je- 
zične; nu prva zbirka izadje tek g. 1840. u Beogradu, a izdadeju 
grćko-iztočni svećenik iz Bosne, po imenu Pavao Karano- TvrtkoviS 
iz Tvrtković-brda pod imenom : Srpski spomenici ili stare risovulje, 
diplome, povelje i snošenia bosanski, serbski, hercegovački, dalma- 
tinski i dubrovački kraljeva, careva, banova, I. dio. 

Ovo djelce veoma je znamenito, jer je u njem sadržana prvi put 
zbirka ćirilicom pisanih listina bosanskih od domaćih vladara, i to 
od Kulinove listine od god. 1189. do g. 1463. Ima tu tako važnih 
listina i povelja, koje su bile kadre sasvim preobraziti dotadanji 
oblik poviesti bosanske, a uz to pružiti i liepu gradju za sliku nu 
tarnjega života u Bosni. Nije zato dugo ni prošlo, te su tu obilnu 
novu gradju upotriebili za poviest Bosne naši domaći i drugi slo- 
vjenski zgodopisci. 

Prvi izcrpi obilnu tu gradju rodoljubivi Franjevac bosanski Ivan 
Fr. JuMć, koji je pod pseudonjmom Slavoljuh Bošnjak izdao god. 
1851. u Zagrebu „Zemljopis i poviestnicu Bosne^, Kao što se Juki- 
ćev zemljopis odlikuje tim, što je sastavljen od muža, koji je sam 
triezan i izobražen samo ono pobilježio, što je ili sam vidio ili od 
vjerodostojnih ljudi čuo, tako se i njegova poviest Bosne ponajviše 
uzdiže nad sve dosadanje radnje s toga, što je prvi izdašno upo- 
triebio mnogobrojne spomenike zbirke Karano-Tvrtko viceve. Jukićeva 
poviest Bosne zaprema u spomenutom djelu strane 81 — 164. 

Zbirka Karano-Tvrtkovićeva ponuka nadalje hrvatskoga historika 
Ivana Kukuljevića, da sastavi regesta iz povelja za poviest bosansku. 
Kukuljević priobći svoju radnju u Arkivu za poviestnicu jugosla- 
vensku (knjiga II., Zagreb 1852., strana 1 — 34.); tuj nalazimo pod 
imenom : ^Izvadci listina i povelja bosanskih^ 260 izvadaka iz li- 



11 

stina. Kukuljević rabio je za tu radnju ponajviše diplomatar Tvrt- 
kovićev, a uz to rabili su mu spisi Lucićevi, glasoviti Codex diplo- 
maticus ugarski od Fejera (1829. — 35.), zatim gradja iz Farlata, 
Katone i t d. Osim toga priobći isti Kukuljević u istom arkivu 
pod naslovom: „Spomenici bosanski i crnogorski^ (p. 35 — 48.) pet 
veoma važnih listina bosanskih, i to tri latinske a dvie hrvatske. 

Treći, koji se je poslužio obilnom sbirkom Tvrtkovićevom, jest 
Eus A. Majkov. Majkov, slovjenski jezikoslovac, izdade god. 1857. 
u Moskvi poviest srbskoga jezika i literature pod imenom: Istorija 
serbskago jazika vo svjazi s istorieju naroda, Moskva 1857. — 
Majkovu bijaše glavna svrha, da napiše istoriju literature, nu zna- 
jući dobro, da se ova bez politične poviesti nemože valjano razu- 
mjeti, pridoda svojemu djelu i političnu poviest ovih zemalja, koje 
su po njegovu mnienju srbske, naime prave Srbije, Bosne i Dubrov- 
nika. Majkovljeva historija prevedena je Gj. Danićićem na srbski, te je 
II. izdanje toga prevoda izašlo godine 1876. u Beogradu pod ime- 
nom : Istorija srpskoga naroda. Poviest Bosne zaprema u tom izda- 
nju strane 145 — 192., te je kao što i Jukićeva osnovana velikim 
dielom na gradji Tvrtkovićevoj. 

Kao što su Tvrtkovićevi spomenici pokrenuli novo obradjivanje bo- 
sanske historije, isto su tako pobudjivali na dalje skupljanje bosanskih 
i inih spomenika. Tako je dobro poznati slovjenski historiograf Pav, 

V 

Josip Safarik izdao g. 1851. u Pragu glasovite : Pamdtkj dfevniho 
'pismenictvi Jihoslovanuv , gdje no uz" ljetopise, žitija i zakonike 
uvrsti i nekoliko listina, medju njimi bosanskih; a g. 1858. ugleda 
svjetlo znamenito djelo od Fr. Miklosića: Monumenta serbica spec- 
tantia historiam Serbiae, Bosnae, Kagusii, Viennae 1858. U tom 
velikim trudom i razborom sastavljenom djelu Miklošić je ponaj- 
prije izdao još jedanput sve listine, što ih je prvi obielodanio Tvrt- 
ković, nu po originalih; osim toga uvrstio je ne samo sve listine, 
što su štampane g. 1840—58., nego je takodjer sam g. 1856. pu- 
tovao Dalmacijom i Crnom gorom, te je toga mnogo pokupio. Napokon 
poslužio se je i rukopisnom gradjom u carskom tajnom arkivu Bečkom, 
gdje imade mnogo dragocjenih originala. — Ovom radnjom postala 
je suvišna zbirka Tvrtkovićeva, koja ima sada samo historijsku vried- 
nost, pošto su sve listine i povelje ove zbirke štampane daleko kri- 
tičnije i točnije u Miklošićevu zborniku. 

Izdanje Tvrtkovićevo nije samo potaknulo ponovljeno izdanje Mi- 
klošićevo, nego je u obće pokrenulo učenje spomenika, sahranjenih 



12 

po arkivih. Ivan Kukuljević proputovao je u to ime cielu Dalmaciju 
i veliki dio Italije, da pretraži razne arkive. Najbogatiji arkivi za 
poviest svih južnih Slovjena u obće, a po tom i. Bosne jesu: u Dal- 
maciji arkiv dubrovački, a u Italiji mletački. S ovimi sredovječnimi 
republikami bijahu kroz cieli srednji viek svi južni Slovjeni u ži- 
vahnu saobraštaju, te se je tuj sakupilo neizmjerno blago za poviest 
južnih Slovjena, a po tom i Bosne. 

Nije mi ovdje razlagati obilje dubrovačkoga arkiva, koji broji na 
tisuće knjiga i svežčića ; iztaknuti mi je samo, da je jedan dio 
toga dubrovačkoga blaga izdao knez Medo Pucić, i to najprije: Spo- 
menici srpski od g. 1395 — 1423, to jest pisma pisana od republike 
dubrovačke kraljevima, vojvodama i knezovima srbskim, bosanskiem 
i primorskiem. Beograd 1858, (ovo su same hrvatske listine i do- 
pisi izvadjeni iz zbornika: Lettere e comissioni di Levante) — 
zatim Spomenici srpski iz dubrovačke arkive, knjiga druga, Beograd 
1862. — Obje knjige Pucićeve pružaju preobilnu gradju za poviest 
Bosne, premda je to tek malena čest priloga, što ih krije dubrovački 
arkiv. Ima medjutim nade, da će doskora ugledati sviet sva važnija 
gradja ovoga arkiva. Jugoslavenska akademija u Zagrebu počela je 
barem izdavati od godine 1879. izprave i ostalu gradju arkiva du- 
brovačkoga, te je već ugledao svjetlo jedan svezak, naime: Monu- 
menta Eagusina, Libri Reformationum, Tomus I. — 1306 — 1347. 
Zagrabiae 1879. (Monumenta spectantia historiam Slavorum meridi- 
onalium, Volumen X.) 

Djelo Miklošićevo i Pucićevo medjusobno se dopunjuju, te su 
kadra sama, da poviesti bosanskoj podadu sasvim novi lik. Nu jedno 
činilo je ta djela težko rabivimi, naime to, što nisu imala nikakova 
indexa. Tomu pomogne medjutim Gjiiro Danicić sastavivši velikim 
trudom upravo na temelju ovih djela : Rječnik iz književnih starina 
srpskih u III svezka. Biograd 1863—64. Rječnik je tako sastavljen, da 
može veoma zgodno služiti i kao index djelu Miklošićevu i Pucićevu. 
(Ocjena od V. Jagića. u ^Književniku", II. tečaj, p. 441 — 443.) 

Mletački arkiv, takodjer bogat gradjom za poviest južnih Slovjena, 
a napose Bosne, dobrahno je već izcrpan. 

Još god. 1857., čim se je saznalo iz izvješća Ivana Kukuljevića 
za bogatstvo mletačkoga arkiva glede poviesti naše u obće, pošalje 
družtvo srbske slovesnosti u Beogradu dra. Janka Safarika put 
Mletaka, da izpiše sve važnije stvari. Ovaj to učini, te već sliedeće 
godine poče isto družtvo izdavati „Srpske spomenike mletačkog ar- 



13 

kiva (Monumenta Serbica archivi Veneti) i to u „Glasniku druž- 
tva srbske slovesnosti" (svezka XI— XV. g. 1858—1862.). U tom 
zborniku imade znamenitih podataka za poviest Bosne od najstarije 
dobe do propasti njezine. Nu to izdanje nije nimalo kritično ni sa- 
vjestno, kako se to danas zahtieva (vidi kritiku u „Književniku" 
od g. 1865., pag. 290. etc, od /S'. L;w6ido^); zato jugoslavenska aka- 
demija u Zagrebu još jednom izdaje te spomenike pod rukovodstvom 
Sime Ljubica, koji je već dopro do g. 1412. Dosele je izašlo 6 sve- 
zaka pod imenom „Listine o odnošajih izmedju južnoga Slavenstva 
i mletačke republike" (Monumenta spectantia historiam Slavorum me- 
ridionalium 1868—1878., svezak L, II., IIL, IV., V. i IX.) 

Već sam jednom iztaknuo, da je Bosna za svojih narodnih vla- 
dara mnogo obćila sa Eimom i rimskimi papami. Povod tomu bi- 
jaše vjera patarensha ili bogomilska, koja se bješe u Bosni duboko 
uvriežila. Pape su svom silom nastojali, da patarenske krivovjerce 
sasvim izkorjene, a katoličku vjeru da što bolje učvrste. Uslied 
toga bijahu skoro vazda u živahnu dopisivanju sa bosanskimi vla- 
dari, pače se često obraćahu i na ugarsko-hrvatske vladare, koje je 
rimski dvor smatrao vrhovnim! vladari Bosne. Već Farlati priobćio 
je u poviesti katoličke crkve u Bosni mnoge dopise papine nakralje 
bosanske i ugarske, tičuće se Bosne; još više nalazimo papinskih 
dopisa skupljenih u Fejerovu zborniku; nu prvo kritično izdanje 
svih skoro poznatih dopisa papinskih na ugarsko-hrvatske i bosan- 
ske vladare priredio je poznati učenjak Augustin Theiner , koji se 
je u to ime poslužio vatikanskim arkivom u Kimu. Theiner izdao 
je dva djela; jedno sadržaje listove papa na kraljeve ugarske, a 
drugo dopise na južnoslovjenske vladare i biskupe. Prvomu je djelu 
naslov : Vetera monumenta historica Hungarlam sacram illustrantia^ 
II. svezka, Komae 1859.; a drugomu: Vetera monumenta Slavorum 
meridionalium historiam illustrantia, I. svezak u Rimu 1863., drugi 
svezak u Zagrebu 1875. (uredio dr. Rački). U oba ova Theinerova 
izdanja ima veoma mnogo priloga, kojimi se razjašnjuje ne samo 
crkvena već i politička poviest Bosne. 

Istom nakon svih ovih izdanja spomenika bilo je moguće pomi- 
sliti, da se iznova piše poviest Bosne. I zbilja na temelju ovih novih 
izvora ugledalo je posljednjih godina više manjih i većih razprava 
i djela, koja evo kronologijskim redom spominjem : 

— Dr. Petranović Bozidar, Bogomili, crkva bosanska i kršćani. 
U Zadru, 1867. (Ocjena od Bačkoga u Radu I, 242.) 



14 

— Racki dr. Franjo y Pokret na slavenskom jugu koncem XIV. 
i poretkom XV. vieka. (Rad II— IV.), Zagreb, 1868. 

— Racki d7\ Franjo , Bogomili i Patareni. (Rad jug. akademije 
VII., VIII. i X.) Zagreb 1869. i dalje. 

— Ljubić S.f Opis jugoslavenskih novaca, Zagreb, 1875. (osobito 
183—217.) 

— Ljubić S.^ Povjestnička iztraživanja o Hrvoji. (Rad XXVI.). 

— Ruvarac Ilarion, Nešto o Bosni, dabarskoj i dabro-bosanskoj 
episkopiji i o srbskim manastirima u Bosni. (Godišnjica Nikole Ou- 
pića. II. Beograd, 1878., p. 240—261.) 

— Jireček Constantin Jos., Die Handelsstrassen und Bergwerke 
in Serbien und Bosnien wahrend des Mittelalters. Prag, 1879. — 
pag. 92. 

Uza to skupljala se je svedjer nova gradja. Dr. Racki priobćio 
je : Prilozi za zbirku srbskih i bosanskih listina, (Rad I.) ; — Pri- 
lozi za poviest bosanskih patarena (Starine I.) ; Dubrovački spome- 
nici ob odnošaju dubrovačke obćine naprama Bosni i Turskoj go- 
dine razpa bosanske kraljevine (Starine VI.) ; Kosanović Sava : Be- 
Iježke Bogomilima (Glasnik srpskog učenog društva XXXVII.), 
i Srpske starine u Bosni (Glasnik XXIX. i XXXVIIL). Osim toga 
mnogo je razsijano po časopisih hrvatskih, srbskih i ugarskih. 

Nu sve to još nedostaje. Kad bi se htjelo sve moguće za sustavnu 
poviest Bosne izcrpiti, trebalo bi još upotriebiti gradju budimskoga 
i zagrebačkoga arkiva; zatim silnu gradju dubrovačkoga arkiva, 
osobito znamenite Lettere e comissioni de Levante, koje počimaju g. 
1359. — Potrebno bi napokon još bilo, da se izdade rukopisno 
djelo Gjone Rastića (Junius Resti), koji je u prošlom stoljeću 
(t 1736.) sastavio poviest Dubrovnika. Ovo je djelo važno, jer se 
u njem obazire veoma mnogo na poviest Bosne, a uz to ima u 
njem mnogih listina i zanimivih potankosti. 



I. Historijski zemljopis Bosne i Hercegovine. 

Položaj Bosne; slika njezina tla. — Razvoj bosanske države. — 

Gornja Bostia, matica kasnijoj bosanskoj državi. — Soli i Usora^ 

Dolnji kraji, Zapadne strane, Hum i Primorje, Podrinje. 

Tri rieke, Morava, Vardar i Drim, primaknuvši se jedna drugoj 
na podnožju bajovne Sare-planine, diele balkanski poluotok na tri 
česti: na južnu ili arbanasko-grčku, na iztočnu ili bugarsko -grčku, 
i na zapadnu ili hrvatsko-srbsku. Zapadnu Čest balkanskoga polu- 
otoka luči od iztočne rieka Morava, a od južne rieka Drim; od 
srednje ju Evrope razstavljaju rieke Kupa, Sava i Dunav, a 
na zapadu ju oplakuje jadransko more. U toj zapadnoj Česti bal- 
kanskoga poluotoka eto Bosne ponosne sa junačkom Hercegovinom. 
Današnja Bosna sa Hercegovinom zaprema prostoriju od kojih 
950 D zemljopisnih milja; u prijašnja vremena bijaše sad manja, 
a sad veća. Bilo je i časova, kada je obuhvatala malo ne svu zapadnu 
čest balkanskoga poluotoka. Jer Bosna sama nema, osobito na za- 
padu i iztoku, nikakovih prirodnih medja, već je jednom sizala na 
zapadu do Dubice na Uni i otoka Brača na moru, a drugi put 
na iztoku do Smedereva i rieke Morave. 

Sred ogromne mreže bosanskoga gorovlja, sred nebrojenih gor- 
skih kosa i sklopova razabire se jedan središnji planinski pojas, 
koji priliči krtorovini prostirućoj se preko poljskih brazda. Taj 
planinski pojas, što počima na medji hrvatsko dalmatinsko-bosanskoj, 
a doČima na medji crnogorskoj, jest glavno gorje bosansko, a i 
razvodno gorje, s kojega teku rieke u dva mora: u crno (dotično 
u Savu i Dunav) i u jadransko. Planinski taj pojas nije medjutim 
jedan suvisli gorski lanac, već niz viših i nižih planinah (Šator ^ 
Vitoroga, Radusa, Zec 2160 met., Bitovnja, Bjelašnica 2115 met., 
Treskavica 2128 met.), koji u glavnom razstavlja pravu Bosnu od 
Hercegovine. Po tom Bosna (u užem smislu) spada na područje 
crnoga mora, a Hercegovina na područje jadranskoga mora. Ima- 



16 

jući to na umu lasno je razumjeti, zašto su se oblasti Hum i Tra- 
vunja, od kojih je postala Hercegovina, tek nakon mnogih napora 
sjedinile sa bosanskom državom i zašto su upravo gospodari hum- 
ske zemlje kasnije težili za što većom neovisnosti i samostalnosti, 
ter nastojali napokon sasvim razkinuti neprirodnu svezu sa ostalom 
bosanskom državom. 8a razvodnoga gorja pružaju se pojedine grane, 
koje izpunjuju cielu Bosnu i Hercegovinu. One'gi'ane, koje se odva- 
jaju na sjeveru a steru se Bosnom, teku prema sjeveru izmedju 
rieka Une, Vrbasa, Bosne i Drine, te se sve više snizuju, dok se 
neizgube u ravnici Posavini. Grane naprotiv, što se odvajaju raz- 
vodnomu gorju na zapadu i jugu, a teku Hercegovinom, prostiru 
se pravcem uzporednim sa obalami jadranskoga mora, te se sastaju 
kod rieke Neretve. Bosna dakle jest velika sfupnjevma, a Herce- 
govina ogromna kotlina. Ova sUka bosansko-hercegovačkoga zem- 
ljišta znatno se je dojimala i same po\;jesti bosanske. Tim što je 
Bosna stupnjevina, prelazeća na sjeveru u nizinu savsku, otvorena 
je ona prema srednjoj Evropi, te je za sve vrieme samostalnosti 
svoje bila izvrgnuta napadajem susjednih ugarskih vladara. Ugar- 
ske vojske mogle su bez prirodnih zaprieka prebaciti Savu, a zatim 
su im doline bosanskih rieka bile naravni putevi u samo srce bo- 
sanske države. Bosna je nadalje uslied tla svoga bila vazda podie- 
Ijena na dvoje: na gornju ili planinsku Bosnu tik izpod razvodnih 
planina do prelaza rieka u nizinu, i na dolnju ih ravnu Bosnu 
bHže utoka bosanskih rieka u Savu. Ovu prirodnu diobu današnje 
Bosne zamj etili su već Rimljani, čim su ustanovili za medju po- 
krajinam Pannoniji i Dalmaciji crtu od današnje Banjaluke po 
prilici sve do današnjega Zvornika. Što je današnje Bosne bilo 
ovoj crti na sjeveru, pripadaše Pannoniji, a što joj je bilo na jugu, 
pokrajini Dalmaciji. I u srednjem vieku dobro se je razhkovala 
prava ih gornja Bosna od današnje dolnje Bosne, koju zapremahu 
oblasti Soh i Usora, mnogo puta i politično odieljene od ostale 
države. Narod sam i danas pravi tuj razhku, pošto zove Bosnom 
jedino prediel od Sarajeva do Zepča, dočim je kraj od Zepča do 
Save prozvao Posavinom. Kao što je slika površja bosanskoga 
znatno otegoćivala političko jedinstvo, tako je nasuprot kotlinasto 
tlo Hercegovine bilo u prilog centrahzaciji. Tuj su se već jako 
rano naokolo Huma, te glavne oblasti neretavske, nanizale ostale 
oblasti, koje spadaju na područje Neretve: najprije velika čest 
stare kneževine Neretve, kasnije i Podgorje, napokon i dielovi dr- 



17 

žave hrvatske. Pa tako se Hum, današnja Hercegovina, premda 
podložan Bosni, pokazuje daleko više jedinstvenim i cjelovitim, nego 
li sama Bosna. 

I. Matica bosanske države, središte, iz kojega se je bosanska 
vlast razastrla na sve strane po prvobitno hrvatskih i srbskih oblastih, 
bijaše gornja Bosna ^, t. j. visočina naokolo gornjega toka rieke 
Bosne od izvora njena do povjestnoga klanjca Vrandučkoga. Da 
upoznamo nešto bolje tu oblast. 

Grornja Bosna jest visočina. Najglavnija je tuj visoka dolina 
same rieke Bosne, koja se neprestance širi i suzuje, te se od 550 
metara snizuje do Vranduka na 313 met. Dolina je Bosne najšira 
upravo tik izpod samoga izvora; tamo, gdje se u nju slievaju pri- 
toči Miljacka i Željeznica s desna, a Zujevina s lieva. Tuj se do- 
lina Bosne razširuje u liepu i pitomu visoku ravnicu (520 met.), 
dugu 4 sata, a široku isto toliko. Visoka se ta ravnica zove danas 
Sarajevsko ili Šaraj sico polje; a u srednjem vieku bijaše tuj župa, 
koja se je po vrelu Bosne prozvala Vrhbosna (supa Urhbozna)^. 
Vrhbosna bijaše ponajglavnija župa i tako rekuć središte gornje 
Bosne, tako da se je ova ciela koji put po njoj zvala ^. U župi 
vrhbosanskoj spominje se već u polovici 10. stoljeća tvrdi grad 
Kotor (to KaTspa), koji stajaše kod današnjega sela Kotora 9 kilo- 
metara Sarajevu na jugozapadu tik izvora same Bosne; u kasnije 
doba podiže se nedaleko Kotora nov r velik grad Vrhbosna (il ca- 
stello Varch-Bosna, odatle izkvareno Varbossania, Werchbossen), 
današnja tvrdja Sarajevska, gdje bi g. 1415. sahranjen bosanski 
vojvoda Pavao Radinović. Uz ove znamenitije gradove spominju 

* Diese urspriingliche Bosna beschrankte sich auf den oberen Lauf des 
Flusses Bosna .... Noch ira XIV. und XV. Jahrliunderte galt in der 
Kanzlei der Ragusaner die Adresse „Mercatoribus in Bossina" als gleich- 
bedeutend mit „Mercatoribus in Subuisochi" (Visoki) oder „Clioynica". 
(Fojnica); man verstand unter Bossina ebon nur das obere Bosnathal. 
Jireček Const. dr., die Handelsstrassen und Bergwerke von Serbien und 
Bosnien wahrend des Mittelalters. Prag 1879. pag. 29. 

* Župa Vrhbosna (supa Urhbozna, \v6rtlicli „Quellbosna", genauer Quell- 
gebiet der Bosna, cf. Vrch-Prača, Vrh-Lab u. s. \v.) , . . Jireček, op. cit 
pag. 31. 

^ „Quandam partem Moesiae, quam noii auperiorein Boznam, vel vulgari 
vocabulo Werhhozanyam vocamus" . . . J. Thwrocz, Chronica Hungarorum; 
Schwandtner, Scriptores rorum hungaricarum, I. p 292. 

2 



18 

se u vrhbosansko! župi još i druga mjesta , kao grad Hodidjed 
(Chodidied, Chodidieth), današnji Starigrađ, 2^/2 sata Sarajevu naju- 
goiztoku, zatim Brdo (Burdo) sa stolnom crkvom sv. Petra, koje 
bijaše neko vrieme sielo bana i katoličkoga biskupa. Ovo potonje 
mjesto stojaše po svoj prilici kod današnjega sela Blažuja.- 

Gornjoj Bosni pribrajahu se još doline pritoka rieke Bosne, po- 
imence Lepenice i Lašve na lievoj strani, a Hahnje i Trsthmice na 
desnoj. Područje Lepenice i njezinih pritočića obuhvataše Lepenicka 
župa (supa Lepenicha), u kojoj se kasnije spominju kraljevski gra- 
dovi (^stolna mista") Kozao ili Kozo. Kreševo (Cresseuo) i varoš 
pod njim (pod Kreševom, Sotto Cresceuo), zatim glasovita trgo- 
vačka i rudarska varoš Hvojnica ili Fojnica (Ouojniza, Choynica), 
napokon rudarska mjesta Dezevice i Dusina. Dolina Lašve i pri- 
točića joj sastavljaše župu Lašvansku (supa Losona), u kojoj se 
tek za turskoga gospodstva prvi put g. 1503. javlja današnji grad 
Travnik. Veoma znamenit u povjesti bijaše još prediel rieke Tr- 
stivnice, koji je po planini Redu dobio ime župe Podredske (supa 
Bored). Tuj stajaše već u polovici 10. stoljeća utvrdjen grad Des- 
nik ili Tesnik (to Aecvrj/.j blizu današnjega sela Teševa*, kasnije 
spominje se tuj mjesto Bjelino polje ili Bjelopolje (Belinapola) na 
istoimenom polju (Bolino poili) ; a u 14. i 15. stoljeću nalazimo u 
toj župi ponajglavnije gradove i stolna mjesta bosanskih vladara. 
Tuj su gradovi Sutiska i bliza joj Trstivnicaj najobičnija boravišta 
bosanskih kraljeva ; tuj je uz rieku Bosnu grad Visoki^ a pod njim 
varoš Podvisokij najznamenitije trgovište bosansko u 14. i 15. sto- 
ljeću. Tuj se je napokon jedan sat Sutiskoj na iztoku uzdizao 
izpod planine Red, a na visoku briegu kod sutoka potoka Bukovice 
i Borovice priestolni grad bosanskih kraljeva, tvrdi Bobovac^ u ko- 
jem se je čuvala kruna bosanska^. 

Od nekadanjega slavnoga grada Bobovca sačuvana je sve dosele jedna 
kula na pol ciela, s koje se širi liep vidik na polja Ljestovaču i Lješuicu. 
Narod tamošnji sjeća se još, kada su tim gradom domaći kralji vladali. 
Priča, da je kralj često izlazio iz Bobovca na šetnju dolje u polje, a naj- 
više da bi išao na vodu Bistrik izpod sela Aljinčića. Nadalje se pripo- 
vieda, da je kraljica bosanska bježeć iz Bobovca pred Turčinom, na po- 

* Vidi moju razpravicu u „ViesDiiiku hrvatskoga arkeologičkoga družtva", 

God. II. br. 4. pag. 107 i 108. 
^ „Castrum jrrincipale ipsius regis Ozthoye Babulch uocatum, ubi corona 

ipsius regni Bozne conservatur." Vidi povelju kralja Sigismunda od god. 

1405. u Fejera, Codex diplomaticus regni Hungariae, X. 4. pag. 388. 



19 

lazku rekla: „Ništa mi nije zalije što pšenice Lješnice (sa polja Lješnice) 
i pastrme Bukovice (iz potoka Bukovice)'^. Pokazuje se i Carev kamen^ na 
kojem da je turski car sjedio i motrio Bobovac^ kad ga je došao uzeti. 

Gornja Bosna obuhvatala je dakle izprvice samo područje gor- 
nje Bosne i njezinili pritoka, te je visočina gornjo-Losanska imala 
po prilici ove medje : na sjeveru planine Vlašić i Konj, na iztoku 
planinu Romani ju, na jugu Bjelašnicu i Bitovnju, a na zapadu pla- 
nine Vraniću, Radovan i Karaulu. U nutarnjosti ove visočine bijahu 
najstarije župe plemenske, tuj stajahu najznatnija stolna mjesta 
bosanskih vladara i neke glavnije varoši kasnije države bosanske. 
Nu gornja Bosna nije dugo bila sputana u toli uzahne medje. Ve- 
oma rano prikupi ona oko sebe neke susjedne župe srbske i hrvat- 
ske na iztoku, jugu i zapadu, te se još prije polovine 13. stoljeća 
prikuči srednjoj Drini, srednjoj Neretvi i gornjemu Vrbasu. Na 
iztoku pridruži si poimence ziipii Boračku (comitatus Berez) oko 
današnje Vlasenice sa znamenitim gradom Pracom (Pracha Bjscup- 
nia). Bijaše u toj župi i grad Borac (Borac, Boragio) sa varoši izpod 
njega (Subtus Boraz ili Sotto Boraz; još i danas zovu kršćani 
malenu ravnicu oko Vlasenice imenom Birač) ; a po svoj prilici 
spadaše na nju i glasovita rudarska varoš Srebrenica, koja se spo- 
minje počam od g. 1376. Na jugu razširi se gornja Bosna prema 
Neretvi, a osobito zahvati brzo dolinu Neretvice. Tuj je već prije 
polovice 13. stoljeća imala župu Neretvu (supa Nerotna), koja je 
obuhvatala dolinu Neretvice i desnu obalu srednje Neretve. U isto 
po prilici vrieme pomaknu se Bosna i prema Hrvatskoj, pridruživši 
si župu Uskopje ili Skoplje (supa Vozcopla, Uscople) na gornjem 
Vrbasu. 

Ovo je obseg prave ili gornje Bosne god. 1244., a bijaše za 
cielo već u drugoj polovici 12. stoljeća, i ostade tako sve do pada 
Bosne pod Turčina. Sve, što su od 12. stoljeća počam bosanski 
vladari (bani i kralji) sticali, nisu više pridruživali samoj Bosni, 
već bi sjedinili sa svojom državom kao zasebne oblasti pod poseb- 
nimi imeni. Oblasti te pako bijahu : Soli, U šora, Dolnji kraji, Za- 
padne stranCj Humska zemlja i Primorje, i Podrinje. 

II. Soli (Sale, Sou, Soy, Sow). Ova oblast steraše se u današ- 
njoj sjevernoj Bosni medju riekom Drinom i Bosnom, a naokolo 
rieke Spreče. Jos i danas spominju varoši Dolnja i Gornja Tuzla 
(tuz =sol), gdje je nekoč ta oblast bila. U polovici 10. stoljeća sto- 
jaše tuj utvrdjeni grad Salenes (to Sa)^Yivic), te bje od njega prozvan 



^0 

i cieli okoliš imenom Soli. U polovici 10. stoljeća pripadaše grad 
Salenes sa okolišem pravoj Srbiji. Iza toga javljaju se Soli tek g. 
1225. prvi put kao zasebna oblast uz banovinu bosansku, a konačno 
bjehu sjedinjene sa bosanskom državom početkom 14. stoljeća. 
Ban Stjepan Kotromanić prvi se zove g. 1824 „dux de la Sale^'^^ 
a za njim čine to svi vladari do pada Bosne. 

III. Usora (Usura, Vxora, Wozora, Woscura) bijaše oblast, što 
se steraše na dolnjoj Bosni i na pritoku joj Usorl, koja utiče iznad 
Dobora u Bosnu. Usora širila se je s obiju strana dolnje Bosne 
od rječice Lisnice ili Lješnice, Zepču na sjeveru^ pa sve do utoka 
Bosne u Savu. U toj oblasti stojahu znameniti i u vojnoj povjesti 
bosanskoj dobro poznati gradovi TešanJ, Dohojj Dohor i Srehrenik.'^ 
Po padu Bosne načiniše ugarsko-hrvatski kralji od ostataka Usore 
banovinu Srehrenicku^. I Usora spominje se prvi put uz Bosnu g. 
1225., nu podpuno bi joj pridružena tek stotinu godina kasnije. 

IV. Doluji kraji (partes inferiores^; magj Olfeld = Alfold). Prvi 
put se spominju g. 1244, a g. 1299. iztiču se već kao dio bosanske 
države. ^° Tada im bijaše gospodar knez Hrvatin (comes Hrivatinus), 

' Monumenta spectantia historiam Slavorura meridionalium, X., Monumenta 
Eagusina, p. 115. 

' „Na Usori va slavnoj našoj vojsci na Lisnici" u povelji kralja Stjepana 
Ostoje od g. 1399. ; Miklošić, Monumenta serbica, p. 235. — Godine 1461. 
pokloni kralj Stjepan Tomašević svomu stricu Radivoju „grad Tešanj 
na Usori", Bosanski prijatelj I. pag. 21. — Sravni još Jirečka, op. cit. 
pag. 30., nota 96. 

* „Ad occupationem castrorum banatus Zrebernyk^ u jednom pismu od g. 
1512. — Starine, izdane jug akad. V. p. 153. 

' Za poviest i mjestopis dolnjih krajeva i njihovih župa služe ovi izvori : 
Tkalčić, Monumenta historica episcopatus Zagrabiensis, knjiga I. (pag. 86, 
128, 146, 207, 218) i knjiga II. (pag. 90—91); zatim Kukuljevića Ivana, 
Jura regni Croatiae I. (pag. 43) ; i Račkoga Fr., Izvadci iz kralj, osred- 
njega arkiva u Napulju (Arkiv za povjestnicu jugoslav. VII.p. 34, 37, 39, 
47 i 51). Znamenite su još: listina od g. 1412 u Pučićevih Spomenicih 
srpskih I. 176, i listine od g. 1434 i 1446 u Miklošiću, Monumenta ser- 
bica, pag. 377 — 379 i 439. Kao pomagala služe: Novaković St., Srbske 
oblasti X. i Xn. veka, pag. 93—101; Klaić V. Bosnensia, pag. 56—60; 
Euvarac Ilarion , Priložci k objašnjenju izvora srpske istorije, str. 22, 
(preštampano iz Glasnika srp. učen. družtva knjiga XLIX.) ; Rački Fr., 
Hrvatska prije XII. vieka (Rad jugosl. akademije, knjiga LVI , pag. 99. 
do 102). 

•^ „Partes inferiores terrae Bozinensis''' u povelji Karla II. kralja napuljskoga. 
Rad jugosl. akademije XVTTT. p. 222. 



21 

rodjak hrvatskomu banu Pavlu Subiću, a djed glasovitomu voje- 
vodi bosanskomu Hrvoju. 

Dolnji kraj i postadoše od samih hrvatskih žup^. Izprva bijahu 
malena oblast, nu koncem 14. i početkom 15. stoljeća razmaknuše 
se tako, da su obuhvatali malo ne svu današnju bosansku krajinu 
(ili Tursku Hrvatsku) izmedju Vrbasa i Une, a uza to i neke pre- 
diele Vrbasu na iztoku sve do Usore. Vjerojatno je dapače, da je 
i današnje ime ^krajina^ postalo od nekadanjega imena „dolnji 
kraji^. Za najvećega prostranstva početkom 15. stoljeća sastavljale 
su dolnje kraje ove nekadanje hrvatske župe: Pliva, Luka, Ze- 
maljnik, Vrbanja, Glaz, Mrin, Vrbas^ Sana i Duhica. Da spome- 
nemo koju važniju o svakoj pojedinoj župi. 

Župa Pliva bijaše u polovici 10. stoljeća čest hrvatske kraljevine [r\ ll^s^a) 
Steraše se naokolo rieke Plive, koja kod grada Jajca utiče u Vrbas. Još 
i danas zove se prediel na izvoru Plive imeuom Plievje ili Plievlje. Du- 
kljanska kronika priča, da su se jeduom otimali hrvatski kralj i bosan- 
ski ban oko župe Plive (Preva). Kada je župa Pliva odpala od Hrvatske, 
nemože se ustanoviti, uu sjegurno ue prije 12. stoljeća. Koncem 14. sto- 
ljeća podiže se u župi Plivi na utoku rieke Plive u Vrbas tvrdi grad 
Jajce^ koji domala za turskih navala na iztočuu Bosnu nadkrili sve ostale 
gradove, te postane glavnim gradom države bosanske. 

Župa Luka prostiraše se na desnoj strani Vrbasa izpod Jajca u pre- 
dielu, koji se danas zove Dnoluka. Dukljanska kruuika znade, da se je 
za župu Luku (Lucca) otimao neki hrvatski kralj sa banom bosanskim. 
Godine 1412. spominje se Luka pod vojvodom dolnjih krajeva, a godine 
1461. iztiče se u njoj grad Komotin. Župa Zemaljnik nije potanje poznata; 
nezna joj se dosele ni mjesto ni poviest. Župa Vrbanja steraše se na 
desnoj strani Vrbasa naokolo rieke Vrbauje ; glavno joj mjesto bijaše grad 
Kotor. 

Župa Glaž (Galas, Glas, Galaas), po svoj prilici naokolo rieke Ukrine; 
bijaše blizu medje Usorske (iu metis Wzore) ; glavno mjesto bijaše 
grad Glažki (castrum Galas), a pod njim varoš Srida. G. 1285-1334. 
bijaše još glažka župa u vlasti hrvatskoj, tek g. 1391. spade varoš Srida, 
a s njom valjda i ciela župa pod dolnje kraje. Župa Mrin ili Mren (Meren) 
sa istoimenim gradom (Mrin i podanj varoš) prostirala se po svoj prilici 
na okolo gornje Sane, te je za cielo obuhvatala okoliš gra'la Ključa (ca- 
stri Kluz ; grad Ključ i varoš Podključ). U toj župi bijahu sjegurno i 
Liišci (danas Lužci ili Lušci na Saui izpcd Sanskoga Mosta), koji se god. 
1392. spominju u bosanskoj vlasti („u Dolnjeh Kraih u Lušcih**^. Ova 
je župa još g. 1385. pripadala Hrvatskoj, od koje bi odtrgnuta godine 
1385 — 1391. Župa Vrbas ili vrbaška žapa (comitatus seu districtus de 
Verbas) zapremaše prostoriju oko dolnjeg Vrbasa ; u njoj bijahu medju 
inim mjesta : Vrbaški grad (de suh castro), Vojskovo, Turjak, Gradac ili 
Podgradac, Viduši, Ivanjska i Lipovac. Sve od g. 1254 — 1385. uviek 



22 

je Vrbaška žnpa iiz Hrvatsku, tek pod konac 14. stoljeća dospije pod 
dolnje kvaje. Župa S<um (Zana) Hterane se iiz srednju i doliiju Sauu, te 
obuhvataše mjesta Kozarac^ Blar/aJ, Japra, Vodicu, Oštru luku, Herbo- 
čane itd. I ova župa vazda je od g 1204 —1385. iiz Hrvatsku, tek za 
lirvatskog-a pokreta koncem 14. stoljeća spađe pod bosansku državu. Župa 
napokon Dubička bijaše uz Bosnu samo četiri godine (1398 — 1402.). 

Iz ovoga razlaganja sliedi, da su dolnji kraji izprva sastojali samo od 
četiriju nekadanjih hrvatskih župa : Plive, Luke, Zemaljuika i Vrbanje : 
a tek g. 1385 — 1391 da su ostale župe hrvatske (Glažka, Mrinska, 
Vrbaška i Sanska) pridružene istoj oblasti, dočim je Dubička župa samo 
kratko vrieme pod nju spadala. 

IV. Zapadne strane, (zvane i Zcmrsje t j. prediel iza Vrhovina =. 
iza razvodnih planina.) Ovim imenom, koje se dosta riedko spo- 
minje, zvale su se po svoj prilici tri žnpe dolnjim krajem na jugn, 
naime župe Glamočka, Livanjska i Duvanjska, koje se uvieke točno 
razlikuju od prave Bosne. Sve tri župe bijahu takodjer u starije 
vrieme česti hrvatske države, te dospješe tek u 14. stoljeću pod 
bosansku vlast. 

Grlamočka župa zapremaše današnje Cllamočko polje na medji 
bosansko-dalmatinskoj. Prvi put spominje se uz Bosnu god. 1357. 
pod imenom Dlamuch, a drugi put pod imenom „Dlamoc^^ ^^ Livno 
ili Hlivno su istoimenim gradom [h /Js^iocva i grad to 'A'kt'^ivx) iz- 
tiče se kao hrvatska župa već u polovici 10. stoljeća, kroz cielo 
12. i 13. stoljeće stoji uz Hrvatsku (Cleuna), te se jos god. 1322. 
spominju hrvatska vlastela Miho vilici (filii Mihovilich de Clivuna) 
kao gospodari njegovi. Prvi se put „grad hlivanjski sa svom župom 
hlivanjskom" spominje uz Bosnu u jednoj povelji od godine 1400.; 
osim grada Hlivna bijaše tada tuj oko izvora rieke Bistrice i grad 
Bistrica („grad bistrički"), gdjeno bijaše kasnije samostan Franje- 
vaca. Grad Hlivno sa cielom župom znamenit je u povjesti toli 
hrvatskoj, koli kasnije bosanskoj. ^^ 

Župa Duvanjska, poznata u domaćih spomenicih srednjega vieka 
pod imenom Dimno i I) umno ^ spadaše u polovici 10. stoljeća pod 
kneževinu Neretvu (to AaAsvj. Kasnije u 11. stoljeću dospije pod 

" Monumenta ITunjO^ariae historiea, Budapesfc 1875, Acta extera II. pag. 487. 
— Pucić, Spomenici srpski I pag. 50. Tuj se veli, da je vojvoda Pavao 
Klešić bio vlastelin „u Dlamoči i u Dumnu i u Bosni." 

^- Za Hlivno i Bistricu vidi : Racki Fr., Dociimenta historiae chroaticae pe- 
riodum antiquam illustrantia, pag. 200, 114, 400, 406; Miklošić, Monu- 
menta serbica pag. 247— 250;Kukuljević J., Codex diplomaticus Croatiae 
II. p. 131. — Theiner, Monumenta Hung. II. 410. 



23 

Hrvatsku (regio Delmina, planities Dalmae), a uz Bosnu nalazimo 
ju prvi put g. 1395. Tada se spominje na Duvnu selo Kolo. '^ 

V. Humska zemlja ili Hum, i Primorje. Humska zemlja zove 
se u domaćih spomenicih takodjer Zakumlje (Zahltmije), a u stranih 
ChoMj Chunij Chelmo, Halom ^ Chulmia^ Chelmaniaj itd. Već na 
početku 10. stoljeća nalazimo Hum kao posebnu oblast pod vlasti- 
timi knezovi („dux Chulmorum"). Najglavnije mjesto ciele oblasti 
bijaše tada grad Blagaj (Konstantinov to Bova) iznad izvora rieke 
Bune, koja iza kratka toka utiče u rieku Neretvu. Osobito 13. do 
15. stoljeća cvjetaše liepo grad Blagaj ; bijaše bo ne samo glavni 
grad kneževine, nego i glavno mjesto nutarnje zemlje. Izpod sa- 
moga grada stajaše uz rieku Bunu u pitomu pređi elu zaselak 
Bišće („Bišće u Podgradju*^), u kojem bi bosanski kralj i koji put 
boravili. I sad još zove se ravnica na" ušću Bune imenom Bišće. 
Drugi znatniji grad u kneževini humskoj bijaše u 10. stoljeću Ston 
(Stagno, Stamnes, Stammum, to STaYv6v)^ ležeći na prevlaci, koja 
spajaše poluotok Pelješac (Stonski Kat, Puncta Stagni, Ponta de 
Stagno) sa kopnom. Ston bijaše izprva sielo katoličke biskupije, 
kasnije osnuje početkom 13. stoljeća sv. Sava grčko-iztočnu bis- 
kupiju za zemlju humsku. Grodine 1333. medjutim dospije Ston 
sa Stonskim Ratom (poluotokom Pelješcem) pod Dubrovnik, te 
ostade uzanj kroz sva kasnija vremena. ^* 

Osim Blagaja i Stona imala je humska zemlja u polovici 10. 
stoljeća i drugih utvrdjenih gradova, ^t te je u to doba obsizala 
primorje od Dubrovnika do rieke Neretve, dočim je u nutarnjoj zemlji 
dopirala do gornje i srednje Neretve, a i preko nje. Od desetoga 
stoljeća pa do 12. razmakla se je humska zemlja dobrahno, tako 
da je obsizala devet župa, ^^ a uza to se je uli. stoljeću pomogla 

*^ Medju ostalim Miklošić, Mon. serb. pag. 226 i 232; Pucić, Spomenici 

srp. I. 50. 
** Potanje Jireček Konst., Die Handelsstrassen, p. 25 — 27. 

^"^ To Moxoir7X,tx (Mokrtsko = Mokro), selo i planina na desnoj strani Ne- 
retve, zapadno od Mostara, na jugozapadnom kraju Mostarskoga blata ; 
TO IotV/j (selo Ošlje sjeveroiztočno Stonu, na obali ukraj ceste, što vodi 
iz Dubrovnika u Metković) ; t6 lV.Xou'XvarjVi/, (Gluminik , sad Glumine, 
u predielu sjeverno od Ošlja oko Krupe, na lievoj strani Neretve) ; 
TO Ao^pt.<jX.LX, (di,bi.rski = Dabar). Novaković St., Srpske oblasti, p. 40 do 
45; Jireček Konst., op. cit. pag. 27. 

*^ Župe te bijahu po Dukljanskoj kronici: Stantatia (stonska oko Stona i 
na poluotoku Pelješcu); Fapaua (Popovo polje na dolnjoj Trebinjšćici) ; 
Yabsko (valjda Gacko polje) ; Lucca (župa Luka s obje strane dolnje Ne- 



24 

i na moru, razprostrievši svoju vlast na otoke Korčulu, Lastovo i 

Mljet '\ 

I poslije tog-a širila se je humska zemlja na sve strane: na sjever 
prema hrvatskoj državi ^^, na iztok prema nekadanjoj samostalnoj 
oblasti Podgorju i na jug prema Travunji ^^. Nu najviše se raz- 
prostre za vladanja velikih vojevoda Hranića, koji se bjehu tuj u 
drugoj polovici 14. stoljeća osihli onako, kakono Hrvatinići u Dol- 
njih Krajih. Veliki vojevode od porodice Hranića (osobito Sandalj 
Hranić i Štipan Vukčić) vladahu humskom zemljom gotovo samo- 
stalno, priznavajući samo po imenu vrhovnu vlast bosanskih kralja; 
uz to širijahu gospodstvo svoje na sve strane, na sjever do Omiša, 
a na jug do Kotora i dalje. Oni osnovaše gotovu državu, a god. 
1448. dobiše naslov hercega, po čem se kasnije sva oblast njihova 
prozove Hercegovinom (hercegovom zemljom.) 

Za gospodstva Hranića spominju se u humskoj zemlji osim glav- 
noga grada Blagaja još i drugi gradovi i varoši. Na Nevesinjskom 
polju uzdizao se grad Vienacac („pod gradom Venačbcem na Ne- 
vesinju"); a uz Neretvu rieku nizahu se gradovi Vratar, Novi i 
Kruševac, potonji nasuprot današnjemu manastiru Zitomišliću. Gra- 
dovi ovi bijahu u Lučkoj župi (Cruseuac et Noui in Lucha.) Tamo 
gdje je danas Gabela, stojaše znamenito trgovačko mjesto Driva 
(mercatum ih forum Narenti) ; tuj bijaše carina, spremnica soli i 
dubrovačka naselbina. Na medji prave Bosne i Huma bijaše uz 
Neretvu rieku varoš Konjic sa carinom. Od g. 1438. pripadaše ve- 
hkim voj vodam iz porodice Hranića i grad Trehinje sa okolišnjimi 
župami (stara kneževina Travunja.) 



retve kod utoka Trebižata, Bregave i Krupe) ; Velicca (Velijaci uz Tre- 
bižat) ; GorymHa (Gorica ili kasnija Grorska župa) ; Vecenike (nepoznata 
položaja); Duhraua (iuppa Dobraue g 1285., jest pređiel Dubrava izmedju 
Mostara i Stolca) ; Dehre (kotlina Dabarska). U 15. stoljeću spominje se 
još: Broćna ili Brotnja Župa (danas Broćno ili Brotno polje) i Blatna 
župa (Mostarsko blato.) Za potonje dvie župe vidi: Miklošić, Mon. serb. 
pag. 380. 

^' Rački F., Hrvatska prije XII. vieka (Rad jugosl. akad. LVI. pag. 89). 

^^ U povelji humskoga župana Radoslava spominje se medju vlastelom 
humskom : Vojslavt Radošević, „stttnikB imoihski^'. Mikl., Mon. serb. 
P- 45. — Nije li tada stara hrvatska župa Imota spadala pod Hum ? 

^^ Već u 13. stoljeću (oko g. 1234.) pribrajala se je i nekadanja oblast 
Travunja (zajedno sa Trebinjem) humskoj zemlji. Vidi Daničićev Rječnik 
iz književnih starina srpskih, sub voće: hltrntskij. 



25 

Primorjem zvaše se u obće sva zemlja uz jadransko more, u 
koliko pripadaše bosanskoj državi ; nu u užem smislu nazivahu ovim 
imenom primorski dio nekadanje kneževine Travunje počam od 
Dubrovnika do Boke kotorske. Ovo primorje sastavljahu dvie župe : 
Konavle i Dracevica. ^^^ 

Konavle (KocvaV/-;, Cannle) zvaše se plodno i toplo, četiri zemljopisne 
milje dugo primorje od zatona Župe kod Dubrovnika do ulaza u Boku 
kotorsku. Pojedine česti te župe zvahu se posebnimi imeni. Prostrane 
pašnjake po gorah na iztoku imenovahu Planine. U južnih Konavlih bi- 
jahu dva odieljcna prediela, Donja Gora i obje Vitaljine. Glavna luka 
konavoska bijaše Cavtat (stari Epidaurum) ; ovdje bi se srbski i bosanski 
vladari ukrcivaji, kada bi išli Dubrovniku u pohode. Četvrt sata Cavtatu 
na iztoku stojaše grad Obod ; a najčvršći grad ciele župe bijaše Sohol^ kojemu 
se ruševine i sad još (sjeverno Mrcinam) vide. Najplodniji dio konavoske 
župe bijaše dolina Ljute. 

Župa Dracevica zapremaše primorje naokolo Erceguovoga (Castelnuovo). 
Jedan dio te župe zvaše se već u srednjem vieku SrUorina ili Siibtorina. 
U župi Dračevici sagradi godine 1382. bosanski kralj Stjepan Tvrtko 
I. tik uz morsku obalu grad (castrum novum Sutorine^ Novi [grad] u 
Dračevice), današnji Erceguovi. 

VI. Podrillje zvaše se oblast naokolo gornje Drine i njezinih 
pritoka: Cehotine i Lima. Ova oblast bijaše od najdavnijih vre- 
mena čest srbske države; nu oko g. 1376. pridruži ju Stjepan 
Tvrtko I. bosanskoj državi. Zvaše se takodjer „Drhiska knez ina" ^ 
te su njom u ime bosanskih kraljeva upravljali veliki vojvode hum- 
ski od porodice Hranića. ^^ 

U Podrinju ili drinjskoj knežini spominje se na iztoku trgovište 
Prepolje (mercatum Prepollie, Pripoglie) na rieci Limu. Nedaleko 
ovoga trga stajaše glasoviti grad i manastir Milesevo u dolini Mi- 
leševke; tuj bijaše grob sv. Save, tuj se bješe Stjepan Tvrko I. 
ovjenčao dvostrukom krunom za kralja bosanskoga i srbskoga. Na 
dolnjem Limu blizu utoka njegova u Drinu stajaše Dabar (danas 
Banja) sa manastirom sv. Nikole, u kojem je sve do 15. stoljeća 
stolovao grčko-iztočni biskup dabarsko-bosanski. Uz potok Brez- 
nicu steraše se znamenita trgovačka varoš Breznica (danas Plevlje), 



'" „Vb Primorji vt župe Drače vičkoj " ; Miklošić, Mon. serb. pag. 201. — 
Vidi još i str. 229. — God. 1399. darova Kadič Sanković Dubrovčanom 
„sve Primorje gospodina kralja i Bosne od Kurila deri preko Imotice 
do sela, koje se imenuje Dltži". Mikl. p. 242. 

^^ God. 1451. piše se Štipan Vukčić „hercegi, odt svetoga Save, gospodari. 
huniLski i primorski . . ., knez drhihski i k tomu . . . Mikl. 441. 



26 

V 

a na iitokii Cehotine u Drinu Lijaše takodjer znamenita varoš 
Hotca (Choza, Chozza, današnja Foča). Glasovit bijaše i trg Go- 
razda na Drini. Od gradova iztiču se osobito Sokol na sutoku Tare 
i Pive, Kukanj kod Breznice i Samobor kod Goražde s toga^ što 
su u njih velike vojvode porodice Hranića često ljetovali. ^^ 

Ovo su oblasti i zemlje, koje su stalno bile sjedinjene sa bosan- 
skom državom. Od njih je postala današnja Bosna sa Hercegovi- 
nom. Nu bosanska se je država koji put i dalje protegnula preko 
medja tih oblasti, te su se bosanski vladari tada ponosno pisali: 
„kralj Srbljem, .... Dalmaciji i Hrvat" smatrajući, da ih ide go- 
spodstvo nad svimi Hrvati i Srbi, gdje ih goder imade. Kada li 
je to bilo i koji li su vladari bosanski o tom radili, saznat ćemo 
potanje iz same povjesti. 

^^ Jireček Konst., Die Hanđelsstrassen, p. 35, 40, 73, 74, 76. 86. 



II. Bosna i Hercegovina od najstarije dobe 

do 7. stoljeća. 

Najstariji poznati žitelji Bosne nisu Bessi, nego IlUjri; plemena 
illyrska koncem 5. stoljeća; j^^^ovala Kelta oko g. 400 pr. Is. i po- 
sljedice njezine; horhe Delmata (Dalmata) sa Bimljani i prvo po- 
korenje današnje Bosne i Hercegovine po Eimljanih g. 78. 'pr. Is. 
— Ustanci i dalje borbe Delmata do konačnog pokorenja g. 9. po 
Is. — Bosna i Hercegovina kao cesti rimskih pokrajina Dalmacije 
i Pannonije ; rimske ceste i naselbine ; rndokopja itd. — Prvi pojav 
kršćanstva. — Gospodstvo iztohiih Gota u današnjoj Bosni i Her- 
cegovini (493 — 555 po Is.) — Navale Slovjena i Avara od g. 548. 
do 600. — Zauzeće današnje Bosne i Hercegovine po Slovjenih u 

2)rvoj polovici 7. stoljeća. 

Stariji pisci o povjesti Bosne smatrahu prvimi žitelji Bosne trački 
narod Bessa (Bs^t'toi). Ovi da su se uselili u današnju Bosnu ^ pa 
da se je po njih i sama zemlja prozvala. Nu to nije istina, pošto 
su još za Strabonovih vremena (24. po Is.) Bessi obitavali u 
današnjoj Bugarskoj. Strabo naime veli ^ za svoje doba, da Bessi 
imaju u svojoj vlasti veći dio Haema (Balkana), da sižu do gore 
Rodope i da medjaše sa Pannonci i illyrskimi Autariati. — Po 
novijih iztraživanjih znade se, da je medju Balkanom i gorom Ro- 
dopskom obitavao hrabar i slobodu ljubeći narod, koji Herodot 
zove Šatri. Ovi Šatri imali su u planinah glasovito proročište, 
kojim su upravljali njihovi svećenici, zvani "u narodnom jeziku 
BessL Od svećenika dobio je kasnije sav narod to ime (bessta u 
arbanaskom znaci vjera, vjernost).^ Ti Šatri ili Bessi nisu se medju- 
tim nikada selili, već se spominju u starih sjedištih još u 5. stoljeću, 
kad su primili kršćansku vjeru. 

^ Lib. Vn. cap. V., po parižkom izdanju p. 264:. 

^ Jireček K., Istorija Bolgar, Odessa 1878. p. 72 i 73. 



28 

Po novijih iztniživanjih znademo, da u današnjoj Bosni i Her- 
cegovini nisu obitavali Tračani, nego plemena ilhjrska. Illjri su 
takodjer nap učili sav zapadni dio balkanskoga poluotoka od Kupe 
na jug do rieke Genusus (Škumbi), a potomci su njihovi današnji 
Arbanasi ili Sćipetari. 

Premda znademo, da su najstariji žitelji Bosne i Hercegovine 
bila illjrska plemena, to ipak slabo što umijemo kazati o najsta- 
rijoj pov jesti njihovoj. Grčki, a kasnije latinsko- rimski pisci slabo 
su se obazirali na balkanski poluotok, a kad bi to činili, bavili bi 
se samo primorjem, a nutarnjimi zemljami malo ili nimalo. 

Koliko nam viesti javljaju, prebivahu koncem 5 stoljeća pr. Is. 
u Bosni i Hercegovini ponajpače dva illjrska plemena: Ardiaejci 
('Ap^LaTot) i Autariati (AuTapiaTat). ^ Ardiaejci stanovahu u to doba na 
iztok Liburnijcem u današnjoj Turskoj Hrvatskoj i zapadnoj Bosni. 
Premda su svi Illjri bili podani vinu, to su se osobito u tom od- 
likovali Ardiaejci, koji su svaki dan pijanke slavili. Radili sami 

^ Izvori za poviest današnje Bosne i Hercegovine prije 7. stoljeća služe svi 
oni pisci, koji govore o starih Illyrih i Delmatih, kano Polyhius (f 122 pr. 
Is,), Straho (f 24), Plinius stariji (f 79 po Is.), Plinius mladji (f 113), Ap- 
]jian (t 150), Claud'ms Ptolomaeus (f 160), Dio Cassius (f 200) i drugi. Na- 
dalje služe putokazi ili itinerari^ i to Itinerariam Antonini, zatim Tahula 
Peutingeriana. Nadalje rabe za vrieme rimskoga gospodstva starine, nadjene 
dosele u Bosni i Hercegovini. Sto se je u tom obziru dosele našlo, obie- 
lodanjeno je najprije od Franjevca Martina Nedića (Starine bosanske, u 
Arkivu za poviestnicu jugoslavensku IV. 1857, p. 142 — 162), zatim od 
Ottona Blau-a (Berichte iiber romische Alterthiimer in Bosnien I., II., 
III., u : Monatsberichte der Berliner Academie der Wissenschaften, I. 1866. 
Dezember, II. 1867 Novemb. und III. 1870 Juli) ; a sve je u jedno skup- 
ljeno u djelu: Moinmsen Tli., Corpus inscriptionum latinarum, i to u III. 
svezku ovoga djela, Berlin 1873., dva diela. U novije doba izašla je još 
dalja gradja : M. Hoernes , Romische Alterthiimer in Bosnien und der 
Hercegovina. Archaologisch-epigraphische Milbheilungen aus Oesterreich, 
Wien 1880 Jahrg. IV. 1880, Heft 1. p. 32—47, i Heft 2. pag. 184—207. 
— Od razprava i djela, tičućih se donekle današnje Bosne ^ije 7. sto- 
ljeća, spomenut mi je osim djela Katančićevih još i ovo : Kukuljević Ivan 
Sakcinski, Pannonija rimska (Rad jug. ak. XXIII. p. 86), zatim Tomaschek 
W., Miscellen aus der alten Geographie (Oesterr. Gymnasial-Zeitschrift, 
1874), nadalje osobito pomno sastavljeno djelo : Zippel G., Die romische 
Herrschaft in Illyrien bis auf Augustus, Leipzig 1877 ; napokon Tomaschek 
W., Die vor-slawische Topographie der Bosna, Herzegovina, Crna gora 
und der angrenzenden Gebiete (Mittheilungen der k. k. geograph. Gesell- 
schaft in Wien, Band XXIII. Heft U. u. 12. — Wien 1880). 



29 

nisu ništa, pošto su imali podložne kmetove (Trpo^'jrs^aTai), njih do 
300.000, koji su za njih sve poslove obavljali. Za Autariate^ koji 
su obitavali tada Ardiaejcem na jugu, kaže se, da su u to vrieme 
bili veoma moćni i jaki. Autariati prebivahu u dauašnjoj jugo- 
zapadnoj Bosni i sjevernoj Hercegovini ; čini se, da su dopirali i 
južnije, pošto je rieka Tara ime njihovo sačuvala. Po Skylaxu, 
koji pripovieda o nekom velikom jezeru u današnjoj Hercegovini 
(Mostarsko blato?), obitavali su Autariati oko srednje i gornje Ne- 
retve*. Autariatom na zapadu prebivahu oko ušća Neretve nasu- 
prot otokom Hvaru i Braču omanja plemena: Nesti (INs'jtoi) i Manii 
(Maviot) . 

O medjusobnih odnošajih i po vješti ovih plemena malo šta zna- 
demo ; isto tako neznamo , jesu H došla u doticaj sa Helleni, 
kakono primorska plemena. Oko g. 400 pr. Is. medjutim zaprieti 
ne samo Ardiaejcem i Autariatom, nego svim illjrskim plemenom 
ljuta pogibelj od Kelta (Galli, Vlasi), koji su u to vrieme počeli 
provaljivati prema italskomu i balkanskomu poluotoku. Oko god. 
380. predjoše Kelti već na balkanski poluotok i udariše na Tri- 
balle, koji su stanovali oko Morave. Potisnuvši ove na iztok, po- 
stadoše Kelti susjedi illjrskim Ardiaejcem. Domala zaraiiše i na 
ove, te ih izmedju 370 — 360 potisnuše na jug. Tako zapadne sva 
sjeverna Bosna Kelte; Ardiaejci pako, potisnuti od njih, dopru do 
mora i tuj zauzmu okoliš na ušću Neretve, ona ista sjedišta, gdje 
su dosele obitavali Nesti i Manii. Postavši -oko god. 360 Ardiaejci 
na jugu susjedi Autariata, dodje doskora medju njimi do borba. 
Povod borbam bijahu slana vrela^ koja su na medji obiju plemena 
svakoga proljeća izvirala. Boj potraje dulje vremena, napokon nad- 
vladaju Autariati, ali i sami jako oslabe. Pa upravo s toga neuz- 
mognu ni Autariati Keltom odoljeti, koji su ih oko g. 335. zara- 
tovali i protjerah. Posljedica keltske provale bijaše dakle medju inim 



* Zippel, Die romische Herrschaft, p. 36. — «Von der Ebene (bei Mostar) 
geht die Sage, dass sie eh^mals ein See gewesen sei, und man behauptet, 
dass rings an den Bergen sich hin und wieder noch eiserne Ringe in 
die Felsen gefiigt finden, die zum Anbinden der Kahne gedient haben 
soUen. Ich mochte damit in Verbindung bringen die Angaben des Skylax 
(Periplous §. 24.), wonach die Narenta 80 Stadien oberhalb ihrer Miin- 
dung aus einem weiten See heraus trat, in dessen Mitte eine 120 Sta- 
dien lange Insel Platz hatte. Ein Eest dieses See's ist vielleicht das heu- 
tige Mostarsko hlato . . . ". Blau, Reisen in Bosnien, p. 24. i 25. 



30 

i to, da su illyrska plemena u današnjoj Bosni i Hercegovini bila 
izagnana ili potisnuta, a njihovu postojbinu da su zauzeli Kelti. 
Kelti medjutim nisu zaposjeli svu Bosnu i Hercegovinu, nego je 
tuj ostalo i illjrskih plemena, koja se tek kasnije u pov jesti javljaju. 
Poznato je, da je počam od 3. stoljeća do g. 167 pr. Is. središte 
illjrskoj pov jesti zemlja od Neretve počam na jug do Vojuše i da 
se je tuj stvorila jaka država pod vladari A(jronom^ Teutom pa sve 
do Genthija. Ovi su vladaii vodili češće ratove sa Rimljani, dok 
nije g. 167. za kralja Genthija južno-illyrska država spala pod 
vlast Rimljana. Tako postadoše iste godine Rimljani gospodari svoj 
illjrskoj zemlji od Vojuše do Neretve. 

Za cielo to vrieme od 3. stoljeća do god. 167, t. j. za cvjetanja 
južno-illvrske države i za borba rimskih s njom slabo što čujemo 
illyrskih i keltskih plemenih u današnjoj Bosni i Hercegovini. 
Znamo samo, da je u to vrieme u nutarnjoj zemlji oko Neretve 
obitavalo illjrsko pleme Daorsd (Dauersii, Aaop'/^oi), koji su se za 
borbe Rimljana sa južno -illjrskom državom dobre volje poklonili 
Rimljanom. Nu pošto su Rimljani osvojiU g. 167. svu zemlju do 
Neretve, pobojaše se sada illyrska plemena na sjeveru Neretve za 
svoju samostalnost. U to ime složiše se još oko god. 170. pr. Is. 
mnoga plemena ne samo današnje Bosne i Hercegovine, nego i 
Dalmacije izmedju Neretve i Krke u velik savez za medjusobnu 
obranu od svedjer napredujućih Rimljana. Glavno mjesto toga sa- 
veza bijaše grad Delmhiium ; a po tom gradu prozvaše se i sa- 
vezna plemena Delmati ili Dalmati. ^ 

Savez Delmata brzo se sukobi s Rimljani. Već g. 158. planu 
rat, koji završi P. Cornelius Scipio Našica tim, da je god. 155. 
pr. Is. osvojio i razvalio ([^.i/.pav k7:oir,(7zj glavni grad Delmata, Del- 
minium. Nu uspjesi rimski nebijahu trajni; Rimljanom bijaše po 

^ Grad Delminium stojaše na Sinjskom polju u današnjoj Dalmaciji, i to 
na strmom briegu Oardunu blizu rieke Cetine i liepoga sela Trilja. O 
položaju Delminiuma vidi ova djela i razpravice: Mommsen Th., Corpus 
inscriptionum. Vol. III. 1. pag. 358 ; Tomaschek W. Miscellen aus der 
alten Geographie (Oest. Gjmnasialzeitschrift g. 1874. p. 649 — 652): Glavi 
nić, Delminium (Bulletino di archeologia e storia Dalmata I 1878. br. 2, 
3, 4) ; Novaković Stoj. , Derivazione etimologica dei nomi Dalmazia e Del- 
minium (Bulletino II. 1879., br. 4.); Tomaschek, Die vorslawische Topo- 
graphie (Mitthoilungen der k. k. geogr. Gesellscliaft in Wien, B. XXIII. 
Nro. 11. p. 505—507. , . . . y ^ ^ /t * 



31 

više puta ratovati s timi ratoboraimi plemeiii (g. 119 — 118.) koja 
su medju inimi često i njihovi susjedi u iztočnoj Bosni, keltski 
Skordisci, pomagali. Cl. 114. dapače, pošto su Cimbri g. 115. po- 
tisnuli Skordiske još bolje na jug, prodrieše ovi tija do jadranskoga 
mora. Rimljanom bijaše sada kroz dulje vremena suzbijati Skor- 
diske; tek g. 85. podje za rukom L. Scipionu kao propraetoru 
lUjrije protjerati zadnje ostanke 8kordiska preko 8ave, a pod- 
puno pokorenje Dclmata, koji se za provale Skordiska bjehu izno- 
viee podigli, uspije tek Čaju Cosconiju god. 78. Ovom prihkom 
spade današnja Bosna sa Hercegovinom prvi put pod rimsku vlast. 
Sva zemlja Delmata pridicljena bje rimskoj pokrajini Illyriji, kojoj 
su tada bile medje rieka Formio i more na zapadu, rieka Sava na 
sjeveru, Drina na iztoku a Drim na jugu. 

Uzprkos tomu, što su Rimljani god. 78. zauzeli svu zemlju do 
Save, neostadoše im ipak delmatska plemena vjerna ni pokorna. 
Svakom zgodom ustajahu slobode željni na noge, želeć se otresti 
rimskoga gospodstva. Osobito opasan bijaše ustanak, kada su se 
g. 6. po Is. za cara Oktavi jana pobunili ne samo Delmati, nego 
i Pannonci na sjeveru Save. Suetonius veli, da od punskih ratova 
nije Rimu prietila tolika pogibelj ; a suvremeni Velleius kaže, daje 
isti mirni Oktavijan, vičan boju i borbi, u dnu duše svoje zadrh- 
tao. Ustanak potraje do g. 9. po Is. Ustaše pod vodjami Batonom 
i Pinezom opustošiše Sriem, a u Dalmaciji obsiedahu istu Salonu. 
Petnaest Jrimskih legija pod Tiberijem i Germanikom vojevaše proti 
njim i tek nakon četiriju godina bjehu svladani. Buna bje utišana, 
ali i zemlja illjrsko-delmatska ostade ljuto poharana i opustošena 
(kako to Strabon žah), naroda bješe mnogo poginulo, a moć ple- 
mena illjrskih bje za sve vieke skršena Nije nevjerojatno, da su 
upravo illjrska plemena današnje Bosne i Hercegovine u toj velikoj 
buni najviše sudjelovala. 

Pošto su Rimljani sretnimi bojevi razmakli medje svojoj državi 
od Save do Dunava, te na sjeveru Save zauzeli ne samo zemlju 
Pannonaca, nege i alpinske prediele, to se odsele pod imenom Illy- 
rije nije više razumievala samo stara pokrajina illyrska od godine 
78., koja je dopirala do Save; — nego lUjrija bila_je sada Rim- 
ljanom sva prostorija, koja siže od sredine Alp^ do Sare planine 
i od jadranskoga mora do srednjega Dunava. Ime Illjrije, kano 
ime upravne oblasti (pokrajine) izgubi svoje st^ro znaraenovanje, te 
bijaše bar u prvo vrieme tek zemljopisno ime, a nova se imena 



32 

pojaviše za pojedine prediele i pokrajine, naime: Dalmatla^ Panno- 
nia i Noricum. Današnja Bosna sa . Hercegovinom nebija^e samo- 
stalna oblast, već pripadaše jednim dielom pokrajini Pamioniji, a 
drugim većim dielom pokrajini Dalmaciji^ tako da je u današnjoj 
sjevernoj Bosni bila medja pokrajinam Pannoniji i Dalmaciji. — 
Medja ova nebijaše stalna; čas je tekla sjevernije, čas južnije, nu 
uviek je bila rieci k^avi više sati na jugu. Redovito bijaše medjom 
crta povučena od Novoga na Banjaluku, Doboj i Srebi-enik do 
Bjeline ili Zvornika. Sjeverna je Bosna (napo-e bosanska Posavina) 
spadala na Pannoniju, a sve ostalo sa Hercegovinom na Dalmaciju, 
koja je za rimskoga vladanja vazda do Drine dopirala. 

Vriedno je, da se obazremo na zemljopis Bosne i Hercegovine 
u prvo vrieme rimskoga vladanja, a uza to da upoznamo illjrska 
plemena, koja se u to doba spominju. Strabon (f 24. po Is.) po- 
znaje od rieka bosansko-hercegovačkih jedino Savu (SaOoc), o kojoj 
ima veoma nejasne pojmove, zatim Neretvu, koju zove 6 'Naptov. 
Plinius (t 79.) poznaje uz Savu (Saits) i dva pritoka njezina : 
Valdasus ili Vadasus (po nekih Una, po Tomasclieku Ukrina) i 
TJrpanus (Vrbas) ; a isto tako znade i za Neretvu (Naron)^ kojoj 
je blizu ušća stajao znameniti grad Narona (danas Vid blizu Met- 
kovića u Dalmaciji.) Za čudo je, što upravo nijedan pisac grčki 
ni latinski nespominje staro ime rieke Bosne. Tek na veoma kasno 
sastavljenom putokazu rimskom, zvanom obično tabula Peutinge- 
riana, napominje se blizu ušća Bosne u Savu neko mjesto Ad Bas- 
sante (Bassantis), i po tom naslućuju obćenito noviji pisci, da se je 
rieka Bosna prvobitno zvala Basante ili Basanius. ^ 

Rimska pokrajina Dalmacija (zajedno sa Liburnijom) dielila se 
je na tri velike upravne oblasti (conventus), kojim su glavna mjesta 
bila gradovi: Scardona (za Liburniju), Salona i Narona (za Dal- 

^ „Ad Bassante (Bassantis, Geogr. Raven.) ; der Distanz noch Gradište am 
Ausfluss des Bosut aus der Save, o:egeiiuber dem Einfluss der bosnisehen 
Tolisa, vergl, Gaput Bassensis, Not. dig. occ. 31. Nach der gewohnlichen 
Annahme lag Basanto gegeniiber der Einmiindung der Bosna in die Sawe 
und daraus "vvird der Name Basante oder Basanius fiir die Bosna ab- 

geleitet" ToAiaschek, Die vor-slawische Topographie der Bosna. 

(Mittlieilungen der k. k. geogr. Gesellschaft in Wien, XXIII. Nro. 11. 
pag. 499.) Uraah na sliedećoj strani dodaje pisac: „Fiir die Bosna lasst 
sich, wie vir sahen, aus der Station Ad Bassante der alte Name er- 

schliessen vergl, den illyrisclien Ort Bassania V. m. p. ab Lisso 

(Livius); Grundbedeutung vielleicht „klar, rein", sanskrit. bhasiu'a'*. 



B3 

maciju.) Ovi gradovi bljaKu na neki način središta pojedinim obla- 
stim; ovamo dolažalm Kimljanom podložna plemena illjrska na 
sud, ovdje razpravljaliu rimski činovnici sa starješinami i poglavi- 
cami illyrskili plemena Oblast solinska (eonventus Salonitanus) za- 
premaše svu današnju Dalmacijn med ju ( V'tinom i Krkom, zatim 
i današnju Bosnu i to izprviee samo zapadini čest njezinn, a kas- 
nije upravo svu do Drine. U ovoj oblasti prebivaše za rimskoga 
vladanja osam illyrskili plemena. Oblast norinska (eonventus Na- 
ronitanus) nasuprot zapremaše osim današnje Dahnacije na jugu 
Cetine svu Hercegovinu, Crnu goru, zatim zemlje do Drima i Šare 
planine. U toj oblasti prebivaše takodjer više plemena illyrskih. 

Bosna dakle spadaše na oblast solinsku, a Hercegovina na oblast 
norinsku. Svako pleme illjrsko dielilo seje na više rodova ((/entes), a 
svaki rod (gens) na više centurija (centuriae, u Plinija decuriae). 
O Illjrih pišu, da su bili vitka i visoka uzrasta^ crnomanjasta lika, a 
osobito hrabri vojnici: sve sama svojstva, koja rese i današnje žitelje 
slovjenske u obsegu stare pokrajine Dalmacije. Da upoznamo po- 
jedina plemena, koja su za rimskoga vladanja u današnjoj Bosni 
i Hercegovini prebivala. 

I. U Bosniy koja spadaše na oblast solinsku , obitavahu ova 
plemena : 

1, Delmatae (AaXjxaTai) u užem smislu, nekoč glavno pleme del- 
matskoga saveza. Bijaše ih 342 dekurije (descripti in decurias 
CCCXLn.), te imahu u davno doba 20 gradova, za najveće moći 
svoje 60 gradova. Delmate prebivahu u današnjoj Dalmaciji medju 
Krkom i Cetinom, zatim u današnjoj zapadnoj Bosni, tako da su 
ih od plemena u srednjoj Bosni dielile planine Jaram, Vran, Malo^ 
vanovo sedlo, Crna gora i Šator. '^ — 2. Sardeates (Sap^LćoTac), bro- 

^ Da su Duvaiijsko, Livanjsko i Glamočko polje u današnjoj Bosni bila 
nekoč napučena Delmati, svjedoče i danas još neka iiijestna imena Dii- 
vanjsko polje 2;ove se u starih sponienicili srednjega vieka Dl'm'ao I 
Dtunno, što umak sjeća na Delminium ( Ai}.'7.!,ov) . W. Tomaschek (op. cit. 
pagina 506 ) kaže : „Es lasst sich nacli\veiscn, das Duvno aus Dumno, 
dies hinwieder aus Dliniio enstanden ist; ferner, dass Dl'm'no gemass 
den slav. Lautregeln nur aus eineni alt-dalmatisclien Dalmene oder lat. 
Dalniino hervorgehen konnte". — Na Livanjskom jjolju zove se izvor 
rieke Bistrice imenom Daman (Jukić, Zemljopis, 29), što je u starije 
doba sigurno glasilo Dl'man, a to opet sjeća na Dalmene i Dalmino. — 
Glamoč napokon zove se u spomenicih srednjega vieka D'lamoč, opet uspo- 
mena na stare Delmate i Dalmene. Vidi potanje o svem tom razpravicu 

3 



u 

jeci 52 dekurije, stanovahu u dolini Rame do utoka joj u Neretvu, 
zatim u dolini gornjega Vrbasa (Uskoplje, Skoplje) ; njihovu zem- 
lju okružavahu planine Vran, Šćit, Stožer i Radovan. — 3. Deurii 
(Aeppioi), brojeći 25 dekurija, stanovahu u doUni Lašve oko Trav- 
nika, zatim na zapad sve do Jajca i Varcareva. Ovim na zapadu 
prebivaše pleme Dcrriopa [^zooio-zc] po dohnali gornje 8ane i Unca. 

— 4. Maezeii (Ma/^aloi, dec. 219.) zapremahu doline Une, dolnje i 
srednje Sane, Vrbasa (Jajcu na sjeveru) i Vrbanje. U njihovoj 
zemlji bijaše'grad Splaunum i obilni majdani željeza (Stari majdan?). 

— 5. Ditiones (Amovsc, dec. 239.) stanovahu od dobne Ukrine 
počam na Usori i na dolnjoj Bosni, zatim u dolini Spreče sve do 
Drine. U njihovoj zemlji bijahu slani izvori kod današnje gornje 
i dolnje Tuzle. — 6. Cermmii (KspauvLi, dec. 25.) zapremahu do- 
bne Zujevine, Željeznice, Fojnice i Neretvice uz razvodne planine 
Treskavicu, Bjelašnicu, Bitovnju i Zec (Rspauvia opv]). U njihovoj 
zemlji bijahu majdani kod Fojnice i Kreševa. — 7. Dindarli (Atv^apiot, 
dec. 33.), stanovahu u dolinah Stabnje i Krivaje, te imahu u svojoj 
vlasti rudnike kod Olova. — 8. Daesitiates (Aat(7tTiaTai, dec. 53.), naj- 
hrabrenije od starih plemena illjrskih, obitavahu Šaraj sko mu polju 
na iztoku sve do Rogatice, Srebrenice, Višegrada, Groražde i Plevlja. 
Od ovoga plemena bijaše glasoviti vojevoda Baton, koji se je kroz 
Četiri godine (6 — 9. po Is.) otimao rimskim legijam. 

II. TJ Hercegovini^ koja spadaše na oblast norinsku, obitavahu 
plemena : 

1. Ardiaejci (Vardaei, 0'jy.pf^3tToi, 'Ap^iatoi dec. 20.), ostanci nekoč 
moćnoga plemena, ali sada satrta od Kelta, Autariata i Rimljana. 
Prebivahu za rimskoga gospodstva Sardeatom na jugu na malenoj 
prostoriji oko planina Cabulje i Varde, te življahu u slabo plodnu 
predielu veoma oskudno i težko. — 2. Daorsi (Dauersii, Daorsei, 
Aao'jpGioi, AaopGLO'-, Aa6pt'(oi, dec. 17.), stanovahu u to doba u do- 
lini Trebižata i na Broćnom polju, zatim uz lievu obalu Neretve 
sve do današnjega Dubrovnika. — 3. Naresii (iNapriVdioi dec. 52 ), 
mnogobrojno pleme, koje bješe zauzelo sjedišta nekoč moćnih Au- 
tariata; prebivaše uz dobnu gornje Neretve sve do Mostara, zatim 

St. Novakovića: Derivazione etimologica đei nomi Dalmazia e Delminium 
(Bulletino di archeologia e storia dalmata, anno II. pag. 56 — 58). „Da der 
Name (Dalmene, Delmene) generelle Bedeutung, etva „Schaftrift", „Vieh- 
weide", „Alpe" geliabt hat, konnt^ derselbe in Dalmatien an verschiedenen 
Orten vorkomrnon". W. Toraaschek, op. cit. pag. 506. 



^^5 

na Nevesmjskom i Gačkom polju, nadalje uz Pivu i Taru, napo- 
kon uz gornju Drinu, gdjeno je medjašilo sa Daesitiati. - 4. Ve- 
ramestae (dec. 30.), bijalui susjedi Daorsom, te zapremahu Popovo 
polje i kotlinu Dabarsku. 

Ovo su plemena illyrska, što su u prvo doba rimskoga vladanja 
u Dalmaciji obitavala na zemljištu današnje Bosne i Hercegovine.^ 
Plemena su ta imala istu sudbinu, kao i ostali žitelji tadanje pokra- 
jine Dalmacije jedino s tom razlikom, da radi udaljenosti od mora 
nisu tako bila izložena uplivu rimske uljudbe, kako no plemena 
primorskih prediela. Nu ipak je i ove krajeve prodro duh rimske 
kulture. 

O kulturnom radu Rimljana u današnjoj Bosni i Hercegovini 
svjedoče i danas još tamo nadjeni ostatci rimskili cesta, ostatci 
zgrada, rimskih grobnica i umjetnina, nadalje nadjeni latinski na- 
pisi (najvećom većinom nagrobnice) i rimski pjenezi. Da nabrojimo 
mjesta gdje se je dosele našlo tragova rimskoj kulturi. ^ 

a) Ostanci riruslcih cesta 1. Komad rimske ceste od sela Čadjavice ua 
polju Podražnici preko Medne, Peske i Glavicfi do Glamoča Ovaj je komad 
dug 9 sati, te se čini, da je ostatak ceste, koja je vodila iz Broda (Mar- 
sonia) kroz Bosnu u Solin (Salona). 2. Komad rimske ceste u Hercego- 
vini kod Tihaljine i Neždravice, Ljubuškoj na sjeverozapadu; jest to dio 
ceste, sto je vodila iz Kunovića (ad Novas) kroz dolinu rieke Trebižata 
put Vida (Narone). Jedan komad iste ceste vidi se još kod franjevač- 
koga samostana Humca; ovdje ju narod zove Sekulan, ter kaže, da je 
vodila „od Soline do Norine". t. j. od grada Salone preko Runovića (ad 
Novas) u Naronu. 

b) Ostatci rimskih zgrada, (jroblja^ (jrobnica i umjetnina. Na Broćnom 
polju kod sela Čerina vide se duboko u zemlji mnogobrojni temeljni zi- 
dovi rimskih zgrada; ostataka rimskih zgrada ima nadalje kod hana Pod- 
ruuića medju Travnikom i Jajcem^ i u Glavicah ua Glamočkom polju. 
— Mnogobrojne ruševine u gradu Plevlju pokazuju, da je tuj bio uekoč 
rimski grad, kojemu je ime počimalo slovom S (muuicipium S. ; Momm- 
sen nagadja, da je tu stajao grad Stanecli, dočim Tomaschek hoće, da 
je bio grad Sapua). Sam rimski grad bijaše tamo, gdje je danas stari 
grad Plevlje, a ua Ilinom brdu blizu Plevlja bijaše mrtvački grad. — 
Kod sela Mošunja ua rieci Lašvi ima starih zgrada, a uz to su se tamo 

® Potanje o njih vidi u više puta citovanoj radnji W. Tomascheka, Die 
vorslavische Topographie der Bosna, Hercegovina itd. pag-. 561 — 5G7. 

'■^ O rimskih starinah u Bosni i Hercegovini vidi osim spomenutih već 
djela ove knjige i razprave: Ewans A. Trough Bosnia and the Herzego- 
vina, London 1876. (na više mjesta); — Antichita di Broćno ed un ara 
di Silvano (BuUetino ai archeologia e storia Dalmata I. pag. 70.) 

* 



36 

našli rimski novci, da i kipovi idola. Nagrobuog kamenja i grobnica 
našlo se je kod sela Pazarića medju Konjicem i Sarajevom, kod Blažuja 
na izvoru rieke Bosne, a kod Vrstoče u dolini Unca (blizu Drvara) našla 
se je 5' visoka skulptura u basreliefu. 

c) Rimskih 2)jeneza našlo se je kod Vitine u dolini Trebižata, kod Div- 
jaka blizu Travnika, u Glamoču, kod sela Podlipci u Dnoluki iztočno 
Jajcu, u Konjicu i okolišu njegovu. 

d) Rimskih napisa našlo se dosele na muogili mjestih, i to na Broć- 
nom polju (kod Gradnica, Kreindvora, Sajmišta, Ćerina) ; kod Ljubuške i 
u okolišu njezinu (Humac, Ligat, Gradčina) ; u dolini Trebižata (Vitina, 
Mlade); u Svrakinom selu kod Sarajeva; u Eogatici (4 napisa; na jed- 
nom se spominje neki decurio colouiae Risini, koji je tamo sahranjen) 
i Goraždi ; u Plevlju (preko trideset napisa) i Prepolju ; u okolici Trav- 
ničkoj (kod Putačeva, Gučauske Kapele, hana Podruuića) ; na Livanjskom 
polju (kod Vašaroviue, u Lištanih, kod Radinčić kule, u Kablićih i Pri- 
luki) ; na Glamačkom polju (kod Glavica i Jakira) ; i na Kupresu (u Oti- 
novcih) . 

c) Rimska rudokojjja. Na vrelištu rieke Vrbasa, na obronku planine 
Rosinj ima tragova veoma starim majdanom, osobito kod sela Krupe. Da 
su ovdje Rimljani zlato kopali, može se nagovieštati po rimskih pjenezih, 
što ih svaki čas nalaze. 

Već ovo nekoliko podataka, koji su slučajno na vidjelo izneseni, 
pokazuje, da su Rimljani i po današnjoj Bosni i Hercegovini do- 
brahno svoju kulturu razširili. Nu osim ovih spomenika ima i pis- 
menih svjedočanstva, da su za Rimljana prolazile Bosnom i Her- 
cegovinom vojničke i trgovačke ceste, a uz ceste da su se nizali 
tvrdi gradovi i liepe varoši. O tih cestah i gradovih svjedoče dva 
putokaza: Itinerarium Antonini i Tabula Peutingeriana. 

Po ovih zemljokazih i po zemljopiscu Ravenskom može se usta- 
noviti, da su za Rimljana Bosnom i Hercegovinom križale tri glavne 
ceste, koji su glavni grad tadanje Dalmacije, znameniti SoHn (Sa- 
lonu) spajale sa Posavinom, Podrinjem i dolinom Neretve. 

I. Prva cesta vodila je iz Mitrovice (Sirmium) uz Savu do Gra- 
diške, a odavle kroz današnju zapadnu Bosnu (Tursku Hrvatsku) 
u Salonu. Ova je cesta bila dva puta gradjena, te je prvi put 
tekla iztočnije, a drugi put zapadnije. Starija cesta, zabilježena u 
tabuli Peutingerovoj, imala je ovaj pravac i ove postaje. Počam 
od Gradiške (Servitio) vodila je na jug do Laktašžl (Ad Fines), ^^ 

^" Tomaschek W., op. cit, pag. 512. Da je kod Laktaša bila rimska na- 
selbina, svjedoči medju inim i to, što se je g. 1863. tamo našao pozlaćen 
kip, prikazujući po svoj prilici kojega rimskoga cara. 



37 

gdje bijaše medja pokrajinam Pannoniji i Dalmaciji; odavle je 
tekla uz današnju Banjaluku (Castra) ^^ na Do1)rinjsko polje do 
hana Pavića (Lamati s) ^^ i zatim na visoku ravnicu Podražnicu, 
gdje bijaše postaja Leusaba. ^^ Odavle je vodila preko Varcareva 
(Baloie)y ^"^ Jezera (Indenea)^ gornje Plive (Saritte)^ *^ izvora Janske 
rieke (Jonnaria) i Stražbine (Bariduo) na Kupresko polje, zatim 
preko Malovanova sedla do Suice i preko Borove glave na Livanj- 
sko polje, gdje je taknuvši se mjesta Vašarovine i Ljubunčića dos- 
pjela na planinu Prolog (In Alperio) '^^^ te se zatim spuštala prema 
Čitluku (Aequum) i Solinu (Salona) na moru. 

Budi da je ova cesta brzo pokvarena, budi da je preduga bila; 
u kasnije vrieme sagradjena bi nova cesta, koja je ravna i tim 
mnogo kraća, a po. svoj prilici i mnogo udobnija bila. Ova nova 
cesta, zabilježena u putokazu Antoninovu, držala se je stare sve 
do ravnice Podražnice (Leusaba), te je u tom dielu imala samo jednu 
novu postaju, naime kod Trna (ad Ladios)'^'^ sjeverno današnjoj 
Banjaluci; nu od ravnice Podražnice počam odvajala se je od stare 
ceste prema zapadu, te je vodila raznim putem preko vrelišta Sane 
(Sarnacle) ^^^ Glavica na Glamočkom polju (Salviae) ^^ i Listana 

^^ Još i sad vide se u Banjaluci ruševine stare rimske kupelji ; pred ne- 
koliko godina našlo se fcuj više stotina rimskih bakrenih pjeneza. 

^'•^ Aemate u Itineraru Antoninovu (ed. Parthey et Pinder, Berolini, 1848., 
p. 128). Dva sata iza hana Pavića jesu „Bunari'^, t. j. 4 — 5 kamenih zde- 
naca, za cielo ostatak iz rimsko dobe. 

^^ Lausaba ili Lausava u zemljopiscu Ravenskom (izdanje M. Pindera i Par- 
they-a, 1860., IV. 19. 217—218). 

^* Baloia u zemljopiscu Eavenskom (arb. balle = čelo, vrh, početak). Kod 
Dolnjeg sela blizu Varcareva izkopan bje g. 1864. žrtvenik sa četiri čo- 
vječje glave i s napisom, gdje se je medjutim samo brojka VII. razabrati 
mogla. 

^^ Takodjer Sarute. Dio Cassios zove to mjesto SepSTiOV. Po svoj prilici 
stojaše Saritte blizu grada Sokolca. Saritte bijaše znamenito mjesto; g. 
532. po Is. spominje se pod imenom „municipium Sarciaticum", te spa- 
daše tada pod kršćanskoga biskupa u Ludru. 

*^ Alperium bijaše po svoj prilici kod Bili-briga. 

^' Ime „Ad Ladios'* dobi ovo mjesto, jer je tuj bio smješten odio vojnika 
od pontskih Laza (Ladii). 

^^ Saniglo i Sarnido u zemljopisca Ravenskoga , a Sarnade u nekih ruko- 
pisih. God. 530. spominje se „Vitalis presbjter Sarniensis ecclesiae. (Far- 
lati, Illyr. sacr. I. p. 163.) 

^"^ Salvia, Silviae, u Plolom. SaXo'jl'a. Godine 532. po Is. spominje se „mitni' 
cipium Salviaticum'% koje spadaše pod biskupa u Ludru. Salvia bila je 
po tom znamenita varoš. 



38 

(Peha) na Livanjskom polju u Čitluk i Solin. Ova cesta bila je 
duga od Gradiške do Solina 154 rimske milje, a od Gradiške do 
Listana 116 rimskih milja ^^ 

II. Druga cesta vodila je iz Solina upravo kroz sredinu gornje 
Bosne do Drine, a odavle u Mitrovicu. Ova je cesta zabilježena 
samo na tabuli Peutingerovoj . Vodila je pako od Solina preko 
Trilja na Cetini (Tilurio) najprvo na Livanjsko polje do Vidoša 
(Ad Libros); odavle se je uzpinjala preko Bužanin- grada fJn Mow^6 
Bulsinio) ^^ i Eminova polja (Bistue vetiis) do vrelišta Vrbasa, gdje 
je stojala (možda u Skoplju) znamenita naselbina Matrix (Ad Ma- 
tricem) blizu zlatnih majdana ^^; od vreHšta Vrbasa vodila je cesta 
dalje preko Krupe u Fojnicu (Bistue nova) ^^ i dalje do Blažu ja 
(Stanecli) na današnjem Sarajevskom polju. Sarajevsko polje bijaše 
već za Rimljana središte nutarnoj zemlji i glavno prometište za ove 
prediele; od Sarajevskoga polja (dotično od Blažuja) vodila je po- 
najprije glavna cesta dalje preko postaje Argentarie (Vareš ili 
Srebrenik ?) do Drine i Mitrovice ; dočim su tri pokrajne ceste 
tekle na iztok , jugozapad i sjeverozapad : prva je tekla preko 
Rogatice (Aleva '^) i Goražde u Plevlje (Sapua ?)j druga do Konjica, 
a treća preko Busovače na Travanjsko polje (Putačevo, Mošunj), 
a odavle preko Jajca do Jezera, gdje se je hvatala glavne ceste, 
koja je vodila iz Gradiške zapadnom Bosnom u Solin. ^* 

III. Treća cesta, koja je bar dielomice prolazila današnjom Bosnom 
i Hercegovinom, zabilježena je u putokazu Antoninovu. Jest to cesta, 

2° Kod vrelišta Sane (Sarnacle) odvajala se je od ove ceste pokrajna cesta, 
koja je vodila do Bihaća, a odavle do Dubice i Gradiške. Postaje na toj 
pokrajnoj cesti bijahu : Sarniclo (izvor Sane), Persetis (Petrovac), Netabio 
ili Netavio ( Lipovo polje) , Speridium (oko Bihaća), Raetinio ili 
'PaiTtvov (Izacić), Brindia (Krupa), Clandate (Novi), Assinone (Priedor), 
Berginio (Dubica), Servitium (Gradiška). 

'-*' Monte Vulsi (Bulsi), Geog. Raven. IV, 16, p. 211. 

'^^ O tih zlatnih mjajdanih vidi: Conrad A., Bosnien im Bezug auf seine 
Mineralschiitze (Mittheil. der k, k. geogr. Gesellschaft in Wien 1870. p, 
221). — Jireček K., Die Handelsstrassen und Bergwerke p 42. — Godine 
530. spominje so neki presbyter Vitalis kao episcopus ecclesiae Marta- 
rlto.nne; Tomaschek (op. cit. p. 520.) mi.sli, da se mora čitati „ecclesiae 
Matrici tanuf:' 

'^' Godina 530 — 532. spominje se „Andrect'i episcopus Bestoensis (ecclesiae) ; 
Bistue nova bijaše dakle tada, a- sigurno i mnogo prije, sielo kršćanske 
biskupije. 

^-^ O tih pokrajnih cestah piše Tomaschek W., op. cit. pag. 521—523. 



39 

koja je vodila iz Salone do Narone, a odavle u Skadar (Scodra) 
i Drač (Dyrrachio), gdje se je hvatala velike vojničke ceste y^via 
Egnatia^''y što je spajala Drač sa Solunom i Carigradom. Spomenuta 
je cesta vodila najprije iz Salone današnjom Dalmacijom do Ru- 
novića (Ad NovasJ, odavle je tekla preko Neždravice i Tihaljine 
(Ad Ftisciana) ^^ dolinom Trebižata do Ljubuške i Ljubuškoga polja 
(Bi geste) i do Vida (Nar ona) kod riekc Neretve. I od ove ceste 
odvajale su se pokrajne ceste^ koje su vodile u nutarnju zemlju. ^^ 

Već ovaj kratak pregled rimskih cesta u današnjoj Bosni i Her- ^ 
cegovini pokazuje jasno, da su Rimljani umjeli svoju kulturu i 
ovdje liepo razširiti. Posagradjene ceste služile su im ne samo, da 
uzdrže pokorna težkom mukom svladana plemena illyrska (feroces 
Dalmatas), nego da podignu i blagostanje podložne si zemlje. Kako 
je Bosna rudami bogata, to su Rimljani obratiH osobitu pažnju na 
rudokopje. lUjrska plemena, do nedavno vikla samo boju i stočar- 
stvu, bjehu prisiljena, da se bave kopanjem ruda i izpiranjem 
zlata, ^'^ te stekoše domala u tom poslu znamenitu vještinu. Osobito 
se je u Bosni kopalo mnogo zlata, koje isti pjesnici latinski (n. pr. 
Statius) u velike hvale. Plinius kaže, da se je u Dalmaciji za cara 
Nerona izkapalo zlato skoro na površju zemlje, a da ga je bilo 
toliko, da se je svaki dan dobivalo po 50 libara. ^^ Rimljani su za 
zlatne majdane bosanske imali u Saloni posebna činovnika (com- 
mentariensis aurariarum Delmatarnm) ; osim toga izdali su više 
odredaba, tičućih se rudokopja bosanskoga (tuj se spominju comites 
mettalorum, aurileguli, metallarii itd.). 

•Nuždno bi bilo još štogod kazati o prvih počelcih kršćanstva u 
Bosni i Hercegovini; nu zato neima upravo nikakovih podataka. 
Za onaj dio tih zemalja, što je spadao na pokrajinu Dalmaciju, 
nema dvojbe, da se je veoma rano iz Solina upoznao s kršćan- 
stvom. To se naslućuje i po tom, što se mnoge kršćanske bisku- 

^^ Aufustianis u Itin. Anton, i Geogr. Eaven. 

^** Tomaschek W., op. cit. p. 528 i 545 — 548, 558 — 560. Od Narone vodila 

je dalje cesta preko Kleka (Ad Turres), Ošlja (Dilunto, Dallunto), Slana 

(Pardaa), Zatona (Asamo) i Cavtata (Epidaurum) u Bisan (Eesinum), a 

odavle preko Budve (Butua) do Skadra i DraČa. 
^' (Augustus) efferum genus (se. Dalmatas) fodere terras coegit aurumque 

venis repurgare. Florus IV., 12. 
^^ Inveuitur (aurum) aliquando iu summa tellure protinus rara felicitate, 

ut nuper in Dalmatia principatu Neronis, singulis diebus etiam quin- 

quagenas libras fundens. Plinius XXXIII. 4. 



40 



pije, koje su u 6. stoljeću bile pod nadbiskupijom solinskom, mo- 
raju tražiti u današnjoj Bosni. Xapose vriedi to za biskupiju be- 
stoensku (bestoensis ecclesia), koja je bila u srcu gornje Bosne. 



Bosna i Hercegovina, budući česti pokrajina Pannonije i Dalma- 
cije, podnosile su iza propasti zapadno-rimskoga carstva (476.) sve 
nevolje i bure, što su ove pokrajine zadesile. Xajprve dospješe pod 
iztočne Gote, kojim je kralj evao Teodor ik (493.) U ruku iztočno- 
gotskili ostadoše neprieporno do g. 535., kadpo je car bvzantski 
Justinijan zapodjeo dvadesetgodišnji rat sa iztočnimi Goti. Iztočni 
Goti, a napose njihov kralj Teodorik vladale Dalmacijom mudro 
sliedeć u svem primjer Rimljana. I kralj Teodorik brinjaše se po- 
put rimskih careva za rudnike bosanske. ^^ Premda iztočni Goti 
bijahu vjere Arijeve, to ipak nedirahu u crkveno uredjenje Dal- 
macije niti neproganjahu katoHka; pače upravo za gotskoga vla- 
danja bjehu u Solinu g. 530. i 532. obdržavana dva pokrajinska 
crkvena sabora za Dalmaciju. Iz sačuvanih spisa tih sabora ^^ ra- 
zabiremo i tadanje crkveno razdieljenje Bosne i Hercegovine. Na 
crkvenom saboru g. 530. spominju se četiri bosansko-hercegovačke 
biskupije : Naronitana (Narona), Martaritana ili Matricitana (Ma- 
trix, Ad Matricem), Sarniensis (Sarnacle) i ovim na iztoku u sre- 
dini zemlje Bestoensis (Bistue nova) ; na crkvenom saboru g. 532. 
bjehu još dvie nove biskupije osnovane, na ime: Ludricensis'^^ i 
Sarsenterensis. '^'^ Biskup bestoenski, kojemu je biskupija bila veoma 

-^ U jednom pismu od g-. 508., što ga je iztočuo-gotski kralj Teodorik pisao 
svomu upravitelju u Dalmaciji, Osuinu ili Osuuu, preporuča kralj istomu 
Osuinu nekoga Simeona^ za kojega veli : „Simeonem itaque virum claris- 
simum, cuius fides olim nobis est cognita, vel devotio comprobata, ad 
ordinationem sil.quatici, nec non feii-ariaruni ad provinciam Dalviatiain 
nostra ordinatione dirpximus" . Kukuljević I., Codex diplomaticus regni 
Croatiae I. 194. 

■''' Kukuljević I., Codex diplom. I. 19o— 198. 

^^ Ovoj biskupiji, kojoj bijaše sielo Z,Kr?>v/;/i (Livno), pridieljena biše i mjesta 
(municipia): Sa/vinfinnn (vidi notu 19) i Sarciatirum (vidi notu 15). 

•''^ Ovoj biskupiji bijaše siclo Sarsenterum (Sarsitero u Geogr Raven.), i 
obseg bi joj odredjen: ut Sarsenterensis episcopus basilicas, quae in muni- 
cipiis Delontino, Stantino , Novense (et) per rusticaria (= Gehofte und 
Triften) Pecuatko et Beuzzavatk-o supra sunt constitutae , in parochia 
consequatur". Tomaschek ovomu dodaje: „Pecuaticum hiess irgend eine 



41 

prostrana, zahtievaše na istom saboru, da se sav prediel od mjesta 
(planina) Kopila i Vraniće (a loco Copella et Arena) pa do mjesta 
i crkava tik njegova sjedišta odieli od njegove biskupije i da se 
zanj osnuje posebna biskupija. 

Godine 535. započima dvadesetgodišnji rat Justinijana sa istoČ- 
nimi Goti. U to vrieme strada Dahnacija, a po tom i Bosna i Her- 
cegovina ne samo od vojske i sile njezine, nego i od vjerskih pro- 
gona. Stare kronike umiju mnogo pričati, kako su arijanski Goti 
progonili pravovjerne kršćane. Sred najljuće borbe medji Grci i 
Goti osvanuše Slovjeni prvi put u tih predielih. Iza prve provale 
g. 548. vraćahu se Slovjeni g. 551. i 553., te seje zato sumnjalo, 
nije li ih gotski kralj pozivao u pomoć proti caru Justinijanu? ^'^ 
Iza dvadesetgodišnjcga ljuta boja propade gotska država, a Dal- 
macija sa današnjom Bosnom i Hercegovinom dospije pod bjzant- 
sko carstvo; ali navale Slovjena neprestadoše, dapače se Slovje- 
nom pridružiše još i Avari. Najgroznija avarska provala zgodi se 
g. 598. , kad no je avarski kan udario iz Sriema Bosnom na ju- 
gozapad, ter osvojiv glavnu tvrdju*^* na cesti sriemsko- solinskoj 
razorio do 40 tvrdih gradova i nemilo opustošio svu zemlju. 

Iza ove grozne provale avarske, koja bješe cvatuću nekoč po- 
krajinu Dalmaciju pretvorila u gotovu pustinju, nastojahu Slovjeni, 
a napose Hrvati, da zavladaju tom nekadanjom rimskom zemljom. 
God. 600. prietila je već pogibelj istoj Saloni ^^, a malo zatim u 
prvoj polovici 7. stoljeća spade sva Dalmacija u slovjenske ruke. 
Ovom zgodom dobi i Bosna sa Hercegovinom svoje slovjenske ži- 
telje, koji su u njoj bivali do pada njezina pod OsmanHje (g. 1463.). 

umfangreiche Schaftrift und Beuzavaticum die Besitzung eines Dalmaten 
Beuza". — Samo mjesto Sarsenterum bijaše po Tomascheku na sjeveru 
Mostarskoga blata blizu Goranaca. 

^3 Procopius , De bello Gothico, lib III. c. 40. p. 449—455. 

^* Ova se tvrdjava u raznih spomenicih imenuje ovako: „BaYX.£i;, B^ć^fii'/iC, 
Ba}.x,'/ic, Balcha, Balca, Balea", (Rački Fr , Documenta historiae chro- 
aticae periodum antiquam illustrantia, Zagrabiae 1877. pag. 254). Toma- 
scheknagadja, daje to '^^Ck^tic, = Salviis (Glavice na Glamočkom polju) ; 
nu ja prihvaćam sa Safafikom čitanje „Balea", ter mislim, da je postaja 
Baloie ili Baloia. ^ 

^^ U srpnju 600. piše papa Gregorije I. Maksimu, nadbiskupu solinskomu 
ovako :„Et quidem de Sclavorum gente, quae vobis valde imminet affligor 
vehementer et conturbor. Affligor in his, quae iam in vobis patior; con- 
turbor, quia per Istriae aditum iam Italiam intrare coeperunt". Kukuljević 
I., Codex diplom. L, 31. 



III. Bosna od seobe južnih Slovjena do 
Kulina bana (1180). 

Bosna na razmedji življa hrvatskoga i srhskoga naginje sada Hr- 
vatskoj^ sada Srbiji. — Polovicom 11. stoljeća jest samostalna ba- 
novina, a god. 1135. pridružuje se ugarskim Arpadovićem. — Borić 
(1154 — 1163.), prvi po imemi poznati ban bosanski. — Bosna pod 
bi/zantskim carstvom (1166 — 1180.) do smrti cara Emanuela. — 
Crkveni odnosaji Bosne; prvi pojav Patarena ili Bogomild. 

Poviest Bosne od polovine sedmoga stoljeća do Kulina bana veoma 
je nejasna i tamna. Do 10. stoljeća nezna se o njoj ma ništa si- 
gurna; počam od 10. stoljeća javljaju izvori tek koju malenu viest 
o toj zemlji, udaljenoj znatno od svih tadanjih kulturnih središta. 
Stariji pisci o povjesti bosanskoj htjeli su ovu veliku prazninu iz- 
puniti podatci iz veoma nekritične i slabo uporabive kronike popa 
Dukljanina. Već Orbini kušao je dovesti u sklad porazbacane i 
nepodpune viesti toga zgodopisca, a za njim se povedoše svi pisci 
do Jukića. Tako dospješe u poviest bosansku polumitični bani 
Zelimir, Krešimir^ Leget i Viikmir, za koje kritična poviest nezna 
upravo ništa. Pošto dakle sve ovo nestoji, težko je izpuniti prazninu 
od više stoljeća. Pokušati ću ipak, da nešto po nedostatnih izvorih 
a nešto nagadjajuć stvorim ma i površnu sliku o starijoj povjesti 
bosanskoj. 

Naselivši Hrvati i Srbi u prvoj polovici sedmoga stoljeća zapadnu 
čest balkanskoga poluotoka i zavladavši tako nekadanjimi rimsko - 
bvzantskimi pokrajinami, ncstvoriše umah velikih država, nego 
više manjih i većih oblasti, koje opet sastojfthu od nekoHko ple- 
menskih župa. Samo dvie oblasti, najzapadnija i najiztočnija za- 
držaše narodna imena : hrvatsko i srbsko ; ostale oblasti ovim u 
sredini dobiše imena budi plemenska, budi mjestna (topografijska). 
Plemena, što se naselile oko rieke Neretve (stare Narone), pro- 



43 

zvaiui biše Neretljani (Narentaui) ; plemena oko planine Huma 
dobiše ime Humljani; a plemena, što zaposjedoše okoliš slavnoga 
nekoč grada Duklje (Dioclea), poznata su dugo pod imenom Duk- 
ljan§. (Dioelenses, Dioeletiani). I dolina, gornje Bosne bijaše još 
od davnih vremena znamenit prediel , i tuj se skupi u jednu 
oblast više župa pk'menskih. Novi priselice preudesiše staro ime 
rieke Basante ili Basanius prema svomu izgovoru, te prozvaše i 
rieku i poriečje njezino Bosno^n (Bostna), a sebe same Bosnjani 
(Bošnjaninb). 

Prema oskudnim izvorom mučno bi bilo osjeći, imaju li se prvo- 
bitni slovjenski žitelji Bosne pribrojiti Hrvatom ili Srbom ; nu si- 
gurno jest, da je oblast Bosna već od prvoga časa bila na razmedji 
življa hrvatskoga isrbskoga. Što je bilo toj oblasti na zapadu i 
sjeverozapadu, bijaše hrvatsko ; a što na iztoku, sjevero- i jugoiz- 
toku, bijaše srbsko 

Već ovim položajem njezinim bijaše Bosni označena sudbina za 
mnoga stoljeća. Cim su se pod imenom hrvatskim i srbskim po- 
čele stvarati dvie države i skupljati oko sebe ostale oblasti: obje 
su države privlačile Bosnu, svaka na svoju stranu. Ako i nije 
vjerovati potanku pričanju popa Dukljaninu ; jedno se ipak raza- 
bire iz njega, a to je, da je oblast Bosna bila prvobitno prikovana 
uz Hrvatsku. ^ Nije nevjerojatno, da je to bilo u početku 10. 
stoljeća, kad no je prvi kralj hrvatski Tomislav bio jedini mogući 
suparnik bugarskomu caru Simeonu na svem jugu slovjenskom. 
Moguće je, da je u to doba postala Bosna i banovinom, jer ime 
bana i čast njegova poznata je samo Hrvatom. 

Kad je poslie smrti velikoga cara Simeona uspjelo srbskomu 
knezu Ceslavu (931 — 960) pogaženu Srbiju podići i stvoriti fede- 
rativnu državu, pridružena bi i oblast Bosna novo stvorenoj državi. 
Suvremeni pisac grčki car Konstantin donosi nam prvu sigurnu 

^ Ovako misle i njemački povjestnici Krause i Diimmler. Sravni Dunimleva E., 
Ueber die alteste Geschichte der Slaven in Dalmatien (Sitzungsberichte 
der philosophisch-historischen Classe der kais. Akađ. der Wissenschaften 
in Wien, XX. Band, 1856,, pag. 37.3—374, '397—398. Diinmiler medju 
inim veli : „Kaum aber mochte es zur Erklarung' jener friiheren Streit- 
rnacht (der Kroaten) genllgen, wenn wir die Miindung des Werbas in die 
Sau als ausserste Nordostgrenze des alten Croatiens annahmen, vielmehr 
scheint es fast nothwendig, auch Bosnien nicht als ursprilnglicli serhisches 
Gehiet gelten zu lassev, sondern als eine ehemaln/e Eriverhnncj der Kro- 
aten ....". Potanje razlaganje ove predmnieve vidi na str. 373 — 4. 



44 

viest <) tadanjoj Bosni. Po njemu je Bosna bila tada čest srbske 
kneževine, neimajnća svoga vlastitoga vladara, već pokorna knezu 

V V- 

Ceslavu ^. Istoga kneza Ceslava ide zasluga, da je podložnu si ba- 
novinu Bosnu obranio od Magjara. Magjari naime, zagospođovavši 
u desetom stoljeću u Sriemu "^ (iztočnom dielu nekadanje dolnje 
Pannonije med ju Savom i Dunavom) , učestaše osobito poslie po- 
raza u Njemačkoj god. 955. svoje navale na balkanski poluotok. 
Ovamo su ih iz ubavoga Sriema vodili naravni i za njihove ko- 
njaničke čete zgodni putevi, doline naime Bosne i Morave do srca 
balkanskoga poluotoka. Tako se jednom poslie godine 955. podiže 
neki magjarski knez Kiš, po svoj prilici gospodar Sriema, te sa 
svojimi brzimi konjanici proleti Bosnom i doprie do drinske župe, 
koja bijaše na medji Bosne i prave Srbije (Raše). Kod mjesta 
Cvilina uz gornju Drinu dočeka ih knez Ceslav ; magjarske čete 
bjehu hametom potučene, sam vojvoda njihov pade u boju od ju- 
načke desnice Tjehomilove.'* 

Slavodobitni knez Ceslav provali iza te sretne pobjede u Sriem, 
ali plati to junačtvo glavom. Poslie smrti njegove razpade se i 
država njegova, a Bosnom zavladaše domaći bani. Nu samostabiost 
ta nepotraje dugo. Već oko g. 968. udari na bosanskoga bana 
hrvatski kralj Krešimir. Borba se vodila na gornjem Vrbasu, u 
župah Plivi, Luki i Uskoplju. Bosanski ban uvidi brzo, da se ne- 
može otimati sili kralja Krešimira; ostavi zato svoju banovinu i 
pobježe kralju ugarskomu, a Bosnom zavlada kralj Krešimir^. 

- Nabrajajuć car Konstantin u 33, poglavju svoga djela „de admini- 
strando imperio" (pagina 160 — 161) gradove pokrštene Srbije, dodaje : 
„xal £'^; TO '/iiipiov (= ager = polje) B6ao)vx to KaT£p7. x.y.l to Aeav/;/,*. 
Sravni i Eačkoga Fr,, Hrvatska prije XII. vieka (Ead jugosl. akad LVI. 
p. 71—73). 

^ Eački Fr. dr , Hrvatska prije XII. vieka p. 120. 

* Eegnante ergo Ciaslayo rege Kiis princeps Ungarinorum cum suo exer- 
citu venit Bosnam, et devastabat atque depraedabatur eandem provin- 
ciam. Tune rex ' congregans populum exiit ei obviam in Drina iupania 

iuxta fluvium, ubi commisso bello ceciderunt die illa innumerabiles 

ex gente Ungarinorum in loco, qui Cicerh'no (mjesto Civelino, danas Cvi- 
lin) dicitur usque in praesentem diem. Presbj'-teri Diocleatis regnum Sla- 
vorum, apud Lucium, de regno Dalmatiae et Croatiae, pag. 291. — „Drina 
iupania'* jest kasnije Podrinje; a istoj župi spominje Dukljauin još grad 
Brusno, danas selo Brusna u obćini vikočkoj, a kotaru fočanskom. 

^ Cresimirus autem frater eius cum avunculo pugnantes praedaverunt 
Uscople et Lucca et Preva (Pleva). Banus autem Bosnae videns, quod 



45 

Koncem desetoga stoljeća zaprieti svim južnim Slovjenom velika 
pogibelj od cara Vasilija II. Bugarobijca, koji bješe poduzeo ob- 
noviti vlast bjzantskoga carstva nad svimi zemljami balkanskoga 
poluotoka, koje su nekoč pripadale ovomu carstvu. Iza dugotrajne, 
krvave borbe svlada on najprvo Bugare, a zatim se obori na Srbe 
i Hrvate. Vjerojatno je, da je tada oko g. 1019 i Bosna poput 
Sriema spala pod vrhovnu vlast byzantskih careva. Nu već iza 
smrti ovoga moćnoga cara oslobodi se Bosna opet bjzantskoga 
vrliovničtva, te je odsele duže vremena ostala samostalna zemlja 
pod svojimi banovi. Bani bosanski u drugoj i trećoj četvrti jeda- 
naestoga stoljeća znatno dapače dižu ugled svoj i svoje banovine, 
tako da se ona g. 1067. spominje u istom redu sa kneževinom 
Dukljom i ^Srbijom. Osiljena ovako, odoljevaše ona dugo i nasto- 
janju kasnijih dukljanskih kraljeva, koji ju poput Huma i Tra- 
vunje htjedoše sjediniti sa svojom državom. Tek g. 1082. — 1085. 
uspije dukljanskomu (zetskomu) kralju Bodinu spokoriti Srbiju 
(Rašku) i Bosnu. Srbiji dade za namjestnika župana Vukana, a 
Bosni kneza Stjepana.^ 

Početkom dvanaestoga stoljeća dogodi se važan dogodjaj, koji 
se je kroz cieli dalji srednji viek znatno dojimao svih južnih 
Slovjena. Ugarskim naime kraljem, pošto su se prije mnogo ali 
zaludu trudili, uspije uhvatiti čvrste stope na balkanskom poluotoku; 
kralj ugarski Koloman izabran bi i okrunjen g. 1102. u Biogradu 
za kralja Hrvatske, a tri godine zatim (1105.) zavlada i Dalmacijom 
(t. j. gradovi Spljetom, Trogirom i Zadrom i nekimi otoci). Južni 
Slovjeni bijahu tada upravo u takovu položaju, da im nije baš 
nepoćudno bilo, kad su vidjeli, kako se je Hrvatska poklonila 
kralju, koji je i Ugarskom vladao; njim je dapače moglo donekle i 
drago biti, što je sada Ugarska ustala kao takmica bjzantskoj 
državi, kojoj su se sami već više desetak godina otimali. Pa i 
Ugarska Arpadovića u 12. stoljeću bila je sasvim druga, nego li 

ante eos stare nequibat ad pugnam, fugit ad regcm Ungariae, deinde 
Cresimirus caepit totam Bosnam et dominavit- eam .... Eo tempore (g. 
968.) defunctus est Bulgarorum imperator Petrus nomine . . . Presbyteri 
Diocleatis regnum Slavorum apud Luci um p. 293. 

^ Deinde caepit Bosnam. posuit^ue ibi Steplianum knezium. Presbyteri 
Diocleatis regnum Slav., Lucius p. 300. — — F. Racki, Borba južnih 
Slovjena za državnu neovisnost u XI. viekii. (Rad jug. akad. XXX. 
pag. 93.) 



46 

kasnije za centralizacije Anžuvinaca i za dobe Hiinjada. '^ Nu tim 
većma uznemiriše se s toga dogodjaja Mletci i byzantska država. 
Mletci nemogošc nikako oprostiti Kolomanu, što se je uzprkos ugo- 
voru sa njihovim duždom drznuo segnuti za krunom hrvatskom i 
za Dahnacijom, koju su Mletčani smatrali svojom; pa kad je god. 
1114. Koloman naglom smrti umro, smatrahu to kaznom božjom, 
što im bješe po njihovu sudu oteo Hrvatsku i Dalmaciju. Daleko 
više bijahu uznemireni bvzantski carevi porodice Komnena. Još 
nebjehu pregorjeli Sriema, koji im hjehu ugarski kralji u drugoj 
polovici 11. stoljeća oduzeli,® a sada se eto usudi kralj Koloman 
sjediniti pod svojim žezlom Hrvatsku i Dalmaciju^ koje bjzautski 
carevi nisu nikaad prestali smatrati sastavnimi dielovi svoje carevine. 
Veliki ratovi, što su iii bjzantski carevi iz porodice Komnena 
vodili u 12. stoljeću, da vrate nekadanji obseg svomu carstvu i 
stari sjaj svojoj kruni^ započeše već za Kolomanova sina Stjepana 
II. (1114 — 1131.). Da bi svoju svrhu ostvarali, bijaše Komnenom 
najprije oboriti ugarske vladare, te ih iztisnuti iz Sriema, Hrvatske 
i Dalmacije; zatim bijaše im svladati Normane u južnoj Italiji i 
napokon sasvim skučiti pod svoj jaram balkanske narode, napose 
Srbe, koji su se baš tada počeli iznova buditi. Sasvim je naravno, 
da su opet s druge strane toli kraljevi ugarski, koli veliki župani 
srbski i vladari normanski gledali, da se medjiisobno što bolje pri- 
bliže, pa da se sjedinjenimi silami otmu sudbini, koju im bjehu 
Komneni namienili U to ime već kralj Stjepan II. sklapa obran- 
beni savez sa srbskim velikim županom Belom Urošem proti caru 

^ O povjesti Ugarske, bjzantske države i južuih Slovjena u 12. stoljeću 
vidi znamenitu razpravu : B. BacHabeBCKiii, Ust iicTopiii BusaHTiii bte. XII. 
BiKi (C.iaBflHCKiii coopHirK'B, II. tomii, C. neTepc6ypri, 1877. pag*. 210 — 290.) 
O Ugarskoj i južnih Slovjeuih početkom 12. stoljeća veli jnsac na 236. 
strani: „No točno takže s davnjago vremeni, osobenno so vremeni Alek- 
soja Komnina, so vremeni Bodina i Vulkana Serbskili, zametno meždu 
Serbskimi knjazjami kak pri — morskoj, tak i vnutrennej Serbiji javnoe 
stremlenic k polnomu osvoboždeniju ot Vizantijskago gospodstva. Sosed- 
stvo s Vengrieju,' kotoraja okolo togo že vremeni zavoevala Slavjanskuju 
oblast meždu Savoju i Dunaem, tak nazivaemij Srem ili Sirmiju, moglo 
služit oporoju dlja takili strcmlenij. Vtnyy'ija toijda voohšće ne caždalas 
Slavjanskih sinijiat/J, I eja kovali (akze oliolno rodnills' a Srhskimi kna- 
zjami, kak i ratsskhni. Voznikšaja okolo polovini 12. veka znamenitaja, 
vposledstvij. dinastija Nemaničej, ne tolko opiralas' na Vengriju v svoj 
borbe s Vjzantiej, no bila takže i v rodstve s neju". 

* Rački Fr, Hrvatska prije XII vieka, p. 124—127. 



47 

Ivanu Komneiiu, a da savez trajniji bude, vjenča on zadnjih go- 
dina svoga života bratića si i nasljednika na priestolu, sliepoga 
Belu ir. sa srbskom kneginjom Jelenom, kćerju Bele Uroša.^ 

Za kralja Bole II. Sliepoga, vladara Ugarskoj, Hrvatskoj, Dal- 
maciji i Sriemu, prijatelja i saveznika Srbalja, kojim ravna umna 
žena Jelena, kneginja srbska — za ovoga se kralja pokazuje i 
Bosna prvi put u tjesnijem odnošaju prema kralju ugarskomu. 
Puka je slutnja ničim nedokazana, da je Bela II. Sliepi primio 
banovinu Bosnu u ime miraza od tasta svoga, srbskoga velikoga 
župana Bele Uroša ^^; vjerojatnije će biti. da su i bosanski bani 
videći, kako su Arpadovići ugarski zavladali hrvatskom državom i 
stupili u savez i srodstvo sa srbskimi vladari, sami se pridružili 
kralju ugarskomu, da njegovom pomoćju odbiju zajedničkoga duš- 
manina, koji im je prietio sudbinom Bugarske. Godine 1135. prvi 
se put i pi'Ad od ugarskih Arpadovići, Bela II. zove kralj Rame ^ ^ ; 

^ Misit (rex Stephanus) nuntios in Serviam, et filiam Uros comitis magni 
in legitimam uxorem Belae traduxerunt . . . Joannis de Thwrocz, Chronica 
Hungarorum (Schwandtner J. Gr. ; Scriptores rerum hungaricarum I. 
pag. 175.) 

^^ Historici su si dosele mnogo razbijali glavu, da iztraže, kako je Bosna 
dospjela pod kralja Belu II. Pošto o tom izvori šute, to je široko 
bilo polje nagadjanju. Engel (Geschichte von Servien und Bosnien pag. 
192.) misli, da je Bela II. oženivši Jelenu, kćer srbskoga velikoga župana 
Bele Uroša, dobio od ovoga Bosnu za svoga mladjega sina Ladislava. 
Prema tomu piše i Majkov (Istorija srpskoga naroda, p. 145.) sasvim 
neosnovano : „Od godine 1 120. Bosna posta banovina. Baski župan i knez 
srpski Bijela Uroš dade je u miraz uz kćer zetu svome ugarskome kralju 
Beli II." 

^^ U jednoj povelji od god. 1135. piše se Bela II. prvi put „dei gracia 
Hungarie, Dalmatie, Croatie, ii«we</z<erex." Fejer, Codex diplomaticus regni 
Hungariae II. p. 82. Odsele nalazimo vazda kroz sva stoljeća ime Bame 
u naslovu ugarsko-lirvatskih vladara. Da je Kama bila neka oblast, raz- 
lična od Hrvatske i Dalmacije, pokazuje jedan spomenik iz dobe kralja 
Bele III., spisan poslije g. 1180. Tuj se kaže naročito: „In regno Bele 
regis Ungarie sunt b.e terre: Ungaria caput regni, Croatia, Dalmacia et 
Rama.^' Kukuljević L, Čodex diplomaticus regni Croatiae II. pag. 91. 
O .Rami piše Jireček (Die Handelsstrassen, pag. 30.) ovako: „Rama um- 
fasste das Becken des gleichnaraigen Flusses, welclier unterlialb Konjic 
von reclits in die Narenta miindet. Der Name kommt einmal bei 
Diocleas vor, wiederliolt sicli seit dem XII Jalirhuuderte ununterbrochon 
im ungarischen Konigstitel, feblt aber in don bosnischen Titeln und er- 
scheint merkwiirđiger Weise auch nirgends in dem so reichhaltigen ragusa- 



48 

malo zatim na saboru ugarskom u Ostrogonu podieljuje Bela II. 
sinu si drugorodjencu Ladislavu čast vojvode bosanskoga, ^^ ostav- 
Ijajuć u istinu i nadalje domaćim banom, da upravljaju svojom 
djedovinom. 

Nasliedivši Belu II. Sliepoga sin mu Gejza II. (1131—1161), 
uzbiesni svom žestinom rat ugarsko - byzantski, osobito po.što se 
je u Carigradu zaodjeo griraizom nepomirljivi ear Emantiel Kom- 
nenac^ koji je kroz cielo vrieme svoga vladanja (1143 — 1180) tresao 
balkanskim poluotokom i Ugarskom. Za te životne borbe, kad je 
car Emanuel preko pogaženih plemena južnoslovjenskih lit jeo ne- 
samo oteti Gejzi Sriem, Dalmaciju i Hrvatsku, nego podložiti si 
i samu Ugarsku; za te odlučne borbe nalazimo kralja Gejzu u 
najtjesnijoj svezi sa srbskimi vladari. Ugarska je u to doba gotovo 

nischen Quellenm.aterial aus dem Mittelalter". Kasnijim ugarskim izvorom 
međjutim jest Eama isto što i Bosna; sam kralj Sigismundo veli u jed- 
nom pismu od 31. svibnja 1405. „pro rectificandis et restaurandis regni 
nostri confiniis vorsus regnum nostrum Kamae seu Boznae" (Fejer, Cod. 
diplom. X. 4. p. 377), a i ugarski Ijetopisac Tlnvrocz kaže (p. 360) na- 
ročito: „Boznense regman, qicod et Ramam vocamas". Scliimek (Politische 
Gcscliichte dcs Konigroicbs Bosnien und Rama p. 2) tumači to po pri- 
lici ovako: „Die Ungarn fiihrten namlich unter den Konigen Ladislav I., 
Koloman, Stephau II. und Bela II. vielc Kriege mit den Kroaton, und 
da sie bei dieser Geiegenbeit die an Kroatien angranzenden Provinzcn, 
•vvelcbe dem Meere zuliegen, eroberten, Avorunter Kama sammt der ganzen 

Strecke zwisclien den Fliissen Cetina und Narona, schrieben sie 

sich Konige von Rama. Da sie iiernach aucb Herrn von eigentlicheu 

Bosnien... geworden (bolje bi rekao: Averden Avollten), war auch điese 
Landschaft unter diesem Namen mit verstanden". Vriedno je još iztak- 
nuti, da se g. 141(i. brvatski ban Ivaniš Nelipić piše: „knez cetinski, 
kliski, ramski i omiški". (Mikl. Monum. serb. p. 279). Nisu li se u istinu 
Eamom prvobitno zvali samo ostanci nekadanje kneževine Neretve za- 
jedno sa dolinom Rame? Hrvatski vojvoda Andrija zove se u jednoj po- 
velji od g. 1198. (Kukuljević, Codex dipl. II p. 199) „dei gratia Dalmatie, 
Chroatie, Rame, Chulmeque dux", te bi j)o tom mogli zaključiti, da je 
tada Rama poput nekadanje Neretve ležala medju Hrvatskom i Humom. 
U povelji, koju je kralj Matija Korvin izdao dne 6 prosinca 1463. Vla- 
dislavu, sinu bercega Štipana Vukčića, Čitamo, da je Matija tom prili- 
kom podielio Vladislavu ^castrum Prozor i a Rama et cum tota Rama" 
(Fejer, Commentarii historici de Bosniae . . . cum regno Hungariae nexu, 
pag. 69.) Selo Prozor nalazi se i danas još u kotlini rieke Rame. 

^^ „rex Bela inclitus, in conventu strigoniensi, ubi filio suo Ladislao com- 
muni regni consilio , bosnensem ducatum dedit" . . . Kukuljević, Codex 
dipl. II. 30. 



49 

poplavljena hrvatskom, srbskom I inom slovjenskom vlastelom; prvi 
do kralja velmoža u državi, glasoviti ban hrvatski i palatin ugar- 
ski Beluš jest porieklom Srbin ili Hrvat (Dalmata). 

U to se vrieme javlja na poprištu historije i ban Borić, prvi po 
imenu poznati vladar bosanski. ^'"^ Još g. 1150. prolazila je Bosnom 
ugarska vojska iduć u pomoć Srbom, saveznikom ugarskim, na 
koje bješe udario car Emanuel. Nu uzprkos toj pomoći bjehu Srbi 
od Emanuela na rieci '^l'ari razbiti, a na to se slavodobitni car 
bjzantski baci i na Gejzu, te mu oduže Sriem. Iza raznih zgoda 
dodje god. 1153. do mira medju Ugarskom i Bvzantom; nu već 
sliedeće ga godine 1154. prekrši kralj Gejza II., te sa velikom 
vojskom provali na bjzantsko zemljište. Doćim su Srbi na jugu 
vojevali, pridruži se ban Borić sa svojimi četami glavnoj vojsci 
ugarskoj, koja je, prešav Dunav, obsjela važni grad Braničevo na 
desnoj obali Dunava (na ušću Mlave kraj današnjega Kostolca). 
U to medjutim stigne i car Emanuel sa svojom vojskom na obranu 
Braničeva. Ugarsko-bosanska vojska digne na to obsadu, ter se 
razdvoji; ugarska vojska udari prama Beogradu, a bosanski ban 
Borić krenu uz Savu prema Drini, vraćaj uć se u svoju banovinu. 
Car Emanuel pošalje brzo za Borićem u potjeru svojega vojvodu 
Vasilija; nu taj se putem namjeri na glavnu vojsku ugarsku blizu 
Beograda, te bi poražen, i tako se Borić sretno vrati u Bosnu. ^* 

Poslie smrti kralja Gejze II. (1161.), kad su se u Ugarskoj 
pojavile priestolne borbe i kad su se braća Gejzina Ladislav II. i 
Stjepan IV. borila za priestol proti sinu njegovu Stjepanu III., 
igraše ban Borić znamenitu ulogu. Smatrajući, da u Ugarskoj vriedi 
nasljedstvo po starješinstvu, a ne po prvorodstvu, prianjaše on uz 
braću Gejzinu proti sinu njegovu, te pomagaše sa drugom vlaste- 
lom najprvo Ladislava II. , bivšega nekada vojvodu bosanskoga, 

*^ Ime Borić (Boricius) bijaše u 12. stoljeća poznato i u Hrvatskoj. Vidi 
Kukuljevića, Codex dipl. II. p 71, 93, 151, 155, 193, 195. Mnogi stariji 
i noviji historici miešaju bosanskoga bana Borića sa Borisom, nezakonitim 
sinom kralja Kolomana. Nu da su to dvie razne osobe, dokazao je već 
Mikotzy, a u novije vrieme još bolje obrazložio Vasiljovski (op. cit. p. 
265—277). 

Tz'kin^^ avaTTps^ei, £7:1 t'^v sauTOu, to oikAiUMTOLTOV t'o; cruv auToi 
a7roX£'^a[;.£vo; crTparta; BopiT*(7i zii; ytl^%c, £>>^£lv znrzVkZ'i. Joannes 
Cinnamus (Bonsko izdanje), lib. III, pag. 131 — 132. 

4 



50 

a poslie smrti ovoga (1. veljače 1163.) brata mu Stjepana IV. Iste 
godine 1163. dapače nalazimo bana Borića u samoj Ugarskoj, u 
Ostrogonu uz kralja Stjepana IV., gdje sa drugimi privrženici 
njegovimi sudjeluje u vieću kraljevskom.^^ Nu moć i slava kralja 
Stjepana IV. nepotraje dugo. Još iste godine 1163. dne 19. lipnja 
bje potučen od svojih protivnika, te pobjegne iz Ugarske, a na to 
postane kraljem Grejzin sin Stjepan III. Ovaj je sada progonio 
sve svoje protivnike, najpače u južnih zemljah, gdje ih je i naj- 
više bilo. Napose se osveti banu Boriću. Pošalje nanj nekoga Gott- 
frieda, koji se bješe iz Njemačke doselio; ovaj svlada Borića, i 
slavodobitan se vrati u Ugarsku.^" Nezna se, što se je kasnije 
s Borićem dogodilo, jer se u nijednom poznatom izvoru nespominje 
više ime njegovo. 

DubrovaČKi pisci počam od Orbina pa sve do Rastića pripoviedaju o 
razmiricah bosanskoga bana Borića sa Dubrovčani. Uzrok da je bio vjer- 
ski. Jedni kažu, da je Borić progonio bosanske katolike, koji su na to 
u Dubrovnik pobjegli, a Dubrovčani ih nehtjeli izdati; drugi, da se je 
zavadio radi bosanskoga biskupa Milovana u Kreševu, koji da se je od- 
metnuo od dubrovačkoga nadbiskupa i pokorio se spljetskomu. Odatle da 
se je izlegao rat. Borić da je najprije velikomu županu raškomu Desi 
oteo humsku zemlju^ a na to da je poharao dubrovačku okolicu ; nu kad 
se je spremio obsjedati sam grad, da su ga Dubrovčani pod vodjom Ma- 
tijom Crievićem (ili Mihom Bobalićem) razbili, udarivši iznebuha na njeguv 
tabor u Trebinju. Na to da je Borić bio prisiljen sklopiti mir s Dubrov- 
čani i podčiniti biskupa bosanskoga nadbiskupiji dubrovačkoj. Ovaj veoma 
nevjerojatni dogodjaj da se je sbio po Orbinu i Lukaricu g. 1154., a 
po Rastiću 1159. — 1160.-^^ Imade još i jedna povelja, kojom da je ban 
Borić nakon svršena rata sa Dubrovčani podielio kao gospodar Huma sa- 
mostanu sv. Benedikta na otoku Lokrumu crkvu sv. Pankracija na otoku 
Mljetu.^® Nu ova je povelja veoma sumnjiva poput mnogih drugih du- 
brovačkih izprava starije dobe. 

'^ U povelji, izdanoj tom zgodom, spominje se kao svjedok uz Beluša bana 
i ban bosanski Borić (Boricio hano). Tkalčić, Monumenta bistorica epis- 
copatus Zagrabiensis I. pag. 3. 

*® Temporibus insuper Stepbani regis tercii introivit in Hungariam quidam 
miles Grotfridus nominatus de Mesnensi regione — quem quidem post- 
modum adversus ducem de Bozna cum exercitu rex transmittit, quo de- 
victo ad regem reversus, cum favore de cetero pertractatur. Simonis de 
Keza, de nobilibus advenis, apud Endlicher, Eerum hungaricarum monu- 
menta Arpadiana, I, p. 127. 

*' Ljubić S., Opis jugoslavenskih novaca, p. 184. 

" U toj se povelji međju inim čita: „Unde ego banus Boricius, cum filiis 
meis, atque propinquis, coram universo populo terre mee" itd. Kuku- 
Ijević, Codex diplom., II. 56. 



51 

Ako i nije istina, da je već Borić ban sjedinio humsku zemlju 
sa Bosnom, to je ipak i bez toga bila njegova banovina prostrana 
i ugledna. Suvremeni grčki Ijetopisac Cinnamus kaže naročito, da 
je Bosna tada sizala do rieke Drine, koja joj je bila medja prema 
Srbiji; da nadalje Bosna nije bila podložna velikomu županu srb- 
skomu, nego da je tamošnji narod imao svoje običaje i uredbe, a i 
svoga vlastitoga vladara. ^^ Bosna se je dakle u polovici 12. sto- 
ljeća protegla i preko prvobitno srbskih prediela, te je za cielo 
obuhvatala župu boračku, koja bijaše do nedavno još srbska. Grč- 
koga Ijetopisca dopunjuje domaći pop Dukljanin, kad kaže za svoje 
doba, da se je Bosna sterala od rieke Drine na zapad do planine 
Borove glave ^^ Livnu na iztoku, tako da je tada već i dolina Rame 
bila pridružena bosanskoj banovini. Ugarskim kraljem nebijaše 
Borić ban podanik, već saveznik,^' kojega su osobito pazili, cienili 
i odlikovali, pače ga za njegovu pomoć i nagradjivali. Vjerojatno 
je veoma, da je već ban Borić u ime nagrade dobio od ugarskih 
kraljeva oblasti na sjeveru pravoj Bosni, naime Soli i Usoru,^^ i 

^' 'EtcsI Ss £yYu; Saou £y£v£TO, ž'p' £T£pov £y-£l'0-£v [j.Z'vri^d-z 7roTa[;.6v 
Ap'jvav ovo[y.oc, 6«; avo^£v xo^£v TTiv £/.poVr,v 7uOto6[j.£voc BoT^vav 
T'/i'; 7Xk'r\Q Sopjia'^; ^LoctpEt. zrjTi ^£ ri Bo^T-O-va ou roi S£p[i(cov ap^i- 
(^ou-nravo) aolI auT'^ £f'x.o'j<Ta, oCkV zd-voc, i^ioi TTocpa TauTV) xal (^tov jtal 
ap^6[;.£vov. Joauiies Cinuamus, libr. III. p. 104. 

^® Unam a magno flumine Drina contra occidentalem plagam, usque ađ 
montem Pini (hrv. prevod: do goro Borave '= Borove), quam et Bosnam 
vocavit. Presbyfc. Diocl. regnum Slav. p. 290. 

^^ Cinnamus kaže naročito, da je ban Borić bio ugarskomu kralju saveznik 
„ £1? <J u [/. [/. a ^ u ? TO) I latovap^Tl (qui soclus in hello erat Peonarchae) " . 
Vidi notu 14. 

'^ Ugarski su vladari još oko g. 1073. zauzeli Sriem i mnoga mjesta na- 
okolo Save (to Sip[xtov x.al Toc 7U£pl TOV La[iiocv TroTat^.ov yo)pLa), 
kako to svjedoče sami byzantski pisci Nicephor Bryenius i Ivan Cin- 
namus (vidi Rački Fr., Documenta historiae chroaticae periodum anti- 
quam illustrantia p. 453 — 455). Ovom prilikom, kad su u ugarske ruke 
dospjeli razni podunavski i posavski predieli, sigurno da su ugarski kralji 
zauzeli takođjer još u 10. stoljeću srbsku oblast Soli, zatim oblast Usoru, 
koje su obje poput Sriema bile od g. 1019. u byzantskoj vlasti. Da su 
bosanski bani upravo od ugarskih vladara primili Soli i Usoru, pokazuje 
sva bosanska historija. Kada su kasnije koji god put došli bosanski bani 
u oprieku ili u oporbu sa ugarskimi kralji, vazda bi im ovi oduzimali 
oblasti Soli i Usoru, dočim u pravu Bosnu nebi dirali, pošto nisu prava 
na nju imali. Samo jedan primjer da navedemo. Kad su bosanska gospoda 
sa svojim kraljem Tvrtkom II. Tvrtkovićem bila g. 1405. u živoj oprieci 



52 

da je upravo za te oblasti dospio u neku ovislost prema vladarom 
ugarsko-hrvatskim, jer za samu Bosnu neima pametara, da bi bila 
ikad podložna kraljem ugarskim. Ova predmnieva pokazuje se još 
vjerojatnija, čujemo li, da je ban Borić imao posjeda i u samoj 
tadanjoj Slavoniji i da je timi posjedi dozvolom kralja Stjepana 
darivao red Božjaka ili Templara. '^^ Borićevi potomci spominju se 
još u 13. stoljeću kao vlastela hrvatska: a mnogi tvrde, da je 
Borić ban praotac plemenitoj kasnije porodici Berisla\'ića.^* 

Sudbina banovine Bosne poslie g. 1163., odkako nestaje sa po- 
zorišta bana Borića, opet je kroz neko vrieme nejasna. Sigurno 
da je Bosnu zadesio isti udes, što i ostale zemlje na zapadnoj 
strani balkanskoga poluotoka: ona je naime za cielo g. 1166. za- 
jedno sa Sriemom, Hrvatskom i Dalmacijom spala pod vlast by- 
zantskoga cara Emanuela.^^ Po ugovoru bo od iste godine morade 

proti kralju ugarskomu Sigismunđu, oduže ovaj bosanskomu kralju Usoru, 
te namjesti tuj u gradu Srebreniku svoje ljude (Kicolaus Garazda et 
Ladislaus de Szilagy, — Katona, Historia critica XI., p. 761), da brane 
Usoru od 'Bošnjaka Na to se obrati kralj bosanski Tvrtko II. sa svojimi 
velmožami (Hrvojem. Sandaljem Hranićem i drugimi) na kralja Ladislava 
Napuljskoga, takmaca Sigismundova, koji dne 26. kolovoza 1406. potvrdi 
kraljevstvu bosanskomu „omnes et singulas consuetudines, statum et jura 
antiquitus eis observatas et observata; nec non confinia et metas ipsius 
Regni Boznae possessa et possessas per quondam spectabilem Culin olim 

đicti regni Bosnae banum ; . . . et sigvanter a i^cirtihus Hungariae modo 

et forma, quibus illas et illa dictus quondam Culin banus et maxime a 
dictis Hungariae partihus dum vixit, habuit, tenuit et possedit" . . . (Lucius, 
de regno Dalm. pag. 261 — 262.) Iz ovoga se jasno razabire, da su Boš- 
njaci tada tražili od Ladislava, neka im potvrdi pravo bosanske kralje- 
vine na Usoru, koju je nekoč Kulin ban imao u svojoj ruci. Prema tomu 
nesmatram odviše smionom svoju predmnievu, da je Borić ban dobio 
Soli i Usoru od ugarskoga kralja kao nagradu za svoje vjerne službe u 
ratu s bjzantskim carem. 

^^ U jednoj se povelji kralja Andrije II. od g. 1209., kojom on potvrdjuje 
posjed Templara u tadanjoj Slavoniji, čita i ovo: „Villam quoque que 
Esdel vocatur, quam hanns Boricms de Bozna pro remedio anime sue pre- 
fate domui milicie templi ex concessione regis Stephani, quam eciam 
pater noster Bela rex sigilli sui munimine roboravit et in perpetuura 
contulit, et eciam terram, quam eiusdem Boricii nepotes iam dicte domui 
dederunt, cum suis metis et terminis perpetuo confirmamus". Tkalcić, 
Monum. hist. episc. zagr. I. 23. 

2* Mesić M., Fleme Berislavića, (Rad jugosl. akad. VIII. 33—36). 

^^ Cinnamus (p. 248—249) veli, da je te godine byzantski vojvoda Ivan 
Dukas zauzeo sve dalmatinske gradove, njib u svem 57. Već sam taj 



53 

kralj ugarsko-hrvatski Stjepan III. nakon nesretne borbe odstupiti 
bjzantskomu caru cieli Sriem i svu Dalmaciju, i to kao baštinu 
mladjega brata svoga Bele (Aleksija), koji se je tada desio na ca- 
rigradskom dvoru. Bosna sa Hrvatskom, Dalmacijom i Sriemom 
ostade sada kroz četernaest godina pod Carigradom. Čini se, da 
je Emanuel od tih zemalja stvorio neku vrst baštine za svoga šti- 
ćenika Belu; to bi barem donekle potvrdila i okolnost, što je kra- 
ljević Bela još u Carigradu dao kovati novce kao kralj Rame.*^^ 
Nu malo zatim umre car Emanuel (24. rujna 1180 ), a smrću nje- 
govom obori se i ogromna državna sgrada, što ju bješe taj veliki 
vladar podigao. Na balkanskom poluotoku odlanu sada svim na- 
rodom, a i Bosna postade slobodnija pod svojim banom Kulinom. 

Vriedno je ogledati vjerske i crkvene odnošaje bosanske prije 
Kulina bana. Od biskupija, što no obstojahu u prvoj polovici 6. 
stoljeća (g. 530 — 532), težko da je koja preživjela seobu slovjensku 
osim one, koja je kasnije poznata kao bosanska biskupija (boso- 
niensis ecclesia). Ova biskupija, po svoj prilici stara „bestoensis 
ecclesia", bijaše podredjena sve do polovice 11. stoljeća nadbisku- 
piji spljetskoj ; nu g. 1067. bi od nje odieljena te spade pod vr- 
hovnu vlast dukljansko -barske metropolije. U to doba bijaše u 
Bosni manastira latinskoga i grčkoga obreda ( monasteria tam 
Latinorum quam Graecorum sive Sclavorum), po čem sudimo, da 
je bilo i sljedbenika obiju obreda.^' Tečajem 11. stoljeća zgodi se 
medjutim ta važna promjena, da bje odciepljena od metropolije 
barsko- dukljanske i podvrgnuta nadbiskupiji dubrovačkoj. Odsele 
nastade trvenje medju metropolijom dubrovačkom i spljetskom o 
vrhovnu vlast nad bosanskom biskupijom. Ovo trvenje urodi ža- 
lostnim plodom, jer se je u to uvukla u Bosnu nova vjera hogo- 
milska^ protivna vjeri kršćanskoj. Početnikom toj novoj vjeri bijaše 
još u 10. stoljeću pop Jeremija, zvan i Bogomil^ svećenik bugarski. 

znatan broj upućuje nas, da je tuj i bosanskih gradova bilo, tim sigur- 
nije, što Cinnamus Bosnu pribraja Dalmaciji (6 BocrO-v*/",; yojoac S^^-p- 
vtov Aa)>.aaT!./.'/lc). Da je Emanuel smierao i na Bosnu, svjedoči 
njegov naslov u jednoj izpravi od godine 1155., gdje se zove : „Manuel 
in Christo Deo fidelis rex Porphyrogenitus, Eomanorum imperator, piis- 
simus, semper Sebastus, Augustus.... Dalmaticus, Viig&ricViS, Bosthnkas, 
Servicus, Zecchicus. ..". Vidi Sasinek Fr., Dejiny kral'ostva uhorskeho I. 
pag. 107, nota 2. 

^•^ Ljubić S., Opis jug. novaca, p. 183, nota 2. 

^' Kački Fr., Documenta, p. 201. 



54 

Neima doduše viesti, ali sigurno je, da se je vjera bogomilska 
udomila u Bosni već u polovici 12. stoljeća, i da je tuj našla 
gorljivih pristaša, kao što i u susjednoj humskoj zemlji. Bogomili 
zvahu se sami kršćani ili doh'i kršćani ^ smatrajući jedino sebe 
pravimi kršćani; inovjerci medjutim u Bosni zvahu ih Patareni^ 
dočim ih je rimski dvor nazivao krivovjerci (haeretici) za razliku 
od sljedbenika iztočne crkve, koje je imenovao razkolnici (schisma- 
tici). Nije mi sada razglabati nauk bogomila ili patarena, a ni 
crkveno ustrojstvo njihovo, bit će zato priHke na drugom mjestu; 
samo mi je napomenuti, da su patareni zavrgavali ženitbu i tim 
porodicu, da su branili obćenje sa inovjerci, da su osudjivaH ubij- 
stvo čovjeka, a po tom i rat, da su zabranjivali prisegu, da su 
grdili bogataše i učili, da se neima pokoravati poglavarom, nego 
samo Bogu. Sasvim je naravno, da je kraj ovih nauka sljedba 
patarenska bila opasna ne samo kršćanskoj crkvi obojega obreda, 
nego u mnogom obziru i družtvenomu i državnomu poredku. 



IV. Bosna za bana Kulina i Mateja 

Ninoslava. 

Kulin han (1180 — 1204.) prihvaća sa porodicom svojom vjeru pa- 
tarensku^ nu god. 1203. odriče se ove sljedbe i odvraća tim od 
svoje banovine križarsku vojnu; cvjetanje Bosne za Kulina bana. 
— Stjepan ban i sin mu Sebislav^ kasniji knez usorski; zaludno 
nastojanje pape Honoiija III. god. 1221 — 1227. , da iztriebi pata- 
rene u Bosni. — Ban Matej Ninoslav (1232 — 1250.)., izprva pa- 
t(ire,n, prelazi god. 1233. na vjeru katoličku, nu malo zatim opet 
ju ostavlja. — Križarska vojna u Bosni (1234 — 1239.). — Provala 
Tatara (god. 1242.). — Matej Ninoslav miesa se u hrvatsko-dal- 
matinske posle (1244.), te postaje knez spljetski. — Godine 1247. 
bosanska biskupija podlozena nadbiskupiji koloćkoj. 

»Smrću cara Emanuela minu za sva vremena svaka pogibelj juž- 
nim Slovjenom od byzantske države. Emanuel bješe posljednji po- 
kušao, da balkanske Slovjene i zemlje njihove složi u okvir svoga 
carstva. Iza njegove smrti propadaše država byzantska brzim sko- 
kom; najprije ju zamieni neprirodno i s toga netrajno latinsko 
carstvo (1204 — 1261), a nakon propasti ovoga bijaše obnovljeno 
carstvo grčko tako slabo, da je srbski car Dušan mogao o tom 
snovati, kako bi na razvalinah njegovih podigao srbsko carstvo sa 
sielom u Carigradu. Nu mjesto Bjzanta podiže se sada južnim 
Slovjenom, a napose Bosni, nov dušman, naime Ugarska. Ugarski 
su vladari brzo zaboravili, da su se jedino izdašnom pomoći južnih 
Slovjena oteli premoći byzantskih Komnena, pa su sada nakon 
minule pogibelji stupiH u stope grčkih vladara, radeć svom silom, 
da svoje dosadanje u nevolji saveznike učine svojimi podložnici. 
Ugarski vladari, počam od kralja Emerika, teže postojano za što 
većim uplivom na balkanskom poluotoku, pa nebi marili, kad bi 
pod svoju vrhovnu vlast skučili ne samo Bosnu i Srbiju, nego i 
samu Bugarsku. 



56 

U ovom svom nastojanju našli su ugarski vladari vjerne savez- 
nike — rimske pape. Baš u to doba bješe se vlast rimskih papa 
silno uzdigla, te se je činilo, da će se ostvariti snovi pape Grgura 
VII. Umni i nepokolebivi muževi sjede na stolici sv. Petra u prvoj 
polovici 13. stoljeća; pape Inocentije III., Honorije III., Gregorije 
IX. i Inocentije IV. nisu samo vojvode kršćanstva u svetom ratu 
na nevjernike, oni su takodjer i diktatori Evrope, kojim se ni 
rimski carevi nesmiju bez kazne suprotiviti. Oni nežele samo, 
da oslobode nevjerničkih ruku sveti grob, oni teže i zatim, da 
sjedine pod svojim žezlom sav sviet kršćanski, da iztok slože 
sa zapadom, a napose da iztriebe sve krivovjerce. U to ime ne- 
krate svoje pripomoći, kad se mjesto bjzantske države gradi la- 
tinsko carstvo ; u to ime uvode oni inkviziciju i podižu križarske 
vojne, da zataru svako krivovjerje, pojavilo se ono u Francezkoj, 
Italiji ili na balkanskom poluotoku, u Bosni. Da napose uspiju 
medju južnimi Slovjeni, utiču se ugarskim kraljem, koji i onako 
požudnim očima glede preko Save i Dunava. I tako se silna du- 
hovna vlast složi sa svjetovnom proti državnoj i vjerskoj slobodi 
južnih Slovjena. Težko li sada patarenskoj Bosni i njezinim banom 
KuHnu i Mateju Ninoslavu! 



Kulin ban bijaše u rodu sa srbskim veHkim županom Stjepanom 
Nemanjom; sestra naime Kulinova bijaše žena zahumskomu knezu 
Miroslavu, bratu Stjepana Nemanje. Kao što je Stjepanu Nemanji 
dobro došla smrt cara Emanuela, da se učini sasvim samostalnim 
i neovisnim, tako je i Kulin ban gledao banovinu svoju osoviti 
na vlastite noge. Nije ga pri tom nimalo smetao prijašnji odnošaj 
Bosne prema ugarsko- hrvatskim vladarom g. 1135. — 1166., ta od- 
nošaj taj bješe prestao bjzantskom okupacijom, a kralj ugarski 
Bela m. imao je u prvo vrieme svoga vladanja pune ruke posla, 
prvo da povrati svojoj vlasti Sriem, Hrvatsku i Dalmaciju, a zatim 
da u oduljem ratu obrani grad Zadar i susjedne otoke od Mletčana. 

O prvoj dobi Kulinova vladanja ostaje malo spomena. Ima pismo 
od g. 1180., što ga na nj upravi Teobaldo, poslanik pape Ale- 
ksandra III. Papinski poslanik piše mu veoma učtivo; kaže mu, 
kako mnogo žeh njega vidjeti, te mu sam donieti pismo i blago- 
slov pape. Nu pošto toga učiniti nemože, šalje mu ovako blago- 
slov i pismo papino, te ga uljudno moli, da mu iz štovanja prema 



57 

svetomu Petru i rimskomu papi pošalje dvie sluge i kuninih krzna. 
Ujedno ga poziva, da mu poruči, želi li što papi doglasiti^ Sudeć 
po ovom pismu, bio je Kulin tada pristaša rimske crkve i u do- 
bru sporazumku s rimskim dvorom. On se je tada znatno raz- 
likovao od svoga sure, humskoga kneza Miroslava, koji je bio u 
zavadi s rimskom crkvom, pače i oplienio spljetskoga nadbiskupa, 
tako da je papa Aleksandar III. bio prinukan izobćiti ga iz crkve 
kršćanske. Ban je Kulin mirovao valjda i sliedećih godina, pošto 
se njem malo javlja. Za cielo je u to doba radio o blagostanju 
svoje banovine, a napose da joj procvjeta trgovina. O tom svje- 
doči ugovor, što ga je Kulin dne 29. kolovoza 1189. sklopio sa 
gradom Dubrovnikom, koji je već tada svoju trgovinu širio po 
balkanskom poluotoku. Iz dotične povelje razabire se medju inim, 
da je Kulin bio tada posve neodvisan ban, da je nadalje još uviek 
bio kršćanin (zaziva naime sveto trojstvo, zatim datira povelju : 
„usjeČenje glave Jovana Krstitelj a ^^),^ i to po svoj prilici rimskoga 
obreda, pošto broji godine „od rožstva Kristova", a ne od stvo- 
renja svieta, kako čine srbski vladari i drugi pristaše iztočne crkve. 
U samoj povelji prisiže Kulin Dubrovčanom ovako: „prisezaju 
Dubrovčanom pravi prijatelj biti vam od sele i do vieka, i prav 
goj držati s vami i pravu vjeru, dokle sam živ". Dopušta im na- 
dalje, da smiju trgovati po njegovu ^vladaniju", da se mogu na- 
staniti gdje ih volja, a da im se od njegovih častnika neće dogo- 
diti nikakva sila.^ Ovimi povlasticami položi Kulin ban temelj kas- 
nijemu živahnomu obćenju trgovačkomu medju Bosnom i prometnim 
Dubrovnikom. 

Iza g. 1189. čini se, da je u Bosni nastala važna promjena. 
Dočim je još g. 1188. bosanska biskupija spadala pod dubrovač- 
koga biskupa Tribuna,* imala je ona oko g. 1191. spasti pod me- 
tropoHju spljetsku. Tuj je bio nadbiskupom Ugrin Petar, kojega 
je kralj Bela III. amo smjestio, da radi u prilog osnovam njegovim. 
Moguće, da je Bela III. uticao i na papu, te je ovaj god. 1191. 

* Kukuljević, Cođex đipl. Croatiae, II. p. 114—115. Teobaldo časti Kulina 
ovimi naslovi: „Nobili et potenti viro Culin bano Bosine-', „Culinmagno 
bano Bosine"; a kad ga moli, piše: „magnitudinem liberalitatis etglorie 
vestre rogantes". 

2 Rački Fr., Bogomili i Patareni. (Rad jugoslavenske akademije VII. p. 138). 
2 Miklošić, Mon. serb., p. 1 — 2. 

* Kukuljević, op. cit. 147—148. 



58 

podredio spljetskoj metropoli] i ne samo stonsku biskupiju u Humu, 
nego i bosansku biskupiju u Bosni. ^ Ovim je načinom Bela III., 
obnovivši svoju državu, htjeo preko spljetske crkve podići svoj 
ugled u Bosni. Nu nakana njegova nije ovaj put uspjela, jer već 
g. 1197. vidimo izabranoga biskupa bosanskoga u Dubrovniku, 
da primi posvetu od tamošnjega nadbiskupa.^ Nastojanje medjutim 
kralja Bele III., da spravi Bosnu pod podložnu si nadbiskupiju 
spljetsku, nanukalo je bana Kulina, da se odvrati od rimske crkve, 
nebi li se možda tako oteo i svedjer mah otimljućoj sili ugarsko- 
hrvatskoga kralja. Mnogo je tomu dopriniela i sestra Kulinova, 
udova humskoga kneza Miroslava, koja se je sada iza smrti mu- 
ževe vratila u Bosnu bratu svomu. I tako se sgodi, da je Kulin 
ban medju god. 1190. — 1199. ostavio rimsku crkvu, ter zajedno 
sa ženom, sestrom, cielom porodicom i 10.000 bosanskih žitelja 
prihvatio vjeru patarensku. "^ Usljed toga preote vjera patarenska 
osobit mah ne samo u Bosni, nego se razgrani odavle i po su- 
sjednoj Hrvatskoj i Slavoniji, te dopre tija i do primorskih gra- 
dova Dalmacije, gdje je u Spljetu već prije god. 1200. bila po- 
sebna obćina patarenska, kojoj su bili učitelji dva slikara i zlatara, 
braća Matija i Aristodio, gradjani zadarski, ali rodom iz Pulje. 
Za nje se kaže naročito, da su bili vješti latinskoj i slovjenskoj 
knjizi, a veći dio svoga života da su sproveli u Bosni, gdje su 
upoznali i priljubili vjeru patarensku.^ Po ovoj viesti sudeć bila 

^ Kukulj., op. cit. 162. — „...• Macarensem, Naroniensem, Stagnensem, Fa- 

rensem, Bosniensem efc Delmitensem episcopatus".., 
® Idem, op. cit. p. 175. 

' Vukan (Vuk), kralj Duklje i Dalmacije, javi g. 1199. papi Inocentiju 
III.: „Demum vero paternitatem vestram nolumus latere, quia heresis 
non modica in terra regis Ungarie, videlicet in Bossina pullulare videtur, 
in tantum quod peccatis exigentibus ipse Ban Culinus cum uxore sua 
et cum sorore sua , que fuit defuncti Mirosclavi che (1) mensis (uxor) 
et cum pluribus consanguineis suis seductus plus quam decem millia 
Christianorum in eandem heresim introduKit". Theiner A., Monumenta 
Slavorum merid. I. p. 6. 

* „Erat autem (Bernardus archiepiscopus spalatinus) insectator haeretico- 
rum valde sollicitus. Fuerunt namque eo tempere duo fratres filii Zaro- 
babel, quorum alter Matthaeus, alter vero Aristodius vocabatur. Hi quam- 
vis essent ex patre Apullo, erant tamen a pueritia Jadrenses cives effecti, 
conversabantur vero ex maiori parte apud Bosnam, quia erant pictores 
optimi, et in auri fabrili arte satis exercitati, competenter etiam latinae 
et sclavonicae litteraturae habebant peritiam, sed ita erant fallente diabolo 



59 

je već prije okreta Kulinova vjera patarenska u Bosni jako uvrie- 
žena. 

Ako je ban Kulin mislio, da bi se prionuv uz sljedbu patarensku 
mogao oteti uticanju kralja Bele III., to se je ljuto prevario, jer 
je upravo tim izazvao umiešivanje njegovo. Bela III., željan da 
Bosnu svojoj vrhovnoj vlasti podloži, upotriebi vjerski pokret u 
Bosni, te kao branitelj vjere katoličke pobere krivovjerca Kulina 
na račun. Nu Kulin znao je pr\d put mudro odvratiti prieteću po- 
gibelj od svoje domovine izjavivši, da rimski dvor odobrava zakon 
i sljedbu njegovu.^ Bela III. bio bi medjutim ipak dalje pošao, da 
ga nije stigla smrt (1196.); a borbe medju sinovi njegovimi, braćom 
Emerikom i Andrijom dadoše barem za časak oduška Kulinu i 
patarenom u Bosni. Nu tim veća opasnost zaprieti i patarenom i 
samostalnosti bosanske banovine, kada su se braća Emerik i An- 
drija izmirila i kad je hrvatski vojvoda Andrija iza sretne pobjede 
u Humu (1198.) postao najbližim susjedom Bosni. Kralj ugarsko- 
hrvatski Emerik počeo je sada sasvim ozbiljno raditi, kako bi stekao 
vrhovnu vlast ne samo nad Bosnom, nego i nad istom Srbijom i 
Bugarskom, te se je u to ime što tjesuije pridružio moćnomu tada 
papi Inocentiju III. (1198 — 1216), koji je opet živo žudio, da sav 
balkanski poluotok privede u krilo rimske crkve. Kralj Emerik, 
vjeran sin rimske crkve, imao je pomagati papu,* da se medju 
južnimi Slovjeni zatare krivovjerje i razkolničtvo ; s druge strane 
radio je Inocentije u prilog političkim težnjam Emerikovim. 

Umah iza vojne hrvatskoga vojvode Andrije na Hum i Rašku 
(1198.) nadje kralj Emerik u samoj vladaj ućoj kući Nemanjića 
muža, koji je pomagao osnove njegove i rimske. Bijaše to kralj 
dukljanski Viikan (Vuk), mladji sin Stjepana Nemanje. Vlasto- 
hlepan kako bijaše, radio je proti svomu bratu Stjepanu Nema- 
njiću, da ga obori s priestolja, te se je u to ime ukazao spreman, 

in baratrum haereticae pestis immersi ; ut non solum impiam haeresim ob- 
coecato corđe crederent, seđ etiam scelestis labiis praeđicarent. Hos in- 
venit Bernarđus Spalati commorantes, multosque iam pestiferi đogmatis 
tabe ab eis infectos". Thomae archiđiaconi Historia salonitana cap. 24. 
(Lucius de regno Dalm., p. 332.) 

® Eazabire se iz spomenutoga već lista Vukanova od g. 1199., gdje piše : 
„Unde rex Ungarie exarcebatus illos (Kulina. i patarene) ad vestram 
presentiam compulit venire a vobis examinandos. Uli autem simulatis 
litteris redierunt, dicentes a vobis concessam esse šibi legem" Theiner, 
Mon. Slav. merid. I. p. 6. 



60 

pristati uz rimsku crkvu i papu Inocentija, a uz to priznati i vr- 
hovničtvo ugarsko-hrvatskoga kralja. U spomenutom već pismu od g. 
1199. doglasi Vukan papi Inocentiju, da patarenska vjera u prkos 
uplitanju kralja Bele III. ipak u Bosni vlada; tuži bana Kulina i 
moli papu, neka naloži kralju Emeriku, da iztriebi patarene iz 
svoga kraljevstva, kakono kukolj iz žita^^. Osim kralja Vukana iz- 
viestio je papu o patarenih za cielo još i novi nadbiskup spljetski 
Bernardo, koji je g. 1200. došao u Spljet, ter tamo silom morao 
zatirati patarensku sljedbu, vodjenu braćom Matijom i Aristodijem. 
Premda je nadbiskup veoma strogo postupao, nemogaše ipak pod- 
puno uspjeti, jer su mnogi patareni, progonjeni od njega, našli 
utočište u Bosni kod bana Kulina. 

Saznavši za sve ove stvari papa Inocentije III., odluči što od- 
lučnije stati na put patarenstvu u Bosni. Ako mu to nebi pošlo 
za rukom s dobra, podići će po tadanjem običaju i križarsku vojnu 
na krivovjerce. Smatrajući Inocentije vrhovnim glavarom Bosne 
ugarsko-hrvatskoga kralja Emerika, zamoli ga još 11. listopada 1200. 
posebnim pismom, ^^ neka pozove najprije bana Kulina, da se od- 
vrati od patarena i da ih prestane štititi. Ako ga ban nebi poslušao, 
neka provali s vojskom u Bosnu, neka posjedne tu zemlju i uzme 
patarenom sav posjed, pa neka protjera iz zemlje Kulina bana i 
sve patarene. U tom pismu pripovieda papa medju inim, kako je 
netom čuo, da je nadbiskup spljetski Bernardo izagnao mnoge pa- 
tarene iz gradova Spljeta i Trogira ; nu da je bosanski ban Kulin 
tim nevaljanim krivovjercem ne samo dao utočište, nego ih je i 
javno podupirao, da je izlagao njihovoj opačini sebe i zemlju svoju, 
da ih časti kao katolike, pače više od katolika, zovući ih pravimi 
kršćani. ^^ Da dakle ova bolest, ako joj se s početka na put ne- 
stane, neokuži susjedne zemlje i neprodre tija u ugarsko kraljevstvo, 
što bog nedaj, moli papa kralja Emerika, da tu nepravdu, vjeri 
kršćanskoj nanesenu, osveti. Ako nebi ban Kuhn izagnao svih 
krivovjeraca iz podložne si zemlje te sav im imetak oduzeo, neka 
kralj Emerik protjera toli njega, koli i krivovjerce njegove ne samo 

^^ Unde rogamus, ut regi Ungarie suggeratis, ut eos a regno suo cvellat 
tamquaui zizania a tritico. Tlieiner, Mon. Slav- merid. I. p. 6. 

^1 Theiner, Mon. Slav. merid. I. p. 12—13. 

^- Vocans eos autonomasice Christianos, . . . Theiner, Monumenta Slav. 
merid. L p. 12. 



61 

iz zemlje bosanske, nego iz ciele Ugarske, i neka im oduzme sva 
imanja njihova, gdje goder bila u zemlji kraljevoj. 

Sadržaj ovoga pisma zaista je oštar. Sada je banu Kulinu prie- 
tila velika pogibelj ne samo od crkvene vlasti^ nego i od ugarsko- 
hrvatskoga kralja Emerika, koji je za cielo jedva tako liepu sgodu 
dočekao, da se umieša u posle bosanske. Nu u toj nevolji pokaza 
se Kulin kao mudar i oprezan vladar. Videći, kako se dvie vlasti 
na nj spremaju i kako je umiešivanje ugarsko bilo štetno u su- 
sjednoj Srbiji, odluči popustiti moćnomu papi Inocentiju i tako sa 
svoje zemlje odvratiti težke oblake, što se bjehu nad njom pri- 
brali. On odluči mudro popustiti. Kad ga je naime malo iza papina 
pisma, negdje g. 1201. pozvao kralj Emerik, da se opravda, te zah- 
tievao od njega, da, sve patarene iz svoje zemlje izagna i dobra 
im pootme, odvrati mu Kulin izpričavajuć se, da je patar'ene držao 
ne za krivovjerce ^ već za katolike. Da se medjutim ukloni daljemu 
uplitanju kralja ugarskoga, obeća, da će sam nekoliko patarena 
poslati u Rim, da papi razlože svoju vjeru i ponašanje, pa neka ih 
on svojom odlukom ili u dobru utvrdi ili od zla odvrati, pošto su 
voljni neoskvrnjeno držati se nauka apostolske stolice. ^^ 

Kulin ban održi zbilja rieč. Sliedeće godine 1202. pošalje u Rim 
nadbiskupa dubrovačkoga sa arcidjakonom Marinom, a njim pri- 
druži neke patarene. Ove je patarene imao sada papa izpitati, te 
eventualno obratiti. Kulin je medjutim za cielo već unapried znao, 
da papa neće odobriti nauka patarena, te ga zato ovom istom 
zgodom umoh, neka bi koga od svojih sposobnih i pouzdanih ljudi 
poslao u Bosnu, koji bi toli njega sama, kob ljude njegove izpitao 
i onda crkvene odnošaje u Bosni uredio. 

Predusretljivosti svojom udje Kulin papi u volju. Inocentije III. 
rado prihvati ponudu njegovu, te pismom od 21. studenoga 1202. 
imenuje spljetskoga nadbiskupa Bernharda i svoga dvorskoga ka- 
pelana Ivana de Casamaris za poslanike rimske stolice u Bosni. 
Ujedno im podieli naputak, gdje im razlaže vjersko stanje u Bosni, 
a uzato ih puti, što i kako da rade. Nalaže im, da došav u zemlju 
bana Kulina iztraže vjerovanje i ponašanje toli njegovo, koli žene 
mu i ljudi njegove zemlje, te da vlašću apostolske stolice potvrde 
po crkvenih propisih, što bi ondje našli dostojna da se potvrdi u 

^'^ Razabire se iz pisma, kojim papa g. 1202. imenova legate za Bosnu. 
Theiner, Mon. Slav, merid. I. p. 15. 



62 

smislu katoličke vjere. Ako bi pako štogod našli, što zaudara kri- 
vovjerskom opačinom i što se pravomu nauku protivi, neka po 
propisu svedu na pravu stazu istine. Ako li nebi htjeli u Bosni 
slušati njihovih opomena i uredaba, da proti njim postupaju bez 
svakoga obzira po odredbah prema krivovjercem izdanih. 

Na temelju papinskoga pisma podje Ivan de Casamaris u Bosnu. 
Što je tuj pred uzeo proti patarenom, nije poznato, ali već koncem 
ožujka sliedeće godine 1203. izvršio je on častno svoju zadaću. 
Nije on samo Kulina bana i njegovu porodicu odvratio od pata- 
renstva, nego i same poglavice patarenske (načelnike samostana). 
Dne 8. travnja 1203. sastade se sbor poglavica patarenskih u Bjelo- 
poljii tik uz rieku Bosnu (Bolino poili apud Bosnam iuxta flumen). 
Bijaše tuj sam ban Kulin, arcidjakon dubrovački Marin i papinski 
poslanik Ivan de Casamaris, a od patarenskih poglavica Dragiša, 
Ljubin, Dragota, Pribiša, Ljuben, Radoš i Vladoš. Ovdje odrekoše 
se ovi zastupnici svečano svojih dosadanjih nazora i vjerovanja, 
te sastaviše o tom posebno pismo ovoga sadržaja^* : 

„Mi načelnici (priores) onih ljudi, koji se do sada navlastito na- 
zivasmo ovlasticami kršćanskoga imena na zemljištu Bosne, mjesto 
svih prisutni, obećajemo pred Bogom i njegovimi svetci u nazoč- 
nosti g. Ivana de Casamaris, kapelana pape i rimske crkve, u tu 
svrhu u Bosnu izaslana, pred zaštitnikom (patrono) banom Ku- 
linom, gospodarom Bosne, za sve, koji su od navedene zajednice 
naše bratovštine, da ćemo se držati uredbe i zapovjedi rimske 
crkve toli u životu i ponašanju svojem, koli da ćemo joj poslušni 
biti i živjeti polag njezinih propisa, obvezujuć se za svekohke od 
naše družbe i jamčeći, ako bi ikada od sada sliedili krivovjersku 
opačinu, sa svojim posjedom i cielim imetkom. Najprije se odričemo 
razkoljiij kojim smo obiedjeni i priznajemo rimsku crkvu za svoju 
majku, glavu svega kršćanskoga jedinstva. U svih mjcstih naših, 
gdje imade samostana (fratrum conventus), imati ćemo bogomolje 
(oratori a), gdje ćemo se- braća javno sastajati noćju za pjevanje 
jutarnje, a danju za pjevanje časova; u svih pako crkvah imati 
ćemo oltare i krize i čitati ćemo, kao što čini rimska crkva, knjige 
tako novoga kako staroga zavjeta. U svih naših mjestih imati ćemo 
svećenika, koji će bar u blagdanih i svetcih čitati misu po crkvenom 

^* Theiner, Mon. Slav. merid. I. p. 20. Hrvatski prevod od Fr. Račkoga u 
Radu, VII. p. 139. 



63 

obredu, slušati izpoviest i dieliti pokoru. Uz bogomolje imat ćemo 
groblja^ u kojih da se sahrane braća i pridošlice, ako bi slučajno 
ondje umrli. Sedam puta najmanje na godinu primat ćemo iz ruku 
svećenika tielo gospodiije^ naime na božić, uskrs, duhove, Petrovo, 
na veliku i malu gospoju i na Svesvete prvoga studenoga. Obdr- 
žavati ćemo nadalje poste crkvom odredjene i na^imi starijimi ob- 
zirno zapoviedane. Žene, koje će biti našega reda, biti će od 
muževa odieljene tako u spavalištih, kako u blagovalištih, i ni- 
jedan brat neće razgovarati sam sa samom, odakle bi se mogla 
kriva sumnja poroditi; u ostalom nećemo primati oženjenoga ili 
udatu osim da se obojica obrate obećavši ćistoću sa zamjeni- 
tim privoljenjem. Blagdane ćemo svetaca ^ koji su od sv. otaca 
ustanovljeni, svetkovati. I nijednoga nećemo u buduće medju se 
primati, koji bi po sjegurnom znanju bio manikej ili budi kakav 
krivovjerac (hereticum). I kao što se od ostalih svjetskih lučimo 
životom i ponašanjem, tako ćemo se razlikovati i odjećom, koja će 
biti zatvorena, ne šarena, do glježanja odmjerena. U ostalom ne- 
ćemo se u buduće, kano što do sada, zvati kršćani, nego hraća, 
da se onim posebnim imenom nenanese krivica drugim kršćanom. 
Kada umre starješina (magister), od sada će za sva vremena u 
buduće načelnici (priores) sa savjetom bogoljubne braće birati po- 
glavara (prelatum), da ga jedini papa potvrdi. Ako bi još štogod 
drugo rimska stolica htjela dodati ili oduzeti, sve ćemo s počitanjem 
primiti i obdržavati; a da sve ovo steče vjiekovitu kriepost, potvr- 
djujemo vlastoručnim podpisom". 

Poput ovih načelnika samostana, koji su ujedno bili i načelnici 
patarenske sljedbe, dadoše sličnih izjava i očitovanja za cielo i 
poglavitija vlastela bosanska. Poslie toga podjoše Ljubin i Dra- 
gota kao zastupnici ostalih poglavica patarenskih zajedno sa papi- 
nim poslanikom Ivanom u Ugarsku do kralja Emerika, kod kojega 
se je već od prije desio sin bana Kulina Dne 30. travnja sastade 
se kraljevsko vieće, i tuj pred kraljem Emerikom („ad christianis- 
simum regem") , nadbiskupom koločkim, biskupom pečuvskim i dru- 
gimi velikaši prisegoše Ljubin i Dragota u ime svoje i svojih 
drugova, da će se točno držati svoje izjave i da će u obće sve 
činiti, što bi rimska crkva od njih tražila. ^^ Na to potvrdi kralj 
njihovo pismeno očitovanje svojim pečatom, te ga dade sinu Ku- 

*^ Theiner, Mon. Slav. merid. I. p. 20. 



64 

linovu uz nalog, da se otac mu i on drže točno propisa u tom 
očitovanju sadržanih. Ujedno ga sklone, te se je u ime svoje i 
otčevo obvezao pred kraljem i nadbiskupom koločkim^ da će platiti 
globu od 1000 maraka srebra, ako bi trpio u svojoj zemlji budi 
one obraćenike, kada bi se opet odmetnuli, budi druge krivovjerce.^^ 

Ovim uspjehom svojim bijaše papinski poslanik Ivan de Casa- 
maris podpuno zadovoljan. Pismom od 10. lipnja 1203. izviesti on 
papu o svom radu u Bosni i Ugarskoj, te učini ujedno i shodne 
predloge, da se utvrdi katolička vjera u Bosni. Medju inim izviesti 
papu, da u prostranoj banovini Kulinovoj imade samo jedna bis- 
kupija, i toj da je nedavno glavar umro; predlaže zato, da se 
tamo podignu tri ili četiri nove biskupije, i da se za izpražnjenu 
biskupiju imenuje Latinjanin _kao pouzdaniji od Slovjena. ^^ I ban 
Kulin bijaše napokon zadovoljan, jer je ovako liepim načinom od- 
klonio uplitanje kralja Emerika i razagnao tmaste oblake, koji 
su prietili Bosni i samostalnosti njezinoj. 

Dubrovački pisci opisuju Bosnu sretnu i blagoslovljenu za Ku- 
lina bana. On da je bio prvi, koji je počeo svoju državu uredjivati, 
mnoge strance da je u zemlju pozvao i gvozdene majdane otvorio. 
Dvojici Dubrovčana dapače da je ustupio u gori Jagodini mjesto, 
gdje su otvorili rudnike gvoždja i srebra, te sagradili malu tvr- 
djicu, koja se je prozvala Mali Dubrovnik. Premda se u sredo- 
vječnih spomenicih tvrdja Dubrovnik nespominje , nego tek prvi 
put za turskoga gospodstva god. 1503 , i premda se po tom čini 
ova vicst neosnovana, imade ipak podataka, koji pokazuju, da je 
Bosna za Kulina bana u istinu napredovala. To svjedoči medju 
inim i trgovački ugovor sa Dubrovnikom od g. 1189, zatim viest, 
da su talijanski slikari i zlatari, braća Matija i Aristodio duže 

^•^ „Idem etiam, cum lioc iuxta voluntatem iiostram admisissefe, se in manu 
nostra ac J. archiepiscopi Colocensis subsoqueiiter obligavit, quod si de 
cetero supradictos vcl alios homines in heresi scienter manutenere vel 
defendere in terra sua presumpserit, mille marcas argenti persolvet . ..'*. 
Pismo kralja Emerika papi Inocentiju III.; Thenier, Monum. Slav. merid. 
I. p. 22. 

^' „Noveritis praeterea, quod in Regno bani Culini de Bosna non est nisi 
unus episcopatus, et episcopus modo mortuus est. Si posset fieri, quod 
aliquis Latinus ibi poneretur, et aliqui etiam ibi tres vel quatuor crea- 
rentur novi, non modicum exinde utilitati accresceret ecclesiastice. . . .". 
Theiner, Mon. Slav. merid. I. 19. 



65 

vremena imali posla u Bosni. ^'^ Dubrovački pisci javljaju još, da 
je za Kulinove vlade bila u Bosni obilnost i plodnost u žitu i sva- 
čemu tako, da bi poslie mnogo godina, kad bi koji put ljetina uro- 
dila, Bošnjaci govorili: „Vraćamo se u vremena Kulinova^ (Pri- 
idem' v' dni Kulinovi, Orbini, p. 350). I danas još živi u narodu rieČ : 
„Počeo pripoviedati koješta od Kulina bana", kad tko pripovieda- 
jući segne u davnu davninu. 

Bosna za Kulina bana bijaše u obće ugledna i prostrana. Već 
prije njega sizala je do Drine, te je obuhvatala nekoč srbske kra- 
jeve, a sada bijaše još prostranija, protegnuv se preko Soli i 
Usore i preko nekih župa hrvatskih na srednjem Vrbasu (dolnji 
kraji). Papinski poslanik Ivan zove god. 1203. državu Kulinovu 
„kraljevinom", te kaže, da je prostrana deset dana hoda, a i više. '^ 
Kako je KuHn bio uvažena ličnost, sudimo i po tom, što ga rimski 
dvor zove jedan put plemenitim i moćnim mužem, a drugi put 
velikim banom Bosne. Uspomena na Kulina nije izginula; još i 
danas priča o njem narod, kako se je s vilami bratimio; a god. 
1406. molio je bosanski kralj Tvrtko II. Tvrtković zajedno sa 
Hrvojem, hercegom spljetskim, kralja Ladislava napuljskoga i hr- 
vatsko-dalmatinskoga, da bi potvrdio kraljevstvu bosanskomu sve 
običaje, stanje i povlasti, da i medje (osobito prema Ugarskoj), 
kako su bile za Kulina bana. Jasan je to znak, koliko se je i za 
kraljeva bosanskih štovala uspomena na Kulina bana. Kažu, da su 
imućni begovi porodice Kulenovića (Kulinovića) u današnjoj Bosni 
potomci Kulina bana.^^ 

Poslie g, 1204. nestaje spomena Kulinu banu. Nasliedio ga je 
ban Stjepan^ po svoj prilici sin njegov. ^^ Stjepan imao je za ženu 
Anku, koja mu rodi sina Sebislava, kasnije oko god. 1236. kneza 

^^ Vidi citat pod brojem 8. 

*^ „quia Regnum est ipsius ad minus dietarum decem et plus"... Theiner, 
Mon. Slav. merid. I. p. 19. 

^** Od starijih pisaca tvrdi to Philippus ab Ochievia, Epitome vetustatum 
Bosnensium (Ancona 1776.), pag. 96. 

^* Godine 1236. preporuča papa Gregorije IX. ostrogonskomu nadbiskupu 
„Zibisclaum kenesium de Woscora, natum quondam Stephani bani de Bosna"" . . 
Theiner, Monumenta Hungariae historica I 147. Taj Stephanus, quon- 
dam banus de Bosna, vladao je prije g. 1233., a poslie g. 1204., te je 
po svoj prilici Kulinov sin (filio scilicet memorati Culini), koji se spo- 
minje u pismu kralja Emerika od g. 1203. Theiner, Mon. Slav. merid. 
I. 22. 

5 



66 

usorskoga. Premda je Stjepan sam po svoj prilici bio revan pri- 
staša rimske crkve, to se je za njegove vlade patarenska vjera 
na novo podigla, tako, da je mah preotela ne samo u bosanskoj 
banovini, nego i u susjednoj kraljevini Hrvatskoj. ^^ U prilog ši- 
renju patarenstva bijaše i to, što su u Ugarskoj za kralja Andrije 
II. bile zavladale silne borbe, koje se tek zlatnom bulom g. 1222. 
nekako primiriše. Sam papa rimski Honorije III. bijaše s toga 
nemoćan, kad je ustao na patarene u Bosni. Pismom od 3. pro- 
sinca 1221. imenuje on svoga dvorskoga kapelana Akoncija, koji 
je još od g. 1218. češće u Ugarsku i susjedne joj zemlje zalazio, 
svojim poslanikom za Bosnu. U dotičnom pismu tuži se Honorije, 
„da krivovjerci u Bosni, primani kano u špiljah, hrane poput vje- 
štica svoje mlade otvorenim prsima, javno propoviedajuć opake 
svoje bludnje na veliku štetu gospodnjega stada". Podieljuje zato 
Akonciju neograničenu punomoć, te mu nalaže, neka pozove kralja 
Andriju,, svećenstvo ugarsko i puk na križarsku vojnu proti pata- 
renom, a i proti onim, koji ih primaju i brane. ^^ Ujedno se obrati 
papa posebnom poslanicom od 5. prosinca 1221. na nadbiskupa 
ostrogonskoga i sve ugarske biskupe, te ih naročito poziva, da 
pomognu njegovu legatu u svem i svačem.^^ Početkom god. 1222. 
dodje Akoncije zbilja u Spljet, te odavle pozove cielu Hrvatsku i 
Dalmaciju na križarsku vojnu proti bosanskim heretikom. Nu nje- 
govu pozivu neodazove se baš nitko, te tako ode sam praznih ruku 
u Bosnu, gdje još iste godine umre, neopravivši baš ništa. ^^ 

Patareni prodjoše ovaj put sretno, jer radi borba u Ugarskoj 
nebi izvedena papom osnovana križarska vojna. Nu zato je god. 
1222. sam ugarsko-hrvatski kralj Andrija II., umirivši nepokorne 
veLmože zlatnom bulom, počeo raditi o tom, kako bi bar naknadno 
papinskoj želji zadovoljio. Još za živa Akoncija bješe se nadbiskup 

^^ U Hrvatskoj se kao patareni iztiču tija i nekoji knezovi ; n. pr comes 
Buisenus in Suouigrado (Zvonigrad u Lici) ,J^autor hereticomm," (Thomae 
arciiidiaconi, Historia salonitana, cap. 29. p. 339) ; zatim knezovi Kačići 
(Andreas rex Malduci duci Kachetorum totique suae cognationi iubet, 
quod .... Patarinos eiciant .... Lucius, de regno Dalm. p. 163. 

"^^ „Cum itaque in partibus Bosniae tamquam in cubilibus structionum he- 
retici receptati, velut lamie nudatis mammis catulos suos lactent, dog- 
matizando palam sue pravitatis errores...". Theiner, Monum. Hungariae 
I. 31. 

''^* Theiner, Monum. Hung. I. p. 31—32. 

2r. Thomae archidiac. Historia salon. cap. 27. pag. 337 — 338. 



67 

f 

Icoločki Ugolin, želeći vlast svoje crkve i u Bosni razširiti, sam 
ponudio, da će podići o svom trošku križarsku vojiui na bosanske 
krivovjerce. Ponudu njegovu prihvati sada kralj Andrija II., te 
pokloni nadbiskupiji koločkoj za sva vremena Bosnu sa llsorom 
i Soli uz tu pogodbu, da ih Ugolin očisti od krivovjeraca.^^ Da- 
rovnicu kraljevu potvrdi i sam papa Honorije, te na to posebnom 
poslanicom od 15. svibnja 1225. pozove Ugolina, da izpuni svoje 
obećanje i povede jednom križarsku vojnu, kako to bješe već Akon- 
ciju obrekao.^^ 

Nu kao što Ugolin pukom darovnicom nije dobio Bosne, jer je 
nije mogao uzeti, tako nebijaše u njega ni moći, da zatare tamo 
krivovjerce. On zato uzme ugovarati s carevićem Ivanom, sinom 
carice Margarete, sestre kralja Andrije i udove byzantskoga cara 
Izaka Angela, koja je tada Sriemom upravljala. Carević Ivan prime 
dapače od Ugolina i 200 maraka srebra u to ime, da pokrene kri- 
žarsku vojnu. Nu kasnije zaboravi Ivan na svoju obvezu, premda 
ga je sam Honorije III. pismom od 15. siečnja 1227. opominjao.^^ 
Ovako ostade sve nastojanje rimskoga dvora i ugarskoga kralj a jalovo; 
a patareni u Bosni ohrabreni tim neuspjehom svojih protivnika 
osiliše se tako, da su napokon bana Stjepana skinuli, i na bosansku 
stolicu podigli svoga čovjeka, rodom i odgojem patarena, Mateja 
Ninoslava. Ovaj postade ban bosanski, a bivšemu banu Stjepanu 
i njegovu sinu Sebislavu ostade jedino Usora, valjda uz pomoć 
kralja Andrije II. 

Bana Mateja Ninoslava (1232 — 1250) ubrojiti nam je medju 
znamenitije ličnosti u povjesti bosanskoj ^'*^ ; za njegova bo burna 

^^ „Cum carissimus in Christo filius noster Andreas Ung-ariae rex illustris 
terras quasđam, videlicet Bosnam, Soy et "VVosora, infectas heretica pra- 
vitate tibi purgandas committens, eas ecclesie tue (colocensi) in perpe- 
tuum pia liberalitate donavit..." Theiner, Mon. Hung. I. p. 55 — 56.. 

" Theiner, Mon. Hung. I. p. 55. 

^® Idem, op. cit. I. p. 72. 

^^ Matej Ninoslav zove se sam: „jaz veliki ban bosanski Matej Ninoslav" 
ili „Matej a odmelom Ninoslav ban bosanski veliki" (Mikl. Mon, serb. 
p. 21: i 28); u spomenicih ugarskih zove se „Ninosclaus banus" i izkva- 
reno „Nyurzlaus hanus" (Theiner, Mon. Slav. merid. I. pag. 298) ; kod 
Tome arcidjakona „Ninosclavus banus" ; a u papinskih dopisih „Nino- 
sclavus dux de Bosna" ili pogrešno „Nicosclavus" (Theiner, Mon. Hung. 
I. p. 120). Ovo je potonje mnoge historike zavelo, te si^ razlikovali dva 
bana : Nikoslava i Ninoslava. 



vladanja prvi se put Bosna upliće u- poslove susjednih država i 
zemalja. Popeo se bješe Matej Ninoslav na bansku stolicu u čas, 
kadno je u Ugarskoj po drugi put bila uz bjesnila gradjanska borba, 
koja se je svršila tek drugim izdanjem zlatne bule (1231.) i po- 
veljom, izdanom g. 1232. od kralja Andrije II. ugarskomu sve- 
ćenstvu. Nu jedva se bješe Andrija posredovanjem pape Gregorija 
IX. izmirio sa svojim plemstvom i svećenstvom, složi se opet du- 
hovna vlast sa svjetskom u zator patarena Mateja Ninoslava. Još 
iste g. 1232. naloži Gregorije svomu poslaniku u Ugarskoj, Ja- 
kovu biskupu prenestinskomii^ da sada nakon umirene Ugarske 
poduzme pomoćju ugarskoga kralja odvraćati Bosnu od patarenstva. 

Rimskoga papu i njegova poslanika pomagao je ovaj put iz- 
dašnije kralj Andrija, htijući sjedne popraviti svoj prijašnji nemar, 
.a s druge osvetiti se bosanskoj vlasteli, što se bjehu odvrgli od 
Stjepana i priljubili se patarenu Ninoslavu. Andrija, da bi što si- 
gurnije uspio, uze u pomoć svoga drugoga sina, hrvatskoga vojvodu 
Kolomana (1226 — 1241.), te mu kao vojvodi Hrvatske i Dalmacije 
podloži banovinu Bosnu i bana Ninoslava. Tako se sada na Ni- 
noslava obori papinski dvor i hrvatski vojvoda Koloman. 

Papinski poslanik Jakov vodio je g. 1233. u Bosni strogu iz- 
ti'agu. Brzo uvidi jadan, da luje samo najveći dio bosanskoga ži- 
telj stva ugrezo u patarenstvo, nego da je i sam katolički biskup, 
koji bi imao biti vodja drugim, „prekršio Isusov zakon i upao u 
grčinu bezumne nauke krivovjerske*^, izvinjujuć se, daje sagriešio 
iz prostodušnosti (ex simplicitate), pošto je patarene držao za pra- 
vovjerne.^^ Saznao je nadalje Jakov, da je i dubrovački nadbiskup 
znao za krivovjerstvo bosanskoga biskupa, pa da je to mirno gledao ; 
zato odieli on sada biskupiju bosansku od metropolije dubrovačke, 
te ju podloži nadbiskupu koločkomu. Glavna medjutim zadaća bijaše 
papinu poslaniku, da odvrati od patarenstva samoga bana Mateja 
Ninoslava i njegovu porodicu. To mu podje sretno za rukom. Ban 
Ninoslav, premda rodom i odgojem pataren, volio je vjeru svojih 
otaca ostaviti i primiti rimski zakon, samo da zaprieči dalji zulum 
vojvode Kolomana, koji je pod izlikom, da progoni krivovjerce, 
odtrgavao od banovine bosanske po svojoj volji ciele župe i sela, 
te ih podieljivao svojim pristašam i podanikom. Prionuv Ninoslav 
uz rimsku crkvu, da pokaže, koliko joj je odan, pokloni neku 

2" Theiuer, Mou. Hung. I. p. 113. 



69 

svotu novaca za zidanje stolne crkve u Bosni, te ju dade u poklad 
Dominikancem; a kasnije podieli biskupu bosanskomu prostranih 
imanja po cieloj banovini. Za primjerom banovim povedoše se i 
mnogi velikaši bosanski, a medju njimi iztiče se naročito banov 
rodjak Uban Prijesda,^^ koji je tija i sina svoga dao za taoca 
dominikancem, da tako posvjedoči svoju odanost prema rimskoj 
crkvi. 

Papa Gregorije IX. živo se je uzradovao, kada mu stigoše viesti 
povoljnu djelovanju poslanika Jakova, uspjevšemu u Bosni po- 
moćju redovnika tek zasnovanoga reda dominikanskoga. Proučivši 
papa izvještaj Jakovov o iztragi, zatim razne molbe i tegobe bana 
Ninoslava i bosanskih boljara, veselim srcem pregnu, da svim za- 
dovolji. Pismom od 30. svibnja 1233. napućuje svoga poslanika 
Jakova, što mu je dalje činiti, te mu medju inim nalaže, daumah 
skine dosadanjega biskupa krivovjerca, zatim da u prostranoj zemlji 
bosanskoj podigne dvie, tri ili četiri biskupije na zgodnih mjestih 
i da tuj zaredi za biskupe dostojne i učene muževe, ^^ koji bi 
bosanske žitelje^^ dobrim primjerom svojim odvratili od krivovjer- 
stva. Nekoliko mjeseci kasnije, 10. listopada 1233. odpravi Grregorije 
još tri pisma : jedno dominikancem u Bosni, drugo banu Ninoslavu, 
a treće hrvatskomu vojvodi Kolomanu. U prvom pismu na Do- 
minikance piše papa,^* da mu je ban Ninoslav javio, kako je njegov 
rodjak Prijesda prigrlio vjeru rimsku i kako je u ime tvrde vjere 
svoje dao svoga sina Dominikancem za taoca. Pošto medjutim ban 
Ninoslav jamči za Prijesdu, neka Dominikanci slobodno povrate 
sina otcu njegovu. U drugom pismu ^^ Ninoslavu veseli se papa, 

^^ „nobilis vir Ubanus dictus Priesđa consanguineuseius (Ninosclavi)", Thei- 
ner, Mon. Hung. I. p. 120. — „Prijes'da S'finar'" u povelji od godine 
1240. — Mikl. Mon. serb. p. 28. ''^^ "^' 

^^ „quatenus eođem episcopo a regimine Bosnensis ecclesie prorsus amoto, 
tam in eadem ecclesia quam in locis aliis Bosnensis điocesiS; que ut 
dicitur non modicum est diffusa, duos vel . tres aut quatuor... đoctos in 
lege domini . . . studeas in episcopos ordinare". Theiner, Mon. Hungariae 
I. 113. 

^^ „cum habitatores illius terre dicantur in facultatibus tenues et in malitia 
locupletes". Theiner, op. cit. I. 113. 

3* Theiner, Mon. Hung. I, 120. 

^^ „personam et terram tuam de Bosna cum omnibus bonis, que impresen- 

tiarum rationabiliter possides, sub beati Petri suscipimus, districtius 

inhibentes, ne quis te in fide catholica permanentem super eadem terra. 



70 

što je Ninoslav prihvatio rimsku vjern , prima ga objeručke u 
njezino krilo i uzima u zaštitu sv. Petra i njega sama i njegovu 
banovinu, koju je od svojih krivovjernih predja baštinio. U trećem 
pismu napokon^^ j'^^lja papa hrvatskomu vojvodi Kolomanu, kako 
se je Ninoslav nanj potužio tvrdeći, da su predji njegovi po starom 
običaju župe i sela podieljivali i oduzimali samo po svojoj volji; 
sada pako, premda je sa patarenske vjere prešao na katoličku, da 
se pomažu oni, koji su mu pootimah župe i sela, ter ih nepravedno 
drže. MoH zato, da mu se vrati pravo, što su ga njegovi predji, 
premda krivovjerci uživali, pa da sam smije dieUti i oduzimati 
župe, gradove i sela. Papa preporuča Kolomanu molbu banovu i 
nada se, da će mu biti izpunjena na korist crkve, a na zator pa- 
tarenstva. Tužba bana Ninoslava bila je za cielo naperena ponaj- 
glavnije proti Sebislavu, koji je kao katolik bio do=iele štićen od 
Kolomana, ter se je u Usori svedjer uzdržao kao samostalan knez 
proti banu Ninoslavu. 

Činilo se je, da je nastojanjem poslanika Jakova vjerski pokret 
u Bosni primiren. Ban Ninoslav bješe sa svojimi rodjaci prigrlio 
vjeru katoličku, pače bješe sam doprineo nešto za gradnju nove 
stolne crkve u Bosni. Da bi novi red bio trajniji, imenuje sada 
papa mjesto skinutoga biskupa krivovjerca novoga glavara bosan- 
skoj crkvi, po imenu Dominikanca Ivana, rodom Niemca iz Wild- 
hausena u Westfalenu. Papin se poslanik Jakov vrati na to zado- 
voljan u Ugarsku, da i kralja Andriju izviesti o svom uspješnom 
radu. Pa ipak bijaše uspjeh rimskoga dvora tek prolazan. Matej 
Ninoslav bješe ili samo na oko pristao uz rimsku crkvu, da odvrati 
od svoje banovine dalje uplitanje ugarskoga kralja i sina mu, 
vojvode hrvatskoga Kolomana; ili nije bio dosta jak, da odoH 
patarenskoj bujici u svom vladanju. Već sliedeće g. 1231:. vrvila 
je opet Bosna od patarena, pače okuži na novo susjedne hi*vatske 
zemlje. Rimski dvor i kralj Andrija uvidiše sada, da neće uspjeti 
milom, te odluče pokušati silom, zatiranjem krivovjeraca i otima- 
njem njihovih baština. Pa tako bi sada pokrenuta proti Bosni i ta- 

quam sicufc asseris, progenhores tui, qui fuerunt vitio heretice pravitatis 
infecti, ab antiguo pacifice possederunt, presumat indebite molestare, jure 
carissimi ir Christo filii nostri . . illustris regis Ungariae semper salvo" . 
Theiner, Mon. Hung. I. 120. 

'^^ Theiner, op. cit. p. 120. 



71 

mošnjim patarenom križarska vojna^ kao što u južnoj Francezkoj 
proti Albigenzom. 

Križarska vojna započe god. 1234. i trajaše uz neke stanke do 
god. 1239. Poslanicom od 14. listopada iste godine pozove papa 
hrvatskoga vojvodu Kolomana, da krene na put proti krivovjercem 
u Slavoniji.^' Malo zatim, dne 17. listopada napisa dva pisma bo- 
sanskomu biskupu Ivanu; u jednom ga opomenu, da muževno 
radi proti krivovjercem u svojoj biskupiji, a u drugom mu dozvo- 
ljava, da proglasi oprost svim, koji bi pograbili oružje na korist 
svete vjere. Nu to nebijaše još dosta. Posebnim pismom od istoga 
dana naloži biskupu zagrebačkomu Stjepanu II , da u svem po- 
maže križare, i da štiti njihova dobra, dok će se oni daleko od 
kuće boriti; osim toga razglasi sam papa, da će se svim onim, 
koji bi pošli sada na vojnu, podieliti oprost, kao što se daje kri- 
žarom idućim u svetu zemlju. Napokon uze papa vojvodu Kolo- 
mana i njegova dobra u zaštitu sv. Petra i rimske stolice, dokle 
god bude na vojni proti krivovjercem.^^ Ovako se još koncem 
g. 1234. spremi križarska vojska pod hrvatskim vojvodom Kolo- 
manom, da mačem i ognjem zatare patarene u Slavoniji i Bosni. 
Da bi Koloman mogao uspješnije vojevati, pomagaše ga otac, ugar- 
ski kralj Andrija II. svakim mogućim načinom. Ne samo da mu 
je sara križare po Ugarskoj kupio, nego mu je napokon i samu 
Bosnu darovao u podpuno vlastničtvo, što je papa Gregorije IX. 
dne 28. srpnja 1235. posebnim pismom svečano potvrdio. ^^ Ovim 
je činom kralj Andrija podložio Bosnu hrvatskomu vojvodi i tako 
oduzeo Mateju Ninoslavu banovinu. Ovaj bijaše s toga vrlo ogorčen ; 
pa ako je prije i bio protivnik patarenom, to je sada svom dušom 
prionuo uz nje, jer se je radilo o samostalnosti i obrani domovine. 
Nije nevjerojatno, da su se uz Ninoslava i patarene digh listom 
svi Bošnjaci, samo da im hepa domovina nepadne pod Ugarsku. 

križarskoj vojni, što se je sada pod vojvodom Kolomanom 
vodila proti banu Ninoslavu i cieloj Bosni, neima potankih viesti. 

^' Theiner, op. cit. 128 — 129. Tuj piše papa međju inim : „ađ convertendum 
in robore tue fortituđinis infectos macula heretice pravitatis, te versus 
partes Sclavonie ita mag:nanimiter et potenter accingas . . . ". 

•''« Theiner, op. cit. pag. 129—130; br. 220. 221, 222, 223. 

^^ „Concessionem de terra Bosne a prefato rege patre tuo liberaliter ti bi 

factam, sicut legitime ac provide facta esse dinoscitur, auctoritate apo- 

stolica confirraamus " Theiner, Mon. Hung. I. 133. 



72 

Kušati ćemo ipak, da po oskudnih podatcih sastavimo ma i po- 
vršnu sliku toga vojevanja. Godine 1235. ratovala je križarska 
vojska nesretno. Matej Ninoslav otimao se je sa Bošnjaci toli 
uspješno, da je bosanski biskup Ivan izgubio svaku nadu, da bi 
se mogao vratiti u svoju biskupiju. On se zato zahvali papi Gre- 
goriju na časti biskupskoj, jer da ga „tište ratni trudovi". Papi 
se je to na žao dalo, te posebnom poslanicom od 20. rujna 1235. 
nagovaraše Ivana, da uztrajc, spotičuć mu, da bi kukavno bilo, 
sada uzmaknuti, nego neka i nadalje upravlja svojom biskupijom, 
te pobija krivovjerce i ostale protivnike katoličke crkve. *^ Sliedeće 
godine 1236. bijahu križari sretniji. Tomu je za cielo nešto do- 
prinielo to, što je sada na priestolu ugarsko - hrvatskom iza An- 
drije II. sjedio sin njegov Bela IV.; nu više je još pomoglo, što 
je uz križare odlučno pristao usorski knez Sebislav*^ sa majkom 
svojom Ankom. Sebislav je i onako dosele medju bosanskom vla- 
stelom slovio kao pravovjeran katolik, tako da ga je sam papa 
pohvalio, da stoji medju patarenskimi velmožami ^kao liljan medju 
trnjem". Nadajuć se Sebislav, da bi pomocju križara mogao na- 
sHediti banovinu otca svoga, uze svom silom pomagati križare, a 
papa ga zato pismom od 8. kolozova 1236. primi u zaštitu rimske 
stolice zajedno sa majkom Ankom i cielom zemljom njegovom.*^ 
Ujedno ga preporuči zaštiti ostrogonskoga nadbiskupa i svih ugar- 
skih biskupa.^^ Vojna g. 1237. bijaše napokon odlučna, te se svrši 
podpunom pobjedom Kolomanovom. On bješe ne samo Bosnu skučio 
i bana Ninoslava pobiedio, nego preko pogažene Bosne provaHo 

■*** „Igitur, frater, cessionis licentiam te postulare non convenit si te 

labores helli opprimtint . . . ] dei tamen amor id expedit..., ut te a labo- 
ribus officii tibi a deo crediti minime subtrahas-'. Theiner, op. cit. p. 137. 

*^ Papa ga zove g. 1236. : đilecto filio Zihislao kenesio de "VVoscura nato 
quondam Stephani bani de Bosna". Theiner, Mon. Hung. I. 147. — God. 
1280. vrati neki Zibiscelaus, filius Coian, cum fratre suo Maren topuskoj 

opatiji „terram, que vocatur Slatennic" God. 1252. spominje se opet 

^"VVlc, filius Zybislai" . . . Tkalčić, Monum. historica episc. zagr. I. p. 66, 
96—97. 

'^'^ Te igitur, qui sicut letantes accepimus, inter principes Bosnensis diocesis 
infectos macula heretice pravitatis existis quasi liliiim inter spinas, .... 
personam et terram tuam cum bonis omnibus que impresentiarum rationa- 
biliter possides, sub beati Petri Theiner, Mon. Hung. I. p. 147. 

"^ Vidi listove pape Gregorija IX. na nadbiskupa ostrogonskoga i podre- 
djene mu biskupe. (Theiner, Mon. Hung. I. p. 147, br. 259, 260 i 261). 



73 



u humsku zemlju, te i ovdje ubrao slavlje, kako iiekoč otac mu 
Andrija pred četerdeset godina.** 

Koncem g. 1237. bijaše vojvooa Koloman na vrhuncu svoje moći : 
Bosna mu bješe podlegla, a uz nju i humska zemlja, gdje su tada 
vladali potomci kneza Petra, sami gorljivi patareni. Svladav odpor 
narodnji radio je sada Koloman ozbiljno, da se u svladanih zem- 
Ijah što bolje utvrdi vjera rimska. Ponajprije je trebalo imenovati 
novoga biskupa, pošto je biskup Ivan ili se zbilja odrekao svoje 
stolice ili je za križarske vojne postradao. Papa sada na ponuku 
Kolomanovu imenuje g. 1238. bosanskim biskupom dominikanca 
Ponsu, te mu podloži ne samo Bosnu, nego i humsku kneževinu.*^ 
Sada se je tek odlučno radilo, da se u Bosni i Humu iztriebi pa- 
tarenstvo, i to tečajem g 1238. i sliedeće g. 1239. Najviše se je 
trudio sam vojvoda Koloman, a izdašno ga je pomagao papa Gre- 
gorije IX. Ovaj je dne 22. i 23. prosinca 1238. napisao više pi- 
sama, da pospješi stvar rimske crkve u Bosni i Humu. Jednim 
pismom bodri samoga vojvodu Kolomana, neka bude na oprezu, 
da u Bosni nakon zatrta krivovjerja „bude sjalo svjetlo katoličke 
čistoće* i „slavilo se ime božje" ; drugo pismo upravlja papa na 
biskupa Ponsu, koga nuka, da i ostatke krivo vjerstva u povjerenoj 
si biskupiji zatare; treće pismo šalje ostrogonskomu i koločkomu 
nadbiskupu i svim njima podredjenim biskupom, da budu bosan- 
skomu biskupu u pomoć. *^ U isti čas nastoji papa, da se i bisku- 
pija bosanska pomogne i podigne*, u to ime poručuje opatu vara- 
dinskomu, neka preda bosanskomu biskupu novce, skupljene za 
križarsku vojnu, zatim blago, što ga je u istu svrhu nekoč dao 
Jula ban u polog pečuvskim dominikancem.*^ Napokon poziva 
papa i dominikance u Ugarskoj, osobito u pečuvskoj biskupiji, neka 
se pokoravaju bosanskomu biskupu i neka mu nekohko svojih ljudi 
pošalju u Bosnu na pomoć. *^ Potaknut papom, nastojao je sada 

** Carissimus in Christo filius noster Colomannus rex et dux Sclavorum 
illustris... ierram Bosne, deletis tamen heretice pravitatis maculis, non 
absque multis lahorUnis deduxit ad lucem catliolice puritatis . , . . . zatim : 
terra Cholim , per eiusdem regis ministorium a pravitate consimili .... 
depurata". Vidi pismo Gregorija IX. od 26. travnja 1238. (Tbeiner, Mon. 
Hung. I. p. 162—163). 

*^ Theiner. Mon. Hung. I. p. 162—163. 

'^ Theiner, op. cit. p. 168—169, br. 301, 302, 306. 

*' Theiner, op. cit. p. 169, br. 303 i 304. 

*» Idem, op. cit. p. 169, br. 305. 



74 

vojvoda Kolomaii; da što bolje podigne sjaj biskupije bosanske. 
Još prije oko god. 1233. snovalo se je, da se u župi Vrhbosni u 
mjestu Brdu (Blažuju) podigne nova stolna crkva sa kaptolom, 
posvećena sv. Petru. Ova misao sada bi izvedena, te sam Koloman 
gledaše, kako bi se ta nova biskupska stolica pomogla. U to ime 
pomnoža on dohodke bosanskomu biskupu i njegovu kaptolu, od- 
redi mu desetinu u Usori, Soli i Dolnjih krajih, a osim toga po- 
kloni biskupiji i raznih posjeda, medju inimi i u vukovskoj žu- 
paniji važno Djakovo (Dyacon) u današnjoj Slavoniji, koje postade 
kasnije za burnih vremena sielom bosanskih biskupa. Sve te darovnice 
potvrdi i papa Gregorije IX. dne 7. prosinca 1239*^; a osim toga 
naloži 27. prosinca 1239. Dominikancem, da predadu bosanskomu 
biskupu sav novac, što ga je g. 1233. ban Ninoslav poklonio za 
gradnju nove stolne crkve sv. Petra. ^^ Iste godine nukaše Grego- 
rije Kolomana, neka neprestano „napreduje u štovanju boga i 
crkve ",^^ a Dominikance opomenu dva put, da šalju što više braće 
svoje u Bosnu u pomoć revnomu biskupu Ponsi.^^ 

Koncem g 1239. činilo se je, da je nastojanjem vojvode Kolomana 
i nmskoga dvora patarenska sljedba u Bosni sasvim iztriebljena. 
Da se medjutim nebi patareni opeta podigli i oborili, što bi težkom 
mukom kroz pet godina uredjeno, sagradi u to doba nadbiskup 
koločki na zgodnih mjestih po Bosni više tvrdjava, kojimi bi se 
vrela krv bosanska u miru uzdržala i koje bi rabile „na obranu 
rimske crkve i vjere u Bosni i na iztriebljenje krivovjeraca".^^ 
Nu sve to nije prudilo; da, niti tvrdjave nisu mogle obuzdati cieloga 
naroda bosanskoga. Jedva bješe vojvoda Koloman sa drugimi kri 
žari krenuo iz Bosne, bura narodnoga pokreta obori i djelo nje- 
govo, a na poprištu bosanske povjesti pojavi se opet ban Matej 
Ninoslav. 

Ninoslav bješe već prvih godina svoga vladanja stupio u stope 
Kulinove i udario prijatnom politikom prema prometnomu Dubrov- 
niku. U to ime sklopi on oko g. 1234. ugovor sa dubrovačkim 
knezom Zan Dandulom i potvrdi Dubrovčanom trgovačke po- 

'^ Idem, op. cit. p. 172. 
■'^ Idem, op. cit. p. 173. 
^* Idem, op. cit. p 172, br. 310. 
•'' Idem, op. cit. p. 170 i 172. 

^'^ Vidi list pape Inocentija IV. od g. 1245. u Theinera, Monum. Hung. I. 
p. 201. 



75 

vlastice, podieljene im od bana Kulina.'^'' Domogav se sada god. 
1240. stare vlasti svoje obnovi on stare sveze s Dubrovnikom, 
pače dne 22. ožnjka dodje sam u pohode svojim prijateljem. Pra- 
tila ga sjajna pratnja. O svom pohodu piše sam ban ovako : ^Bi 
h'tenie višnjega našega gospoda boga Isu Hrista, i jaz' veliki ban' 
bos'n'ski Matej Ninoslav' po milosti božje svoiov' si dobro h'tenie 
pridoh' si u Dubrovnik' k' starim' mi prijatelom', vlastelom' i ob'- 
ćinž grad'skč, a pridoh' si s' raoimi bolarimi, s' vojvodom' Jurišem' 
tep'čija Radonja i brat' jegov' Simeon', pehar'nik' Miroh'na, Zabav' 
Prodasa, Prijes'da S'finar', Slav'ko Pohčić', Gradislav' Tur'bić', i 
obretos'mo bolarina kneza dubrov'čkoga, Nikolava Tonis'ta, i s' pre- 
pisanim' mojimi bolarimi kleh' sč knezu i v'se op'ćinž grad'skž u 
več'ni mir' i u Ijub'vč" . . . Ninoslav u istoj povelji govori Dubrov- 
čanom ^i po zemlje i vladanie moe i moili' s'in' da si hodite svo- 
bod'no i prostrano . . . ., i pače da moi k'meti i moi Ijudie i moi 
vladarci da vi ljube i da vi hrane od' zla s' pravov' verom"'*, te im 
tako daje podpunu slobodu trgovine u svojoj banovini. ^^ Nu osim 
toga ugovoreno bi ovom prilikom u Dubrovniku još nešto. Baš 
tada bijahu Dubrovčani u zavadi sa srbskim (raškim) kraljem 
Stjepanom Vladislavom, sinom Stjepana Nemanjića. Da bi mu se 
laglje odhrvali, sklopiše sada savez sa bosanskim banom. Ninoslav 
obreče Dubrovčanom: ,,i ako se razratite s kraljem s' raškim', da 
vas' nedam' s' vsčm' vašim' dobitkom', i da vi ubranu". ^^ 

Ako se već g. 1240. pokazuje Matej Ninoslav u staroj moći 
svojoj, to su mu još bolje ponarasla krila, kad je sliedeće godine 
snašla Ugarsku strašna nesreća od divljih Tatara. U krvavoj bitci 
na rieci Saju (travnja 1241.) bje ugarska vojska hametom razbi- 
jena; sam kralj Bela jedva živ umaknu, a- brat njegov vojvoda 
Koloman dopade smrtnih rana, od kojih je domala umro. Smrću 
njegovom nestade najljućega pobornika Mateja Ninoslava. Kako 
je poslie toga kroz godinu dana Ugarska i Hrvatska ostala plienom 
divljih Tatara, odlahnulo je bosanskomu banu posvema. Nu ovom 
zgodom postrada donekle i njegova banovina. Ostavivši naime 
Tatari u travnju 1242. pogaženu i opustošenu Hrvatsku, krenuše 
kroz Bosnu i Srbiju na iztok, te poharaše putem i ove zemlje ''^ 

^ Miklošić, Mon. serb. p. 24. 

^^ Miklošić, Mon. serb. p. 28—29. 

^^ Idem, op. cit. p. 29—30 

•■'' Igitur relinquentes Croatiae regionem, transierunt per ducatum provin- 



76 

Nu ipak nije Bosna ni iz daleka toliko stradala, koliko Ugarska 
i Hrvatska, na koje se bjehu oborile još čile čete tatarske. 

Poslie provale Tatara bijahu Ugarska i Hrvatska gotovo uni- 
štene. Mateju Ninoslavu nebijaše se sada bar koje vrieme bojati 
nemoćnoga kralja Bele; on mogaše sada misliti na vanjske pod- 
hvate, možda i na to, kako da ugarsko- hrvatskim vladarom vrati 
za dosadanje uplitanje njihovo u posle bosanske. Zgoda zato pruži 
mu se brzo. Grad Spljet u Dalmaciji ne samo da je vazda budno 
bdio nad svojimi obćinskimi povlasticami, nego se je i koji put 
pokazao hladan, da i neharan prema ugarsko -hrvatskim vladarom, 
premda su ga svakom zgodom odlikovali i za svaku ga ma i naj- 
manju uslugu nagradjivali. Za posljednje tatarske provale povriedi 
Spljet očito kralja Belu IV. uzkrativši mu zamoljenu galiju, na 
kojoj je kralj htjeo svojim progoniteljem umaknuti. Ljuto uvrie- 
djen ostavi Bela Spljet zajedno sa ženom i djecom svojom, i ode 
u Trogir, odakle se sklone na otok Čiovo. Zahvalni kralj podieli 
gostoljubivim Trogiranom još 18. ožujka 1242. neke povlastice, 
uza to i kraljevske zemlje, med ju ovimi i neka mjesta, koja su 
medjašila sa posjedom obćine spljetske. Malo iza povratka kralja 
Bele u Ugarsku plane borba medju Spljetom i Trogirom, pošto 
su si Spljećani prisvajali neka mjesta, darovana od Bele Trogi- 
ranom. Borba ova medjutim smirena bi već 11. rujna 1243. posre- 
dovanjem franjevca Girarda Premda su tim mirom Spljećani više 
dobili, ipak nisu ni posHe mirovali, tako da je rat na novo planuo. 
Kraj tadanje nemoći kralja Bele izvrgnu se ta borba za medje 
brzo u rat medju kraljevskom i protukraljevskom strankom u Hr- 
vatskoj i Dalmaciji. Kraljevskoj stranci na čelu bijaše vjerni Trogir, 
a protukraljevskoj ponosni Spljet. Nu Spljećani bijahu slabiji, te 
bjehu u pomorskoj bitci od Trogirana ljuto poraženi. 

Prestrašeni s toga poraza Spljećani bojahu se sada ne samo 
osvete Trogirana, nego i kazne od kralja Bele. Uzeše se zato 
ogledati za saveznici, te zamoliše pomoć u svih, koje su smatrali 
za protivnike kralja Bele. Tako se utekoše Poljičanom, svojim do- 
sadanjim neprijateljem, zatim humskomu knezu Andriji; nu naj- 

ciae Bosenensis. Thomae archidiaconi Historia salonitana, caput 40. p. 
358. — Viđens Cađan rex, quod eum (regem Belam) habere non pos- 
set, destruxit Boznam, regnum Rascie, et inde in Bulgariam pertrans- 
ivit. M. Rogerii, Carmen miserabile, apud Endlicher, Monumenta Arpad. I. 
p. 291. 



77 

većma se pouzdaše u bosanskoga bana Mateja Ninoslava, za kojega 
su dobro znali, da nije ni malo prijazan kralju Beli. I neprevariše 
se. Ban bosanski jedva bješe tu zgodu dočekao, ter prihvati rado 
poziv Spljećana. Ovi mu na to dadoše novaca iz gradske blagajne, 
a zatim ga izabraše knezom svoga grada, da ga brani i štiti toli 
od Trogirana, koli od kralja Bele. Matej Ninoslav sabere sada 
svoju vojsku i dodje u Spljet. Sjedini vši se sa Spljećani ode s voj- 
skom pod Trogir i ostade tuj dvie nedjelje dana sjekuć vinograde 
Trogirana i pustošeć polja njihova. Nu tvrdoga Trogira, koji bješe 
odoljeo istim Tatarom, neuzmognu uzeti, pa se zato vrati natrag 
u Spljet. Ovdje imenuje svojim namjestnikom nekoga rodjaka svoga 
Rizarda, ostavi nadalje za obranu gradjana jednoga svojih sinova 
sa vrstnom četom konjanika i povrati se zatim kući u Bosnu. ^^ 
Sada tek razmahnu se borba novom žestinom. Na kraljevskoj strani 
bijahu osim Trogira još i hrvatski knezovi Subići, Nelipići i drugi; 
a na protukraljevskoj osim Spljeta Poljičani, knez humski Andrija, 
ban Ninoslav sa svojimi rodjaci, napokon knezovi Brativoj i Vukša. 

Napokon dojadiše samomu kralju Beli IV. ove smutnje u Hr- 
vatskoj i Dalmaciji. Pošalje zato u Hrvatsku i Dalmaciju vojvodu 
i bana Dionisija s vojskom, da opet podigne kraljevski ugled, pa 
da kazni nevjerne Spljećane i njihove saveznike. Dionisije pade 
pod Spljet, pa pošto mu gradjani nehtjedoše dati talaca i oveću 
svotu novaca u znak svoje vjernosti, udari pomoćju Trogirana i 
hrvatskih knezova dne 12. srpnja 1244. na grad. Pod večer istoga 
dana prisili Spljećane na predaju. Malo dana zatim (19. srpnja) 
ugovori ban Dionisije mir medju Spljećani i Trogirani. U taj mir 
bjehu uključeni takodjer pristaše jedne i druge stranke osim bana 
Ninoslava, humskoga vojvode Andrije, i Poljičana, jer svi ovi da 
su kralju nevjerni.^^ Spljećani moradoše još predati banu Dioni- 

^ Tune Spalatenses đe suis viribus điffidentes, dc Ninosclavi bani Bosse- 
nensis potentia plurimum sunt confisi, quem advocantes, et sumptus ei 
ex publico ministrantes etiam civitati in comitem praefecerunt, ipse au- 
tem veniens multis et fortibus constipatus viriš, abiit cum Spalatensibus 
ad campum Traguriensem, ubi per duas fere hebdomadas considentes 
succiderunt vineas, secuerunt arbores, omnia sata 9t culta vastantes. 
Inde vero recedens abiit in terram suam tradita sui regiminis viče cui- 
dam cognato suo noraine Rizardo, qui erat Calaber natione, reliquit etiam, 
pro civitatis tutela unum de filiis suis cum optima equitum turma .... 
Thomae archidiac. Historia salon, cap, 47. p. 364. 

^^ Nolumus tamen praeterire silentio , quod a Stepco, Neliptio, Daniele, 



78 

siju šest sto maraka srebra i šest mladića iz odličnih porodica za 
taoce, u znak, da će vjerni ostati svomu zakonitomu vladaru. ^*^ 

U isto doba, kad je vojska pod banom i vojvodom Dionisijem 
pošla u Hrvatsku i Dalmaciju, da kazni nevjerni Spljet, podiže 
kralj Bela drugu vojsku na bana bosanskoga.^ ^ Ta Matej Ninoslav 
nebješe samo u svojoj banovini jednim mahom uništio sav trud 
vojvode Kolomana, nego se eto usmjeH tija u Dalmaciji raditi na 
zator kraljevske vlasti. Vojsci, što je krenida na Bosnu, pridruži 
se i sam kralj Bela. Još u drugoj polovici lipnja (15. — 21.) bijaše 
se Bela utaborio u gradu Glažkom na medji usorskoj, te je po 
svoj prilici odavle udarao na bana Ninoslava.'"*^ O tečaju vojne 
nema podataka; nu sigurno jest, da se je brzo svršila, jer je već 
20. srpnja 1244. izdao kralj Bela biskupu bosanskomu znamenitu 
povelju, kojom mu je podielio znatnih povlastica i ujedno potvr- 
dio sav posjed njegove crkve u Bosni i izvan nje.^^ Iz iste se po- 

Christoforo, Craynico et aliis, qui in eođem bello fuerunt ex parte Tra- 
guriensium, et similiter ab illis, qui fuerunt cum Spalatensibus, exceptis 
Ninosclauo bano, Anđrea comite Hulmae, Brati voy,Vulxa,Polizam, et aliis, 
qui sunt infideles regi, fuerit celebrata pax inviolabilis inter ambas partes. 
Izprava o miru sklopljenom 19. srpnja 1244. (Fejer, Codex dipl. Hung. 
IV. 1. p. 321). 

^^ Thomae archiadiac. cap. 47. p. 365. 

^^ Alium exercitum misit (rex Bela) ad ulciscendum bani Bossinensis te- 
meraria facta. Thomae archid. cap. 47. p. 364. 

'^'^ Vidi povelje kralja Bele, izdane za te vojne ,.Jua:fa casi'rum Gallas" i 
„apud cantrum Gallas'*. Fejer, Codex dipl. Hung. IV. 1. p. 317 i 323. 

•^^ Ova je povelja preznamenita ne samo za crkvenu i političnu poviest, 
nego i za mjestopis Bosne u polovini 13. stoljeća, pa zato ju u izvodu 
priobćujem, izpustiv neznatnije stvari. Povelja glasi: „Bela dei gracia 
etc. . . . Ad universorum noticiam harum sorie volumus pervenire, quod 
nos attendentes inBoznaliereticorum perfidiam admodum invaluisse seu 
pupulasse, ita quod pauci invenirentur in partibus illis vere iidei zela- 
tores vel cultores, quasdara possessiones in comitatu de Vulco, Di/acon 
scilicet et Bleznam, in subsidium ecclesie Boznensi .... conferimus . : . . 
pio remedio anime nostre et regis Columani ducis totius Sclavonie .... 
Item confirmamus ex certa scientia et approbamus, et ex novo conferi- 
mus ecclesie Boznensi ot episcopo possessiones in Vozora^ quas Nyurzlaus 
banus de Bozna proptor diversas iniuvias et dampna data eidem ecclesie 
dedit, tradidit et perpetuo assignavit de nostra voluntate, comiivencia et 
consensu, volentes expresse, quod episcopus et capitulum decimas in Vo- 
zova, in So2i, in Olfeld et in aliis supis more aliarum ecclesiarum de 
Huugaria sine distinctione personarum de omnibus suis habeant et perci- 
piant .... Ceterum idem Naurzlatis banus cum fratribus suis et baroni- 



79 

velje razabire takodjer , da se je i ban Ninoslav po svoj prilici 
ovaj put podpuno izmirio sa kraljem Belom; nu kako i uz koje 
uvjete, nemože se pravo ni nagadjati. 

Iza g. 1244., pošto se bješe Matej Ninoslav sa kraljem Belom 
izmirio, nečuje se kroz godinu dana ništa o Bosni. Po svoj prilici 
mirovao je tada Ninoslav, a i patareni bosanski klonuli su valjda 
duhom. Nu već g. 1246., čim se je kralj Bela JV. zapleo na za- 
padu u borbu s austrijskim vojvodom Fridrikom 11., eto opet se 
dižu bosanski patareni, a s njimi i ban Ninoslav. Taj novi pokret 
kosnu se veoma biskupa Ponse, te se zato obrati za pomoć papi 
Inocentiju IV. i koločkomu nadbiskupu. 

Već bi spomenuto, kako je još g. 1225. kralj Andrija II. bio 
povjerio Bosnu, Soli i Usoru nadbiskupu koločkomu, da u tih 
zemljak zatare krivovjerstvo. Poznato je takodjer, kohko se je 
koločki nadbiskup trudio za križarske vojne g. 1234 — 1239., kako 
je dapače i u Bosni više tvrdjavica sagradio na obranu katoHčke 
crkve. Bosanski biskup Ponsa mišljaše sada, da bi se jedino uz pomoć 
nadbiskupa koločkoga mogla u Bosni uzdržati i ukriepiti vjera 
katolička, pa zato zajedno sa kraljem Belom zamoli papu Inocen- 
tija IV., da bi za sva vremena bosansku biskupiju od dubrovačke 
nadbiskupije odielio, te ju podložio koločkoj metropoliji. Papa se 
nehtjede medjutim prenagliti, već napisa dne 20. srpnja 1246. pismo 
opatu sv. Martina na brdu pannonskom,*^* da ga što točnije oba- 
viesti toj stvari. Nu da u to vrieme nebi patarani opet mah pre- 
oteli, pozove on pismom od 3. kolovoza 1246. nadbiskupa koločkoga, 
da podigne drugu križarsku vojnu na Bosnu, a drugim pismom od 
istoga dana podieli mu povlast, da sve krivovjercem otete zemlje 
i posjede smije podieliti revnim katolikom. ^^ 

hus confessi sunt et recognoverunt possessiones infrascriptas ad ius et 
proprietatem ecclesie Boznensis pertinere, quarum nomina sunt hec: in 
supa Urhhosna Burdo cum omnibus suis pertinenciis, ubi ipsa ecclesia 
cathedralis s. Petri est fundata, itern Butino, itein Knesepole, item Vrudchy, 
ubi est ecclesia s. Stepliani protomartiris, item in supa Nerotna Bulino, 
item in supa Lepenicha Rocil, ubi est ecclesia s. Michaelis, item in supa 
Vidgossa Luhinchl apud ecclesiam beate Virginis, item in Mel apud ec- 
clesiam ss. Cosmo et Damiani, item iu supa Losoua apud tres ecclesias, 
item in supa Vozcopla apud ecclesiam beati Johannis, item in supa Bo- 
red Belmapola (Belinapola), item in comitatu Berez Pracha Byschupnia 
vocata." .... Theiner, Monum. Slav. m. I. p. 297—298. 

^^ Theiner, Mon. Hung. I. 201. 

^'^ Theiner, Mon Hung. I 202 , br. 373 i 374 



80 

Uspjeh te druge križarske vojne nije poznat; čini se, da nije 
ni povedena, jer papa Inocentije IV. piše već 30. siečnja 1247. 
kralju Beli pismo nukajuć ga na što odlučniju borbu proti pata- 
renom, i uvjerava ga, da o Bosni neće nikada ništa odrediti bez 
s^^eta i privole njegove. ^"^ Nu ni to nije mnogo pomoglo, pa zato 
napokon papa zadovolji molbam bosanskoga biskupa i ugarskoga 
episkopata, te poslanicom od 26. kolovoza odieli bosansku bisku- 
piju od dubrovačke nadbiskupije i podloži ju metropoliji koločkoj. 
U dotičnom pismu veli papa, da je to učinio zato, „što nema ni- 
kakove nade, da bi se Bosna dobre volje povratila pravoj vjeri", 
te se nada, da će se to pomoćju križara nadbi??kupa koločkoga 
ipak postići. Iztiče nadalje velike zasluge koločkih nadbiskupa oko 
obraćenja bosanskih patarena, te time hoće da opravda svoju od- 
luku.«' 

Pa ipak učini papa Inocentije IV. ovom odlukom svojom veliku 
nepravdu, zaveden dakako ugarskim episkopatom. Ban Matej Ni- 
noslav bijaše s toga silno ogorčen. On uvidi jasno, da je ovaj put 
papa nadmudren i da ugarskomu episkopatu nije baš toliko stalo 
do same vjere, koliko više do toga, da se nadje put, kojim da se 
ostvari živa želja ugarskih vladara, da pomoćju rimske crkve steku 
neko vrhovničtvo nad Bosnom. Ninoslav se poboja za samostalnost 
svoje banovine, pa se zato sada izravno obrati na papu Inocentija, 
ponukan još i tim, što je novi metropolita i suviše revno uzeo vr- 
šiti zadaću svoju. U posebnu pismu razlagaše ban Ninoslav po- 
glavici rimske crkve, da je od obraćenja svoga bio vazda vjeran 
pristaša katoUčke vjere, pa ako je za križarskih vojna, što su ih 
ugarski kralj i vojvoda Koloman podizali na Bosnu, primao pomoć 
od krivovjeraca, da je to učinio samo za to, da obrani svoju na- 
sliedjenu banovinu od nasilja vanjskih neprijatelja.^^ 

^^ Sciturus pro certo, quod super facto terre Bosnensis nil penitus statu- 
emus nisi de tuo consilio et assensu. Theiner, Monum. Hung. I. pag. 203. 

•^■^ Naglasiv papa riečmi „cum nulla spes sit, quod ad fidem terra illa vo- 
luntarie revertatur" potrebu, da se crkva bosanska podloži nadbiskupiji 
koločkoj, pripovieda, da su nadbiskupi koločki „ad extirpationem huius 
modi vitii, non sine magna eifusione sanguinis, strage hominum et dis- 
pendiis rerum Colocensis ecclesie", revnovali, premda nisu uspjeli, „quia 
munitiones et castra non fuerunt ibidem ita firmata, qiuod possent ab 
aggressicnibus et obsidione defendi, terra illa in puritate fidei non po- 
tuit retineri." Theiner. Mon. Hung.. I. 204 — 205. 

®^ Samo pismo bana Ninoslava jest izgubljeno, zato i neznamo za sve te- 



81 

Bistro oko pape Inocentija TV. razabra sada brzo, za kojim ci- 
ljem idu kralj Bela i ugarski episkopat Po pismili vjerodostojnih 
muževa uvjeri se, da su tvrdnje i tužbe bana Ninoslava istinite, 
te odluči po mogućnosti učinjeno popraviti. Pošalje zato umah dne 
27. ožujka 1248. poslanicu koločkomu nadbiskupu i zapovjedi mu, 
da privremeno odustane od svakoga daljega proganjanja bana Ni- 
noslava i njegovih ljudi, pošto je Ninoslav svoje pravovjerje do- 
kazao, a uza to se izjavio spreman okajati svoj grieh, što je nedavno 
od patarena primio pomoć proti vanjskim neprijateljem.^'^ Osvje- 
dočen nadalje, da su izvještaji ugarskih biskupa o bosanskih pa- 
tarenih i o banu Ninoslavu bili pristrani, nehtjede papa više tražiti 
od njih obaviesti , nego pismom od istoga dana pozove vriednoga 
senjskoga biskupa Filipa, i načelnika Franjevaca u Spljetu, da ga 
oni pouče „o životu, glasu i družtvu bana Ninoslava." "^^ Dva dana 
zatim, dne 29. ožujka 1248. pošalje Inocentije biskupu senjskomu 
Filipu drugu poslanicu, kojom dozvoli porabu glagoHce i slovjen- 
skoga bogoslužja u katoličkoj crkvi, uvidivši valjda, da će Hrvate i 
ostale južne Slovjene prije ovako odvratiti od krivovjerstva, nego li 
mačem ugarskih kraljeva i hrvatskih vojvoda.'^ 

I tako se zgodi, da su posljednji dani vladanja bana Ninoslava 
bili mirniji i sretniji od prošhh burnih godina. Mjeseca ožujka 
1249. izdade on Dubrovčanom povelju, kojom im obnovi stare slo- 
bošćine trgovačke, a ujedno sklopi s njimi savez proti raškomu 
(srbskomu) kralju Stjepanu Urošu I, obećavši im, da će braniti 
nje same i njihov dobitak, ako bi se zaratili sa raškim kraljem. ^^ 
Uz bana desili su se knez Ugrin, knez Radonja, kaznac Grdomil, 

« gobe njegove; nu iz papine poslanice na nadbiskupa koločkoga razabira 
se, što je u njem bilo. Papa naime piše: „Cum sicut intelleximus, nohilis 
vir Ninoslaus, banus de Bossene , a Jide nequaqiiam deviet orthodoxa, sed 
tatrujuani catholicus vivat sub religionis observantia cbristiane, licet olim 
necessitatis tempore ab hereticis contra suos inimicos auxilium et favorem 
recepisse dicatur, et eidem insuper nobili per quorumđam Jidedignorum 
litteras licet antiquas laudabile perLibcatur testimonium super fidei s>ue 
puritate " Theiner, Mon Hung. I. p. 206. 

^^ Theiner, op. cit. p. 206. 

'^ Presentium vobis auctoritate in virtute obedientie districte precipiendo 
mandamus, quatenus de vita, fama et conversatione nobilis viri Nino- 
slai, bani de Bossene, sollicite inquirentes, quod super hiis inveneritis, 
nobis vestris litteris fideliter intimetis. Theiner, op. cit. pag. 205 — 206. 

'^ Kukuljević J., Jura regni Croatiae, I. pag. 67. ' 

'^ Miklošić, Mon serb. p. 32 — 34. 

6 



82 

kaznac Semijun, vojvoda Purča, Grubeša peharnik i mnogi drugi 
boljari bosanski. Ninoslav bijaše tada pravovjeran kršćanin, jer se 
je kleo „presvetom bogorodicom dievom Marijom i častnim živo- 
tvorećim krstom". 

Godinom 1250. nestaje traga Mateju Ninoslavu. Njega ide slava, 
da je uz sve nezgode i nevolje umio uz čuvati svoju banovinu, kako 
ju bješe baštinio od svojih roditelja i praroditelja. Pitanje je samo 
bilo, hoće li i nasljednikom njegovim isto poći za rukom? 



V. Bosna od zadnjih dana Matije Ninoslava 
do Stjepana Kotromanića. 

Iza hana Prijesde spade Bosna g. 1254. pod vrhovnu vlast ugarsko- 
hrvatskoga kralja Bele IV. — Bosna razdvojena, i podlozena mac- 
vansko-bosanskiin vojvodam. — Mačvansko-bosanske vojvode i voj- 
vodkinje: Agneza (1264), Bela (1271), Jelisava (1280—1282) i 
Stjepan Dragutin (1282 — 1314). — Knezovi hrvatski od plemena 

V 

Suhić gospoduju od g. 1298. jednim dielom , a od g. 1314. cielom 
Bosnom. — Ban Stjepan Kotroman i Stjepan Kotromanić. 

Druga polovina 13. stoljeća najtužnija je doba u starijoj bosan- 
skoj povjesti. Oslabljena vjerskimi ratovi, razklimana priestolnimi 
borbami rod jaka i potomaka bana Ninoslava nemogaše više odo- 
Ijevati dosljednomu nastojanju kralja ugarsko -hrvatskoga Bele i 
sina mu Stjepana, da ju podlože. I tako se zgodi, da je iza kratke 
žestoke borbe morala Bosna zajedno sa Humom priznati vrhov- 
ničtvo ugarsko-hrvatskih vladara. Izgubivši Bosna ovako svoju 
podpunu samostalnost trajaše žalostne dane , dok ju opet nepridi- 
goše bani iz glasovite porodice Kotromanića. Zgodno karakteriše 
ovu dobu vrstan poznavalac bosanske povjesti, kad piše : „U Bosni 
opaža se život u svih odnošajih javnih, dokle joj domaći vladaoci 
stoje na čelu. Ali čim ova zemlja postaje podnožje ugarske države, 
pada na nju zastor zaboravnosti i mrtvila. Tako je opet bilo poslie 
banova Kulina i Mateja Ninoslava. Tečajem druge polovice 13. 
stoljeća iztipu nam se u Bosni samo imena njezinih upravljatelja, 
koje je ugarski dvor predpostavljao ili cicloj zemlji ili -pojedinim 
dielom njezinim. Sav život, državni i crkveni u Bosni kao da je 
bio obamro pod vjetrom, koji je duvao s one strane Save."* 



* 
* * 



V 

Cim nestade bana Mateja Ninoslava sa pozorišta, počeše se mno- 
gobrojni rodjaci i potomci njegovi otimati o bansku čast. Borbu 

' Rački Fr , Bogoraili i Patareni, Rad ju'j. akad VII. pa^. 167. 



'84 

ovu podjarivala je još bolje opreka medjii patareni i pristašami 
katoličke crkve. ^ Čini se, da je u pi-vo vrieme uspjelo Prijesdi, 
rodjaku bana Ninoslava, popeti se na bansku stolicu. Prijesda bi- 
jaše već od g. 1233. zajedno sa sinom svojim odan rimskoj crkvi, 
te ga je sada za cielo kralj Bela pomagao proti ostalim takmacom. 
Bela dapače darovao je banu Prijesdi cielu župu Novaki naokolo 
gornjega Miholjca u današnjoj Slavoniji^, po svoj prilici zato, što 
je revno uzanj prianjao. Nu katolik Prijesda^ k tomu i privrženik 
kralja Bele, nemogaše dugo u Bosni banovati, i tako se obnoviše 
priestolne borbe, u koje se umieša i kralj Bela* Borbe se ove 
svršiše napokon g. 1254. tim, da je Bela koncem iste godine ne 
samo Bosnu, nego i humsku zemlju podložio vrhovnoj vlasti svojoj, 
i tako ostvario živu želju svoju i svojih predšastnika. ^ 

Podloživši Bela vrhovnoj vlasti svojoj prostranu tada banovinu 
bosansku razdvoji ju na dvie polovine. Odieli naime oblasti Usoru 
i Soli od gornje ili prave Bosne i dolnjih krajeva, te sastavi od 
njih posebnu banovinu. Ovom diobom mišljaše, da će uspjeti ter 
trajno prikovati cielu Bosnu uz svoju državu. U pravoj Bosni (sa 
dolnjimi krajevi) ostavi i nadalje domaće bane, možda potomke 
bana Kulina i Ninoslava ; u novo stvorenoj banovini Usori sa Soli 
pako namještaše većinom ugarske velikaše, koji su mu pouzdaniji 
bih od bosanske vlastele. 

Nu ni ovim nesmatraše Bela IV., da je podpuno osigurao svojoj 
vlasti posjed Bosne. Baš nešto prije bješe on na južnoj medji svoje 
države podigao još jednu novu banovinu, prozvanu kasnije po 

^ O cieloj ovoj dobi (1250 — 1322) vidi moju razpravicu: Bosna od zadnjih 
dana bana Mateja Ninoslava do Stjepana Kotromanića (štampanu u Ob- 
zoru g. 1880., br. 112 i 113.) 

' U jednoj povelji od 30. ožujka 1255. piše kralj Bela: „Et licet totum su- 
panatum de Nouak fideli nostro Prezde bano contulerimus . . . ." Tkal- 
čić, Monum. hist. episc. Zagrab. I. p. 103 — 104. 

* U pismu od 11. studenoga 1254. tuži se kralj Bela IV. papi Inocentiju 
IV., kako mu je država sa svih strana neprijatelji okružena, te nabrojiv 
susjedne narode dodaje: „Bulgarorum et Boznens'mm hereticorum aparte 
meridiei , contra quos etiam ad presens per noslrum exercltum cUmlcamur 
. . . ." Theiner, Mon. Hung. I. p. 230. 

^ God. 1254. u povelji od 22. svibnja zove se humski župan Kadoslav sam : 
„a ja župan' Eadoslav' jesm' ver'n' klet'venik' gospodinu kralju ugV- 
skomu . . . ." Mikl., Mon. serb. I. p. 44. 



/ 



85 

istoimenom gradu Macvom. Ova banovina MačVa ^ prostiraše ie 
banovini Usori i Soli na iztoku, u današnjoj sjevernoj Srbiji iz- 
medju rieka Drine, Save, Dunava i Morave, te obuhvataše ponaj- 
glavnije poricčje rieke Kolubare. Sastavljena bijaše od zemalja, 
koje su još za kralja Bele III. spale pod ugarske vladare, te je 
imala sada služiti toli za obranu Ugarske od Srbalja i Bugara, 
koli za izhodište vojnam proti južnim Slovjenom. Pošto je dakle ba- 
novina Mačva bila toli znamenita oblast, nepovjeri ju Bela nijednomiu 
velikašu, nego svojemu zetu Bastislavu, bivšemu nekoČ vojvodi 
haličkomu, a g. 1247. banu ciele Slavonije,^ Po smrti ovoga voj- 
vode i bana Rastislava (1263.) kralj Bela, prvo da obskrbi nje- 
govu udovu a svoju kćer Agnezu, a drugo da netom stečenu Bosnu 
osigura svojoj vlasti, stvori od banovine Mačve, zatim od Usore i 
Soli posebnu vojvodinu, koju povjeri Agnezi i njezinim sinovom. 
Ovoj vojvodini pribrajaše se koji put još Sriem i Braničevo. Bani 
mačvanski i usorski ostadoše i nadalje, ali se poput bana gornje 
Bosne pokoravahu odsele vojvodkinji Agnezi i njezinim nasljed- 
nikom. 

Kraljevna Agneza spominje se prvi put kao vojvodkinja bosansko- 
mačvanska g. 1264.® Uz Mačvu i Bosnu posjedovaše ona takodjer 
i mnoga imanja po Ugarskoj, koja joj htjede oteti brat njezin 
Stjepan, mladji kralj ugarski; nu posredovanjem otca joj Bele i 
pape Urbana IV. odustade Stjepan od svojega nauma. Vojvodkinju 
Agnezu, za koju se nezna, kako je dugo vladala, nasliedi u Časti 
njezinoj sin joj Bela^ pošto mu stariji brat Mihajlo bješe još god. 
1268. umro. Bela zove se vojvodom mačvansko-bosanskim prvi 

^ Ob obsegu i povjesti banovine Mačve vidi ova djela i razprave: Engel, 
Geschichte von Serwien und Bosnien, pag. 227. i 370; Mijatović Ced., 
Gjaragj Branković (Otačbina od g. 1875, svezka za februar, p. 180 — 189); 
Novaković Stojan, Srpske oblasti, p, 117 — 119. 

' Eastislav ili Eatislav imao je za ženu Agnezu (Anku ?), kćer Bele IV. 
Godine 1245. bijaše još „dux Galiciae" (Fejer, Codex dipl. IV. 1. p. 396); 
godine 1247. bijaše ban ciele Slavonije (Ratislao ilustri duce Gallicie et 
bano totius Sclavonie, Fejer, Codex diplom. IV. 1. p. 454) ; a g. 1254. do 
1255. zove se ve6 „dominus de Machou" (Fejer, Codex dipl. IV. 2. p. 
218 i 314.) 

* U listovih pape Urbana IV. od 15. i 16. srpnja 1264. zove se Agneza : 
„Ayna vidua, ducissa Gallitie, ac de Bosna et Mazo domina". Theiner, 
Mon. Hung. I. pag. 273. i 276 ; — Fejer;, Codex diplom. IV. 3. pag. 210 
i 236. 



86 

put god. 1271.,^ te ostade gospodar tih zemalja do smrti svoje pod 
konac god. 1272., kadno pogibe od ubojničke ruke Henrika Gu- 
singovca. 

Iza smrti vojvode Bele, s kojim izumre mužka loza kneza Ras- 
tislava, nije novi kralj ugarsko-hrvatski Ladislav IV. Kumanac 
sve do g. 1280. popunio vojvodske časti za Bosnu i Mačvu. U to 
vrieme od g. 1272 — 1279. iztiču se samo bani za svaku banovinu 
napose ili za sve zajedno. Ovi potonji bani po svoj prilici jesu za- 
mjenici vojvoda, te vrše sva prava njihova, samo se nezovu voj- 
vodami. 

Još prvih dana prosinca g. 1272. nalazimo za Bosnu i Mačvu 
ove bane: palatin ugarski Boland jest ban Mačve, Stjepan ban 
prave Bosne, a Henrik ban Ilsore i 8oli.^^ Isti bani ostadoše i 
sliedeće godine 1273. sve do konca ožujka^'; nu poslie ožujka 
1273. zgodi se prva promjena s toga, što je Henrik postao banom 
ciele Slavonije, a banom Usore i Soli postao je najprvo neki Jan^ 
a zatim Jernej^ dočim je u pravoj Bosni i nadalje banovao pome- 
nuti već Stjepan. U isto se vrieme zgodi promjena i u Mačvi, 
gdje je mjesto palatina Rolanda postao banom neki Ivan.^^ 

Iza 12. svibnja 1273 nespominju se više u poveljah bani poje- 
dinih banovina, nego se do konca iste godine iztiče kao ban 
mačvansko-bosanski Egidije.'^^ Po svoj prilici imao je ovaj iste 
povlasti i prava, koja do nedavno vojvode i vojvodkinje mačvansko- 

' Kad je dne 7. srpnja 1271, ugarsko-hrvatski kralj Stjepan V., naslje- 
divši otca Belu IV. još g. 1270 , sklopio mir sa češkim kraljem Otoka- 
rom n., uključi on u taj mir i svoga bratića Belu, vojvodu mačvansko- 
bosanskoga ,,Item predicte orđinationi et paci includi volumus .... 
Belam ducem de Machow et de Bosna, fratrem nostrum, Urossium regem 
Servie, et Stephanum (Dragutin) filium eius, juniorem regem Servie, ge- 
nerum nostrum, Swetizlaum imperatorem Bulgarorum . . . ". Theiner. Mon. 
Hung. I. pag. 303. — 

*® „Kol^-ndo palatino. bano de Macho, Stephano hano de Bozna, Henrico 
bano de JVozora et de So" .... Fejer, Codex dipl. V. 2 pag. 57. — 
Wenczel, Codex diplomaticus Arpad. continuatus I. p. 5 

" Fejer, Cođex dipl. V. 2. pag. 72, 75, 78, 86, 120; VI. 2 p. 398; VII. 5. 

p. 381. — Wenczel, Codex dipl. I. p. 11, 16. 
'2 Fejer, Codex dipl. V. 2. pag. 82, 85. 
'^ „Aegidio bano de Macho et de Bozna." — Fejer, Codex dipl. V. 2, pag. 

88, 94, 98, 102, 103, 106, 127, 130; — VH. 3 p. 80; — VH. 5. p. 383 ; 

— "VVenczel, Codex dipl. Arpad I. p. 16, 22. 34; — Tkalčić, Mon. hist. 

episc. zagrab. I. 169. 



87 

bosanske. Godinom 1274. nestaje Egirlijn spomena kao banu mač- 
vansko-bosanskomu , a u Bosni zavlada silan metež kao što i u 
susjednoj Ugarskoj. Tuj je naime vladao kralj Ladislav IV. Ku- 
manac, da nemože gore. Zavrgnuv svaku vjeru kršćansku zavolio 
je Kumane, ter okruživši se njimi živio je veoma razpušteiio. Za 
vladu se nije ni najmanje brinuo, već ostavi upravu državnu svojoj 
majci Jelisavi. Razpuštenost mladoga kralja, nevaljala ženska vlada, 
a k tomu jošte i rat sa češkim kraljem Otokarom II strovali 
Ugarsku u veliku biedu. Da država sasvim ncpropadne, podiže se 
godine 1279. ugarski episkopat proti kralju Ladislavu i majci mu 
Jclisavi, obtuži nevriednoga kralja na rimskom dvoru i zatraži 
pomoć. Papa pošalje na to svoga poslanika Filipa biskupa od 
Ferma u Ugarsku, koji je već 23. lipnja 1279. u Budimu prisilio 
kralja Ladislava, da se je odrekao Kumana i obećao živjeti kao 
dobar kršćanin. 

Cim se je kralj Ladislav IV. vratio na bolji put, umah obrati 
svoju pažnju na zemlje i države uz južnu medju svoje države, 
osobito na Bosnu, gdje se bješe u potonje doba na novo razširila pata- 
renska sljedba, te poplavila tija i požežku i vukovsku županiju. Da bi 
patarenstvo zatro, a ujedno padši svoj ugled podigao, povjeri god. 

1279. vrhovnu upravu Mačve i Bosne bivšemu severinskomu banu 
Uf/r inu, ^^ po svoj prilici uz iste povla'^ti i prava, što ih je godine 
1273. imao ban Egidije. Nu već sliedeće godine imenuje Ladislav 
svoju majku Jelisavu vojvodkinjom mačvansko-bosanskom. 

Kraljica Jelisava bijaše vojvodkinja mačvansko -bosanska godini 

1280. do 1282. Uz Bosnu i Mačvu upravljala je još županijami 
vukovskom i požežkom, i po svoj prilici i Sriemom. Glavna joj 
zadaća bijaše, da u prostranoj vojvodini svojoj zatre svaku klicu 
krivovjerstva i da utvrdi katoličku vjeru. Već 19. kolovoza morade 
ona svečano obećati biskupu fermanskomu Fihpu, poslaniku pape 
Nikole III., da će u podložnih si vojvodinah Mačvi i Bosni zat'rati 
krivovjersku opačinu i širiti vjeru katoličku. ^^ To isto morade 

^^ „Banus et dominus de Macho et de Bozna." — Ljubić, Opis jujs:. no- 
vaca, p. 189; Rački Fr., Bogomili i Patareni (Rad VII. p. 167, nota 1.). 

^^ „Elisaheth maior re^ina Hungarie, diicissa de Machou et de Wazna" obe- 
ćaJG legatu Filipu, da će „in ducatibus de Machou et de Wazna et in 
comitatibus de Posega et de Wolkou ceterisque comitatibus nostre iuris- 
dictioni subiectis" progoniti „hereticam pravitatem** i širiti „fidem catho- 
licam". Theiner, Mon. Hung. I. p. 348. 



88 

ovom prilikom obreći i sin njezin Ladislav. ^^ Jelisava bijaše voj- 
vodkinjom mačvansko-bosanskom još g. 1282.^'^; nu još iste godine 
učini Ladislav vojvodom tih zemalja svoga šurjaka, srbskoga raz- 
kralja Stjepana Dragutina. 

Stjepan Dragutin, sin Stjepana Uroša I., bješe još prije godine 
1271. oženio Katarinu, kćer ugarsko -hrvatskoga kralja Stjepana 
V.,^*^ a sestru Ladislava IV. Kumanca. Po smrti otčevoj vladaše 
nekoliko godina (1277 — 1282.) srbskom državom; nu god. 1282. 
prisili ga mladji brat Stjepan Uroš II. JVIilutin, te mu je morao 
ustupiti priestol svojih roditelja i praroditelja. Lišen krune uteče 
se sada svomu šurjaku, ugarsko-hrvatskomu kralju Ladislavu IV., 
koji mu dade upravljati mačvansko-bosanskom vojvodinom. Razkralj 
Stjepan Dragutin vladao je ne samo Bosnom i Mačvom, nego uza 
to i Braničevom, Beogradom i Sriemom, i to od g. 1282 — 1314.^^ 
Za duga vladanja svoga iz tiče se samo svojim radom u vjerskih 
stvarih. Premda u prvo doba pristaša iztočne crkve, ipak je pro- 
gonio bogomile u podložnoj si vojvodini. Srbski ga izvori hvale 
naročito, da je u zemlji bosanskoj ,,mnoge od heretika obratio na 
vjeru hristijansku i pokrstio ih".^*^ Revnost njegovu u proganjanju 
patarena potaknu dapače rimski dvor, te je počeo oko god. 1288. 
nastojati, nebili toli njega sama, koli brata mu Uroša II. Milutina 
predobio za rimsku crkvu. U to ime obrati se papa Nikola IV. 
na živuću još majku obih vladara, na kraljicu Jelenu, koja je već 
porieklom svojim naginjala rimskoj crkvi, te joj piša 8. kolovoza 
1288. pismo, gdje ju nuka, da sinove svoje dovede „do vjerskoga 
jedinstva". ^^ Papino je pismo imalo bar" dielomice uspjeha, jer je 
Stjepan Dragutin zbilja prigrlio rimsku vjeru. Uzradovan s toga 
papa uze pismom od 1.5. ožujka 1291. i njega sama i sve zemlje 

^^ Ladislav IV. obećaje, da će progoniti krivovjerce „et specialiter de du- 
cato nostro et djoecesi Boznensi." Tbeiner, op. cit. p. 348. 

^" „Elyzabeth, dei gracia maior regina Hungariae, ducissa totius Sclavonie, 
de Macbo et de Bozna" u jednoj povelji od g. 1282. Fejer, Cođex dipl. 
IV. 3. p. 128. 

** Vidi notu pod br. 9. 

^^ Ruvarac Ilarion, Nešto o Bosni^ dabarsioj i dabro-bosanskoj episkopiji i 
o srpskim manastirima u Bosni (Grodišnjica Nikole Cupića, II. p. 243 do 
244); — Jireček, Die Handelsstrassen, pag 35. 

^" Ruvarac Ilar., op. cit. p. 243. 

" Theiner, Mon. Hung. I. p. 359—360. 



89 

njegove u zaštitu sv. Petra. ^^ Ako je Stjepan Dragutin još kao 
sljedbenik iztočne crkve revnovao proti patarenom, to se pokaza 
još gorljiviji kao pristaša rimske crkve. Sam dapače pošalje u Rim 
barskoga nadbiskupa Marina, neka javi papi, da u Bosni njemu 
podložnoj ima mnogo krivovjeraca, i neka ga zamoli, da pošalje 
narodnomu govoru vještih ljudi u Bosnu, koji će patarene obratiti. ^^ 
Papa zadovolji molbi njegovoj 23. ožujka 1291. i naloži starješini 
Franjevaca pokrajine slavonske, da pošalje za tu svrhu u Bosnu 
dva u svem sposobna redovnika.^* 

Od mnogobrojnih bana i upravitelja budi samo bosanskih , budi 
bosansko -mačvanskih, što se u drugoj polovici 13. stoljeća napo- 
minju, nuždno je da napose iztaknemo bana prave ili gornje Bosne, 
po imenu Stjepana ^ koji se prvi put spominje g. 1272. uz usor- 
skoga bana Henrika i mačvanskoga bana Rolanda. Jest to ban 
Stjepan Kotroman^ osnovatelj slavne vladalačke porodice Kotro- 
manića, koja je kasnije pol drugo stoljeće i više davala bosanskoj 
državi bane i kraljeve. porieklu i vladanju ovoga bana naga- 
djalo se je dosele veoma mnogo. Glede poriekla njegova piše se 
obično, da je bio njemački vitez, kojega da je nametnuo Bosni 
kralj Bela, svladavši odpor naroda bosanskoga iza bana Mateja 
Ninoslava. ^^ tom medjutim spomenici šute, već samo kažu, da 
je bio u rodu sa grofovi Ortenburžkimi u Koruškoj. ^^ Mnogi pisci 

2^ Theiner, op. cit. p. 375. 

^^ Sane cum tu duxeris supplicandum, quod cum in partibus Bosne 

tue ditioni subiectis sint quam plurimi heretica pravitate infecti .... 
Theiner, op. cit. pag. 377. 

'^ Theiner, op. cit. pag. 378. 

^^ Schimek, Politische Geschichte des Konigreichs Bosnien, p. 59; — En- 
gel, Geschichte von Serwien und Bosnien, p. 226. 

^® Njegov sin Stjepan Kotromanić bijaše „quarto gradu consanguinitatis" 
u rodu kćeri grofa Meinharda I. Orfcenburžkoga. Theiner. Mon. Slav. 
merid. I, 135. — Samo ime Kotroman nalazimo u spomenicih hrvatskih 
i srbskih. God. 1163. navodi se u jednoj povelji kralja ugarsko-hrvat- 
skoga Stjepana III. neki Kotroman medju svjedoci: „in presentia comi- 
tum : Martini spalatensis, et Gregorii Sclouinie filii , et Cotromani" . . . 
(Kukuljević, Codex dipl. II. 66); ~ u povelji kneza Lazara od g. 1381. 
spominje se kamen' Kotromanov' kao medja selu Dubici (Miklošić, Mon. 
serb. p. 198). — U brodskom okružju (u Slavoniji) vide se i danas još 
blizu Save izmedju sela Babine grede i Kruševice razvaline grada Ko- 
atromana (Kotromana), koji da je po narodnom pričanju sagradio neki 
bosanski vitez Kostromanović. Arkiv za poviest. jugoslav. V. p. 205. 



90 

hoće nadalje, da je Stjepan Kotroman vladao Bosnom već g.^ 1268., 
i navode povelju, koju da je izdao knezu Radivoju Grguriću i sinu 
mu Ohmučini , pošto mu „državu obraniše i u gospodstvu ga ute- 
meljiše";^^ nu ova je povelja očita patvorina kasnije dobe. 

Prvi sjegurni spomen nalazimo banu Stjepanu Kotromanu tek 
koncem g. 1272. U to vrieme upravlja on gornjom Bosnom i dol- 
njimi krajevi pod vrhovničtvom ugarsko-hrvatskih vladara. Kasnije 
g. 1280 — 1282 bijaše ovisan o kraljici i vojvodkinji mačvansko- 
bosanskoj Jellsavi, a zatim mu postade neposrednim gospodarom 
srbski razkralj Stjepan Dragutin. On bijaše prema Dragutinu u 
istom odnošajn, kakono bani hrvatski prema hrvatskim voj vodam. 
Taj odnošaj postade osobito nježan, kada je Stjepan Kotroman 
uzeo za ženu Jelisavu, kćer Stjepana Dragutina, koja mu kasnije 
rodi tri sina: Stjepana, Inosava i Vladislava.^^ Poput svoga tasta 
iztaknu se Stjepan Kotroman kao gorljiv protivnik patarena, te 
mu zato i papa Nikola IV. g. 1290. preporuča u zaštitu svoga 
poslanika Ben venuta. ^ ^ 

Za burnih priestolnih borba, s kojih su Ugarska i Hrvatska 
poslie nasilne smrti Ladislava IV. Kumanca (1290) krvarile, podiže 
se silno vlast hrvatskoga bana Pavla Siibića i njegove braće. Toli 
Karlo Martel i sin mu kasnije Karlo Robert s jedne strane, koli 
opet Andrija III. s druge strane otimahu se za pomoć njegovu. 
Već 19. kolovoza 1292. potvrdi kralj sicilski Karlo II. darovnicu 
svoga sina Karla Martela, kojom je ovaj banu Pavlu Subiću 
za vjerne službe njegove poklonio hrvatsku župu Pset uz medju 
bosansku. ^^ Umah slieleće godine 1293. podieli kralj Andrija III. 
Pavlu Subiću banovinu primorsku , nebi li ga ovim učinio svojim 
privrženikom. Nu ban Pavao ostade vjeran Karlu Martclu , a iza 

'^' Ova patvorena povelja štampana je ćirilicom u španjolskoj knjizi: Pri- 
vilegios conceđidos por los senores reyes, y emperadores del reyno de 
Ungria, Bosna, Servia, Croacia, Dalmacia y Macedonia a los condes de 
Tuhogl de la easa y linaje Ohmuchieuich Gargurich, Neapoli 1653. 

^^ ^I t'i (Dragutin kralj) rodi s'kyra Katalenoju B. s'ina: Vladislava kralja 
i Urošica i Jelisav'tu .... Jelisav'ta že rodi F. s'in'i: Stefana, bana 
bos'n'skoga, Inosava, Vladislava" Izvodi iz ljetopisa srbskih u djelu P. 
J. Safafika: Pamatky dfevniho pismenictvi Jihoslovanuv, p. 69 — 70. 

'-'^ „X(.bilibus viriš Stephano et Brisde banis Bosne". Theiner, Mon. Hung. 
I. p, 364 —5. — Brizda = Prezda == Priosda = Prijes'da. bio je možda 
ban Usori i Soli. 

^^ Arkiv za poviest jugo.sl. VII. p. 19. 



91 

smrti njegove sinu mu Karlu Robertu, te se milošću ovih vladara 
osili tako, da mu nije bilo premca u svoj Hrvatskoj i Dalmaciji. 
Oko g. 1298. uspije mu dapače te postade gospodar i susjednoj 
Bosni. U jednoj povelji od 7. travnja 1299. zove se Pavao prvi 
put „ban Hrvatske i Dalmacije, i gospodar Bosni/' ^^ 

Kako je Pavao Šubić zavladao Bosnom, da li silom ili milom, 
nije poznato; nu vjerojatno jest, da je svladavši bana Stjepana 
Kotromana gornju Bosnu i dolnje kraje oteo vrhovnoj vlasti raz- 
kralja Stjepana Dragutina. Cim je ban Pavao zavladao Bosni, 
javlja se u dolnjlh krajih bosanskih knez Hrvntin ^ djed glasovi- 
toga kasnije vojvode i hercega Hrvoje Vukčića. Knez Hrvatin bi- 
jaše rodjak banu Pavlu Subiću, te pristajaše zajedno sa porodicom 
Šubića uz Anžuviuce, radeć svom silom za sina i unuka napulj- 
skoga kralja Karla II. Zahvalni Karlo II. potvrdi zato 14. srpnja 
1299. knezu Hrvatinu i njegovu rodu dolnje kraje bosanske za sva 
vremena. ^^ 

V 

Pavao Subić zavladavši gornjom Bosnom (i dolnjimi krajevi) ne- 
zadrži je za se. Nazivaše se doduše i nadalje sve do smrti svoje 
gospodarom Bosne ;^^ nu pošto nedospievaše kraj ogromnih posala 
da sam upravlja Bosnom, predade ju sinu si prvorodjencu Mladenu, 
kojemu takodjer podieli naslov bana bosanskoga. 

Mladen Subić banova^e Bosni do dvadeset godina (1302—1322.).^* 
Već 11. lipnja 1302. izdade gradjanom spljetskim povelju, kojom 

^* „Paulus banus Croatie, Dalmatie, et dominua Bosne". Ljubić, Monum. 
Slav, merid. I. p. 190 

'^ Karlo II., kralj napuljski, daje poveljom od 14. srpnja 1299. na znanje: 
„Sane attendentes fidei puritatem, nec non grata, utilia et accepta ser- 
vicia, qnae Hrivatinua comes nec non filii et fratres eius, consanguinei 
ot cognati virorum nobijium Pauli, bani Croatorum nec non Grregorii et 
Mladini, frabrum, comitum civitatum Dalmacie, dilecti fideles nostri , no- 
bis in prosecutione cause nostre de regno Ungarie prestiterunt hactenus, 
praestant ad praesens, et prestare poterint in futurum, partes inferiores 
terrae Bozinensis, quas ipsi tenent et possident, dictis Hrivatino, filiis et 
fratribus eius confirmamus". Rad jug. akađ. XVIII. pag. 222 

^^ „Paulus banus Croatorum et đominus Bosnae" u povelji od g. 1307. (Ku- 
kuljević, Jura regni Croatiae I. p. 491) ; — „Paulus banus Chroatorum 
et dominus Bosne" n pismu od g 1311. (Ljubić, Mon SI. m. I. 139). 

" God. 1311. piše Pavao Subić Mletčanom: „meum primogenituno- banum 
Maladimim banum Bosnemium misi cum potentia . . . ." (Ljubić. Mon. 
SI. m. I. 139); a g. 1320. zove se sam Mladen „Croatorum et Bosine ba- 
nus" (Ljubić, op. cit. I. 305.) 



92 

im dozvoli trgovati „po svem vladanju svojem u Hi*vatskoj i Bosni", 
a uza to naloži svim županom, upraviteljem, Častnikom i stražarom 
cestS, u Hrvatskoj i Bosni, da nečine nikakova zla ni neprilika tr- 
govcem spljetskim.^^ Godine 1312. umre Pavao Subić, a ]\lladen, 
bosanski ban, nasliedi sada i ogromnu vlast otčevu u Hrvatskoj i 
Dalmaciji. U to vrieme naravna se takodjer sa nekadanjim banom 
bosanskim Stjepanom Kotromanom, dapače stupi s njim u rodbin- 
stvo,^^ te postade iza smrti njegove^' skrbnikom nedoraslim si- 
novom njegovim: Stjepanu, Inosavu i Vladislavu. Godine 1314. 
osili se Mladen Subić još većma; zauze naime iza smrti Stjepana 
Dragutina banovinu Usoru i Soli, te se tada prozove ba7i Hrvatd 
i ciele Bosne.^^ 

Godine 1314. bijaše Mladen Subić na vrhuncu svoje moći i slave. 
Vlast mu je sizala od Save do Neretve i od Drine do jadranskoga 
mora. Nemogući sam toli prostranim vladanjem upravljati, povjeri 
Bosnu svomu štićeniku, mladjahnomu Stjepanu Kotromaniću, naj- 
starijemu sinu Kotromanovu, kojim ravnaše majka mu Jelisava.^^ 
Nu ipak zadrži i za se naslov bana bosanskoga, a uza to i vr- 
hovničtvo nad Bosnom, pomažuć mladoga Stjepana svakom zgodom. 
Oko god. 1319. smieraše se mladi Stjepan Kotromanić oženiti, 
te si odabra za vjerenicu kćer Meinharda I. grofa Ortenburžkoga 

^^ U dotičnoj povelji čitamo : „Nos Mladinus, Banus Boznensis .... sig- 
nificamus .... quod omnes mercatores Spalatenses, per universum do- 

minium uostrum Chroatiae et Boznae emere, vendere valeant et 

possint et quia sigillum nostrum banale nondum erat paratum, 

praesentes antiquo sigillo fecimus sigiilari." Kukuljević, Jura I. p. 490. 

^^ Kad se je kasnije oko g. 1338. vjenčao Vladislav, sin Stjepana Kotro- 
mana a brat tadanjega bana Stjepana Kotromanića, sa Jelenom, kćerju 
Jurja Subića, biedili su Trogirani svoga biskupa : „che pure il Vescovo 
era stato in persona a Chlissa per sposar Elena figliola del Conte Gior- 
gio con Vladislavo fratello del predetto Bano di Bosna, cK era congiunta 
in terzo, e quarto građo, senza dispensa Apostolica." Lučio Giovanni, Me- 
morie di Trau, pag. 234. 

^^ G-od. 1319. piše papa njegovu sinu Stjepanu „nato quondam Siephani 
bani Bossnensis." Theiner, Mon. Slav. m. I. p. 135. Po Eastiću umro je 
Stjepan Kotroman upravo g. 1313, 

•^* „Maladinus secundus (Mladen II.) Chroatorum et totius Bosne hanus" u 
povelji od 28 ožujka 1314. — Ljubić, Mon. SI. m. I. p. 274. 

^^ „Dne 6. travnja 1314 odluči malo vieće dubrovačko: quod per commune 
inveniantur domus pro stacione bani" . . . (Monumenta Ragusina I. p. 41). 
Sigurno je tada Dubrovnik očekivao novoga bana bosanskoga. 



93 

u Koruškoj. Nu ta djevojka bijaše mu u rodu, te je trebalo za že- 
nitbu papine dozvole. U to ime obrati se sam ban Mladen na 
rimski dvor, gdje su Subići bili još od priestolnili borba liepo gle- 
dani, te razloži papi, kolika bi korist bila od toga braka, jer da 
će uz moćne grofove od Ortenburga Stjepan Kotromanić laglje i 
uspješnije revnovati proti krivovjercem patarenskim, koje je medju- 
tim i dosele gorljivo progonio Upravo na tu molbu bana Mladena 
dozvoli papa Ivan XXII pismom od 18. srpnja 1319., da Stjepan 
oženi svoju rodjakinju.^^ Mladen Subić brinuo se je i za vjeru 
kršćansku u Bosni. Isti papa Ivan XXIL piša mu 18. srpnja 1319. 
pismo, u kojem mu razloži tužno stanje katoličke crkve u Bosni, 
te ga napokon pozove, da podigne svoju desnicu na iztriebljenje 
krive vjere a uvedenje prave vjere, jer da će samo tada pobie- 
diti svoje protivnike ^ ako sa gospodnjega polja odtjera neprijatelje 
krsta.*^ 

Mladen Subić imaše zaista velik broj neprijatelja i protivnika. 
Ogromna bo moć njegova bijaše zazorna ne samo mnogim veli- 
kašem hrvatskim i bosanskim, nego i samomu kralju Karlu Ro- 
bertu. Od protivnika njegovih iztaknu se osobito rodjeni brat njegov 
Pavao, zatim krbavski knezovi Kurjakovići, knezovi Mihovilići iz 
Livna i drugi. Ovim se pridruži napokon i Stjepan Kotromanić, ban 
bosanski, sa svojom braćom i mnogimi boljari.*^ Svi ovi protivnici 

^^ Papa piše Stjepanu ovako: „Peticio siquidem dilecti filii Mladini bani 
nobis exliibita continebat, quod tu fervore fidei et devotionis accensus 
ad exterminium pravitatis heretice, c[ue in Bosnensi patria a multo iam 

tempore dampnabiliter pululavit, aspiras, et desideras dilecte 

in Christo filie Nobili mulieri .... nate Nobilis Menhardi Comitis de 
Orthenborch, cuius potenciam et suorum utpote magnatum partium pre- 
dictarum ad hoc tibi asseris plurimuni oportunam, matrimonialiter copu- 
lari. Verum quia dicta nobilis est tibi quartu gradu consanguinitatis 
coniuncta " Theiner, Mon. SI. merid. I. p. 135. 

^* Papa opisuje „Maladino Chroatorura et Bosne Comiti, alias dicto Bano" 
stanje kat. crkve u Bosni ovako: „Sepe namc[ue non absque gravi tur- 
bacione mentis relatione fide digna percepimus, quod terra Bosnensis 
eiusque patria herebicorum ob rectorum negligentiam longo tempore ibi- 
dem degentium tanta sit infidelitatis labe polluta, quod ibi desolentur 
ecclesie, clericalis ordo sit extirpatus radicitus .... Theiner, Monum. 
Hung. I. 463. — Sravni još p. 395, 403, 456, 458. 

*^ Protivnici Mladenovi bijahu : „filii Curiacii , Jilii Stephanich de Bosna, 
filii Mihovilovich de C] i vuna .... Michae Madii historia, cap. 17 (Lu- 
ci us, de regno Dalm. p. 377). 



94 



.avieriše se, da će Mladena smaknuti; nu pošto im to nepod,e za 
•Zm podigoše g. 1322. veliku vojsku, složiše se sa knezovi Ba- 
boaS'te 4ei-aše Mladena sve do Bliske. Mladen - nadje u ve- 
Ukoi nevolji. Pošalje zato braU si Juija pred kralja Roberta, da 
ga mol - PO-oć a sam skupi Poljičane i Vlahe, da odohsvo,im 
protivnikom Nu u to navali na nj slavonski ban Ivan Babonic, 
te mu kod Bliske čete razprši. Sam Mladen umakne najprije u Po- 
iCa zatim se zatvori u svoj tvrdi grad Klis, č^kajuc tuj pet- 
Lst dana na. dolazak kralja Karla Roberta u Hrvatsku Istom 
kad se je brat .njegov Juraj vratio i javio mu, da se je Kai-lo Ro- 
bJrto kod KAiiia utaborio, podje Mladen s obihiimi darovi pred 
kralja. Nadaše se, da će mu kralj, sjećajuć se vehkih ''istoga otce- 
vih biti mdostiv i sklon. Nu Karlo nije znao zahvalnosti, ta jedva 
bješe dočekao, da mu je slučaj predao u ruke najmocmjegaknoza 
hrvatskoga. Dočeka ga doduše Ijubezno, ali ga -P-\^-« - 
slobodu, već ga zarobljena povede najprije u Zagreb, a odavle u 
Ugarsku, odakle se nikada v,še nepovrati. Banom hrvatskim po- 
stade dosadanji ban slavonski Ivan Babonić; a u Bosm ostode i 
nadalje Stjepan Kotromanić, oslobodjen svoga st.tmka i gospo- 
dara Mladeua- 



VI. Humska zemlja do 14. stoljeća. 

Humska kneževina u prvoj četvrti 10. stoljeća pod knezom Mihajlom 
Viševlćem. — U polovici 10, stoljeća spade pod srhsJcega kneza Ce- 
slava^ a g. 1019. pod hyzantsko carstvo. — Humska zemlja sjedi- 
njena s dukljanskom (crveno-hrvatskom) kraljevinom (1050 do oko 
1150). — Stjepan Nemanja otimlje se za Hum. — Humski kne- 
zovi pod konac 12. i u prvoj polovici 13. stoljeća: Miroslav (1180^ 
1190), Petar (1224), Tolen (f 1239), Andrija (1244, 1249), župan 
Radoslav (1254). — Sudbina Huma u drugoj polovici 13. stoljeća. 

Hum ili Zahumlje jest matica zemlja oblasti, koja se je počam 
od g. 1448. počela nazivati „hercegova zemlja" ili „Hercegovina." 

Prvi poznati vladar humske zemlje jest Mihajlo Višević (912 do 
926), suvremenik hrvatskomu kralju Tomislavu i bugarskomu caru 
Simeonu. Grčki car Konstantin kaže zanj, da je bio sin kneza 
Viševića, koji je na početku desetoga stoljeća, kada se o pravoj 
ili gornjoj Bosni ništa nejavlja, bio gospodar i vladar Zahumja, te 
stolovao u starodrevnom gradu Blagaju.^ Mihajlo Višević izvodio 
je svoje porieklo od nekrštenih još tada Slovjena (Srba) na sje- 
veru oko rieke Visle, a bio je vele ugledan vladar, tako da ga sam 
car Konstantin časti naslovom ;, prokonzula i patricija."^ 

Mihajlo Višević živio je u vrlo dobru sporazumku sa bugarskim 
carem Simeonom, koji je baš tada vodio krvav rat sa bjzantskim 
carstvom. Uz cara bjzantskoga Lava pristajahu srbski veliki župani 
i mletački duždi , dočim je Mihajlo bio drug i saveznik cara bu- 
garskoga. Kada je g. 912. mletački dužd Ursus Particiacus poslao 
svoga sina Petra u Carigrad caru Lavu na poklon, pa kada se je 
isti Petar obilno nadaren i počašćen naslovom „protospatharius" 

* De administrando imperio, cap. 33. pag. IBO. 

^ „Tou avO-uTtraTotj jcocl TraToi/tiou '^iyjri]k toG uloO toO Bou'jspou*^'/] " . 
De adm. imp. cap. 33. p. 160. 



96 

vraćao domu i htjeo preći medje hrvatske, to ga Mihajlo preva- 
rom zarobi i u sužanjstvo caru Simeonu pošalje, po svoj prihei 
zato, što je Petar u Carigradu proti Simeonu štogod snovao.^ Isto 
tako' pokaza se Mihajlo Višević prijatelj caru Simeomi g 917. Kada 
je naime ove godine biesnio ljut rat medju bugarskim i byzantskim 
carstvom, dodje byzantski prefekt u Draču, po imenu Lav Rab- 
duchos u kneževinu Neretvu (medju Cetinom i Neretvom), koja je 
tada bila u vlasti srbskoga velikoga župana Petra, te se tuj sa- . 
stane s istim Petrom radi nekoga posla na dogovor. Dočuv to Mi- 
hajlo Višević poruči umah caru Simeonu, da je bjzantski car pod- 
mitio srbskoga župana darovi, da bi zajedno s magjarskimi četami 
provaho u Bugarsku.* 

Odnošaji kneza Mihajla Viševića prema hrvatskomu kralju To- 
mislavu nisu posve jasni. Kada se je g. 925. sastao glasoviti cr- 
kveni sabor u Spljetu, gdje bi medju inim i slovjensko bogoslužje 
zabranjeno, to je o sazovu toga sabora uz kralja Tomislava radio 
i knez Mihajlo.^ Po tom bi se moglo slutiti, prvo da je Mihajlo 
bio pristaša rimske crkve, a drugo daje tada priznavao ako ne vr- 
hovnu vlast, a to barem prvenstvo kralja Tomislava. Osobito prvo 
može se potvrditi pismom pape Ivana X., kojim preporuči i Tomi- 
slavu i Mhajlu svoje poslanike.^ 

Već ovo nekohko podataka pokazuje, da je knez Mihajlo Višević 
bio znamenit vladar u prvoj četvrti desetoga stoljeća. Papa ga na- 
zivaše „preuzvišenim vojvodom Humljana", a car Konstantin dru- 
gimi častnimi naslovi. Od gradova u njegovoj državi izticaše se 

3 Qm (Petrus) dum Chroatorum fines rediens transire vellet, a Michaele 
Sdavorum duce fraude deceptus, omnibusque bonis privatus, atque Vul- 
garico regi, Simeoni nomine, exilii pena transmissas est. Johannis Chro- 
nicon Venetum, Pertz, Monumenta Germaniae, SS. VII. p. 22—23. 

* Zr.TiOTu-r.'Ta; ^i T.p6; touto Mr/a'U 6 ap^^v tcov Za.'/T.ou- 
acov hHvuaz Xu.x£cov T(7> BouXYa.pcov %ovti oti o ^aa^su; 1 0[;.at 
cov Ss'^iK^uTat ^la ^a)pwv tov ap^ovTa OaTpov Trpo; to auvsTrapsiv 
Tou; foupy.ou; >tal iizzk^ziv y.XTOL BouXyapža?. Const. porphyr. de adm. 
imp. cap. 32. p. 156 — 157, 
^ Uvod u spise dotičnoga sabora glasi: Tempore Johannis papae sanctis- 
simi, consulatu peragente in provincia Chroatorum et Dalmatiarum fini- 
bus Tamislao rege et Michaele in suis finihus praesidente duce .... et 
Michael cum suis proceribus .... Eacki, Documenta hist. chroaticae, 

p. 187—188. . . m 

6 Pismo ovo počima : Johannes episcopus servus servorum dei „dilecto filio Ta- 
mislao et Michaeli excellentissimo duci Chulmoinim" . Eački, op. cit. p. 189. 



97 

uz Blagaj već 927. važni primorski grad Ston, gdje no je tada 
bilo sielo kršćanske biskupije, kao što na jugu u Dubrovniku i 
Kotoru.' U Mihajla Više vica mora da je bila i jaka sila pomorska, 
pošto se javlja, da je svojom mornaricom dne 10. srpnja 926. za- 
uzeo grad Sipont u južnoj Italiji, nedaleko današnje Manfredonije.^ 
Znamenito je, što Ijetopisci javljajući tu viest zovu Mihajla kraljem. 
Vriedno je iztaknuti jošter, da je država Mihajlova medjašila sa 
gradom Dubrovnikom. Kotar ove gradske obćine bijaše tada tako 
uzahan, da su isti vinogradi dubrovačkih gradjana ležali u humskoj 
zemlji. Za te vinograde plaćahu Dubrovčani već Mihajlovim rodi- 
teljem, a sada i njemu samomu godišnji danak od 36 dukata; Taj 
se danak zvaše kasnije mogoriš (lat. margarisium, magarisium). 

Iza Mihajla Viševića nema kroz mnogo vremena spomena samo- 
stalnim knezovom humskim. Vjerojatno je, da je posHe g. 931. 
srbski knez Česlav , vrativši se iz bugarskoga robstva i obnovivši 
srbsku državu sjedinio s njom i humsku zemlju. Grčki car Kon- 
stantin ubraja g. 949. Hum zajedno sa Dukljom i Travunjom u 
srbske zemlje; po čem je lahko suditi, da su u istinu ove kne- 
ževine sastavljale federativnu državu kneza Česlava. 

Poslie smrti kneza Ćeslava (960.) oslobodi se doduše humska 
zemlja zajedno s Bosnom vrhovne vlasti srbske; nu dočim je Bosna 
domala priznala vlast hrvatskoga kralja Krešimira, humska je 
zemlja skoro u isto vrieme spala pod dukljansku kraljevinu (crvenu 
Hrvatsku), koja je sastojala od četiri oblasti: Duklje (Zete), Tra- 
vunje, Podgorja i Huma. Ovoj je državi pod konac 10. stoljeća 
vladao kralj Vladimir, dočim je humskom zemljom na ime nje 
govo upravljao stric mu Dragomir. Nu već oko god. 996. mo 
rade kralj Vladimir zajedno sa stricem svojim priznati vrhovnu 
vlast silnoga bugarskoga cara Samuela. Kad je kasnije Samuelov 
nasljednik Ivan Vladislav izdajničkim načinom pogubio kralja Vla- 
dimira (22. svibnja 1015.), spade dukljanska kraljevina, a s njom 
i humska kneževina pod Bugare. Nu već tri godine zatim obori 
bjzantski car Vasilije II. Bugarobijac bugarsku državu, a sliedeće 

' U spisih sabora spljetskoga od g 927. spominje se „stagnensis, ragusitana 
et chataritana ecclesia". Rački, Doc, p. 195. 

* Hoc anno (926.) comprehendit Michael rex Sclavorum civitatem Sipontum 
mense Julio die sancfce Felicitatis, secunda feria, indictione XV. Lupi 
protospatharii chronicon ; Pertz, Mou. Gerrn. SS. V. 54. 

7 



98 

godine 1019. osvoji i Duklju zajedno sa humskom zemljom i 
Bosnom.^ 

Humska zemlja ostade u byzantskoj vlasti od g. 1019. do 1050. 
U to vrieme upravljahu njom ili bjzantski namjestnici ili domaći 
knezovi pod vrhovničtvom bjzantskim. Od tih se napose iztiče 
knez Ljutovid kao revan pristaša bjzantskoga cara proti dukljan- 
skomu knezu Stjepanu Vojslavu ili Dobroslavu (1034 — 1050.), koji 
bješe u to vrieme ustao na noge, da oslobodi svoju domovinu by- 
zantskoga sužanjstva. Godine 1040. podiže dapače Ljutovid vojsku 
na Stjepana Voj slava, ali bi u bitci smrtno ranjen i jedva živ na 
svom konju uteče. ^^ Od toga kneza ima i jedna nešto sumnjiva 
povelja, kojom da je on kao knez humske zemlje samostanu sv. 
Benedikta na otoku Lokrumu poklonio crkvu sv. Pankracija u 
Babinom polju na otoku dlijetu. ^^ Poslie smrti Stjepana Vojslava 
(oko g. 1050.) njegov sin Radoslav I. navali na Hum, te ga otme 
bizantskoj vlasti. ^^ Odsele ostade humska zemlja sve do polovine 
12. stoljeća sjedinjena sa dukljanskom kraljevinom, te njom vla- 
dahu kraljevi Mihajlo (1078.),' Bodin (1081—1100.), Juraj (1115.) i 
drugi. Kralj Bodin podieli g. 1100. samostanu sv. Benedikta na 
otoku Lokrumu selo sv. Martina u dolini Sumetskoj kod Dubrov- 
nika; ^^ a to isto potvrdi g. 1115. i sin njegov Juraj. ^* 

' RaČki Fr., Borba južnih Slovena za državnu neovisnost u XI. vieku (Rad 
jugosl. akad. XXIV. p. 84—85; 115, 134, 136, 149.) 

^^ „Luttovid principi regionis Chelnani" ; — „Luttovid autem princeps, 
c[uia vir bellicosus erat, et strenuus in armis minime timuit" . . . Pres- 
byteri Diocleatis regnum Slavorum (Lucius, de regno Dalm. pag. 297. 
299), gdje ima takodjer potanki opis Ljutovidova vojevanja. 

'^ U ovoj se povelji čita: „Sigillum Lotauitti protospatarii, epithochrusso, 
tricljno, ypati et stratigo Seruie et Zahulmie." Kukuljević, Codex dipl. 
I. pag. 105. Dai'ovnicu Ljutovidovu da je kasnije potvrdio „Chranco cum 
omnibus suis iupanis Zacholmie" (Kuk. Cod. dipl I. p. 109); — zatim 
„episcopus G-abriel Zachulmie, una cum iudice Miroslauo, et bano Rati- 
miro, et Strasimir, et procurator Crajmir una cum omnibus Zachulmie 
nobilibus" (Kukuljević, op. cit. p. 109). 

^^ Postea (Radoslavus) intravit in regionem Chelmani, et obtinuit eam. 
Presbjt. Diocl. regnum Slav. (Lucius, de regno Dalm. p. 299). Imade od- 
lomak povelje, koji glasi: Ego Radoslauus rex . . . cum uxore mea Ju- 
lia et filio Branislauo, volo (juod construatur monasterium in Baleni, et 
detur monachis sancti Benedicti de. Lacroma. Kukulj. Codex dipl. I. 118. 

*2 Kukuljević, Codex dipl. I. 188. 

^* Kukuljević, Codex dipl. II p. 19. 



Već pod konac 11. stoljeća nastojaše srbski ili raški veliki župan 
Vukan, da osvoji dukljansku kraljevinu. I njegov nasljednik Bela 
Uroš radio je na tom svimi silami. Uslied postojana nastojanja 
srbskih velikih župana bude dukljanskim kralj enl tako tiesno, da 
je napokon kralj Radoslav II pošao negdje poslie g. 1143. u Ca- 
rigrad tadanjemu silnomu caru Emanuelu, ter mu se poklonio i 
podao svoju državu u njegovu zaštitu. ^^ Nu to je slabo prudilo, 
jer već oko god. 1150. uspije mladjemu bratu tadanjega srbskoga 
župana, Desi ili Stjepanu Nemanji kralja Radoslava protjerati i 
njegovom državom zavladati.^® Kasnije ote doduše car Emanuel 
Stjepanu Nemanji ugrabljenu kraljevinu,'^ ali ju poslie g. 1168. 
Stjepan Nemanja na novo osvoji i svojoj državi pridruži.^® Knezom 
humske zemlje učini sada slavodobitni Stjepan Nemanja svoga 
brata Miroslava. 

Knez humski Miroslav, šurjak bosanskoga bana Kulina, spominje 
se prvi put g. 1180. U to vrieme bijaše u ljutoj zavadi sa spljet- 
skim nadbiskupom Rajnerijem. Pristajuć po svoj prilici ili uz iz- 
točnu crkvu ili uz patarene proganjaše u svojoj zemlji katoličku 
crkvu, nepuštaše Rajneriju kao metropoliti, da namješta biskupa 
u njegovoj zemlji (u Stonu), napokon porobi samoga Rajnerija, 
otevši mu neku svotu novaca. Rajnerije se na to potuži papi; ovaj 
na to pošalje g. 1180. svoga poslanika Teobalda do Miroslava, a 
i samomu Miroslavu napisa pismo puno opomena. Nu Teobaldo 
nebijaše sretne ruke ; Miroslav ga nehtjede ni primiti, a kamo da se 

^^ Post haec Eađosclavus knesius perrexit ad iinperatorem Hemanuelem, et 
benigne ab eo susceptus est, deditque ei totam terram dominandam, eam- 
que regendam, sicut tenuit pater eius . . . Presb. Diocl. regnum Slav. 
(Lucius, de regno Dalm, p. 302). 

^*' Post haec surrexerunt quidam maligni . . . et adduxerunt Dessam filium 
Urossi, et dederunt ei Zentam et Tribuniam . . . Presb. Diocl. (Lucius, 
p. 302). — Ima jedna povelja od g. 1151., kojom „Dessa clei gratia Dio- 
clie, Stobolie, Zacholmie dux" podieli otok Mljet samostanu sv. Marije 
od Pulsane na brdu Garganskom u Pulji. Svjedoci toj darovnici jesu: 
„iupanus.Gerdessa, Desimir, setnicus Rastessa, iupanus Grubessa, Petrus 
comes Kaguseorum ..." (Kukuljević, Cod. dipl. II. p. 45 — 46). 

^' „Imperante piissimo et semper triumphatore Hemanuhele, duce existente 
Dalmacie atque Dioclie kyr Izanacio" u jednoj povelji, izdanoj 20. svibnja 
1166. u gradu Kotoru (Kuk. Cod. dipl. II. 73). 

^® Godine 1168. vojuje Emanuel sa Stjepanom Nemanjom, koji hoće da 
osvoji Xop[iiaTtav x.al tcov KaTTapcov t'^v /tuptOTTiTa. Nicetas Choniatcg 
(Bonsko izdanje) p. 206. 



je obazirao na papine opomene. S toga bi Teobaldo prisiljen, da 
,^a kazni crkvenim prokletstvom. Nu ni prokletstvo crkveno nije 
Miroslava preplašilo. Sada pokuša papa Aleksandar III. još jednom 
.svoju sreću. Pismom od 7. srpnja 1181. spotiče mu, što je crkvi 
katoličkoj., zla., počinio, te ga s dobra nastoji odvratiti od nepokor- 
nosti.^^ Papa se je medjutim sam slabo nadao povoljnu uspjehu, 
jer se je u isti čas obratio na ugarsko-hrvatskoga kralja Belu III. 
molfeći ga, da sklone Miroslava, da crkvi spljetskoj povrati ugrab- 
ljeno blago i da dozvoli rediti biskupe u mjestili svoje kneževine, 
gdje su od prije bile stolne crkve. Ako Miroslav nebi htjeo toga 
s dobra učiniti, neka ga kraljevskom vlasti na to prisili. ^^ 

Kako se je zazpra kneza Miroslava s papom svršila i da li je 
kralj Bela III. zbilja posredovao, nije poznato; samo je izvjestno, 
da g. 1199. nije Miroslava više bilo na životu, pošto se tada spo- 
minje već kao pokojni. Čini se medjutim, da papa Aleksandar III 
nije ništa opravio, već da je Miroslav ostao sve do smrti svoje 
neovisan o kralju Beli III. To svjedoče dva spomenika. Prvi je 
od 27. rujna 1186. i sadržaje ugovor velikoga župana Stjepana 
Nemanje i braće mu Sracimira i Miroslava sa gradom Dubrov- 
nikom.^^ Nemanjići sklapaju mir i prijateljstvo sa Dubrovnikom 
i naredjuju, da Dubrovčani slobodno dolaze na trg u humsko mjesto 
Driva, a Humljani da mogu u Dubrovniku kupovati što ih volja. 
Na ovoj latinskoj izpravi podpisan je knez Miroslav ćirilskimi pis- 
meni. Drugi je spomenik od 17. lipnja 1190., a sadržaje ugovor 
samoga Miroslava sa Dubrovnikom ^^ Knez Miroslav bješe u Du- 
brovnik poslao župane Mavra i Srgja, a ovi sklopiše s Dubrovčani 
ugovor, da bude Miroslavu s^azda slobodno dolaziti u Dubrovnik 
bez ikoje štete i pogibelji svoje, i da će ga Dubrovčani odvesti 
na njegov trošak, kamo god bi mu se samo prohtjelo. Iz ovoga 
ugovora moglo bi se poslutiti, da je Miroslavu bilo tada nešto tiesno 
i da je kanio ostaviti svoju zemlju. 

Godine 1198. postade vojvodom u Hrvatskoj i Dalmaciji Andrija^ 
brat kralja Emerika, a sin Bele III. Već 31. ožujka iste godine 
zove se Andrija u jednoj povelji u Zadru izdanoj „vojevoda ciele 



19 



Kukuljević, Codex dipl. II. 121. 
"^^ Si aliter ad hoc induci nequiorit, regia potestate compellas. Kukulj. op. 

cit. 121. 
'■^^ Idem, op. cit. p. 137. 
^2 Idem, op. cit. p. 157—159. ^-^--^f ^■^prH^'^ 



"^\/ 



101 

Dalmacije, Hrvatske, i Huma.^^^^ Po tom je Andrija imao u svojoj 
vlasti i humsku zemlju. Nu čini se, da mu se Humljani nisu dobre 
volje pokoravali, zato on u travnju g. 1198. pokrenu vojnu na 
Hum, da ga pokori Vojna mu podje sretno za rukom, te se već 
6. svibnja vraćaše slavodobitan u Zadar „iza slavne pobjede, što 
ju održi toli u Humu koli u Raši."^* Iz ovoga se jasno razabira, 
daje Andrija u travnju pokorio ako ne sav, a to barem dio Huma, 
pošto se i poslie kroz sve vrieme svoga vojvodovanja (1199 — 1202.) 
zove humskim vojvodom. ^^ 

Oko g. 1218. bijaše knez humske zemlje neki Petar. Toma ar- 
cidjakon veli zanj, da je bio moćan i ratoboran, nu vjerom da je 
bio pataren. Petar bijaše toli ugledan, da su ga oko g. 1222. Splje- 
ćani izabrali knezom svojega grada. ^'^ Nu pošto je Petar prianjao 
uz patarene, to se proti njemu podigne katoličko svećenstvo u 
Spljetu, te jedino silom odvuče ga puk u stolnu crkvu. Upravo u 
taj čas desio se je u Hrvatskoj i Dalmaciji papinski poslanik Akon- 
cije spremajući se za križarsku vojnu na patarensku Bosnu, te 
dočuvši za to nasilje spljetskih pučana udari grad Spljet interdik- 
tom. Nu uzprkos tomu ostade Petar i nadalje knez spljetski , te 
pomagaše Spljećane mnogobrojnimi konjaničkimi četami svojimi, 
kada su radi Oštroga pokrenuli vojnu na Tolena i Vlčetu, sinove 
hrvatskoga kneza Butka. Upravo Petrovom pomoći nadjačaše Splje- 
ćani svoje protivnike.^' Nu umah iza te pobjede vrati se knez Petar 
opet u Hum, te nedodje više' u Spljet, tako da je sada ovaj grad 
kroz neko vrieme ostao bez kneza. ^^ To se je dogodilo svakako 

^^ Ego Anđreas tercii Bele regis filius, đei gracia Jađere ac tocius Dal- 
macie efc Croatie, Chulmeque đux. Kukuljević, Codex dipl. II. p. 191. 

2* Post felicem et gloriosissimum victoriose dominationis illastrissimi An- 
dree, tercii regis Bele filii, triumphum , quem šibi omnipotens ducatus 
sui proteclor et auctor, de Dalmatia et Chroatia niagnifice conferre est 
dignatus, atgue post hahitain tam Chulme quam Rasse laudabilem victo- 
riam, cum ad iadertinam civitafcem victor rediret. Povelja od 6. svibnja 
1198; Kukulj., Cod. dipl. II. p. 191. 

2» Kukulj., Cod. dipl. II. p. 191, 199; — Tkalčić, Mon. episcop. Zagrab. I, 
p. 8, 9, 10, 16. 

'^ Petrum .... qui erat dominus Chulmiae; erat autem idem Petrus vir 
potens et bellicosus, sed non sine infamia heretice pravitatis. Thomae 
archiđ. Historia salon. cap. 29 (Lucius, de regno, p. 339). 

2' Idem, cap. 30. (Lucius, p. 340). 

^' His ita gestis Petrus comes ad propria reversus morabatur in Chulmia. 
Idem, cap. 31. (Lucius p. 341). 



102 

prije 1. kolovoza 1226., jer se na taj dan spominje Petar humski 
u listini hrvatskoga vojvode Kolomana, kano da nema više nikakove 
vlasti u Dalmaciji. ^^ 

Petar, knez humski, bijaše dakle načelnik Spljetu g. 1222. do 
1225.^^ PosHe njega popne se na kneževski stolac spljetski oko g. 
1227. bribirski knez Gregorije od plemena Subićeva. Ovaj se brzo 
sukobi sa knezom Petrom. Borba bijaše žestoka, vodila se je na 
kopnu i moru, te je knez Gregorije nanosio Petru štete, gdje je 
samo mogao. Da bi laglje Petra nadjačao, sklopi dapače i savez 
sa gradom Dubrovnikom.^^ Premda Toma arcidjakon piše, da je 
humski knez Petar bio pataren, ipak je vjerojatnije, da je bio pri- 
staša iztočne crkve i da je priznavao vrhovnu vlast srbskoga kralja 
odmetnuvši se prije od kralja Andrije II. Ovu slutnju potvrdjuju 
srbski ljetopisi, kad kažu, da je sv. Sava, osnovatelj narodne crkve 
u Srba, g. 1219. „postavio episkopa v^ hl'mskoj zemlji u StonS 
v' hrame prčsvetlije bogorodice.*'^ Toga nebi zaista sv. Sava mogao 
učiniti, da nije humska zemlja u to doba bila pod vrhovnom vlasti 
srbskih vladara. 

Iza Petra vladaše humskom zemljom nećak njegov Tolen, ko- 
jega Toma 'arcidjakon zove nepomirljivim dušmaninom Spljećana. 
Zaista udaraše Tolen češće toli na Spljet koli na susjedni Trogir. 
Jednom prilikom provali sa velikom četom konjanika na Bosiljinu 
kod Spljeta, te otme Spljećanom do 80.000 ovaca. Spljećani htje- 
doše mu plien oteti, ali nemogoše; zato udarahu s mora na njegovu 
zemlju te ju nemilo popljačkaše.^^ I knez Tolen bijaše ili pataren 
ili pristaša iztočne crkve, te priznavaše vrhovnu vlast srbskoga 

^^ Kukulj., Jura regni Croatiae, I. p. 52. 

^° God. 1221. bio je knez Spljeta „Buisseno comite" (Lucius, Memorie di Trau 
p. 31), a g. 1224. kneževao je još Petar humski (Farlati , Illyr. sacr. III. 
p. 225). 

^* Gregorije piše kasnije iza rata dubrovačkomu knezu Žan Dandulu : Quum 
memores estis credimus de guerra, que inter nos erat quidem et comi- 
tem Petrum, quem nichil de rebus vestris penes nos habere voluimus, 
immo diximus et notum vobis fecimus, ut omnia quecunque vestra, que 
erant in insulis et in eius districtu, salva essent apud vos. Quia inimico 
nostro prenominato Petro in omnibus, quodcumque potuimus offendere, 
nuUi parcamus absque rebus vestris. Ljubić, Monum. Slav. mer. I. p. 
55—56. 

^^ Šafafik P. J., Pamatky dfevniho pismenictvi Jihoslovanuv, p. 69. 

^^ Thomae arcid. cap, 33 (Lucius, p. 343). „Tolen de Chilmia, nepos comitis 
Petri de Chulmia . . . implacabilis hostis Spalatinorum". 



103 

kralja Stjepana Radoslava, koji poveljom od 4. veljače 12.M. do- 
zvoli Dubrovčanom, da mogu slobodno trgovati „po hl'mskoj zemlji 
i po Zete."^* Nu g. 1237. digne se na humsku zemlju hrvatski 
vojvoda Koloman, te ju poput susjedne Bosne podloži svojoj vlasti. ^^ 
Već sliedeće g. 1238. podvrgne papa Gregorije IX. pismom od 26. 
travnja humsku zemlju bosanskomu biskupu Ponsi, da obrati ta- 
mošnje patarene i pristaše iztočne crkve, pridržav si pravo, da će 
crkvu u humskoj zemlji kasnije tek urediti. 

Knez humski Tolen umre na veliku radost Spljećana g. 1239,^^ 
a nasliedi ga knez Andrija , suvremenik bosanskoga bana Mateja 
Ninoslava. Umah na početku svoga kneževanja sklopi mir i prija- 
teljstvo sa dubrovačkom obćinom. U toj se povelji zove Andrija: 
„ja knez veli hl'mski Andrej", te se kune sa svom vlastelom svo- 
jom, da će imati s Dubrovčani mir u vieke, kako su njegovi stari 
imali, — i dodaje: „da vam je otvorena zemlja moja u vseh vaših 
pečalih'*, zatim „da ne priđu svrh vas s vašim vragom." ^^ U isto 
doba nastojao se je izmiriti i sa Spljećani. U to ime došao je sam 
glavom dva put u Spljet te sklopi mir sa Spljećani dne 7. rujna 
1241.^^ Uslovi mira bijahu: „Dosadanje neprijateljstvo medju Hu- 
mom i Spljetom prestaje, a medjusobno nanesene štete neka se 
zaborave. Humljani mogu slobodno dolaziti u Spljet i obratno Splje- 
ćani u Hum, a nije se bojati sile s nijedne strane. Ako se nebi 
knez Andrija držao toga ugovora, nek^ plati Spljećanom u ime 
globe tisuću romanata." Knez Andrija ostade zaista vjeran prija- 
telj Spljećanom, te ih je dapače g. 1243. i 1244. zajedno sa bo- 
sanskim banom Ninoslavom pomagao u borbi proti Trogiranom. 
Nu kad je zatim 19. srpnja vojvoda i ban Dionisije izmirio Splje- 
ćane sa Trogirani, bje od mira izuzet i humski knez Andrija, 
„postoje kralju (Beli IV.) nevjeran.* ^^ Posljednji put spominje se 
knez Andrija g. 1249. Ove godine obnovi mir i prijateljstvo s Du- 
brovnikom. Iz dotične se povelje*^ razabire, da je Andrija imao 
tada dva odrasla sina, župana Bogdana i župana Radoslava. An- 

^* Mikl. Mon. serb. p. 19. 

■'^ Theiner, Mon. Hung. I. p. 1(33. 

'^ Tomae archid. cap. 34 (Lucius, p. 346). 

" Mikl. Mon. serb. p. 24. 

'^ Lucius, de regno Palm. p. 472 — 473. 

2^ Fejer, Codex dipl. IV. 1, p. 321. 

*° Mikl, Mon. serb. p. 34. 



104 



drija obeća Dubrovčanom , da će im biti vazda otvorena zemlja 
njegova te dodaje: „i nepridemo na vas s vašim vragom." Po ovom 
bi se moglo naslutiti, da je Andrija tada poput bosanskoga bana 
Ninoslava bio saveznik Dubrovčana proti srbskomu kralju Stje- 
panu Urošu I. Vriedno je još iztaknuti, da se u ovoj povelji spo- 
minje više humske vlastele, koja su okružavala kneza Andriju, po 
imenu Hrelko Rastimirić, Dobrovit Radovčić, Hrelja Stjepković, 
Odumisl i Striezimir Adamović , Hranislav Prvoslavić , Dobromisl 
Pobratović, DesSn Berivojević, Radovan Pribidružić, Hrelja Desavčić, 
Toma Cupetić, Bogdan Dobromirić, Hrvg,tin Turbić, Prvoslav Pro- 
dančić, Bratoslav Vuković, Berko Radovanić itd. ->^ 

Kneza Andriju nasliedi sin njegov Radoslav. Dne 22. svibnja 
1254. desio se je Radoslav u Dubrovniku, gdje je sklapao mir i 
prijateljstvo s Dubrovčani. tom miru ostadoše dvie izprave.*^ U 
prvoj kunu se viećnici dubrovački županu Radoslavu i njegovoj 
vlasteli, . da će imati mir po starom zakonu, da će grad Dubrovnik 
biti vazda otvoren njemu i njego\nm Ijudem, i da može Radoslav 
sa svojimi ljudi kupovati svaki trg. Dubrovčani kažu još: „I sve 
ovo hoćemo tebi i tvojim Ijudem držati i činiti, očuvav kletve go- 
spodinu dužu i obćini bnetačkoj, (i) gospodinu Mihajlu caru blgar- 
skomu." U drugoj izpravi kune se Radoslav sa svojom vlastelom 
ovako: „ja župan Radoslav jesam vjeran kletvenik gospodinu kralju 
ugarskomu . . ., a od današnjega dana napried po mojih silah i 
s mojimi Ijudmi biti ću držan činiti rat kralju Urošu i njegovim 
Ijudem, . . . braniti ću Dubrovčane po moru i suhu ..." Obećaje 
još, da će imati mir s bugarskim carem Mihajlom, dokle će god 
biti saveznik Dubrovčanom. 

Poslie g. 1254. neima spomena Radoslavu, a ni njegovim na- 
sljednikom. Vjerojatno jest, da je humska zemlja u drugoj polovici 
13. stoljeća spala pod srbske vladare i ostala pod njimi do treće 
desetine 14. stoljeća, kada ju je bosanski ban Stjepan Kotromanić 
sjedinio sa svojom banovinom. Sigurno je, da je humska zemlja u 
isto doba, kada je Bosnom i Mačvom upravljao srbski razkralj 
Stjepan Dragutin, bila u rukama mladjega mu brata Stjepana 
Uroša II. Milutina (1282 — 1321.). To se može dokazati tim, što 
su se humski biskupi desili uz ovoga kralja. U jednoj darovnici 
kralja Milutina, izdanoj izmedju g. 1293. i 1302., spominju se svi 



** Idem, op. cit. p. 42, 44. 



V L A< 



/i^f\ 



'\ /UU^vv^.^'VvuU«^ .v-^» ^ ^V /T 



105 

episkopi, s kojimi se je tada kralj svjetovao, pa tuj nalazimo uz 
zetskoga i raškoga biskupa takodjer i „episkopa hlmskoga Eusta- 
tija."*^ Isto tako nalazimo u drugoj povelji kralja Uroša II. Milu- 
tina, izdanoj u Kotoru g. 1305. ili 1307. medju svjedoci uz barskoga 
nadbiskupa Marina još i „jepiskupa hlmskoga Ivana ili Joana".*' 



*2 Mikl., op. cit. p 60. 
*^ Idem, op. cit. p. 69. 



© 



VII. Ban Stjepan Kotromanić (1322—1353.). 

Stjepan Kotromanić pria^ija uz Karla Roherta^ te uzima za ženu 
JelisavUj kćer hujavskoga vojvode Kazimwa (1323.). — Borbe u 
Hrvatskoj ; Stjepan Kotromajiić udara na kneza Nelipića (1324. i 
1326.). — Humska zemlja sa Krajinom (Makarskom) i Završjem 
spade pod Bosnu (1325) ; Stjepan Kotromanić uznemiruje Korčulu 
(1329). ■ — Stjepan Kotromanić prema Dubrovniku^ osobito g. 1332. 
i 1333. — Vjerski odnosaji u Bosni ; Stjepan Kotromanić prianja 
(g. 1340.) uz rimsku crkvu. — Razpra s Dubrovnikom (1344). — 
Stjepan Kotromanić upliće se po drugi put u hrvatske posle (1345. 
i 1346.). — Stjepan Kotromanić prema srbskomu caru Stjepanu 
Dušanu Silnomu (1346 — 1351). — Posljednji dnevi Stjepana Ko- 

tromanića. 

Mladjalmi Stjepan Kotromanić, oslobodivši se silnoga bana Mla- 
dena Subića, bijaše u prvo doba svoga vladanja pod uplivom svoje 
majke Jelisave i mnogobrojne vlastele bosanske, koja su od naj- 
davnijih vremena znatno uticala u sve javne poslove svoje domo- 
vine.^ Stjepan bijaše od srca zahvalan svomu dobročinitelju Karlu 
Robertu, koji ga bješe nedavno uz visio učiniv ga samostalnim banom 
ciele Bosne, to jest gornje Bosne, i pridruženih joj oblasti Usore, 
Soli i Dolnjih krajeva. Nu ne samo čuvstvo zahvalnosti, nego i 
tadanje stanje susjednih Bosni država i zemalja nukalo je mla- 
djahnoga bana, da se što tjesnije pridruži kralju Karlu Robertu. 

Hrvatska, susjeda Bosni na zapadu, bijaše u kukavnu stanju. 
Karlo Roberto nadao se je doduše, da će padom bana Mladena 
zavladati u zemlji red i mir; ali se bješe prevario. Moćni knezovi 
hrvatski otimahu se i nadalje ne samo vrhovnoj vlasti kraljevskoj, 

' Dne 23. studenoga 1322. nalaže veliko viećc dubrovačko svojim poslani- 
kom za Bosnu: „quod debeant procurari et facere toto posse eorum tam 
cum domino bano Bossine, quam cum matre eorum, et cum baronihus 
Bossine, quod dominus Stepos banus Bossine satisfaciat ..." Monumenta 
Ragusina, p. 72. 



107 

nego bijahu takodjer u vječitoj medjusobnoj zavadi. Od svih hr- 
vatskih velraoža bijahu još uvieke najmoćniji knezovi Subići , po- 
imence braća Mladenova Pavao, Grregorije i Juraj, prozvani takodjer 
Banici, pošto im je otac Pavao bio banom hrvatskim. Subići držahu 
osim svoje baštine, grada Bribira, mnogo važnih gradova i tvrdja 
po Hrvatskoj, a ponajglavnije takove gradove, kojimi su prietiH 
susjednim dalmatinskim gradovom. Tako su imali Ostrovicu proti 
Zadru , Skradin proti Šibeniku , Klis proti Spljetu. K tomu je u 
njihovim rukama bio i važni grad Omiš na ušću rieke Cetine. Uz 
Subića slavni su u iztočnom kraju Hrvatske bliže Bosni knezovi 
Nelipići, koji imaju u svojoj vlasti sav cetinski kraj. Jedan Ne- 
lipić držao je cetinsku krajinu, a drugi po imenu Ysan, imao je 
u svojim rukama važni Ključ (Ysanus de Glavi). U predjehh na 
sjeveru Zrmanje pa do Gvozda glasoviti su krbavski knezovi, braća 
Budislav, Pavao i Gregorije Kurjakovići, sinovi kneza Kurjaka. Ciela 
župa gadska (gačka) , Vinodol , grad Senj u rukama je knezova 
krčkih, koji su podanici toli hrvatskoga kralja koli mletačkoga 
dužde. Glava krčkih knezova bijaše u to doba knez Frideriko. 
Osim ove vlastele u pravoj Hrvatskoj nalazimo ih silu takodjer u 
staroj Slavoniji medju Dravom i Gvozdom. Najznatniji su ovdje 
knezovi Babonići, prebivajući na medji prave Hrvatske i Slavonije. 
Jedan tih knezova, po imenu Ivan Babonić, bijaše g. 1322. ban 
hrvatski, pošto je kralj Karlo Roberto skinuo Mladena. 

Spomenuti hrvatski velikaši bijahu medjusobno složni samo proti 
Mladenu Subiću i proti svomu kralju. Cim je Karlo Roberto u li- 
stopadu 1322. ostavio glavni hrvatski grad Knin, te sa zarobljenim 
Mladenom pošao preko Zagreba u Ugarsku , uvidiše hrvatska go- 
spoda, što bjehu počinila, pa se sada spremiše složno oprieti. Subići 
zato i Nelipići navale još u studenu 1322. na kraljevski grad Knin, 
te zauzmu taj ključ Hrvatskoj , nebi li tako zapriečili ulaz banu 
Ivanu Baboniću, kojega bješe Karlo Roberto poslao, da upokori 
hrvatsku gospodu i obnovi kraljevski ugled u Hrvatskoj. Sliedeće 
g. 1323. pridruži se ovim nezadovoljnim knezovom i sam Ivan 
Babonić sa svojim rodom, pošto ga bješe Karlo Robert smetnuo 
sa banske časti i postavio banom nekoga Nikolu, rodom Ugrina 
iz plemenite porodice. Novi ban Nikola pokori doduše Ivana Ba- 
bonića i dodje na to u Hrvatsku, gdje sabere sve velmože na sabor; 
nu jedva bješe Hrvatsku ostavio, hrvatska se gospoda slože u savez 
sa mletačkom obćinom proti kralju Karlu Robertu. 



108 

Mletačka, se je obćiiia od srca radovala tomu koraku hrvatske 
gospode, ta to joj bijaše u prilog, da se podpurio ugnjezdi na dal- 
matinskom primorju. Imajući još odprije u svojim rukama gradove 
Zadar i Dubrovnik na kopnu, a skoro sve otoke na moru, izticala 
se je za banovanja Mladenova kao prijateljica Karla Roberta, te je 
tobože branila gradove Šibenik, Trogir i Spljet od navala Mladenovih. 
Posljedica tomu bijaše, da su se g 1322. gradovi Šibenik (15. 
ožujka) i Trogir (14. svibnja) utekli pod zaštitu Mletčana, tako da 
je napokon od Dalmacije ostao kralju hrvatskomu jedini Spljet. 
Kralj Karlo Roberto mjesto da to zaprieči, jo^ se dne 3. kolovoza 
1322. liepo zahvali Mletčanom, što su dalmatinske gradove branili 
ne proti njemu, nego za čast njegova imena. Nu kad je malo zatim 
Karlo htjeo svoju vlast obnoviti u Hrvatskoj i Dalmaciji, eto mu- 
drih Mletčana proti svomu savezniku. Oni se neustručavaju skla- 
pati saveze ma i sa hrvatskimi knezovi, samo da i nadalje zadrže za- 
uzete gradove u Dalmaciji, pa da napokon zauzmu i sam Spljet ! 

Karlu Robertu bijaše sada dvojaka zadaća; prvo da svladav moćne 
knezove hrvatske obnovi kraljevski ugled u Hrvatskoj , a drugo 
da povrati gradove dalmatinske svojoj kruni. Za to mu se pružila 
najbolja prilika baš sada, kada je skučiv u Ugarskoj plemićku oli- 
garhiju mogao slobodnije raditi toli za uveličanje države svoje, koli 
za sjaj porodice svoje. Sjaju svoje kuće bijaše položio temelj još 
g. 1320. tim, što je uzeo za ženu Jelisavu, kćer poljskoga kralja 
Vladislava Lokietka, i tim utro svomu sinu put do poljskoga prie- 
stola. 

Dočim je ovak'> Hrvatska, došav med ju dvie vatre : medju sve- 
djer rastuću moć svojih vladara anžuvinske kuće, koji su radili o 
što većoj centraHzaciji i zatoru hrvatske gospode, i medju grabež- 
ljive pandže mletačkoga lava, postala nemoćna; počela se je na 
iztoku jačati i osiljivati sve većma srbska država. U Srbiji je iza 
smrti poduzetnoga kralja Uroša H. Milutina (f 5. novembra 1321.) 
te iza kratke priestolne borbe upravo sada g. 1323. postao vla 
darem Stjepan Uroš HL Dečanski (1323 — 1331.), otac slavnoga 
cara Stjepana Dušana Silnoga. Ako je već TJroš II. Milutin do- 
sljedno tom radio, da razširi medje države svoje, te se je tija 
umiešao u bugarske posle : to nisu ni nasljednici njegovi mirovali. 
Moglo se je već tada slutiti, da će doskora buknuti borba medju 
srbskimi Nemanjići i ugarsko-hrvatskimi Anžuvinci o gospodstvo 
na balkanskom poluotoku. 



# 



109 

Odnošaji susjeda pokazivahu mladomu banu Stjepanu Kotroma- 
niću, kojim mu je putem udariti, da očuva svoju banovinu. On se 
pokloni novo zasjavšoj zviezdi Anžuvinaca i postade vjeran pri- 
staša Karla Roberta. U prvi čas čini se, da bi bilo mnogo narav- 
nije, da se je Stjepan Kotromanić bio pridružio svojemu rodjaku, 
srbskomu kralju Stjepanu Urošu III., — ta po majci svojoj bi- 
jaše u rodu srbskim Nemanjićem; — nu kada čujemo, kako je 
Stjepan Uroš III. postupao sa svojim bra,tićem Vladislavom, ujcem 
Stjepana Kotromanića, i kako je sam Vladislav morao bježati u 
Ugarsku, to se nečudimo, kada bosanski ban svom dušom prianja 
uz Karla Roberta. Na to ga goni ne samo zahvalnost, nego i strah 
pred srbskim kraljem. 

Tim, što se je ban bosanski povjerio kralju Karlu Robertu, nu- 
djala se je očita korist obojici. Karlo Robert mogao se je nadati, 
da će pomoćju bosanskoga bana laglje obuzdati velikaše hrvatske ; 
a Stjepanu Kotromaniću pružala se je zgoda, da se upliće na svoju 
korist u posle hrvatsko-dalmatinske. Karlu Robertu bijaše zato oso- 
bito stalo, da Stjepana bana još bolje priveže uz svoju porodicu. 
Pošto se bješe još god. 1319. snovana ženitba sa groficom orten- 
buržkom razvrgla, to sada 1323. kralj Karlo dade Stjepanu Kotro- 
maniću za ženu jednu dalju rodjakinju svoje supruge, po imenu 
Jehsavu, kćer kujavskoga vojvode Kazimira.^ Ovom ženitbom po- 
diže se znatno ugled bana Stjepana.. Dubrovčani, koji su ga još 
nedavno u spisih svojih nazivali naprosto banom ili knezom Bosne, 
zovu ga 27. ožujka 1324. „preuzvišeni muž i gospodin Stjepan, 
vojvoda Usore, Bosne, Soli i premnogih drugih mjesta", šalju pre- 
danj svoje poslanike i mite ga darovi vriednimi 150 perpera, samo 
da im nadalje ostane sklon i prijazan.' I u samoj Hrvatskoj dodje 
ban Stjepan na glas. U jednom ugovoru, što ga 13. veljače 1324. 
sklopiše plemići bribirski sa zadarskom obćinora 2a medjusobnu 
obranu od zajedničkih neprijatelja, naročito se obveza zadarska ob- 

■^ Kazimirus vero licet plures filios habuissot «t filias, unus tamen Wladi- 
slaus dux praedictus et ima Jifia, quae per dominam Elisabetham reginam 
Ungariae, amitam suam cuidam duci de Bosna data fuit in uxorem , re- 
manserunt Joannis de Czarnkov chronicon Polonorum (A. Bielowski, 
Monumenta Poloniae historica, II. p 661); Sravni još: Caro J., Geschichte 
Polens, II. p 366. 

* „excellens vir dominus Stepanus dux Usore, Bossine et de la Sale et 
aliorum pluriinorum locorum" . . . Monum. Ragus. p. 115. 



110 

ćina, da će Bribir i njegovu vlastelu braniti od svih neprijatelja, 
„izuzev kralja ugarskoga, obćinu mletačku i bosanskoga bana Stje- 
pana. " * 

Borhe u Hrvatskoj ; Stjepan Kotromanić udara na kneza Nelipića. 
Iste god. 1324. pruži se banu Stjepanu prvi put prilika, da se 
uplete u posle hrvatske i dalmatinske. U Hrvatskoj naime bješe 
buknula razmirica medju Šubići i Nelipići radi važnoga grada 
Knina, ključa tadanjoj Hrvatskoj. Još u studenu 1322., umah po 
odlazku Karla Roberta u Ugarsku, zauzeše Šubići zajedno sa Ne- 
Hpići kraljevski dosele grad Knin , te bi povjereno Nelepiću, da 
njim upravlja. Tim se znatno podiže ugled Nelipićev, tako da se 
je činilo, da će do skora dostići sjaj i moć Mladena Subića. Nu 
to domala nije više godilo braći Subićem, Pavlu i Gregoriju, a 
najmanje Jurju kliskomu, koji se poboja premoći NeUpićeve. Od- 
luči zato sklopiti savez hrvatske gospode proti Nelipiću. Najprije 
se obrati bosanskomu banu Stjepanu, susjedu Nelipićevu, a svomu 
iskrenomu prijatelju, koji takodjer nije želio vidjeti Nelipića suviše 
jaka: zatim pozove u pomoć Friderika kneza senjskoga, Zadrane, 
zatim druge knezove i župane. Pomoćju ovih svojih saveznika na- 
daše se Juraj nadhrvati NeHpića i oteti mu grad Knin. Nu ni 
Nehpić neostade skrštenih ruku, već zatraži saveznika. Prvi mu 
se pridruži vojvoda hhvanjski Mihovilić sa 300 vojnika,^ a za 
njim se povedoše krbavski knezovi Kurjakovići. I sam grad Trogir 
obeća mu svoju pomoć. 

Rat započe Juraj Subić padši sa Poljičani i bosanskim! pomoć- 
nimi četami dne 7. lipnja pod Knin. Utabori se gradu na iztoku 
na ovisoku brdu Topolju kod slapa rieke Krke, te obsiedaše odavle 
Knin i očekivaše pomoć od Friderika, kneza senjskoga, i od Za- 
drana, koje mu je dovodio Bajamonte , nevjernik i odmetnik mle- 
tačkoj obćini Nu u to stigne Nelipić sa Mihovilićem na obranu 
Knina, te potuče do nogu Jurjevu vojsku. Bosanske pomoćne čete 
pobjegoše kući glavom bez obzira; sam Juraj zajedno sa svojimi 
vojvodami i sa Zadraninom Bajamontom pade dobitniku u ruke.'' 

^ Ljubić, Mon. Slav. meriđ. I p. 348. 

^ Michae Madii historia (Lucius, de regno Dalm. p. 379). 

'' Dom. comes Georgius sub A. D. currentibus 1324. mense Junii luče VII. 
congregato exercitu diversarum partium Sclavorum tam de comitatu 
Cliunae, quam de hanatu Bosnae, et etiam de Policio habens secum 

LXXX equites, et pedites venit Tininium ilti vero de Bosna 

fugam arripuerunt . . . Michae Madii historia, cap. 23., pag. 379. 



111 

Poraz Jurja Subića i bosanskih četa (izmedju 10. i 13. lipnja) 
pekao je ljuto bana Stjepana. Da bi se osvetio, nastavi na svoju 
ruku borbu proti Nelipiću i njegovim saveznikom. Nelipiću priskoči 
u pomoć grad Trogir. Dne 9. srpnja 1324. sabere knez trogirski 
Nikola Venerio četu od 200 momaka, učini joj kapetanom Dujma 
Stjepanića i pošalje ju u pomoć Nelipiću. Posebnim naputkom 
naloži trogirski knez kapetanu Stjepaniću, da se sa svojom četom 
pridruži Nelipiću i njegovu savezu, te da radi „njim u pomoć i korist 
proti banu bosanskomu Stjepanu, njegovu bratu i Ijudem njegovim", 
da se uvieke bavi u zemljah Nelipićevih i njegovih saveznika i da 
neizilazi iz njih, osim ako bi bilo zametnuti bitku sa Stjepanom i 
bratom njegovim."^ daljem tečaju vojne nema podataka, nu si- 
gurno jest, da ban Stjepan Kotromanić nije uspio proti Nelipiću, 
pošto je Juraj Subić još u ožujku sliedeće godine 1325. čamio u 
tamnici kneza Nelipića.® Nu zato je Stjepan ban ljuto zamrznuo 
na Nelipića, a još više na Trogirane, njegove saveznike. 

Najprvo nastojaše, da naškodi Trogiranom Cim bješe postao sa- 
mostalnim banom u Bosni, bješe on Trogiranom, kao i ostalim ži- 
teljem dalmatinskih gradova podielio razne sloboštine, medju inim 
i slobodu trgovanja u svom vladanju. tom bješe dapače i slo- 
bodno pismo izdao, da i mletačkoj obćini kao zaštitnici Trogira 
pismeno se obvezao. Nu sada, pošto se je Trogir pridružio njegovim 
protivnikom u Hrvatskoj, uzkrati on svoju zaštitu trogirskim tr- 
govcem, i tim zapne trgovina Trogirana sa Bosnom. Bosanski ži- 
telji navaljivahu dapače na trogirske trgovce tija i na hrvatskomu 
zemljištu, te im otimahu robu i novaca. Tako je u to ratno doba 
bosanski podanik Stjepko Miroslavić provalio u okoliš Cetine rieke, 
te porobio trogirskoga gradjanina Nikolu Jakobova, otevši mu 
robe, koja je vriedila 2000 dinara. Trogirani se s toga prepadoše, 
pošto je trgovini sa Bosnom visilo njihovo blagostanje. Trogir- 
ski knez Nikola Venerio poče sada nastojati, kako bi se sa bosan- 

^ Item quod esse đebeas cum dicto exercitu in ipsorura Greg. et Nelip. et 
filiorum Curiacii, et sue lige auxilium et fauorem contra comit. Stepo- 
sium de Bosna et fratrem Steposii , et gentem suam .... non exeundo 
territorium ipsorum Greg. Voy. et fil Cur. nisi forte causa dandi bellum, 
vel accipiendi cum ipso Steposio , et fratre suo, et eorura gentem dum 
tamen non vadas in Bosna causa agredi aliquid pro ipsis Ge. Nel. et 
fil. Cur. contra ipsum Steposium et fratrem suum, et gentem suam. Lu- 
čio, Memorie di Trau, p. 177. 

® Michae Madii hist., cap. 24. p 379. 



112 

skim banom izmirio. Stjepanu bijaše to vrlo drago, jer se je nadao 
ovim putem razdvojiti Trogirane sa Nelipićem i njegovim savezom. 
Izjavi za to na pritužbu Trogirana, da mu je veoma neugodno, 
što se je to dogodilo trogirskomu gradjauinu, koji bi po ugovorih 
imao biti pod zaštitom i okriljem njegovim, te seje ujedno pokazao 
spreman učinjeno popraviti i Nikoli Jakobovu štetu naknaditi. 
Obradovan s toga trogirski knez pošalje na to Nikolu Jakobova 
u Bosnu pred bana i dade mu 12. lipnja 1326. popratno pismo, u 
kojem nastoji laskavimi rlečmi banu ugoditi. Tuj iztiče, da će 
u buduće i drugi žitelji Dalmacije radje zalaziti sa svojom trgom u 
Bosnu, budu li znali, da su sigurni i da im se nije nićesa bojati; 
a tim da će ugled banov silno narasti.^ 

Nije poznato, da li je ban Stjepan Trogiranom ugodio; nu valjda 
da im nije dao zadovoljštine, pošto mu se je u to pružila liepa zgoda, 
da se obori na svoje protivnike. Karlu Robertu naime bješe do- 
jadilo, što iza g. 1322. nije bilo nikakova poredka u Hrvatskoj, a 
napose što su se podigle dvie ratujuće stranke pod Šubići i Nelipići. 
Odluči zato stranku Nelipićevu, protivnicu bosanskoga bana Stje- 
pana i saveznicu IMletčanom podložna Trogira pokoriti i red u 
Hrvatskoj uvesti. U to ime pošalje g. 1326. Mikića, bana ciele 
Slavomje, na kneza Nelipića i njegovu premoćnu stranku. Svi 
protivnici Nelipićevi, Frideriko knez krčki i senjski, Subići, a na- 
pose bosanski ban Stjepan poveseliše se dolazku bana I^Iikića. Još 
dok je ovaj dolinom Une silazio kroz Slavoniju prema Hrvatskoj, 
pridruži mu se knez krčki Frideriko, a malo zatim i bosanski ban 
Stjepan. Uz put zauzme Mikić gradove kneza Babonića na medji 
hrvatsko-slavonskoj, a na to dopre u Hrvatsku. Svi protivnici Ne- 
lipićevi potekoše mu u susret i nadariše ga obilnimi darovi, a na 
to zauzme 'Mikić grad Unac na istoimenoj riječici u današnjoj 
Bosni. Odavle je po svoj prilici imao dolinom Butišnice provaliti 

« Trogirski knez piše „magnifico et potenti d. d. Stefano libero principi 
et d. Boznae, Ussore, et Sale, et plurimorum aliorum locorum, atque 
terrae Chelvn comitv\ te ma veli, ako očuva gradjanina Nikolu Jakobova 
od štete, nanesena mu „de Stepcho filio Miroslavi . . . de Rachitema 
homine vestro qui dictum nostrum derobavit prope lumen Cetinae de 

valore lib 2000 denarioriim« ^„ x^ r. i 

^ . ^^"^ aenariorum , . . , da ce „ex hoc honor vester accres- 

citur 1 „cetenque moratores Dal. ex hoc fidei vestrae constantiam cog- 

noscentes cum suis mercibus ad partes vestras secure concurrent de 

aHquo non timentes«. Lučio, Memorie di Traii, pag 188 



113 

do Knina i oteti taj važni grad porodici Nelipića.^*^ Nu i stranka 
Nelipićeva bješe se spremila na odpor. Uzanj pristajahu knezovi 
krbavski Budislav, Pavao i Gregorije (Kurjakovići), vojvoda Mihovilić 
i knez Tvrtko Vladislavić; a pomagahu ga još i gradovi dalma- 
tinski Spljet i Trogir Spljet dapače bješe od sama prkosa proti 
Jurju Šubiću nedavno izabrao Nelipića svojim knezom, nadajuć 
se uza to, da će ga moćni taj knez obraniti od navale Klišana, 
podanika Subićevih. 

Borba Nelipića i njegove stranke proti banu Mikiću i banu bo- 
sanskomu vodila se je u lipnju 1326. godine. Dne 25. lipnja po- 
šalje knez trogirski Nikola Venerio pomoćnu četu pod kapetanom 
Juršom Perčelom u pomoć Nelipiću. U popratnom pismu moli knez 
trogirski Nelipića, neka ga izvine, što radi predstojeće žetve ne- 
može veće čete poslati ; a uza to mu srdačno želi „žudjenu pobjedu 
i slavlje nad neprijateljem."^^ Potankosti dalje borbe nisu poznate; 
ali je sigurno, da ban Mikić i ban bosanski Stjepan nisu mogli 
osvojiti niti Knina niti drugih gradova njegovih i saveznika nje- 
govih. ^^ Zadovoljiše se napokon tim, da su pošli u Zadar, savezni 
grad Subićem i banu Stjepanu, gdje bjehu uz veliko slavlje doče- 
kani. Na to ban Mikić, videći da nemože uspjeti, ostavi Hrvatsku. 
Na povratku stavi u dolini Une u gradu Bihaću posadu, a zatim 
ode put sjevera neopraviv baš ništa. 

Pomoć, što ju je g. 1326. podao ban Stjepan proti moćnomu 
Nelipiću, nije nimalo prudila; Stjepan Kotromanić nije ni ovaj put 
svoga susjeda a protivnika nadjačao. Jedina posljedica tim borbam 
bijaše, da se je grad Spljet, kojemu je tada bio knez Nelipić, a 
kapetan Budislav Ugrinić, sliedeće g. 1327. dne 18. kolovoza podao 
u zaštitu Mletčana. Za primjerom Spljeta povede se g. 1329. i grad 
Nin, i tako dospije napokon sve dalmatinsko -hrvatsko primorje od 
Velebita do Cetine pod vlast mletačku. 

'^ Michae Madii historia, cap. 28, p. 380. 

^^ Egregiis et potentibus viriš d. d. Budislauo com. Corbaviae filio olim 
com. Curiacii, et Nelipitio hon. com. Tininii et Spalati, Greorgio filio Mi- 
chouilovich voyvode, et Paulo et Gregorio fratribus dicti com. Budiš] aui, 
ac Tuartcho filio com. Vladislauich amicis suis carissimis tamquam fra- 
tribus quamplurimum dilegendis, Nicolaus Venerio . . . salutera, et de 
inimicis sicunt optat gloriam et trium2)hum . . , Lučio, Memorie di Trau, 
p. 188. 

^^ Finaliter videns (banus) se quod habero non potest suum intentum de 
castris Chroatiao abiit iii Ungariam... Michae Madii hist,, cap. 28. p. 380. 

8 



114 

Humska zemlja sa Krajinom Makarskom i Završjem spađe pod 
Bosnu; Stjepan Kefromanić uznemiruje Korčulu. Dočim je ban 
Stjepan u borbi s knezom Nelepićem ostao kratkih rukava, nasmija 
mu se u isto vrieme sreća na drugoj strani. Godine naime 1325. 
uspije mu pridružiti svojoj državi humsku zemlju ili Zahumlje, koje 
je dosele od druge polovice 13. stoljeća bilo u rukama srbskih vla- 
dara. Kako je Hum dospio pod Bosnu^ nije poznato, pošto viesti 
Orbinove o tom malo vriede; ali je sigurno, da je već g. 1325. bio 
u vlasti bana Stjepana, pošto ga knez trogirski dne 12. lipnja 
1326. zove „knezom hmnske zemlje/^ ^^ Nije nevjerojatno mnienje 
onih, koji tvrde, da je prije toga vladao humskom zemljom neki 
knez Nikola pod vrhovničtvom srbskim ; ban Stjepan da je kneza 
Nikolu svladao i Hum zauzeo, a Nikoli knezu da je dao za ženu 
sestru Katarinu, koja mu rodi sinove Bogišu i Vladislava Nikolića.^* 
Ova je viest tim vjerojatnija, što se kasnije g. 1347. zaista braća 
Vladislav i Bogiša Nikolići spominju kao vlastela humska, a uza 
to se naročito kaže, da su nećaci bana Stjepana. ^^ 

Ban Stjepan nebijaše tim uspjehom zadovoljan. Stekavši krasno 
primorje od Dubrovnika do Neretve poželi si takodjer zemlju pri- 
morska na sjeveru Neretve do rieke Cetine. Ovaj kraj sa glavnim 
gradom Makarskom i gradom LapČanjem pripadaše nekoć kneže- 
vini Neretvi, uli. stoljeću dospije pod Hrvatsku, te je napose kao 
morska župa (Maronia) znamenit u pov jesti hrvatskoj. Tuj je u 
12. stoljeću bilo na glasu hi'vatsko pleme Kačića; podanici toga 
plemena bijahu tada zloglasni gusari, a uza to i pristaše patarena. 
Nakon mnogih napora sa strane ugarsko-hrvatskih vladara i mle- 
tačke obćine uspije Mletčanom križarskom vojnom g. 1276 — 1279. 
moć Kačića slomiti. Da bi žitelji prediela medju Cetinom i Ne- 
retvom, koji se je u to počeo zvati Krajinom, priljubili vjeru rim- 
sku, obnovljena bi početkom 14. stoljeća starodrevna biskupija 
makarska. Nu ni prvomu biskupu Valentinu nebi obstanka u Ma- 
karskoj ; jer malo zatim zauze Makarsku bosanski ban Stjepan 
Kotromanić. Makarski biskup Valentin morade pobjeći u grad Omiš 
na ušću rieke Cetine, na skrajnju sjevernu točku svoje biskupije ;^^ 

^^ Vidi citat u noti 9. 

^^ Caroli du Fresne, Illyricum vetus et novum, pag. 130. 
^^ „per Vladislav um et Boghissam Nicolich, nepotibus domini bani". Mo- 
numenta Ragusina I. p. 259. 
^^ Grodine 1344. piše papa Klimenta VI. nadbiskupu spljetskomu Dominiku: 



115 

a sva Krajina od Cetine do Neretve zapade bosanskoga bana Stje- 
pana, koji ju malo zatim sjedini sa netom stečenom zemljom hum- 
skom. Kačićem nema odsele u Krajini spomena; mjesto njih se 
posljednjih dana vladanja Stjepana Kotromanića javljaju tuj kne- 
zovi Radivoj i Mrdeša Boj^av čići^ sinovi kneza Bogavca, kojim su 
potomci kasnije na glasu u povjesti bosanskoj (Radivoj evići , Jur- 
jev^ Vukićevići).^^ 

"Stekavši ban Stjepan Kotromanić Krajinu makarsku nemogahu 
se više održati hrvatske župe, što su bile medju Bosnom i makar- 
skim primorjem. Tako se zgodi , da je malo vremena iza uzeća 
humske zemlje bosanski ban zavladao hrvatskimi župami: Dumnom, 
Hhvnom i Dlamočem, od kojih postade oblast Završje, zvana kas- 
nije Zapadne strane. ^^ 

Dočim je dakle ban Stjepan u borbi sa cetinsko-kninskim kne- 
zom Nelipićem bio zlo prošao; poslužila mu je liepo sreća g. 1325. 
i sliedećih godina na drugoj strani. On nije samo podložio humsku 
zemlju i odtrgnuo od Hrvatske više župa, nego je takodjer za- 
vladao i krasnomu primorju od zidina grada Dubrovnika pa sve do 
Omiša na ušću Cetine. Tim se je bosanska banovina ]yrvi put za 
svoga obstanka domogla mora i zadobila novu podlogu, da postane 
velika država. 

Ohrabren dosadanjom srećom poželi Stjepan ban svoju vlast raz- 
širiti po susjednih dalmatinskih otocih , kojim su tada bili gospo- 
dari Mletčani. Naročito se spominje , da je smierao osvojiti otok 
Korčulu naprama poluotoku Pelješcu. U to ime tražio je u susjeda 
Dubrovčana; da mu ustupe nekohko svojih ladjica; nu čini se, da 

„Querelam venerabilis fratris nostri Valentin! episcopi Mucarensis rece- 
pimus continentem, quod licet ipse, qui iam viglnti annis extitit episcopus 
Mucarensis, propter occupationem infidelium partium de toto episcopatu 
suo Mucarensi nonnisi quandam particulam, que Almisium nuncupatur, 
cum quibusdam villis et locis in Mucarensi diocesi consistentibus, in qua 
etiam Almisium ipsum consistit, habere noscatur ..." Theiner, Monum. 
' Hung. I. p. 674 Da je makarska biskupija bila upravo u vlasti bosan- 

skoga bana, razabira se iz pisma istoga pape na bana Stjepana. Theiner 
• y^-^oji. Hung. I. p. 675, 

jT 1' O prvom pojavu Bogavčića, kasnije Radivojevići, Jurjevići i Vukićevići 
^^^^z' zvanih, vidi: Ljubić S. Monum. Slavor. merid. V. p. 352. 

^* U povelji bana Stjepana od g, 1332. spominju se kao vlastela od Za- 
vrsja: župan Ivahan Pribilović, Vlatko Dobrovojević, čeonik hlap Ivan 
Budisalić, Divoš Tiehoradović, Gojsav Vojsilović, i Branoš Ceprnić, knez 

Paval Hrvatinić, Stanac Vojsalić, Miklošić, Mon. serb. p. 102. 

* 



116 

sn IVIletčani, vrhovni gospodari i Dubrovnika i Korčule, osujetili 
osnove njegove.^^ 

Stjepan Kotronianić prema gradu Dubrovniku, osobito godina 
1332. i 1333. — U prvo vrieme svoga vladanja malo da se ban 
Stjepan nije zavadio sa Dubrovnikom Ljeti naime g. 1322, kad 
mu je još bio skrbnikom ]\iladen Subić, porobiše bosanski žitelji 
dubrovačkoga trgovca, sina Marina Menčetića. Dubrovačko malo 
vieće zaključi zato 23. studenoga iste godine, da se od bana traži 
zadovoljština i odšteta; ako je nebi dao, neka se pozovu dubro- 
vački trgovci, da sa svojim trgom ostave sve bosanske zemlje.^" 
Ban Stjepan medjutim mudro popusti, te već 28. svibnja 1323. 
posla veliko vieće dubrovačko poslanike svoje predanj, da ugovore 
g njim ugovor, po kojem bi njihovi trgovci mogli „dolaziti, stojati 
i odilaziti iz njegove zemlje", a da budu sigurni svojimi osobami i 
imetkom. ^^ Od ovoga časa zavlada ljubav i prijateljstvo medju 
banom i Dubrovnikom. Štovanje Dubrovčana postade veće, kad je 
ban oženio Poljakinju Jelisavu, i sve veće, kada je Stjepan Ko- 
tromanić sjedinio humsku zemlju sa svojom banovinom. Grodine 
1329. bijahu dapače Dubrovčani spremni uzajmiti mu svoje ladje, 
da udari na otok Korčulu. 

Ljubav svoju prema susjednomu Dubrovniku očitovao je ban 
Stjepan napose g. 1332. i 1333. Dne 15. kolovoza 1332. izdade 
^slavni gospodin ban Stjepan, gospodin svem zemljam bosanscem i 
humscem i dolnjem krajem gospodin" povelju, kojom „utvrdi zakon, 
ki je prvo bio medju Bosnom i Dubrovnikom, da zna vsaki človik, 
koji je zakon prvo bil." Osim toga naredi ban, „Dubrovčani da 
živu humskom zemljom u njih zakonu u prvom." Napokon, ako 
bi rat buknuo medju Bosnom i Dubrovnikom, česa Bog nedaj, ban 
će dozvoliti dubrovačkim trgovcem 6 mjeseci za povratak iz Bosne 

'® Possint (tres sapientes in Venetia) redarguere per litteras Baguseos de 
eo, quod volunt- concedere de suis barchis bano Sciposlo venturo in of- 
fensionem illorum de Curzola . . . Ljubić, Monumenta Slav. merid. I. p. 
158. — I kasnije su bosanski velmože uznemirivali susjedne otoke Brač, 
Korčulu i Hvar, te je valjda takovom prilikom ubio mletački knez sa 
otoka Brača bosanskoga kneza Mrdešu Bogavčića. „Merdesse Bogavchich . , . 
olim et iamdudum interfecti per quemdam nobilem de Venetiis tune 
rectorem insulae Braciae, tempore quo dicta insula per ducale dominium 
regebatur Venetiarum" (dakle prije g. 1358). Ljubić, Mon. SI. m. V.p. 353. 

^° Monumenta Ragusina, I. p. 72. 

^^ Monum. Eagus. I. p. 85. 



117 

domu svojemu. ^^ Mnogo je znamenitija povelja bana Stjepana, iz- 
dana Dubrovčanom 15. veljače sliedeće godine 1333. Deseć se tada 
Stjepan, po milosti božjoj ban Bosni i Usori i Soli i gospodin hum- 
skoj zemlji, pod gradom Srebrenikom na Usori, darova tom pri- 
likom Dubrovčanom, svojim drazijem prijateljem „vas Rat i Ston 
i Prevlaku i otoke, koji su okolo Rata, ... i sve, što je od Pre- 
vlake do Loišća" u baštinu i u plemenito do vieke vjekoma. „I 
jošće se obetuje gospodin ban Stefan sebe i svoje sjeme, ako se 
sluči u nekoje vrieme ili gospodin ili vlastelin ili graždanin ili Iju- 
dije, koji bi pakostili Ratu ili Prevlaci, da pomože koliko može 
naša jakost. "^^ Za taj obilan dar obećaše s druge strane Dubrov- 
čani, da će za Rat i Ston plaćati banu i njegovim potomkom svake 
godine na dan sv. Vlaha dohodak od 500 perpera, pače i u tom 
slučaju, ako ban i njegovi potomci „nebudu gospoda humskoj zem- 
lji" ; nadalje ako bi ban ili njegovi potomci došli u Dubrovnik, da 
mogu slobodno stanovati u zidanoj palači , dokle hoće , a neće za 
to plaćati nikakova najma; Dubrovčani napokon neće u novo ste- 
čena mjesta primati vlastelina bosanskih, koji bi bili nevjerni budi 
banu budi njegovim potomkom. Sliedeće godine 1334. u prosincu 
napisa ban Stjepan Dubrovčanom pismo, u kojem ih izviesti o 
nekoj nagodi učinjenoj s njihovimi trgovci glede trgovine i soli u 
Drivah.^^ U obće je ban Stjepan u to doba radio oko živahnijega 
razvoja trgovine bosanske sa susjednimi zemljami i državami; to 
se medju inim razabire takodjer iz pisma mletačke obćine od 14. 
ožujka 1335., kojim ona podieli razne polakšice Sibenčanom, trgu* 
jućim s Bosnom. ^^ * 

Vjerski odnošaji u Bosni; Stjepan Kotromanić prianja (g. 1340.) 
uz rimsku crkvu. Već bi spomenuto, kako se je iza god. 1250. 
slabo revnovalo proti bosanskim patarenom. Uslied toga ojača pa- 
tarenstvo u zemlji toli silno, da je patarenska crkva bosanska 
(ecclesia Sclavoniae) došla na glas i u zapadnoj Europi. Katolička 
crkva naprotiv propadaše svedjer; isti biskupi neprebivahu više u 
Bosni, nego u Djakovu- Još g. 1303. za banovanja Mladena Su- 
bića pozivaše papa Bonifacije VIII. nadbiskupa koločkoga Stjepana, 

''*" Miklošić, Mon. serb. p. 101—103 
23 Miklošić, Mon, serb. pag. 105—107. 
^* Pucić, Spomenici srbski, II. p. 14. 
'■^^ Ljubie, Mon. Slav. merid. I. p. 443. 



118 

da podigne križarsku vojnu na krivovjerce u banovini bosanskoj ;^° 
nu to nije nimalo prudilo, te su se s toga biskupi bosanski redom 
zahvaljivali.^' Papa Ivan XXTI. htjede tomu pomoći, te imenuje 
3. srpnja 1317. biskupom bosanskim dominikanca Petra ;^^ osim 
toga radio je g. 1319. oko bana Mladena Subića, da bi što pod- 
uzeo proti bosanskim krivovjercem. Nu sve bijaše zaludo; crkva 
katolička ostade i nadalje u podpunu razsulu, crkve bijahu po- 
rušene, svećenika bijaše ponestalo, a svetinje se Hristove izvrga- 
vahu ruglu. 

Nimalo bolje nebijaše u prvo vrieme Stjepanova vladanja. Stjepan 
Kotromanić naime, premda ga je g. 1319. Mladen Šubić pohvalio 
kao gorljiva revnika proti patarenom, valjda je iza g. 1322. ostavio 
rimsku crkvu, te je ili prigrlio iztoćnu crkvu, ili je sasvim prestao 
revnovati proti patarenom. Istom kada je Stjepan po svojoj ženi 
postao rodjak kralju Karlu Robertu, pokuša papa Ivan XXII. svoju 
sreću. Pošalje zato put Bosne franjevca otca Fabijana za svoga 
poslanika, a da bi mu rad bio uspješniji, preporuči ga poslanicami 
od 5. lipnja 1325. banu Stjepanu, ženi mu Jelisavi, a i kralju 
Karlu Robertu. ^^ Nu uzprkos tomu nemogaše Fabijan uspjeti. Ban 
Stjepan naime malo je mario za papine opomene, prvo što je sam 
bio ili iztočne vjere ili prijatelj patarena, a drugo što se je bojao 
bune patarena, koji su u to vrieme počeli tražiti zaštite u srbskih 
vladara. K tomu je Stjepan bio i suviše zabavljen borbami u Hr- 
vatskoj i Humu. Papinski poslanik Fabijan nije uslied toga mogao 
g. 1326. ni doći u Bosnu, već je boravio u Ugarskoj. Tek god. 
1327. mogao je papa misliti na odlučniji rad u Bosni, nu u to 
bukne razmirica medju franjevci i dominikanci. 

2«^ Theiner, Moii. Hung. I. 305. 

"'' U kratko vrieme bijahu biskupi bosanski: Nikola (1303 — 1304.), Grego- 
rije (zahvalio se g. 131'!.), Benedikto Guicciardi (1314 — 1316.), Benedikt 
(1316—1317.). 

" Theiner, Mon. Hung. I. 458. 

" Papa piše „dilecto filio nobili viro Stephano Bosnensi", opominje ga, da 
bude u pomoć otcu Fabijanu proti heretikom , „ne possit contra ipsum 
rationabiliter invehi, quod eosdem hereticos, dum ipsos non persequitur, 
ut tenetur, quodammođo foveat et sustineat tolerando." — Slično piše 
i „đilectae in Christo filiae, nobili mulieri Elisabethae principissae Bos- 
nensi"; a kralju Karlu javlja da progoni heretike i pomaže inkvizitore 
u Bosni „praecipiendo etiam principi eiusdem principatus ei subiecto, 
ut ipsos inimicos fidei de ierra praedicta radicitus eitirpet." Farlati, Illy- 
ric. sacr. IV. p. 57. 



119 

Vidjeli smo, da su rimski pape proti bosanskim patarenom ra- 
bili najprvo dominikance, tek papa Nikola IV. (1291.), a za njim 
Bonifacije VIII. počeše uvoditi franjevce. Kada je sada g. 1326. 
papa Ivan XXII. povjerio iztragu proti bosanskim patarenom fra- 
njevcu Fabijanu, dade se to na žao dominikancem, koji si prvi 
bjehu stekli zasluga u Bosni; zato ode jedan dominikanac, po 
imenu Mihajlo iz Zagreba pred papu, te izhodi, da je papa pismom 
od 1. veljače 1327. dominikancem na novo povjerio inkviziciju u 
Bosni. ^^ Nu s toga se sada razljuti papom već opredieljeni otac 
Fabijan, te i on ode do pape, da pobije pravo dominikanaca. Po- 
zivaše se na povlasti podieljene franjevcem od pape Nikole IV. i. 
Bonifacija VIII. i na višegodišnje djelovanje ovoga reda u Bosni. 
Tim sklone papu, da je 1. srpnja 1327. na novo oduzeo domini- 
kancem pravo inkvizicije u Bosni, ^^ i podielio ga franjevcem, koje 
podjedno posebnimi poslanicami preporuči kralju Karlu Robei'tu, 
ostrogonskomu nadbiskupu i podredjenim mu biskupom. ^^ 

Otac Fabijan pohiti na to u Ugarsku, gdje bi od kralja srdačno 
primljen. Papa se za taj doček svoga poslanika pismom od 12. 
kolovoza 1327. Karlu Robertu liepo zahvali i umoli ga za dalju 
pomoć, pošto je Bosna postala stjecištem svih krivo vjernika. Ujedno 
mu javi, da je samoga bana bosanskoga zamolio, da bi sasvim iz- 
triebio iz svoje banovine protivnike vjere katoličke. ^^ Nu sve ove 
mjere nisu ni ovaj put prudile : rad Fabijanov podpuno se izjalovi. 
Već u Dalmaciji dodje Fabijan u sukob sa nadbiskupom zadar- 
skim Ivanom, a na to bukne iz nova razpra medju dominikanci i 
franjevci, tako da je papa Ivan XXII. pismom od 16. ožujka 1330. 
morao opetovano zabraniti dominikancem, da franjevce smetaju 
u inkviziciji, a ujedno je kroz nadbiskupa spljetskoga i zadarskoga 
pozvao pimomoćnike obiju redova, da dodju pred njegov sud u 
Avignon, gdje će se ta parnica konačno riešiti.^* 

•■"' Theiner, Mon. Hung. I. p. 513. 

^^ Idem, op. cit. I. p. 514. 

3* Idem, op. cit. I. p. 515. i 516. 

^' „magna hereticorum caterva de multis et điversis partibus congregata 
ad principatum Bosnensem in confinio Dalmatie constitutum sub fiducia 
seminandi inibi obscenos errores tuteque nocendi confluxerat" .... „prae- 
cipiendo etiam dilecto filio (Stephano) principi Bozneusi, ut dicto« inimi- 
cos iidei de dicto principatu radicitus extirparet" . . Theiner, Mon. Hung-. 
I. p. 518. 

3* Idem, op. cit. I. p. 526. 



120 

Uz ove okolnosti sasvim je naravno, da ban Stjepan nije ni mislio 
progoniti patareni u svojoj banovini. Patareni se dapače u to 
vrieme silno razgraniše po susjednoj Hrvatskoj i Dalmaciji, tako 
da su spljetska i trogirska obćina izdale posebne zakone, kojimi 
bi patarenom i drugim heretikom zabranjeno prebivati u ovih gra- 
dovih i kotarih njihovih; ako bi se pako odkrio koji pataren, da 
se ima na lomači spaliti i sav imetak izgubiti. ^^ U to se je i papa 
pobojao, da se i sam bosanski biskup, živući medju krivovjerci i 
razkolnici, nebi odmetnuo od rimske crkve; zato poslanicom od 6. 
siečnja 1331. odredi, da će odsele sam papa imenovati bosanske 
biskupe. ^*^ Nu radi te papine odluke dodje godine 1334. po smrti 
biskupa Petra do veHkih smutnja, pošto je sada i kaptol bosanski 
odabrao biskupa, dočim je kralj Karlo Roberto narinuo crkvi bo- 
sanskoj nekoga svjetovnaka. Sablazni ove nestade tek odlukom 
pape Benedikta XII., koji 9. prosinca g. 1336. imenuje biskupom 
bosanskim po kaptolu izabranoga Lovrinca Loranda. Ujedno pre- 
poruči papa novoga biskupa toH banu bosanskomu Stjepanu, koli 
kralju Karlu Robertu.^^ 

Premda je crkva katohčka u Bosni imala sada svoga glavara, 
ipak je patarenstvo sve više mah preotimalo. Papi Benediktu bje 
dapače u Avignon doglašeno, da sam ban Stjepan heretike pata- 
renske prima i štiti, a isto da čine i velmože bosanske. ^^ U taj 
nevoljni čas po crkvu katoličku ponudi se papi na uslugu hi'vatski 
knez Nelipić. Već odavna bijaše on ljut protivnik banu Stjepanu, 
te zato bješe sada spreman priskočiti u pomoć papi i crkvi kato- 
ličkoj, nu ne iz osobite ljubavi i odanosti prema crkvi, nego više, 
da se banu Stjepanu osveti. 

Papa Benedikto XII. bijaše veoma uzradovan saznavši za na- 
mjeru Nelipićevu. Već 22. svibnja 1337. pozove sve hrvatske kne 
zove, da se sjedinjenimi silami obore na patarensku Bosnu. Naro- 
čito zamoli za to krbavske knezove Kurjakoviće, Gregorija, Budi- 
slava i Pavla ; krčke i senjske knezove Dujma i Bartola; — Subiće 

^^ Eački, Bogotiiili i Patareni (Rad VII. p. 177—178). 

^s Theiner, Mon, Hung. I. 533. 

^' Idem, op. cit. I. p. 608 i 609. 

^^ „cj[uia tamen predicfci heretici per Stipotium banum Bosne ac quosdam 
alios potentes predictarum partium recipiuntur non sine magnis anima- 
rum periculis, ut asseritur, ac etiam defensantur . . " Theiner, Mon. 
Hung. I. p. 616—617. 



121 

i to Jurja, Mladena i Pavla, sinove kneza Jurja kliskoga (f 1330.) ; 
Pavla Šubića gospodara Ostrovice, samoga Nelipioa i sinovca mu 
Konstantina, gospodara grada Ključa. ^^ U pozivnici razlaže papa, 
da je doduše poslao u Bosnu franjevce za iztraživaoce proti krivo- 
vjercem, ali da nemogu uspjeti, pošto heretike prima i pomaže 
bosanski ban Stjepan sa svojom vlastelom. Poziva zato hrvatske 
knezove, da se ugledaju u Nelipića, koji je spreman podići se na 
obranu crkve katoličke, pa neka pomažu toli franjevce koli kneza 
Nelipića. 

Nema jasnih ni potankih viesti o tom, da H su hrvatski knezovi 
u istinu podigli vojnu ili ne. Sigurno je samo , da se svi kne- 
zovi nisu odazvali pozivu papinu, poimence Subići, koji su bili 
rodjaci i saveznici banu bosanskomu proti Nelipiću. Nu sigurno je 
i to, da je došlo do borba medju Nehpićem i banom Stjepanom. 
Umah sliedeće g. 1338. desi se u Hrvatskoj i Dalmaciji vojska 
bosanska, koju vode župan Ostoja i Bogdan Grrdošević. Po zapo- 
vjedi bosanskoga bana bilo je ovoj vojsci krenuti na Klis, budi 
da ga obrani od Nehpića, budi da mu ga otme. Sredinom koloYoza 
imala je ova vojska prolaziti kroz kotar grada Trogira prema 
Klisu. Čuvši to biskup trogirski Lampredije, premda pred papom 
opadnut kao prijatelj krivovjeraca, sabere 15. kolovoza kaptol i 
zabrani pod crkvenu kazan trogirskim žiteljem svako obćenje sa 
bosanskom vojskom, koja je sastojala gotovo od samih patarena. 
Nu gradjani, mareć za dobrobit svoga grada, izaberu poslanstvo ; 
pa kada je zatim 19. kolovoza bosanska vojska prolazila kotarom 
trogirskim prema Klisu, izadje trogirsko poslanstvo pred vojvode 
bosanske, pozdravi ih i nadari. Uslied toga udari biskup poslanike 
crkvenim izgonom ; ali mu Trogirani spočitavahu, da su oni to 
samo od straha pred bosanskom vojskom učinili i da nisu ni mnogo 
sagriešili, pošto se je nedavno sam biskup desio u Klisu medju 
krivovjerci, kada je tamo vjenčao Vladislava, brata bana Stjepana, 
sa kneginjom Jelenom, kćerju Jurja Subića. Biskup da je dapače 
više sagriešio, pošto je vjenčao Vladislava sa Jelenom bez papine 
dozvole, premda bijahu rodjaci trećega ili četvrtoga stupnja. ^^ 

I sliedeće g. 1339. mora da je ban Stjepan ratovao u Hrvatskoj 
sa Nelipićem, jer su ovomu Mletčani 18. svibnja dozvolili, da si u 



\ 



39 



Idem, op. cit., p. 616—617. 
*" Lučio, Memorie di Trau, p. 234. 



122 

Mletcili može nabaviti oružja za 300 libara. Ovaj put nisu Trogi- 
rani bili uz Nelipića, kako no g. 1326., nego su pristupili uz Stje- 
pana. Zato ovaj dne 7. listopada 1339. iz dade trogirskomu knezu 
Filipu de Molino povelju, kojom im obzirom na njihovu osobitu sklo- 
nost i ljubav prema njemu daje podpunu slobodu trgovine u svojoj 
zemlji, te im jamči za svaku štetu. Stjepan ban zove Trogirane 
svojimi „častnimi prijatelji*, prema kojim je pun „iskrenih osje- 
ćaja".*^ Rat se je produljio do g. 1340. Ove godine kao da se je 
ban Stjepan na novo razkrstio s Trogirom, te seje spremao, da sam 
glavom provali u Hrvatsku i Dalmaciju. U isto vrieme pripravljaše 
se i kralj Karlo Roberto, da dodje u Hrvatsku. ]\lletčani se pobojaše 
sada za svoj grad Trogir, te zato nutkahu hrvatske knezove, da 
bndu složni proti kralju. Nadalje poručiše 30. kolovoza god. 1340. 
svojim upraviteljem u Dalmaciji, što da sve učine na obranu mle- 
tačkih gradova, a bude li potrebno, da pošalju i poslanike do bana 
Stjepana.*^ 

Nu u to nestade pravoga povoda daljim borbam, pošto je ban 
Stjepan prigrlio katoličku vjeru- Karlu naime Robertu nebijaše si- 
gurno drago, što se je papa g. 1337. bio obratio na hrvatske vel- 
može; pa zato nastojaše, da sam svojim ugledom sklone bana 
Stjepana, da popusti. Papa Benedikto XII. pošalje na to g. 1339. 
svoga poslanika Gerarda, predstojnika franjevačkoga reda, ravno 
Karlu Robertu u Ugarsku, a ovaj ga umah odpravi u Bosnu, ob- 
javivši već prije banu Stjepanu njegov dolazak. Pomagan ovako 
kraljem Karlom poluči Gerardo brzo svoj cilj. Cim se bješe pri- 
kučio medjam bosanskim, pohrli mu ban u susret te ga veoma 
častno dočeka. Gerardo poče bana umah nagovarati, da prione uz 
crkvu katoličku; ban ga slušaše rado i napokon mu izpovjedi, da 
nebi bio protivan izkoreniti patarene u svojoj zemlji, da se neboji 
razkolnika, koje bi namah patareni dozvali u pomoć, čim bi za- 
mj etili; da im se radi o glavi. *^ Iz ove izjave jasno se razabire, 

*^ Idem, op. cit. p. 224. 

^2 Ljubić, Mon. Slav. m II. 84—85. 

*^ Papa odgovara svomu poslaniku: „Eecepimus litteras tuas continentes, 
quod tu, ad inductionem carissimi in Christo filii nostri Caroli regis Un- 
garie illustris ad presenciam nobilis viri Stephani bani bosnensis te per- 
sonaliter contulisti, quodque idem banus tibi obviam occurens in via te 

honorabilitcr recepit propter scismaticos, quos habet sue, 

terre vicinos, quorum fecismaticorum auxilium dicti heretici invocarent 



123 

da se je ban Stjepan tada živo bojao srbskoga kralja Stjepana 
Dušana, i da upravo zato nije u svojem vladanju zapodjevao vjer- 
skih borba , samo da nebi dao povoda , da se u bosanske posle 
umieša kralj Stjepan Dušan, koji i onako nije liepo gledao bosan- 
skoga bana, odkad je ovaj sa svojom banovinom sjedinio humsku 
zemlju. 

Nu unatoč toj pogibelji pokaza se ban Stjepan spreman zado- 
voljiti želji papinoj , samo kad bi ga i papa i ugarsko-hrvatski 
kralj izdašno pomagali. Otac Gerard bijaše s pripravnosti Stjepa- 
nove gotovo zatečen, te izviesti umah papu o svom sretnom uspjehu. 
I sam Benedikto XII. nadaše se sada svemu dobru, te odpremi 
28. veljače 1340. tri poslanice, jednu banu Stjepanu, drugu kralju 
Karlu Robertu, a tregu svome poslaniku.** Pošto je u tih poslanicah 
papa obrekao Stjepanu pomoć svoju, pomoć ugarsko-hrvatskoga 
kralja i susjednih pravovjernika, prigrli on još iste godine katoličku 
vjeru. Za primjerom banovim povedoše se i mnoga vlastela bo- 
sanska, te tako dodje crkva rimska u Bosni opet do ugleda. Bo 
sanski biskup mogao se je sada vratiti u svoju biskupiju, a ban 
Stjepan pomagao je odsele crkvu katoličku svakom prihkom. Za- 
jedno sa papom Klimentom VI. radio je kasnije u prilog bosan- 
skomu biskupu u razpri sa franjevci radi desetine, te bi posla- 
nicom papinom od 13. lipnja 1344. dosudjena desetina biskupu, 
pošto mu je treba, „da obnovi stolnu crkvu i druge porušene crkve 
po Bosni." *^ Iste godine 1. listopada piša papa Klimente VI. banu 
Stjepanu moleći ga, da Ijubezno primi već dvadeset godina bisku- 
pije lišenoga biskupa makarskoga Valentina, da mu vrati njegovu, 
biskupiju, da mu dade desetinu i sva biskupska prava i da tako 
popravi nanesenu škodu, pošto je biskupija dugotrajnim stradanjem 

si se de terra predicta cognoscent extirpandos". Thoiner, Mon. Hung. I. 
p. 633. 
** Theiner, Mon Hung. I. p. 632 — 633. U pismu upravljenom „dilecto filio 
nobili viro Stephano bano Bosnensi" očituje papa svoju radost, što je 
čuo od Gerarda, da je ban Stjepan pripravan „ut in principatu bosnensi 
cultus restauretur divinus, qui propter multos hereticos . . . est sublatus 
. . . , ut omnes ecclesie, que nunc inibi iacent dirute et destructe, . . 
in pristinum statum resurgant et restaurentur , et in eis divina officia 
secundum ritum et morem ecclesiasticum ac fidelium celebrentur" . . . 
U pismu Karlu Eobertu nuka papa kralja, da bude u pomoć banu, „omni- 
bus modis, viis et studiis, ac consiliis et auxiliis opportunis, c[uibus me- 
lius cognoveris expedire" , . . 
'*^ Theiner, Monum. Slav. merid. I. p. 211. 



124 

i onako posve osiromašila.*^ Ban privoli tomu i tako bjehu u ob- 
segu njegove banovine uzpostavljene dvie biskupije: bosanska i 
makarska. Ovim se pridruži i obnovljena biskupija duvanjska, te 
pismom od 20. lipnja 1345. preporuči papa Klimente VI. novoga bi- 
skupa duvanjskoga zaštiti bana Stjepana.*^ Ovako su sada u vlada- 
nju Stjepanovu bile tri katoličke biskupije: bosanska za pravu Bosnu, 
a makarska i duvanjska za Hum, Završje i Krajinu; prva bijaše pod- 
ložena nadbiskupiji koločkoj, a druga i treća nadbiskupiji spljetskoj. 

Razpra s Dubrovnikom (g. 1344.). Liepa sloga, što se je poka- 
zala izmedju bana Stjepana i grada Dubrovnika g. 1332 — 1334., 
potraje i nadalje kroz više godina. Dubrovčani, dobivši od bana 
Ston, Stonski Rat (Pelješac) i Prevlaku davahu u to ime rado 
obećani mu godišnji dohodak od 500 perpera. Dne 11. srpnja po- 
šalje ban u Dubrovnik svoga čovjeka Kraj slava moleći Dubrovčane, 
da mu godišnji dohodak ovaj put pošalju u dukatih mjesto u per- 
perih, pošto mu je poći u Ugarsku.*^ 

I polovinom g. 1344. bijaše ban Stjepan u sporazumku s Du- 
brovnikom. Koncem lipnja imao je ban stići u humsku zemlju; 
zato vehko vieće odluči 20. lipnja, da se pošalju predanj poslanici, 
a umoljeno vieće na to odabere za poslanike Paska Gučetića i 
Marina Bunića, koji će do bana poći, te njega, vojvodu mu i ostalu 
vlastelu bosansku pozdraviti i darovi počastiti. Poslanikom ovim 

'^*' U uvodu toga pisma piše papa: „Ingentem materiam gaudiorum sus- 

cepimus, quod summus ille celestis agricola te vero fidei luče 

perfusum ac imbutum doctrina evangelice veritatis ad unitatem sancte 
romane et catholice ac apostolice ecclesie revocavit"; a zatim ga moli: 
„quatenus venerabilem fratrem nostrum Valeutinum (episcopum muca- 
rensem) in suo episcopatu, qui in terra tue dicioni subjecta consistit, be- 
nigne recipias". Theiner, Mon. Hung. I. p. 674, 

^^ Još oko g. 1340., čim je ban Stjepan prigrlio vjeru katoličku, obnovljena 
bi za zapadne česti bosanske banovine biskupija duvanjska na Duvnu. 
Prvi biskup duvanjski bijaše neki Madius; nu pošto se je ovaj g. 1344. 
zahvalio, imenuje papa 20. lipnja 1345 biskupom nekoga Ivana, te ga prepo- 
ruči: archiepiscopo Spalatensi et Stephano Bano principi Kasciensi (Bos- 
nensi). Theiner, Mon. Hung. I. p. 831. 

^^ Crayslavus nuntius nobilis et potentis viri đomini Stephani dei gratia 
in eliti bani bossine . . . veniens in presentiam dom ini comitis . . . cum 
multa stantia rogavit eosdem ex parte ipsius domini bani, ut degnerentur 

eodem nuntio dare. et solvere pro ipso domino bano yperperos 

in ducatis de auro, et quia opportebat ipsum ire in Ungariam . . . Pu- 
cić, Spom. srp. U. 15. 



125 

bijaše medju inim oko bana nastojati; da odstupi Dabrovniku važni 
otočić Posrednicu (Postarnica) na ušću rieke Neretve , koji bješe 
car Dušan prije Dubrovniku poklonio , ali ga ban Stjepan, novi 
gospodar Huma, nehtjede sada predati. Nu ban Stjepan po svoj 
prilici ovaj put nedodje u humsku zemlju, zato bi i dubrovačko 
poslanstvo dne 31. srpnja opozvano. Još iste godine zavadiše se 
banovi nećaci Nikolići, knezovi humski i gospodari Popova polja, 
sa gradom Dubrovnikom. Dne 16. listopada odluči umoljeno vieće 
u Dubrovniku poslati jednoga čovjeka do Ni kolica, koji će zahtie- 
vati od njega, da popravi štetu, što ju bješe sa svojim rodom na- 
nesao dubrovačkim podanikom ; ako ncbi litjeo toga učiniti, da će 
se dubrovačka obćina potužiti samomu banu Stjepanu.*^ I zbilja 
bje poslano poslanstvo pred bana •, nu ban kano da nije tužba du- 
brovačkih ushšao, jer je veliko vieće već 2. studenoga izabralo 
novo poslanstvo za Bosnu, pošto je i sam ban počeo uznemirivati 
Dubrovčane i njihovu zemlju.^^ 

Nu ova se razpra smiri već sliedeće godine 1345., pošto je 23. 
siečnja dubrovačko umoljeno vieće zaključilo, da se banu Stjepanu 
obzirom na molbe i ljubav njegovu odstupi jedna galija, sasvim 
opr.emljena za porabu njegovu.^^ Isto tako bjehu godinu dana zatim 
uredjeni i trgovački odnošafi izmedju Dubrovnika i Bosne. ^^ Ba- 
novi nećaci Vladislav i Bogiša Nikolić uznemirivali su doduše i 
kasnije koji put podanike dubrovačke i nanosili im štete, ali neima 
spomena, da bi radi toga bilo došlo više do razpra i oprieke medju 
banom Stjepanom i gradom Dubrovnikom.^^ 

Stjepan Kotromanić upliće se po drugi put u hrvatske poslove 
(g. 1345. i 13iS.). Godine 1342. dne 16. srpnja umre kralj Karlo 
Roberto, rodjak bana Stjepana Kotromanića, koji je dvadeset go- 

*® Monumenta Ragusina. I, p. 155, 156, 157, 162. 

^° „quod cum ad presens novitas magna sit in partibus a bano". Monum. 
Rag. I. p. 163. 

^^ In consil. rogat, captum, quod precibus et amore domini bani Bossine 
eidem domino bano de gracia concedatur gallea furnita et parata gente 
et omnibus opportunis ad servicium ipsius domini bani. Mon. Rag. I. p. 
169. 

" Mon. Rag. I. p 248. 

^^ Dne 31. ožujka 1347. odluci dubrovačko umoljeno vieće: „de mittendo 
unum cursorem ad dominum banum Bossine cum litteris dominationis 
conquirendo de delusiono nobis facta per Vladislaum et Bogbissam Ni- 
colich, nepotibus domini bani" . . . Mon. Rag. I. p. 259. 



126 

dina revno uzanj prianjao i ponukom njegovom prigrlio vjeru ka- 
toličku. Prema sinu i nasljedniku njegovu, mladjalmomu tada Lju- 
devitu I. (1342. do 1382.) nije Stjepan ban bio izprva najodaniji. 
Godine 1343. pošalje u Mletke svoga poslanika, nudeć im savez 
i moleć Mletčane, da smije od njih kupiti oružja. Savez ovaj imao 
se sklopiti medju banom i republikom, a pristupiti bi mu imala 
ne samo gospoda hrvatska i dalmatinski gradovi pod vrhovnom 
vlasti mletačkom, nego i isti kralj srbski Dušan Silni, ako bi lit jeo. 
Jasno se razabire, da je taj savez bio očito naperen proti novomu 
ugarsko-hrvatskomu kralju Ljudevitu 1. Ako nebi kralj srbski pri- 
stupio savezu, neka se sklopi samo za obranu Bosne i hrvatsko-dal- 
matinskih krajeva. Mletačka obćina, uvaživ veliku moć bosanskoga 
bana, nebijaše u načelu protivna ovomu savezu, jer se nadaše, da 
bi ovako laglje mogla obraniti svoje dalmatinske gradove od even- 
tualnih pokusa kralja Ljudevita , da ih opet osvoji ; zato dozvoli 
upraviteljem dalmatinskih gradova, da ugovaraju o savezu sa banom 
bosanskim, ali da ga nesklapaju u ime obćine, pače da ni imena 
njezina nespominju. U isto vrieme, 8. srpnja, dozvoli mletačko 
vieće bosanskomu poslaniku, da izvede iz Mletaka nešto oružja.^* 
]VIletačka obćina bijaše u obće veoma sklona banu Stjepanu, jer 
se je bojala ne samo kralja Ljudevita, nego i hrvatskoga kneza 
Nelipića i sinovca mu Konstantina , s kojimi je tada ratovala. Kad 
je repubhka 31. srpnja 1343. odabrala kapetana za vojsku proti 
Nelipiću, pošalje takodjer Jakova Venerija do bana bosanskoga 
moleći ga, da nebi ničesa činio, što bi bilo proti namjeram nje- 
zinim. ^^ 

Godine 1344. medjutim krene ban Stjepan drugim putem. Upravo 
u to doba poče kralj Ljudevit I. raditi svimi silami o tom, da 
prvo šatre moć hrvatske vlastele i da otme Mletčanom dalmatinske 
gradove, a drugo da skuči sve to silnijega kralja Dušana. Posto 
je politika Ljudevitova bila naperena ne samo proti hrvatskim 

^* Visa et diligenter examinata ambaxata in scriptis data domiiiio per am- 
baxatorem domini bani Bossine .... videtur sapientibus, inspecta po- 
teutia domini bani, quod dicta unio faceret multum pro favore nostrarum 
civitatum de marina ponendo in dicta unione regem Baxie, si esse vo- 
luerit, et alios barones Sclavonie; et quando dictus rex non attenderet 
ad volendum esse in dicta unione, faciendo ipsam et specificando, quod 
dicta unio intelligatuj ad defensionem solummodo Bossene et partium 
Sclavonie . . . Ljubić, Mon. Slav. mer. II. p. 181 — 182. 

" Ljubić, op. cit. II. p. 186. 



127 

velmožam, nego i proti Mletčanom i kralju srbskomu, to je sasvim 
jasno, da je Dušan Silni bio naravan saveznik mletačkoj obćini, 
i da su se obje vlasti zajedničkimi silami nastojale oduprieti hege- 
monijskim težnjam kralja Ljudevita. Ban Stjepan Kotromanić^ koji 
je nedavno sam predlagao takav savez, držao se je odsele skoro 
uvieke kralja Ljudevita, a na posljedku povjeri mu se posvema, 
nazirući u njem jedinu zaštitu od premoći cara Dušana, koji je 
posljednjih godina svoga vladanja ozbiljno zaprietio Bosni, a i 
vlasti kralja Ljudevita u Hrvatskoj i Dalmaciji. 

Polovicom god. 1344., negdje izmedju 10. svibnja i 28. lipnja, 
umre u Hrvatskoj knez Nelipić, najotmeniji vlastelin hrvatski i 
zaklet protivnik bosanskoga bana. Ostavi za sobom mladjahnoga 
sina Ivana i junačku udovicu Vladislavu, koja energijom nije ni- 
malo zaostajala za pokojnim mužem. Ona je sa sinom svojim držala 
važni grad Knin, odlučiv braniti taj ključ Hrvatske protiv sva- 
koga. Od Subićeve porodice iztiču se u to doba braća Pavao i 
Gregorije, koji su u svojim rukama imali važni grad Ostrovicu, 
a osobito sinovac njihov Mladen III., gospodar važnih gradova Klisa, 
Omiša i Skradina. Sestra Mladenova Jelena bila je udata za Vla- 
dislava, brata bosanskoga bana Stjepana, a sam Mladen bio je ože- 
njen sa Leljkom, sestrom Dušana Silnoga. Uz Nelipiće i Subiće 
iztiču se u to doba još braća Grregorije i Budislav Kurjakovići, kne- 
zovi krbavski, zatim knezovi krčki Bartol i Dujam, gospodari Senja, 
Vinodola i gačke župe. 

Uprkos svemu nastojanju nebješe Karlu Robertu uspjelo ove 
moćne knezove pokoriti. Tako je i kralj Ljudevit našao cielu Hr- 
vatsku u rukama ovih moćnih dinasta, koji su držali gradove Knin, 
Bribir, Ostrovicii, Skradin, Ključ, Klis i Omiš. Dok nije kralj imao 
tih važnih mjesta u svojoj vlasti, nije bilo govora, da bi mogao 
svojih težnja glede Hrvatske ostvariti. Godine 1344. prietila je već 
pogibelj hrvatskim knezovom, jer se je pročulo, da se kralj Lju- 
devit sprema na Hrvatsku, da pokori gospodu i da im pootme gra- 
dove. Zajednička pogibelj sdruži ovaj put hrvatsku gospodu sa 
Mletčani. Već 30. kolovoza 1344. znalo se je u Mletcih , da će 
doskora ugarska vojska doći u Hrvatsku, pa u to ime naloži mle- 
tačka obćina svojim providurom u dalmatinskih gradovih, neka na- 
stoje svu hrvatsku gospodu sklonuti, da budu složna, i da se 
brane, da im gradovi nepadnu u ruke ugarske. 

Bojazan Hrvata i Mletčana zaista se je izpunila. Već u rujnu 



128 

1344. sabere kralj Ljudevit moćnu vojsku, povjeri jn banu slavon- 
skomu Nikoli, te ju pošalje put Hrvatske, da kraljevskoj vlasti 
podloži sve tvrde gradove. Ban Nikola dopre sretno kroz Krbavu 
do grada Knina, nu kad je htjeo da uzme ovaj važni grad, opre 
mu se svom silom Vladislava, udova Nelipićeva. Videći ban da ne- 
može tvrda grada uzeti poče plieniti i harati cielo kninsko polje, 
rušiti i paliti okolišna sela i varoši, a napokon odluči jurišom uzeti 
važno brdo Spas. U to predloži Vladislava banu, da će poslanika 
poslati do kralja, te mu se podložiti. Poslanik njezin ode zbilja 
pred Ljudevita, te u ime Vladislave i sina joj Ivana stavi pod 
okrilje kraljevo nje same i sva njihova dobra i tvrdje. Poslanik 
vrativ se u Knin javi to banu, a ban misleći da je svrhu polučio, 
ostavi grad i podje s vojskom kući. 

Nu doskora dodje opet do smutnja. Vladislava sa sinom bješe 
se doduše poklonila kralju i obećala mu predati svoje gradove, ali 
ne bezuvjetno. Kad je sada kralj htjeo po svojoj volji uvesti upravu 
u predanih gi"^dovih, opru se na novo hrvatska vlastela zajedno 
sa Vladislavom, te potaknuti knezom Gregorijem Kurjakovićem od- 
kažu kralju pokornost. Tomu novomu odporu Vladislave i ostalih 
hrvatskih knezova doprinieli su mnogo i Mletčani, koji čuvši, da 
su ugarske čete ostavile Hrvatsku, nastojahu, da Hrvate opet od- 
vrate od Ljudevita. U to ime naložiše 11. studenoga 1344. provi- 
durom svojim, neka nastoje hrvatsku gospodu složiti u savez, i 
neka im u to ime obreku i mletačku pomoć. 

Kralj Ljudevit silno se razsrdi čuvši za novi odpor Hrvata. Od- 
luči ma i polovinu svoga kraljevstva uložiti, da pokori Hrvate i 
podloži sve hrvatske gradove svojoj kraljevskoj vlasti. U to ime 
sabere sam veliku vojsku od 20 000 momaka, a ujedno doglasi 
svomu rodjaku bosanskomu banu Stjepanu, da svoje čete pridruži 
vojsci kraljevoj. Već 7. lipnja 1345. znalo se je u ^Iletcih, da se 
kralj sprema na Hrvate, a 17. lipnja šiljahu ]\Iletčani svoje ljude 
u Hi'vatsku, neka sokole i bodre na uztrajnost Kurjakoviće i kne- 
ginju Vladislavu Nelipićevu; 5. pako srpnja dadoše knezu ]\Iladenu 
Subiću nešto oružja, poslavši i svoju vojsku na obranu dalmatin- 
skih gradova. 

Dne 13. srpnja 1345. diže se sam Ljudevit sa vojskom. Prvi 
udarac imali su poćutiti knezovi Kurjakovići i kneginja Vladislava. 
Ljudevit dopre sretno do Bihaća na Uni, gdje mu se pridruži ban 
bosanski Stjepan Kotromanić, a uzanj mnogi drugi knezovi. Neda- 



129 

leko Bihaća kod izvora potoka Klokota, pritoka Uiiina, utabori se 
Ljudevit sa vojskom svojom od 30.000 momaka, gotov odavle udariti 
na Kurjakoviće, knezove ki^bavske, koji su tada prebivali u veoma 
staru i strmu gradu kod današnjega sela Kurjaka, Udbini na za- 
padu. ^^ 

Kralj Ljudevit taborovao je na Klokotu osamnaest dana. Hr- 
vatski knezovi, a napose Kurjakovići i udova Nelipićeva prepadoše 
se ogromne sile kraljeve; pa po^to su bili prvi na udarcu, odluče 
se dobre volje pokoriti. Prvi se je pokorio Gregorije Kurjaković u 
ime svoga roda, a njegov primjer nasliedi Vladislava kninska sa 
sinom Ivanom; Ona dodje pred Ljudevita ; kralj ju prime Ijubezno, 
oduže joj grad Knin, a za to dade mladjalmomu joj sinu Ivanu u 
zamjenu dio cetinskoga polja sa gradom Sinjem. Tako je kralj 
mogao biti zadovoljan donekle svojim uspjehom. Nu taj uspjeh bio 
je samo polovičan, jer knezovi Subići nehtjedoše ni čuti o predaji 
svojih gradova niti se pokloniti kralju, već se pridružiše što bolje 
Mletčanom, da uzdrže svoje gradove Oštro vicu , Skradin i Klis. 
Kralju nebijaše prilično, da pokrene ozbiljan rat, zato se zadovolji 
dosadanjim uspjehom, te se vrati još prije 10. kolovoza sa banom 
Stjepanom kući, ostavivši u Kninu bana Nikolu sa malom posadom. 

Više od Hrvata imali su se ovaj put bojati dolazka Ljudevitova 
Mletčani, koji su tako rekuć prcvarom dobili u svoje ruke dalma- 
tinske gradove. Oni se dobro sjcjćahu. da su primajuć dalmatinske 
gradove u svoju zaštitu vazda naročito izl;icali, da priznavaju pravo 
ugarsko-hrvatskih vladara na te gradove; te se zato sada pobo- 
jaše, neće U se dalmatinski gradovi za prisuća Ljudevitova u Hr- 
vatskoj od njih odmetnuti i dati pod zaštitu svoga zakonitoga gla- 

^^ O toj vojni kralja Ljudevita piše obsežno neimenovani suvremeni pisac 
u djelcu : Obsidionis Jadrcnsis libri duo, I cap. 7 (Lucius, de regno Dalm 
et Croatiae, pag 389). — I ugarski Ijebopisac piše : „Tandem communicato 
consilio suorum principum, militum et baronum disposuit (rex Ludovi- 
cus) contra suos infidelcs et rebellos Gregorium lilium Cyriaci et Nelip- 
tium Croacos, qui regna Croatiae et Dalmatiae ac magnam partem Scla- 
voniae usurpando, in praeiudicium sacrae coronae detinebant, cum exer- 
citu copioso et principibus aliarum partium, specialiter cum magnifico et 
potente principe Stephano hano Boznenul, (cuius praeclaram filiam domi- 
nam Elisabeth, nunc reginam, postea duxit matrimonialiter in consor- 
tem) pro obtinendo et expugnando eodem regno Croatiae processit" 
Joannis de Thwrocz Chronica Hungarorum II cap. 8 (Schwandtner, 
Script. rerum hung. I, pag. 221 — 222). — Sravni još ljetopis Ivana To- 
mašića iz 16. stoljeća (Arkiv za jug-, poviest. IX. p. 15.) 

9 



IBO 

vara. Bojazan se je Mletčana zbilja donekle izpunila. Kad je naime 
Ljudevit boravio u taboru na izvoru Klokota kod Bihaća^ nedo- 
djoše predanj samo gospoda hrvatska, nego i Zadrani ^ nezadovoljni 
već duže vremena s mletačkom vladom, odabraše poslanstvo, da 
se pokloni kralju. 

Naravno, da je taj čin Zadrana Mletčane silno uznemirio. Cim je 
Ljudevit ostavio hrvatsku zemlju, odluče oni dne 10. kolovoza 1345. 
što strožije kazniti odmetne Zadrane. Već 13. kolovoza 1345. ob- 
siedaše deset mletačkih galija grad Zadar, te obsada potraje do 
15. prosinca 1346. 

Da bi Mletčani laglje Zadrane pokorili, složiše se sa hrvatskim! 
knezovi Pavlom i Mladenom Subićem, protivnici Ljudevitovimi, 
sklonuše dapače iste krbavske knezove Gregorija i Budislava Kur- 
j ako vica, da su se opet od Ljudevita odmetnuli i uz nje pristali. Mlet- 
čanom je bio spreman pomoći i srbski car Dušan Silni, znajući dobro, 
da je pobjeda mletačkoga oružja i njegova pobjeda. ^"^ Ako su Mlet- 
čani za dugotrajne obsade Zadra tražili pomoći od hrvatskih kne- 
zova, koji su se otimali vrhovnoj vlasti Ljudevitovoj, to su se Za- 
drani u svojoj nevolji nadali spasu jedino od kralja Ljudevita. — 
Pobivši Zadrani mletačko brodovlje dne 6. rujna 1345., opašu im 
Mletčani rodni grad još silnijim brodovljem. Nesretni Zadrani za- 
mole sada pomoć u Ljudevita. Ovaj nemogaše sam dospjeti ; naloži 
zato hrvatskomu banu Nikoli i bosanskomu banu Stjepanu, da po- 
hrle u pomoć obsjednutomu Zadru. Već šestoga studena 1345. sto- 
jahu hrvatska vojska i bosanske čete pod banom Stjepanom uta- 
borene kod Mogorove dubrave blizu Vrane, da suzbiju obsadnu 
vojsku Mletčana. Zadrani se s te pomoći u prvi čas razvesele, nu 
doskora im se obrati radost u žalost. Načelnici naime vojske mle- 
tačke, bojeći se sile bana Stjepana i Nikole, pustiše se u dogovore 
sa oba bana, nebi li ih od Zadra makli. Zadrani su doduše još 
13. studenoga zaklinjali bana Stjepana i druga mu Nikolu, neka 
se za boga nedadu nadmudriti Mletčani i neka nesklope ponudje- 
noga im primirja, već neka vrše kraljevu zapovjed i pomognu po- 
danike svoga kralja. Nu molbe Zadrana nisu prudile; oba bana 
sklopiše izmedju 13. i 20. studenoga primirje sa Mletčani i osta- 
više grad Zadar svojoj sudbini." 



58 



,^' Ljubić, Mon Slav. merid. II. p 279. 

^' Nepoznati pisac ob obsadi Zadra biedi naročito bosanskoga bana Stje- 
pana, da se je dao podmititi mletačkim zlatom. „Sed ille Stephaiius banus 



131 

Dne 20. studenoga nebijase više vojske hrvatsko-bosanske pred 
Zadrom. Oba bana bjehu digla tabor kod Mogorove dubrave; ban 
Nikola ode na sjever, a ban Stjepan vrati se u Bosnu. Istoga dana 
pisalo je mletačko vieće svojim zapovjednikom pred Zadrom, da 
hvali Bogu, što je sklopljeno primirje i što je ugarska vojska otišla. 
Po tom sudeć smatrali su Mletčani ovo primirje za se povoljnini.^^ 
Nu ako su Mletčani bili zadovoljni, nije to godilo Zadranom, koji 
su sada osamljeni imali podnositi sve nevolje mletačke obsade. Po- 
šalju zato poslanstvo od tri lica pred kralja Ljudevita, da mu se 
potuže i zamole ga za izdašnu pomoć. Kralj Ljudevit utješi ih na 
to Ijubeznim pismom, a drugim pismom od 3. ožujka 1346. obeća 
im, da će sam doći u pomoć proti Mletčanom sa velikom vojskom. 

Ljudevit se je zaista u ožujku g. 1346. ozbiljno spremao priteći 
u pomoć Zadru. Mletčani se pobojaše velike sile kraljeve, te se 
htjedoše s dobra nagoditi. To pokušaše preko austrijanskoga voj- 
vode. Nu osim toga obratiše se i na bosanskoga bana Stjepana, 
koji im bješe posljednji put pomogao i u kojega je bila takodjer 
velika moć. Već dne 13. veljače šalju Mletčani do bana Stjepana 
dva poslanika, „da mu se zahvale za njegovu dobru volju, što ju 
je imao te ima prema njihovoj obćini, i da ga sklone na prija- 
teljstvo i privrženost njim samim i njihovim poslovom ;"^^ umah zatim 
dne 22. veljače šalju trećega poslanika predanj upućujuć ga , da 
se za bolji uspjeh i dobar savjet obrati na franjevačkoga predstoj- 
nika Peregrina, koji će ga u ostalom svj eto vati, bi li u obće bilo 
koristno poći pred bana.^^ Dne 8. travnja već je poslanik bana 
Stjepana u IVIletcih i ugovara sa ^Iletčani; Mletčani zadovoljni s do- 
govori darivaju bosanskoga bana darovi, vriednimi tisuću dukata, 
a isto daju njegovu poslaniku stvari za punih sto dukata. ^^ Isto 

cum eorum uomplicibus, et maioribus tjronibus ipsius exercitus, potius 
crumenam auro , et numismate Venetico .... elegerunt resarcire. " Ob- 
sidionis Jadrensis lib. I,, cap. 29; pag. 398. 

'^^ Ob uslovih primirja pišu Mletčani sami : „in compositione facta cum hano 
Bosne et Hungaris promissum fuit pro parte nostra non invadere, tenere 
seu occupare de iuribus, nobilibus, gentibus, terris seu possessionibus 
domini regis Ungarie et regni sui." Ljubić, Monum. SI. m. II. p. 305. 

®° „ad regratiandum ei (bano) de sua bona voluntate, quam habuit et habet 
ad nostrum dominium, et ad inducendum eum ad amicitiam et favorem 
nostrum et agendorum nostrorum." Ljubić, Mon. Slav. merid. II. p. 318. 

<" Ljubić, op. cit. II. p. 323. 
«=^ Idem, op. cit. II. p. 333. 



132 

tako dobi i posrednik franjevac Peregrin nagradu od 100 dukata. 
Ovaj put učini ban Stjepan Mletčanom zbilja liepu uslugu. Naj- 
prije ih obaviesti ob onom, što misli „o namjerah kralja ugarskoga", 
a zatim se ponudi kao posrednik, da se naravnaju sa kraljem Lju- 
,,^ devitom Mletčani mu se medjutim za potonje dne 18. travnja liepo 

^- zahvališe, jer da je posredovanje preuzeo već austrijski vojvoda, 

nu da se nemogu nagoditi, pošto lijudevit zahtieva, „da prije svega 
maknu svoju vojsku izpred Zadra; a to nije pravedno, pošto je 
Zadar mletački grad već tri sto godina ! '' Nu uzprkos tome slati 
će oni na novo poslanika pred kralja, te mole bana, da im bude 
na ruku/'' A da bi pokazali banu, kako ga vole, podiele njegovu 
poslaniku još za 50 dukata darova povrh onih za 100 dukata.^'* 
daljih dogovorih nema viesti, samo čujemo, da su dne 5. lipnja 
1346. dozvolili Mletčani svojim Sibenčanom, da darivaju bana bo- 
sanskoga za svoje dobro, a isto tako dozvoliše knezu trogirskomu, 
da pošalje Heliju Trogiranina za poslanika banu bosanskomu.**^ 
Po tom možemo suditi, da je u to vrinme već ban bosanski sa sla- 
vonskim banom bio u Hrvatskoj, i da su oba primala darove od 
dalmatinskih gradova, podloženih Mletčanom. 

U to bješe i sam kralj Ljudevit došao Hrvatsku. Dne 27. svib- 
nja nalazimo ga blizu Bihaća u doHni potoka Klokota, gdje se 
bješe i prošle godine utaborio. Imao je golemu vojsku od 100.000 
konjanika; njemu se bjehu pridružile čete hrvatske, bosanske i 
druge, tako da mu je vojska sastojala od razne smjese naroda. 
Osobito se iztiču razne vojvode, od kojih je najglavniji bosanski 
ban Stjepan. Početkom lipnja već je kralj sa golemom vojskom 
svojom blizu Zadra, jer 12. lipnja hvali mletačko vieće svoje za- 
povjednike pod Zadrom, što su se u jednoj bitci prije 8. lipnja 
hrabro ponieli. Nu ipak uvidi mletačka republika, da nebi mogla 
odoljeti tolikoj sili; pa zato poče pojedine vojvode Ljudevitove 
vojske odvraćati od boja. Već 19. lipnja i prije nalazimo neke voj- 
vode hrvatske i ugarske u dogovaranju sa mletačkimi vodjami; 
Mletčani obećavaju 100.000 dukata za kralja, ako bi se odrekao 
prava na Zadar i na ostale dalmatinske gradove, a 20.000 dukata 

°^ „fratrem et amicum carissimum . . . . , ut placeat nos et nostra nego- 
cia habere in quolibet času favorabiliter commendata," Ljubić, Mon. SI. 
m. II. p. 337—338. 

^ Idem, op. cit. II. 339. 

^'' Idem, op. cit. II. 355. 



133 

toli banu koli ostalim vojvodam, ako bi izbodili, da kraljeva vojska 
ode i z pred Zadra. ^*^ Du?a tih dogovora bijaše upravo bosanski ban J 
Stjepan. ^"^ 

Dne 1. srpnja 134C)., u subotu, na dan blaženoga apostola Mar- 
tiala, zametnuta bi bitka sa Mletčani. Pošto je kralj Ljudevit imao 
same konjanike , to je Zadranom bilo navaliti na Mletčane , a 
ugarsko hrvatska vojska samo će ih pomagati. Nu tuj se pokaže 
izdaja. Navaljujući Zadrani budu suzbiti; ... ali im vojska nepri- 
teče u pomoć, te tako Zadrani jedva živi uzmakoše u Zadar. Tim 
dobiše bitku Mletčani. Nevjeri toj bijaše najviše kriv bosanski ban, 
kojega su biedili, da je upravo on skrivio poraz Zadrana, dotično 
kralja Ljuduvita pred Zadrom. ^^ 

Već 4. srpnja znalo se je u Mletcih za tu pobjedu. Istoga dana 
pohvahše Mletčani svoje ljude pred Zadrom, a ujedno poručiše 
svojim vodjam , da su pročitavši njihova pisma o dogovorih sa 
banom bosanskim sada spremni na mir s ugarsko-hrvatskim kra- 
ljem, i da će mu dati za cielu Dalmaciju 100.000 dukata, a vel- 
možam njegovim 20.000 dukata, kako bje to dogovoreno još u 
lipnju. ^^ Ako bi se radilo samo o Zadru, a ne o ostalih gradovih 
Dalmacije, neka ponude kralju samo 60.000 dukata, a barunom 
10.000 dukata, ali uz pogodbu, da kralj sa cielom vojskom svojom 
ostavi zadarski kotar i da nečini nikakove štete mletačkim zemljam. 
Već 8. srpnja ugovaralo se je medju Mletčani i kraljem Ljudevitom 
miru ili primirju; nu ugovaranje se nemogaše kraju privesti, te 
zato kralj Ljudevit još polovinom srpnja ostavi grad Zadar i vrati 
se u Ugarsku. 

Nesreću^ kralja Ljudevita i grada Zadra skrivio bješe najviše ban 
bosanski Stjepan. Nesretni grad Zadar branio se sam još nekoliko 

^^ „tam bano, quam aliis baronibus regis tam pro effectu dicti fcractatus, 
quam pro faciendo recedere exercitum regis et pro omni nostro honore. " 
Ljubić, Mon. Slav. merid. II 360. 

" Nepoznati pisac ob obsadi Zadra piše naročito: sed ex quo Veneti cum 
ipso rege oretenus fari non presumerent, cum sublimioribus Ungaris, ac 
bano bosnensi caeperunt ad in vicem amicari nec non inter se conficien- 
tes quoddam perditionis, ac conspirationis genus, quod statim indicare 
promittimus. Obsid. Jadr. II. cap. 11. pag. 411. 

*® Obsidionis Jadrensis II. cap. 12 , p. 412. „Inspecto boe Jadertini talem 
dolum, et perditionis conspirationem perfidorum atbletarum, nec non 
Stephani Bosnensis bani belialis alumni in multa stupefactione cordis 
commoventur." 

^^ Ljubić, Mon. Slav. mer. II. p. 362. 



134 

mjeseci, nu napokon onemo^'ne tako, da je 15. prosinca 1346. 
morao priznati vrhovničtvo Mletčana. U to isto vrieme od 15. srpnja 
do 15. prosinca, dok traje obsada Zadra, boje se Mletčani nove 
pomoći od Ljudevita, pa zato nastoje na svaku ruku mir ili pri- 
mirje s njim sklopiti. S istih razloga nastoje i bana bosanskoga 
što uže uza se prikovati, nebi li budi riečju, budi vojenom pomoći 
njegovom mogli napokon Zadar svladati. Da razbistrimo odno- 
šaje bana Stjepana prema Mletkom do pada Zadra, navesti nam 
je sliedeće. Već 9. kolovoza nagradjuju Mletčani franjevca Kate- 
''*^ rina, što je bio poslanikom kod bana bosanskoga, te se vjerno i 
pohvalno tom sgodom ponio. "^^ Malo zatim, 24. kolovoza, šalju 
Mletčani knezu kliskomu Mladenu Šubiću, svomu gradjaninu i sa- 
vezniku, notara Stjepana, da ga odvrati od zla, što ga je činio 
banu bosanskomu, i da ga sklone, da počinjeno zlo popravi. ^^ Iza 
toga stiže u Mletke poslanik bana Stjepana početkom mjeseca rujna, 
te u ime banovo stavi Mletčanom razne predloge ; prvo da se sklopi 
savez medju Bosnom i Mletcima, da Mletčani opet primu u milost 
kneza Gregorija Kurjakovića, da odvrate Mladena kliskoga od da- 
ljega uznemirivanja bana Stjepana, da primu u svoju milost kne- 
zove Ivana Nelipića i Budislava Ugrinića; napokon moli ih ban, 
da za njega stanu kod cara srbskoga i da zanj govore, a ban će 
za to izravnati Zadrane sa mletačkom republikom. Na sve ove 
predloge odgovori mletačko vieće što pripravnije; samo na prvi 
predlog nemogaše pristati, naime na savez medju Mletci i banom 
bosanskim. 

„Premda bismo", piše vieće, „uviek htjeli biti u savezu i konfe- 
deraciji sa gospodinom banom za obranu i ojačanje obiju strana, 
to ipak znademo bana tako mudra te će uvidjeti, da se ovakav 
savez nebi sada s našim poštenjem mogao sklopiti, jer pošto smo 
mi sjedne strane poslali poslanstvo, da se sporazumimo s kraljem 
Ljudevitom, to nemožemo u isto vrieme sklopiti saveza proti njemu. 
Nu što nije ovaj čas moguće , biti će tečajem vremena, zato neka 
nas ban izvine." ^^ Izuzev ovu jedinu točku glede saveza izpunili 
su Mletčani u istinu sve želje banove Dne 4. rujna primiše Gre- 
gorija Kurjakovića u svoju milost „najviše obzirom na bana bosan- 

'0 Idem, op. cit. II. p. 368. 

'* Idem, op. cit. II. p. 376. Sravni još i stranu 377. 

" Ljubić, Mon. SI. m. II. p. 379—382. 



135 

skoga";'^ a 22. rujna nastoje svakako izravnati razmirice medju 
banom i knezom Mladenom Subićem kliskim, tim većma, što su 
čuli, da „ban bosanski sprema vojsku na štetu kneza Mladena."'^ 
Neprodje medjutim ni mjesec dana, a Mletčani požališe, što nisu 
pristali na ponudjen im savez sa Bosnom. Dočuše naime , da se 
opet nova vojska pod banom slavonskim sprema Zadru u pomoć, 
te zato nalože 26. rujna svomu poslaniku Nikolinu, da ide u Bosnu, 
i da u Stjepana zamoli pomoći, ako bi ban slavonski zbilja došao; 
a uza to neka Nikolin obeća i pomoć mletačku banu, ako bi mu 
došlo do nevolje.'^ Ban je po svoj prilici pristao na savez, pače 
umah poruči Mletčanom, da bi on sam hljeo posredovati medju 
njimi i Zadrani, a da bi zato upotriebio hrvatskoga kneza Budi- 
slava Ugrinića Mletčani 28. listopada rado prihvate predlog banov, 
ali samo tako, da se Zadrani bezuvjetno predadu i da ban sam 
preko svojih poslanika posreduje, a ne preko Budislava Ugrinića. 
Uza to naloži mletačko vieće svojim zapovjednikom pod Zadrom, 
da puste eventualno u Zadar i iz njega banove poslanike. ^^ Na- 
stojanje bana Stjepana, da izmiri Zadar sa Mletčani, dobavi mu ne- 
ugodnosti. U studenu potuži se ban ]\IletČanom gorko na Zadrane, 
„koji ga na dvoru kralja ugarskoga ljuto opadnuše i još neprestaše 
opadati." Čuvši to Mletčani u pismu od 17. studenoga veoma se 
nad tim razžale, ali ujedno nalože svome poslaniku Nikolinu, da 
nastoji utvrditi predloženi savez sa banom "' U isto vrieme ili nešto 
prije izmiri se ban Stjepan sa svojim protivnikom i rodjakom Mla- 
denom Subićem kliskim. Ban izdade Mladenu pismo, nu ovaj ne- 
htjede toga učiniti, pače ni na slobodu pustiti bosanskih zaroblje- 
nika, što ih bješe zatvorio u Skradinu. Zato su Mletčani dne 17. 
stud. Mladena ozbiljno opominjali, neka nekrši mira, što gaje netom 
sa bosanskim banom utanačio.'® Malo dana zatim poslaše Zadrani 

'3 Idem, op. cit. II. p. 382. 

'* Idem, op. cit. II. p. .385. „Banus Bosine viđetur exercitum con^regare 
ad đamnum comitis Maladini." 

'5 Ljubić, Mon. Slav. m. II. p. 386—387. Sravni još p. 396. 

'^ Idem, op. cit. II. p. 398—399. 

" Banus valde conquerebatur de Jadratinis, qui eum in curia regis Hunga- 

riae diffamaverant et non cessabant diffamare. Ljubić, op. cit. II. p. 406 

do 407. 
^» Idem, op, cit. II. 407—408. 



136 

svoje poslanike put Mletaka, koji su dne 15. prosinca ugovorili 
ugovor, kojim je Zadar opet priznao vlast mletačku. 

I poslie pada Zadra u mletačke ruke nalazimo bana Stjepana 
kroz sve dalje godine nj^'gova vladanja u živahnu obćenju sa re- 
publikom. Toliko snovaoi savez medju Bosnom i Mletčani nebi 
doduše nikada pravo sklopljen; nu zato nastojaše sada ban Stjepan, 
da Mletčane izmiri sa kraljem Ljude^dtom,'^^ i da tako u oči težkih 
borba sa srbskim carem Dušanom Silnim udje u volju toli kralju 
Ljudevitu^ koli mletačkoj obćini. Godine 1348. dne 8. kolovoza 
sklopljeno bi zbilja primirje medju Mletci i Ljudevitom na osam 
godina; te nije nevjerojatno, da je tomu bar nešto i ban Stjepan 
doprineo. 

Stjepan Kotromanić pre^na srbskomu caru Stjepanu Dušanu Sil- 
nomu (1346 — 1351.). Ako se još prvi bani bosanski nisu uviek 
najbolje pazili sa susjednimi vladari srbskih zemalja; to seje sada 
za bana Stjepana nekadanje trvenje izvrglo u očito neprijateljstvo. 
Ta Stjepan Dušan Silni nemogaše zaboraviti, da je rodjak njegov 
po tankoj krvi oteo otcu njegovu humsku zemlju i tim srbsku 
državu lišio veHkoga diela liepoga primorja. Zato je i Dušan bio 
vazda pripi'avan pomagati patarene u Bosni, zato je Dušan takodjer 
nudio Mletčanom pomoć svoju, kad im je pod gradom Zadrom 
bilo dieliti mejdan sa kraljem Ljudevitom i saveznikom mu bosan- 
skim banom Stjepanom. 

Dok je Stjepan Dušan imao posla na iztokii, radio je tek ne- 
izravno na zator bana bosanskoga. Nu pošto se u siečnju 1346. 
bješe ovjenčao Carem i proglasio „car i samodržac Srbljem, Grkom 
i Bugarom", odluči i s banom Stjepanom obračunati. Još u prvoj 
polovini iste godine mora da je banu Stjepanu tiesno bilo, jer se 
uteče za pomoč Mletčanom, svojim tadanjim osobitim prijateljem, 
moleći ih. da posreduju na njegovu korist kod cara Dušana. Mlet- 
čani ga poslušaju te pošalju svoga poslanika do srbskoga cara. 
Već 21. studenoga- 1346. javljaju Mletčani banu Stjepanu, da je 

'^ Godine 1347. dne U. siečnja pišo umoljeno vieće mletačko svomu po- 
sredniku kod bana bosanskoj^a : „Et ad factum, quod tangit (banus), quođ, 
si nobis placeret, intcrponeret so libenter pro reconciliatione inter regem 
Hungarie et nos, confidentes de ipso plus, quam alicjuo principe vel do- 
mino mundi, nobis placet et sumus multum contonti, quod possit per 
illum modum qui ei melior videbitur, se in tromi ttere de pacificatione 
inter ipsum regem et-nos . . .'•' Ljubić, Monumenta Slav. m. II. p. 429. 



137 

srbski car mletačkoj obćini za volju spreman živiti sa banom u 
miru i prijateljstvu; ali se ujedno tuži, da je ban zauzeo i da 
drži neku zemlju, koja po pravu njemu pripada. Neka mu vrati 
ugrabljenu zemlju, pa eto mira. Dvoji li ban o njegovu pravu na 
tu zemlju, neka se sastanu vješti ljudi, da izpitaju pravo jednoga 
i drugoga, pa da zemlju dosude onomu, koji ima veće pravo. Neće 
li pako ban, da se već sada o tom odlučuje, to je Dušan zadovoljan, 
da se privremeno sklopi primirje na dvie ili tri godine, ali uz jam- 
stvo, da se primirje noće nijednim načinom porušiti.®^ 

Vjerojatno jest, da se je zbilja sklopilo primirje međju banom i 
carem jer se sliedećih godina ništa nečuje o njihovih razmiricah. 
Godine 1348. dne 18. veljače dozvoliše Metčani banovu vojvodi Gre- 
goriju Gojslaviću, da izveze iz Mletaka oružja za sto dukata,®^ 
po čem bi se moglo slutiti, da se je ban Stjepan tada oružao. Raz- 
mirica bukne na novo svom žestinom god. 1349., tako da su 6. 
travnja sami Mletčani poslali poslanika svoga do cara i do bana, da 
kuša sklopiti mir i slogu medju oba vladara. ^^ Nu posredovanje 
mletačko kao da ovaj put nije pošlo za rukom, jer polovinom 
srpnja eto poslanika bosanskoga u Mletcih. Najprvo moli, da bi 
Mletčani udostojali još jednom pokušati, da poluče slogu, sporazumak 
i ljubav medju carem i banom; a zatim javlja, da je ban Stjepan 
u humskoj zemlji nakanio podići utvrdjeno mjesto, te moli Mlet- 
čane, da bi za gradnje te tvrdje odbijali sve riavale sa morske strane, 
pošto je ban sa kopnene strane dovoljno siguran.®^ Na prvu molbu 

^^ quod dominus rex ob amorem nostrum contentus est vivere in pače et 
amicitia cuni dicto bano; verum conqueritur, quod dictus banus, occu- 
patam šibi tenuit et tenet quandam terram šibi de iure spectantem; et 
quod pro bono quietis et pacis vellet, quod ipsi domino bano placeret 
šibi eam restituere, velut ream suam ...... Et si forte dictus banus 

nolet , contentatur i pse rex, quod treugue inter ipsos regem et 

banum fiant ad certum tempus biennii vel triennii , . ." Ljubić; Mon. 
Slav. merid. II. 408 

^^ Ljubić, op. cit. III. 54. 

^^ „principaliter procurando, si šibi videbitur posse tentire concordiam in- 
ter dominum regem Servie et dominum banum Bosine, debeat dare om- 
nem operam, quam poterit, pro bono ipsius concordii, sicut et quando 

šibi videbitur, possendo etiam ire ad ipsum dominum banum " 

Ljubić, op. cit. III. 119. 

*^ Intellecta ambaxata nuper ducali dominationi exposita per comitem de 
Minoy pro parte domini bani Bosine, que in tribus capitulis -compre- 
hendi potest, nam in primo continetur requisicio, quam facit, videlicet 



138 

ukaza se mletačko vieće najpripravnije i odgovori, kako je upravo 
naložilo svomu poslaniku, krenuvšemu do cara srbskoga, da radi 
o miru i sporazumku medju srbskim carstvom i Bosnom. Drugom 
molbom banovom bijahu Mletčani neugodno iznenadjeni. Vikli da 
sami gospoduju jadranskomu moru nemogoše dopustiti, da ban po- 
digne jaku tvrdju u primorju, odakle bi mogla zaprietiti pogibelj 
i njihovim gradovom dalmatinskim; s druge strane pako nemogoše 
zabraniti banu, da u svojoj zemlji gradi po svojoj volji. Pritajiše zato 
svoj strah i zlovolju, te uzeše banu razlagati, da odustane od 
gradnje pomenute tvrdje, jer bi tim mogao osujetiti sporazumak sa 
carem Dušanom. Ovaj bi naime mogao uztvrditi, da je upravo ono 
mjesto njegovo, gdje ban diže tvrdjavu, pa bi tako došlo do novih 
razmirica.®*. 

Nu u to već buknu očit rat medju Bosnom i Srbijom. Dok seje 
car Stjepan bavio uredjivanjem svoje velike države ter izdavao 
svoj glasoviti zakonik, udari ban Stjepan Kotromanić, pomagan 
kraljem Ljudevitom, sa 50.000 konjanika i 30.000 pješaka iz humske 
zemlje na vladanje Dušanovo. Najviše daje stradala stara kneževina 
Travunja, kojom je ban Stjepan (preko gačkoga polja i Rudina) 
prodro sve do grada Kotora. ^^ Bilo je to negdje u drugoj po- 
lovici g 134y. Caru Dušanu dade se to veoma na žao. U svojoj 
poruci mletačkoj obćini od 13. travnja 1350. potuži se gorko po 
poslaniku Mihajlu Bučiću, da je za ljubav mletačkomu duždu po- 
stupao s banom prijateljski; nu ban da mu je prijateljstvo zlim 
odvratio, pošto mu je porobio njegove ljude i osvojio neke zemlje 
i mjesta, pa to još i sada, sveudilj čini. Mletačka obćina neka zato 
nastoji, da ban odustane od daljega uznemirivanja "srbskih zemalja 
i da učinjeno zlo što prije popravi, jer se inače nebi car mogao 

quod đominacioni placeat interponere se ad tractandum et procurandum, 
quod amor et concordia vigeant inter dominum imperatorem et regem 
Servie et ipsum dominum banum. In secundo exponitur, quod si de be- 
neplacito dominationis proceđeret, vellet construi facere guendam locum 
sive f ortalicium in quadam contrata , que vocatur Cheml (Chelm) ad ma- 
rinam, et quod si pro hedificatione aut constructione dicti laborerii sive 
fortilicii aliqua molestia vel inquietacio šibi fieret a parte maritima tan- 
tum, quod đominacioni placeat suum šibi adhibere auxilium et favorein, 
cum a parte terre satis reddeat se securum." Ljubić, op. cit. III- p. 143. 

** Idem, op. cit. III. p 144. 

*^ Engel, Geschichte von Serwien und Bosnien, p. 282. 



139 

suzdržati^ već bi se morao banu ljuto osvetiti.®*^ Mletčani preg- 
nuše sada svimi silami , da oba vladara izmire. Caru Dušanu 
obećaše, da će banu Stjepanu pisati posebno , odlučno pismo i 
spotaknuti mu učinjenu nepravdu, te izjaviše svoju nadu, da će 
kod bana uspjeti.®' Dne 11. srpnja pako poslaše svečano poslan- 
stvo toli banu, koli caru. Dva svečana poslanika imala su poći naj- 
prije u Dubrovnik i tamo se točno obaviestiti, a zatim bijaše im 
poći ili zajedno ili pojedince do cara i do bana, ter u ime repu- 
blike raditi o miru i sporazumku obiju vladara. Poslanikom bijaše 
još naloženo, da osobito nastoje osigurati Mletčanom podložni grad 
Dubrovnik, kojemu je u toj razmirici prietila velika pogibelj, pošto 
je bio najbliži susjed ratnomu pozorištu. Ako poslanici nebi uspjeli, 
neka gledaju, da se barem privremeno obustave neprijateljstva, dok 
im stignu novi nalozi iz Mletaka.^® 

Nu i ovo sjajno poslanstvo mletačko nije imalo uspjeha. Car 
Dušan, da bi se za lanjsku provalu bana Stjepana osvetio, udari 
s vojskom na Bosnu u čas, kada se kralj Ljudevit bješe uputio u 
Napulj. Ban Stjepan umakne u gore i šume, a Dušan pade pod 
Bobovac, gdje se je desila krasna kćerka Stjepanova, po imenu 
Jelisava. Mnogi nezadovoljni boljari bosanski, tajni ili očiti pristaše 
patarena, pridružiše se srbskomu caru. Nu uzprkos nevjeri urodje- 
nika neuzmognu Dušan tvrdoga Bobovca uzeti, nego dignuv obsadu 
opustoši Bosnu, ter preko Dumna zadje u humsku zemlju. ^^ 

'^ ;,dominus imperator ob amorem. đucalis dominationis ipsum bannum ha- 
buit amicabiliter et tractavit; sed ipse bannus male šibi respondit, nam 
depredatus fuit de suis gentibus, et acguisivit de suis terris et locis et 
continue depredatur . . . . et ideo, quod placeat ducali dominationi per 
suas litteras scribere vel mittere domino banno, quod faciat restitui 
damna, et accepta dimittat, aliter se non poterit substinere." Ljubić, op. 
cit. ni. p. 175—176 

*' Idem. op. cit. III. p. 178. 

*' „vadant (ambaxatores) tam ad dictum regem Ilaxie quam ad dictum 
banum pro parte nostra ad procurandum quietem et concordium inter 
eos, et quod cessent novitates , ad quas alterutrum utraque pars vide- 
tur intendere, . . . . ; et si, concedente domino, poterunt partes redu- 
cere ad concordium, redeant ; sin autem, trabant ab eis, que poterunt, et 
rescribant, expectantes nostrum mandatum ; . . . . Quibus etiam comitta- 
tur, quod bonum et conservationem dictorum nostrorum fidelium de Ra- 
gusio procurent in ista ambaxata . . . ." Ljubić, op. cit. III. p. 190. 

^^ Engel, Gesch. von Serw. und Bosn. p. 282. — Hj^atski Ijetopisac Sime 
Klimentović bilježi za g. 1351 : „tada priđe Ana carica raška v Bosnu". 
Arkiv za jugosl. poviest. IV. p. 33. 



140 

daljem ratu u humskoj zemlji nema podataka. Koncem rujna 1350. 
poručiše mletačkoj obćini poslanici njezini kod bana bosanskoga i 
cara srbskoga, da nemaju nade, da bi ma kojim načinom došlo do 
sporazumka medju banom i carem; a na to pozove ih vieće mle- 
tačko, da toplo preporuče caru srbskomu podanike mletačke i nji- 
hove zemlje i mjesta, i da se povrate kući, uvide li, da im je dalji 
boravak suvišan. ^^ Nu već 6. listopada bojahu se u Mletcih, da će 
možda srbski car htjeti Dubrovčanom oteti Stonski Rat i ina mje- 
sta, koja im bješe još 1333. bosanski ban darovao; zato naloži 
vieće svojim poslanikom, da i nadalje ostanu na svom mjestu, dok 
se neuvjere, da neprieti ni Dubrovniku ni njegovu posjedu nikakva 
pogibelj od cara Dušana. ^^ Bojazan Mletčana nije se ovaj put iz- 
punila, jer se je malo zatim srbski car ukrcao u brodove i odputio 
na jug u Kotor. 

Godinom 1351. utihnuše borbe medju Bosnom i Srbijom. Neki 
kasniji pisci tvrde, da su poslie Mletčani i Dubrovčani nastojali 
izmiriti bana sa carem uz pogodbu, da ban Stjepan dade svoju 
kćer Jelisavu Dušanovu sinu Urošu za ženu, a uza to da mu od- 
stupi i humsku zemlju u ime miraza svoje kćeri ; nu ban da nije 
tomu privolio, a Dušan da ga nije mogao prisiliti, pošto su ga nove 
borbe zvale na iztok.^^ 

Posljednji dnevi Stjepana Kotromanića. Oslobodivši se Stjepan 
Kotromanić sile Dušanove življaše sada dvie tri godine mirno. U 
to se doba povjeri posvema kralju Ljudevitu. Odnošaj prema ovomu 
kralju postade još tjesniji, kadno je Ljudevit zamolio banovu liepu 
kćerku za ženu. God. 1353. dne 20. lipnja vjenčana bi jedinica 
Stjepanova, Jehsava, uslied papine dozvole sa kraljem Ljudevitom.®^ 

5° Ljubić, op. cit. III. p. 199. 

^' „et per nova, que habentur de voluntate regis E,axie, qui forte attendit 
ad occupationem Puncte Stegni, mora eorum (ariibaxatorum) utilis et 
fructuosa existat: vadit pars, quod scribatur eis, quod non debeant rece- 
dere de illis partibus, nisi primo videant manifeste civitatem Ragusii et 
punctam predictam remanere et esse in statu securitatis." Ljubić, op. 
cit III. p. 199. 

^^ Engel, Gesch. von Serv. und Bosnien, p. 283. 

^^ Vigesima die mensis Junii (anni 1353) Ludovicus, Hungariae rex, nepos 
Casimiri, Poloniae regis, virginem Elisabeth, filiam Stephani, regis Bos- 
snae, quem Hisupushan vocant , elegantis formae feminam , desponsat, et 
summo pontijice permittente, matrimonialiter šibi coniungit, celebratis ex 
jnore apud Budam nuptiis. Generat siquidem praefatam Elisabeth, Ludo- 



141 

Sam ban Stjepan bijaše u Badimu, kada mu je kći postala kraljica 
ugarska. Nu Stjepan negledaše dugo sreću svoje jedinice. Još iste ^ ^ 

godine 1353 dne 28. rujna umre on,^^ te bi sahranjen u samo- o M^<-^^ 
stanu franjevačkom u Mileševu, koji bješe sam utemeljio i sagradio. / ^ ^.,.> r 

Ban Stjepan Kotromanić, vladajući bosanskom banovinom preko 
trideset godina, položio je temelj kasnijoj državi bosanskoj. Bio je "' ^ 
rodjak ugarsko-hrvatskim Anžuvincem, te ih je pomagao toli proti / ) v 
mletačkoj republici, koli proti Srbiji i hrvatskim knezovom. nje- 
govoj politici može prema svomu stanovištu suditi svatko, kako ga 
je volja; nu jedno mu se mora ipak priznati, da je naime umio 
tadanje zamršaje upotriebiti na korist svoje banovine. Tim je ujedno 
i utro put svomu sinovcu i nasljedniku Stjepanu Tvrtku I. 

vici nuptam, Elisabfeth, filia Casimiri, .... soror patrufilis reginae Hun- 
gariae, Elisabeth senioris, germana, Caroli relictae; et Luđovicum quarta 
consanguinitatis linea contingebat — J. Dlugos.si seu Longini historiae 
Poloniae lib. IX. — Sravni još: J. de Thwrocz, Cronica Hungarorum 
II. cap. 8. i 52., pag. 221—222 i 246. 
"* Rački Fr., Bogomili i Patareni (Bad, VIII. pag. 126.) Hrvatski Ijetopisac 
Sime Klimentović piše: „tada (1353) umri Stjepan ban." Arkiv, IV. p. 33. 



V < 












VIII. Stjepan Tvrtko I., prvi kralj bosanski. 

(1353—1391.). 

Prvo vrieme banovanja ; Tvrtko se hori sa odpornom vlastelom i 
hvatom Stjepanom Vukom (1353 — 1370.). — Stjepan Tvrtko u 
savezu sa srhskim knezom Lazarom vojuje proti Nikoli Altomanoviću 
i JmJH Balšiću, te osvaja Travu7ijii i Podrinje (1370 —1376.). — 
Stjepan Tvrtko vjenča se kraljem hosanskim i srhskim (1376.). — 
Stjepan Tvrtko uredjuje svoju državu, osniva Novi, dobiva Kotor i 
vojuje sa Balsićem zetskim (1376 — 1387.). — Pokret u Hrvatskoj ; 
Stjepan Tvrtko upliće se u posle hrvatsko-dalmatinske (1387 — 1389). 
— Bitka na Kosovu (1389.). — Stjepan Tvrtko, zavladav Hrvat- 
skom i Dalmacijom , prozove se kraljem hrvatsko - dalmatinskim 
(1390.). — Osnove Stjepaiia Tvrtka; smrt njegova i sud o njem. 

Ban Stjepan Kotromanić neostavi za sobom mužkoga poroda. 
Banovina bosanska zapade sada sinovca mu Stjepana Tvrtka, sina 
kneza Vladislava i Jelene, kćeri kliskoga kneza Jurja Subića. Nu 
Stjepan Tvrtko bijaše poput mladjega brata svoga Stjepana Vuka 
još suviše mlad; zato upravljaše banovinom bosanskom majka mu 
Jelena. Velika je to nevolja bila po Bosnu u čas, kada je uzbies- 
nila ljuta borba kralja Ljudevita proti caru Dušanu i saveznikom 
mu Mletčanom. U to burno doba težko su slabe ženske ruke i 
neizkusan mladić ravnali prostranom banovinom, nemogući obuzdati 
gizdavih boljara, koji mladomu banu posluh uzkraćivahu. 

Prvi poznati čin vladanja Tvrtkova potiče iz godine 1354. Ove 
naime godine dodje „gospoja bana mati Jelena'* sa sinom svojim 
Tvrtkom i bratom mu Stjepanom Vukom iz Ugarske u Bosnu, 
te obdržavaše na Miljeh „stanak ili sabor sve zemlje Bosne i 
dolnjih kraj i Zagorja i humske zemlje". Na stanak dodjoše 
mnogobrojna gospoda bosanska; bijahu tuj kaznac Boleslav, tep- 
Čija Ivahan, knez Vlaj Dobrovojević, vojvoda Purća, knez Mrkoj e, 



143 

župan Crnug, knez Vladislav Obrado vić, župan Vlčihna Tepčić, 
knez Vlatko Obrenović, knez Bogdan Bjelhanić i drugi. Ovom pri- 
likom prisegoše ban Tvrtko, mati mu i sva vlastela bosanska knezu 
Vlatku Vlkaslavićii „na moćeli i na evangjelji, dokolje su sije gos- 
poda i dokolje je knez Vlatko i njegovo diete, za njih gospodstva 
da nije Vlatko u njih poručenik ni talenik ni uznik, ni njegovo 
diete; i u čem je ban Stjepan odumrl kneza Vlatka, da mu se 
onozi neotimlje ništore , ni od sije gospode ni od njih vlastehna; 
i da za tozi neima pecali nijedan brat Vlatko v ni bratučed, ni jedan 
čovjek za njih gospodstva ; da je u onom knez Vlatko onako tvrd, 
kako je bil tvrd u onom za bana za Stjepana. I volja koja bi kle- 
veta ili obada uzljezla na kneza na Vlatka, ili bi u koju nevjeru 
zašal knez Vlatko, da mu nijesu voljui učiniti ni jednoga hudoga, 
dokolje ga nije ogledala Bosna i dolnji kraji i Zagorje i humska 
zemlja; i ako bi dopal knez Vlatko koje krivine ili nevjere, da 
mu nijesu voljni svrjeći vjere, dokolje knez Vlatko nebude doma 
u svoje hiže u Ključi."^ Sudeć po ovom slobodnom listu kano da 
se je Vlatko Vlkoslavić otimao dosele priznati Tvrtka svojim go- 
spodarom, te da je tek na ovom stanku došlo do sporazumka. 
SHedeće godine 1355. nalazimo mjeseca svibnja bana Tvrtka u 
Dalmaciji i Hrvatskoj. Tuj je najprije zauzeo gradove nekoga voj- 
vode Gregorija i kneginje Katarine, pri čem ga je i majka po- 
magala sa svojimi četami, a zatim je sklopio mir ili primirje sa 
cetinskim knezom Ivanom Nelipićem. U isto doba spremala se je 
po nalogu kralja Ljudevita i mati njegova, da ide u Klis u pohode 
udovi brata svoga Mladena (f 1348.), po svoj prihci, da ju sklone, 
da predade Ljudevitu tu važnu tvrdju, za koju se tada toliko oti- 
mahu i Srbi i Mletčani.^ I^^l.joj medjutim borbi, koja se u Hrvat- 
skoj i Dalmaciji zametnula radi gradova Klisa i Skradina, nije više 

* Tortenelmi Tar 1879. Elsoflizet p. 14 — 16. Tuj se Čita: v ono vreme k'da 
priđe gospoja bana mati S'ictr'" ; nu već Ilar. Euvarac izpravlja posljednju 
rieč u „s' TJgr". I ja čitam u prepisu Kukuljevićevu, prepisanu s origi- 
nala : „cLsrpb." 

^ Comitissa Clipsii ex infirmitate, qua istis diebus fuit agravata, dei gracia 
liberata est, et retromisit illos duos nobiles, quos eidem transmiseramus, 
per quos mihi misit dicendo, quod mater bani hosinensis, soror olhn co- 
mitis Mladini, quod omnimodo intendit venire Clipsiam, pro essendo in 
coloquio cum eadem , cuius adventus causam dicit esse aliqua eidem com- 
missa per regem refferenda eidem comitisae, do quibus ipsa comitissa ho- 
stendit videre. Ljubić, Mon. SI. m. III. p. 271. 



144 

prisustvovao ban Tvrtko, pošto ga već 1. rujna iste godine nala- 
zimo u sred Bosne u gradu Visokom, gdje zajedno „sa plemenitim 
mladićem knezom Vukom, premilenim bratom svojim i štovanom 
gospojom Jelenom, preljubljenom majkom svojom'^ potvrdjuje Du- 
brovčanom sve trgovačke povlasti i prava, podieljena im „za vremena 
predšastnika i strica svoga Stjepana bana bosanskoga." U dotičnoj 
se povelji zove Tvrtko „božjom milosti ban bosanski."^ 

Iz ovih se podataka razabire, da je ban Stjepan Tvrtko prvih 
godina svoga banovanja bio ravnan svojom majkom Jelenom, i da 
je prianjao uz kralja Ljudevita proti caru Dušanu i mletačkoj ob- 
ćini. Mati je njegova dapače posredovala, nebi li od udove Mla- 
denove pribavila važni grad Klis kralju Ljudevitu. Razabire se 
medjutim i to, da je tada u Bosni bilo vlastele, nezadovoljne sa 
vladom bana Tvrtka i matere njegove, i da je ban morao ugova- 
rati sa odmetnom gospodom. Vjerojatno jest, da su se napose 
velmože patarenske vjere, koja je u to na novo mah otela, najviše 
protivili mladjahnorau banu, tražeći za cielo zaštite u svemoćnoga 
cara Du%na. Bog zna. nebi li uz ove okolnosti bilo po^lo Dušanu 
za rukom obladati i Bosnom; kao što bješe nedavno za Stjepana 
pokušao; — nu u to ga stiže smrt 20. prosinca 1355. i tako minu 
svaka pogibelj Bosni od srbske strane. 

Ako se je Stjepan Tvrdko možda poveselio, da je smrću Dušana 
banovini njegovoj odlanulo, to se je ljuto prevario, jer sada joj 
tekar zaprieti pogibelj, i to sa strane, gdje sigurno ni slutio nije. 
Dok je država srbska bila moćna i jaka, te prietila vlasti ugarsko- 
hrvatskih kraljeva, rado su Anžuvinci, napose kralj Ljudevit gle- 
dali Bosnu silniju i ugledniju; nu sada, gdje je Srbija dnevice 
hrlila u propast, bijaše kralju Ljudevitu mučno podnositi drugu 
vlast u svojoj blizini. K tomu je Ljudevit bio i zet bana Stjepana, 
te se je sigurno smatrao baštinikom njegovim, ako ne u cieloj ba- 
novini, a to barem u jednom dielu njezinom. Cim je dakle Stje- 
pana Dušana nestalo sa pozorišta, promieni kralj Ljudevit svoju 
politiku prema Bosni; on nepomagaše više banovinu, već gledaše 

^ Ljubić, Mon. SI. m. III. p. 275—276. „Nos Tvartcho dci gracia Bozne 
banus .... cum nobilissimo iuvene comite Vuk nostro fratre carissiroo 
ac plurimum honestissima domina Helena nostra genitrice predilecta" 
daje Dubrovčanom sve sloboštine, „sicut prius habuistis clare memorie 
tempore predecessoris nostri et patrui nostri Stephani olim bani Bozne''. 



145 

nasuprot bana Tvrtka što bolje skuČiti i učiniti ga što ovisnijim 
svojoj milosti i vlasti. 

Ban Tvrtko desio se je još 14. ožujka 1356. sa bratom knezom 
Vukom i majkom Jelenom u svom dvoru u Neretvi, te je tuj Du- 
brovčanom na novo potvrdio stare povlastice ; * nu već sliedeeih 
mjeseca prisili ga kralj Ljudevit, te mu se je morao sasvim po- 
koriti i sklopiti ugovor uz veoma tegotne uslove. Bežinski arcidja- 
kon Gallo u jednom svom pismu od 17. srpnja potanko razlaže 
težke pogodbe, što ili je mladjalmi ban Tvrtko prihvatiti morao. 

Kralj potvrdi doduše Tvrtku i mladjemu bratu njegovu banovinu 
Bosnu sa Usorom, ali mu zato morade ban odstupiti humsku zemlju 
sa svimi gradovi kao baštinu svoje bi'atučede Jelisave, Ljude vito ve 
supruge. Uza to morade se ban zavjeriti, da će patarene u Bosni 
progoniti i iz zemlje ih tjerati, da će nadalje biti kralju vjeran i za 
svake ga vojne pomagati, kad bi ga kralj na to pozvao ; napokon 
morade mu obreći, da će se ili sam ili brat mu Stjepan Vuk vazda 
osobno desiti na kraljevu dvoru. ^ 

Ovom pogodbom bje bosanska banovina sasvim skučena, a ban 
Tvrtko postade posve ovisan o kralju Ljudevitu. Nu ni to nebi- 
jaše vlastohlepnomu Anžuvincu dosta; on nastojaše bana Tvrtka 
sniziti do pukoga namjestnika svoga. U to ime poče sam bu- 
niti gospodu bosansku proti banu pozivaj uć ih , da se nj emu po- 
klone, pa da će ih primiti u svoju zaštitu i osloboditi banske vlasti. 
Pismom od 14. ožujka 1357. nastoji Ljudevit plemiće Grregorija i 
Vladislava Pavloviće (Hrvatiniće) i Gregorija Stjepanića, gospodare 
Grebena i Dlamoča odvratiti od njihova gospodara i bana Tvrtka.^ 



4 



Ljubić, Mon. SI. m. III. p. 312. 

Scire velit vestra paternitas, quod inter dominum regem et Thurkonem 
banum Boznensem, huiusmodi facta est concordia et compositio : quod 
idem banus totani terram Holmi cum omnibus castris in eadem existen- 
tibus, pro iuribus domine regiue iunioris oidem resignavit. E conuerso 
autem idem dominus rGx, banatum Boznensem et Wzure cidem bano et 
fratri suo confirmauit. Ita videlicet quod idem banus omnes paterenos 
et hereticos de terra sua eicere teueatur, sicut fide .... sit mediante. 
Et quod omnem fidelitateui cxlabet domino regi et iu omni expedicione 
sua fideliter tenebitur seruire (][uando per dominum regem fuerit requi- 
situs, et ipse vel frater suus continuam in curia rcgia facient residen- 
tiam personalem. Arkiv za poviest. jug. II. p. 35 

„Ludovicus .... fidelibus suis Gregorio et Ladislao filiis Pauli filii 
Horuatini, ac G-regorio filio Stepancli nobilibus de Greben et de Dla- 
uiuch" .... ideo ])romittimus vobis, ub si dictum propositum vestrum 

10 



U6 

Piše im, kako je čuo iz pouzdana izvora, da su se naumili k njemu 
obratiti, te im zato obećaje sve moguće, samo da ih odvrati od 
Tvrtka. „Obričemo vam", govori im kralj, „ako svoju nakanu iz- 
vedete te se zavjerite nam i našoj svetoj kruni i premiloj nam su- 
pruzi , da ćemo vam sve vaše gradove i plemenšćine potvrditi i 
uzdržati vas u vaših sloboštinah izuzev vas od vlasti i suda bo- 
sanskoga bana i metnuvši vas pod posebnu našu kraljevsku za- 
štitu." Ohrabren ovako samim kraljem nije Gregorije Pavlovi ć 
nimalo krzmao, već se je odmetnuo od bana Tvrtka. Uz Grego- 
rija pristadoše i drugi rodjaci njegovi, te tako se porodi, osobito 
u krajevih uz hrvatsku medju, gotova buna proti mladjahnomu 
Tvrtku. Jedini knez Vlatko Vlkoslavić, bratučed odmetnoga Gre- 
gorija Pavlovića, ostade vjeran svomu banu i gospodaru uzdajući 
se u slobodni list, koji mu bješe Tvrtko još g. 1354. podielio. Da 
bi ga i nadalje uzdržao u vjernosti, izdade mu ban Tvrtko g. 1357. 
drugi slobodni list ovoga sadržaja: „Vjera gospodina Tvrtka mi- 
lošću božjom bana bosanskoga i njegova srčanoga brata gospodina 
kneza Vika i njiju matere počtene gospoje Jelene i njih vlastel 
kaznaca Boleslava, tepčije Ivahna, kneza Vladislava Dabišića, kneza 
Vlaje Dobrovojevića, vojvode Tvrtka i njegova brata župana No- 
vaka, kneza Mrkoj e, kneza Vukca Hrvatinić, kneza Vladislava 
Obradovića, župana Brajana Pribinića, kneza Miloša Divoševića i 
njegova brata kneza Sladoje, kneza Vlatka Obrinovića i gospoje 
Jelene Ostojinice: knezu Vlatku Vlkoslaviću i njegovu sinu Vlko- 
slavu i njegovu ostalomu, da mu nije uzroka u njegovč bratučedč, 
u Grguri u Pavlovići, i da mu nije nijednoga hudoga skrozč Gr- 
gurevu nevjeru, ni za koje Grgurevo hudo činjenje, ni za jedna 
zla djela Grgureva .... A tomu je ručnik i pristav vojvoda Purća 
s braćom i knez Vikao Hrvatinić."" Ovakovimi slobodnimi • listovi 
morao je sada vlastelu bosansku mititi onaj isti Stjepan Tvrtko, 
koji se je kasnije proslavio kao najveći kralj bosanski. 

Ako je kralj Ljudevit mislio, da će rušeć i podkapajuć rodjaka 
si Stjepana Tvrtka podići svoj kraljevski ugled te možda i sam 

eifectui curabitis mancipare, et ad fidelitatein nobis et sacre regni corone 
. . . conuersi fueritis, tune omnia castra et possessiones vestras heređi- 
tarias . . . vobis confirmabimus .... a potestate et iurisdiccione bani 
Boznensis vos in perpetuum eximendo, et sub speciali nostra regia pro- 
tectione protegendo ..." Monumenta Hungariae historica, Acta exteraj 
II. p. 487. 
^ Tortenelmi Tar 1879. Elsofiizet, p. 16. 



147 

Bosnom neposredno zavladati, to se je gorko prevario. Vlastela 
bosanska, vična sve do Stjepana Kotromanića smatrati bana svoga 
tek odličnijim drugom svojim, rado su prianjala uz kralja Ljude- 
vita, kada je slabio bansku vlast u Bosni; ali nisu ni snivali, da 
bi bana svoga zamienili sa premoćnim kraljem ugarsko-hrvatskim. 
Tako je Ljudevit uplitanjem u nutarnje odnošaje bosanske postigao 
jedino to, da je velik dio bosanske vlastele pokrenuo bunu i 
da je u Bosni zavladao grozan metež i nered. Smutnje ove po- 
množaše jos i patareni, koji su u to vrieme nemoći Tvrtkove opeta 
podigli glavu ter Bosnu gotovo poplavili. Patareni se u to doba 
gotova bezvladja toliko osiliše, da je papa Inocentije VI. snovao 
novoj križarskoj vojni, te u to ime pismom od 24. travnja 1360. 
dozvolio bosanskomu biskupu Petru, da slobodno pozove u pomoć 
i državnu vlast, da bi laglje mogao uspjeti proti krivovjernikom.^ 

Kralj Ljudevit bješe sigurno uvidio, da je zabrazdio, te odluci 
sada pogrešku svoju po mogućnosti popraviti. U to ime naumi 
povesti vojnu na Bosnu, prvo da uzpostavi ugled bana Tvrtka, a 
drugo da zatre patarene. Mjeseca lipnja 1360. podiže dvie vojske: 
jednu voditi će sam u dolnje kraje i gornju Bosnu, a drugu po- 
vjeri nadbiskupu ostrogonskomu Nikoli i palatinu Nikoli Kontu, 
da provale u Usoru i da tamo zauzmu sve važnije gradove. Nu 
ova potonja vojska bijaše loše sreće. Došav u Usoru utabori se 
tamo, da obsjedne znameniti grad Srebrenik, u kojem je već ban 
Stjepan češće boravio i povelje izdavao. Nu u to se sluči prva 
nezgoda. Nadbiskup naime ostrogonski, koji bijaše i državni kan- 
celar, bješe sa sobom na vojnu ponio državni pečat i predao ga 
nekim svojim Ijudem, da ga čuvaju; nu ovi su pečat ukrali, tako 
da je država ostala neko vrieme bez pečata. Iza ove nezgode 
udari ugarska vojska na grad Srebrenik, ali bi suzbita, te se mo- 
rade sramotno vratiti u Ugarsku, neopravivši ništa, a izgubivši silu 
ljudi i stvari.^ Ob uspjehu kraljeve vojske neima baš nikakovih 

* Ut inquisitionis officium contra pravitatem hereticam, tibi in tuis civi- 
tate et diocesi Boznensi a iure concessum, eo melius et efficacius exequi 
valeas, quo maiori fueris auctoritate munitus, .... cum opus fuerit, 
auxilium brachii secularis (invocandi) . . . fraternitati tue .... conce- 
dimus facultatem. Theiner, Mon. SI. mer. I. p. 240. 

^ Item ad terram Boznae, similiter regiae coronae subiectara, ad conte- 
rendam proterviam quorundam rebellantium, magnificum virum, Nico- 
laum Konth, palatinum regni sui, et vcnerabilem in Christo patrem do- 



148 

viesti, ali je vjerojatno, da je bila sretnija i povratila banu Tvrtku 
moć i ugled u banovini. Malo iza te vojne naime bješe se proglasila 
moć i slava bana Tvrtka tako daleko, daje mletačka obćina, njega 
sama, brata mu Stjepana Vuka i majku Jelenu imenovala 7. rujna 
1364. mletačkimi gradjani. U pismu, što ga je ovim povodom mle - 
tački dužd Laurencije Celsi poslao u Bosnu, zove on bana „pre- 
svjetli i velemožni gospodin Tvrtko, božjom milosti han cieloj Bosni^.^'^ 

Nu moć Tvrtkova nepotraje ipak ovaj put dugo. Bosanska vla- 
stela mrkim su okom gledala bana, kojega su sada smatrala ugarskim 
nametnikom. Uza to su i patareni biesnili poradi oštrih naredaba 
i načina, kojim se je proti njim revnovalo. I tako se zgodi, da 
je g. 1365. po drugi put buknula buna u Bosni. Pokret bijaše 
obćenit; Tvrtko bi sa banstva smetnut i zajedno sa majkom svojom 
sramotno iz zemlje izagnan. Lišen svoje banovine uteče se Tvrtko 
kralju Ljudevitu, tražeći od njega pomoći. Ovaj mu zbilja dade 
nešto vojske, te tako podje Tvrtku za rukom početkom g. 1366. 
zavladati jednim dielom svoje banovine. Koncem ožujka iste godine 
zove se Tvrtko sam „božjom milosti i kralja Ljudevita ban bosan- 
sl$:i", ali mu je vlast neznatna; niti ima u svojim rukama ciele 
banovine, niti se usudjuje štogod poduzeti proti odmetnim velmožam. 
U pismu, upravljenu na Mletčane, opisuje svoje biedno stanje 

minum Kicolaum archiepiscopum Strigoniensem, cum quibusdam aliis 
baronibus et militibus regni sui, cum magno exercitu destinavit. Qui in- 
trantes, castrum Zrenck (Sebernek, Zrebnek) obsederunt, sed minime ca- 
pere potuerunt, ac cum magno damno personarum et rerum discesserunt. 
J. de Thwrocz, II. cap. 33. pag. 237. — Sam kralj Ljudevit piše u jednoj 
povelji od g. 1364. ovako: ^Nos Ludovicus rex, universis declaramus, quod 
ubi in regno nostro Bosnae innumerabilis multitudo haereticorum et pa- 
tarenorum pullulasset, in errorem fiđei orth.odoxae, et ad exstirpandum 
quoque de ipso regno nostro eosdem ex una parte nos pemonaliter, instau- 

rato valido exercitu, proficiscehanmr ; ex alia vero parte ven Nico- 

laum archiepiscopum Strigon. nostrura cancellarium, penes quem utrum- 
que par sigilli authentici habebatur, et virum magnificum, dominum Ni- 
colaum palatinum . . . destinaveramus ..." Fejer, Cod. dipl. IX, 7. p. 
220. Sravni još str. 221—223 i 228. Katona, Historia critica, X p. 294. 

^° Attendentes igitur multiplicis fidei puritatem et devotionis plenitudinem, 
quam illustres et magnifici domini Tuercto dei gratia totius Bossine 
banno, comes AVolf eius frater et Helena comitissa, eorum genitrix, ad 
nostre magnitudinis excellentiam habere promptls affectibus se osten- 
dunt .... ipsos . . . . in nostros cives et Venetos recepimus, atque re- 
cipimus .... Ljubio, Mon. SI. m. IV. p. 74. 



'-:; 



/ 



149 

govoreći : „Vlastela našega kraljevstva, kao što su već prije bila 
nevjerna bogu, tako se iznevjeri.se i nam, te nas sramotno sa ban- 
stva skinuše i zajedno sa našom majkom posve odagnaše. Po smi- 
lovanju gospoda boga i milosti slavnoga vladara gospodina Ljudevita, 
kralja ugarskoga, učinjenn bi nam pravda radi naše vjernosti, te 
bifimo na novo Jonekle primljeni u našu državu; ali još je neimamo 
ciele niti smo mogući, da umah nevjernu vlastelu kaznimo i po- 
bacamo u tavnice". Tvrtko se medjutim pouzdano nada, da će mu 
doskora poći za rukom,ter će nevjerne velikaše svladati i po zakonu 
ih kazniti.'^ 

Nezadovoljnikom, koji su se g. 1365. podigli na bana Tvrtka, 
bješe se pridružio i Stjepan Vuk, rodjeni brat Tvrtko v, kivan nanj, 
što mu nije litio da preda dio banovine u ime baštine. Tvrtko je, 
vrativši se pomoćju kralja Ljudevita u Bosnu, imao pune ruke 
posla, dok je sve odpornike i buntovnike spokorio. Bilo je god. 
L366. ljutih bojeva i borba, koje učini još groznijimi silan šumski 
požar, što no buknu 24. studenoga, podmetnut po svoj prilici od 
protivnika Tvrtkovih i patarena. tom požaru zabilježi Splje- 
ćanin a C utheis: „Godine 136^ u oći sv. Katarine ukaza se medju 
8. i 11. urom*~prije podne na iztoćnih stranah nebeska vatra na 
nebu sa jakim svjetlom, na strah i trepet cieloj zemlji; u to vrieme 
kažu, da su u Bosni najveće gore s kamenjem, životinjami i pti- 
cami izgorjele, tako da su se gore prometnule u ravnice, gdje se 
sada siju poljski plodovi. Tamo stoje sadi mnoga sela, a u njih 
prebivaju patareni, koji se hvale, da je Bog spalio ove gore njim 
na korist, jer voli njihovoj vjeri". ^^ Napokon nadhrva ban Tvrtko 
svoje protivnike. Nesretni brat njegov Stjepan Vuk, kojega bješe 
taština zavela, morade iz Bosne pobjeći, te se sklonu u grad Du- 
brovnik, koji je već od davnih vremena bio kao „slobodno mjesto", 
utočište bjeguncem bosanskim i srbskim. Nu i ovdje odluči ga 
Tvrtko potražiti. 

U svibnju sliedeće godine 1367. krenu ban Tvrtko put Du- • 
brovnika, koji je poput ostalih gradova dalmatinskih još od god. 

^^ Pismo Tvrtkovo od 29. ožujka 1366., kojim pbećaje da će mletačka prava 
u svojoj zemlji štititi, i one kazniti, koji krive novce kuju, čim se samo 
na priestolu utvrdi. Ljubić, Mon. Slav. IV. p. 84. 

'^ A Cutheis, de gestis civium Spalatinorum, cap. 3 (Lucius, de regno 
l5alm. et Croat. p. 384). I hrvatski Ijetopisac Sime Klimentovic javlja o 
tom požaru sasvim kratko: „Tada (pogrešno g. 1373.) gore gorahu po 
Bosni". Arkiv za pov. jug., IV. p. 33. ^ - 



150 

1358. priznavao vrhovnu vlast ngarsko-hrvatskoga kralja Ljude- 
vita. Tridesetoga svibnja zaključi vieće dubrovačko, da se obnove 
sa Tvrtkom svi stari običaji i prijateljstva, što ih je obćina dosele 
imala sa bosanskimi bani, ,^ali sačuvavši čest našemu gospodinu 
kralju ugarskomu". ^^ Dva dana zatim, prvoga lipnja, osvanu ban 
Tvrtko u Dubrovniku. Pratila su ga mnogobrojna vlastela, po- 
imence knez Vlaj Dobrovojević, tepčija Slađoj e, knez Vlkota Pri- 
binić i drugi. Ban Tvrtko nastani se u svojoj kući i tuj potvrdi 
Dubrovčanom sve „zakone i povelje i pisanija", koje je Dubrovnik 
imao sa stricem njegovim, banom Stjepanom. Ujedno sklopi Tvrtko 
s Dubrovnikom jedinstvo u vieke viekom, nu „otloživše. što bi ne 
bilo na nevjeru gospodinu kralju ugarskomu".^'' Deseć se u Du- 
brovniku zahtievao je Tvrtko za cielo od Dubrovčana, da mu iz- 
dadu njegova brata, bjegunca Stjepana Vuka. Nu Dubrovčani se 
tomu oprieše iztaknuvši, da je njihov grad od vajkada bio ?lo- 
bodno mjesto, i da po starih običajih nesmiju i nemogn izdati bje- 
gunca, koji se je k njim utekao. Tako bi doduše Tvrtko liepo 
primljen, ali nepostigne pravoga cilja svomu putu; bjegunac Vuk 
ostade zdrav i čitav u Dubrovniku. Dubrovčani sjećahu se još 
mnogo kasnije ove zgode. Kada je g. 1415. Tvrtko II. Tvrtković, 
sin bana Tvrtka, zahtievao, da mu Dubrovčani izruče neke bosanske 
bjegunce, odgovoriše mu ovi: „A dobro more čuti vaša velikost, 
kada roditelj vaš gospodin kralj Tvrtko tjeraše brata svoga Vlkića 
i uteče u naše mjesto i za njim tjerajuć dojde u naše mjesto vaš 
roditelj, i bi pošteno primit, kako gospodin i srdčni prijatelj, jer 
ovo mjesto jest kuća od postanja Kotromanić slobodno".^'* 

Bjegunac Stjepan Vuk ostade sada u Dubrovniku, te preuze 
ulogu, koju je nekoč igrao srbski kraljević Vukan proti bratu 
svomu Stjepanu Nemanjiću. On prigrli najprije u Dubrovniku 
vjeru katoličku, a zatim nastojaše, kako bi se domogao priestola 
bosanskoga. Godine 1368. obrati se na papu Urbana V. U posebnu 
pismu razloži papi,, kako su dosadanji vladari bosanski bili „većim 
dielom razkolnici i krivovjerci* ; on sam da je gorljiv pristaša 
katoličke vjere i protivnik heretika, koje će progoniti svimi silami. 
Tuži se nadalje, kako 'ga je stariji brat Tvrtko, sliedeć odurne 

^^ Matković P. Prilozi k trg. -polit, historiji republ. dubrovačke (Ead jug. 

akad. VII. p. 204., nota 3). 
^* Miklošić, Mon. serb. p. 176. 
^^ Pucić, Spomen, srp. I. p. 126 



151 

stope svojih predšastnika, počeo progoniti i kako mu je već silne 
štete nanio, uzkraćujuć mu dapače i dio baštine njegove. Moli 
zato papu, neka se zanj zauzme kod ugarskoga kralja, na čijem 
se je dvoru dugo vremena desio, te napokon izjavljuje, da bi 
bio spreman poći u Rim papi na poklon. Na ove molbe odpravi 
papa Urban V. dne 14.« prosinca 1369. dva pisma; jedno na Stje- 
pana Vuka, a drugo na kralja Ljudevita. ^^ U pismu na Ljudevita 
moli papa, neka kralj pomogne pravovjernika Stjepana Vuka „mla- 
djega bana Bosne", i neka sklone Tvrtka, da se odrekne dosadanjih 
bludnja i da vrati mladjemu bratu zemlje i dobra, koja mu bješe 
oteo. U drugom pako pismu „Stjepanu mladjemu banu Bosne", 
javlja papa istomu, da je zbilja po njegovoj želji kralju Ljudevitu 
pisao; zatim ga tješi, što toliko mora za katoličku vjeru podnositi, 
te mu javlja, kako bi mu milo bilo, kada bi mu ban (Vuk) došao 
u pohode u sveti grad. 

Nu sve nastojanje Stjepana Vuka i pape bijaše u taman. Kralj 
Ljudevit nije se ni maknuo na ta pisma, a Stjepanu Tvrtku nije se 
više bilo bojati domaćih prevrata, već je počam od g. 1370. mogao 
raditi oko utvrdjenja i širenja svoje vlasti. 

Stjepan Tvrtko ii savezu sa srbskim knezom Lazarom vojuje proti 
Nikoli AUomanoviću i Jirrju BaJšiću, te osvaja Travunju i Podrinje 
(1370 — 1376.). Boreć se kroz sedamnaest godina proti mnogobroj- 
nim neprijateljem svojim, nadhrva ih ban Tvrtko redomice i utvrdi 
sretno svoju vlast. Da nije za života svoga nikada više ništa učinio, 
već bi ovo dosta bilo, jer dovoljno pokazuje neobičan duh i ne- 
ustrašivu volju njegovu. Ova je borba uza to bila po njega i ko- 
ristna. Bijaše bo vikao već od mladih godina vazda oprezu, borbi 
i stradanju ; pa tako se od neizkusna mladića razvije zrio, izkusan 
i odlučan muž, koji je umio dobro razmišljati, zrelo odlučivati, a i 
neustrašivo i dosljedno svoje odluke izvoditi. 

Godinom 1370., umirivši svoju banovinu, poče se Tvrtko upli- 
tati u posle susjednih država i zemalja. Bijaše sada upravo naj- 
priličnije vrieme. Kralj Ljudevit bješe se u to doba okanio svojih 
osnova na jugu svoje države i obratio pozornost svoju na sjever, 
radeć da ga zapane poljski priestol. Tvrtku nebijaše se po tom 
bojati, da će ga Ljudevit smetati, te mogaše bez zaprieke nastojati, 
da razŠiri svoju vlast. Najljepša zgoda za to nudila mu se na iztoku 



" Theiner, Mon. Hung. II. p. 91—92. 



152 

Bosne, gdje je moćna nekoč država srbska dnevice dublje pro- 
padala. 

Poslie smrti cara Dušana zavlada u Srbiji mladjahni sin njegov 
Uroš IV. (1356 — 1367.), za kojega srbsko carstvo krene u silan 
nazadak. Nedorasli car bješe od otca nasliedio još negotovu državu, 
koje nemogaše čitave održati, niti je obraniti od pohlepe pojedinih 
velikaša i namjestnika, koji su nastojali pojedine pokrajine od 
carstv^a odkinuti i proglasiti se u njih neovisnimi vladari. Uroš 
nebijaše dovoljno jak, da to zaprieči. Od srbskih velikaša izticahu 
se osobito u to vrieme braća Vukašin i Uglješa, zatim knez Lazar 
i Vuk Branković, a pored ovih osobito Balšići i knez Vojslav. Već 
god. 1360. osnovahu Balšići samostalnu državicu u Zeti, koja je 
potrajala do šestdeset godina. Uz Balšićevu državicu spominje se 
iste godine 1360. i oblast kneza Vojslava, koja je sizala od_ srbske 
Morave preko Sjenice i Gačkoga polja sve do Kotora i Dubrovnika. 
Kada je malo zatim g. 1363. knez Vojslav umro, zauzme svu 
zemlju sinovac njegov Nikola Altomanović. On stolovaše u Rudniku 
prilično neovisno. 

Za cara Uroša stradaše srbska država ne samo od domaćih borba, 
tako da je na sve strane bila buna: nego je bivši iznutra slaba i 
uzdrmana bila izložena i navalam vanjskih neprijatelja. Od tih se 
umah iza smrti Dušanove prvi javlja kralj ugarsko-hrvatski Lju- 
devit. Već g. 1356. spremaše se na rat sa Srbijom, a god. 1358. 
ratovaše s njom toli sretno, da joj je na jugu Save oteo ugarsku 
nekoč oblast Mačvu, gdje je sliedeće god. 1359. postavio za bana 
Nikolu Gorjanskoga , kasnije jednoga od najvažnijih ličnosti u 
povjesti ugarskoj i južnoslovjenskoj. . • 

* Nu osim kralja Ljudevita počeše sada raztrovanoj Srbiji prietiti 
Turci ili Osmanlije. Turci su još za svoga vladara Urkana ili 
Orchana (1326 — 1359.), sina Osmanova, češće provaljivali u Evropu, 
te na posij edku zauzeli važni grad Gallipolis, „ključ Evrope". Sada 
za sultana Murata I. (1359 — 1389.) osvojiše g. 136 L važni grad 
Odrin ili Drinopolje, i učiiuše ga svojom evropskom priestolnicom. 
Odsele su Turci prietili propašću ne samo bvzantskomu carstvu, 
nego još više Bugarskoj; a napose razklimanoj Srbiji. 

U sred svih tih domaćih meteža i pogibelji izvana pogibe dne 
2. prosinca 1367. car Uroš IV., posljednji mužki potomak Nema 
njića. Kaže se, da ga je upravo Vukašin dao na lovu pogubiti od 
svojih Ijudi."^ Vladarem pako Srbije postade isti ubojica Vukašin 



153 

(1367— 1371 ), otac Kraljevića Marka. Sve ove stvari, a napose 
razsulo Srbije gledao ]e W bosanski Stjepan Tvrtko. On bijaše, 
kako je poznato, donekle u rodu sa izumrvšom lozom Nemanjića, 
pošto je djed mu ban Stjepan Kotroman imao za ženu Jeli^avu, kćer 
kralja Stjepana Dragutina. Videći sada god. 1367., kako je Urošem 
nejakim izumrla mužka loza Nemanjića, videći nadalje, kako se 
država srbska razpada na sve strane, smatraše sebe pozvanim, da 
kao rodjak po tankoj krvi preuzme tradicije Nemanjića i da pri- 
kupi oko sebe od države svojih praroditelja, što bude samo više 
mogao. Zgodno bijaše mu to tim većma, što je i kralj Ljudevit 
donekle rado gledao, kako se takmica njegova, država srbska sada 
slabi i propada. 

Nastojanje Tvrtkovo, da se domogne srbskih zemalja i da ga 
zapadnu sva prava izumrvših Nemanjića, počima g. 1370., čim se 
bješe kod kuće uredio i svladao odpor vlastele i brata svoga. Već 
g. 1370. kuša se sprijateljiti s tadanjim srbskim kraljem Vukašinom. 
U bana Tvrtka živila je neka djevojka, kći Gregorija Subića. Ovu 
su djevojku roditelji predali Tvrtku i materi mu Jeleni, daju kod 
sebe odbrane, pa kada odraste, da ju prema njezinu stališu udadu 
za odlična muža. Upravo u to doba bijaše mlada kći Subićeva za 
udaju, a ban Tvrko odluči ju dati za jednoga sina srbskoga kralja 
Vukašina, nebi li se ovako liepim načinom približio Vukašinu, koji 
je takodjer po ženskoj lozi izvodio neko pravo na srbski priestol. 
Za tu udaju hrvatske kneginje za srbskoga kraljevića začuo je 
tija i papa Urban V. Potaknut možda kojim revnim katoličkim 
biskupom hrvatskim ili dalmatinskim, smatraše si za dužnost za- 
priečiti, da nepodje katolička djevojka za kraljevića razkolnika. 
On u to ime dne 8. travnja 1370. napisa više pisama kralju Lju- 
devitu, ženi mu Jelisavi, da i samomu banu Tvrtku. ^^ U pismu 
kralju Ljudevitu zahtieva, da se Subićeva djevojka ili vrati rodi- 
teljem ili da se pošalje na ugarski dvor, gdje da se udade po želji 
svojih roditelja i prema sudu kralja Ljudevita. Isto piše papa kraljici 
Jehsavi, zovuć bana Tvrtka „bratom njezinim". Napokon i pismo 
Tvrtku istoga je sadržaja; u njem mu papa zapovieda, da pošalje 
djevojku ili roditeljem ili na dvor kralja Ljudevita, „svoga srodnika". 

Da li je kada do ženitbe došlo ili je Tvrtko popustio papi, nije 
poznato; nu sigurno je samo, da se je Tvrtko već god 1370 

*' Theiner, Mon. Hung. II. p. 97. 



154 

miešao u srbske posle. Bolja mu se zgoda pruži, kada je sliedeće 
godine 1371. poginuo srbski kralj Vukašin. Godine naime 1370. 
udari še Turci pod sultanom Muratom sa 70.000 momaka na Srbiju. 
Vukašin ih sretno razbije, nu zato su se Turci ipak neprestance gro- 
zili zemljam brata mu Uglješe. Da bi Turčina sasvim odvratio od 
daljega napadanja na svoju državu, sakupi Vukašin u proljeću slie- 
deće godine 1371. sve sile i pohiti u bratovu zemlju, daju obrani 
od Turaka, koji bjehu upravo u nju provalili U rujnu iste godine 
nadju se obe vojske kod Cernomena (Tainaros) na rieci Marici. U 
bitci pobiede Srbiji; nu noćju udare na nje nenadano Turci te 
ih sasvim razbiju. Sam kralj Vukašin sa svojom braćom pogibe 
ovom zgodom. Kažu, da ga je ubio njegov sluga Arsoje, polako- 
mivši se za zlatnim lancem njegovim 

V 

Bitka kod Cernomena zadade Srbiji još ljući udarac, ljući od svih 
dosadanjih. Nije tuj poginuo samo kralj Vukašin , nego posljedica 
poraza bijaše još, da su mnogi gospodari srbskih predjela morali 
priznati vrhovnu vlast turskoga sultana Murata. Napose su to uči- 
nili Jovan i Konstantin Dragaš, koji su upravljali gornjom Mace- 
donijom, zatim stric njihov Bogdan, koji je vladao iztočnom Ma- 
cedonijom. Jedan dio Srba učini sada svojim vladarem Lazara 
Grebljanovića (1371 — 1389.), nu taj bijaše tako slab, da se sam 
nije više zvao kraljem ni carem, već naprosto knezom. Pače i 
sam knez Lazar morade sada poput bugarskoga cara Sišmana 
izprositi mir od sidtana i plaćati mu danak, nebi U svojoj državi 
bar za koju godinu obstanak osigurao. 

Dočim su proti knezu Lazaru bili ustali sinovi Vukašinovi: Marko 
i Andrija, pomagaše ban Tvrtko istoga Lazara, kad je o tom na- 
stojao, da si steče ugled i priznanje kod pojedinih namjestnika. 
Tvrtko je naravno pri tom radio u svoju korist. Još g. 1371. složi 
se sa knezom Lazarom, da zajedno svladaju župana Nikolu Al- 
tomanovića, gospodara Rudnika i sve zemlje od srbske Morave 
do Kotora i Dubrovnika. Nikola uvidi, da mu se radi o glavi, te 
se zato sdruži sa zetskim knezom Jurjem Balšićem odstupiv mu u 
to ime Dračevicu, Konavlje i Trebinje, t. j. malo ne cielu kneže- 
vinu Travunju. Uzprkos tomu uspjeli su Lazar i Tvrtko; Lazar 
osvoji Rudnik, dočim je Tvrtku uspjelo zauzeti ne samo svu zemlju 
naokolo gornje Drine, nego je napokon protjerao i Jurja Balšića 
iz Travunje, tako da je koncem g. 1375. ili početkom g. 1376. 
imao velik dio nekoč srbskih zemalja u svojoj ruci. Vlast Tvrtkova 



155 

sizak je sada na jug preko humske zemlje i Travunje tija do Ko- 
tora i Nikšića (Onogošta), a na iztoku imao je u svojim rukama 
i jedan dio Srbije ili Raše tija do Sjenice. U njegovoj vlasti bilo 
je i važno Mileševo, gdje je bio grob sv. Save, srbskoga prosvje- 
titelja.'« 

Stjepan Tor tko vjenča se kraljem bosanskim i srbsklm (g. 1376.). 
Uspjesi Tvrtkovi od posljednjih godina bijahu zaista sjajni. Ba- 
novini bosanskoj, koju je zajedno sa humskom zemljom^* baštinio 
od strica svoga Stjepana, bješe eto sretnom vojnom pridružio tri 
dosele srbske oblasti: Podrinje, Travunju sa Trebinjem i Primorje 
(župe Konavle i Dračevicu). On se mogaše sada smatrati pravim 
nasljednikom srbskih Nemanjića, pošto si bješe podložio i znatan 
dio zemalja njihovih. Videći sada, kako knez Lazar slabo vriedi, 
i kako mu je vlast neznatna, a imajuć u svojoj ruci veliku državu, 
odluči Tvrtko podati i vanjski sjaj svojoj vlasti, — on se odluči 
vjenčati kraljem ne samo Bosne, nego i Srbije. 

Još iste god. 1376 izvede Tvrtko svoju nakanu. Nepitajuć ni 
kralja Ljudevita ni kneza Lazara dade se u Mileševu , na grobu 
sv. Save ovjenčati suguhim viencem, bosanskim i srbskim ; viencem 
bosanskim, koji mu pripadaše od starine, i srbskim, koji nasliedi 
od svojih praroditelja, od „gospode srbske." Uslied ovoga vjen- 
čanja prisvajaše si odsele ne samo sva prava bosanskih banova, 
nego i prava i dužnosti srbskih vladara.- Pače da iztakne svoje 
pravo na srbski priestol, prozva se ,ykralj Srbljem^^ što su odsele 
činili svi ostali vladari bosanski. Dočim se još godine 1375. piše 
jednostavno ,, Tvrtko milošću božjom ban bosanski'*, zove se već g. 
1378. j^Stefan Tvrtko v Hrista boga kralj Srhljem i Bosne i Primorju'^. 

Novoga kralja bosanskoga, a uza to i srbskoga, priznale su umah 
i druge vlasti. Prvi ga priznaše kraljem Srbije Dubrovčani , koji 
su mu počeli plaćati godišnji dohodak od 2000 perpera, što su ga 
dosele davali srbskim vladarom na dan sv. Dimitrije. I mletačka 
republika priznade ga vladarom Srbiji, te ga odsele u službenih 
spisih nazivaše „kraljem srbskim." ^^ Pitanje je samo bilo, hoće li 
i kralj Ljudevit tomu privoHti? Nu ovaj vladar bijaše upravo sada 

** Jirecek, Die Handelsstrassen, pag. 36 — 37. 

'^ Da je humska zemlja bila prije g. 1376 u Tvrtkovoj vlasti, svjedoči nje- 
govo pismo, kojim je još kao ban tražio od Dubrovčana dohodak od 500 
perpera za Ston, Mikl , Mon. serb. p. 185). . 

^« Ljubić, Mon. Slav. merid. IV p. 187. 188. 



156 

toliko zabavljen posli poljskimi i litavskimi, (]a se nije mario mie 
sati u posle bosansko-srbske Prema novoj časti i vlasti -svojoj na- 
stojaše Tvrtko, da uredi svoj kraljevski dvor. Njegov stric stolo- 
vaše većinom u Srebrenikii, a Tvrtko boravljaše sada u Trstivnici, 
Sutisci i 11 Bobovcu , gdje je imao svoj „kraljevski dvor." On je 
takodjer uveo kraljevska dvorska dostojanstva , tako n. p. čast 
logotlieta, protovestijara itd. Osim toga okružio se je mnogimi ot- 
menimi vojvodami i knezovi , od kojih su već tada bili znameniti 
vojvoda Vlatko i Hranja Vuković, zatim Radin Jablanić i sin mu 
Pavao Radinović, napokon vojvoda Vukac Hrvatinić. Isto tako 
dielio je odsele i povlastice poput srbslch kraljeva. Krunisanje 
medjutim Tvrtkovo nije važno samo stoga, što se je njim proglasio 
kraljem i pravnim nasljednikom Nemanjića; nego i zato, što je 
tim činom uzvisio dosadanju banovinu bosansku na samostalnu kra- 
IjevinUj što je i ostala sve do pada svoga g. 1463. 

Stjepan Tvrtko shvaćaše veoma ozbiljno zadaću svoju, što ju bješe 
preuzeo ovjenčavši se viencem kraljevskim. Po dokazuju najbolje 
vlastite rieči njegove. „I spodobi me (Hristos) sugubim včncem", 
piše on sam, „jako oboja vladič'stvija ispravlati mi, prveje ot is- 
prva V bogodarovan'nej nam zemli Bosnč, po tom že gospodu mo- 
jemu bogu spodobl'šu me nasledovati prestol moih prčroditel, go- 
spode srbske, za nje bo ti bčhu moi preroditelije v zeml'nem carstve 
carstvovavše , i na nebesnoe carstvo preselili se: mene ze videšću 
zemlju prčroditel moih po nih ostavl'šu i neimušću svojego pastira, 
i idoh v srbskuju zemlju, želaje i hote ukrepiti prčstol roditel moih, 
i tamo š'dšu mi venčan bih bogom darovanim mi vencem na kra- 
ljevstvo prčroditel moih, jako biti mi o Hriste Isuse blago vern omu 
i bogom postavljenomu Stefanu kralju Srbljem i BosnČ i Pomoriju 
i Zapadnim stranam, i po tom načeli s bogom kralj evati i praviti 
prestol srbskije zemlje, želaje padšaja sa vzdvigmiti i razor saja se 
ukrepiti . . . ." Uzvišene h zadaće za vladara „padše podignuti i 
razoreno ukriepiti ! ? ^ ^ 

Novi kralj , zvan prije naprosto narodnim imenom Tvrtko , na- 
djenu si kod krunisanja kršćansko ime Stjepan, odabravši prvo- 
mučenika Stjepana za zaštitnika svojemu rodu.^^ Po primjeru 

'•** Miklošić, Mon. serb. p. 187. 

-2 Sazidavši Stjepan Tvrtko I. g 1382. u župi Dračevici grad (kasniji Novi, 

Ercegnovi) nazove ga na čast svomu zaštitniku Sv. Stjepan („i narekoh 

ime jemu sveti Stefan"). Miklošić, Mon. serb. p. 201. 



157 

Tvrtko vu zvahu se kasnije svi kralji bosanski istim imenom, kao 
što nekoč srbski kraljevi i carevi. 

Stjepan Tvrtko uredjuje svoju državu, osniva Novi, dobiva Kotor 
i vojuje sa Balšićem zetskim (1376 — 1387,). Krunisanjem na grobu 
sv. Save bješe Stjepan Tvrtko pokazao, da je dosadan ja banovina 
bosanska postala samostalna, neovisna država. Nu da ova država 
potraje, da ju prva bura neuzdrma , trebaše joj čvrste podloge i 
valjana uredjenja. Prva briga bijaše sada Tvrtku, da ostavi za 
sobom zakonitih potomaka, kojim će kraljevinu svoju namrieti. U 
to ime odabra si za vjerenicu Doroteju, kćer Strašimira Aleksan- 
drovića, brata posljednjega bugarskoga cara Ivana Sišmana. Ova 
mu domala rodi sina, kasnijega kralja Stjepana Tvrtka II. Tvrt- 
ko vica. ^^ 

Pun nade, da mu pleme izginuti neće, uze Tvrtko svoju pro- 
stranu državu uredjivati. Ponajglavnija potreba bijaše, da se dr- 
žava osigura od navala neprijateljskih, a drugo da se pomogne na 
moru. Da postigne prvo, bilo mu je u zemlji posagraditi jakih tvr- 
djava; a za drugo trebalo mu je brodovlja i dobrih luka. Bosanska 
je kraljevina u to doba imala doduše krasno primorje, što se na 
iztočnoj obali jadranskoga mora prostire od Boke kotorske na sjever 
do rieke Cetine; nu ponajglavnije dvie luke, glavna pristaništa u 
tom predielu, gradovi Dubrovnik i Kotor bijahu autonomne obćine, 
koje priznavahu ovaj čas vrhovnu vlast ugarsko-hrvatskoga kralja. 
Ako je Stjepan Tvrtko htjeo, da se kralfevini bosanskoj podigne 
ugled i na moru, bijaše mu najprvo oba ova slobodna grada svojoj 
vlasti podložiti. Nu to bijaše poduzeće zaista smiono. 

Bivši banom prijaše Stjepan Tvrtko Dubrovčanom u svem. Tako 
im još g. 1375. dne 5. veljače izdade pod Bobovcem povelju, kojom 
oslobodi njihove trgovce svake carine u svom vladanju.^* Pošto je 
sliedeće godine postao gospodar srbskih zemalja i ujedno kralj 
Srbljem i Bosni, pokazivaše se Tvrtko još više sklon dubrovačkoj 
obćini. Grodine 1378. dne 10. travnja desio se je Tvrtko tik pred 

V 

gradom Dubrovnikom u travunjskoj župi Zrnovnici, okružen vla- 
stelom svojom, županom Brankom Pribinićem, dvorskim Vuko- 
slavom Stefkovićem, Dobrašinom Stefanovićem, vojvodom Vlatkom 
Vukovićem, knezom Vukašinom Milatovićem, županom Belijakom 

^^ „gospoja kraljica kyra Doroteja" u povelji od g. 1378. i „sin kraljestva 

mi« u povelji od g. 1382. Miklošić, p. 189 i 202. 
2^ Miklošić, Moii serb. pag. 184—185. 



158 

Sankovićem, stavilcem Tvrtkom Mastnovićem i druglmi. Dubrov- 
čani , saznavši za dolazak novokrunjenoga kralja bosanskoga i 
srbskoga, pošalju poslanstvo svoje predanj, po imenu Marina Men- 
četića, Mihalja Bobaljevića, Dobreta Kaličevića, Mateja Žurgo- 
vića, Žun Gradića i Nikolu Gundulića, da mu se poklone i zamole 
potvrdu povlasti svoje obćine. Poslanikom ovim bijaše takodjer 
urediti odnošaje Dubrovnika prema novomu kralju kao gospodaru 
nekoč srbskih zemalja. Pošto su Dubrovčani za slobodu trgovanja 
i ine povlasti u srbskih zemljak plaćali vladaocem i kraljem nji- 
hovim godišnji dohodak, zahtievaše sada isti dohodak i kralj Tvrtko. 
Po tom su odsele Dubrovčani plaćali Tvrtku i njegovim nasljed- 
nikom za slobodu svoje trgovine u Bosni godišnjih 500 perpera na 
dan sv. Vlaha, a zatim 2000 perpera u ime srbskoga dohodka na 
dan sv. Dimitrije. Tvrtko im zato obnovi sve zakone i ugovore, 
što su imali sa gospodom srbskom, i to u sporazumku „s bogoda- 
rovanom kraljicom materiju, gospojom kyra Jelenom i s gospojom 
kraljicom kyra Dorotejom i s izabranom vlastelom" kraljevstva 
bosanskoga. ^^ Vrativši se kasnije kralj u svoj slavni kraljevski 
dvor u Trstivnicu, potvrdi u Hpnju ovaj dogovor s Dubrovnikom 
posebnom poveljom. 

Nu ako je Tvrtko bio Dubrovniku u to doba iskreno sklon, to 
se je morao brzo promieniti. Sliedeće bo godine čini se, kao da 
je počeo izvoditi svoje osnove glede Kotora i Dubrovnika. Dne 
26. lipnja 1379. tuže se naime Dubrovčani kralju Ljudevitu veoma 
gorko na bosanskoga kralja. Javljaju mu, kako su Kotorani po- 
slali svoga poslanika Maroja Buću kralju Tvrtku , koji no je 
još prošlih godina prijateljevao sa Dubrovnikom i podupirao ga 
vojskom proti Mletkom, dočim su mu podanici slobodno vozili 
hranu u Dubrovnik Pošto mu medjutim Kotorani ponudiše svoj 
grad, zabranjuje sada kralj bosanski svojim Ijudem voziti hranu 
u Dubrovnik, te s toga za volju Kotorana oskudieva obćina hranom. ^^ 
Tvrtko ovaj put neuspije, Ljudevit bo neobrani samo vjernoga si 
Dubrovnika, nego mu se malo zatim podloži opet i sam Kotor. 

2^ „i zapisa grad Dubrovnik i vlastele diibrov'sci, da daju kraljevstvu mi 
dohodak srbski po zakonu , koji su davali gospode srbskoj , takožde, da 
daju kraljevstvu mi o svakom prihodešćem Dmitrove dneve dve tisušći 
perper ovemzi uvetom i zakonom i načinom, do kole drži i gospoduje 
kraljevstvo mi ovomzi zemljom primorskom, Trebinjem i Konavlami i 
Dračevicom." Mikl. Mon. serb. p. 188. 

-^ Matković P., Prilozi k trg.-polit. hist. (Rad. YU, p. 207). 



159 

Dok je kralj Ljudevit I. živio, nemogaše u obće Stjepan Tvrtko 
ozbiljno ni misliti, da podigne vlast svoje države na moru i da 
zavlada gradovom Kotoru i Dubrovniku. Nu tim zgodniji činjaše 
se čas, kadno je 12. rujna 1382. Ljudevit umro, neostavivši za 
sobom mužkoga poroda. Iza njega ostade udova mu Jelisava, bra- 
tučeda Tvrtkova, sa kćerima Marijom i Jadvigom. Stariju kćer 
Mariju bješe Ljudevit još za života odredio za nasljednicu ciele 
prostrane države svoje , te ju bješe u to ime još g. 1374. kao 
sedmogodišnju djevojčicu zaručio u Trenčinu sa devetgodišnjim 
kraljevićem Sigismundom, sinom slavnoga češkoga kralja i nje- 
mačkoga cara Karla IV. Nu osnove i želje Ljudevitove neizpuniše 
se sasvim. Poljaci nehtjedoše Marije, već izabraše za kraljicu mla- 
dju joj sestru Jadvigu; pače i u Hrvatskoj i Ugarskoj podiže se 
velika stranka proti Mariji i materi joj Jelisavi mrzeći slabu i ne- 
pravednu žensku vladu i ljubimca Jelisavina, palatina Nikolu Gor- 
janskoga. Za velike i dugotrajne borbe, koja je domala buknula, 
te s koje su Hrvatska, Dalmacija, Slavonija i Ugarska kroz četvrt 
stoljeća krvarile, nehtjede Stjepan Tvrtko prvih godina odlučno pristati 
uz nijednu od borećih se stranaka. On stajaše sada uz svoju bratu- 
čedu Jelisavu, kćer joj Mariju i zeta Sigismunda, sada opet uz 
Karla Dračkoga i sina mu Ladislava, tražeć pri tom jedino korist 
i probitak svoje države. 

Jedva bješe Ljudevit oči zaklopio, poče Stjepan Tvrtko izvoditi 
svoje osnove glede Dubrovnika i Kotora. Još g. 1379. bio je bolan 
uvidio, da bi mu veoma težko bilo bez znatna brodovlja pokoriti 
svojoj vlasti obćinu dubrovačku, koja je već tada bila na glasu sa 
svoga brodarstva. Neusudjujuć se zato izravno na Dubrovnik uda- 
riti, naumi mu prije korjen života podrezati, a onda tek oslabljena 
i obumrla pokoriti. Pronicavi um Tvrtko v jasno uvidi, da Dubrovnik 
žive jedino o prometu i trgovini, i da bi morao brzo propasti, čim 
bi mu toga ponestalo. Podiže zato na ulazu u čarobnu Boku ko- 
torsku, na veoma zgodnu mjestu nov grad, koji bi imao postati 
takmacem gradu Dubrovniku. Grad taj, prozvan od samoga Tvrtka 
imenom sv. Stjepan, a kasnije Novi, jest današnji Ercegnovi (Ca- 
stelnuovo), stojeći upravo naprama ulazu u Boku kotorsku. Sada 
gledaše Tvrtko, da što brže podigne utemeljeni grad i da ga učini 
ponajglavnijim trgovištem bosanske države sa ostalimi zemljami. 
Unatoč svim ugovorom i povlastim, podieljenim obćini dubrovačkoj, 
podigne on u svom gradu slanicu i učini ga trgom za prodaju soli. 



160 

I zbilja, ne samo iz "bližih oblasti, nego takodjer iz Hrvatske i 
Dalmacije počeše ljudi dolaziti amo, da trguju solju i vinom. ^^ 

Dubrovčani mogli su sada lahko razumjeti, na što smiera kralj 
Stjepan Tvrtko. Oni se živo zabrinuše za budućnost svoga grada, 
te umali poslaše pred kralja poslanika, kneza Drngoja Gučetića, 
da ga svrati od nastupljene staze. Knez Dragoje Gučetić nadje 
kralja u humskoj zemlji, u zaseoku Bišću izpod staroga grada Bla- 
gaja. On mu uze razlagati, „kako Dubrovnik ima zakone starOv, 
sa svčmi raškimi gospodami, da u primorju nebude nigdere postav- 
ljen novi trg, razvČ na mesto, gdč jest bil postavljen u prvih 
obični trg i mčsta." Kralj se sada nadje u nemaloj neprilici. Zna- 
juć dobro, da je povriedio stare ugovore dubrovačke obćine sa ne- 
kadanjimi srbskimi vladari, nehtjcde onako naprečac pokrenuti očit 
rat sa Dubrovnikom, koji je tada kao osobito jiorljiv pristaša kra- 
ljica Jelisave i Marije bio u velikoj milosti na ugarskom dvoru. 
Priznade zato, da je povriedio stare zakone Dubrovčana sa gos- 
podom raškom, te poveljom od 2. prosinca 1382. naredi, „da ne- 
budet u onom gradu ljubo pod gradom (Novim) trg soli predanija 
do včka."'^^ 

Premda se je Stjepan Tvrtko ovom prilikom bio svečano za- 
vjerio u ime svoje, svoga sina i surodnika kraljevstva svoga, da 
neće zadata obećanja kršiti, tražio je ipak na svaki način pravedna 
razloga, da naškodi Dubrovniku, smatrajući da je netom izdanom 
poveljom tek odgodio svoje osnove glede te obćine Već sliedeće 
g. 1383. oružao se je Tvrtko u velike, te je nastojao, da podigne 
kopnenu i pomorsku snagu svoje države. U to zatraži od Dubrov- 
čana kroz svoje poslanike kneza Vukašina i Vladoju, da mu po- 
šalju u službu jednoga svoga vlastelina, koji bi bio nadzornikom 
svih bosanskih tvrdjava i njihovih posada. Nu obćina nije tomu 



2: 



„poneže moljenijem tvojim prijeh blagodefc ot gospoda boga i spodobljeu 
bih venca i- č'sti i ksufetra carska prvih mojih roditelj svetih, gospode 

srbske, kraljev i car, i izpl'njaje v zemljah bogodarovauago mi 

kraljevstva i v sih prebivajušću mi obrete kraljevstvo mi v primorje v 
župe Dracevičkoj mesto podobno na s'zidanije grada i togda prizvah na 
pomošć gospoda boga i svetago i velikago mučenika i arhidijakona Ste- 
fana, . . . i v ime jego s'zdah (/rad na recenem mtste, i narekoh ime jemu 
sveti Stefan, i tuzi bese reklo kraljevstvo postaviti slanicu , i da budet 
trg soli prodavanija." Povelja Tvrtkova od g. 1382; Mikl. Mon. serb. 
p. 201. 
Idem, op. cit. p. 201—202. 



161 

zahtjevu udovoljila, izvinjujuć se starim običajem, po kojem nije 
smio nijedan dubrovački vlastelin uzeti službu kod ma kojega su- 
sjednih vladara, da nedodje u pogibelj naškoditi svojoj otačbini. 
Čini se, da su se uslied toga na novo pomrsili dobri odnošaji i da 
je Tvrtko upravo s toga opet podigao slanicu i trg soli u Novom. 
Dubrovčani na to pošalju poslanstvo u Budim kraljici Mariji, naime 
vlastelu Petra Gundulića i Stjepana Lukarica, da se potuže na 
bosanskoga kralja, što je podigao slanicu izmedju Dubrovnika i 
Kotora, i što se tamo prodaje sol i vino ; a uza to da zamole kra- 
ljicu, neka zabrani žiteljem Hrvatske i Dalmacije dolaziti na taj 
trg u Novi. Kraljica Marija, i onako u taj čas kivna na Stjepana 
Tvrtka, rado ugodi molbam vazda vjernih Dubrovčana, te pismom 
od 15. travnja zabrani svim žiteljem Hrvatske i Dalmacije, da voze 
sol i vino u grad Novi. Ujedno naloži, da se njezina zabrana 
javno po svih mjestih i trgovih kraljevine Dalmacije i Hrvatske 
proglasi. ^^ 

Ozlovoljen silno postupkom Dubrovčana, a ipak još preslab, da 
bi mogao udariti na nje, baci se Stjepan Tvrtko Mletčanom u 
krilo. Još za živa Ljudevita tražio je u srpnju 1382. od mletačke 
obćine, da mu prodade dvie opremljene galije, pošto je bio u pomoć 
gradu Kotoru, koji je bio onaj čas u njezinoj vlasti; nu obćina 
nije mu molbe izpunila, jer je sama sve brodove trebala^*' Sada 
mu se pokaže daleko pripravnija. Već njegovu prvu molbu usliša 
odmah, te 8. ožujka 1383. dozvoli unatoč starim zakonom svomu 
gradjaninu Nikoli Baseju, da podje u službu Tvrtkovu i da bude 

^^ Nos Maria .... Notum facimus, . . quod fiđeles nostri rector, iuđices, 
consilium et coramune civitatis nostrae Ragusii, missis ad nostram ma- 
iestatem providis viriš Petro de Gondola et Stephano de Luccaro, eorum 
civibus, nunciis et ambasciatoribus, iiobis humiliter significarunt, quod 
nonnuli forent homines in dictis regnis nostris Dalmatiae et Croatiae, 
qui vinum et salem ad quoddam castrum, de novo per dominum regem 
Rasciae et Bosnae inter praedictam civifcatem nostram E,agusii et civi- 
tatem Cattari appellatam, in loco Dracavizza norainato constructum, . . • 
contra libertatem et antiquam consuetudinem ipsius civitatis Ragusii et 
in opprohrlum et dlminutionem iurium eiusdem civitatis nostrae, portarent 
et deferrent . . . Nos itaque . . . duxiinus committendum, ut a modo et 
deinceps nuUus incolarum regnorum nostrorum momoratorum, vinum et sa- 
lem ad praedictum castrum novum .... portarc praesuraat vel deferre." 
Kukuljević, Jura regni Croatiae, I p. 150—151. 

'" Ljubić, Monum. Slav m. IV. p. 187—188. 

U 



162 

admiralom bosanskoj mornarici. ^^ {Malo dana zatim, 27. ožujka 
dozvoli opet, da si bosanski kralj smije u Mletcih kupiti jednu 
sasvim opremljenu galiju. ^^ Četiri mjeseca iza toga, 30. srpnja 
1383. imenovaše Mletčani Stjepana Tvrtka svojim gradjaninom po- 
radi njegove osobite ljubavi i zasluga za republiku, ^"^ Još iste go- 
dine 5. listopada dozvoliše mu, da si u Mletcih dade sagraditi dvie 
galije.^* 

S bojnih priprema , što ih je kralj Stjepan Tvrtko još od 
godine 1382. sveudilj činio, uznemiriše se ne samo Dubrovčani, 
nego i kraljica Marija i mati joj Jelisava. Pobojaše se, nije li kralj 
bosanski možda sporazuman s mnogobrojnimi nezadovoljnici u Hr- 
vatskoj i Dalmaciji, koji su se već tada javljali, zazirući od ženske 
vlade i palatina Nikole Gorjanskoga. U svom strahu potužiše se 
kraljice mletačkoj obćini spotičuć joj , što pomaže bosanskomu 
kralju graditi mornaricu. Na to odvrati mletačko vieće kraljici 
Mariji pismom od 14. lipnja 1384., da su doduše u Mletcih sa- 
gradjene dvie bosanske galije dozvolom njegovom i da je jedan 
mletački podanik admiral bosanske mornarice; ali će vieće naložiti 
istomu admiralu, svomu gradjaninu, da štedi podanike zemlje kra- 
ljice Marije i da ugarske žitelje smatra kao mletačke podanike.'* 

Mletačko je vieće svojom izjavom kraljice slabo utješilo. Zato 
odlučiše obratiti se na samoga Tvrtka, nebi li ga kao rodjakinje 
svratile na drugu stazu. Sliedeće godine 1385., kada je kraljica Je- 
lisava pošla put Požege, da se tamo sastane i nagodi sa braćom 

'* cum serenissimus et excellentissimus dominus rex Raxie nuper miserit 
queiidam nuncium suum specialem cum litera credulitatis nobili viro 
ser Nicolao Baseio civi nostro, per quem nuncium ipse dominus rex 
Baxie et Bossine notificat dicto ser Nicolao Baseio, quod ipsum eligit 
in admiratum suum cum magno honore civis nostri predicti .... Ljubić 
op. cit. IV. p. 194—195. 

^^ quod complaceatur šibi (regi Rascie) de dicto corpore galee cum suis 
corredis et arnesiis, sicut requirit, solvendo statim precium, ut dictum 
est, secundum ordines nostros. Ljubić, Mon. SI. m. IV, p. 195. 

^' „Nos attendentes dilectionem ingentem et gratum aifectum et sincerita- 
tem, quam .... prefatus dominus Stephanus (Tuertcbo dei gratia rex 
Bassie, Bossine maritimarumque partium) ad nos et ducatum nostrum 
. . . ferventer et laudabiliter ostendit .... prefatum dominum Stepha- 
num regem cum suis filiis et heredibus in Venetos et cives nostros re- 
cepimus atque recipimus ..." Ljubić, Mon. SI. m. IV. p. 200 — 201. 

^* Idem op. cit. IV. p. 203. 

^^ Idem, op. cit. IV. p. 207. 



163 

Pavlom i Ivanom Horvatom, i inimi kolovodjaini hrvatskih neza- 
dovoljnika, pošalje ona istodobno svoga ljubimca Nikolu Gorjanskoga 
u Bosnu do Stjepana Tvrtka. Nikola Gorjanski bijaše sretniji od 
kraljice; jer dočim se ona nije mogla sa hrvatskimi kolovodjami 
sporazumiti, izdade već 28. ožujka 1385. Stjepan Tvrtko u svom 
stolnom mjestu Sutisci pismo, kojim obeća Nikoli Gorjanskomu, 
svomu ljubljenomu prijatelju i kumu, da će mu u buduće biti vjeran 
saveznik „proti svakoj osobi u mjestu i vremenu zgodnu izuzam 
presvjetlim gospodjam sestram Jelisavi, Mariji i Jadvigi".'''^ Tvrtko 
nije medjutim od same ljubavi prionuo uz svoje rodjakinje, već je 
za to dobio obilnu nagradu. Kraljice naime Jelisava i Marija nisu 
žalile nimalo žrtava, samo da n osiguraju ljubav i prijateljstvo 
bosanskoga kralja, te su mu sada darovale grad iiTo^or, za kojim je 
toliko žudio. Već 20. srpnja 1385. bijaše Kotor u vlasti Tvrtkovoj, 
jer ovoga dana odluči mletačko vieće poslati do Stjepana Tvrtka 
svoga poslanika, koji bi izhodio u kralja povlastice mletačkim tr- 
govcem, idućim na trg u grad Kotor." Poslanikom bje 25. srpnja 
izabran Blanko de Rippa.^^ Ovaj ode pred Tvrtka u Sutisku, i 
tuj podieli 23. kolovoza 1385. Stjepan Tvrtko mletačkim trgovcem 
sve povlastice, što su ih uživali u Kotoru za prijašnjih mu gos- 
podara. '* 

*® Nos Stephanus Tuertcho đei gracia rex Rassie, Bosne .... significamus 
. . . . , quod matura deliberatione prehabita, puraque fide et sincera ve- 
ribate, absque aliquali dolo et fraude, domino Nicolao de Garra regni 
Hungarie palatino .... carissimo amico et compatri nostro in omnibus 
amodo et deinceps totam fidelitatem, contra quamlibet personam, locis 
et temporibus opportunis, demptis tamen saluis et antepositis semper ser- 
viciis et fidelitatibus per nos illustrissirais dominabus predilectisque soro- 
ribus nostris Elizabeth et Marie Hungarie, ac Heduidis Polonie reginis, 
observatis et perhempnaliter observandis, usque vitam nostram, iuxta 
posse exhibere et obseruare promittimus et assumimus, ac nihilominus 
ad omnia premissa obseruanda nos obligamus. Arkiv za poviest. jugosl. 
n. p. 36. 

" „cum .... nunc de novo senciatur, quod per serenissimam dominam 
reginam Hungarie predictus locus Cathari datus fuerit in manibus do- 
mini regis Eassie .... Ljubić, op. cit. IV. p. 219 

^« Ljubić, op. cit. IV. p. 219. 

*^ U dotičnoj povelji piše Stjepan Tvrtko : „cum per gratiam largiflue dei 
dispositionis et preclarissime sororis nostre domine regine Ungarie civi- 
tas predecessorum nostrorum Catharensis feliciter ad manus nostre ma- 
iestatis perpetualiter pervenit quatenus idem mercatores (du- 



164 

Stjepanu Tvrtku bijaše veoma milo, što j^ ovako došao na liep način 
do Kotora i tim do ciele Boke kotorske. Imajući u svojoj vlasti 
ovu znamenitu točku na jadranskom moru mogao se je lasnije 
okaniti svojih dosadanjih osnova glede Dubrovnika, kojega i onako 
nebi nikada pokorio, pošto nije u njega bilo toli silne mornarice, 
da bi se mogao ogledati sa dubrovačkim brodovljem. Nu s novo 
stečena Kotora dobavi se -Stjepan Tvrtko i velikih neprilika. Balša 
Balšić, brat Jurja Balšića, kojemu je Stjepan Tvrtko bio oteo 
Travunju i Primorje, nerado je gledao, kako seje Tvrtko domogaoi 
Kotora. Ta još Juraj Balšić radio je o tom, da zavlada Kotoru, 
te ga je u to ime g. 1369. obsiedao s kopna i s mora, a bio bi 
ga valjda i osvojio, da nisu Mletčani posredovali. Videći sada 
Balša Balšić, „gospodar Zete, Kanine i Avalone'*, grad Kotor u 
vlasti bosanskoga kralja, zametne rat proti Stjepanu Tvrtku. Iz- 
prva bijaše kralj Tvrtko sretan; na čelu svoje vojske prodre u 
Zetu i dopre sretno tija do Spuža na rieci Zeti, odakle je 17. 
rujna pisao pismo Dubrovčanom, s kojimi se bješe u to izmirio.*" 
Nu umah zatim mora da ga je snašla velika nesreća, jer se je 
obratio gorućom molbom na Mletčane, da bi htjeli mir posredovati. 
Mletačko vieće, videć „prevelike razmirice i smutnje" medju Tvrtkom 
i Balšom, koje su najvećma škodile njihovim trgovcem, ushšaj.u 
molbe Tvrtkove i pošalju 5. listopada 1385. dva poslanika, da po- 
sredtiju mir medju oba vladara.*^ 

Vjerojatno je, da je mletačkoj obćini pošlo ovaj put za rukom 
izmiriti ratujuće stranke. Stjepanu Tvrtku ostade grad Kotor; nu 
on brzo zaboravi uslove, uz koje bješe taj grad primio od svoje 

calis dominii) cum ipsorum mercimoniis , cuiuscumque conditionis exi- 
stant, possint semper libere et secure et absque omni pavore ad prefa- 
tam nostram civitatem Cathari absqiie omni dacio et gabella venire , in- 
trare, stare . . . ." Ljubić, Mon. SI. m, IV. p. 221 — 222. 

*^ Miklošić, Mon.' serb. p.. 483. — Jireček K., Die Handelsstrassen, p. :;7, 
nota 111. 

^^ sicut habuimus per litteras speciales maxlme d'ifferentie et discordie fu- 
erunt et sunt inter dominum regem Rassie ex una parte et dominum 
Balsam ex altera, propter quas differentias subditi et cives nostri, con- 
versantes in terris et partibus maritimis predictorum dominorum por- 
tant dampna maxima; et utile sit et pro honore nostri dominii faciat in- 
terponere nos et tractare pacem et concordium inter dominos predictos? 
cum hoc sit de mente et bene placito domini regis E.axie, qui nobis 
scrips^it cum if)iaxima instantia super hoc: vadit pars, . . . quod elligantur 
duo ambaxatores .... Ljubić IV. p. 224. 



165 

rocljakinje Marije, kraljice ugarsko -hrvatske. On prekrši zadanu 
vjeru kraljici Mariji, pače kad je Marija sa majkom svojom Jeli- 
savom dopanula sužanjstva, sporazumi se sa protivnici njezinimi u 
Hrvatskoj i Dalmaciji. Početkom ožujka 1387., kada je kraljica 
Marija Čamila u tavnici grada Novigrada, dodje u Dubrovnik Gojak 
Dragošević, vlastelinčić i poslanik kralja Tvrtka. Bilo mu je odnieti 
u Bosnu dohodak, što ga je obćina davala bosanskomu kralju, a 
uza to mu je bilo pitati Dubrovčane, bili se kralj mogao zakloniti u 
Dubrovnik, kada bi ga nesreća zadesila, te bi morao bježati iz 
svoje države? Umoljeno vieće dubrovačko odgovori mu dne 5. 
ožujka, da može slobodno doći u grad i prebivati u njem. Nu ako 
bi ga počela progoniti kraljica Marija, pošto bi opet postala slo- 
bodna i stekla starU vlast, to nebi smio doći u Dubrovnik ; ako 
bi pako već bio u gradu, morao bi ga za odredjena roka ostaviti 
i otići^ kud bi ga bila volja. *^ 

Malo zatim, 9 travnja 1387. sklopi Stjepan Tvrtko prijateljstvo 
i savez s gradom Dubrovnikom, želeć ovako izravnati nekadanje 
nesuglasje. U tom ugovoru obeća Stjepan Tvrtko DubrovČanom, 
da će ,, obaiiQv ati i brančti svojom silom i vojskom grad i prČdgra- 
dčje i Ijudčje i njčh blago Dubrovnčka grada suprotčv svakoga 
gosppdina ili človčka, kto ljubo bč botČl zlo učiniti volja oČtetite 
grada Dubrovnčka volja predgradčje ali Ijudč volja blaga dubro- 
v'ačkoga" Dubrovčani opet obrekoše Tvrfku, „da (će) gospodina 
kralja Stefana i njegove vlastele i ljudi stojeće i prebivajuće u 
gradu Dubrovniku držati i počteti prijateljski i brančti s pravoga 
srdca suprotčv svakoga gospodina i človčka, ostavivše i s'hrančvše 
včru i č'st plemenete naše gospoje kraljice Mareje ugrske i kćere 
dobra uspomenutija gospodina kralja Lovuša . . . . . ; abo bČ se 
vreme slučilo, tere gospodja Mareja kraljica ugrska bčla u svoju 
oblast i svobodna, tere hi tirala volja iskala gospodina kralja Ste- 
fana^ šta bog upasi; a u onoj vrčme gospodin kralj Stefan i njegove 
vlastele beli u Dubrovniku, fda se obetuje općina dubrov'čka gos- 
podinu kralju Stefanu, da mu prčpovč, i da mu da rok prav i 
podobn, kako do roka može on gospodin kralj Stefan poći, izlčsti 
iz grada Dubrovnika, gdč ljubo njemu godč bude, i s vlastelmi i 
i s Ijudmi i s imančjem njegovem svobodno i bezzabavno; ako li 
be naša gospodja Mareja buduće svobodna i u svoju oblast, kako 

*2 Pucić, Spom. srp. II. p. 28. — Ead jug. akad. VII; pae:. 211 nota 2. 



166 

je rečeno, turala i iskala gospodina kralja Stefana, česa bog upasi, 
preje nego li b6 on ul^zel u Dubrovnik, i nebudeći on u Dubrov- 
niku, t'daj općina i grad Dubrovnik da nž držan prijati u gradu 
gospodina kralja Stefana volja njegove vlastele i ljudi volja nj6h 
imančji suprot6v č'st i vžre gospoje naše plemenite kraljice MarŽje 
ugrske".*^ 

Ugovor ovaj jasno pokazuje, da je u travnju 1387. kralj Stjepan 
Tvrtko bio očit protivnik kraljice Marije i da je javno pristajao 
uz nezadovoljnike u Hrvatskoj i Dalmaciji. To je činio tim radje, 
što se je mogao nadati, da će pomažuć hrvatski pokret napokon 
sjediniti Hrvatsku i Dalmaciju sa svojom prostranom državom. 

Pokret u Hrvatskoj ; Stjepan Tvrtko upliće se u posle hrvatsko- 
dahnatinske (1387—1389.). Kralj Ljudevit I. ostavi za sobom dr- 
žavu prostranu i uglednu, ali narode u njoj nezadovoljne i potlačene. 
Od svih kraljevina njegova vladanja bijaše najpotištenija Hrvatska. 
On joj bješe doduše vratio krasno primorje njezino prisilivši mletačku 
obćinu u dva puta (1358. i 1381.), da se je morala odreći ciele 
Dalmacije od Kvarnera do Drača; ali zato bješe joj zatro životnu 
snagu, pogaziv joj sveta prava, poniziv bansku čast i skučiv joj 
vlastelu, ponos njezin kroz tohko stoljeća. Mjesto uglednih nekoč 
knezova Subića, Ugrinića^ Kurjakovića, Babonića i Nelipića pođi 
goše se nedavno još nepoznata lica, koja se grijahu jedino o sjaju 
krune i priestola, te pomagahu kralju obarati starodrevni ustav 
kraljevine.** 

Pa upravo ove novajlije, u koje se je Ljudevit najviše pouzda- 
vao, pokazaše se iza smrti njegove najprevrtljiviji Mnogi njih po- 
stadoše najžežći protivnici i pobornici mladjahne mu kćeri i na- 
sljednice Marije, kojom ravnaše mati Jelisava sa ljubimcem svojim, 
palatinom Gorjanskim. Od svih se najviše iztiče Ivan Paližnaj 
bivši prior vranski ; a uzanj braća Horvati, vlastela u požežkoj i 

*^ Miklošić, Mon. serb. p. 209—211. 

** Zanimivo je iztaknuti , što piše Magjar L. Szalay o postupku kralja Karla 
Roberta (i Ljudevita) prema hrvatskim knezovom. On veli: „ . . Mit- 
telkroatien aber ruhte nicht und die Rathe des Konigs bemerkten nur 
die Ersclieinung-en, welche auf der Oberflache vorgingen, ahnten aber 
nicht, dass hinter denselben die Anspruche der kroatischen Nationalitdt 
stecken, welche aufzufassen, mit den Interessen des ungarischen Reiches 
in Einklang zu bringen und zu befriedigen, eine ruhmvolle und sich 
reichlich lohnende Aufgabe gewesen ware. Weilaber diese ungelost blieb.." 
Szalay v. L., Geschichte Ungarns, II. p. 177—178. 



167 

vukovskoj županiji. Pavao Horvat bijaše tada biskup zagrebački, 
a brat mu Ivan Horvat upravljaše još za Ljudevita neko vrieme 
banovinom mačvanskom. Ovim glavnim kolovodjam pridružiše se 
još Stjepan i Andrija Lacković iz Dobrogošća u požežkoj županiji, 
Stjepan od Simontornje, Nikola Seč i drugi. Nezadovoljnici hrvatski 
tužahu se osobito na slabu žensku vladu i na vlastohlepnoga pala- 
tina Nikolu Gorjanskoga, te govorahu ovako : „Dokle ćemo trpiti 
vladu žensku, zavodljivu i srčbi sklonu? Naše joj usluge negode; 
mrkim nas licem (kraljice) gledaju, zaboraviše na našu krv, koju 
smo nekada u službi pobožnoga kralja prolievali, i na tolike pogi- 
belji i muke, što ih pretrpismo, kada si je kralj našim mačem po- 
koravao druge narode. Kraljica nas nastoji ukloniti s časti, na koje 
bjesmo nekada uzvišeni ; pred nosom nam zatvara vrata, koja nam 
bijahu još nedavno otvorena. A nitko joj osim palatina Nikole 
Gorjanskoga nije po ćudi. Zato nam valja liek donieti, da nam 
ogorčena žena neprolije krvi i neizgoni duše, i da nam nezaplieni 
našega krvlju stečenoga blaga". Nezadovoljnici hrvatski, nenadahu 
se boljku ni onda, kada bi i Marijin zaručnik, češki kraljević Si- 
gismund došao, te oženiv Mariju sam zavladao, jer ga smatrahu 
za tudjinca i nevjesta ustavu i zakonom kraljevine. Odlučiše zato 
kraljicu Mariju smetnuti s priestola i pozvati nanj mladju mužku 
lozu Anžuvinaca, poimence Karla Dračkoga, unuka dračkoga voj- 
vode Ivana, koji je bio brat Ljudevitovu djedu Karlu Martelu. 
Karlo Drački bijaše im tim miHji, jer su ga i lično poznavali, pošto 
je još za Ljudevitova vladanja kroz više godina (1369. — 1376.) 
bio vojvoda Hrvatske i Dalmacije. 

Već u rujnu godine 1383. pokrene prior Ivan Paližna prvi usta- 
nak u gradu Vrani (u današnjoj Dalmaciji, a staroj Hrvalskoj). 
JeHsava ga doduše sama svlada, ali umah druge godine 1384. od- 
krita bi u Zadru urota proti obim kraljicam. Ovi i drugi nemiri, 
što se pojavljahu od Sriema i Mačve sve do jadranskoga mora^ 
sklonu kraljicu Jelisavu, da pokuša umiriti nezadovoljne kolovodje. 
Sastade se zato u travnju 1385. u gradu Požegi s njimi na do- 
govor. Nu nagoda nepodje za rukom, a malo zatim odplovi za- 
grebački biskup Pavao Horvat u Napulj, da pozove Karla Drač- 
koga na priestol hrvatski i ugarski. Pavao je Karlu najprije pre- 
dao pismo, potvrdjeno mnogimi pečati svojih drugova, zatim mu 
je, opisav stanje Hrvatske i Ugarske, govorio : „Ž^ovemo te dakle, 
da izmiriš nesložnu kraljevinu, da složiš nesložne vojvode 



168 

Tebe ide po pravu kraljevina, tebi se drage volje pokoravamo, da 
uzljubiš one, koje su ljubili otci tvoji*. Karlo krzmaše dugo; nu 
napokon se 4. rujna 1385. ukrca u Barleti, te već 12. rujna do- 
plovi u Senj. Odavle podje sa svojimi prijatelji u Zagreb, gdje se 
nastani u dvoru biskupa Pavla Horvata, čekaj uć čas, dok mu bude 
moguće zavladati i Ugarskom. 

Premda je sada Jelisava svimi silami radila, da uzdrži priestol 
svojoj kćeri, nemogaše ipak uspjeti. Sam Sigismund, koji je u to 
Mariju oženio, morade pobjeći u Cesku, pošto se je bojao zasjeda 
svojih protivnika. Napokon se morade Marija priestola odreći, a 
na to bi na staro ljeto 1385. Karlo Drački u Stolnom Biogradu 
ovjenčan kraljevskim viencem u prisuću obiju kraljica. Jelisava 
nastojaše sada maknuti Karla drugim putem. Najprvo ga dovabi 
k sebi na dogovor, gdje ga malo da nije sasjeko peharnik njezin 
Forgač (7. veljače 1386.) ; a zatim ga zarobljena dade zatvoriti u 
Višegrad, i tuj umre nesretnik već 21. veljače, po svoj prilici od 
otrova. Umah zatim preuze opet vladu kraljica Marija sa majkom 
Jelisavom i Nikolom Gorjanskim. 

Nagla smrt Karla Dračkoga pokrene novu bunu u svih zemljah 
hrvatskih. Ban Ivan Horvat sa braćom svojom i Ivanom PaHžnom 
digoše vojsku, zauzeše banovinu Mačvu, vukovsku i požežku žu- 
paniju, te se spremahu, kako bi gradjanski rat prenieli preko 
Drave u samu Ugarsku. Da se ustaše pokore, sabere Nikola Gor- 
janski vojsku od 30.000 momaka, te zajedno sa obim kraljicama 
udari na Slavoniju. Nu kad je ta vojska, prešav Dravu, prodrla 
do Djakova, navališe 25. srpnja 1386. ustaše na kraljevsku pratnju, 
te ju razbiju. Blaž Forgač i Nikola Gorjanski padoše u boju, a 
uz nje i mnogi drugi plemići; obje kraljice pako, mati i kći, do- 
padose ruku ustaških, te biše bačene u tamnicu grada Novigrada 
izpod Velebita. Početkom siečnja 1387. bje kraljica Jelisava u tam- 
nici smaknuta a kći joj Marija ostade i nadalje zasužnjena, oče- 
kujuć pomoć od svoga supruga Sigismunda, koga je malo* zatim 
(31. ožujka) okrunila jedna stranka u Ugarskoj za kralja. Vodje 
medjutim hrvatskoga pokreta, poimence Pavao Horvat, Toma Pa- 
ližna i Pavao Gjorgić krenuše već 22. veljače iz Zadra put Na- 
pulja, da pozovu na priestol mladjahnoga Ladislava, sina nesret- 
noga kralja Karla Dračkoga. U isto vrieme obratiše se za pomoć 
i na bosanskoga kralja Stjepana Tvrtka, nebi li tako odoljeli kralju 



169 

Sigisrauiidu, koji se je ozbiljno spremao, da oslobodi svoju, suprugu 
i uguši hrvatski pokret. 

Bosanski kralj Stjepan Tvrtko budnim je okom pratio dogodjaje, 
što su se već više godina zbivali uz sjevernu i -zapadnu medju 
njegove države. Nu odlučno nehtjede pristati uz nijednu stranku, 
dok ga nije kraljica Marija u ožujku 1385. podmitila gradom Ko- 
torom. Kad je mcdjutim nastradao Karlo Drački, ostavi Mariju, 
te se odlučno pridruži hrvatskim ustašam, tako da je već u ožujku 
1387. bio poznat kao gorljiv protivnik zasužnjene Marije. Kao što 
u svem, tako je i ovaj put sliedio probitak svoje države, nadaj uć 
se pouzdano, da će podupiruć hrvatske kolovodje napokon i Hr- 
vatsku sa Dalmacijom i Slavonijom pridružiti svojoj državi. U to 
ime prihvati poziv ustaša što pripravnije i obeća im pomoć. Tvrtko 
uze sada pomagati hrvatski pokret toli u Slavoniji i Mačvi, koli 
još više u Hrvatskoj i Dalmaciji, primaj uć ujedno u svoju državu 
nesretne bjegunce hrvatske i štiteć ih od osvete Sigismundove. 
Prianjaše takodjer na izliku uz kralja Ladislava, uvjeren, da će 
ovako laglje uspjeti. 

Jedva se bješe kraljica Marija pomoćju mletačke mornarice oslo- 
bodila težke tamnice u gradu Novigradu (4. lipnja), započe kralj 
Stjepan Tvrtko izvoditi svoje osnove. Nešto pomoćnih četa pošalje 
Ivanu Horvatu u Mačvu i Slavoniju; nu glavnu svoju pažnju obrati 
na Hrvatsku i Dalmaciju. Tuj nadje osim Ivana Paližne sve pri- 
jatelje i pristaše moćne nekad porodice Subićeve, s kojom bijaše 
po svojoj majci u rodu. Prvi mu se ovdje pridruži hrvatski grad 
Klis, kojemu je još nedavno gospodovao Mladen Subić, brat majke 
njegove Jelene. Obćina kliska odabere poslanstvo od tri lica: nad- 
popa Franka, Matiju Rogavića i Ostoju Juradina ,da podju u Bosnu 
i da se poklone kralju Stjepanu Tvrtku u ime svoga grada. Po- 
slanici stigoše već 22. srpnja na dvor kraljev u Sutisku, gdje no 
Stjepan Tvrtko izdade povelju, kojom primi Klis u svoje okrilje. 
Osim toga potvrdi obćini kliskoj sve povlasti i povelje, što ih je 
imala za Subića, poimence za banova Mladena i Pavla, i kneza 
Jurja.*^ 

*^ Nos Tuartko etc Itaque ađ nostram accedentes presentiam viri 

nobiles de Clissa, v. d. Francus archispresbiter civis Clissi, et Matheus 
Georgii de Eogauichi ac Ostoya Juradini, nuntii et ambasciatores ex 
parte communitatis Clissie .... conseruabimus in omnibus ordinationi- 
bus, quas dicunt babuisse tempore predecessorum nostrorum d. d. ba- 



170 

Ovim poklonom dobi kralj Stjepan Tvrtko u svoje ruke jedan 
od najvažnijih gradova hrvatskih, za koji se još nedavno otimahu 
Mletci, Srbija i Ugarska. Grad bo Klis, stojeć na vrhuncu gospo- 
dujućem nad glavnim prolazom iz Bosne u srce dalmatinskoga 
primorja, daje ključ do Spljeta, toga prirodnoga središta dolnje 
Dalmacije, odakle se lasno razastire vlast na ostale gradove ove 
zemlje. Namjestiv u Klisu svoju posadu prietio je Tvrtko nepre- 
stano metropoliji Dalmacije, gradu Spljetu, radeć uza to neumorno 
i dosljedno, da zavlada svoj Hrvatskoji Dalmaciji. To je u ostalom 
mogao tim lasnije polučiti, što je i znameniti grad Vrana bio u vlasti 
Ivana Paližne, najodanijega mu pristaše. Sigismundo bješe doduše 
imenovao poglavarom i priorom Vrane Alberta Lackovića od Ve- 
likoga Miholjca, koji je pomoćju krbavskih knezova Tome i Butka 
Budislavića htjeo zauzeti svoje mjesto; nu žitelji Vrane ostadoše 
svedjer vjerni Ivanu Paližni i njegovoj posadi u gradu. 

Jedva bješe Stjepan Tvrtko zadobio Klis i metnuo unj svoju 
posadu, već je koncem istoga mjeseca srpnja počeo uznemirivati 
susjedni Spljet. Spljećani, budući gorljivi privrženici Marije i Si- 
gismunda, silno se stoga prepadoše. Začuvši, da se bosanska vojska 
primiče, sastade se gradsko vieće pod načelnikom Ivanom Pizza- 
colijem dne 1. kolovoza 1387., te odluči poslati u Bosnu svoga 
sugradjanina Mihu Madijeva. Ovomu bi naloženo, da ide „do pre- 
blagoga i preslavnoga gospodina Stjepana Tvrtka, kralja Raše, 
Bosne i Primorja", i da mu svom smiernosti preporuči Spljećane 
i njihov grad. Neka ga uvjeri, da je on iza zakonitoga im vladara 
njihov glavni gospodar, kojemu se Spljet preporuča. Ako je u 
ostalom njegovo veličanstvo odredilo i odaslalo svoju silnu vojsku 
u kotar spljetski, da ovdje čini štetu, neka poslanik izjavi, da se 
takova naredba nebi slagala sa smiernim poštovanjem grada Spljeta 
prema kralju, buduć da su Spljećani sveudilj spravni izpunjavati 
zapovjedi njegove visosti, samo neka od njih netraži ničesa, što bi 
ih veleizdajom žigosalo. Napokon nalažu Spljećani svomu poslaniku, 
neka nastoji, da se svakako Spljet ostavi na miru, a grad Omiš 
da se sačuva za kraljicu Mariju. ^^ Medjutim poslanik ^liha Ma- 

norum Mladini et Pauli, atque comitis Georgii : scilicet nobis et nostris 
heredibus teneantur semper et in perpetuum omagii iidelitatem obseruare. 
Kukuljević, Jura regni Croatiae, I. p. 493. — Sravni još Bačkoga Fr., 
Pokret na slavenskom jugu koncem XIV. i početkom XV. stoljeća (Rad 
jugosl. akadem. III. pag. 66—67 ) 
*^ Nos Joannes de Pizacolis capit. iudices, et cons. civit. Spal. vobis nob. 



171 

dijev nije ipak pošao u Bosnu, pošto je bilo prekasno. Već sutra- 
dan 2. kolovoza bješe bosanska vojska provalila u kotar spljetski. 
Premda je vojska bila jaka, nije ipak ovaj put obsjela Spljeta, već 
je jednostavno poharala njegov kotar. *^ Kralj Tvrtko naime niti 
je imao spravi, a ni vremena za dugotrajno obsiedanje toli Čvrsta 
grada, već je mislio češćimi provalami prisiliti Spljećane, da se na- 
pokon za volju mira i koristi svoje podlože vrhovnoj vlasti bo- 
sanskoj . 

Vojska bosanska nebi bila ni dospjela obsiedati Spljet, jer su se 
u to i pristaše kralja Sigismunda spremili na borbu. Na Čelu im 
bijaše spomenuti već Albert Lacković, izabrani prior vranski, koji 
medjutim nije mogao u Vranu uljesti, jer je tamo bio Ivan Pa- 
ližna. Albertu Lackoviću pridružiše se braća Toma i Butko Budi- 
slavići, knezovi krbavski, te s njim zajedno odoše pred Vranu, da 
ju silom otmu Ivanu Paližni. U listopadu već je ova sjedinjena 
vojska obsiedala Vranu. Dne 12. listopada 1387. »za obsade Vrane" 
poslaše braća Toma i Butko Budislavići, knezovi krbavski, Kažotu Ka- 
žotića svim dalmatinskim gradovom i otokom : Dubrovniku, Spljetu, 
Trogiru, Šibeniku, zatim Braču, Hvaru i Korčuli za poslanika, te 
preporučiše ovim obćinam novoga priora vranskoga Alberta Lac- 
kovića, brata Ladislava Lackovića, tadanjega bana Hrvatske i Dal- 
macije, koji da je poslao istoga poslanika obćinam radi nekih posala 
kralja Sigismunda; ujedno zahtievahu od obćina, da učine ono, što 
bi bilo na slavu i čast kralja Sigismunda!*® Kažoti Kažotiću bilo 

viro Miche Mađii civi et ambassatori nostro salutem ađ vota felicem. 
Committimus vobis, quod parte nostra ire debeatis ad seren. et inclitum 
principem et dominum d. Stephanum Tuartcbo d. g. Eascie, Bosne, ma- 
ritimeque regem inclitum, et immediate post dominium nostrum naturale 
dominum nosb-um precipuum, et eidem cum omni humilitate inclinabitis, 
et nos et civitatem nostram recoraendabitis modo et forma, quibus con- 
uenire congruerit discretio vestra. Si dicta maiestas vestra ordinavit, 
et misit suum potentem exercitum damna nobis illaturum in campo nostro, 
quod cum eius deuota reuerentia locum non habet, cum dispositi simus 
et semper fuimus exequi mandata cuncta culminis vestri, dumodo non 
notemur nota infidelitatis Lučio, Memorie di Trau, p. 332 — 333. 

"^ Godine 1388. dne 10. lipnja dade spljetsko vieće svojim poslanikom, po- 
šavšim kralju Sigismundu, medju inim i ovaj nalog: „Narrabitis etiam, 
quomodo anno preterito (1387.) videlicet die 2. augusti exercitus dioti re- 
gis Bosne validus campum nostrum inuasit." Lučio, Mem. di Trau, p. 
339. — Ea6ki, op. cit. (Rad, III. p. 68). 

*^ Universis et singulis ciuit. vid. Hag. Spal. Trag. Siben, nec non insulis 



172 

je sigurno povjereno, da sklone dalmatinske obeine, da dadu vojenu 
pomoe Albertu Lackoviću proti Ivanu Paližni, nebi li laglje osvo- 
jio grad Vranu. 

Nu ni Ivan Paližna ni kralj Stjepan Tvrtko nisu mirovali, Ivan 
Paližna hrabro je kroz sav mjesec listopad odbijao navale svojih 
protivnika, a na to mu mjeseca studenoga stiže u pomoć vojska 
bosanska. Da bi vojska bosanska odvratila neprijatelje od obsade 
Vrane, provali 11. studenoga u kotar zadarski, te ga strašno po- 
hara. Uza to zaplieni 700 volova i 700 krava, 300 magaraca i 
3000 glava stoke, i učini mnogo druge škode, te poubija silu ljudi 
svake vrsti. Ovom provalom dignuta bi obsada Vrane. Kraljevska 
vojska pod Albertom Lackovićem morade ostaviti Vranu, te se po- 
vuče na sjever do Nina, u koji se i zatvori.'*'"' Dne 17. studenoga 
bijaše Alberto već u Ninu, te piša odavle pismo svojim dragim 
prijateljem Spljećanom, koji su takodjer mučno podnosili česte pro- 
vale bosanske vojske. U tom pismu javi im Alberto, da je poradi 
množtva i sile bosanskih krivovjernika morao ostaviti otvoreno polje i 
povući se u starodrevni grad Nin ; zato ih moh, da bi poput ostalih 
dalmatinskih gradova što prije poslali do njega jednoga ili dva po- 
slanika svoja, koji bi s njim razpravljali „o mnogih poslovih i 
nuždaii sv. krune ugarske, kao što i o njihovih i ostalih dalmatinskih 
gradova." Ujedno im poruči, kako je netom čuo, da se kralj Si- 
gismundo sa svom silom sprema na jug, i da će doskora doći; zato 
ih bodri, da što tvrdje uztraju u vjernosti.''^ 

scil. Bracie, Lešine et Corzule. Nos Thoma et Butcho olim felicis memo- 
rio comitis Budislaui comitis Corbauie saluteni ad vota felicem .... queiD 
Casotum dignemini . . . plenarie exaudire et ea perficere et adimplere, 
que ad statum et honorem prefati domini nostri (regis) respiciunt . . . 
Dsite in obsidione castv i Aiu-cme 12. die octuhris 3,11. 13S7 ; Lučio, Mem p. 333 _ 

*^ Die lunae 11 novembris venit usque territorium Jadrae exercitus Bos- 

hensis magnus, et depraedatus est animalia ut fertur scilicet magna 

pro cuius exercitus timore exercitus domini nostri regis, qui obsidebat 
Vranam per triduum ante se deviavit, et dominus Albertus electus prior 
ductor dicti domini regis exercitus in civitatem Nonensem se reduxit . . 
Memoriale Pauli de Paulo (Lucius, de regno Dalm p. 424). Sravni još 
Lučio, Mem. p. 334. 

^^ . . . sicut Deo placuit, quod propter multitudinem et potentiam hereti- 
corum Bosinensium in campo manere non potuimus, sed in antiquam fi- 
delium civitatem Nonam intravimus .... hac autem hora noua de par- 
tibus Ung. percepimus, quod dom. noster rex cum tota sna potentia ad 
has partes venturus est in brevi ; rogamus ut in fidelitate in qua man- 
sistis durius persistatis. Lučio, Mem. p. 334. 



173 

Nu kralj Sigismuiido bio je daleko, a bosanska vojska i oslo- 
bodjeni Ivan Paližna imali su sada slobodne ruke. Cim se je kra- 
ljevska vojska povukla u Nin, ostaviše bosanske čete 18. studenoga 
zadarski kotar, te odoše prema Vrani, gdje se sjediniše sa oslo- 
bodjenim Ivanom Paližnom. Ovaj odluči sada vratiti Albertu ne- 
milo za nedrago. Zajedno sa bosanskom vojskom krene na sjever, 
ter poče pustošiti sav zadarski kotar, pače uze obsiedati samoga 
Alberta u gradu Ninu. Obsada Nina trajaše do 17. prosinca.^^ Al- 
berto bijaše u velikoj nevolji, tako da mu je grad Trogir morao 
10. prosinca poslati vojenu pomoć pod svojim kapetanom. Bosan- 
skoj vojsci nije doduše pošlo za rukom uzeti grada Nina ; nu zato 
osvoji ona oko 17. prosinca važnu i čvrstu Ostrovicu,^^ nekoč 
grad knezova Subića, odakle je mogla udarati na Zadar i Nin, kao 
što je sa Klisa uznemirivala Spljet. 

Ovi doista znatni uspjesi bosanski zastraše silno dalmatinske gra- 
dove, kojim je sada bilo očekivati sve većih neprilika od Stjepana 
Tvrtka i Ivana Paližne. Sasvim je stoga naravno, da se je u dal- 
matinskih gradovih javljalo ljudi, koji su počeli govoriti, da nebi 
s gorega bilo pokloniti se bosanskomu kralju, pošto ih zakoniti 
kralj Sigismundo ili neće ili nemože braniti. Dne 26. prosinca za- 
ključi gradsko vieće u Trogiru , da se pošalju poslanici kralju Si- 
gismundu; ali ujedno odredjen bi poslanik voj vodam bosanskih 
četa u Hrvatskoj.^ ^ Sutradan 27 prosinca zaključeno bi vojvodam 
bosanskim poslati samo list, a ne poslanika; a ujedno utvrditi grad, 
po svoj prilici za to, da se odbije prieteća navala sa strane bo- 
sanske. Nu radi te odredbe podigne bosanska stranka u Trogiru 
nemire, koji se izrodiše u ljutu borbu (27. i 28. prosinca). U toj 
borbi bijaše i krvavih glava; Petar Josipović, Stjepan Dojmi i 
Augustin Kažotić poginuše „na glas naroda'^ pošto su bili privrže- ^ 
nici stranke Sigismundove ; 'drugi pristaše ugarskoga kralja jedva 

^^ et die 18 predicti mensis (novenibris) Bosnensis exercitus ut fertur ipsum 
territorium (Jadrae) egressus est, đeinde reversus est idem exercitus cum 
bano Joanne et stetit usqne 17. decembris .... Memoriale Pauli de 
. Paulo (Lucius, p. 424). 

^^ in illis diebus castrum Ostrouiza reddidit se regi Bosne. Idem, op. cit. 
p. 424. Dne 10. prosinca zaključi trogirske vieće: „Mittantur Nonam ad 
servitium regie maiestatis in tribus barcis duodecim balistarii, et toti- 
dem pauisarii, qui cum uno nobile capitaneo mittantur pro uno mense 
tantum". Lučio, Mem. p. 334 

^^ Lučio, Memorie di Trau, p. 335. 



174 

živi utekoše i spasiše tako svoje ruse glave. U Trogiru na to pre- 
vlada stranka prijatna kralju Tvrtku i njegovoj politici.^* 

Ostali gradovi dalmatinski bijahu s tih smutnja trogirskih, a i s 
napredka Tvrtkove vlasti još većma uznemireni. Odluče zato po- 
slati poslanike kralju Sigismundu i moliti ga za što skoriju pomoć. 
Zadar izabere 8. siečnja 1388. Ljudevita Gjorgjića, Damjana Ci- 
prijanova i Andriju Grizogona, koji su već sutradan zorom kre- 
nuli u Ugarsku. Ovomu poslanstvu pridruži se i Zadranin Pavao 
Pavlović, Ijetopisac suvremenih zgoda, kojemu je bilo iz viestiti Ma- 
riju i Sigismunda o smutnjah trogirskih. Grad Šibenik izabere za 
poslanike Tomu Dinkova i Saracena Nikolića; Spljet pako po- 
šalje na ugarski dvor Matu Kristofora i Nikolu Sriću, te im dade 
19. siečnja obsežan naputak, kako da se vladaju na dvoru i što 
da govore kralju i kralj ici.^^ 

Poslanici spljetski imali su najprije čestitati kralju na krunisanju 
a kraljici na njezinu oslobodjenju, te izpričati Spljećane, što im se 
nisu dosele poslanstvom poklonili. Za razlog tomu zadocnjenju neka 
navedu: »rat, štete i potežkoće, što ih počiniše gradu kralj bo- 
sanski i vranski prior i ostali ustaše, i što neće prestati, ako bog 
i kralj Sigismund nepomogne." . . . Poslanici pripoviedati će kralju 
„trpnje, stiske, muke, obsade, koje je Spljećanom u ovo vrieme bilo J 
podnositi poradi vjernosti njegovoj kruni. „Pripoviedati ćete", na- 
laže spljetsko vieće, „koliku su štetu počinili kralj bosanski, prior 
vranski i Klišani u našem kotaru ; kako su mnogi gradjani umo- 
reni, mnogi pohvatani i odkupljeni, žene spljetske zlostavljene, do- 
hodci grada dva put popHenjeni, kako su uništeni mlinovi, kako 
su vinogradi i voćnjaci posječeni, kako polja pogažena. Sve ovo 
bilo bi mučno podnositi i većim gradovom, a nekmo li Spljetu.'* 
Zato će poslanici moliti Sigismunda, neka gradu pomogne, jer je 
veći dio imovine izgubio, pošto su ga kralj bosanski i Klišani dugo 
obsiedali, a i sada ga obsiedaju, tako da se nijedan Spljećanin ne- 
usudjuje napolje izaći bez velike štete svoje. Poslanici imali su - 

^' 1387. die Veneris 27. decembris. In Tragurio ad voćem populi interfecti 
fuerunt S. Petrus Josepli, et S. Stephanus Doimi dictus Chenuch, et eras 
28. dicti mensis incisum fuit caput S. Aug. de Casotis in platea civitatis 
Tragurii et multis aliis nobilibus diversae iniuriae fuerunt illatae . , . 
Memoriale Pauli de Paulo (Luci us p. 424). 

*^ Memoriale Pauli de Paulo (Lucius, de regno p. 425); zatim Lučio, Meni. 
di Trau p. 336—338. 



i 



175 

još u kralja izhoditi, da bi se izravnale razmirice sa Klisom i Omi- 
šom radi mecija, tako da bi medje spljetske naprama ovim obći- 
nam bile rieke Cetina i Solin. Buduć da je gradski kotar sa kopna 
bio izvrgnut raznim navalam, te nije zemljište njegovo davalo 
gradu dovoljno dohodka, to su poslanici imali još zamoliti kralja 
Sigismunda, da podieli Spljetu otoke Hvar, Korčulu i Brač. Si- 
gismundo medjutim nije na sve ove molbe i želje vazda mu vjer- 
nih Spljećana ništa učinio. Jedino što seje po želji njihovoj počeo 
ugovarati sa mletačkom republikom. Spljećani se odatle nadahu za 
se velikoj koristi. 

U to je početkom godine 1388. bila vlast kralja Tvrtka u Hr- 
vatskoj veoma znatna. Imao je u svojim rukama znamenite gra- 
dove Khs, Vranu i Ostrovicu, a po svoj prilici i važni Knin, »klj^^ 
tadanjoj Hrvatskoj". Namjestuikom i banom svojim u Hrvatskoj 
imenuje Iv^jia. Paližnu, koji se je u to doba desio* u Klisu, ter 
odavde svedjer uznemirivao grad Spljet. Tako je 18. veljače s bo- 
sanskom vojskom pritisnuo gradski kotar i ljuto ga oplačkao.^^ 
Pošto kralj Sigismundo nije poslao vojene pomoći, to se je bilo 
bojati, da će dalmatinski gradovi napokon Tvrtku podleći. U to 
se ponudi Tvrtku prijazni grad Trogir za posrednika medju Spljetom 
i bosanskim kraljem. Već 1. ožujka šalju Trogirani jednoga po- 
slanika svoga u grad Klis do Ivana Paližne, samo da saznadu, što 
im ovaj hoće da kaže. Umah zatim, 6. ožujka poklanjaju Trogi- 
rani Ivanu Pahžni, „prioru vranskomu i banu Dalmacije i Hrvat- 
ske" 100 kupljenika žita. Dva dana iza toga, 8. ožujka šalju 
Trogirani svoje poslanike u Spljet i Klis, da posreduju mir medju 
Spljećani i Ivanom Paližnom.^^ Nu ipak nije došlo do nikakova 
sporazumka. 

Sada je Tvrdko počeo odlučnije raditi, da postigle svoj cilj i 
da dalmatinske gradove, napose Spljet, podloži svojoj kruni. Naj- 
prvo pošalje 19. ožujka dva svoja pouzdanika, vojvodu Vlatka 
Hranića i Stanoju Jelačića put Klisa, da tamo ugovaraju sa dal- 
matinskimi gradovi. Grad Trogir odlikova poslanike, darovav im 

*^ „a die vero februari! 18. unitis viribus nos premunt, desfcruunt, feriunt, 

et conculcant solum ob suum et sacri điadematis Ung. tuendum honorem". 

tako piše spljetsko vieće u naputku za svoga poslanika od 10. lipnja 

1388. Lučio, Mem. p. 339. 

^' Die 8. martii. Mittatur ad dominum banum et Spalafcenses ambasiator 

. ad tractandum inter eos concordiam. Lučio, Mem. p. 335. 



176 

50 libara, nebi li tako što više ušao kralju u volju. ^^ Ostali gra- 
dovi medjutim nehtjedoše znati za te poslanike. Malo zatim obrati 
se Tvrtko na Mletke. Već 17. travnja dozvoljavaju mu Mletčani, 
da može izvesti iz njihova grada malvasijskoga vina za dvie sto 
dukata, a umah iza toga moli ih Tvrtko, da bi do njega htjeli 
poslati svoga čovjeka, koji bi čuo, što želi Mletčanom doglasiti. 
Mletčani medjutim , koji su baš tada bili u dogovoru sa Sigis- 
mundom, odvratiše, da nemogu poslati svoga poslanika, jer bi se 
tim odviše vremena izgubilo, već neka kralj šalje svoga poslanika 
u Mletke. Kralj na to pristane, te njegov poslanik dodje u Mletke, 
i već 3. svibnja vraćaše se domu svojemu. ^^ 

U isto vrieme ratovalo se svedjer po Hrvatskoj i Dalmaciji, te 
je osobito u Hrvatskoj vlast Tvrtkova sve više mah preotimala. 
Od gradova dalmatinskih ostade jedini Trogir u dobru sporazumku 
sa Tvrtkom, te je dne 13. travnja poslao svoje poslanike u Bosnu, 
na želju kraljevu, da čuje, što kralj hoće. Po svoj prilici radilo se 
i sada o tom, da bi Trogirani posredovali, da se Spljet kralju 
predade. Nu dogovori se valjda opet razbiju, a na to odluči kralj 
Tvrtko na novo na Spljet navaliti. Dočim je ovako kralj Tvrtko 
svedjer napredovao, nije se Sigismund na sve prošnje dalmatinskih 
obćina gotovo ni maknuo. Jedino, što je u to doba učinio, jest, da 
je 7. svibnja pisao pismo na hrvatsku gospodu i dalmatinske gra- 
dove, neka pomognu njegova pristašu Kažotu Kažotića, koji je 
prošle godine morao za bune iz Trogira pobjeći. Pismo Sigismun- 
dovo upravljeno je na Alberta Lackovića, priora vranskog, na Ni- 
kolu, Tomu, Butka i Pavla, knezove krbavske, na Margaretu, 
kneginju cetinsku i Nelipića, kaštelana grada Skradina. Osim toga 
obrati se u tom poslu na gradove Dubrovnik, Spljet, Zadar, Ši- 
benik i Nim^^^ 

Dok je kralj Sigismund jedino preporifkami mislio svoje pristaše 
obraniti, podigao je Tvrtko opet vojsku, ter sjediniv ju sa če- 
tami Ivana Paližne, zapovjedi joj , da provali u spljetski kotar. 
Bosanska vojska ostade pod Spljetom kroz 13 dana (počam od 
18. svibnja), te poharav grozno sav gradski okoliš vrati se opet 
koncem svibnja natrag. Tvrtko uvidi dobro, da se pomorski grad 

•'** Die 19. dicti (martii) Gxpend.antur 50 lib. pro exeniis Vlatclio voyuode, 
et Staiioye Jelacich, ambas. Bosne, venturis Cliss. Lučio, Mcm. p. 335. 



'^ Ljubić, Mon. SI. m. IV. p. 248 i 249. 
'^" Lučio, Mem. p. 338—339. 



177 

Spljet nebi mogao nikada samo s kopna osvojiti, zato odluči prvom 
zgodom obkoliti grad s mora i kopna, te ga tako prisiliti na pre- 
daju. U to ime naloži, da se u gradu Kotoru njegovim troškom 
dogradi mornarica (nešto brodova imao je odprije) i da to bro- 
dovlje doplovi pod Spljet. 

Spljećani jedva oslobodjeni haranja bosanskoga, grozno se pre- 
padoše, čuvši za te nove priprave Tvrtkove. Uvidiše, da za Si- 
gismunda zalud pogibaju, dočim se on za njih nimalo nebrine. 
Zato odabraše 10. lipnja 1388. malobraćanina Nikolu, da ide pred 
Sigismunda za poslanika, i da ga ozbiljno opomene na njegovu 
kraljevsku dužnost. Poslanik imao je u ime Spljećana govoriti 
kralju i kraljici, i to svakomu napose. 

„Već više od tri godine", tako je imao besjediti kralju poslanik 
Spljećana, »bije nas mač kralja bosanskoga, a već osamnaest go- 
dina trpimo progona od Ivana Paližne. Ovi su nas dušmani naši 
nekad razdieljeni uznemirivali, nu od 18. veljače ove godine gnjetu 
nas zajedničkim silama, progone nas i uništuju. Banovina Bosna 
i grad Klis puni su naših zarobljenika, mrtvaca, pliena i odkupa 
za zarobljenike. Sve, štogod imamo, jest oštećeno, uništeno, po- 
paljeno sve do zidina samoga grada; a što je još gore, naši su 
zarobljenici ne samo nemilosrdno mučeni, nego i gladom i žedjom 
moreni, pače ih i uda lišavaju, te s toga umiru. Trupla naša ne- 
sahranjena daju se vukovom i bacaju se psom. Svi nam se usjevi 
otimlju, da i ognjem uništuju; dohodci našega grada posve su do 
ništice smanjeni, a troškovi silno pomnožani. Od morske strane 
očekujemo svaki dan navalu brodovlja, koje je na zapovjed i trošak 
kralja Tvrtka u Kotoru sagradjeno . . . Lanjske godine 2. kolo- 
voza provalila je silna vojska bosanska u naše polje, a sada je 
vojska kralja bosanskoga, sjediniv se sa vojskom priora vranskoga, 
18. svibnja opet udarila na naš kotar i ostala tuj trinaest dana, 
rušeć vinograde i sjekuć drveće . . . Uviek stojimo u oružju, noćju 
nespavamo . . . neimamo mirna dana**.^^. . . 

„Predpostavivši i iztaknuvši ova", veli dalje naputak za posla- 
nika, „molite smjerno i muževno, da nam kralj brzo pomogne, 
inače pogibosmo. Ako nas pako nebi mogao on osloboditi zbog 
drugih posala i još težih zaprieka, onda zamolite od njega slobo- 
dan i otvoren list, kojim nam bude slobodno bez žiga veleizdaje po- 

" Obsežui taj naputak priobći Lučio, Mem. p. 339 — 840. 

12 



178 

brinuti se za svoje stanje, kako god možemo . . . Ako li nebi mogli 
dobiti rečenoga liata, onda uložite javno pred velmožami taj pro- 
svjed : da nam se neka neuplše u grieh, ako bi učinili što njim 
nepovoljna, jer ćemo to učiniti prisiljeni i lišeni svake nade u spas. 
Budu li nam pomoć obećali, onda recite : da ćemo ju samo još kroz 
mjesec srpanj, a ne dfidje izčekioati/ jer tolikom nevoljom oboreni, 
nemožemo dulje trpiti". 

Ova muževna izjava Spljećana ostala je medjutim glas vapijućega 
u pustinji. Sigismundo je za sigurno spljetskomu poslaniku obećao 
svaku pomoć, pače Spljećane sokolio, da uztraju u vjernosti prema 
njemu, ali nije dospievao, da im pomogne. Iz jednoga lista Sigis- 
mundova od 22. rujna, pisana mletačkomu duždu Antunu Ver- 
nieriju, saznajemo doduše, da se je u to vrieme spremao s vojskom 
svojom na Stjepana Tvrtka i nevjerne mu ustaše;®^ ali te vojne 
nije ipak poduzeo, već je jedino kušao posredovati pomoćju Mletčana. 

Premda dakle Spljećani nisu imali nikakove koristi od svoga 
poslanstva i premda im je bosanska vojska bila vazda na vratu 
uznemirujuć ih iz grada Klisa, ipak se još nehtjedoše predati 
bosanskomu kralju. Odlučiše sada pozvati sve dalmatinske obćine 
i hrvatske knezove, da sklope medju sobom savez za obranu od 
bosanskoga kralja. U to ime sastade se dne 28. kolovoza spljetsko 
vieće na dogovor, te izabere gradjanina Petra Zorića, da glavom 
ide u Skradin i Šibenik, zatim knezu Nelipiću,' knezu bribirskomu 
Vidu Ugriniću, pače „bude li potrebno", i knezovom krbavskim, 
te da uznastoji medju ovimi obćinami i velmožami uglaviti uza- 
jamni obranbeni savez. U naputku, što ga načelnik Malatesta dade 
poslaniku, naročito se iztiče, da bi se taj savez imao sklopiti „proti 
ustašam i protivnikom svete krune ugarske", i to na godinu dana 
i više u toliko, koliko će biti po volji kralju Sigismundu. Tu se 
još dodaje : „1 pošto smo mi (Spljećani) u većoj nevolji od ostahh, 
te bivamo svednevice tlačeni od kužnoga priora vranskoga, a pre- 
često i od kralja bosanskoga" ; a zatim mole Spljećani dotične obćine 
i knezove, da bi sjedinili sve svoje sile i došli obsiedati Ivana 
Paližnu u gradu Khsu, jer čim će Ivana zarobiti, moći će se lahko 
osvojiti i gradovi, što ih imade.^'^ 

" Fejer, Codex dipl. X. 3. p. 69. 

^^ quod ipsi collegati cum eorum fortio ueniant ad obsidendum ipsum olim 
•priorem in castro Clissi, quo priore habito, habebuntur et castra, quae 
tenet. Lučio, Mem. 341 



179 

Poslanstvo Spljećana imalo je ovaj put uspjeha. Već 6. listopada 
iste godine sastadoše se poslanici gradova i knezovi hrvatski na 
sastanak u Skradinu, i ovdje u crkvi sv. Katarine ugovoriše savez, 
te ga i podpisase. Prisutni bijahu : knez Nelipić sin Konstantinov, 
kaštelan skradinski ; knez Vid Ugrinić, koji zastupaše takodjer 
svoga brata Grgura; zatim gospodja kneginja Jelisava, udova Ni- 
kole Ugrinića. Od gradova bijahu tuj zastupnici spljetski: Komu- 
lović, Tomo Dobrulić i Petar Zorić, zatim odaslanici šibenski Dujmo 
Zoretić , Ivan Naplavić , Saracen Nikolić i Tomo Dinković. U do- 
tičnom ugovoru naročito se iztiče, da su povodom savezu ili ligi 
„nemiri i razne pobune , s kojih su onda kraljevine Dalmacija i 
Hrvatska stradale, a najviše od Stjepana Tvrtka kralja bosanskoga 
i Ivana Paližne i od ostalih nevjernika, neprijatelja i buntovnika" 
krune ugarske". Svrha saveza označuje se tim: „da saveznici me- 
djusobnom podporom sačuvaju sebe i zemlju i svu imovinu svoju 
u vjernosti dužnoj kruni ugarskoj." Jedna stranka da bude dužna 
drugoj pomoći svjetom i podporom proti kralju bosanskomu i 
vranskomu prioru , kano u obće proti svim nevjernikom, neprija- 
teljem i buntovnikom krune ugarske i proti njihovim pomagačem. 
Obrana ima biti zajednička; nu pojedinim članovom ipak je slo, 
bodno braniti se i naposeb, kada bi bas nuždno bilo. Savez ima 
potrajati, dok se bude svidjelo kralju Sigismundu. Osobito je zna- 
menita ova točka ugovora: „Ako bi se u kraljevini Ugarskoj silom 
okolnosti dogodila kakova promjena (na priestolu) , nemože i ne- 
smije nijedna od ugovaraj ućih stranaka pristati uz drugoga vladara 
gospodara, osobu ili obćinstvo bez privole ostalih ugovornika." Po 
tom se vidi , da su saveznici misliH i na taj slučaj , kad bi se 
ugarski priestol izpraznio možda kojim nasilnim načinom.^* 

Medjutim ni ovaj savez dalmatinskih obćina i hrvatskih knezova 
nije imao žudjena ploda, tim manje, što je knez Nelipić domala 
zapodjeo razmiricu sa gradom Trogirom. Vlast kralja bosanskoga 
i njegova bana Ivana Paližne ostade netaknuta; važni gradovi 
Klis, Vrana, Ostrovica, a napose Knin ostadoše i nadalje u njiho- 
vim rukama. Vlast dapače Tvrtkova u to znatno ojača, te on po- 
šalje u studenu iste godine u Hrvatsku kneza i vojvodu Hrvoja 

^' Lučio, Mem. p. 342. „Item quod sic rebus exigentibus đe regno Hunga- 
riae aliqua nouitas euenerit, nulla dictarum partium possit nec valeat ad- 
herere alicui principi, dominio, persone, comiti, vel universitati nisi cum 
voluntate aliorum coligatorum factis simul omnium ordinantibus." 



180 

Vukčića i brata mu Voj slava kao zastupnike svoje. Oba su došla 
u Knirij tada u bosanskoj vlasti, te su odavle ozbiljno pozvali 
dalmatinske gradove, da priznaju Tvrtka za svoga kralja ^^ Tro- 
girani na to zbilja 11. studenoga pošalju svoga poklisara do Hr- 
voja, ali da na ništa nepristane, nego da samo čuje, što Hrvoje 
želi.^^ Po ovih podatcih sudeć imao je Tvrtko koncem studenoga 
1388. svu Hrvatsku u svojim rukama, a isto tako nadaše se svaki 
čas, da će mu se i Dalmacija predati. On pošalje sada u zauzetu 
Hrvatsku za svoga namjestnika Vlatka Hranića, koji je uz Ivana 
Paližnu zastupao interese bosanske, te valjda bio i vojvoda bo- 
sanske vojske. 

Sigismundo nije na ove uspjehe bosanskoga kralja mogao dulje 
mirovati. Imenuje sada Ladislava od Lučenca, bana Slavonije, gu- 
bernatorom Dalmacije i Hrvatske, a i vojvodom kraljevske vojske. 
Ladislav od Lučenca krene na to put juga, te 23. prosinca stigne 
u Zadar, po svoj prilici da odavle započme vojnu proti Tyrtku. ^"^ 
Ova se je vojna imala voditi sliedeće g. 1389. što odlučnije. U to 
ime pošalju Sigismundu vjerni Šibenčani 4. siečnja banu pomoć 
od 50 momaka, a 8. veljače ostavi ban Ladislav Zadar, te krene 
na ustaše. Po svoj prilici da je ban Ladislav bio poražen, jer već 
u ožujku 1389. stoji bosanski vojvoda Vlatko Hranić sa vojskom 
pred Spljetom, ter nalaže dalmatinskim gradovom, da šalju poslan- 
stva pred kralja Tvrtka i da mu se poklone.^ ^ Pače ustaše i bo- 
sanske čete ćutile su se tada tako jake i sigurne, da su koncem 
ožujka iz Vrane provalili prema Zadru i popalili kuće Zadrana. 
Pozivu vojvode Vlatka Hranića odazvaše se donekle Spljećani i 
Trogirani. Spljetsko vieće sastade se 24. ožujka, te odabere Ni- 
kolu Sriću i Ivana Marina za svoje punomoćnike. Iz naputka, što 
im ga vieće dade, jasno se razabire, kako bi Spljećani i nadalje 

^^ Erano in questo mentre venuti a Knino il conte Cheruoye e Voislauo 
suo fratello con titolo d' atnbasciatori đel re di Bosna per procurar di 
tirar li Dalmatini alla sua diuotione . . . Lučio, Mem. p. 343. 

«« Lučio, Mem. 843. 

^" eodem die (23. decembris) iam post vesperas applicuit Jadram d. Lanzi- 
slavus de Luscens banus Sclavoniae gubernator Dalm. et Chroat. et 
capitaneus exercitus regis in Dalm. et Chroat. Memoriale Pauli de Paulo 
p. 425. 

®* Vlatcho, maiestatis Vestre voeuoda in partibus Dahn. et Cro. vestram re- 
presentans maiestatem mandauit Spalatensibus , ut ad ipsum mitterent 
ambassatores . . Lučio, Mem p. 344. 



181 

voljeli bili ostati u svezi s Ugarskom. „Ako kralj zatraži", tako nalaže 
gradsko vieće svojim zastupnikom, „da mu budemo podložni, kao 
što smo nekoč bili kralju Ljudevitu, saslušajte najprvo nakane 
ostalih gradova Dalmacije, koji će takodjer biti tamo zastupani 
kroz svoje poslanike. Scienimo , da će oni tražiti rok do koga da 
im bude dozvoljeno poslati svoje poslanike kralju ugarskomu za 
pomoć. Ovaj rok, i to po mogućnosti čim dalji, molit ćete i vi 
ovim načinom: Prejasni vladaoče i gospodaru naš! Mi Spljećani 
želimo biti sluge prejasnosti vaše, ali na taj način, da čast vašega 
veličanstva i mi sami ostanemo čisti od žiga izdajstva. Stoga bismo 
želili poslati ugarskomu kralju poslanike, da mu prijavimo svoje 
stanje i da ga za pomoć umolimo; inače nemožemo više uztrajati 
i prisiljeni smo skrbiti za sebe, kako najbolje znademo. Ako nam 
on do zamoljena roka pomogne , ostati ćemo njemu vjerni kao 
prije; nepomogne li nam, onda želimo biti vaši i preći jednakim 
načinom pod vašu vladu. Ako nam dakle kralj ugarski nebi po- 
mogao u urečeno vrieme te se u to i druge obćine dalmatinske 
podlože vladi i zaštiti vašega veličanstva, podvrgnuti ćemo se i mi 
vašemu veličanstvu uz molbu, da nam dade i potvrdi sloboštine 
podieljene predjom našim. "^^ 

Kralj Stjepan Tvrtko ukaže se veoma sklon molbam dalmatin- 
skih obćina, a napose grada Spljeta. Ustanovi tri roka, posljednji 
Spljećanom do 15. lipnja, do kojega se imadu podložiti bosanskoj 
kruni. Spljećanom napose dozvoli, da slobodno budu „od posljed- 
njih u Dalmaciji, koji će se podati zaštiti" bosanskoga kralja. Ali 
im uza to ozbiljno zaprieti, da će ih nakon minula roka stegnuti 
na sam nutarnji grad i tako ih prisiliti na predaju. Na takov od- 
lučan odgovor bosanskoga kralja Spljećani su 18. svibnja poslali 
na dvor ugarski svoga načelnika Malatestu i sugradjanina Nikolu 
Sriću, vrativšega se netom iz Bosne." Isto su i Trogirani učinili 
odaslavši Guereria Petračeva i Ivu Grgureva. Spljetski su posla- 
nici po svojem naputku imali kralju Sigismundu razložiti nevoljno 
stanje grada i dogovor s bosanskim kraljem, te ga zamoliti, da im 
ili pomogne do ustanovljenoga roka, naime do 15. lipnja , ili da 

«9 Lučio, Mem. p. 343—344. — Eački, Pokret (Ead III p. 96—97). Splje- 
ćani mole još kralja: „exercitus M. V. stat circum Clissum inimicuin 
nostrum, et inhibet nobis ut non damnificemus inimicos nostros Chlis- 
sien., nec vestros amicos, quod suplicamus dignetur M. V. mandare dicto 
exercitui vestro quod permittat nos damnificare inimicos nostros. 



182 

im dopusti, pobrinuti se za sebe". U naputku se još dodaje, da 
poslanici, ako bi medju kraljem Sigismundom i Stjepanom Tvrt- 
kom bio mir utanačen ili ako bi se o njem radilo, liepo zamole, 
da se urede medje spljetske obćine prema Omišu i Klisu, i da im 
se jednom već zamoljeni otoci podiele.^^ 

Kralj je Sigismundo poslanikom dalmatinskih obćina sve mo- 
guće obećao, te se je po svoj prilici ovaj put i spremao njim u 
pomoć. Nu u to minuse kraljem Stjepanom Tvrtkom urečeni ro- 
kovi, te se gradovi dalmatinski pobojaše sile njegove. Još dok su 
jedni poslanici bili u Ugarskoj, pošalje trogirske vieće 23. svibnja 
druge u Bosnu da zamole kralja : neka „bi izvolio odgoditi rok do 
povratka poslanika iz Ugarske, da se obćina trogirska nepokaže 
nevjerna naprama kraljevskomu veličanstvu ugarskomu." Poslanici 
odpravljeni u Bosnu imali su po naputku tamo ostati sve do po- 
vratka svojih drugova iz Ugarske. Oni su imali zamoliti kralja, 
da pošalje u Trogir svoga pouzdanika; a ujedno ga uvjeriti, da 
Trogirani neće zaostati za ostalimi Dalmatinci, ako razviju složno 
zastavu bosanskoga kralja; pače da će oni prvi razviti njegovu 
zastavu, ako kralj steče jamstvo od ostalih, da će i oni to uči- 
niti. "^^ Malo zatim minu i rok odredjen Spljećanom. Ovi se ipak 
ustručavahu Stjepanu Tvrtku pokoriti, pa pošto im obećana p6moć 
iz Ugarske još nebje stigla, poslaše u Bosnu dne 30. lipnja po- 
slanika Ivana Marina, neka zamoli kralja: da sjećajuć se svojih 
rieči, kako neće Spljećana siliti da mu se podvrgnu, dok toga 
ostali gradovi neučine: „neka grada neuznemiruje niti ga pusti uz- 
nemirivati, dok mu se ostali gradovi nepokore"."^^ 

Stjepan Tvrtko neučini zaista ništa na žao ni Spljetu ni osta- 
lim gradovom dalmatinskim. Nije ga na to nukala ni ljubav prema 
tim obćinam, koje su ga lažnimi obećanji zavaravale, a niti strah 
pred pomoći Sigismundovom, koja je veoma sporo dolazila; bila je 
krvava i odlučna borba na iztoku njegove države, koja mu u taj 
čas nije dopuštala, da kazni vjerolomne gradove dalmatinske. Ta 

'•^ Lučio, Mem. p. 345. („ut rex) succursum nobis dare đignetur, quia tem- 
pus nobis inuitis assignatum per regem Bosne breve est, durat usque 
diem 15. iunii proxime futurum ..." 

'* Lučio, Mem. p. 345—346. 

'^ Lučio, Mem. p. 347. Vieće spljetsko nalaže još svojemu poslaniku : „Item 
procurare debeatis de rebus ambas. nostris euntibus in Ungariam ablatis 
per homines dicti d. regis (Bosnensis) ut restituantur." 



183 

baš 15. lipnja, na dan, kad bi mu se Spljet bio morao pokloniti, 
prolievala se je krv bosanskih junaka na tužnom polju Kosovu. 

Bitka na Kosovu (1389). Premda se je Stjepan Tvrtko bio g. 
1376. ovjenčao kraljem srbskim, neporemetiše se s toga nimalo dobri 
odnošaji njegovi prema srbskomu knezu Lazaru Grebljanoviću. 
Savez, sklopljen medju oba vladara proti Nikoli Altomanoviću, 
trajaše svedjer, te su Tvrtko i Lazar kroz više godina zajednič- 
kim silami pomagali bana Ivana Horvata, kada je u Mačvi i Sla- 
voniji radio u zator kralja Sigismunda i njegove vlasti. Nu još 
ljepše pokaza se ta zajednica u borbi sa Turčinom. Stjepan Tvrtko 
smatraše državu kneza Lazara branikom svojoj vlasti, te ga za 
to što izdašnije pomagaše u ratovih proti sili turskoj, koja je iza 
pada Niša (1375) i Sredca (1382) sve više prietila i zapadnomu 
dielu balkanskoga poluotoka. Upravo pomoćju bosanskih četa porazi 
knez Lazar g. 1387. kod Pločnika na Toplici (blizu Kuršumla u 
Staroj Srbiji) tursku vojsku od 20.000 momaka tako silno , da je 
jedva petina Turaka živu glavu izneslo. 

Nu uprav ova sjajna pobjeda srbska potaknu turskoga cara Mu- 
rata L, da osveti sramotu svoju. Knez Lazar dobro je znao, što 
mu prieti, zato se obrati za pomoć bugarskomu caru Sišmanu, 
ugarskomu kralju vSigismundu i kralju Stjepanu Tvrtku. Nu od 
svih pruži mu izdašnu pomoć jedini Stjepan Tvrtko. Premda je 
baš u taj čas smierao konačno podložiti dalmatinske gradove svojoj 
vlasti, smatraše ipak prieteću navalu tursku toli ozbiljnom, da je 
svoga vojvodu Vlatka Hranića odazvao iz Hrvatske, te ga poslao 
u pomoć knezu Lazaru. Bosanskoj vojsci pridruži se i ban Ivan 
Horvat, koji se je tada desio kao biegunac na dvoru bosanskom. 

Odlučni boj bio se je ovaj put na Kosovu polju. „Savezna vojska 
srbsko -bosanska pod vrhovnom zapovjedi samoga Lazara (bosanski 
je odjel vodio Vlatko Hranić) bijaše razmještena okolo Prištine i 
nagibala se je više k sjeveru prama ušću Laba i Sitnice. Naprama 
toj vojsci stajala je turska pod zapovjedi samoga sultana Murata 
L, uz kojega su bila oba njegova sina Bajazit i Jakub, izkusni 
vodja siedi Evrenosbeg i mnogi paše i veziri. U sredu na dan sv. 
Vida 15. lipnja započe bitka i trajaše tri dana. Od Turaka odli- 
kovaše se osobito mladi Bajazit, zapovjednik desnoga krila. Lievo 
je krilo, koje je vodio carević Jakub, mnogo stradalo od hrabrih 
Bošnjaka pod vojvodom Vlatkom. Srbi su se takodjer borili kano 
lavovi poticani primjerom hrabroga kneza Lazara. Dugo se nije 



184 

znalo, komu je pobjeda dosudjena ; ali pošto je Bajazitu za rukom 
pošlo naglim jurišem razbiti protivno krilo te je ovdje nastao nered 
a prosuo se glas, da je Vuk Branković sa bojišta otišao sa svojim 
odjelom, stane najprije uzmicati vojvoda Vlatko sa bosanskom 
vojskom, za njim pako i ostala vojska. Sada već nemogaše biti 
dvojben konac ovoj bitci: polumjesec steče pobjedu nad castnim 
krstom i slobodom zlatnom, oba vladara ostave na Kosovu svoj 
život: Murat pod mačem Miloša Obilića, Lazar u vrevi oružja; — 
a narodna predaja pripisuje izdajstvu kneza Vuka Brankovića po- 
raz srbske vojske a s njom i države srbske".'^ 

Što Turci uzmaknuvših Srba i Bošnjaka nisu progonili i što se 
tako posljedice kobne bitke kosovske nisu umah jasno pokazale, 
mnogi su izprva mislili, da je bitka ostala neodlučna, tim većma, 
što je i sam car Murat poginuo od ruke junaka Miloša Obilića. 
Kralj Stjepan Tvrtko smatrao je dapače u prvi čas, da je upravo 
srbsko -bosanska vojska mejdan održala, te je radostan razglasio 
tu tobožnju pobjedu na sve strane. Obćina grada Fiorence u Ita- 
liji, saznavši iz Tvrtkova pisma za „preslavnu pobjedu, koju mu 
milost svemožnoga i vječnoga boga podieli", čestitaše 20. listopada 
1389. kralju i izjavi svoju radost, „što je 15. lipnja ponositi i dr- 
zoviti Murat, sljedbenik Muhamedov, koji prisvojivši silom vlast 
carsku, nakanio bješe sa lica zemlje izbrisati kršćanstvo i ime spa- 
sitelj evo, i koji bješe ludo navalio na medje bosanske, na polju 
Kosovu uz nebrojene tisuće vojnika i sa svoja dva sina krvavo 
poginuo". „Sretna kraljevina Bosna*, — čestita nadalje obćina 
fiorentinska — »kojoj bi dano biti tako slavan boj i izvojevati 
desnicom Krstovom toliku pobjedu. Sretne i presretne mišice onih 
dvanaest velmoža , koji probivši čopore neprijateljske i deve u 
okrug svezane, mačem otvorivši si put dodjoše do Muratova šatora. 
Sretan nad ostalimi i onaj, koji vojvodu toliko sile, urinuvši mu 
mač u grlo i skut, odvažno umori, a sretni svikolici, koji kano 
žrtve ubijenoga vojvode nad onom ništavom Iješinom slavnom mu- 
čeničtva smrću život i krv proliše, a od svih je vaše veličanstvo 
najsrećnije, koje posveti toli slavna i nikada nezaboravna pobjeda, 
i komu je, ako je pravim Krsta vojnikom i junakom, ko što valja 
vjerovati, bog pripravio carstvo nebesko, pridržana ona prava i 
bezkrajna slava". "^^ 

'^ Rački, Pokret na slavenskom jugu (Rad jugosl. akadem. IH. p. 92.) 

"* Cielo pismo štampano je u novije vrieme u djelu: Makušev V., Monu- 



185 

Plemenite i oduševljene li su rieči, kojimi je fiorentinska obćina 
kralju Tvrtku čestitala! Vječna škoda samo, što je veoma brzo 
gorka zbilja pokazala, da je kosovski boj bio u istinu jedan od 
najtežih udaraca, što ih je turska sila zadala Srbom i ostalim bal- 
kanskim Slovjenom. 

Stjepan Tvrtko zavladav Hrvatskom i Dalmacijom prozove se 
kraljem hrvatsko-dalmatinskim (1890,). Dok su bosanske Čete pod 
Vlatkom Hranićem na Kosovu krvarile, boreć se za krst častni i 
slobodu zlatnu, dotle su ban i namjestnici kralja Sigismunda svimi 
silami radili, da iztisnu vlast Stjepana Tvrtka iz Hrvatske, i da 
tako oslobode dalmatinske gradove prieteće im pogibelji. Već 5. 
lipnja desio se je ban Ladislav, ujedno vojvoda kraljevske vojske, 
u gradu Zadru ;'^* a malo zatim započela je borba. Ivan Paližna, 
neimajući uza se pomoćnih četa bosanskih, nemogaše dugo odo- 
Ijevati, i tako se zgodi, da je negdje mjeseca srpnja 1389. Klis sa 
drugimi gradovi bosanskoga kralja spao u ruke Sigismundovih ljudi. 

To bijaše veUk udarac po Stjepana Tvrtka. Bijaše mu se bo- 
jati, da sasvim neizgubi Hrvatske, a tim i nadu, da bi ikada mogao 
zavladati Spljetu i ostalim ponosnim gradovom dalmatinskim. Po- 
šalje zato negdje u kolovozu pomoć svomu privrženiku Ivanu Pa- 
ližni. Tridesetoga kolovoza dolažaše sa kliske strane nova vojska 
bosanska; a 20. rujna odlučiše Spljećani utvrditi kulom prelaz kod 
Vranjice.'^ Nu ovaj put nebijaše im se bojati sile bosanske; jer 
vojska prodje samo mimo njihova grada i odputi se na sjever 
prema Vrani. Ovdje se sjedini sa Ivanom Paližnom, koji na to 

menta historica Slavorum meridionalium I. p. 528 — 529. U jednom pismu 
od 1. kolovoza 1389., što ga je iz Sutiske sam kralj Tvrtko pisao svo- 
jim prijateljem Trogiranom, govori on o boju sa Turci ovako; „quique 
(perfidus Ameratus) iam venerat terras nostras de facto turbatum dispo- 
situs et intendens, et post invadere vestras cum duobus filiis et sequa- 
cibus suis Turcis. Eya tandem inito cum eis bello die 20. mensis Junii 
proxime praeteriti Dei dextera adiutrice . . . obtento peoitus cum tri- 
umpho campo confliximus, devicimus, et humi prostravimus interemptos, 
paucis demum" ex ipsis superstitibus remanentibus, Dei laus licet cum 

aliqua strage nostrorum " (Lucius, de regno, p. 257). Po ovom 

pismu hoće neki, da su Turci iza bitke na Kosovu udarili 20. lipnja na 
Bosnu, nu da ih je Tvrtko suzbio. Sravni Račkoga, Pokret na slaven- 
skom jugu (Rad, III. p. 94, nota 1). 

^^ Lučio, Mem. p. 346. 

'^ Lučio, Mem. p. 350. 



186 

umah 30. rujna provali u zadarski kotar i spali kuće Zadrana sve 
do vrata njihova grada.'' 

Ban hrvatski bijaše sada preslab, da odoli i Ivanu Paližni i 
vojsci bosanskoj. Zato se spremi sam grad Zadar bana što izdaš- 
nije podupirati. U to ime odluči zadarsko vieće 16. listopada, po- 
slati poslanike, medju kojimi bijaše i suvremeni Ijetopisac Pavao 
Pavlović, do krčkoga kneza Ivana, da ga zamole nešto konjanika, 
kojih je osobito nuždno trebalo.'^® Prvi put vratiše se poslanici od 
kneza Ivana 19. listopada neopravivši ništa, a na to podjoše dva 
dana zatim na novo predanj. Ovaj put bijahu sretniji. Nu prije 
nego li su stigli konjanici kneza Ivana, provali 15. studenoga ve- 
lika vojska bosanska do zadarskoga kotara i zaplieni mnogo marve. 
Tek sutradan dodje u pomoć konjanička četa kneza Ivana, brojeća 
400 momaka a vodjena Markom Spinelom. Ova se četa 20. rujna 
sjedini s vojskom zadarskom od 1000 pješaka, koja je polazila na jug, 
da kraljevskoj vojsci pomogne uzeti grad Vranu, tada posljednje 
utočište Ivana Paližne. Putem pridruži se 21. studenoga četam za- 
darskim do 200 Pažana, tako da je ova domaća vojska brojila u 
svem 1200 pješaka i 400 konjanika. Prenoćivši 21. studenoga u 
Hraštanih, sjedini se sutradan ova vojska pod Vranom sa kralj ev- 
skimi četami. Još isti dan (22. studenoga) zametnuta bi prva bitka 
sa Ivanom Paližnom, koji bi u bedro ranjen. Dva dana zatim, na 
sv. Krševana (24. stud.) sliedila je druga žešća bitka, u kojoj je 
Ivan Paližna izgubio 120 momaka i više konja i marve. Kraljevska 
vojska sjedinjena sa zadarskom prisvajaše sebi pobjedu ovoga dana.''® 

Nu kukavna li bijaše ova pobjeda. Već malo dana zatim, 10. 
prosinca vrati se zadarska vojska „sramotno'* izpod grada Vrane, 
bivši od Bošnjaka razbita;^° a umah zatim, 25. prosinca predade 
se bosanskomu kralju na novo grad Klis, nemogući više suzdržati 
navala bosanskih.®^ Sretnom obranom Vrane i padom Klisa bijaše 

'' Die ult. Sept. (1389) circa mediam noctem Joannes de Palistema asse- 
rens se priorem Vranae concremavit certas domunculas Jardinariorum 
nostrorum .... Memoriale Pauli de Paulo, p. 425. 

'® Die Sabb. 16. octob. 4. ambb. comnmnis Jadrae ad c. Anz. pro habendo 
exercitu equitum ad destructionem Joannis de Palisna asserentis se pri- 
orem Auranae, Memoriale Pauli p. 425. 

^^ Memoriale Pauli de Paulo (p. 425). 

*° Die Veneris de nocte 10. decembris idem exercitus discessit a campo 
turpiter, et reversus est Jadram. Memor. Pauli (p. 425.) 

®^ Die Mercurii decembris 25. caslrum Clissii reddidit se regi Bosnensi. 
Mem. Pauli (p. 425). 



187 

na novo vlast bosanskoga kralja utvrdjena. Mjesto Vlatka Hranića, 
koji je u to postao vojvoda usorski, imenuje za namjestnika svoga 
u Hrvatskoj Ivana Horvata, a za vojvodu svojih četa Pavla Klešića. 

Sada bijaše već posve jasno, da se dalmatinske obćine neće više 
moći bosanskomu kralju otimati. Nu tuj se umješaše na jednom 
Mletčani, požudni, da uberu plodove trogodišnjega nastojanja Tvrt- 
kova. Tridesetoga siečnja 1390. pošalje mletačko vieće svoga po- 
slanika kralju Sigismundu i kraljici Mariji, da im javi, što se je 
doznalo iz Bosne. ®^ Umah zatim, 3. veljače javlja vieće Sigis- 
mundu, da je Tvrtko zauzeo i stekao na novo gradove Klis i 
Vranu, i da mnogo nastoji, kako bi zadobio samu Dalmaciju. Gra- 
dovi i mjesta dalmatinska da su s toga u velikoj nevolji, jer se 
boje, da neće moći sili njegovoj odoljeti. ^^ Videći Mletčani, da 
se kralj Sigismund ni na ove viesti nemiče, odluče sami sreću po- 
kušati, nebi li se dalmatinske obćine u tolikoj stisci i nevolji radje 
njim poklonile, nego bosanskomu kralju. U to ime poslaše 29. travnja 
1390. svoga poslanika u Dalmaciju, neka razvidi po tamošnjih 
gradovih, jesu li skloni stupiti pod mletačku vlast?®* Nu ovaj se 
put lukavi Mletčani prevariše, te obustaviše 26. svibnja dogovore 
sa svojimi pristašami po Dalmaciji, pošto su u to već dalmatinski 
gradovi bili poslali svoje poslanike do kralja Tvrtka, da mu se 
poklone i pokore.®^ 

Još u travnju 1390. bješe kralj Tvrtko poslao u Spljet krbav- 
skoga kneza Jurja s vjerovnim pismom i tražio od grada, da pusti 
na slobodu zarobljenike minulih vojna i da pošalje na bosanski 
dvor poslanike, koji bi ugovorili predaju grada. Na taj poziv 
odpravi vieće 28. travnja svoje poslanike i kraljevu namjestniku 
Ivanu u Trogir i samomu kralju u Bosnu, davši im punu vlast 
razpravljati o toj stvari po svom razboru.®*^ Ovi poslanici, po imenu 

" Ljubić, Mon. Slav. merid. IV., p. 274. 

®^ Item sentimus, quod đominus rex Bossine de novo acquisivit et habuit 
castrum Clisse et similiter castrum Vrane, et multum vigilat ad acqui- 
sitionem et occupationem terrarum et locorum Dalmatie in tantum, quod 
apparet, dictas civitates et loca esse in maximo dubio et timore, dubitantes, 
non posse resistere potentie dicti regis et oportere subiugari šibi. Ljubić, 
Mon. Slav. merid. IV., p. 274. 

«* Idem, op. cit. IV., p. 276—280. 

«5 Idem, op. cit. IV., p. 280. 

«« Lučio, Mem. p. 350—351. 



188 

Petar Zorić, Dionizije Ilić, Nikola Srića i Miha Madijev dobiše 8. 
svibnja obćenit naputak, da naime bosanskomu kralju preporuče 
grad i nastoje ugovoriti s njim „mir i slogu na čast istomu kralju, 
a za dobro i korist obćine spljetske." Ako ovoga nebi mogli inače 
postići, neka slobodno rade s kraljem o predaji grada uz uvjete 
častne po kralja a koristne za obćinu.®'' Za primjerom grada Spljeta 
povedoše se i ostale obćine dalmatinske, poimence grad Šibenik, 
zatim otoci Brač, Hvar, a valjda i Korčula. Jedini Trogir, koji je 
dosele od svih najviše naginjao kralju bosanskomu, uze se braniti 
u zadnji čas. U Trogiru bješe se 9. svibnja sastalo gradsko vieće, 
da izabere poslanike za Bosnu i uzme razpravljati o predaji grada 
i kotara pod gospodstvo Tvrtkovo. U sjednici uze prvi govoriti 
Liika Mikačić , da se poziv Tvrtkov odbije, a grad da ostane vje- 
ran Sigismundu i Mariji. Rieči njegove ohrabriše većinu vieća te 
bi zaključeno , da će Trogir i nadalje čuvati vjernost sv. kruni 
ugarskoj, a da se neće podložiti kralju bosanskomu.®® 

Nu ova pusta igra Trogirana nemogaše više sustaviti započete 
akcije. Već 2. lipnja 1390. izručiše poslanici spljetski Petar Zorić, 
Dionizije Ilić, Nikola Srića i Miha Madijev svoj rodni grad vlasti 
i zaštiti kralja Tvrtka. Deseci se poslanici spljetski ovom prilikom 
na kraljevu dvoru u Sutiski razložiše mu takodjer svoje tegobe i 
molbe, što su ih toliko puta bili zaludu kralju Sigismundu priob- 
ćili. Naročito zahtievahu,da kralj točno označi medje njihove ob- 
ćine prema svojim gradovom Klisu i Omišu, pošto su kroz tolike 
minule godine trajale ljute kavge i krvoprolića izmedju Klišana i 
njih upravo radi medja. Kralj Stjepan Tvrtko, osobito radostan, 
što mu se je poklonio najznamenitiji grad dolnje Dalmacije, po- 
tvrdi najprvo sve povelje i sloboštine, što ih je Spljet uživao za 
prijašnjih vladara svojih, a zatim rado usliša i molbe poslanika. 
Po želji Spljećana opredieli točno medje njihovoj obćini toli prema 
Klisu, koli prema Omišu i Poljičanom, a uz to odredi svoga pro- 
tovestijara Trifuna, biskupa kninskoga Mihajla, kneza Stanoja 
Jelačića i logofeta Vladoja, da podju u Spljet i da na licu mjesta 

" Procurabitis modis quibus sciueritis habere cum ipso domino rege pacem 
bonam, et concordium bonorem ipsius domini regis, et communitatis 
nostre bonum et utilein, et si aliter babere non poteritis, civitatem suh 
eius dominio, et proteclione sub eis pactis, modis, et conditionibus , quae 
vobis]^videbuntur conuenire honori regio . . . Lučio, Mem. p. 351. 

^« Idem, Mem. p. 351—352. 



189 

označe posve točno nove medje spljetskoj obćini. Napokon izdade 
o tom i posebnu povelju, sastavljenu od biskupa kninskoga Mihajla, 
a potvrdjenu od kneza Dabiše, kneza Stipoja Hrvatinića, kneza 
Pavla Radinovića^ usorskoga vojvode Vlatka Hranića i župana 
Belijaka Sankovića.®'-' 

U to se predomisliše i Trogirani, te se i oni 8. lipnja kralju 
Stjepanu Tvrtku pokoriše.^*^ Iza njih dodjoše u Sutisku poslanici 
grada Šibenika, Dujmo Juratić i Ivan Naplavić, da se u ime svoga 
grada kralju poklone i da ga zamole, neka Šibeniku potvrdi stare 
povlastice, sloboštine i milosti, što ih je uživao za prijašnjih vla- 
dara, a napose za kralja Ljudevita. Stjepan Tvrtko, znajuć, da je 
^hvale vriedno stare dobre običaje i municipalne zakone uzdržati," 
te „imavši svjet i dogovor sa prisutnom vlastelom bosanskom^' rado 
zadovolji molbam Šibenčana i potvrdi im sve, što bjehu poželili. 
Uza to im obreče, da će ih vazda braniti od svih neprijatelja nji- 
hovih i to zato, što su na životvoreći krst prisegli, da će uvieke 
biti vjerni njemu i njegovim potomkom. I o tom bi 11. lipnja sa- 
stavljena posebna povelja u hrvatskom i latinskom jeziku.^^ PosHe 
gradova na kopnu pokloniše se odaljenije obćine otoka Brača, 
Hvara i Korčule. Bračani poslaše u Sutisku Jurja Dujmova, Nikšu Pe- 
trulova i Miju Baloja. Ove preporuči posebnim pismom ban Ivan Hor- 
vat, namjestnik Tvrtkov u Hrvatskoj i Dalmaciji. Pošto su poslanici 
kralju izjavili, da su svi žitelji otoka Brača pred svojim javnim 

89 Ljubić, Mon. Slav. merid. IV., p. 280—282. 
»° Lučio, Mem. p. 352. 

®^ „ . . . verum si laudabil e sit antiquas bonas consuetudines et municipales 

leges conservare statuta, reformationes, et consuetudines ipsius 

civitatis Sibinici propriorum regum olim Hungarie đatas, presertim per 
inclytum principem, dominum regem Ludovicum, fratrem nostrum dilec- 
tum . . . acceptamus, ratificamus et aprobamus ; de baronum nostrorum 
consilio prematuro, regia auctoritate . . . perpetao confirmamus ; . . . pro- 
mittentes eisdem fidelibus nostris Sibenicensibus, nostro mediante fura- 
mento, tenere eos in pače bona et quieta, ipsos et civitatem Sibinici tutam 
et tutos facere defendere, tuerique viriliter, et potenter iuxta nostram 
possibilitatem contra omnes liomines, volentes ipsos opprimere; et hoc 
ideo, quia syndici viče et nomine communitatis Sibenici . . . iuraverunt 
corporaliter, deosculando lignum dominice vivifice crucis, nobis et no- 
stris heredibus et succesoribus, de nostro corpore legitime procreatis. 
omagium fidelitatis obset^vare recognoscentes nos pro ipsorum domino natu- 
rali; nullumque alium dominum recipere ....". Kukuljević, Jura regni 
Croatiae, I., p 493— d95. 



190 

bilježnikom Radinom Dragotom prisegli vječnu vjernost njemu i 
njegovim nasljednikom, iz dade Stjepan Tvrtko 23. srpnja i otoku 
Braču u dva jezika (hrvatskom i latinskom) povelju^ kojom mu 
potvrdi sve stare sloboštine, oprostivši žitelje njegove svake daće i 
ostavivši im pravo, da si sami biraju knezove, koje će medjutim 
vazda on potvrditi. ^^ Slične povelje podieli Stjepan Tvrtko i ži- 
teljem Hvara i Korčule. ^^ 

Mjeseca lipnja i srpnja 1390. postade dakle Stjepan Tvrtko kralj 
i gospodar Hrvatskoj i Dalmaciji. Njegova vlast obsizaše svu zemlju 
od Velebita do Cetine, i od Cetine na jug do Kotora. Osim toga 
pokoravahu mu se veliki otoci dalmatinski Brač , Hvar i Korčula ; 
a po svoj prilici priznaše ga svojim vrhovnim gospodarom i kne- 
zovi krbavski od plemena Kurjakovića. Jedini grad Zadar, prko- 
seć uviek ostaloj Dalmaciji i Hrvatskoj ostade vjeran kralju Si- 
gismundu. Videći Stjepan Tvrtko malo ne svu Hrvatsku i Dalmaciju 
u svojim rukama, prozove se kraljem Hrvatske i Dalmacije. ^* On 
bijaše sada u istinu vladar velikomu dielu zemalja krune Zvoni- 
mirove i Dušanove; on bješe polučio, za čim su hrvatski i srbski 
vladari zalud težili; on bješe pod svojim žezlom ujedinio Hrvate i 
Srbe u jednu državu. Bosna, koja je nekoč bila prikovana sad uz 
Srbiju, sad uz Hi'vatsku, postala je središtem, oko koje se skupiše 
ostatci porušene države hrvatske i srbske. 

Novi kralj hrvatsko-dalmatinski nastojaše sada, da uredi stečene 
kraljevine. Već 1. kolovoza 1390. borave u Spljetu njegovi puno- 
moćnici, proto vestijar Trifun Bučić Kotoranin, biskup kninski Mi- 
hajlo Dubrovčanin i logofet Vladoje, da ustanove medje spljetske 

^■^ Ad universorum notitiam proindc harum serie volumus pervenire: Quod 
ad nostram accedentes presentiam viri nobiles Georgius Dojmi, Nixa Pe- 
truUi, et Michael Baloy, ambasciatores et sindici de insula Brachiae missi 
per praedictam communitatem Brachiae cum litteris magnifici viri d. 
Joannis Bani Macuae, regnorum nostrorum vicarii generalis, ... se ipsos 
totamque insulam cum omni populo . . . nobis et nostris heredibus de 
nostro corpore legitime procreatis, cum fidelitate offerentes . . .". Ku- 
kuljević, Jura, L, p. 496. 

^* Hvar prizna vaše još 9. ožujka 1394. Tvrtko va nasljednika Stjepana Da- 
bišu za svoga kralja: „regnanto serenissimo principe et domino nostro 
domino Stephano de Eassia, regnorum Bossine, Eassie, Dalmatie et Cro- 
atie rege". Ljubić, Mon. Slav. merid. V., p. 352. 

^* U jednoj povelji od 1. kolovoza g. 1390. stoji: „domini nostri Stephani 
Tuerchonis dei gratia Rassie, Bosne, Dalmatie, Croatie, Maritimeque 
. . . regis incljti". Ljubić, Mon. Slav. merid. IV., p. 283. 



191 

obcine prema Klisu i Omišu. Uz ove kraljeve ljude dese se ovdje 
knez Juraj Radivojević iz makarskoga primorja, Juraj Dražojević 
iz Poljica i druga vlastela bosanska i hrvatska. U prisuću ovih 
bjehu ustanovljene medje spljetske obćine, tako da se je sada ši- 
rila od Solina do Cetine.^* Zadovoljiv ovako Splećane odluči na- 
pokon ugoditi i spljetskomu nadbiskupu, kojemu je malo ne ciela 
nadbiskupija netom spala pod njegovu vlast. Stjepan Tvrtko do- 
bro je znao, da će najbolje utvrditi vlast svoju u Hrvatskoj i Dal- 
maciji, bude li prijao katoličkoj crkvi i pastirom njezinim. Kada 
je dakle koncem kolovoza došao u S utisku i sam nadbiskup 
spljetski Andrija Gvaldo, da se novomu kralju pokloni, izdade mu 
Stjepan Tvrtko 30. kolovoza 1390., povelju, kojom primi nadbis- 
kupiju spljetsku u svoju kraljevsku zaštitu. „Ako se," govori kralj 
u povelji, gpovisuje kraljeva uzvišenost, te joj hvala i čast raste i 
njezino se ime uzdiže i d^^zava sretno širij kada ona dieli darove 
veledušnosti na izmjenu zahvalnosti, i podanikom za njihove zasluge 
daje nagrade jednakom mjerom: koliko se više (kraljeva uzviše- 
nost diže), kada se ona iz obzira na onoga, po kom kraljevi kra- 
Ijuju i vladaoci gospoduju, izkazuje osobito u pravednih zahtjevih 
milostivom, priklonom i dobrostivom prama crkvam katoličke vjere 
i prama crkvenim osobito sebi podložnim osobam. Uvaživši dakle 
sve ovo i buduć da kroz onoga kraljujemo, koji je crkve kato- 
ličke, kojoj se biljkom častim biti , osnovatelj , glava i vladalac , i 
pastir crkvenih osoba, te njihov i sviju nas 'gospodin i čuvar; pa 
pošto je častni u gospodu Krstu otac gospodin x\ndrija Gvaldo, 
božjom milosti nadbiskup našega grada Spljeta, vjerni savjetnik i 
duhovni naš kapelan, do nas došao, moleći nas pokorno, da rečenu 
crkvu njegovu u njezinih pravih, imanjih, desetinah, dohodcih i 
običaj ih, kako ih je imala za kralja Ljudevita, potvrdimo, uzdržimo 
i branimo: mi obazirući se na vjernost njegovu i uslišav pokorne 
pravedne molbe njegove .... primamo njegovu crkvu, njegove 
nasljednike sa svimi imanji, zemljami, medjami, seli, ljudi i žitelji 
u našu osobitu zaštitu, te joj sve potvrdjujemo. Na temelju toga 
nalažemo velemožnomu gospodinu, ljubljenomu Pavlu Klešiću, voj- 
vodi kraljevine Hrvatske, i drugim našim službenikom, sadanjim i 
budućim u naših kraljevinah Dalmacije i Hrvatske . . . . , da za 
nas i u ime naše gospodina nadbiskupa i njegovu spljetsku crkvu 

®5 Ljabić, Mon. Slav. merid. IV, p. 283. 



192 

i njegove nasljednike, koji će pristajati uz nas i naše potomke, 
štite i brane, i da nedadu nikomu, da ih vriedja, ozledjuje ili štetu 
im nanasa ^^ 

Osnove Stjepana Tvrtka i smrt njegova (1391.); sud o njem. Po- 
lovinom g. 1390. bijaše Stjepan Tvrtko na vrhuncu moći i slave 
svoje. Nu to mu nebijaše dosta; on poče sada tek raditi za bu- 
dući sjaj svoje države i svoje porodice. Osnove svoje priobćivaše 
Mletčanom, neznajući bolan, da mletačka obćina već duže vremena 
priekim okom motri sjajne uspjehe njegove, osobito u Hrvatskoj 
i Dalmaciji. 

Cim mu se bjehu gradovi dalmatinski poklonili, saobći on iz 
Sutiske pismom od 17. lipnja svojim dragim prijateljem Mletča- 
nom svoju veUku sreću i javi im, da je naumio do njih poslati 
svoje poslanike, i da mu zato pošalju galiju u koj grad dalmatinski, 
da se poslanici sigurnije u Mletke provezu. Mletčani mu odgovoriše 
8. srpnja veoma laskavim pismom, i ujedno mu javiše, da će 8. 
kolovoza njihova galija očekivati u Šibeniku poslanstvo njegovo.®' 
I zbilja, koncem kolovoza stigoše već u Mletke poslanici bosanski. 

Poslanici izviestiše „predrage prijatelje" svoga kralja najprije 
potanko o najnovijih poduzećih i uspjesih njegovih, a zatim uzeše 
razlagati želje i osnove njegove. Iztaknuše, kako kralj živo žudi, 
zauzeti poput ostalih gradova dalmatinskih još i grad Zadar, koji 
je jedini vjeran ostao kralju Sigismundu, te zamoliše obćinu u ime 
kraljevo, da ga pomogne, da bi mogao ostvariti želju svoju. Na- 
dalje javiše, da bi kralj htjeo s njimi sklopiti obćenit savez, tako 
da bi prijatelji i neprijatelji njegovi bili i njihovi prijatelji i ne- 
prijatelji. Ovim savezom želio je Stjepan Tvrtko odvratiti mle- 
tačku obćinu od kralja Sigismunda, s kojim je tada živila u miru; 
te se je zato njoj i nudio za posrednika, da ju izmiri sa napidj- 
skim kraljem Lađi slavom i majkom mu Margaretom, udovom ne- 
sretnoga Karla Dračkoga. Mletčani se gotovo prepadoše s ovih 

9s Kukuljević, Jura, I., p. 498—499. 

^' „maiesfcatis vestre litteras . . . sospitatem atque felices successus sere- 
nitatis vestre fraterno more distinctius nunciantes leto corde suscepimus. 
Que profecto nobis consolationem inaximam attulerunt et gaudium, cum 
per ipsos etiam per latorem noverimus, serenitatem regiam fore incolu- 
mem et iocundam; . . . Nos quidem offerimus lete paratos ad queque 
conformia regie celsitudinis vestre, quam conservet altissimus feliciter 
et longeve". Ljubić, Mon. Slav. merid. IV. p. 282. 



193 

predloga bosanskoga kralja, te se uzeše izvinjivati kojekako, samo 
da ga nebi morali pomagati. Govoraliu njegovim poslanikom, da su 
na miru sa kraljem ugarskim i da neće mira kršiti pomažuć ga 
proti Zadru; glede predložena saveza pako izticahu Mletčani, da 
ga nemogu sklopiti, jer bi s toga stradala njihova obćina, koja žive 
jedino o trgovini. ^^ 

Bosanski poslanici saobćiše ovaj put Mletčanom još nešto zna- 
menita. Stjepanu Tvrtku bješe u to vrieme umrla prva žena Doroteja, 
te se on smieraše po drugi put oženiti. Ogledajuć se po tadanjih 
evropskih dvorovih zapne mu oko o kćer vojvode austrijskoga 
Alberta III. iz moćne već tada porodice Habsburga.^^ Stjepan 
Tvrtko nadaše se od toga braka velikoj koristi za svoju državu i 
porodicu; a i Mletčani, saznavši po poslanicih za njegov izbor, ra- 
dovahu se stoga, „pošto je obćina njihova uvieke bila u osobitoj 
prijazni i ljubavi sa uzvišenom kućom austrijskom, a napose sada 
sa gospodinom vojvodom Albertom " Nu od snovane ženitbe, kao 
što ni od drugih osnova Stjepana Tvrtka nebi ništa, jer je malo 
zatim 23. ožujka 1391. slavnoga toga kralja snašla smrt,^^^ pošto 
je kroz trideset i osam godina nasliedjenom si državom sretno vla 
dao. Nešto prije, 16. veljače bješe umro Ivan Paližna, najgorljiviji 
mu pristaša i prijatelj u Hrvatskoj. 

„Stjepan Tvrtko ide svakako u red najodličnijih vladara slo- 
vjenskoga juga. On je za svoga duga vlg-danja nastojao o tom, 
kako da sebi i svojoj državi steče neovisnost, samostalnost i čim 
veću slavu. On je po smrti svoga strica nasliedio banovinu bosansku, 
(a iztjeran iz nje od odmetne vlastele) primio ju je opet iz ruku 
kralja Ljudevita I. priznavajuć javno, da je ban bosanski po nje- 
govoj milosti (1366). Ali Stjepan Tvrtko umio se je oprostiti te 

^^ Ad aliam partem, per quain ipse significat nobis, quod intentio et dispo- 
sitio sua est velle acquirere civitatem Jadrensem sicut acquisivit alias 
civitates Dalmatie, et propterea nos rogat, quod debeamus šibi dare auxi- 
lium et favorem ad possendum implere istam suam intentionem. Ad ulti- 
mam uerum partem, . . . per quam videntur innuere et requirere ligam 
generalem, videlicet quod amici unius partis sint amici alterius, et ini- 
mici inimici . . . Ljubić, Mon Slav. IV., p. 284 — 286. 

^^ Ad quartam partem, per quam ipsi ambaxatores nobis significant, quod 

dominus rex praedictus est contracturus parentelam cum domino duce Au- 

strie (Alberto) . . . Ljubić, Mon. Slav. merid. p. 285. 

**'° Eodem anno (krivo 1390. mjesto 1391.) die 23. martii obiit rex Bosnae, 

de quo venerat novum Jadram die 19. men. Martii. Mem Paiili p. 426. 

13 



194 

inostrane vrhovne vlasti; te postaviv si srbsku i bosansku krunu 
na glavu i podignuv banovinu Bosnu na čast kraljevine uzveliči 
svoju kraljevsku vlast i svoju državu uzporedi kruni i državi, ko- 
jih je vrhovno gospodstvo netom priznavao. On je i dalje pošao^ 
dočim je stao slabiti pravo i vlast svoga nekadanjega zaštitnika, 
činom držeć se toga načela: da je Bosna tim jača, čim je slabija 
Ugarska, i obratno. Zato je poslie smrti kralja Ljudevita pristao 
uz protivnike njegove kćeri i nasljednice (Marije) podupiruć ustanak 
hrvatski; a s okrunjenim Sigismundom očito se je zaratio (1387). 
Tako je Stjepan Tvrtko ugarskoj opriečio svoju vlastitu politiku 
smierajuću na to, da od krune ugarske odciepi kraljevinu Dalma- 
ciju, Hrvatsku i Slavoniju. Govorilo se je doduše, da Tvrtko ove 
zemlje osvaja za svoga saveznika i prijatelja Ladislava Napulj skoga. 
Pod zastavom kralja Ladislava vojevahu takodjer hrvatske ustaše 
(osobito u Slavoniji) , podupirani bosanskimi četami proti vojsci 
kralja Sigismunda. Ali niti se je u Dalmaciji ova vojna inače tu- 
mačila, nego da se radi ob osvojenju ove zemlje za Bosnu, niti je 
Stjepan Tvi'tko, kuda je god njegovo pobjedonosno oružje dopiralo, 
širio druge do svoje kraljevske vlasti. Gradovi se dalmatinski pod- 
ložiše neposredno žezlu bosanskoga kralja i njegovih zakonitih na- 
sljednika, on je potvrdio njihove povlasti, on je metnuo svoje na- 
mjestnike i vojvode u tih kraljevinah, kako ih izrično zove, svojih. 
Kako se je Stjepan Tvrtko s druge strane držao za baštinika i 
nasljednika Nemanjina roda na srbskom priestolu, to nam biva 
dosta jasno , da je bila njegova namjera zaokupiti oko Bosne 
sjedne strane zemlje srbske, as druge zemlje hrvatske odciepivši 
ih od krune ugarske. Politika dakle Stjepana Tvrtka, kako se ona 
u glavnu nacrtu ukazuje poslie g. 1376., išla je za tim, da na 
slovjenskom jugu podigne samostalnu državu dopiruću na zapadu 
do jadranskoga mora, a prema sjeveru do Dunava i Drave. Sto 
je car Stjepan Dušan sa Srbije, to je Stjepan Tvrtko sa Bosne 
kušao; s tom ipak od ostaHh razlikom, da je srbski car najprije 
svoje oružje bio podigao na bjzantsko carstvo i ovomu otimao 
zemlje, pak zatim težio k Posavju i Adriji; dočim je bosanski 
kralj svoju vlast samo na ove strane širio neimajuć na iztoku pred 
sobom slabih nasljednika Konstantinovih , već silne muhamedove 
kahfe. Napredak Turaka i rastuća moć njihova na balkanskom 
poluotoku bude povodom i uzrokom riedka u poHtičkom životu 
južnih Slovjena i jedina prizora, zajednice naime izmedju bosan- 



195 

skoga kralja i srbskoga kneza proti zajedničkomu neprijatelju, sloge 
izmedju vladalaca dviju južno-slovjenskih država, ali zajednice i 
sloge na — krvavom Kosovu. Kamo sreće, da je ovaj duh mnogo 
prije vladaoce i narode država bosanske, srbske i bugarske oživio, 
te da su se oni zajednički oprli azijatskim ordijam kod njihova 
prelaza na jugoiztočni poluotok Evrope. Ej kako bi sada sasvim 
drugo lice bilo ovoga prekrasnoga diela staroga svieta — sasma 
drugo stanje, državno i kulturno našega naroda !" ^^^ 

Sjajnim uspjehom Stjepana Tvrtka dopriniela su za cielo veoma 
mnogo i silna vlastela bosanska. Svladav Stjepan Tvrtko prvih 
godina banovanja svoga odpornu vlastelu bosansku umio je kasnije 
vlastohlepje i energiju svojih boljara upotriebiti u svoje političke 
svrhe, ter povjeravajuć im razne zadaće i miteć ih častmi, učinio 
ih je vjernimi službenici svoga priestola. Vojvodi Vlatku Hraniću 
daje oduška u Hrvatskoj i na Kosovu, a zatim mu povjerava ne- 
prijateljskim udarcem izvrgnutu vojvodinu usorsku; vojvodu Hrvoja 
VukČića, sina Vukca Hrvatinića, šalje za poslanika u hrvatski grad 
Knin, a knezu Pavlu Klešiću daje vojvodstvo u Hrvatskoj i Dal- 
maciji. Manje poslove obavljaju Radin Jablanić i sin mu Pavao 
Radinović, a u primorskih predielih medju Cetinom i Kotorom straže 
vojvoda Juraj Radivojević i župan Belijak Sanković. Ovi isti bo- 
Ijari dolaze i na kraljevski dvor u Sutisku, da mu budu savjetnici 
u važnih poslovih državnih. Pa tako se bosansko vlasteostvo za 
moćnoga kralja Stjepana Tvrtka prikazuje kao složna i sretna za- 
druga, kojoj je vriedni starješina — sam kralj, dočim vlastela za- 
drugari rade svi složno za dobro zadruge — svoje domovine. 

"^* Kaćki, Pokret na slavenskom jugu. (Ead. III. p. 110—111.) 



IX. Stjepan Dabiša i žena mu Jelena Gruba. 

(1391—1398.) 

Stjepan Dabiša nemoze odt'zati Hrvatske i Dalmacije^ zato ih u 
srpnju 1393. ustnpi kralju SigismundUj učiniv ga ujedno svojim 
nasljednikom u Bosni. — Stjepan Dabiša odvraća se od Sigismunda ; 
borbe kod Dobora i Knina (1394.). — Odnošaji Stjepana Dabiše 
prama dubrovačkoj i ndetackoj obćini; smrt njegova (1395.). — 
Jelena Gruba ^ udova Sjepana Dahiše, upravlja državom m nedo- 
rasloga sina ; vlastela se bosanska silno pomažu. — Provala Turaka 

u Bosnu (1398.). 

Već za Stjepana Dabiše, prvoga nasljednika kralja Stjepana 
Tvrtka, poče bosanska država padati sa visine, do koje ju bješe 
podigao prvi kralj njezin. Uzrok tomu bijaše ponajglavnije sam 
Dabiša, nebivši ni iz daleka dorastao svomu predšastniku. Nu bi- 
jaše i drugih uzroka, koji su kasnije sve više djelovali i tako 
uskorili pad države bosanske. 

Prvi i glavni uzrok bijaše, što je bosanska država iza Tvrtka 
ostala negotova. Pojedine česti, od kojih bijaše sastavljena, nebjehu 
se još stopile u jednu cjelinu, već svaka odavaše svoje porieklo i 
izticaše svoje centrifugalne težnje. Drugo bijaše, što Tvrtku nije 
bilo za života uspjelo uvesti red nasljedstva po prvorodstvu, ne- 
mogav ni sinu svojemu Tvrtku Tvrtkoviću priestola osigurati. 
U Bosni ostade i nadalje staro slovjensko pravo po starješinstvu, 
a s njim neprestane priestolne borbe, s kojih je država propadala 
i kraljevska se vlast sve to više slabila. Nu još gore bijaše, što 
je uslied priestolnih borba neobično narasla vlast bosanske vlastele, 
osobito nekih porodica, koje su u pojedinih oblastih bosanske države 
vladale gotovo samostalno, uplićuć se u posle ukupne države samo 
onda, kada je trebalo pretendente za kraljevski priestol skidati ili 
namieštati. Tako je napokon bosanska država priličila vlasteoskoj 



197 

republici, sastavljenoj od vojvoda i knezova, u kojoj je kralj slabo 
vriedio, budući da je bio igračka u rukama velmoža svoga rusaga. 
Svim ovim nevoljam pridružiše se još vjerske razpre, izoštrene 
i tim, što su kasnije neki bosanski kralj i, potaknuti Rimom i ugar- 
sko-hrvatskimi vladari, uzeli progoniti patarene, koji su se na to 
uticali ma i neprijateljem bosanske države, samo da se obrane od 
progona vlastitih vladara svojih. 

Ovim nutarnjim biedam, koje su polagano državu bosansku raz- 
tvarale, pridružiše se i vanjske pogibelji, prieteć Bosni neprestance 
katastrofom. Toli vladari ugarsko-hrvatski na sjeveru, koli Turci 
na iztoku pripravljali su joj gotovu propast. Kralj Sigismundo 
naime bijaše duboko osvjedočen, da južne medje njegove države 
neće biti mirne, dok bude država bosanska možna i jaka. Uza to 
je dobro znao, da kraljevine Hrvatske sa Dalmacijom i Slavonijom 
neće moći nikada zvati podpuno svojom, dokle će hrvatski ustaše 
tražiti i nalaziti zaštite i utočišta u Bosni. Zato je smatrao priekom 
dužnosti svojom oslabiti bosansku državu i tim zatrieti klicu svim 
pokretom, koji su se još od god. 1383. neprestance javljali. Tim 
je mislio udovoljiti i dužnosti prama sebi samomu, jer su napokon 
hrvatski ustaše išli za tim, da ga liše iste krune ugarske, i da 
na priestol ugarski posade mladoga Ladislava, sina nesretnoga 
Karla Dračkoga. 

Nu još veća pogibelj grozila se je bosanskoj državi od Turaka. 
Turska joj je sila prietila od Kosovske bitke kao Damoklov mač. 
Jedino svimi silami svojimi i pomagana zapadnom Evropom mogla 
bi se bila Bosna održati proti Turčinu; nu bosanski su boljari u 
medjusobnih borbah proti svojim vladarom i ugarsko - hrvatskim 
kraljem sami dozivali Turke u Bosnu i tako im put utirali u svoju 
domovinu. Po tom je Bosna mnogo prije nesretne katastrofe god. 
1463. bila sputana u verige turskih sultana. Bosanski su kralj i da- 
pače kasnije bili u istom ovisnom odnošaju prema turskim sul- 
tanom, kano i srbski despoti, dok nije car Muhamed II. konačno 
podjarmio Srbiju (1459.), a umah zatim i Bosnu podložio svojoj 
vlasti. 



Novi kralj bosanski Stjepan Dabiša bijaše mladji brat kralja 
Tvrtka. Mletačka obćina, čim je začula za promjenu na priestolu 
bosanskom, požurila se je umah, te je novoga kralja 1. lipnja 



198 

1391. imenovala svojim gradjaninom.^ I Dubrovčani poslaše svoje 
poslanike Štipana Lukarevića i Rafajla Gučetića „s počtenimi i 
mnogocinnimi dari i častmi" na kraljevski dvor u Trstivnicu, gdje 
seje tada desio kralj Stjepan Dabiša sa svojom suprugom kraljicom 
Jelenom, i vlastelom i velmožami kraljevstva svoga. Sliedeće god. 
1392., dne 17. lipnja, izdade kralj Stjepan Dabiša, deseć se „va 
čestitoj vojsci kraljevstva u Dolnjih krajih u Lušcih", Dubrovčanom 
poveljU; kojom potvrdi sve povlastice i sloboštine, podieljene im od 
njegovih praroditelja i predšastnika, a napose od „brata mu, sveto- 
počivšega gospodina kralja Stjepana Tvrtka*. Povelju tu potvrdiše 
ne samo žena mu Jelena, nego i prisutna vlastela, vojvoda Hrvoje 
Vukčić, vojvoda usorski Vlatko Hranio, knez Stipoje Hrvatinić, 
knez Radoslav Pribinić, knez Dobrosav Divošević, knez Gojak 
Dragosalić, župan Tvi'doslav Tuica, knez Vučihna Vlatković, knez 
Vojsav Vojevodić i drugi. ^ I u Hrvatskoj i Dalmaciji priznat bi 
Stjepan Dabiša« za kralja. Kroz cielu godinu 1392. vršio je on sa 
svojim banom Vukom Vukčićem u ovili kraljevinah svoju kraljevsku 
vlast. Spljećani u javnih izpravah pisahu: „za vladanja preblagoga 
vladara i gospodina Stjepana Dabiše, božjom milosti prešla vnoga 
kralja Srbljem, Bosni i Dalmaciji" itd.^ Vršeć svoja vladalačka 
prava potvrdi Stjepan Dabiša 25. travnja 1392. gradu Trogiru 
starodavna prava i povlastice, priznate mu takodjer od kralja Stje- 
pana Tvrtka.^ Ban Vuk Vukčić („ban kraljevine Dalmacije i Hr- 
vatske"), njegov namjestnik, dozvoli spljetskomu nadbiskupu An- 
driji, da smije na crkvenoj zemlji kod mora u Lukaču sagraditi 
dvorac i tvrdju, te ujedno prijavi to obćinam grada Spljeta i Tro- 
gira, kao što i dvorskim u KHsu, Opraku i Omišu. ^ 

Ovi podatci jasno pokazuju, da su kralja Stjepana Dabišu i 
njegove namjestnike u Hrvatskoj i Dalmaciji priznavali, te im se 
pokoravali. Njemu dapače malo da nepodje za rukom, za Čim je 

* Millesimo trecentesimo nonagesimo primo, mensis iunii die primo . . . 
simile privilegium factum fuit domino Stephano đe Bissa (Dabiša) dei 
gratia regi Rassie, Bossine, maritimeque . . . Ljubić, Mon. SI. m. IV. 201. 

2 Miklošić, Mon, serb. p, 220—222. 

^ U jednoj povelji spljetskoj od 27. siečnja 1392: „regnante serenissimo 
principe ac domino Stephano Dabiscia dei gracia Rasciae , Bosnae, Dal- 
matiae . . rege incljto" . . . Farlati. Illyr. sacr. III. 335. 

* Lucius, de regno Dalm. p. 258, 

* Farlati, op. cit. p. 335—336. 



199 

predšastnik njegov zalud žudio. Grad Zadar naime zavadi se u 
to doba sa Sigismundovim banom, te se sprijatelji sa Vukom Vuk- 
čićjem i braćom njegovom tako, da se je činilo, kano da smiera 
poput ostalih dalmatinskih obćina pristati uz kralja bosanskoga. Dne 
13. veljače 1392. dodje u Zadar knez Dragiša, brat bana Vuka 
Vukčića, sa svojom ženom i pratnjom, da se pokloni moćim sv. 
Simeona. ^ Nekoliko mjeseci kasnije krenu Zadranin Pavao Pav- 
lović kao poslanik svoga rodnoga grada put Klisa , gdje je bivao 
Vuk VukČić sabirući vojsku. ' UsHed toga poslanstva odnošaji se 
Zadra prema bosanskoj državi tako promieniše, da su 8. rujna 
1392. ban Vuk Vukčić i njegov podban knez Ivan Mišljenović 
imenovani gradjani zadarskimi, te je potonji na to pošao u Zadar, 
gdje je u ime svoje i svoga glavara položio prisegu vjernosti u pri- 
suću dvaju knezova Nelipića. ® 

Stjepan Dabisa bio bi možda konačno i Zadrom zavladao i vlast 
bosansku u Hrvatskoj i Dalmaciji trajno utvrdio, da mu domala 
nisu druge brige dodijavale. Prije svega prietijaše mu sila turska, 
kojoj su nakon Kosova ostala vrata otvorena na sjever i zapad 
balkanskoga poluotoka. Kad je g. 1392. car turski Bajazit ratovao 
sa kraljem Sigismundom, jedan dio turske vojske provali u Bosnu. ^ 
Po jednoj nešto sumnjivoj viesti bješe turska vojska prodrla u jugo- 
iztočnu Bosnu, gdje je „pljačkala sav prediel i ustavila se kod Gla- 
sinaca". U bitci, ovdje zametnutoj, da se je osobito ponio knez 
Gojko Mrnjavić, koji je svoj mač bio posvetio bosanskomu i 
ugarskomu vladaocu. ^^ Osim turske sile smetao je Stjepana Dabišu 

^ Eođem die venit Jadram causa visitandi corpus B. Simeonis c. Draghissa 
frater praedicti domini bani cum uxore sua, et quibusdam aliis. Memor. 
Pauli (p. 426.) 

' Mem. Pauli (p. 426). 

® Die 8. men Sept. recepti fuerunt in cives et consiliarios civ. Jadrae ma- 
gnif. V. d. Vulch b. q. d. Vulchi veniente de Bosna, ac comes Joannes 
Mislenovicli v. b eius . . . Idem (p. 426). 

® G. 1395 dne 17, svibnja darova kralj Stjepan Dabiša županu Vukmiru i 
braći njegovoj selo Kolo^ „smislivše njih virne službe, št* nam poslužiše 
vsegda virno i srdcano, najlise u turackih bojih, nesćedeće svojih glav za 
nas ..." Mikl. Mon. serb. p. 226. 

^° EaSki , Pokret na slavenskom jugu (Eađ, III. p. 127 — 128). U povelji; 
koju da je Stjepan Dabiša iza boja 2. travnja 1394. podielio knezu Gojku 
Mrnjaviću, čita se ovo : „Et tune nobis (Gojko) inservivit , quando venit 
Paiazit cum Turcis et depopulatus est Bosnam valde et stetit in Nagla- 
sincis (po Kačkomu „na raacHHBii,ixB") et destruxit Bosnam, et tune ve- 
nit Goiko Marnavitius," 



200 

i napuljski kralj Ladislav, kojega bjehu hrvatski ustaše još god. 
1387. proglasiH kraljem Hrvatske i Dalmacije. Dok je Stjepan 
Tvrtko živio, nije se kralj Ladislav uplitao u hrvatske odnošaje, 
prvo jer je tada suviše mlad bio, a drugo jer mu nebješe još osi- 
gurana napuljska kraljevina. Nu uvidivši, da je Stjepan Tvrtko 
radeć tobože za njega u istinu svojoj vlasti podložio Hrvatsku i 
Dalmaciju, odluči umah iza smrti njegove iztaknuti svoje pravo na 
te kraljevine suprotiva nasljedniku njegovu Stjepanu Dabiši. Možda 
su ga na to nutkali i neki hrvatski ustaše, kojim nebijaše bosanska 
vlada u volji. Već 15. lipnjem 1391. uze Ladislav vršiti svoju kra- 
ljevsku vlast u Hrvatskoj, Dalmaciji i Slavoniji, darovavši svojim 
vjernim, braći Pavlu i Ivanu saroškim imanja u vukovskoj i po- 
žežkoj županiji.^' Malo zatim, 17. srpnja 1391. potvrdi on iz Gaete 
„privolom i vlašću majke si i skrbnice Margarete" bosanskomu 
vojvodi Hrvoju Vukčiću i bratu mu Vuku Vukčiću „banovinu kra- 
ljevina Hrvatske i Dalmacije", odredivši uza to, da ova braća kao 
bani istih kraljevina uživaju sva prava i slobode, časti i milosti, 
što su ih dosele imali bani hrvatski. ^^ Istoga dana odHkova kralj 
Ladislav trećega brata vojvode Hrvoja, po imenu kneza Dragišu 
Vukčića, darovavši mu varoš Sridu u hrvatskoj tada župi Sani, 
a uz to i selo Zabić, spadajuće pod grad Ključ. ^^ Rod Vukčića 
obsipa Ladislav tolikimi milostmi ponajviše zato, što ga je smatrao 
„glavnim braniteljem svoje časti, stališa i imena", i što je Hrvoja 
i njegovu braću držao za izkusne i ugledne muževe, koji bi mu 

^* Arbiv za poviest. jugosl. VII. p. 28 — 30. 

^^ Ladislaus dei gratia rex . . . magnificis viriš Hervoye vayvade Boznensi 
et Vulco bano fratribus , nostrisque consiliariis et fidelibus dilectis gra- 
tiam et bonam voluntatem. Attendentes merita sincere et constantis 
vestre devotionis et fidei , qua erga clarae memoriae dominum regem 
Karolum, reverendum dominum genitorem nostrum, dum vixit, et nos 
laudabiliter claruistis .... vobis banatum regnorum nostrorum Dalma- 

tie et Croatie confirmamus pro honore , volentes et intendentes ex- 

presse, quod vos tanquam bani regnorum praedictorum , per nos quidem 
ordinati, illis honoribus, favoribus , libertatibus .... gaudealis , quibus 
alii bani dictorum regnorum . . . gavisi hactenus extiterunt Arkiv za 
poviest jugosl. VII. p. 32 — 34. 

^^ Sane attendentes merita sincere devotionis et fidei viri nobilis Dragisse 
militis, filii quondam magnifici Vulkach vajvode .... eidem Dragisse 
.... infrascriptas villas, videlićet villam Srida in provincia Sane et 
villam Zabich in pertinentiis castri Kluz positas .... concedimus et 
donamus ..." Arkiv za pov. jug., VII. p. 34. 



201 

mogli mnogo pomoći^ da zavlada Hrvatskom. Ladislav podje i dalje. 
Vrhovnim namjestnikom svijuh zemalja i kraljevina svojih imenova 
on bivšega bana mačvanskoga Ivana Horvata, koji je još za Stje- 
pana Tvrtka istu čast obnašao^*; a zatim je i nadalje sve više 
darovnica izdavao hrvatskim i bosanskim velmožam, nebi li tako 
svoju stranku ojačao toli proti kralju Stjepanu Dabiši, koli proti 
kralju Sigismundu. Tako podieli 19. listopada 1392. plemiću Herku 
Matijeviću i braći mu, zatim Ladislavu i Ostoji Mikšićem sela 
Lipovac i sv. Martin u župi Vrbasu ^^; istoga dana darova braći 
Petru, Milošu, Dionisiju, Ivanu, Stjepanu i Vlahu, sinovom bosan- 
skoga vojvode Pavla više sela (Vojskovo) u župi Vrbasu i grad 
Starigrad u županiji požežkoj.^*^ Napokon 28. listopada 1392. po- 
kloni Ivanu Grizogonu iz Zadra grad Obrovac u Hrvatskoj.^'' 

Kralj Ladislav nije prvih godina Dabišina vladanja u istinu imao 
nikakove vlasti u Hrvatskoj i Dalmaciji , ali ovimi darovnicami, 
što ih je podieljivao kao baštinik otca svoga u ovih kralj evinah 
gospodi bosanskoj i hrvatskoj, nastojao je najprije steći pristaša u 
ovih zemljah, a uz to očuvati svoje nasljedno pravo proti bosan- 
skomu kralju. Stjepan Dabiša jasno je vidio, na što smiera na- 
puljski dvor, te je po mogućnosti svojoj radio, da utvrdi vlast i 
ugled svoj u Hrvatskoj i Dalmaciji. Zapovjedi zato novomu banu 
hrvatsko - dalmatinskomu, knezu Vuku Vukčiću, svomu podaniku, 
da za njega zauzme sve važnije gradove po Hrvatskoj. Ban Vuk 
Vukčić desio se je već 7. veljače 1392. s vojskom u Karinu, a 
odavle krenuo je, da za svoga gospodara zauzme gradove Vranu 
i Oštro vicu, kojim su tada vladali nasljednici Ivana Paližne. Ovi 
su se valjda bili odmetnuli od Dabiše i prionuli uz Ladislava, zato 
ih ban Vuk Vukčić malo zatim zarobi, te po svoj prilici i njihove 
gradove zauze.^® Ovim načinom umio je Stjepan Dabiša svoju 

^* „Johanni bano Machoviensi in regnis predictis (Ungarie et aliorum reg- 
norum annexorum) nostro vicario generali" u jednom pismu od 8. li- 
stopada 1392. Arkiv za pov. jug. VII. p. 36. 

^^ Op. cit. pag. 37—39. 

" Op. cit. p. 39—41. 

1' Op. cit. p. 41—42. 

^' die 7. febr (1392) banus Vasich (Vulch) cum exercitu suo applicuit per- 
sonaliter in Carinum. die Mercurii 12. (13) praedicti mensis huiusmodi 
novum venit Jadram, vid. quod banus praedictus captivarerit priorem 
Auranae, et c. Michloss. de Palisna fratrem eius comitem Ostrovize et 
voluit habere castra Vranae, et Ostrovize. Mem. Pauli (p. 426). 



202 

vlast uzdržati u Hrvatskoj i Dalmaciji sve do god. 1393. Nu prve 
polovine ove godine dogodio se je u tih kralj evinah znatan obrat 
na štetu bosanskoga kralja. Neke obćine dalmatinske, napose Tro- 
gir, nehtjedoše više priznati vrhovne mu vlasti, naginjući po svoj 
prilici već tada uz napuljskoga kralja.'^ Videći Stjepan Dabiša, da 
mu se otimlju Hrvatska i Dalmacija iz ruku, te da mu ih je ustupiti 
ili kralju Ladislavu ili Sigismundu, a bojeći se s druge strane sile 
turske i Sigismundove, brzo se sklonu na odlučan korak. Odluči 
odreći se Hrvatske i Dalmacije i ustupiti ih Sigismundu uz cienu, 
da ga ovaj priznade kraljem bosanskim. 

Polovicom srpnja 1393. sastade se Stjepan Dabiša sa kraljem 
Sigismundom u Djakovu. Na taj sastanak posla i grad Zadar svoje 
poslanike, dadši im 20. svibnja u to ime obsežan naputak. ^^ Po- 
tankih viestio dogovorili medju oba vladara neima; samo je sigurno, da 
je tuj Stjepan Dabiša odstupio Sigismundu Hrvatsku i Dalmaciju, 
koje su tri godine bile sjedinjene sa bosanskom državom. Osim 
toga priznao je Sigismundo Stjepana Dabišu za zakonitoga kralja 
bosanskoga i s njim utvrdio vjekoviti mir; do čim je s druge strane 

*^ U jednoj se trogirskoj izpravi od 15. travnja 1393. čita: „Anno nativi- 
tatis eiusdem 1393 . . . vacante regni dominio regali ..." Lučio, Mem. 
p. 355. Da je medjutim još uviek imao Stjepan Dabiša neku vlast u 
Hrvatskoj i Dalmaciji, svjedoči naputak, izdan isti dan i iste godine od 
mletačkoga vieća pomorskomu kapetanu iste obćine: ^ceterum procurare 
debet idem noster capitaneus cum prefatis de Tragurio cum illis verbis 
comodis et utilibus, que šibi videbuntur, quod alique bale pannorum 
Salvi Jobanis de Florentia intromisse per illos de Dalmissa et per dic- 
tum Volchum Banum, et exinde in Tragario arestate de mandato sere- 
nissimi domini regis Bosine, eidem Salvi vel eius nuntio restituantur, 
đando predicto nostro capitaneo informationem necessariam super facto 
predicto . . . ." Ljubić, Mon. Slav. m. IV. p. 304. 

^*^ „1393. inđ. prima die 20. mens. maii. Comissio data nobilibus et sapp. 
V. V. d. Theobaldo de Nassis legum doctore et ser Mazolo de Fanfogna 
ambaxiatoribus communitatis Jadrae ituris ad locum Diaco, ubi futurus 
est serenissimus dominus noster rex Huvgariae et dominus rex Boemiae 
(krivo mj. Bosniae ili Bossinae) .... secundo narrabunt sacrae regiae 
maiestati, qualiter omnibus notae sunt depopulationes, iacturae, et dapna, 
quae et quas passi sumus, et in dies patlmur ob fidem regiam ah emulis 
regiis . . . ; item si pax non erit inter serenissimum dominum nostrum 
regem et regem Bosnensem, sed. solum treuga, prout fuit hactenus, aut 
quod guerra sequeretur, quod absit, oportebit necessario, quod manute- 
neamus castrum nostrum Semehnici (Zemunik) ..." Joannis Lucii In- 
scriptiones Dalmaticae (et notae ad Memoriale Pauli de Paulo) p. 39 — 42. 



203 

Stjepan Dabiša privolio, da iza smrti njegove predje bosanski prie- 
stol na Sigismunda kao na pravoga i zakonitoga vladaoca bosan- 
skoga.^^ 

Sigismundu bijaše veoma drago, što je sklopio toli povoljan mir, 
te je sada u znak ljubavi svomu prijatelju bosanskomu kralju po- 
dielio čast velikoga župana šimežke županije. ^^ Nu znajuć, koli 
su moćna i uplivna vlastela bosanska nesmatraše djakovački mir 
dovoljno osiguranim, dok ga i vlastela bosanska nepotvrde. Medju 
inimi privoli na ugovor djakovački i vojvoda Hrvoje Vukčić, koji 
23. kolovoza 1393. u Lučanih kod Sinja izdade pismo ovoga sa- 
držaja: „Mi Hrvoje, vojvoda dolnjih krajeva Bosne, dajemo na 
znanje svakomu, komu se pristoji, da mi ovim listom, imajuć po- 
uzdanje iskrene privrženosti i vjernosti prema prejasnim vladaocem 
i gospodarom g. Sigismundu božjom milosti kralju, i g. Mariji, 
kraljici Ugarske, Dalmacije i Hrvatske . . . hotomice i znajući 
obećajemo njim odsele nadalje svaku vjernost, dužnu pokornost i 
poštovanje naprotiv bud kojim knezovom, velikašem i drugim Ijudem 
koga im drago stališa, stepena, zvanja, dostojanstva, časti i pre- 
imućtva, izuzam jedinoga slavnoga vladaoca gospodina Stjepana 
Dabiše, kralja bosanskoga, komu želimo vjerno služiti dok živimo, 
osim ako bi isti gospodin kralj bosanski ustao, što bog nedaj, 
proti rečenomu gospodinu kralju i gospoji kraljici ugarskoj ; onda 
smo dužni odustati od službe gospodina kralja (bosanskoga), a pod- 
nipošto nepredati svojih sila ma na kakav način proti istim kralju i 
kraljici Ugarske. Poslie smrti pako istoga Stjepana Dabiše kralja 
bosanskoga nećemo, dok živimo , nikomu drugomu služiti osim 
pomenutomu kralju i kraljici Ugarske; njihove ćemo zapovjedi, 
koliko možemo, uviek i neumorno, slobodno i uspješno vršiti 
vjerno im uviek služeći, i od sada nadalje posvetit ćemo se mi 
i naši potomci i nasljednici njihovim željam i nalogom". ^^ Osim 
Hrvoja pristade na djakovački ugovor i župan Vukmir Semko- 
vić sa braćom Tvrtkom i Stjepanom; a Sigismundo im na to 
izdade povelju, kojom im potvrdi sve povlasti i prava, „jer ste mi 
vi s privolom i hotenjem slavnoga vladaoca gospodina Stjepana 
Dabiše, bosanskoga kralja, predragoga nam prijatelja, i gospoje Je- 
lene, supruge njegove^ čistom iskrenosti vječnu vjernost obećali i 

21 Rački, Pokret na slav. jugu (Rad, III. p. 136—137). 

22 Fejer, Cod. dipl. X. 2. p. 276. 

23 Fejer, Cod. dipl X. 2. p. 158—159. Rački, Pokret (Rad, III. p. 137). 



204 

zaprisegli našemu veličanstvu, te ste se svojim pismom priklonitije 
obvezali : da ćete naše veličanstvo poslie smrti rečenoga gospodina 
kralja Stjepana Dabiše, sađanjega kralja Bosne, primiti, imati i 
držati za svoga pravoga naravskoga (zakonitoga) glavara".^* 

Stjepan Dabiša, a s njim i nekoja otmenija vlastela bosanska, 
bjehu kralju Sigismundu ustupili Hrvatsku i Dalmaciju, pače mu 
obrekli i nasljedstvo na bosanskom priestolu. Nu uzprkos tomu 
podiže se proti djakovačkomu miru velik dio bosanske vlastele, a 
i neki vodje hrvatskoga pokreta. Od potonjih se iztaknu osobito 
Ivan Horvat, bivši nekoč Tvrtkov namjestnik u Hrvatskoj i Dal- 
maciji, a kasnije glavni namjestnik kralja Ladislava u svih zem- 
Ijah krune ugarske. Još prije srpanjskoga sastanka u Djakovu 
nagovaraše Ivan Horvat u lipnju 1393. mletačku republiku, da se 
sdruži u savez sa napuljskim kraljem Ladislavom proti kralju Si- 
gismundu. ^^ Nu Mletčani nehtjedoše njegovih predloga prihvatiti; 
a pošto je malo zatim Hrvatska sa Dalmacijom dospjela pod Si- 
gismunda, morade Ivan Horvat po drugi put ostaviti svoju domo- 
vinu i pobjeći u Bosnu. U rujnu iste godine 1393. desio se je 
„ban Ivaniš" već uz kralja Stjepana Dabišu ^^, a s njim bijaše na 
dvoru bosanskom i brat njegov Pavao Horvat. Ovdje nastojahu 
svimi silami, da poruše djakovački mir i da opet Bosnu podignu 
proti kralju Sigismundu. 

Braći Horvatom bješe nastojanje zaista pošlo za rukom. Zadrani 
su doduše još 27. siečnja 1394. sklopili savez s knezom Vukom 
Vukčićem, koji se sveudilj spominje kao ban Hrvatske i Dalma- 
cije, i s krbavskim knezom Karlom proti svim neprijateljem kralja 
Sigismunda ^'^j nu malo zatim poČe opet Dalmacija sa Hrvatskom 
kolebati u vjernosti prema istomu vladaru. Bijaše obćina, koje 
nehtjedoše sada nikoga priznati za kralja^®; neke prionuše opet 
uz Stjepana Dabišu i uz državu bosansku. ^^ U tih okolnostih 

^* Lucius, de regao Dalmatiae, pag. 258. 

25 Ljubić, Mon. Slav. m. IV. p. 307 i 308—309. 

^^ Pucić, Srp. spom. II. p. 40. 

=' Eački, Pokret (Rad, III. p. 148). 

2* Godine 1394. dne 14. kolovoza zaključi spljetsko vieće, da u obćinskih 
spisih i izpravah „a morte Tuertichi regis citra non fiat mentio de aliquo 
rege nec de aliquo alio nisi solummodo de rectoribus et iudicibus". Lu- 
cius, de regno Dalm. p. 258. 

^^ Otok Hvar priznavaše u ožujku 1394. vrhovnu vlast kralja Stjepana Da- 
biše. Vidi str. 190, notu 93. 



205 

odluci i sam kralj Stjepan Dabiša odustati od mira djakovačkoga. 
Opozvavši sve, što bješe tom prilikom obrekao, naloži banu Vuku 
Vukčiću, da na novo podigne zastavu bosansku u Hrvatskoj i 
Dalmaciji, a u isto vrieme dozvoli braći Ivanu i Pavlu Horva- 
tom, da u oblasti Usori u čvrstu gradu Doboru skupljaju voj- 
sku, s kojom će preko Save provaliti u Slavoniju i obnoviti po- 
kret hrvatski. 

Zaćuvši Sigismundo za nove smutnje na južnoj medji svoje dr- 
žave, živo se zabrinu. Već 5. srpnja pozove iz Lipče grad Krem- 
nicu, da mu uzajmi 1000 dukata i da mu ih pošalje do Jakovljeva, 
jer da će poslie toga roka povesti vojnu na bana bosanskoga i 
neke neprijatelje i nevjernike svoga kraljevstva. ^^ U prvoj polovici 
kolovoza kretaše se već vojska ugarska prema jugu, da preko Save 
provali u Bosnu, dotično u Usoru, gdje se bjehu braća Horvati u 
gradu Doboru utvrdili. Na čelu vojske bijaše sam Sigismundo, a 
njega pratijahu velmože sa svojimi četami, medju njimi ban hr- 
vatski Nikola Gorjanski i brat mu Ivan, tavernik Nikola i dvorski 
vratar Stjepan Kanižaj. Kada se je kraljevska vojska približavala 
gradu Doboru, Ivan Horvat izadje iz njega, bojeći se, da se nebi 
mogao u njem održati. Na to obkoli Sigismundo grad Dobor, te 
ga osvojiv dade zapaliti, da nebude više zaklonom hrvatskim usta- 
šam. Zatim podje u potjeru za ustašami, te zarobi braću Horvate 
i uz nje još mnoge druge kolovodje. Prestravljen s tolike nesreće 
kralj Stjepan Dabiša pohiti Sigismundu u susret, te obnovi djako- 
vački ugovor ^povrativši sebe i svoje podanike u podanstvo i po- 
slušnost kralju i kruni ugarskoj". ^^ Umah iza pobjede kod Do- 

30 Rački, Pokret (Rad, IH. p. 150). 

^^ (Joannes Horwathii banus) in castrum Dobor denominatum, in Bosnae 
partibus, quae Uzora vocitantur, situatum, invasit. Ubi praesulem Za^ra- 
biensem Paulum pluresque sui facinoris complices invenit. Eisdem tem- 
poribus, Boznenses, Dalmatini, simul et Croaci, eiusdem Joannis bani, et 
suae cohortis magnatum, suasione vitiati, a fidelitate, quam sceptro de- 
bebant hungarico, defecerant, rognique in oras, non parvas in igne et 
ferro vastitates edebant. Quare rex Sigismundus, copias regni cumulando 
ut ipsa regna suo flecteret principatui ; illnd. quoque castrum, suos quod 
tutabatur infideles, expugnaret: magna vi armorum undique cinctus, 
praetactum flumen ZaAve transivit et Bosnense regnura potenter intravit/ 
Joannes vero banus, regalis expeditionis territus magnitudine; in illa, 
quae šibi prius arriserat fuga, magis quam in dio ti castri confisus mu- 
nitione, antequam obsidione clauderetur, de ipso castro cum pluribus 
eadem pestc infectis suis complicibus exivit et fugitivus per coUes et 



206 

bora pošalje slavodobitni Sigismundo bana Nikolu Gorjanskoga u 
Hi'vatsku i Dalmaciju^ da udari na Vuka Vukčića i podloži ove 
zemlje vlasti njegovoj. Kod tvrdoga grada Knina zametnu se 
borba izmedju ugarske i bosanske vojske ; Vuk Vukčić bje po- 
ražen i tim izgubi Stjepan Dabiša sasvim Hrvatsku i Dalma- 
ciju. ^^ 

Poraz kod Dobora i Knina bijaše silan udarac po Stjepana Da- 
bišu i bosansku državu. On se okani sada svake zajednice sa 
hrvatskimi ustaši, te nastojaše zadnje godine života i vladanja 
svoga jedino o tom, kako bi čitavo sačuvao kraljevstvo bosansko. 
O njegovu vladanju 1395. ostade vrlo malo spomena. Koncem travnja 
desio se je u stolnom gradu Sutisci, okružen mnogobrojnom vla 
stelom rusaga bosanskoga. Tuj bijahu od Bosne knez Mirko Ra- 
dojević, knez Pavao Radinović, knez Priboje Mastnović, vojvoda 
Sandalj Hranić; od dolnjih krajeva vojvoda Hrvoje Vukčić i knez 
Mladen Stančić; od Usore vojvoda Vučihna (Vlatković) i knez 

montium abrupta ferebatur, Sed haec fuga praefuit ei minime: nam per 
regem ipsi ordinatas incidit in insidias captusque est. E,ex autem Sigis- 
mundus, praefato castro Dobor expugnato: regecjue Boznensi simul et 
regnis Dalmatiae et Croatiae jugo fidelitatis adnexis, repatriavit . . . . 
Thwrocz, Chronica Hungarorum, p. 272 — 273. Sravni još i povelje Sigis- 
mundove, izdane Kanižajem 8. prosinca 1397. i Gorjanskim 12. srpnja 
1408. (Fejer, Codex dipl. X, 2. p. 442~M3 i X. 4. p. 660—678). U po- 
tonjoj se povelji čita: „ipsum castrum (Dobor in districtu de Wzura) 
concremari et tandem in cinerem redigi fecimus et favillam, ad quem 
eciam locum Duhyssa rex Bozne , ex pretitulati Nicolai (de Gara) mili- 
taris hominis induccione in nostre maiestatis conspectum veniens, se et 
suos Boznenses nostris dominio et dicioni subiugauit ..." 

^^ tempore namque labente cum pretextu recuperacionis et reintegracionis 
dalmacie efc Croatie regnorum nostrorum predictorum et castrorum in 
eisdem existentium qiie violenta manu Wlk bani dictorumque vtrorum 
Johannis bani scilicet prioris, eorundem quoque sequacium nec non Boz- 
nensium nostrorum infidelium detinebat, ipsos Nicolaum et Johannem 
fratrem suum destinassemus , ipsi Nicolaus et Johannes frater suus pro 
nostri regni regiminis incremento non verentes mortis periculum eis in- 
minere, cum gente ipsius Wlk bani prope castrum Telen bellum com- 
mittere non formidarunt, ubi ipsis infidelibus deuictis quam ipsum castrum 
Telen tam eciam alia castra et fortalicia ac ciuitates regnorum predic- 
torum, ymmo ut verius dicatur, eadem regna nostra dalmatie et Croacie 
a manibus et potestate predictorum infidelium nostrorum realiter recu- 
perantes nostro applicarunt pristino dominio. Povelja, izdana Gorjanskim 
g. 1408. (Fejer, Cod. dipl. X. 4. p. 660—678). 



207 

Stjepan Ostojić. Sporazuman sa ovom vlastelom i suprugom si 
Jelenom podieli 26. travnja svojoj kćeri Stani gospodsko selo u 
humskoj zemlji, po imenu Velijake, odredivši, da nakon njezine smrti 
zapane isto selo humskomu knezu Jurju Radivojeviću i njegovoj 
porodici. ^^ Po ovom bi mogli poslutiti, da je Stjepan Dabiša bio 
rodjak knezovom Radivojevićem u humskoj zemlji. Malo zatim, 
17. svibnja potvrdi Stjepan Dabiša županu Vukmiru Semkoviću 
i braći mu Tvrtku i Štipanu selo Kolo na Dimni (Duvanjskom 
polju). ^* To je posljednji poznati čin njegove vladavine; jer još 
iste godine 1395. umre 7. rujna u gradu Sutiskoj, ^^ ostavivši za 
sobom nedorasla sina, kojemu bude skrbnicom majka Jelena. 

Za kratka, nu burna vladanja svoga bijaše Stjepan Dabiša vazda 
u najboljem sporažumku sa dubrovačkom i mletačkom obćinom. 
Potvrdivši Dubrovčanom sve povlastice i povelje svoga „staršago 
brata kralja Stefana Tvrtka" dobivaše od njih redovito na Dmitrov 
dan srbski dohodak od 2000 perpera i na dan sv. Vlasije stonski 
dohodak od 500 perpera; a zato prijaše ne samo cieloj obćini, 
nego i pojedinoj vlasteli dubrov. Čkoj. To svjedoče medju inim 
pisma, izdana 7. ožujka 1392. Dubrovčaninu Dragoju Gučetiću, 
koji je još od kralja Tvrtka bio kupio „carinu Srebr'ničku i Po- 
nora" za dvie godine, i „carinu kameničku" za osam godina. ^^ Go- 
dine pako 1393. dne 18. veljače piša Dubrovčanom: „da imate 
znati, kraljevstvo mi zdravo i veselo, i tožde smo radi slišati od 
vaše Ijubovne prijazni". ^^ Na dvoru kralja Stjepana Dabiše obav- 
ljaše važnu službu kraljevskoga komornika ili protovistijara Du- 
brovčanin Zore (Juraj), kojemu Stjepan Dabiša 29. rujna 1393. 
izdade pohvalnu svjedočbu o njegovih vjernih službah i rukovanju 
sa kralj evskimi komorami i carinami."^ I s mletačkom republikom, 
koja ga bješe imenovala svojim gradjaninom, pazio se je Stjepan 
Dabiša liepo. U Mletcih bijahu dapače saln'anjenc njegove galije, 
kao što se iz njegova pisma od 2. veljače 1394. razabire.^^ 

8^ Miklošić, Mon. serb. p. 224—225. 

'* Idem, op. cit, p. 226—227. 

®^ die 7. septembris 1395. rex Dabissa decessit in Sutesca. Pucio, Spom., 

Primjetbe, 1. 
3« Pucić, Spom. II, 33—36. 
3' Idem, op. cit. II. p. 37. 
^* Idem, op. cit. II. p. 39—40. 
3» Ljubić, Monum. Slav. m. IV. p. 323—324. 



208 



Po ugovoru djakovačkom imao je iza smrti Stjepana Dabiše 
zapasti bosanski priestol kralja Sigismunda. Nu moćna vlastela 
nehtjedoše sada o tom ni čuti, nego izabraše obudovljelu kraljicu 
Jelenu, da vlada na ime nedorasloga sina svoga. Kraljica Jelena, 
zvana takodjer narodnim imenom Gruha^^^ upravljaše bosanskom 
državom skoro tri godine. Od bosanskih velmoža pomagaše ju oso- 
bito knez humski Juraj Radivojević, po svoj prilici rodjak njezin 
po kćeri joj Stani. ^^ 

Kraljica Jelena Gruba vladaše veoma skromno. Neuplitaše se u 
odnošaje susjednih zemalja, nego se bavlj as e jedino nutarnjimi posli 
bosanskimi i odgojem svoga sina. Umoljeno vieće dubrovačko od- 
luči 22. prosinca 1395. poslati do nje svoje poslanike, koji će 
utvrditi s njom stare ugovore dubrovačke obćine sa gospodom bo- 
sanskom.^^ Grodinu dana zatim, 27. prosinca 1396. pišu Dubrovčani 
„presvčtloj i previsokoj gospoji kyr Jeleni, po milosti božjoj kra- 
ljici Srbljem, Bosni i k tomu" ovako: „A sada gospoje bog da 
nam je svčditelj jer v skrešeniju kraljevstva ti i vsemu što je veće 
i počteno kraljevstvu ti, mi jesmo mnogo vesČli i v'zda nepristano 
molimo gospoda boga svemu tvoritelja, da vam ukrČpi i umnoži 
kraljevstvo. A jere za dohodak mi ćemo doslati do vaše milosti da 
nam kraljevstvo ti potvrdi i ukrčpi zapise i uvčte, koje smo imali 
s prvom gospodom srbskom i svetopočivšim kraljem Tvrtkom i 
po tom s previsokim gospodinom kraljem Dabišom. '' '^ ^ Poslanici 
dubrovački dodjoše opet u svibnju sliedeće g. 1397. u kraljevski 
grad Sutisku, gdje je tada boravila kraljica Jelena Gruba, okru- 
žena vlastelom rusaga bosanskoga, od kojih se poimence iztiču 
vojvoda Hrvoje, knez Pavao Radinović i vojvoda Sandalj Hranić. 
Na molbe dubrovačke obćine dokine kraljica 13. svibnja carine 
pred Stonom na Maslini i na Slanom, pošto bjehu protuzakonito 
podignute.** daljem vladanju kraljice Jelene Grube ostaje malo 
viesti. Dne 22. svibnja 1397. javlja Dubrovčanom, ^da znate, po 

*" Na jednom grobnom kamenu od g. 1404. čita se ovo : „va ime oca i sina 
i svetoga duha amin: se leži Vign' Milošević'. Služi banu Štipanu i 
kralju Tvrtku i kralju Dabiši i kraljici Gruhi i kralju Ostoji." Viestnik 
hrvat.-arkeol. družtva. III. p. 98. 

*^ „G-eorgio (Eadivojević) militante in servitiis dominae Elenae reginae 
Bosnae". Ljubić, Mon. Slav. m. V. p. 353. 

*^ Pucić, Spom. I., Primj. I. 

"^^ Pucić, Spom. I. p 4. 

'^ Mikl. Mon. serb. p. 229—230. 



209 

milosti gospodina boga svedržitelja kraljevstvo naše jest dobrS i 
zdravo i u dobr^- ^tanji;" a 15. studenoga piše im iz Moišćra, da 
joj pošalju srbski i stonski dohodak po slugi Tomašu Stanojeviću, 
„jere imamo ih potržbu."*^ 

Početkom 1398. zadesi Bosnu velika nesreća. Car naime turski 
Bajazit, poraziv 28. rujna 1396. kod Nikopolja kralja Sigismunda, 
uze iza te sretne pobjede udarati na sve susjedne kršćanske zemlje. 
Tako provali 13. siečnja 1398. njegov sin, vodeć sa sobom silne 
turske i srbske pomoćne čete, u državu bosansku, te ju nemilo 
poplieni i mnogo naroda zarobi.*^ Još iza turske provale pisaše 
kraljica Jelena Grruba iz tvrdoga grada Bobovca 18. veljače pismo 
Dubrovčanom, u kojem im javljaše, da je od proto vistij ara svoga 
Zorete primila „pFn razlog od komor i od carin Drčvskeh i Olov- 
nčh" za cielo godište*^; nu malo zatim izgubi ona vladu, a na bo- 
sanski se priestol popne Stjepan Ostoja. Razkraljica Jelena Gruba 
spominje se još jednom u ožujku 1399."^^; nu iza toga nestaje joj 
sasvim spomena. 

Za kralja Stjepana Dabiše, a još više za slabe i skromne vlade 
kraljice Jelene Grube silno se podigoše bosanski velmože i vla- 
stela. Neobazirući se mnogo na državnu glavu upravljaju svojimi 
oblastmi gotovo kao samostalni gospodari, imajući svoj dvor i svoju 
vlastelu, dieleć milosti i izdavajući povelje. Osim toga ugovaraju i 
sa stranimi vlastmi, a medju sobom vodB krvave borbe i otimlju 
jedan drugomu ciele oblasti i župe. 

Još od Tvrtkovih vremena vladaše u Humu, Popovu polju i uz 
obalu medju Dubrovnikom i Stonom starodrevna, domaća porodica, 
kojoj bijaše tada glavar župan Sanko (1348 — 1367.), sin Miltena 
Draživojevića. Njegovi sinovi, Sankovići Belijak i Radič, dostaše 

'^ Pucić, Spom. II. p. 40—41 i 42. 

"•* Die.. . Jan. 1398. filius Pazayt cum magna quantitate Turchorum et Sclavo- 
rum intravit Bossinam et fuit đepraeđatus. Pucić, Spom, I., Primj. II. 
— Ovu viest dopunjuje kasniji Ijetopisac hrvatski Tomašić u svojoj kro- 
nici ovako: „Anno domini 1398 Turche primo intrauerunt Bosnam infra 
octauam epiphanie, et quasi totaliter destruxerunt Bosnam et populum 
abduxerunt. Arkiv za povjestnicu jugoslav. IX. p. 18. Ovu tursku pro- 
valu zabilježiše i ljetopisi srbski. 

*' Pucić, II. p. 41—42. 

*® Vidi pismo kraljice Grube od 5. ožujka 1399., pisano Dubrovčanom (Pu- 
cić, Spom. II. 48), i odgovor Dubrovčana od 13. ožujka (Pucić, Spom. 
I. pag. 18). 

14 



210 



se za Tvrtkova kralj evanja velikih časti, a uz to stekoše i neke 
česti stare kneževine Travunje, napose župu Konavlje. Umah po- 
slie smrti kralja Stjepana Tvrtka braća župan Belijak i vojevoda 
Radič, nepitajuć ni kralja ni ostale velmože rusaga bosanskoga, 
darovaše obćini dubrovačkoj 15. travnja 1391. „župu konavalsku 
i z Dolnjom Gorom i grad Sokol, koji je u njoj . . . i sve, što 
pristoji župi konavalskoj, i sa svimi me jami i granicami, koje su 
s Trebinjem i Vrsinjem, i do m^je i granice dračevičke". Darov- 
nicu ovu braće Sankovića potvrd.še jedino rodjaci (^ stric župan 
Gradoje i Budela i Sančin, naša braća") i vlastela njihova Mile 
Tukleković, Bratoje Radonić i Stjepko Ozrojević. ^^ Malo zatim, 
15. svibnja 1391.,. izdade vojvoda Radič Sanković „u svojih dvorili 
u Zaborah" Dubrovčanom povelju, kojom im dozvoli, da slobodno 
trguju po njegovu „vladaniju". ^^ 

Velika moć Sankovića bijaše zazorna ostaloj bosanskoj vlasteli. 
Složiše se zato zimi iste g. 1391. vojvoda Sandalj Hranić i knez 
Pavao Radinović, te udariše na njih. Zarobise ih do mala, a zemlje 
njihove podieliše medju se. ^^ Župu Konavlje dobi napose knez 
Pavao Radinović, te 25. ožujka 1397. izdade on „u Konavljah na 
Ljutoj" Dubrovčanom povelju, kojom im dozvoH, da slobodno mogu 
trgovati po njegovoj državi. ^^ Dotičnu povelju napisa dijak njegov 
Radosav Mirosalić, a potvrdiše mnogobrojna vlastela njegova. 

Borbe sa Sankovići tek su početak kasnijim žestokim i krvavim 
borbam medju vlastelom bosanskom. 



*» Mikl. Mon. serb. p. 217—219. 
5« Mikl. Mon. serb. p. 220. 
*^ Jireček, Die Handelsstrassen p. 38. 
^2 Miklošić, Mon. Serb. p. 229. 



X. Doba protukralja i priestolnih borba u 
Bosni. (1398—1421.) 

Stjepan Ostoja vlada bosanskom državom (1398 — 1404.)^ te suzbija 
izprva Slgismunda i prianja uz Ladislava Napidjskoga^ zeleć ob- 
noviti vlast bosansku u Hrvatskoj i Dalmaciji. Razmirice i rat 
Stjepana Ostoje sa Dubrovnikom. Stje/pan Ostoja daje se u okrilje 
kralja Sigismiinda ; nii zato ga bosanski velmoze skidaju s priestola. 
— Stjepan Tvrtko U Tvrtković^ kralj bosanski (1404 — 1408.). Kralj 
Sigismundo udara na Bosnu, da vrati priestol Stjepanu Ostoji i da 
državu bosansku podlozi svojoj vrhovvnoj vlasti. Bitka kod Dobora 
(1408.); kralj Stjepan Tvrtko 11. Tvrtković zarobljeni. — Stjepan 
Ostoja po drugi put kralj bosanski (1408 — 1418.). llrvoje i Sandalj 
Hranič prema kralju Sigismimdu. Stjepan Ostoja sur uje s Turci; 
za njegovim se primjerom povodi i herceg Hrvoje, koji turskom po- 
moći suzbija ugarske navale na Bosnu (1415.). Smrt kneza Pavla 
Radinovića (1415.) i nove smutnje u Bosni, u koje se i turski car 
Muhamed I. upliće. Zadnji dnevi kralja Stjepana Ostoje. — Kralj 
Stjepan Ostojić (1418—1421.). 

O rodu i porieklu kralja Stjepana Ostoje, koji se je iza navale 
turske na Bosnu g. 1398. popeo na priestol bosanski, nema sigur- 
nih viesti. U mnogobrojnih spisih njegovih nema ni traga, da 
bi bio u rodu dosele vladavšoj porodici Kotromanića. Tek po jed- 
nom kasnijem spomeniku saznajemo, da je bio porodice Kotroma- 
nićeve, i to po svoj prilici nezakonit sin kralja Stjepana Tvrtka I. ^ 
Obkoljen sa sviju strana Ijutimi neprijatelji i dušmani: na iztoku 

^ U jednoj povelji od g. 1444. zove Stjepana Ostoje nezakoniti sin Stjepan 
Toma Ostojić svoga predšastnika na priestolu Stjepana Tvrtka II. Tvrt- 
kovića „patrinis noster carisslmus'' (Arkiv za pov. jug. II, p. 38.) Po tom 
je Stjepan Ostoja bio brat Tvrtku II., a sin kralja Tvrtka I. Nu pošto 
toga sara Stjepan Ostoja nigdje neiztiče, bio je valjda nezakonito diete 
slavnoga kralja Tvrtka I. 



212 

Turčinom, a na sjeveru i zapadu kraljem Sigismundom , koji 
ga smatraše usurpatorom, bijaše mu se sasvim osloniti o moćno 
plemstvo svojega rusaga, koje ga upravo bješe i uzvisilo na kra- 
ljevski priestol toli proti kralju Sigismundu koli proti zakonitomu 
sinu Stjepana Tvrtka I. i nedoraslomu još sinu Stjepana Dabiše. 

Osiljeni za Stjepana Dabiše i Jelene Grube velmože bosanski 
počeše sada odlučno uticati u državne posle svoje domovine. Po- 
jedini vojvode i knezovi vladaju u podredjenih si oblastih skoro sa- 
mostalno priznavajuć kraljevu vrhovnu vlast tek po imenu; sa- 
momu kralju ostaje samo matica zemlja, gornja Bosna, nu i' 
ovdje stoji sputanih ruku prema svojoj vlasteli. Od mnogobrojnih 
velmoža najsilniji su upravo vojvoda Hrvoje'Vukčić, vojvoda San- 
dalj Hranić i knez Pavao Radinović; o njima visi sudbina kralja 
i ciele države bosanske. Da ih nešto bolje upoznamo. 

Vojvoda Hi'voje Vtikčić od stare vlasteoske porodice Hi'vatinića 
bijaše sin vojvode Vukca Hrvatinića iz dolnjih krajeva bosanske 
države.^ Imao je vise braće: Vuka Vukčića, poznatoga nam već 
bana hrvatskoga, zatim Dragišu, Voj slava, i sestru Vučicu. Sam 
vojvoda Hrvoje oženi Jelenu, kćer Ivana Nehpića, kneza cetinskoga, 
koja mu rodi sina Balšu Hercegovića. Vojvoda Hrvoje bijaše 
odvažna i junačkoga srca: a neki pisci tvrde, da je bio veHke 
glave, hrapava glasa i običaja priprostih. Ovaj odlučni i znameniti 
muž stupi na političko poprište još za Stjepana Tvrtka, te se iz- 
ticaše vazda kao žestok protivnik kralja Sigismunda , a gorljiv 
pristaša napuljskoga ki'alja Ladislava, kojemu bjehu hrvatski vel- 
može namienili krunu hrvatsku i ugarsku. Zato ga ki'alj Ladislav 
i nadari potvrdiv listinom od 17. srpnja 1391. njemu i bratu mu 
Vuku, već odprije banu hrvatskomu, sve časti, imanja i bansko 
dostojanstvo u Hrvatskoj i Dalmaciji, te naloživ svim oblastim u 
tih zemljah, da mu kao njegovu namjestniku budu u svem pod- 
ložne i pokorne. Moć se je Hrvojeva uslied toga podigla ne samo 
u Bosni, nego i u Hrvatskoj i Dalmaciji. U Dalmaciji vladaše, 
kako Lučić veli, „ne kao kraljevski namjestnik, nego kao da bi 
bio sam kralj". ^ Stekavši toliku moć bijaše Hrvoje najznamenitiji 

^ O roda vojvode Hrvoja pisao je dosele najbolje Ilar. Ruvarac u Glasniku 
srpskoga učenoga družtva, knjiga XLIX. (Prilošci k objašnjenju izvora 
srpske istorije.) ., 

^ „non come vicario regio; ma come se fosse lo sfesso 7-e". Lučio, Mem. 
p. 390. 



213 

muž u Bosni. Na dvoru kralja Dabišc bijaše mu prvo i najvaž- 
nije mjesto; isti Sigismund, kada je sa Dabišom sklopio djako- 
vački ugovor, zahtievao je naročito, da taj mir pismeno potvrdi i 
vojvoda Hrvoje. I za kraljice Jelene Grube prikazuje se on kao 
najznamenitija osoba na bosanskom dvoru; a sigurno bijaše i nje- 
gova zasluga, da iza Dabiše i Jelene nije na priestolje bosansko 
došao ni Sigismund ni Tvrtko II. Tvrtković, već Stjepan Ostoja. 
Ovomu je zato bilo vazda bditi, da si uzdrži sklona i prijazna toga 
.bosanskoga „Warwicka", ako je htjeo, da duže vremena ostane 
na bosanskom priestolu. Spomenuti valja još, da je Hrvoje bio 
vjere patarenske, a vlast mu se je kasnije sterala od Zvečaja i 
Jajca na Vrbasu i Livna do jadranskoga mora, gdje je imao po 
ženi važni grad Omiš; napokon postao je i herceg spljetski i gos- 
podar otoka Brača, Hvara i Korčule. 

Drugi znameniti vclmoža bosanski bijaše vojvoda Sandalj Hranič. 
Zanj se kaže, da je bio „vladar živahna duha i oštra uma, a uza 
to veoma Ijubezan".* Bio je sin vojvode Hranje Vukovića, a si- 
novac slavnoga Vlatka Hranića, te je uticao u poviest Bosne od 
g. 1394 — 1435. Izprva bijaše vlastehn u pravoj (gornjoj) Bosni; 
nu iza pada Sankovića zavlada humskom zemljom, koju kasnije 
razgrani sve do Drine. Imao je dva brata, Vukca i Vuka. Oko 
g. 1400. oženi Katarinu, kćer bana Vuka Vukčića i banice Anke, 
te postade tako rodjak vojvodi Hrvoju Vukčiću. Kao • što je Hr- 
voje u sjeverozapadnih predielih bosanske države, tako je on u 
Humu gospodovao malo ne kao samostalan vladar. I on bijaše 
vjerom pataren. Njegova vlast steraše se do mora ; u njegovoj se 
vlasti spominju gradovi Blagaj, Kukanj, Nevesinje, Ključ, Goražda, 
Vjenačac i drugi. 

Treći napokon ugledni velmoža bijaše glasoviti knez Pavao 
Badinovlć. Njegova vlast bijaše takodjer prvotno u pravoj Bosni 
medju Bosnom i Drinom, gdje stolovaše u gradu Borcu (Borac 
kod današnje Vlasenice), imajući uza to u svojoj ruci i majdane 
u Olovu i trg Praču, gdje no sagradi grad Pavlovac. Po padu 
Sankovića (1391.) zauze velik dio nekadanje kneževine Travunje, 
poimence grad Trebinje i čest župe konavoske. Otac Pavlov, po 
imenu Radin Jablanić, bijaše ugledna osoba na dvoru kralja Stje- 

* „Sandagl fu un principe di spirito vivo, đi raggionamento forte et di 
molta delicatezza" . Rački , Bogomili i patareni. (Bad, VIII. pag. 136, 
nota 2). 



214 

pana Tvrtka I. ; pa i sam Pavao Radinović proživi kao diete mnogo 
vremena uz kralja Tvrtka. To svjedoče i Dubrovčani u jednom 
pismu od 30. studena 1400., kada pišu knezu Pavlu: „Koliko 
je plemenite i uzmožne gospode danas u Bosni, nemnimo da bolje 
zna ovozi od tebe. Jer si zivjel od mala djetete na dvoru sveto- 
pocivsago kralja Tvrtka i on tebe imaše i drzase koliko svoje diete, 
ter si vješt svemu.^'- ^ Ugled kneza Pavla Radinovića podiže se još 
većma, kada je novi kralj Stjepan Ostoja uzeo njegovu rodjakinju 
Kujevu za ženu. Tim je medjutim takodjer i sam Ostoja, mnogo 
dobio, jer je postao rodjak toli pažena i znamenita muža., Pavao 
Radinović imao je dva sina: Petra i Radosava, koji se po njem 
prozvaše Pavlovići. 

Osim ovih muževa, koji su Ostoji do priestola pomogli, bijaše 
za cielo i drugih velmoža u Bosni , a napose u Usori , Soli i Po- 
drinju, na koje se bješe novomu kralju obazirati. Da se uzdrži na 
priestolu, bilo mu je ovim boljarom ugadjati i popuštati; jedino 
tako mogao se je u njihovu pomoć pouzdavati, ako bi mu se bilo 
sraziti budi sa Turci budi sa kraljem Sigismundom. Stjepan Ostoja 
povjeri se u istinu sasvim svojim velmožam, a napose Hrvoju, koji 
u to vrieme gospoduje gotovo sam kao kralj, dočim je Stjepan 
Ostoja puka sjena. Hrvoje ravna i vanjskom politikom: on na 
stoji, da u Hrvatskoj i Dalmaciji prevlada bosanski upliv, on je 
na čelu protivnika Sigismundovih, on najviše radi, kako bi, do ugar- 
skoga i hrvatskoga priestola pomogao kralju napuljskoi^ Ladi- 
slavu. Zato se i ponosno piše „veliki vojvoda kraljevstva bosan- 
skoga] glavni namjestnik preblagih vladara, kralja Ladislava i Ostoje.'^ 

Ostoji je u istinu trebalo pomoći Hrvojeve. Čuvši naime Sigis- 
mundo, što se bješe u Bosni zgodilo, da je naime u prkos ugovoru 
djakovačkomu postao kraljem Bošojak Stjepan Ostoja, a smatra- 
jući uza to , da ga ide vrhovna vlast nad Bosnom, podiže vojsku 
i provali još iste g 1398. u Bosnu do grada Vrbasa, koji je stojao 
iznad današnje Banjaluke. Nu sreća mu nije poslužila; on morade 
uzmaknuti, a Hrvoje udari za njim na dubičku županiju, te pri- 
druži taj trokut med Savom i Unom bosanskoj državi. ^ Čini se, 

^ Pucić, Spom. srp. I. p. 33. Na drugom mjestu opet mu Dubrovčani pišu : 
„jer ste svakomu dobromu zakonu vješt, jer ste vi od starih gospod bo- 
sanskih, a učenik dobri slavnoga spomenuća gospodina kralja Tvrtka". Op. 
cit, p. 60. 

^ Kački, Pokret na slav. jugu. (Rad IV., p. 32). 



215 

da su ovaj put Sigi srnu nčl ove Čete i u iztočnu Bosnu provalile, da 
otmu Stjepanu Ostoji oblast Usoru; nu i ovdje prodjoše po zlu, 
jer Bošnjaci ostadoše pobjednici, a Usora ostade i na dalje uz 
Bosnu. ^ Da se je Ostoja od Sigismunda obranio, bijaše najveća 
zasluga Hrvojeva. Zahvalan s toga izdade mu Ostoja 8. prosinca 
1400. povelju, kojom podieli njemu i sinu mu knezu Balši „grad 
hlivanski i sa svom župom i s dohodci i trgovinami". Svjedoci i 
ručnici ovoj darovnici bijahu vlastela iz Bosne, Huma, od Usore, 
Podrinja i dolnjih krajeva; a to svjedoči, da su u to vrieme sve 
zemlje bosanske bili u vlasti Ostojinoj. ^ 

Suzbiv Sigismunda ćutio se je Ostoja nešto sigurniji na prie- 
stolu. Sa iztočne strane, sa turske naime, nebijaše ovaj čas za 
Bosnu ozbiljne pogibelji. Čini se dapače, da je Bajazit iza provale 
početkom g. 1 398. živio sa Bošnjaci na miru, te ih podupirao proti 
kralju Sigismundu na korist kralja Ladislava. To bi se medju 
inim moglo poslutiti i iz jednoga pisma Dubrovčana od 8. travnja 
1400. vojvodi Hrvoju, gdje pišu: „Jer veličestvo ti piše, jer se 
tuži gospodin kralj Ostoja na nas, a govoreć, jer naši Dubrovčane 
na Drieveh ustavili su pos/e iuracle i nedali im preko mora liojfi.'-^ ^ 
Ostoja je dakle bio kivan na Dubrovčane, što nisu pustili turske 
poslanike preko mora, a sigurno se nebio ljutio, da nije bio pri- 
jatelj Turkom. U ovo dakle vrieme nije se Ostoji bilo bojati Tu- 
raka, a nešto kasnije još manje, jer je sultanu Bajazitu bilo poći 
u Aziju, da tamo bije krvav boj sa Timur-lenkom. 

Prvih dakle godina Ostojina vladanja (1398 — 1400.) čini se, kao 
da se je Bosna ponešto pomogla. Ostoja bijaše doduše tek po imenu 
kralj, dočim je Hrvoje sve sam radio uz pripomoć ostalih velmoža. 

' Da je u banovini Usori bilo boja, sudim po povelji Ostojinoj od 15. sieČnja 
1399., gdje se veli: „Pisano na Usori va slavnoj nasoj vojsci u Lisnici. 
(Lješnica ili Lisnica, pritok Bosne iznad rieke Usore). Ovom zgodom bi- 
jahu uz Ostoju: vojvoda Hrvoje, knez Pavao Eadinović, vojvoda Sandalj, 
vojvoda Pavao Klešić, vojvoda Vukašin Milatović, vojvoda Vlatko Tvrt- 
ković i drugi. Mikl. Mon serb. p. 233. 

* Mikl., Mon serb. p. 247. 

^ Pucić, Spom. I. p. 28. Godine 1398. dne 2. lipnja tuži se kralj Sigismundo 
iz grade Požege žiteljem trogirskim: „sciatis nos veridico accepisse ex 
relatu, quod Hervoya vot/voda veluti perfidus alumnus proditionis ductus 
malignitate . . . seipsum in coetum infidelium crucis Christi Turcorum vi- 
delicet connumerare et coadunare, nostrique et sacrae coronae regiae 
fideles in regno Bosnae offendere et expugnare proponeret toto nisu". 
Lučio, de regno Dalm., p. 258, 



216 

Pitanje je samo bilo, hoće li ta sloga medju kraljem Ostojom i 
Hrvojem, zatim medju pojedinim! velmožami dugo potrajati; neće 
li možda kralju dodijati premoć Hrvojeva, i neće li ostale velmože 
poželjeti, da podiele vlast sa Hrvojem? 

V 

Činilo se je, da do toga ipak doći neće. Politika Hrvojeva, koji 

je stupiv u stope Stjepana Tvrtka I., Ivana Paližne i Ivana Hor- 

vata svimi silami pregnuo, da se Sigismundov upliv ne samo sasvim 

iztisne iz Bosne, nego da se pod stiegom kralja Lađi slava pridruži 

Bosni na novo Hrvatska i Dalmacija, postizavala je svakim danom 

sve to veće uspjehe. Već u lipnju 1401. pozove vojvoda Hrvoje, 

„obćeniti namjestnik kralja Ladislava i Ostoje" grad Zadar, da 

podigne stieg kralja Ladislava i da prisegom potvrdi, da će biti 

vjeran istomu kralju; a on će zato priseći Zadranom zajedno „sa 

svojim jedincem (Balšom), sa svojom ženom (Jelenom), s braćom 

i prijatelji, naime s Dragišom, bratom Vojslavom, Vojkom, vojvodom 

Petrom, Tvrtkom i bratom mu Vojkom, da će ih braniti proti svim i 

svakomu". ^^ Malo zatim pristade Zadar, bivši prije od dalmatiuskih 

gradova Sigismundu najvjerniji, uz Bosnu i Ladislava, te postade 

kasnije središtem Ladislavove stranke u Dalmaciji. Iste godine desio 

se je kralj Stjepan Ostoja u hrvatskom gradu Kninu; a malo zatim, 

kad je kralj Sigismundo čamio u zatvoru, bijaše Stjepan Ostoja već 

toli moćan, da je smierao u dalmatinskom primorju sagraditi »tvr- 

djavu s lukom". ^' Godine 1402. dne 13. svibnja desili su se u 

gradu Sinju na cetinskom polju kod vojvode Hrvoja i šurjaka mu 

Ivaniša Nelipića poslanici grada Šibenika, te pošto su se poklonili 

vlasti bosanskoj, potvrdiše im oba velmože u ime kralja Ostoje 

sve stare sloboštine i povlastice. ^^ Istom prilikom potvrdi Hrvoje 

i povlastice Trogira, kojega su se poslanici takodjer tada desili u 

Sinju, obrekavši poslanikom obiju obćjna, da. će štovati prava i 

povlasti njihove, pa i potvrdu njihovu izhoditi kod kralja Ostoje, 

^'^ Lucius, de rogno Dalra., p. 259. „Nos promittimus cum prefata fide nostra 
militari, quod serenisšimus dominus noster rex Ostoja Bosnae vult iurare, 
. . . quod iiunquam in vita sua . . . RaČki, Pokret. (Had IV. p. 39). 

^^ „unum fortilicium ad mare cum portu", Jjjubić, Mon. Slav. meriđ. IV., 
p. 460 — 461. Još 10. lipnja 1399. bjehu Mletčani Stjepana Ostoju imeno- 
vali svojim građjaninom. Ljubić, op. cit. p. 420. 

^'^ Nos Hervoije regnorum Easie et Bosne dominus voijvoda, nec non Joan- 
nes inter cetera Cetine atque Clisie comes, per serenissimum principem 
dominum Ostojam . . . ad partes Dalmatie et Croatie pro reformandia 
certis negociis deputati . . . Ljubić, op. cit. IV. p. 461. 



217 

a i kod kralja Ladislava u onom slučaju, ako bi ovaj kada u Hr- 
vatsku i Dalmaciju došao. ^^ Kralj je Stjepan Ostoja zbilja malo 
zatim, deseć se pod Visokim u Bosni, poveljom od 15. lipnja iz- 
punio Hrvojevo obećanje.^* 

S ovih uspjeha bijaše kralj Stjepan Ostoja veoma zadovoljan. 
Misleći naime , da kralj Ladislav nikada glavom u Hrvatsku i 
Dalmaciju doći neće, nežacaše se raditi pod stiegom njegovim, jer 
se nadaše pouzdano, da će tako obnoviti vlast kralja Tvrtka u 
Hrvatskoj i Dalmaciji. Samo nešto ga je ljuto peklo. Grad Du- 
brovnik, taj znameniti emporium uz hrvatsku obalu jadranskoga 
mora, nehtjede ni čuti, da bi vjerom krenuo kralju Sigismundu, 
smatrajući prema svojim interesom posve pametno, da je bolje 
priznavati vrhovnu vlast udaljenoga kralja hrvatsko - ugarskoga, 
nego li kralja napuljskoga ili tija bosanskoga, najbližega susjeda 
svoga. 

Već bi spomenuto, kako je kralj Stjepan Dabiša živio u liepu 
sporazumku sa dubrovačkom obćinom, i kako joj je g. 1391. žu- 
pan Beli jak Sanković darovao cielu župu konavosku sa Dolnjom 
Gorom i gradom Sokolom, tako da se je kotar ove obćine sterao 
sada od Cavtata do Boke kotorske. I kralj Stjepan Ostoja po- 
stavši vladar Bosni prijaše izprva Dubrovčanom u svem. Umah g. 
1399., deseć se u Usori „va slavnoj vojsci u Lisnici," izdade im 
15. siečnja važnu povelju, kojom im darova sve primorje Dubrov- 
niku na sjeveru do zaljeva Kleka, naime „zemlje od Kurila do 
Stona." ^^ Od darovanih sel& i zaselaka spominjemo samo Osojnik, 
Orašac, Trsteno, Mrčevo, Slano, Trnovo, Podgoru, Ošlje i Topolu, 
da bi si mogli predstaviti obseg darovane zemlje. Da bi ova da- 
rovnica još više vriedila, izdade Ostoja malo zatim 5. veljače 1399. 
Dubrovčanom drugu povelju, kojom im potvrdi u obće sve njihove 
povlastice. Na ovoj povelji podpisani su kao ručnici i svjedoci voj- 
voda Hrvoje, vojvoda Sandalj, vojvoda Pavao Klešić, knez Pavao 
Radinović i drugi, što svjedoči, da je kralj radio u sporazumku 
sa svojimi velmožami.^® U znak hvale i ljubavi za tolike darove 
obećaše Dubrovčani Ostoji, da će mu plaćati dohodak, što su ga 

»» Rački, Pokret (Rad IV. p. 45). 
»* Rački, Pokret (Rad IV. p. 46) 
>5 Mikl, Mon. serb. p. 233. 
1« Mikl, Mon. serb. p. 235—237. 



218 

davali kralju Tvrtku, a k tomu ga 25. veljače 1399. učiniše vla- 
stelinom ili gradjaninom obćine svoje i darovaše mu u svom gradu 
palaču, koja je prije bila vlastelina Marina Bunića.^' Buduć pako 
da je kod darovnica i povelja, izdanih Dubrovčanom, najviše ra- 
dio i nastojao upravo vojvoda Hrvoje, to imenovaše Dubrovčani 
25. veljače 1399. i njega svojim vlastelinom i viećnikom, te mu 
darovaše palaču u svom gradu za njega i za njegove potomke. ^^ 

Ovako je Dubrovnik pod konac 14. stoljeća milošću bosanskih 
bana, vojvoda i kraljeva stekao sve primorje od zatona Kleka do 
Boke kotorske i tim znatno razgranio vlast svoju. Bosanski su 
vladari sve činili, da mu ugode, pa i na štetu svoje države, jer im 
ostade sada samo ono malo primorja Neretvi na sjeveru do Ce- 
tine. Osobito je Ostoja mitio Dubrovčane, nadajuć se pouzdano, 
da će oni priznati vrhovnu vlast bosansku. Pa kada su mu g. 
1400. poslanici dubrovački donieli srbski dohodak^ zahtjcvaše on u 
istinu, neka bi obćina dubrovačka mjesto ugarske primila bosansku 
zaštitu i pristala uz Bosnu proti Sigismundu.^-' Nu Dubrovčani ne- 
htjedoše ni čuti o tom i malo da već tada nije došlo do očita ne- 
prijateljstva. U prkos tome neokani se Ostoja svojega nastojanja, 
neuzevši na um, da ni sam Stjepan Tvrtko I. nije mogao uspjeti 
proti Dubrovniku. Godine 1402., pošto mu se Trogir i Šibenik 
bjehu poklonili , pokuša iznova sklonuti Dubrovnik , da mu se po- 
kori ; nu i ovaj put zaludu. Dubrovčani dapače upravo u to doba 
prisegoše na novo vjeru Sigismundu u ruke vranskoga priora 
Mirka Bubeka i biskupa Eberharda; a Bosni učiniše samo tu kon- 
cesiju, da se nisu miešali u razmirice bosansko - ugarske i da su 
zapovjedili svojim oblastim, neka nikoga od protivnika kralja 
Ostoje iz Bosne neprimu na zemljište dubrovačko. ^'^ Ostoji dade 
se to veoma na žao i odluči osvetiti se Dubrovčanom, čim mu se 
zgoda pruži. 

U to se u Dalmaciji i u Hrvatskoj spremaše trudom Hrvojevim, 
kako da se dočeka i primi kralj napuljski Ladislav, koji je sada 
zbilja dolazio, da po želji svoje stranke zamieni Sigismunda na 
ugarskom i hrvatskom priestolu. Osobitcf se u gradu Zadru sabirahu 
svi pristaše njegovi, došavši iz Ugarske, Hrvatske i Bosne. Hrvoje 

1' Mikl., Mon. serb. p 239. 
" Mikl., Mon. serb. p. 237. 

•^ Eački, Pokret (Rad IV. p. 41). 

'« Eački, Pokret (Rad IV. p. 47). 



219 

bješe došao već u srpnju 1403. S njim bijaše njegov šurjak Ivan 
Nelipić, knez cetinski i mnogo bosanskih plemića, „ljudi stasa ne- 
obična". Od ugarskih veHkaša dodjoše: palatin Detrik Bubek, pri- 
mas ugarski Ivan Kanižaj, Ivan kaločki nadbiskup i više biskupa. 
Pošto je napokon i sam Ladislav iz Napulja doplovio, obavi se 5. 
kolovoza 1403. svečano krunisanje u gradu Zadru. Krunio jeLadislava 
ugarski primas, ostrogonski nadbiskup Ivan Kanižaj, i to kako 
neki misle, starom krunom Zvonimirovom. Poslie krunisanja pre- 
dana bi Laclislavu kano zakonitomu kralju Dalmacija i Hrvatska 
sa svimi gradovi, kotari i medjami.^^ 

Sakupljeni u Zadru velmože nadahu se pouzdano, da će na kru- 
nisanje doći i bosanski kralj Stjepan Ostoja. Ali njega nebi. Njega 
kao kralja bosanskoga veselilo je doduše gledeći, kako se slabi u 
Hrvatskoj i Dalmaciji vlast Sigismundova, pa je zato i pristao uz 
Ladislava uvjeren, da ovaj i onako nikada u ove zemlje doći neće; 
nu upravo a toga nije imao baš osobita razloga , da se raduje kru- 
nisanju Ladislavovu, koji je tim sve nehotice postao pobornikom strogo 
bosanskih interesa u Hrvatskoj i Dalmaciji. K tomu se Ostoja nije 
ni najmanje mogao osobito veseliti velikoj slavi i ugledu, do kojega 
se bješe popeo njegov podanik Hrvoje, tim manje, što se je u to 
vrieme pročulo, da se Hrvoje nebi mario odreći patarenstva i da 
bi postao kršćaninom, samo kada bi ga kralj (Ladislav) učinio 
glavom Bosne. ^^ Kloneć se zato veoma niudro Zadra i tamošnjih 
svečanosti , da nebi ovim u istinu priznao vrhovnu vlast kralja 
Ladislava, naumi Ostoja obću pometnju i strah protivnika napulj- 
skoga kralja upotriebiti sada na svoju korist i osvetiti se neharnim 
Dubrovčanom. Tim je mislio i dosadanje svoje saveznike uputiti, 
da radi tobože za zajedničku stvar, tim većma, što se Dubrovnik 
nije htjeo pokoriti Ladislavu, nego je dapače Korčulane i Kotorane 
od toga odvraćao. 

Da bi imao dovoljna povoda za rat, zahtievaše Ostoja od Du- 
brovčana: prvo da mu izruče odmetnike Pavla Radišića i Pavla 
Klešića, koji bjehu pred njim u Dubrovnik pobjegli i tamo utočište 

»1 Eački, Pokret (Ead IV. p. 65). 

^^ U pismu tajnika Matije od sv. Miniata stoji: „Homo ipse (Chervoya) pata- 
nus est, sed datur ordo, ut dominus .... Cardinalis chrismate eura con- 
firmet, et reducet ad lucem vere salutis ; et sic ipse iam assentiri videtur 
suh spe, ut dominus rex ipsum constituat marchionem in partihiis Bossine". 
Bački, Ead IV. p. 59. 



220 

našli; drugo da mu vrate „Primorje", zemlju naime od Kurila do 
Stona, koju im bješe sam darovao, i ine zemlje, što su im dala 
bosanska gospoda ; napokon da ga pripoznaju za svoga vrhovnoga 
gospodara. Pošto Dubrovčani na to nepristadoše, digne vojsku i 
posta\a joj za vodje vojvodu Radiča Sankovića, koji je još od g. 
1398. bio opet slobodan, zatim Sandalja Hranića i kneza Pavla 
Radinovića. 

Boj medju Bosnom i Dubrovnikom vodio se je negdje medju 
kolovozom i listopadom godine 1403. Bosanska vojska brojila je 
8000 momaka, ali samih neizvježbanih ljudi i novaka; dočim je 
Dubrovnik imao tek 4000 vojnika, nu ovi su bili dobro oružani i 
vješti veterani. Potankosti rata nisu poznate; znade se samo, da 

V 

se je vojevalo oko Brgata i Sumeta, te da je Dubrovčanom bilo 
tiesno, pošto su bili poslali poslanika Marina Budačića u Zadar, 
da traži pomoć u kralja Ladislava. Nu pošto ih ovaj kao svoje 
neprijatelje odpravi, a vojska bosanska sve Primorje osim utvr- 
djenih mjesta zauzme, nebijaše im druge, nego da se uteku kralju 
Sigismundu, da im kao svojim vjernim podanikom pomogne.^' U 
to ime odaslaše poslanstvo pred zakonitoga si kralja, koje medju- 
tim dodje prekasno. 

Stjepan Ostoja nije se baš osobito radovao pobjedi nad Dubrov- 
čani. Nije se toliko bojao, što će ga ovi što ljuće opadnuti pred 
Sigismundom; njega se je više kosnulo, kada je dočuo, da je Si- 
gismundo svladao svoje protivnike u Ugarskoj i da se sprema na 
jug. U Ladislava Napuljskoga i u Hrvoja nije mu se bilo pouz- 
dati, ta ovi su radili samo za sebe ; a što će on jadan sam činiti, 
ako Sigismund provali u Bosnu, osobito sada, gdje se je toli krvno 
zavadio s Dubrovnikom. Strah pred Sigismundom, nepouzdanje u 
slavičnoga Hrvoja i nestalnoga Ladislava, a i nada, da će možda 
ipak uspjeti proti Dubrovčanom, sve to ukriepi njegovu odluku, 
da se sa pobjednikom Sigismundom izmiri. Odluku njegovu po- 
spješi sam Sigismundo, poslavši do njega još negdje u rujnu 1403. 
raačvanskoga bana Ivana Morovićkoga, da ga primami na njegovu 

^^ Ovaj r^t opisuje na široko dubrovački povjestnik Gj. Eesti ili Rastić u 
svojoj rukopisnoj : croniche di Ragusa. Nje^a se vjerno drži Rački u 
Radu IV. str. 69 i 70. Sudeć medjutim po izvadku, što ga je priobćio 
Pucić u uvodu svojim: „Srpskim spomenikom", dubrovački je povjestnik 
odviše" mutan izvor za' ovu dobu, te mu se smije samo u najglavnijili 
stvarih donekle vjerovati. 



221 

stranu. Potankosti dogovora nisu poznate; ali je sigurno, da je 
Ostoja bana Ivana jedva dočekao i da se je sa Sigismundom 
brzo izmirio, priznavši ga za svoga vrhovnoga gospodara. ^* 

Prekret Ostojin smete u prvi čas sve njegove dosadanje prija- 
telje i protivnike. Kralj Ladislav Napulj ski misleći, da je tim Osto- 
jinim Činom svaka mogućnost prestala, da bi mogao ostati vladar 
Hrvatskoj i Dalmaciji, ostavi još u listopadu 1403. Dalmaciju i 
odplovi put Napulja. I Dubrovčani se prepadoše znajući, da ih 
Sigismundo neće sada tako voljno uslišati, pošto je u Ostoji našao 
prijatelja i podanika. Nu najviše žestio se je Hrvoje, pošto mu 
se sa nevjere Ostojine bjehu sve osnove razbile. U svom gnievu 
gorio je sav od osvete, pa se s toga nije kratio složiti sa Dubrov- 
nikom na zator Stjepana Ostoje. Tako se zgodi, da je najodluč- 
niji pristaša Ladislavov stupio u savez sa najgorljivijimi podanici 
kralja Sigismunda na propast kralja Ostoje. Hrvoje nadaše se, 
da će ga Dubrovčani izmiriti sa Sigismundom, a Dubrovčani, da 
će ih Hrvoje osvetiti od neharnoga Ostoje i vratiti otete im zemlje. 
Pred ovim savezom strepio je Ostoja kao i pred silom Sigismun- 
dovom. Zato je nastojao, da se najprvo nagodi ma kako sa Hr- 
vojem, a onda preko njega sa Dubrovčani. Već 26. prosinca 1403. 
bilo je nade, da će se Hrvoje izmiriti s Ostojom, jer ovoga se dana 
zahvaljuju Dubrovčani Hrvoju, što im je pisao, „da s kraljem 
bosanskim stoji na to , kako bi mogla _ dobrota biti'*. ^^ Ostoja 
je uza to gledao, kako bi takodjer stare svoje protivnike i odmet- 
nike primirio; zato još početkom siečnja 1404. dozvoli patarenu 
vojvodi Pavlu Klešiću, desećemu se u Dubrovniku; da se vrati 
kući u Bosnu. Ujedno mu povrati njegov grad u Glamoču (Dla- 
moči), i zemlje na Duvanjskom polju (Dumni) i po ostaloj Bosni. 
Na temelju te povelje napisa djed bosanske crkve u Janićih 8. 
siečnja 1404. pismo dubrovačkomu knezu Vlahu Sorkočeviću i po- 

^* U povelji, što ju izda 29. kolovoza 1405. kralj Sigismundo banu Ivanu 
Morovićkomu, iztiču se te zasluge njegove ovake: „Quibus peractis ibi- 
dem praedictusJoliannes Banus pro nostri regii honoris exaltatione, illu- 
strem Principem Dominum Ozthojjam regem Bozne, alias nostre Celsitudinis 
rebellem, iuxta sue sagacitatis industriam et fidelia servitia et alia opera 
virtuosa, ad nostra beneplacita in tantum allicere et inducere valuit et 
scivit, ut idem rex Ozthoya familiaris nostre celsitudinis extitit eiFectus, 
et cum cunctis regnicolis suis nostrae Majestatis ditioni sese subiugavit. 
Fejer, Codex dipl. X. 4, p. 387—388, 

^^ Pucić, Spom. I., p. 51. 



222 

šalje u Dubrovnik više patarena, po imenu starca Mišljena, starca 
Ljelka, Stojana kršćanina, Eatka kršćanina, Radoslava kršćanina, 
Radaka kršćanina i Dobrašina kršćanina, neka dovedu u Bosnu 
vojvodu Pavla Klešića „i neka ga na svoje ruke postave u sve 
njegovo". ^® U pismu djeda bosanske crkve na Dubrovčane ima 
i ovo mjesto: „I jošte vam pravimo vas cieća, jere nam ste bili 
općenici, jeda vam je takoj vidjeti poslati svoja dva vlastelicića s 
vojvodom Pavlom Klešićem do kralja, jeda biste koj sklad i mir 
š njim učinili, jere bi nam drago, da biste umiru prebivali." 

Dubrovčani su u ovaj par slabo mai'ili za pomirbu, tim manje, 
što se je Hrvoje opet odvratio od kralja. Već 15. siečnja 1404. 
bijahu njihovi poslanici u Zvečaju kod Hrvoja i sklopiše savez 
proti stoj i u tu svrhu, da se Ostoja svrgne s priestola, a mjesto 
njega da se podigne knez Pavao Radisić^ koji življaše u Dubrov- 
niku. Ovaj Pavao Radišić, valjda vojvoda ili knez patarenske 
vjere, bješe već dulje vremena Ostoji nešto skrivio, te je pobjegao 
u Dubrovnik i našao tamo zaklona. Dubrovčani su ga hvalih, „da 
je dobar čovjek, mnogo uljudan, razborit", a stalna, nepokolebiva 
značaja. Hrvoje se u istinu složi s Dubrovčani i sklopi s njimi 
ugovor ovoga sadržaja: „Mi gospodin Hrvoje, po milosti božjoj 
slavni duk spljetski i velmožni (veliki) vojvoda kraljevstva bosan- 
skoga i k tomu, i mi knez, vlastele i sva obćina bogu Ijubimago 
grada Dubrovnika obitujemo jedna strana drugoj, i tako stavismo 
i složismo svi zajedrio hiti suprotiva kralju Ostoji na njegovu po- 

gibio i razsuće i prognanje van kraljevstva i zato mi Hrvoje 

oceli obituju dvignuti vojske naše i poslati je priz Neretvu u hum- 
sku zemlju i tuj va ime Hristovo projaviti i proglasiti Pavla Ra- 
dišića kraljem bosanskim i našom moći u svem uzdržati ga i po- 
magati ga na svu našu silu; i mi grad Dubrovnik takoj e obitu- 
jemo zajedno s gospodinom Hrvojem sve učiniti, što moremo suprotiv 
kralju Ostoji a u pomoć rečenomu gospodinu Pavlu Radisiću po 
moru i po suhu, po svih mjestih okolo nas s našimi Ijudmi i s 
inimi, koje budemo moći nagnuti na to. I jošte obituje Dubrovnik 
gospodinu Hrvoji .... moliti našeg gospodina privisokog kralja 

V 

Zikmunda, kako da ga stavimo na svu našu moć u milost u re- 
čenoga gospodina kralja, jere veće nere kralj Ostoja moći će biti 
vriedan i koristan rečenomu našemu gospodinu^. ^^ 

'^^ Povelju kraljevu i ovo pismo vidi u Pucića, Spom. I., p. 50—51. 
2' Mikl., Mon. serb. p. 252. 



223 

Ovim dakle savezom imalo se je dvoje postići : Dubrovčane će 
pomagati Hrvoje, da bi skinuli s priestola stoj u i povisili nanj 
svoga štićenika Pavla Eadišića ; Hrvoju će pako preporučiti Du- 
brovčani svimi silami svomu kralju Sigismundu, da ga primi u svoju 
milost i da tako Ostoja bude lišen ma i najmanje podpore sa 
strane ugarsko-hrvatskoga kralja. 

Saveznici krenuše namali na posao. Dok su dubrovački poslanici 
radili kod Sigismunda proti Ostoji, sam Hrvoje sa neklmi boljari 
bosanskimi diže vojsku i pade pod grad Bobovac, gdje no bijaše 
kralj Ostoja sa ženom Kujevom; i u kojem se čuvaše kruna bo- 
sanska. Ostoja se nadje u velikoj nevolji. Uz njega pristajaliu do- 
duše vojvoda Sandalj Hranić i knez Pavao Radinović; nu bilo da 
nisu ovi bili na okupu i spremni, bilo da su imali sami kod kuće 
posla: oni mu nemogoše pomoći poslati, pa tako ga Hrvoje čvrsto 
obsjedne u Bobovcu. Ostoja jedva sam umaknu, ostavi ženu Ku- 
jevu i djecu obsjednutu u Bobovcu, te pohrli u Budim pred ugar- 
skoga kralja, moleći ga ponizno i uzdišući za pomoć. Kralj ga 
Sigismundo usliša i naloži banu mačvanskomu Ivanu Morovićkomu, 
neka skupi vojsku i podje u Bosnu, da tamo Ostoji povrati priestol. 
Hrabri i poduzetni ban mačvanski provali na to u Bosnu, i to sam 
„sa svojih šest četa i svojom jakom vojenom silom'' pohara zemlje 
i kotare Ostoji nevjernih velmoža, te prodre sve do Bobovca. Tuj 
raztjera neprijateljske čete, zauzme grad i postavi unj ugarsku 
posadu, koja je u njem ostala više godina. ^^ 

'^ Tandem nonnuli magnates perfiđi dicti regni Bozne ipsum regem Oztho- 
yam de dicto regno suo excludere volentes, ipsoque Ozthoya rege ea de 
causa Budam ad nostram celsitudinem accedente, nobisque gemebunde 
supplicante, humiliter, a nostra Majestate auxilium šibi dari postulavit ; 
cuius Svipplicationibus regio favore inclinati, eundem Johannem Banum 
ad huiusmodi facta expedienđa et habilem et strenuum fore agnoscentes, 
capitaneum nostri exercitus preficiendo in subsidium dictis regis Ozthoje 
transmisimus , qui solus cum sex vexillis suis propriis et valida sua 
exercituali potentia in dicto regno nostro Bozne procedendo, in tenutis, 
possessionibus ac districtibus prefatorum perfidorum Boznensium spolia, 
incendia et alia damna perpetrando castrum principale ipsius regis Oz- 
thoye Babulch vocatum, ubi corona ipsius regni Bozne conservatur, et 
illustris Domina consors ipsius regis Ozthoye cum suis liberis residentiam 
faceret personalom, optinuit et ad manus suas recepit et applicavit, que 
iam a duorum annorum revolutione citra pre manibus suis retinetur, et 
pro nostra conservatur Jklaiestate, fidelia obsequia ibidem nostre exhi- 
bens Maiestati etc. Povelja kralja Sigismunda, dana banu Ivanu Mo- 



224 

Vrativši se ovako Stjepan Ostoja milošću kralja Sigismunda i 
pomoć] u bana Ivana Morovićkoga na svoj priestol, najpreča mu 
je želja bila, da se izmiri sa svojimi protivnici, a najpače sa Du- 
brovčani, za koje se je i Sigismundo zauzeo bio. Još prije mira 
medju Ostojom i Sigismundom poslaše, kako bi spomenuto, Du- 
brovčani svoje poslanike kralju Sigismundu, da mu tuže Ostoju i 
da ga mole, neka naloži Ostoji, da im vrati Primorje, oteto na silu, 
i naknadi bojne troškove. Ali na nesreću svoju stigoše poslanici 
prekasno, kad se je već Sigismund bio izmirio s Ostojom; a u 
pogodbah mira bijaše, da Dubrovčani mogu slobodno trgovati s 
Bosnom po starih poveljah i da drže sve zemlje, koje su imali 
pod kraljem Tvrtkom, ali Primorje, koje jim bješe sam Ostoja 
darovao, da im nevrati, pošto su primili Pavla Radišića, Ostojina 
odmetnika. Uzprkos ovim uslovom trudili su se poslanici oko Si- 
gismunda toliko, da je napokon Ostoji pismom naložio, neka po- 
vrati Primorje u podpunu vlast dubrovačku. ^^ Ostoji bijaše u istinu 
stalo, da ugodi svojemu zaštitniku i dobročinitelju, te da se naravna 
s Dubrovčani ; nu da bi laglje uspio, nastojaše najprije pomiriti 
se s Hrvojem, da bi mu bio posrednikom. Već početkom ožujka 
1404. bijaše sa Hrvojem u podpunu skladu, a to je Hrvoje svojim 
prijateljem i saveznikom Dubrovčanom umah i doglasio. Ovi mu 
na to 14. ožujka 1404. odgovore : „Razumjesmo, što vaša poštena 
ljubav napisa, da se je umiril s Vama kralj Otsoja,i da ste ga 
primili za gospodina, a on vas za slugu. Da što nam Vaša ljubav 
piše, da bismo i mi prijali mir s njime, a da Vam poručimo, jer 
ćete tom raditi i nastojati, mnogo zahvaljujemo".^*' U to je sam 
kralj Ostoja poslao ravno u Dubrovnik svoje ljude, nudeć obćini 
mir. Ova mu međjutim odpiše 14. ožujka 1404. i jednostavno mu 
doglasi, što da je kralj Sigismundo naložio. ^^ „Zikmund odluči i 
Vam po rečenom poslu (poslaniku) poruči i upisa: da nam kra- 
lj estvo ti naše zemlje vrati, koje smo prije ovoga rata imali i dr- 
žali, koje nam je kraljevstvo ti sa svom Bosnom dalo i zapisalo. 

rovićkomu g. 1405, (Fejer, Codex dipl. X., 4. p. 388). Na jednom nao;rob- 
nom kamenu iz te dobe stoji uklesano: „i u to vrieme dojde, svađi se 
Ostoja kralj s hercegom i z Bosnom, i na Ugre poje Ostoja". Viestnik 
hrv. arheol. družtva, III. p. 98. 

^"^ Gjono Rastić u Pucićevih Spomenicih srpskih I. uvod, str. XV. 

3<* Pucić, Spom. I. p. 52. 

'*' Pucić, Spom. I. p. 52. 



225 

Vrativ nam kraljevstvo ti zemlje, da imamo s kraljevstvom ti žiti 
u ljubavi i prijazni'*. Iza dužega priegovaranja s kraljem složiše 
se napokon Dubrovčani, da će u Bosnu poslati dva svoja pokli- 
sara, po imenu Marina Kabužića i Nikolu Perova Pucića, koji će 
pred „zborom bosanske gospode" ugovarati s kraljem o miru. U 
to ime dade vieće dubrovačko svojim poslanikom 30. ožujka 1404. 
obsežan naputak. ^^ 

Dok je kralj Ostoja nastojao, da se Dubrovčanom približi, gle- 
dao je Hrvoje, kako bi neke znatnije velmože, koje su u posljed- 
njem ratu vojevali uz stoj u proti Dubrovčanom, opet s Dubrov- 
nikom izmirio. Medju timi bijahu kao najbliži susjedi dubrovački 
najglavniji vojvoda Sandalj Hranić i knez Pavao Radinović. Već 
15. ožujka 1404. pišu Dubrovčani vojvodi Sandalju, da su primili 
list od Hrvoja, u kojem im je pisao, da puste na slobodu Nenada, 
Sandaljeva čovjeka. Oni su to učinili, ali im je žao, što im San- 
dalj nije sam pisao. Mole ga još, da pusti njihove sužnje, koji su 
u njega, i da bude ljubav medju njimi, kako je prije rata bila." 
Isto tako primiše Dubrovčani na Hrvojevu molbu i kneza Pavla 
Radinovića za svoga prijatelja i napisaše mu ,u to ime 26. ožujka 
1404. posebno pismo, koje mu odnese njegov čovjek Brailo Te- 
zalović. ^* 

Utrvši put obćoj pomirbi sastade se po'četkom travnja „zbor 
bosanske gospode" u Visokom. Na tom su zboru bili osim Hrvoja, 
Sandalja Hranića i Pavla Radinovića za cielo još i ovi velmože: 
vojvoda Radič Sanković, vojvoda Pavao Klešić, bivši bjegunac u 
Dubrovniku, vojvoda Vukmir Jurjević i knez Radoje Radosalić, a 
napokon i djed bosanske (patarenske) crkve sa više svojih doglav- 
nika. Ostoja donese tražbine Dubrovčana pred zbor, ponajpače onu, 
gdje zahtievahu, da im se vrati „Primorje", što ga bješe Ostoja u 
posljednjem ratu osvojio. Kako su bosanski boljari ove tražbine 
uvažili, nije poznato ; ali već 25. travnja javiše poslanici u Du- 
brovnik, da glede povratka Primorja nedobiše izvjestna odgovora. 
Na ovo dade im dubrovačko vieće 30. travnja nalog, da traže od 
kralja izvjestan odgovor, pak ako on nebi htio vratiti Primorja, 
neka se umah povrate kući. 

'^ Izdao ga je Pucić u Spomenicih srp. L, Primjetbe, str. IV — VII. 
^^ Pucić, Spom. I. p. 53. 
^' Idem, op. cit. I. p. 54. 

15 



226 

Dogovori medju Ostojom i Dubrovnikom u istinu se izjalovise; 
po svoj prilici radi toga, što Ostoja nelitjede vratiti Primorja. 
Razljućeni Dubrovčani opet se slože sa hercegom Hrvojem na pro- 
past Ostoje, da ga krune liše^ a na priestol bosanski postave dru- 
goga sebi povoljnijega vladaoca. Uz Hrvoja pristalo je više druge 
vlastele bosanske; pače se čini, da su se ovaj put iznevjerili Ostoji 
i svedjer dosele vjerni mu Sandalj Hranić i Pavao Radinović. Već 
27. svibnja 1404. pišu Dubrovčani Hrvoju: „Poslasmo ove listo- 
noše k našim poklisarom na Ugre, da govore gospodinu kralju 
Zihnundu o svih zlih djelih, što je nam kralj Ostoja učinil, i o 
svem, što će nam (koristno) i njemu suprotiv biti. Zato ako 
hoće gospodstvo ti štogod pisat našim poslanikom i uvježbati je, 
da govore na suprotiv Ostoji, oni će govoriti". ^^ 

Dok su Dubrovčani opadali Ostoju kod Sigismunda, radio je 
Hrvoje proti njemu u Bosni. Njegovim ponajviše nastojanjem zgodi 
se, da je napokon velik dio bosanskih velmoža odlučio smetnuti 
Ostoju te izabrati nova kralja. '^'^ U to ime sastadoše se vlastela bo- 
sanska na zbor; po svoj prilici u Visokom. Na zbor pošalju i 
Dubrovčani 28. svibnja 1404. svoje poklisare Paškoj a Rastića i 
i Marina Bunića. Knez dubrovački Nikša Žurković dao im na 
polazku ovaj naputak: da otidu k Hrvoju i da mu čestitaju, što 
ga je Bog osvetio od neharnoga Ostoje, i da se vladaju Hrvojevim 
svjetom; ako bude tko proglašen za kralja, neka ištu od njega 
potvrdu starih povelja; ako H još nitko nije izabran, da ištu po- 
tvrdu od vojvode Sandalja i zbora bosanskoga s dopuštenjem pa- 
tarena; neka nadalje pouzdano i tajno reku Hrvoju: „Tko bolji 
za kralja od vas?"; ako on nebi htio, da stanu za kojega Kotro- 
manića, koji su gospoda od davna, ili pako za onoga Pavla (Ra- 
dišića), koji žive u Dubrovniku . . ." ^' 

U zboru bosanske vlastele, koji se bješe sastao negdje počet- 
kom lipnja, bijaše dakle dosta kandidata za priestol: sam Hrvoje, 
zatim Pavao Radišić, napokon više Kotromanića, od kojih bijaše 
najznamenitiji Stjepan Tvrtko H. Tvrtko vić, zakoniti sin slavne uspo- 

^^ Pucić, Spom. I. p. 54. 

*^ Da je upravo Hrvoje najviše proti Ostoji radio, svjedoči jedno pismo 
mletačko od g. 1411., gdje se kaže: „Quia dictus rex Hostoia propter 
potentiam domini Charvoie de regno ipso fuit expulsus". Ljubio Mon. SI. 
m. VI. p. 134. 

^' Pucić, Spom. I. Primjetbe IX. 



22t 

mene kralja Stjepana Tvrtka 1. Pa upravo on bi prvih dana lipnja 
izabran kraljem bosanskim.^® Razkralj Stjepan Ostoja, ostavljen 
od najglavnijih velmoža države svoje, zatvori se u tvrdi grad Bo- 
bovac, u kojem je još od g. 1403. bila ugarska posada. Ovdje u 
zabiti čekaše na zgodan čas, da se opet popne na priestol kra- 
ljevski. 

Stjepan Tvrtko II. Tvrtković^ kralj bosanski (1404—1408.). „Ko- 
liko mi nahođimo u knjigah, jer od potopa svieta nije se sviet to- 
liko smel i vrtel", tako pisahu Dubrovčani 8. kolovoza 1404. voj- 
vodi Sandalju spominjuć se burnih prošlih godina. ^^ Nastupom 
medjutim kralja Stjepana Tvrtka II. činjaše se, da će nastati mir- 
nije doba, barem za grad Dubrovnik. Novi kralj imao je najviše 
zahvaliti upravo vojvodi Hrvoju, što ga bješe zapalo prestolje. Hr- 
voje se je tim i ponosio, te je slavodobitan dojavio mletačkoj ob- 
ćini, da su „vlastela bosanska složno sbacila Ostoju s kraljevstva 
i uzvisila drugoga, sina naime nekadanjega kralja Tvrtka". Ob- 
ćina mletačka primi medjutim prilično ravnodušno klicanje Hrvo- 
jevo, pače izjavi, da i o Ostoji nezna ništa van dobra kazati, a 
da zato neulazi u te borbe, nego da želi dobro i mir državi bo- 
sanskoj.*^ Nu ipak se požuri, te imenuje već 3. kolovoza g. 1404. 
Stjepana Tvrtka II. gradjaninom svojim.*^ 

Stjepan Tvrtko II. bio je sasvim ovigan o moćnom Hrvoji i 
drugu mu Sandalju Hraniću. Hrvoje je u obće bio u taj Čas naj- 
ugledniji i najsilniji muž izmedju Save i jadranskoga mora. On 
bijaše podpora dvaju kralja i kraljestva. Njega bješe zahvalni 
Ladislav još prije odlikovao imenovav ga hercegom ili dukom 
spljetskim i svojim glavnim namjestnikom u Hrvatskoj i Dal- 
maciji, i darovav mu uza to grad Spljet i otoke Brač. Hvar i Kor- 
čulu ; a sada ga preporuči isti kralj Ladislav pismom od 16. lipnja 

^* U jednom pismu Dubrovčana vojvodi Sandalju od 16. lipnja 1404. čita 
se ovo : „ Vsem počtena Vaša ljubav da zna, jer smo poslali naše vlastele 
i poklisare u Bosnu, kako gospodin herceg i Vaša ljubav i drugi s vami 
naši prijatelji nam poručiste . . . , i kom bili naši posli na putu, kazi- 
vaše im kako vi velmože bjeste bili na kupe i ])ake se razišli". Zbor dakle 
bosanske vlastele razišao se je već prije 16. lipnja. Pucić, Spom. I. p. 55. 

=»5 Pucić, Spom. I. p. 56. 

*^ Ljubić, Mon. Slav. merid. V. p. 46. Kralj Stjepan Ostoja bjeŠe malo prije 
svoga svrgnuća 22. travnja 1404. podielio mletačkim trgovcem razne slo- 
boštine u svojoj državi. Idem, op. cit, p. 39 — 41. 

^^ Idem, op. cit. V. p. 47. 



228 

1404. mletačkomu dužđu Mihajla Stenu moleći ga, da bi poslani- 
kom i pismom hercega Hrvoja, namjestnika njegova, tako tvrdo 
vjerovao kao njegovim vlastitim. *^ Po tom vidimo, da je upravo 
herceg Hrvoje u. to doba bio pravi gospodar zemalja i kraljevina 
na jugu Save ; ta i kralj Sigismundo smatraše ga najglavnijim po- 
bornikom svojim i krune svoje. *^ 

Uzvisiv Hrvoje Stjepana Tvrtka II. na bosanski priestol, bijaše 
mu prva briga, da šatre moć Ostojinih pristaša u zemlji, i da Bosnu 
izmiri sa Dubrovnikom. Gorljivi pristaše razkralja Ostoje bijahu 
napose humski vojvoda Juraj Radivojević i brat mu knez Vukić. 
Ovim bijaše u ožujku 1405. toli tiesno, da su tada smierali osta- 
viti svoju domovinu i otići u Dubrovnik sa svojimi gospojami i 
djecom. ^^ U isto vrieme radilo se o miru medju Dubrovnikom i 
Bosnom. Dubrovčani polagahu osobito vehke nade u vojvode Hr- 
voja i Sandalja Hrani ća, zato im se ulagivahu svakim načinom. 
Dne 8. kolovoza 1404. moli dubrovački knez Nikola Gundulić voj- 
vodu Sandalja, da svoju ljubav prema obćini činom dokaže i da 
Dubrovniku izhodi što povoljnije uvjete mira. „Tvoja vlast s bož- 
jom milošću velika je", tako laska dubrovački knez vojvodi San- 
dalju, a k tomu dodaje: „ Sto vi hoćete, to će hotjet gospodin kralj 
Tvrtko i gospodin herceg i sva Bosna, jer ti je bog tu milost dal, 
da tako bude".^^ Isto tako laskaju Dubrovčani i hercegu Hrvoju 
u pismu od 25. ožujka 1405. govoreći mu: j,a znamo, što ti za- 
povjediš u Bosni, sve će biti"*^; a i knezu Pavlu Radinoviću za- 
hvaljuju se srdačno 23. ožujka 1405., što je njihovim poslanikom 
„bil dobri pomoćnik pri gospodinu kralju i hercegu i na svaki dobri 
put nastojal".*^ 

Upravo hercegu Hrvoju i drugo vom njegovim imali su Dubrov- 
čani zahvaliti, što je kralj Stjepan Tvrtko IL, deseci se na „Belih 
selištih u Trstivnici", sklopio s njimi 24. lipnja 1405. za nje po- 

*^ Lučio, Mem. p. 385. Hrvoje je u to vrieme imao naslov: „excellens do- 
minus Heruoya, dux Spalati, Dalmatiae, Croatiaeque regius vicemgerens 
(vicarius) ac Bosnae summus voyuoda, nec non partium inferiorum comes". 
Lučio, op. cit. 384. U to doba počeo je Hrvoje i vlastite novce kovati. 

^^ „capitalem nostrae maiestatis emulum, Hervoyam". Fejer, Cod dipl. X. 4. 
p. 397. 

'* Pucić, Spom. L p. 61. 

''* Idem, op. cit. p. 56. 

'^ Idem, p. 59. 

*' Idem, p. 60. 



229 

voljan mir. Svjedoci i ručnici toga mira bijahu vlastela: herceg 
spljetski Hrvojc i sin mu Bal^a Hercegović, vojvoda Sandalj Hra- 
nić i brat mu Vukac Hranić, knez Paval Radinović, zatim kne- 
zovi Radoje Radosalie, Radoje Dragosalić, Batić Mirković, Radosav 
Priboj ević, Vladislav Daničić , Vuk Rogatić i Bjelica Bjelhanić. 
Kralj izjavi svoju žalost dubrovačkomu poslaniku Nikoli Gučetiću, 
„što im (Dubrovčanom) rat zada i mir privrže i pravim njim veliku 
zlobu i štetu učiniti povelje Ostoja, bivši kralj Bosni", i obnadje, 
„da im je suprotiv bogu i pravdi zli učinil i velike kletve pobil i 
zapise*' ; zatim primi Dubrovčane opet za braću i prijatelje i po- 
tvrdi im sve stare povelje i darovnice, a napose onu, kojom im po- 
kloni kralj Ostoja ^Primorje" od Kurila do Stona, pridodavši još 
sela Lisac, Imoticu i Trnovicu, koja spadahu na Primorje, a ne- 
bijahu poimence napomenuta u Ostojinoj povelji. Napokon na- 
loži kralj Tvrtko II., da se knez Vukac Hranić s još jednim vla- 
stelinom bosanskim i sa dva Dubrovčana sastane na stanak u 
Konavlih ili Trebinju ili na Popovu polju, i da se ima platiti i vra- 
titi, za što bi god ova četiri sudije odlučili, da je u posljednjem 
ratu krivo uzeto i ne po pravdi Ijudem dubrovačkim.^^ Dubrov- 
čani bijahu sada presretni. Malo zatim, 3. srpnja 1405. imenovaše 
braću Sandalja i Vukca Hranića i njihovu djecu vlastelom i vieć- 
nici svoje obćine, darovavši im uza to i palaču u Dubrovniku, 
koja je bila vojvode Radiča Sankovića."^*^ Isto tako imenovaše 22. 
rujna i samoga kralja Stjepana Tvrtka II. svojim vlastelinom i 
viećnikom, obrekavši mu plaćati sve uglavljene dohodke i daro- 
vavši mu u svom gradu kuću, koja je prije bila Stjepana Ostoje."''^ 

^* „A i ja gospodin kralj ucinih s gospodinom hercegom i po svjetu s vla- 
steli bosanskimi i više toga, da je vidimo svakomu, tko godi je Bošnjanin 
ali kraljevstva bosanskoga prije rata bil dužan komu godi Dubrovčaninu 
volja poklad imal od Dubrovčanina volja na vjeri, mu uzeto na gospockoj, 
može Dubrovčanin tozi istinom pokazati, da se ima Dubrovčaninu vratiti 
i platiti, i svakoje ubijstvo človičje, krvi proliće, koje su ovom nepraved- 
nomu ratu učinjena, i svakoje rane i ubjenje i zle rieči i hotienja zla, 
koja su bila medju bosanskimi Ijudmi i dubrovačkimi, oboi obljubismo, 
jere gospodin herceg tozi medju nami napravi, i jednosrdno prostismo i 
blagoslovismo, i takozi pravimo i poveljivamo, da nitko ne uz može niti 
smjeti bude uspomenuti ni iskati krvi ni ine osvete ni vražde ni u jedno 
vrieme, do koli stoji sviet". Mikl. Mon. serb. p. 253—256. 

"^ Mikl., op. cit. p. 257. 

^« Mikl., op. cit. p. 260. 



230 

Bijaše skrajnje vrieme, da se je Stjepan Tvrtko II. izmirio, jer seje 
u to spremala na sjeveru Bosne nova bura, da se na nju obori. 
Kralj Sigismundo nemogaše bosanskim velmožam oprostiti, što bjehu 
svrgli sa priestola njegova štićenika Ostoju, te se zato oružaše 
za novu vojnu proti Bosni. Već početkom svibnja znalo se je u 
Dubrovniku, da kralj ugarski „velike vojske pripravlja" ^-^ ; a 31. 
svibnja pozivaše sam Sigismundo grad Prešov, da mu plati danak 
od 500 forinti za vojnu bosansku. ^^ Sigismundo skupi tri vojske; 
jednu pod zapovjedi bana mačvanskoga pošalje kroz Slavoniju da 
provali u Usoru, druga pod banom hrvatskim Pavlom imala je 
udariti dolinom rieke Une i uzeti grad Bihać, u kojem bijaše po- 
sada kralja Ladislava i hercega Hrvoja, a trećoj pod Petrom Pe- 
renjijem bilo je čuvati medju slavonsko-bosansku.^^ 

Nu ni Bosna neostade prekrštenih ruku, nego se spremaše na 
što žešći odpor. Vojvoda Hrvoje tražio je u to ime pomoći od 
Mletaka, Dubrovnika i okrunjenoga već hrvatsko dalmatinskoga 
kralja Ladislava Napuljca. Mletčane zamoli, da mu na njegov tro- 
šak odstupe dvie galije, svim potrebitim opremljene. (3bćina mu ta 
24. ožujka 1405. molbu odbije, pošto je u to bila upletena u lom- 
bardijski rat, nu zato ga uvjeri ob osobitoj ljubavi i sklonosti 
svojoj,^* te nehtjede kasnije pristati uz savez, što joj ga bješe po- 
nudio kralj Sigismundo. Sretniji bijaše Hrvoje u Dubrovniku. Ova 
obćina nepomagaše doduše izravno Bosnu proti svomu zakonitomu 
kralju, ali otvori svoja skladišta oružja, te su sada Bošnjaci mogli 
kupovati oružja, koliko su samo htjeli. ^^ Najveću pomoć pruži 
Bosni i Hrvoju kralj Ladislav, koji pošalje svoju mornaricu pod 
vojvodom Ivanom Lusignanom u sjeverni dio jadranskoga mora. 
Lusignan zauze otok Rab, te je ovdje stražio, da odbije navalu 
Sigismundovih četa, ako bi istodobno udarile na Dalmaciju i hr- 
vatsko primorje. ^^ 

^^ Pucić, Spom. p. 63. 

^' Cum nos . . . valido nostro cum exercitu pro rectificandis et restauran- 
dis regni nostri conflniis versus regnum nostrum Ramae seu Boznae 
nostros gressus dirigere habeamus necessarie . . . Fejer; Codex dipl. X. 
4. p. 377. 

5' Eački, Pokret (Ead IV. p. 84—87). 

^* Ljubić, Mon. SI. m. p. 53. 

" Rački, Pokret (Ead IV. p. 85). 

^^ Idem, op. cit. p. 87—88. 



231 

Rat kralja Sigismunda proti Bosni vodio se je u drugoj polo- 
vici g. 1405. U listopadu ove godine mora da je ugarska vojska 
bila sretna, jer se je humski župan Toliša, čovjek vojvode San- 
dalja, upitao kod Dubrovčana, bi li mogao pobjeći u njihov grad, 
ako bi mu bila „koja nevolja od ugarske vojske". ^^ Nu malo za- 
tim nadjačaše Bošnjaci svoje protivnike. Zapadna vojska kralja 
Sigismunda bješe doduše uzela jurišem grad Bihać, kod kojega 
bi smrtno ranjen sam ban Pavao; nu kasnije nemogaše se održati 
u gradu, te se morade vratiti, odkud bješe došla. Slične sreće bi- 
jaše iztočna vojska. I ona je izprva napredovala ; nu poslie mo- 
rade uzmicati. Jedini tvrdi grad Srebrenik, najznatnije branište 
Usore, pošto bi Dobor razvaljen, pade u ruke ugarske; a vojvoda 
Sigismundov Ivan Morovički, videći, da nebi mogao više postići, 
ode na to iz Usore, ostaviv u tvrdom Srebreniku posadu pod Ni- 
kolom Garazdom i Ladislavom Silagjijem; da ga brane od navala 
bosanskih. ^^ 

Bosna bijaše ovaj put spašena. Nu kralja Stjepana Tvrtka II. 
i Hrvoja ipak je peklo , što je grad Srebrenik, a uzanj i vojvo- 
dina Usora ostala u vlasti kralja Sigismunda. Stjepan Tvrtko II. 
pošalje zato sliedeće g. 1406. u sporazumku sa hercegom Hrvo- 
jem, vojvodom Sandaljem Hranićem i ostalimi velmožami poslanike 
svoje na napuljski dvor do kralja Ladislava, te ga zamoli, da po- 
tvrdi državi bosanskoj stare medje, kako su joj bile za Kulina 
bana, a napose medje Bosne prema Ugarskoj. Ovom je molbom 
bosanski kralj smierao od kralja Ladislava, kojega je smatrao ne 
samo vladarom Hrvatske i Dalmacije, nego i Ugarske, zadobiti 
potvrdu na vojvodinu Usoru, koja bijaše tada dielomice u rukama 
Sigismundovih vojvoda. Kralj Ladislav bijaše veoma uzradovan s 
poslanstva svoga „predragoga rodjaka", kralja bosanskoga, te 26. 
kolovoza potvrdi Bosni sva njezina stara prava i medje, a napose 
medje njezine prama Ugarskoj. ^^ Videći nadalje, kako su netom 
Bošnjaci hrabro odbili navalu Sigismundovu i tim sve većma uti- 
rali put njegovoj vlasti, nagradi ovom prihkom ponajglavnije voj- 
vode i knezove zemljami u Hrvatskoj i Dalmaciji. Tako pokloni 
15. rujna hercegu Hrvoju cielu župu Vrhriku (Vrliku) sa gradom 

^' Pucić, Spom, I. p. G6. 

^» Kački, Pokret (Ead IV. p. 86—87). 

*^ Lucius, de regno Dalm. p. 261 — 262. 



232 ,, 

Prozorom, i grad Zrinj , koji bijaše Pavla Subića Zrinjskoga*"^; 
isto tako podieli vojvodi Sandalju Hraniću gradove Cetin i Slunj, 
a 23. ožujka sliedeće g. 1407. dodade tomu još i važne gradove 
Ostrovicu i Skradin. ^^ U isto doba potvrdi gradu Šibeniku na 
novo posjede i mlinove, koje mu bješe podielio namjestnik njegov 
Hrvoje, veliki vojvoda bosanski. ^'^ 

Sretna obrana Bosne od sile Sigismundove nije nikoga toliko 
bolila, koliko razkralja Stjepana Ostoju, koji je iza pada svoga 
svedjer samotovao u gradu Bobovcu. Kada je Sigismnndo podigao 
vojske, da se obori na Bosnu, bješe mu sinuo tračak nade, da bi 
pomoćju njegovom mogao opet sjesti na prlestol; nu sada pokle 
je Bosna odbila navalu ugarsku, mučno mu bijaše ostati sred svp- 
jih protivnika. Odluči zato ostaviti Bosnu. Nu kamo da se krene ? 
Ta u Dubrovnik, u to utočište bosanskih bjegunaca i nezadovolj- 
nika nemogaše poći, pošto mu nedavno bješe zadao ljutih udaraca. 
Ipak pokuša svoju sreću, te pošalje dubrovačkomu vieću svoga 
slugu Pavla Uzinovića, moleći ga, da ga prime u svoj grad. Vieće 
mu se za čudo ukaza najpripravnije, te mu već 13. rujna 1406. odgo- 
vori : „ostaviv svaki zli uzrok neprijateljstva, koji je medju nami 
bil za onaj rat, koju nam praviem zadaste, primismo i vam uči- 
nismo i zapisasmo, da morete dojti s glavom i s vašimi i s vašim 
imanjem u naše mjesto u Dubrovnik^ i onej sloboštine, na koje su 
vazda gospoda i vlastele Bošnjane prihodili i stojali."^^ Ostojina 
nakana , da se izseli iz Bosne , nebijaše izprva vojvodi Sandalju 
poćudna^*; nu kasnije ju dapače uze zajedno sa Hrvojem podu- 
pirati. To se razabire iz dubrovačkih pisania od 26. i 27. stude- 
noga na obje vojvode, koji su spomenuvši, kako bi Ostoja hotio 
„iz Bobovca izijti i pojti" u Dubrovnik, molili vieće, da bi njim 
i inim Bošnjanom za ljubav jedan brigentin opravilo i poslalo ga 
u Drieva na Neretvi, da odavle poveze Stjepana Ostoju u Du- 
brovnik.^^ Nu Ostoja kano da nije pravo vjerovao, zato pošalje 

*■" Arkiv za poviest jugosl. VII. 58 — 60. 

^1 Ibidem, p. 60 i 66—67. 

^^ Ibidem, p. 62. • 

^^ Pucić, Spom. I. p. 79. 

^ Dne 20. rujna pisahu Dubrovčani Sandalju: „A u drugom, što pišete za Osto- 
jin list, mi inako nemogosmo, što nebisrao izpraznili sve ostale listove, inako 
nebismo mogli zapisat, jer svak tko bježi ili pred Bosnom ili pred inim gos- 
podinom u grad, more priti i stojat i slobodno po zakonu". Pucić, Spom. I. p. 80. 

«^ Pncić, Spom. I. p. 82-83. 



233 

drugoga slugu Stjepana Tepčića u Dubrovnik, po kojem pošalje 
dubrovačko vieće 6. ožujka 1407. „gospodinu kralju Ostoji drugi 
list od slobošćine".^*^ Pa ipak nije Ostoja pošao u Dubrovnik; on 
je, sudeći po pismu Hrvojevu i dubrovačkom odgovoru od 1. trav- 
nja 1407. ^sumnjao i ni se upvao* u vieće, premda je ovo odbi- 
jalo od sebe svako nepovjerenje pozivajući se na prošlost: „na 
onuj vjeru, koju mu (Ostoji) smo dali i zapisali, dohodili su u 
Dubrovnik velika gospoda , kako to car Stjepan , kralj Tvrtko, 
ban Stjepan i mnoga ina gospoda braća njegova; a ine vjere nei- 
mamo, razvč jedne, koju mu smo dali i zapisali pod pečatiju na- 
šom."*'^ Vjerojatno je, da Stjepan Ostoja nije više mario ići . u 
Dubrovnik, pošto mu uto bjehu stigli povoljni glasi, da bi se ipak 
jednom mogao vratiti na priestol bosanski. 

Kralj Stjepan Tvrtko II. ćutio se je medjutim zajedno sa vla- 
stelom svojom posve siguran. Osobito Hrvoje i Sandalj nebojahu 
se bure sa sjevera, nego obratiše svoju pažnju na južnu medju 
bosanske države, gdje no zapricti pogibelj njihovu vlastitu po- 
sjedu , pošto je od nekoga vremena imao tuj herceg Hrvoje zna- 
meniti grad Kotor, a vojvoda Sandalj zemlju naokolo Kotora, 
poimence grad Budvu. 

Već bi spomenuto, kako je prvi kralj bosanski Stjepan Tvrtko I., 
dobivši godine 1385. grad Kotor došao u sukob sa zctskim 
knezom Balšom Balšićem, koji se je takodjer za taj grad otimao. 
Juraj II. Stracimirović, nasljednik Balše Balšića, koji se je u ne- 
volji od Turaka dao u zaštitu Mletaka odstupivši im uza to svoje 
gradove Skadar i Drivast, želio je takodjer zavladati gradu Ko- 
toru i susjednim predielom, kojim su tdda gospodovali vojvode 
Hrvoje i Sandalj. Baš kada je u Bosni biesnila borba Hrvoje proti 
kralju Stjepanu Ostoji , uze Juraj II. Stracimirović sa sinom svo- 
jim uznemirivati grad Kotor, nanoseć mnogo štete gradu i Ijudem 
njegovim. Hrvoje zato, čim bješe Stjepana Tvrtka II. na priestol 
bosanski podigao , odluči udariti na zetskoga kneza, te saobći svoju 
nakanu u srpnju 1404. mletačkomu vieću.^^ Uslied intervencije mle- 

«" Idem, p. 80. 

«' Ibid., p. 86. — Rački, Pokret (Rad IV., p. 93—94). 

** ambaxator Crevoye nobis significat, quod non velimus habere pro malo, 
si inferret rnalum vel novitatem Georgio Balsa et suo filio, qui inferunt 
multa damna civitati et hominibus Gatari recommissis dicto Crevoye . . . 
Ljubić, Mon. Slav. m. V. p. 46. 



234 

tačke po svoj prilici da je Hrvoje od svoje namjere odustao ; nu 
gradu Kotoru bjehu dojadile neprestane navale zetskoga kneza, 
zato se u studenu iste godine ponudi mletačkomu vieću, da ga 
prime u svoju vlast i zaštitu. ^^ Istu svoju ponudu obnovi grad 
Kotor u kolovozu sliedeće god. 1405.,'° pošto se je slaboj pomoći 
nadao od hercega Hrvoja, koji je tada suzbijao od Bosne silu Si- 
gismundovu. Nu Mletčani, sami zabavljeni ratom a nehtijući se za- 
vaditi sa Hrvojem i Bosnom, odbiše i ovaj put ponude Kotorana. 

U to umre zetski knez Juraj II. Stracimirović ostavivši za so- 
bom udovu Jelenu, kćer Lazara Grebljanovića, i sina Balšu III. Ovaj 
odluči oteti se mletačkoj zaštiti, a uza to oduzeti Mletčanom gra- 
dove, koje im bješe otac njegov odstupio. S toga se porodi rat, 
koji trajaše malo ne do smrti njegove. Ratujuć sa Mletčani dozi- 
vaše Balša koji put i susjedne Turke u pomoć; nu uzprkos tomu 
nadjačaše ga izprva Mletčani, te mu oduzeše sve primorje od Ko- 
tora do Olguna. Bosanska se gospoda pobojaše sada i za svoj 
grad Kotor, koji se je već prije dva put bio nudio mletačkoj ob- 
ćini; zato pošalju kralj Stjepan Tvrtko II. i Hrvoje slavodobitnim 
Mletčanom svoje poslanike, zahtievajući od njih, da nediraju u 
grad Kotor, pošto pripada bosanskoj državi. Istom prilikom za- 
moliše mletačko vieće, neka odstupi vojvodi Sandalju gradove 01- 
gun, Budvu i Bar, koje je netom Balši III. otelo, u tom slučaju, 
ako ga nekani za se zadržati.'^ Mletačko vieće odgovori 13. rujna 
1405. bosanskomu kralju uvjeravaj uć ga, da neće dirati u njegov 
grad Kotor; ali za gradove Olgun, Budvu i Bar nehtjede ni čuti. 
Mletčani izticahu, da su te gradove u ratu kneghiji Jeleni i sinu 
joj Balši oteli, pa da ih kane božjom milosti svojoj vlasti sačuvati. 

Ovim odgovorom nebijaše kralj Stjepan Tvrtko II. nimalo za- 
dovoljan, tim manje, što je Budva bila nedavno još bosanska, dok 
je neoteše zetski knezovi. Zato nastoji sada herceg Hrvoje za- 

^^ Ibidem, p. 48. ' 

'» Ibidem, p. 62. 

'^ „quod respondeatur oratoribus serenissimi regis Bossine et similiter Cre- 
voye ad ambassiatam nobis expositam parte sua, per quam ipsi requirunt 
a nostro dominio, si nos volumus impedire de factis Catarl, cum ad ipsos 
spectet locus predictus . . . Ad alteram partem, in qua faciunt menti- 
onem de locis Dulcigni, Bude et Antivari, aquisitis per nos, de quibus 
nos rogant, quod in času, quo velimus exire cx illis locis, debeamus com- 
placere Sandali amico suo . , . ". Ljubić, Mon. SI. m. V., p. 63 — 64. 



235 

jedno sa kraljem Stjepanom Tvrtkom II., a pomagan kraljem Lađi- 
slavom, g. 1406. i 1407., da se Bosni, dotično vojvodi Sandalju povrati 
barem Budva, ako nebi uspjelo steći sva tri grada. U svibnju 
1406. zahtievaše kralj Ladislav sa hercegom Hrvojem od mletačke 
obćine, da predade Sandalju, gospodaru Albanije, zemlje otete Je- 
leni i Balši , zadržav za se samo Olgun i priedele, koje je izprva 
posjedovala. Republika medjutim odbije 8. lipnja 1406. naprečac 
taj zahtjev, pošto bi tim pogazila svoju čast.'^^ Poslanici bosanski 
stegnuše sada svoje zahtjeve samo na Budvu i na tri, četiri sela 
u kotorskom kotaru; nu ni na to nehtjedoše Mletčani umah pri- 
voljeti, nego odgodiše 12. lipnja izvjestan odgovor na vrieme, dok 
dobiju potanko izvješće od svojih povjerenika, koje će tamo po- 
slati. "^^ Hrvoje medjutim nije se dao zastrašiti ni ovim neuspjehom, 
nego je zajedno sa Sandaljem obnovio u prosincu 1407. svoj za- 
htjev tražeći Budvu i Bar, a nudeći mletačkoj obćini svoju oružanu 
pomoć proti knezu Balši. Mletačko je vieće još 15. prosinca izbje- 
gavalo odlučan odgovor; nu zaključkom napokon od 23. istoga 
mjeseca odgovori, da je spremno Sandalju vratiti Budvu, ako se 
do svibnja dojduće godine pokori odmetna Zeta i knez Balša odanle 
iztjera.'^* 

Poslanici bosanski, doseći se koncem g. 1407. u Mletcih, imali su 
još druge zadaće. Ponajprije bilo Im je zamoliti obćinu u ime Hr- 
voja i kneza Ivaniša Nelipića, da imenuje, svoj imi gradjani neku 
bosansku vlastelu, poimence Sandalja Hranića, Pavla Padino vica, 
Jurja Radivojevića i brata mu Vukića. Nu osim toga bilo je po- 
slanikom svimi silami nastojati, da se medju Bosnom i Mletci 
sklopi što tjesniji savez. Vieće mletačko odgovori na molbu bosanskih 
poslanika, da se uža sveza medju Bosnom i Mletci ni pomisliti 
neda od one , što jur postoji ; i\ ostalom da vieće prihvaća takov 
savez, kojim bi se obje stranke zavjerile, da jedna neće podupi- 
rati protivnika druge stranke. 

Bosni bijaše se doista ogledati za pomoć na sve strane. Jer 

'2 „quod velimus dare Sandali, q[ui est dominus in partibus Albanie, terras 
per nos acceptas dom ine Helene condam domini Greorgii Strazamiri et 
eius filii Balse retinendo nobis illas, quas primitus habebamus, et Dul- 
cignum ..." Ljubić, op. cit. V. p. 78. 

"^ Tuj se naročito kaže: „quod Sandali alias fuit dominus Bude et habuit 
dominium eius . . . ". Ljubić, op. cit. V. p. 80. 

'" Ljubić, op. cit. V. p 107—110. 



236 

kralj Sigismundo nemogaše pregorjeti uzmaka svoje vojske od g. 
1405.; a nehtjede ni dopustiti, da vojvode njegove Nikola Garazda 
i Ladislav Silagji, odbijaj uć još od g. 1405. neprestane navale bo- 
sanskih četa, napokon podlegnu sili njihovoj. Spremaše zato ve- 
liku vojsku, kojom će domala udariti na Bosnu, te osvetiti poraz 
svoj pred tri godine. U to ime podupre ga i papa Gregorije XIL 
pozvavši 9. studenoga 1407, kršćanski sviet na križarsku vojnu 
proti Turkom i „nevjernim Arijanom i Manikejom" ; a i sam Si- 
gismundo potraži vanjsku pomoć, naročito u Poljaka. 

Ljeti g. 1408. kretaše se već golema vojska Sigismundo va, oja- 
čana poljskimi četami, prema Savi, da provali u Bosnu i da pruži 
pomoć obsjednutim vojvodam u Srebreniku.^^ Vojsku vodio je 
sam Sigismundo, a pratili su ga mnogi ugarski i poljski velikaši. Od 
potonjih se naročito iztiču Zaviš Crni od Rožnova, Ivan Verševski, 
Domarad od Kobiljana, Zaviš od Olješnice, Skrbko od Gore i 
drugi. Vojska ugarsko-poljska brojila je u svem 60.000 momaka. 
Provaliv u Bosnu, dotično u Usoru , srete se sa vojskom bosan- 
skom, koju je vodio sam kralj Stjepan Tvrtko II. Tvrtković. 
Borba bijaše više; grad za gradom morade Sigismundo uzeti si- 
lom oružja, jer se Bošnjaci krjepko odupirahu. Bijaše borba kod 
Srebrenika, kod grada Braniča i kod drugih tvrdjava i gradova. 
Nu najžešća i odlučna borba bijaše upravo kod grada Dobora, 
koji su Bošnjaci iz praha i pepela podigli, ter ga na novo utvr 
dili. Nu i ovaj put snadje ih odlučan poraz kod Dobora, baš kao 
što god. 1394. Sigismundo potuče bosansku vojsku i zauze grad 
Dobor zarobiv uza to samoga kralja Stjepana Tvrtka II. i silu 
bosanske vlastele. Goreć od osvete opogani se okrutnim činom, 
koji je kasnije imao tužnih posljedica. Da bi se naime Bosni osve- 
tio, dade svoj zarobljenoj vlasteli , a bijaše ih 126, glave odrubiti 
i trupla im sa visoke hridi gradine doborske u rieku Bosnu po- 
bacati. Zarobljena pako kralja Stjepana Tvrtka II. povede sa so- 
bom u sužanjstvo u Budim. "^^^ 

■^^ U jednoj listini od 29. prosinca 1408. piše kralj Sigismundo: „Sane nobis 
in aestate proxime U'ansacta dictorum nostrorum aemulorum . . , Boznon- 
sium tyranicam rebellionem, actus nefarios et impedimenta tolerare non 
valentibus et contra eosdem validissimo nostro instaurato Gxercitu dictum 
regnum Boznae intrantibus . ^ . ". Eački, Pokret (Ead IV. p. 97, nota 2). 

"'^ O toj vojni piše Sigismundov životopisac Windeck ovako: „Du solt wissen 
iu đem Jare als mon zalte von gotes gepurt tausent vier hundert und 



237 

Prije nego se je Sigismundo povratio u Ugarsku , utvrdi svoj 
upliv i u Srbiji. Tuj vladaše iza kobne bitke na Kosovu kao des- 
pot Lazarov sin Stjepan Lazarević. Nemogući odoljeti sili turskoga 
cara Bajazita morade mu se pokloniti, danak mu plaćati i na voj- 
nah ga pomagati, dapače mu i sestru svoju Miljevu dati za ženu. 
Poslie bitke kod Angore (1402.) medjutim odluči uteći se u okrilje 
kralja i cara Sigismunda. Naum svoj izvede sada za Sigismun- 
dova boravka u Bosni, želeć ovako spasiti Srbiju od turske sile, 
a uza to osigurati nasljedstvo svomu sestriću Gjorgju Brankoviću.*^^ 

Stjepan Ostoja po drugi imt kralj bosanski (1408 — 1418.). Po- 
raz kod Dobora g. 1408. bijaše silan udarac ne samo za Bosnu, 
nego i za Hrvatsku i Dalmaciju. Bosna ostala je bez kralja, a u 
u Hrvatskoj i Dalmaciji uvidjalo se je jasno, da je vladanju kra- 
lja Ladislava Napuljskoga odzvonilo. Sve je sada hrlilo, da se po- 
kloni pobjedniku Sigismundu i da steče milost njegovu. 

funif Jare, do zog konig Sigmund in das konigreich zu Wossen mit grossem 
volck Sechzig tausent manne zog er in das konigreich, \venn sich der 
konig wider In gestalt hatte, dorumb lag er in dem lande drey ganze 
Jare wintter und Summer, und bezwang das konigreich und ving den 
konig von Wosen und furt In gein Oifen und lies hundert sechzigk und 
zweinzig lantlierren die haupter abslan und uber einen hohen Fels zu 
Tohra von dem slosse ab bin weriFen in das \vasser. Also betwang er das 
konigreich . . . ". Eberhardi "VVindeckii Historia vitae imperatoris Sigis- 
mundi cap. 18. (J. B. Menckenius, Scriptores j:erum germanicarum, Lip- 
siae 1728., Tom. I. pag. 1086. — I poljski Ijetopisac piše : „Sigismundus 
(1408.) Hungariae rex, expeditione contra Bossnense regnum, quod a fide 
et obedientia sua discesserat, indicta, in virtute potenti illud invadit, 
habens in suo exercitu de Polonorum gentibus milites insignes et prae- 
stantes, videlicet Zavissium nigrum de E,oznow, Joannem Varschewski, 
Domarathum de Kobilani, Zavissium de Oleschnicza, Skarbkonem de G-ori, 
Joannem Favorey de Garbow, et plures alios, et multa castra, quae fa- 
ciebant resistentiam, gladio conquirit, et multos Bossnensos, aut deprivat 
capite, aut deiicit de muro. Eegnumque unive/sum redegit in obedientiam 
et tributum". Joanni Dlugossi Historiae Polonicae lib. X. p. 194. (Lipsiae 
1711). 
'" In demselben lezten Jare seins legers , also er (Sigismund) von Wossen 
zog, do schreib mon vierzehen hundert und acht Jare, do zog er gegen 
Sirfien und Baizen, und teidingete mit dem Tischbot (despot), das er mit 
Im eins wart und hilt das also ein biderman, wenn er was ein furste 
und herzog aus Sirfie und Ražen, und was ein herlich schon mon, war- 
hafft und gerecht, und aus fridsam . . . Windeck, cap. 19. (Mencken, p. 
1086). Bački, Odnošaj srbskih despota i doselica naprama kruni i kralje- 
vini hrvatskoj i ugarskoj. (Književnik, II p. 476 — 488). 



238 

Od bosanskih velmoža pryi poletlše pred kralja dobitnika herceg 
Hrvoje Vukčić i vojvoda Sandalj Hranić. Nije poznato, da li su 
oba ova velmože sudjelovala u bitci doborskoj ; nu umah iza po- 
bjede Sigismundove pohitiše za kraljem u Budim, da mu se po- 
kore.'^ Sigismundo bijaše s dolazka najmoćnijih bosanskih velmoža 
veoma obradovan ; primi ih milostivo i odlikova na svaki način 
nadajući se, da će njihovom pripomoći trajno obladati kraljevstvom 
bosanskim. Osobito ugadjaše moćnomu Hrvoju, koji nije bio samo 
najotmeniji velmoža bosanski, nego i herceg Spljeta i ugledan vla- 
stelin hrvatski, a uza to dosele najčvršći stup kralja Ladislava u 
kraljevinah i zemaljah na jugu Save. Sigismundo činjaše sve mo- 
guće, da bi Hrvoju uz svoju osobu i interes prikovao. On ga 
potvrdi u svih njegovih častih, podieli mu grad Spljet sa naslovom 
duke ili hercega, uza to mu ostavi sve posjede u Hrvatskoj, na- 
pose otoke Brač, Hvar i Korčulu, zatim grad Omiš sa krajinom 
(makarskom) i Neretvom, a k tomu mu darova i novih imanja i 
gradova, medju ovimi i grad Požegu. Napokon ga ođabra svojim 
kumom i podieli mu osobitu čast, da može u znak nerazriešiva 
drugovanja nositi neki ures, naime red zmajev, što no ga bjehu 
kralj i njegova supruga uz učešće prvih velikaša svoje države 
netom osnovali. ^^ Uz Hrvoja i Sandalja izmiri se ovom prilikom 
sa kraljem Sigismundom i Hrvojev šurjak Ivan Nelipić, najugled- 
niji tada knez hrvatski.®^ 

Hrvoje bijaše dočekom u Budimu osobito zadovoljan. On se 
s toga pohvaH svojim prijateljem Dubrovčanom, koji mu na to 
9. veljače 1409. odgovoriše : „Gospodstva ti milosrčno i milostivo 

'^ Also betwan,^ er das Konigreich und pracht dorzu, das Korhy (Hrvoje) 
und Zendel (Sandalj), die grossten lantlierren und fursten in demselben 
Konigreich zu Ilim gein Ofen riten und gaben sioh in genade, do nam 
er sie gar gnediglichen aulT. Windeck, cap. 18. (Mencken, p. 1086). 

'^ „pro eo, quod idem Hervoja se ad nostri culminis servitia prompte et 
fideliter serviturum perpetuis temporibus offerebat, šibi saepedictam civi- 
tatem nostram Spalaten. ipsi Hervoje ducalis dignitatis titulo eiusdem 
civitatis mag. insigniendo de nostrae regiae plenitudine potestatis, ac 
q[uamplura castra et possessiones nostras, ac in signum sincerae dilecti- 
onis ipsum in compafrem nostrum assumendo šibi pro singulari honore 
quoddam clenodium, scilicet signum Draconis . . . in signum indissolu- 
bilis societatis gestare solemne duxeramus conferendum". Lucius, de regno 
p. 268. 

«° Racki, Pokret (Rad IV.. p. 99). 



239 

pisanije primismo i razabrasmo, u kojem po tvojoj milosti nam 
tvojim prijateljem daješ znati o krasnom i mnogo poštenom djelu, 
koje jest učinjeno medju presvjetloga kralja Šižmunda i gospodstva 
ti, tom gospod bog vž, jesmo mnogo veseli'^^^ Nu još sretniji 
bijaše kralj Sigismundo, jer si smatraše priestol osiguranim ne samo 
u Hrvatskoj i Dalmaciji, nego i u Bosni. Dne 6. siečnja 1409. 
javljaše veseo gradu Trogiru, kako se je izmirio sa Hrvojem i 
cielom Bosnom, te pozivaše isti grad, da mu poput ostalih gradova 
Hrvatske i Dalmacije pošalje svoje poslanike, da mu se poklone i 
da ga priznadu za svoga kralja.®^ Sigismundo imao se je i zašto ra- 
dovati. Jer Čim je sada herceg Hrvoje prestao biti namjestnik kralja 
Ladislava, pokloniš e se Sigismundu redom svi gradovi dalmatinski 
osim jedinoga Zadra, u kojem bijaše posada Ladislavova. Ladislav 
bješe se već davna uvjerio, da mu nema trajna obstanka u Hr- 
vatskoj i Dalmaciji, a kada mu još stiže glas o bosanskom po- 
razu kod Dobora i o miru hercega Hrvoja sa Sigismundom, od- 
luči se riešiti i ostatka svoga posjeda u Dalmaciji. Pošalje zato 
umah poslanike do Mletaka, nudeć im za novac grad Zadar i ostali 
svoj posjed u dalmatinsko-hrvatskom primorju. Dne 9. srpnja 1409. 
utanačena bi pogodba u Mletcih, kojom je Ladislav za 100.000 
dukata ustupio mletačkoj obćini grad Zadar sa još nekojimi mjesti, 
a uza to sva svoja tobožnja prava na Dalmaciju. 

Ako je Sigismundo pomoćju Hrvojevora zavladao Hrvatskoj i 
Dalmaciji, to nije bio tako sretne ruke u Bosni. Bosanski je narod 
slabo mario, što su dva najotmenija vlastelina njegova priznala 
kralja Sigismunda. Nevoleći tudjinu, nije se kratio uzvisiti na prie- 
stol ma i svrgnutoga jednom Ostoju, samo da mu vlada domaći 
kralj. I tako se eto pruži priHka Stjepanu Ostoji, koji je još od 
g. 1404. svedjer u Bobovcu gradu čamio i pomoć kralja Sigis- 
munda izčekivao, Hepa priHka, da se vrati na toli žudjeni priestol 
i bez pomoći ugarskoga kralja. Najglavniji kolovodje narodne 
stranke, koja je radila, da se uzvisi na priestol domaći vladar, 
bijahu vojvoda Juraj Radivojević i brat mu knez Vučić, vlastela 
humska. Ovi pomagahu Stjepana Ostoju, dok je još kao razkralj 
stojao u Bobovcu; a sada bijaše upravo njihova najglavnija za- 

" Pucić, Spom. I. p. 95. 

®^ „Auditis prout non ambigimus, pače, unione et concordia inter nos et d. 
Hervoyam ducera Spaleti etc. ac universitatem regni nostri Bosnae initia 
factis et fideliter consumtis . . . ". Lucius, de regno, p. 262. 



240 

sluga, da je još u studenu 1408. Stjepan Ostoja na novo bio uz- 
višen na bosanski priestol. Zahvalni kralj Ostoja nagradi zato 
braću obilno, ^^ podielivši im 10. prosinca 1408. Hrvojev grad Omiš 
s primorjem s jedne i druge strane Cetine, i s primorjem Zrnovnice, 
zatim Gorsku župu , grad Kruševac i Blatnu župu, Broćno župu i 
Lučku župu s obje strane Neretve. Postavši opet kraljem nasto- 
jaše Stjepan Ostoja, da se najprvo izmiri posve sa Dubrovnikom, 
a napose da uredi trgovačke odnošaje te slobodne obćine prema 
Bosni. Dubrovčani mu na njegovo pismo odvratiše 5. listopada 
1409. ovako : „Pisanije kraljevstva ti primismo i razabrasmo što 
pišete, jer koje dugovanje bilo medju nami, toj da vami ne bilo. 
Vašoj milosti odgovaramo, da našeh listeh, koje smo po tom go- 
spodstvu ti bili pisali, što je prvo bilo, vse smo ostavili i vrgli, da 
nije uspomenuća. A sada za dohodak što pišete, mi smo jednom 
stolu kraljevstva bosanskoga dužni njim i mislimo ga dati, ali kade 
su bile smeće u Bosni^ za toj dohodak uzdržali smo, da kada bog 
učini i bude mirno stati kraljevstvo, kako se pristoji, a mi ćemo 
dati".®* Malo zatim stiže pred kralja Stjepana Ostoju u podgradje 
pod Visokim dubrovački poslanik Rusko, moleći ga, da potvrdi 
stare povlastice i sloboštine dubrovačke obćine. Kralj na to izdade 
4. prosinca 1409. povelju, kojom ugodi želji Dubrovčana; a po- 
velju potvrdiše žena ma kraljica Kujeva, sin Stjepan Ostojić i nećak 
Vukašin Mlatković. Od velmoža bosanskih nebijaše tada uz kralja 
ni Hrvoje, ni Sandalj, a ni Pavao Radinović, nego tek nekoliko 
nepoznate dosele vlastele, kao knez Tvrtko Crnčić, knez Stjepan 
i Ostoja Tepčići, knez Grgur Galešić, knez Dragić Golozlović i 
knez Vlatko Oc'tović.®^ 

Premda je po tom- moć kralja Stjepana Ostoje bila veoma ne- 
znatna, bijaše ipak zazorna kralju Sigismundu, koji bješe naumio 
bosansku kraljevinu svojoj državi utjeloviti. A ni njegova pouzda- 
niku Hrvoju nebijaše nimalo poćudno, što se je po njem sbačeni 

*^ „quod propter fideia, et optimam seruifcutem nobis et iilio nostro Stephano 
per capit. Georgium efc comitem Vuchichium, et eorum filios praesfcitam 
tune, quando a Bosnensibus pulsi fuimus, et stetimus in quodain loco 
nuncupato Bobouaz, quorum opere et optima servitute, ac fide erga nos 
praestita iterura in regnum nostrum repositi fuimus . . . ". Lučio, Mem. p. 
391; — Mikl., Mon. serb. p. 385—386. 

*^ Pucić, Spom. I. p. 99—100. 

" Mikl., Mon. serb. p. 272—273. 



241 

Stjepan Ostoja na novo zakraljio. Ozlovoljen jos većma, što je 
Ostoja njegov grad Omiš sa Krajinom darovao svomu privrženiku 
Jurju Radivojeviću i njegovu rodu, podiže se Hrvoje svom silom, 
da Ostoju po drugi put sbaci s prlestola. Uza to se obori i na Ra- 
divojeviće i njihove rođjake, pošto su bili najjači stup Ostojinoj 
vlasti. U svibnju 1409. bjesnio je Hrvoje toli silno proti Radivo- 
jevićem, da su se gospoclje Vlada i Vladika, mati i žena vojvode 
Jurja Radivojevića spremale, kako bi se sklonule u Dubrovnik, 
samo da umaknu osveti njegovoj. ^^ Koliko je Hrvoje radio proti 
samomu kralju Ostoji, pokazuje najbolje njegovo pismo, pisano 
27. travnja 1410. iz grada Jajca žiteljem spljetskim, pozivajuć ih, 
da oduzmu kralju Ostoji kuću, koju mu bjehu darovali, jer da je 
„Ostoja, nekoč kralj, već odavna pristao uz Turke i odmetne Boš- 
njane proti kraljevstvu i kralju Ugarske, preblagomu gospodinu 
Sigismundu", koji ga je zato lišio kao svoga nevjernika i protiv- 
nika svih dobara i imanja, posjedovao ih ma u kojoj zemlji ili 
mjestu".^" Nu upravo premoć hercega Hrvoja i silan bjes njegov 
suprotiv kralja Ostoje pribavi ovomu simpatije ostale bosanske vla- 
stele. Da i sam vojvoda Sandalj Hranić, najmoćniji iza Hrvoje 
boljar bosanski, prionu sada uz Ostoju, povriedjen možda ponešto 
i tim, što ga kralj Sigismundo nije iz daleka pazio ni cienio kako no 

V 

svemoćnoga Hrvoja. Cim je Sandalj uz Ostoju pristao, pridružiše 
se njemu i mnoga druga vlastela, te „gospoda rusaga bosanskoga 
opet hotješe i poljubiše gospodina kralja Ostoju za svoga gospo- 
dina".^® 

'^ Dne 2. svibnja 1409. pišu Dubrovčani gospođjam Vladi i Vladici : „razu- 
mjesmo vašemu poštenomu upisaniju, a jer što pišete, da čujemo, što od 
vas herceg (Hrvoje) čini po moru i po suhu". Pucić, Spom. I. p. 95 — 96. 

*' „nunc autem, cum idem Ostoya, olim rex, a iam diu se adhaeserit Turchis 
et reheUihus Bosnensibus, contra et adversus regnum et regiam maiestatem 
Hungariae, videlicet serenissimum principem et dominum Sigiamundum, 
Eegem Hungariae etc. effectus est infidelis et adversarius dictae regiae 
maiestatis, suisque omnibus bonis positis et repertis in quibusc.:nque 
terris et locis, eidem domino nostro regi ipso facto et iure illico , est 
privatus". Fejer, Codex dipl. X., 5. p. 184. 

®® U jednom pismuMletčanaodlS siečnja 1411. čitamo : Cumnobilis virserFan- 
tinusMaripetro habere debeat, ut asserit, a serenissimo rege £^o5<o^a Bossinae 
libras 87 argenti ser finii pro pretio et solutione certorum pannorum šibi dato- 
rum iam annis sex elapsis ipso ser Fantino existente mercatore in partibus 
Bossine, quam solutionem tune consequi non potuit . . . , quia dictus rex Ho- 
stoia propter potentiam domini Charvoie deregno ipso fuit expulsus . . . Et 

16 



242 

To bijaše kralju Sigismundu suviše. Da se nepovrate vremena 
prije g. 1408., smatraše si za dužnost, na novo udariti na Bosnu 
te ju razkomadati^ da tako zatre klicu dosadanjim pokretom i smut- 
njam. Vojna Sigismundova na Bosnu vodila se je g. 1410. i 1411. 
Pomagan despotom Stjepanom Lazarevićem i protivnici kralja Stje- 
pana Ostoje, koje je predvodio Hrvoje, bijaše Sigismundu lahko 
prodrieti u srce same Bosne. Jedna vojska provali iz Usore doli- 
nom Bosne, a druga napredovaše Podrinjem.^^ Već g. 1410. zauze 
Sigismundo sa svojimi pomoćnici gradove Vranduk, Pod Visoki, 
Bobovac, Kučlat i Brodar, a u proljeću sliedeće godine stojaše nje- 
gova vojska u Srebrenici, najznamenitijoj rudarskoj varoši bosan- 
skoj, koja je još g. 1376. za kralja Stjepana Tvrtka bila na glasu. ^^ 

Svladavši odpor bosanske vlastele i kralja Stjepana Ostoje polo- 
vinom g. 1411. uze sada Sigismundo Bosnu komadati. On odtrgne 
od države bosanske upravo svu dolnju Bosnu, te ju podieli svojim 
pomagačem. Dolnje krajeve ostavi i nadalje hercegu Hrvoju, voj- 
vodinu Usoru povjeri Ivanu Gorjanskomu,^^ a oblast Soli dade 
po svoj priKci Ivanu Morovićkomu, tada banu mačvanskomu. Tako 
opasa gornju Bosnu cielim nizom oblasti, kojimi upravljahu odani 
mu velikaši. Nu ni gornje Bosne neostavi čitave. Oduže joj važnu 
rudarsku varoš Srebrenicu, te ju pokloni svomu pomoćniku i sa- 
vezniku Stjepanu Lazareviću. Ovim baci kamen smutnje medju 
Bosnu i susjednu Srbiju.^^ U preostavšoj gornjoj Bosni zajedno 
sa humskom zemljom, Trebinjem i Podrinjem ostade i nadalje 
vladati kralj Stjepan Ostoja, pošto ga Sigismundo ovdje potražiti 
nemogaše.^^ Nu tužni bijahu odnošaji u tom dielu bosanske države. 

prelibatus dominus rex Hostoia de voluntate baronum Bossine in dicto 
regno sit reversns et specialiter SandaUi . . . Ljubić, Monum. Slav. merid. 
VI. p. 134. 
*^ Dne 4. stud. 1410. izdao je Sigismundo povelju „in descensu nosfcro cam- 
pestri, videlicet in portu iiuvii Zavae, Bascha vocato" ; dne 27. prosinca 
opet „in Djako". Fejer, Codex dipl. X. 5. p. 40 i 74. 

^^ Jireček, Die Handelsstrassen^ p. 39. 

•■^ U jednoj povelji kralja Sigismunđa, gdje se pripoviedaju sgode g 1415., 
čita se: „Joannes de Gara qui eo tum wotvoda(us Usurae fiingebatur of- 
iicio". Fejer X. 6., p. 862—863. 

^"^ Jireček, Die Handelsstrassen, p. 39. 

^' Usred rata bosansko-ugarskoga 31. prosinca 1410. imenovaše Dubrovčani 
kralja Stjepana Ostoju i sina mu viećnici svoga grada, pošto ih je Ostoja 
prije molio, „da u ono vrieme, kada kraljevstvo mu nam (Dubrovčanom) 



243 

Nebijaše tuj reda ni posluha, nego otimačina, neposluh i razbojstvo 
preote mah. Da, i sami članovi kraljevske porodice bijahu otimači. 
Godine 1412. jahaše dubrovački trgovac Jakša Bunić sa Vukom, 
nećakom kralja Ostoje, iz Deževica u Visoki. Putem polakomi se 
mladi Vuk za srebrom Bunićevim, zakla ga i uze mu srebro. Du- 
brovčani spoticahu taj zločin kralju Ostoji u pismu od 16. svibnja 
1412. oštrimi riečmi : „Hode naši (ljudi) po Turcih i po inih po- 
ganih, da nigdar tolika zla našim neučiniše, koliko tuzi (u Bosni) ".^^ 

Za vojne ugarsko-bosanske stajaše uz kralja Stjepana Ostoju 
vjerno vojvoda Sandalj Hranić. Dne 10. prosinca 1410., baš kad 
je boj u Bosni najžešće bjesnio, izdade on u svom gradu Ključu 
zajedno sa ženom Katarinom i punicom Ankom izpravu, kojom 
prodade mletačkoj obćini svoj grad Ostrovicu u Hrvatskoj za 5000 
dukata, samo da nepadne u ruke kralju Sigismundu.^* Sliedeće 
godine 1411., kad je Srebrenica spala u ruke kralja Sigismunda, 
moljaše Sandalja vieće dubrovačko, da se zauzme za njegove gra- 
djane, koji su ovom sgodom bili zarobljeni ili porobljeni. „I jošt 
molimo'*, zaključuje vieće, „gdje more gospodstvo ti doseći, a tuj 
obrČtu trgovci naši ili imanje dubrovačko, budi ti milost sbljusti i 
nedati nikoje manšine učiniti". ^^ Iza rata bosansko-ugarskoga za- 
bavljahu Sandalja Hranića posli grada Kotora, koji se smieraše 
odmetnuti od Bosne i podložiti mletačkoj republici. Ponukano ko- 
torskimi poslanici predlagaše mletačko vieće 8. svibnja 1411. voj- 
vodi Sandalju, da se odreče svojih prava na Kotor za stalnu svotu 
novaca; nu čuvši, da Sandalj ima uza se 7000 Turaka, s kojimi 
će pokoriti grad, predomisli se vieće, te mu se ponudi, da će iz- 
ravnati razmirice medju njim i gradom Kotorom."^ 

Ovi podatci pokazuju, da je u ovo vrieme vojvoda Sandalj vriedio 
u bosanskoj državi, kao što još nedavno herceg Hrvoje. Zato je 
Sigismundo nakon vojne svoje na Bosnu nastojao, da i Sandalja 

rat zada, a bez naše krivine, da onaj rat ili koja gode zloba ili zla volja, 

koja je s onoga uzroka bila, da se onoga sve ostavi". Mikl. Mon. serb. 

p. 276. 
®' Pucić, Spom. I. p. 112. Sravni još Primjetbe XIII, 
^^ Glasnik đružtva srbske slovesnosti, XII. p. 311 i 314. Još 5. siečnja iste 

godine imenovaše ga Mletčani svojini gradjaninom. Ibid., p. 302. 
»« Pucić, Spom. I. p. 102. Primj. XIII. 
^' Glasnik XIL p. 320. — 324 — Dvadesetoga svibnja znalo seje u Mletcih: 

„et precipue nunc, quum Sandali liahet secum vt dicitur VIT. mille Tur- 

chorum^. 



244 

sasvim predobije za svoju osobu i vlast. U to ime pozivaše ga 
više puta na svoj dvor. Tek g. 1412. odluči se Sandalj poći pred 
Sigismunda, premda se nebješe vjerno držao svojih obećanja, uči- 
njenih ovomu kralju iza bitke doborske. Dne 22. travnja 1412. 
izpričavaše se Sandalj po svom poslaniku Mletčanom, „stoje osobno 
pošao do kralja ugarskoga*'. On je to samo za to učinio, jer ga je 
kralj mnogo puta pozivao i jer mu je obvezan. Xu pošto Sandalj 
znade, da je još prije bio obvezan ^lletčanom, to ih uvjerava, da 
neće nikada privoliti na koju stvar, koja bi bila na štetu njihovoj 
obćini.^^ 

Sandalj Hranić desio se je u Budimu uz kralja Sigismunda još 
u svibnju i lipnju god. 1412., kada su se tuj slavile svečane igre 
i zabave u slavu poljskoga kralja Vladislava Jagela, koji je tada 
bio gost kralja ugarskoga. Na ove igre bješe došla silesija otmenih 
lica sa sviju strana, tako da se je u Budimu bilo sabralo 13 voj- 
voda, 21 grof, 26 drugih veHkaša (izuzev ugarske) i 1500 vitezova 
sa 3000 momaka (Kuappen). Od odličnijih gosti spominju se na- 
ročito austrijski vojvode, vehki knez litavski, zatim vojvoda Sandalj 
Hranić, herceg Hrvoje sa svojom ženom Jelenom, kojega zove 
poljski Ijetopisac „kralj etn bosanskim'" • napokon ban mačvanski 
Ivan Morovićki , kojega opet životopisac Sigismundov zove kra- 
ljem bosanskim. Dne 2. i 3. hpnja obdržavahu se obdulje, i tuj 
se natjecahu vitezovi iz Grčke, Italije, Francezke, Poljske, CeskC; 
Ugarske, Austrije, Litavske, Ruske, a takodjer iz Bosne, Srbije i 
Bugarske. Za ovih igara proslaviše se osobito bosanski vitezovi^ 
koji se opisuju kao visoki i krjepki ljudi, a u borbi poduzetni i 
hrabri. ^^ Deseć se Sandalj Hranić na dvoru Sigismundovu mora 

^'^ ^si ivit personaliter ad dominum reo;eni Hungariae, quoniam si boe fecit, 
processit tanquam requisitus multocies et oblig-atus šibi . . . '^. Grlasnik, 
Xn. p. 322. 

^^ Janussii Eathiboriensis . Joannis Lubensis, Sendal Bossnensis ducum ; 
.... E€x Bossnensis Caricen (Hrvoje) sua et suae consortis praesentia 
ludum hunc celebriorem effecerat, cum et sui milites, altae et procerae 
staturae, streiiui et animosi in pugna speccareutur . . . Joanni Dlugossi 
Historiae Polonicae lib. XI. p. 327 — 328. — Windeck u citovanom već 
djelu kaže, da je prisutan bio i „MarroU (Joannes de Maroth) konig zii 
Bossen", Cap. 23. p. 1090. Herceg Hrvoje trošio bi silne novce, kada bi 
išao na ugarski dvor. Kad je g. 1408. pošao pokloniti se Sigismundu, 
(„kada hotesmo pojti na Ugre gospodinu kralju Sigmundu umirivše se 
š njim"), uzajmi od svoje žene Jelene šest tisuća zlatih dukata za put. 
Pucić, Spora. I., p. 176. 



i1 



245 

da je osobito kralju u volju ušao, pošto mu je povjerio, da pomaže 
srbskoga despota Stjepana Lazarcvića u borbi proti tadanjemu j. 
turskomu vladaru Musi Kesedžiji, koji je češće zemlju srbsku plienio, ^ -' 
a napose na znamenitu rudarsku varoš Novo brdo (blizu Prištine) 
udarao. Vrativši se Sandalj domu svojemu pohiti umah sliedeće 
godine 1413. u pomoć despotu Stjepanu proti Musi, koji je opet / 
pao pod Novo brdo, te ga obsjedao. Upravo njegovom pomoći spa- 
šeno bi ovaj put Novo brdo od turske sile.^^^ 

Dok je ovako ugled i slava vojvode Sandalja Hranića svedjer 
rasla, počela je zviezda hercega Hrvoje VukČića tavniti. Sigis- 
raundo ga doduše odlikovaše i častijaše svakom prilikom, jer se 
je bojao prevelike moći njegove; nu od srca mu nije volio, tim 
manje, što je Hrvoje uzprkos miru sa Ugarskom svedjer tajno šu- 
rovao sa mletačkom obćinom, od koje si je i Spljet i ina mjesta 
u Hrvatskoj i Dalmaciji dao potvrditi. '°^ K tomu su ga mrzili 
mnogobrojni hrvatski i ugarski velikaši, napose Ivan Gorjanski, 

V 

Pavao Cupor i Ivan Morovićki, koji su priekim okom gledali, kako 
kralj Sigismundo pazi i miti bosanskoga velmožu, još nedavno 
najljućega pobornika njegove vlasti. Pripovieda se dapače, da je 
Pavao Cupor jednom na kraljevskom dvoru hercega Hrvoja ljuto 
uvriedio, pozdravivši ga volovskim ručanjem, da mu se naruga, što 
je imao hrapav i krupan glas. Nu i bosanska vlastela nisu Hrvoja 
više cienili, odkad se bješe pridružio Sigismundu i toli žestoko 
revnovao proti kralju Stjepanu Ostoji i njegovim pristašam. Od 
sve bosanske vlastele ostade mu sve dosele ponešto sklon jedini 
Sandalj Hranić, premda i njemu nije godila prevelika moć bivšega 
druga. Ovaj je odno^aj medju Hrvojem i Sandaljem podrža- 
vala donekle i rodbinska sveza, pošto je Sandalj imao za ženu 
Katarinu, sinovku hercega Hrvoja, a kćer obudovjele banice Anke. 
Nu koncem g. 1412. umre Katarina, a Sandalj na to oženi Jelenu, 
udovu zetskoga kneza Jurja Stracimirovića a kćer nesretnoga La- 

^•^^ Jireček, die Hanđelsstrassen, p. 56. — U pismu ođ 1. kolovoza g. 1413. 
piše kralj Sig-ismunđo : „dum pridem magnificus Zandalius regni nostri 
Boznae wayvoda fidelis noster dilectus una cum aliis eiusđem regni nostri 
Boznae . . . fidelibus in regno Easciae apud illustrem principem Dezpotum 
. . . in nostris servitiis fuisset constitutus . . . ". Lucius, de regno, p. 
268. — Dne 18. maja 1414. hvale Dubrovčani Sandalja: „kako seje gos- 
podstvo ti hrabro i plemenito ponielo pri gospodinu despotu i caru tur- 
skom". Pucić, Spom. I p. 122. 

101 Glasnik XII., p. 283 i 304. 



246 

žara, kneza srbskoga. Tim bje razkinuta jedina sveza, koja ]e 
Sandalja spajala sa Hi-vojem. 

Herceg Hrvoje jasno je uvidjao, da mu se tlo izpred nogu iz- 
miče. Osobito ga je peklo, što je Sigismundo povjerio vojevanje u 
Srbiji vojvodi Sandalju. Zamrznu zato na svoga takmaca, te ga 
odluči upropastiti. Kad je Sandalj početkom godine 1413. krenuo 
u Srbiju , da pomaže despota Stjepana Lazarevića , udari Hr- 
voje robeć i paleć u njegovu oblast, pootme mu gradove i poubije 
silu ljudi njegovih, pače pozove i same Turke, da provale u Bosnu 
i da mu budu u pomoć. ^*^^ 

Ovim svojim činom pripravi si Hrvoje svoj pad. Mnogobrojni 
takmaci i neprijatelji njegovi skočiše sada s^a na noge, da ga 
opadnu pred kraljem Sigismundom i ženom mu Barbarom, i da ga 
sruše sa visine njegove. Dočim je sam Sigismundo bio baš u Fur- 
lanskoj, spremajuć se odavle kroz mletačko zemljište na krunisanje 
u Rim, pohiti Sandalj Hranić kraljici Barbari u Budim, ter poma- 
gan Ivanom Gorjauskim i Pavlom Cuporom sklone kraljicu, da je 
Hrvoja proglasila izdajicom i nevjernikom, te ga lišila svih imanja 
i časti njegovih. ^^^ Na tu kraljičinu odluku poletiše svi protivnici 
njegovi, da mu imanja razgrabe i sebi prisvoje. Ivan Gorjanski i 
Pavao Cupor uzmu harati i robiti po njegovih gradovih u Slavoniji, 
te mu ih sve pooteše do jedine Požege. ^^* Da, i sam grad Spljet 
iznevjeri se Hrvoju. Početkom lipnja 1413. navale Spljećani, po- 
taknuti protivnici Hrvojevimi, na njegove namjestnike u gradu i 
protjeraju ih, a zatim samu tvrdju jurišem otmu i poruše. ^^^ 

Koncem lipnja bješe već Hrvoje izgubio Spljet i susjedne otoke 
Brač, Hvar i Korčulu, a uza to i sav posjed u Slavoniji do jedine 
Požege. Ostadoše mu dolnji kraji u Bosni i gdjekoji grad u Hr- 

*°^ iidem Hervoye congregatis šibi certis complicibus, et armorum gentibus, 
dicti Zanđalii, namque castra et quamplures possessiones contra edictum 
et prohibitionem nostrae maiestatis hostiliter invadendo expugnavit et 
insuper malum malo accumulare volendo. per certos familiares suos cum 
suis literis, quae per quosdam fideles iiostros ajDud eosđem repertae fuere, 
Turchas, et alias Barbarorum nationis gentes, \\t iu subsidium suae ma- 
litiae in dictum regniim nostrum Bohemiae (Bosniae) properarent . . . 
Lucius, đe regno, p. 258. 

*"' Ljubić, Poviestnička iztraživanja o Hrvoji, (Rad jugoslav. akad. XXVI. 
pag. 87). 

*°* Lučio, Mem. p. 392. 

*°* Ljubić, op. cit. p. 88. 



247 

vatskoj , poimence Omiš, koji ga bješe zapao po ženi Jeleni. Bo- 
jeći se, da ga neprijatelji njegovi sasvim nesmrve, upravi sada 
pismo na kraljicu Barbaru, da se opravda. ^*^^ Najprvo se tuži na 
Ivana Gorjanskoga i Pavla Capora, koji su mu bez kraljeve za- 
povjedi na svoju ruku sva imanja u Slavoniji (osim Požege) po- 
otimali, nepuštajuć njegove glasnike pred kraljevski dvor, nego 
sustavljajuć i loveć ih putem. Brani se nadalje, da nije nikada bio 
kralju nevjeran; jer ako je kada na gradove svojih protivnika 
udarao, to se nije zato kralju iznevjerio, nego se ]e samo osveći- 
vao svojim dušmanom, koji su njemu gradove i zemlje otimali. 
Da pokaže, kako je kralju svedjer vjeran, spreman mu je dati u 
zalog svoja dva grada, naime Vrbaški grad i Kozaru. Ogradjuje 
se proti tomu , da bi bio šurovao s Mletčani i Turci, i sklapao 
s njimi saveze, te je u tom obziru spreman podvrći se sudu, sa- 
stavljenu od samoga kralja, kralja poljskoga, vojvode austrijskoga 
i članova zmajeva reda. Pa ako je zavriedio izgubiti glavu , neka 
mu ju skidaju ; ako je zaslužio gubitak dobara, neka mu se oduzmu. 
„Molim vas nadalje, blaga kraljice", tako piše herceg Hrvoje, „ne- 
dajte, da u starosti svojoj umrem u poganskom obredu i u nevjeri, 
jer sam jedva i težko dočekao vrieme, da od poganskoga obreda 
predjem na vjeru katoličku i da vjerno uzmognem služiti svoga 
kralja. Nemojte me odbijati od službe kraljevske i Vaše, i obarati 
me bez krivnje, pošto neznam nimalo svoje krivnje. Sjetite se, 
da mi se je kralj sa svojimi velmožami zakleo i da o tom imam 
kraljevska pisma potvrdjena kraljevskim pečatom i pečati velikaša. 
Znajte nadalje, da sam član zmajeva reda, a po pismenih ustano- 
vah toga reda nesmije se nijedan član osuditi bez savjeta, znanja 
i suda ostalih članova. Sjetite se za ljubav svetomu Ivanu, da sam 
vam kum. Obazrite se za volju svemogućega boga na sve meni 
zadane obveze i vjeru, te me nemojte u toj mojoj starosti uništiti 
već (pustite), da umrem u vjernosti prema kralju. Kad sam ono 
bio u Budimu, dobili dvopis kraljevskoga pisma od dvanaest čla- 
naka sa svimi kletvami i obvezami, kojimi se bješe gospodin kralj 
meni zavjerio sa cielim kraljevstvom svojim. Ako pako kralj svim 
ovim svojim kletvam, obećanjem i obvezam, a i mojim molbam 
nebi htjeo pravdi za volju udovoljiti, neka mi nezamjeri ni u grieh 
neupiše, ako svim vladarom kršćanskim objavim, i razložim za- 

'«« Lučio, Mem. p. 392—394. 



248 

dana mi (a neodržana) obećanja, obveze i vjeru. A iza ove objave 
neću moći više obastati u toli gorku tlačenju; nego ću se onamo 
obratiti, gdje ću moći zaštite naći. Dosele nisam tražio (tudje) za- 
štite j nego mi je zaklon bio sam kralj ; nu ako stvari tako dalje 
ostanu, morati ću je tražiti, gdje budem mogao. Pa propao ja ili 
ostao, — Bošnjani eto već se smieraju složiti sa Turci, te su glede 
toga već dosele u istinu korake učinili. Isti se Turčin sprema na 
svaki način zaratiti sa Ugarskom." 

Ova vješto sastavljena obrana, koja sadržaje mnogu istinu, ostala 
je posve bezuspješna. Protivnici Hrvojevi umjeli su u to i samoga 
kralja Sigismunda uputiti o nevjeri Hrvojevoj, te ga sklonuti na 
odlučne korake proti njemu. Pismom od 17. lipnja 1413. iz Fel- 
tra povjeri kralj Sigismundo upravu otoka Brača, Hvara i Kor- 
čule vjernim si Dubrovčanom ; a pismom od 1. kolovoza proglasi 
u Pulsanu hercega Hrvoja veleizdajicom, zapovjediv uza to svojim 
velmožam u Ugarskoj i Hrvatskoj, neka mu sva imanja oduzmu, 
a podložnim mu gradovom, neka se neposredno pod krunu po- 
vrate. ^°' Sam Hrvoje i neki odani mu velikaši nastojali su doduše 
i sada kralja Sigismunda uvjeriti o nedužnosti Hrvojevoj ; nu kralj 
ostade tvrd, pače zapovjedi iznova Sandalju Hraniću i ugarskoj 
gospodi, da se svi zajedno podignu na Hrvoja. ^^^ 

Hrvoje uvidi, da se kralj Sigismundo neobazire ni na kletve 
svoje ni na molbe njegove. Odabere zato drugi put i odluči tražiti 
pomoći, gdje bude samo mogao. Već u drugoj polovici kolo- 
voza desio se je poslanik njegov u Mletcih tužeći se na kralja 
Sigismunda, daje Hrvoju „oduzeo grad Spljet i da nastoji oteti mu 
i druga mjesta, što se sve protivi kletvam i obećanjem, učinjenim 
Hrvoju po rečenom kralju." Poslanik tražio je zatim od mletač- 
koga vieća, neka pomogne Hrvoja svojimi galijami, da bi opet 
obladao Spljetom i inimi svojimi mjesti; a Hrvoje će za uzdarje 
pomagati svojimi četami mletačku obćinu, da laglje steče grad 
Trogir ili druge gradove dalmatinske, za kojimi joj se tada oči 
otimahu. Premda Mletčani 25. kolovoza Hrvojeve molbe odbiše 
radi primirja, što ga bjehu netom sa Sigismundom na pet godina 

'^^' Lucius, de regno. p. 267 — 269. 

*"^ Spljetski poslanici na dvoru Sigismundovu javljaju 21- rujna svojim su- 
gradjanom, da je kralj : „scripsit et manđauit baronibus Hungariae et 
Sandagli, quod totaliter insurgant contra eum (Heruojam) et scripsit, 
quod non vult pacta nec conuentiones". Lučio, Mem. p. 395. 



249 

sklopili /^^ to ih Hrvoje u studenu opet napastovaše. Poslanici 
njegovi razlagahu vieću mletačkomu, kako je kralj Sigismundo 
radeć Hrvoju o glavi poslao nanj bane i vojvode, da mu zemlje i 
gradove pootmu; zatim kako je turski car Muhamed I. poslao do 
njega poslanstvo sa 60 konja nudeć mu u pomoć vojsku od 30.000 
momaka, da se obrani od sile Sigi^mundove ; a iza toga priobćiše 
vieću želje i molbe svoga gospodara. Hrvoje pozivaše Mletčane, 
da se sdruže zajedno s njim proti kralju Sigismundu, pa da on 
s kopna, a oni s mora pritisnu i osvoje Dalmaciju, koju bjehu i 
onako za skupe novce od kralja Ladislava kupili; ako toga neće, 
neka, barem pismeno ili ustmeno uvjere kralja Sigismunda, da se 
on nikada nije miešao u razmirice , koje su bile medju mletačkom 
obćinom i istim kraljem; napokon ih zamoli, neka posreduju u voj- 
vode Sandalja, da više neudara i neuznemiruje zemalja njegovih. 
Na sve ove molbe i želje oglušiše se mudri Mletčani; jedino mu 
u svom odgovoru od 13. studenoga 1413. obrekoše, da će poslati 
poslanika svoga Sandalju, nebi li željam Hrvojevim ugodio. ^^^ 

Odbit po drugi put od Mletčana morade se Hrvoje odreći nade, 
da bi ikada više mogao obladati Spljetom. Nu ni kralj Sigismundo 
nemogaše sasvim zatrieti toga moćnoga vojvode. Pomoćju svojih 
velmoža bješe doduše oteo Hrvoju sav posjed u Slavoniji, zatim 
Spljet i otoke; ali nebijaše jak, da ga Hši njegove nasliedjene 
vlasti u Bosni i susjednih joj krajeva u Hrvatskoj. Hrvoje vladaše 
i nadalje ciele g. 1414. dolnjimi krajevi bosanskimi i važnim gra- 
dom Omišem na Cetini; pače se u to i izmiri sa bosanskim kra- 
ljem Stjepanom Ostojom, nadajući se pomoćju njegovom i turskom 
oduprieti svoj sili Sigismundovoj. Jedini vojvoda Sandalj zadavaše 
mu brige, pošto ga je s južne strane napadao. Zato i kralj Sigis- 
mundo nadari Sandalja gradovi i zemljami, po svoj prilici otetimi 
Hrvoju. ^^1 

Kralj Sigismundo, u to silno zabavljen inimi poslovi, napose cr- 
kvenim saborom u Konstancu, gdje se je sudilo magistru Ivanu 
Husu, nije domala više dospievao, da se bavi Ugarskom, a kamo 

"» Glasnik, XII. p. 364. 

"° Glasnik, XIL p. 365—367. 

*^^ U svibnju 1414. govorahu ug-arski poslanici Dubrovčanom ovako : „Gos- 
podin vojvoda Sandalj po svojih poslih iskal je od rečenoga kralja (Si- 
gismunda) nekoje grade i vladanije, a ovo po nas mu je dano za njegovu 
vjernu sluzhu". Pucić, Spom. I. p. 122. 



250 

li Bosnom. Nii da se Hrvoje i njegov saveznik kralj Stjepan stoj a 
nebi za njegova boravka u tudjini suviše opet osilili, pošalje po- 
četkom g. 1415. razkralja Stjepana Tvrtka II., kojega je još od 
g. 1408. neprestance uza se zarobljena držao, u Bosnu, da se tamo 
pomoćju svojih pristaša opet domogne priestola. Dolazak Stjepana 
Tvrtka II. u Bosnu pokrenu zbilja gradjanski rat, koji je osobito 
u siečnju i veljači ljuto biesnio. Izprva bijaše Tvi'tko sretan; nje- 
gova vlast preotimaše svedjer mah, te protivnikom njegovim bijaše 
bježati na dubrovačko zemljište, odakle su provaljivali opet u 
Bosnu i plieniH Tvrtkove privrženike. Tvrtko se zato potuži Du- 
brovčanom, a ovi mu na to 10. veljače 1415. odgovoriše: »Pre- 
svietlomu gospodinu kralju Tvrtku. . . . Dva lista kraljevstva ti 
primismo i razumjesmo i mnogo bismo veseli čuvše o vašem do- 
brom zdravju ... što pišete za bježanije, koje su pobjeglo u naše 
tvrdje i da od našieh tvrdja izlaze ter plienuju vaše sluge, i na 
toj vašoj veHkosti s vsakojim umiljenijem odgovaramo : i prvo su bje- 
žanije utjecale pred silom u naše tvrdje i s vremenom dočekav na- 
pravili se k svojemu gospodinom s punom rukom i bili su sluge, 
i bolje je da su ovamo utjecali, ner na Ugre ili u Hrvate ili dru- 
gojde, od kude bi se mučno glave i imanje vratilo. . . .'A jer za 
one, koje pišete da izlaze ter zla čine, gospodine kralju, tozi je 
nam mnogo mučno čuti, nebi smo mogli to nikomu strpjeti da 
učini, jer smo mi Ijudije takovi, koji smo vazda željeli i želimo 
mir i dobri sklad u Bosni, a nami nije staljeno ni istaljeno niči- 
jer dugovanje". ^^^ Tvrtkova stranka napredovaše u to svedjer,^^^ 
te su Dubrovčani malo zatim čestitali dobitniku 23. veljače 1415. 
ovim pismom : „Mnogo bismo veseli čuvši o Vašem dobrom zdravlju 
i slavnom stanju. Gospodine kralju, to bog ve i svietu nije skrovno, 
jer od postanja mjesta našega i naših starih i nas Dubrovnik bil 
je počtena kuća i ufana gospode prisvjetle Kotromanić i velmoža 
rusaga bosanskoga, i vazda, gdje ih smo čuli u dobrom miru i 
počtenom skladu mnogo smo veseli bih , pake kadigod se je koja 
iskra medju njimi unesla, nedržeći k nijednoj strani, svako dobro, 

"2 Pucić, Spom. I. p. 125—126. — Primjetbe XV. 

"^ Dne 20. veljače 1415. pišu Dubrovčani knezu Grguru Vukosaliću: „A drugo, 
što pišete za Vlahe gospodina kralja Ostoje, koje smo pripustili s dobit- 
kom na našoj zemlji rečenoga gospodina kralja molbami, da od tuj stoje, 
zlo čine vojvođinjem i da su se dali kralju Tvrtku'', Pucić, Spomenici I. 
p. 126. 



251 

mir i počteno prijateljstvo i jedinstvo, što se je moglo i što bi 
se moglo, nismo se poštedili unieti. To je bil naših starih počteni 
običaj, i današnji dan mi njih nasliedujemo. . . ."^^* 

Odsuće kralja Sigismunda u tudjini, a i gradjanske borbe u Bosni, 
koje se medjutim domala zlo po Stjepana Tvrtka II. Tvrtkovića 
svršiše, nebijahu nikomu povoljnije, nego li upravo vojvodi Hrvoju. 
Ovaj čas obće smetnje smatraše on najzgodnijim, da se domogne 
stare vlasti svoje. U travnju 1415. moljaše on po svom poslaniku 
mletačku obćinu, neka mu pruži pomoć na moru, da si Spljet pri- 
svoji, a on će joj zato svoj grad Omiš odstupiti; neka ga nadalje 
preporuči napuljskoj kraljici Ivani II., da ga pomogne pri osva- 
janju Spljeta; zatim neka mu obćina dade solitra i konopa, i neka 
ga kao svoga saveznika uvrsti u mir, kada će ga ugovarati sa 
kraljem Sigismundom. Vieće mletačko odgovori mu 10. svibnja, da 
Omiš slobodno za se pridrži, pošto mu brodovlja svoga nemože 
poslati radi primirja sa Sigismundom; nu da će ga preporučiti 
kraljici napuljskoj. Uza to mu pokloni dvie tisuće solitra i nešto 
konopa i dozvoli, da si u Mletcih ' nabavi oružja po volji; na- 
pokon mu obeća, da neće nanj zaboraviti, ako bi kada mir skla- 
pala sa Sigismundom. ^^^ 

Bojne pripreme Hrvojeve, da na novo osvoji grad Spljet sa su- 
sjednimi otoci Bracem, Hvarom i Korčulom, uznemiriše silno sve 
njegove protivnike, a napose Sigismundove namjestnike u Ugarskoj 
i Hrvatskoj. Složiše se zato glavni pobornici njegovi Pavao Cupor, 
tada ban slavonski, Ivan Gorjanski, vojvoda usorski, i Ivan Moro- 
vićki, ban mačvanski, te sakupivši veliku vojsku, odlučiše Hrvoja 
sasvim smrviti. Ujedno pozvaše Dubrovčane, koji bjehu od Sigis- 
munda dobili nekoč Hrvojeve otoke Brač, Hvar i Korčulu, da svo- 
jom mornaricom udare na Hrvojev grad Omiš i da ga osvoje. ^^^ 
Nasuprot tolikoj sili, koja mu je prietila gotovom propasti, nije 
Hrvoje znao drugo učiniti, nego zamoliti pomoć u turskoga cara 
Muhameda I., koji je i onako već u to vrieme bio u nekom od- 
nošaju prema kralju Stjepanu Ostoji. Turski car rado prihvati 

"* Pucić, Spom. I. p. 127. 

115 Glasnik, Xn. p. 868—370. 

^^^ Još 25. ožujka 1415. uvjeravahu Dubrovčani Hrvoja: „I drugo gospodine 

herceže, što pišete, jer smo ili ćemo opravljati armatu na vaš grad Olmiš. 

Tko vam je to rekao, nije dobro rekao". Pucić, Spom. I. p. 129/ 



252 

molbu Hrvojevu, koji mu je tim otvarao put kroz Bo>nu u Hr- 
vatsku i Ugarsku. 

Odkična borba, gdje je prvi put turska sila pomagala bosanske 
čete proti vojsci ugarsko-hrvatskoga kralja, vodila se je početkom 
kolovoza 1415. na jugu Save, po svoj prilici u vojvodini Usori, 
tom starom bojištu medjn Bosnom i Ugarskom. U glavnoj bitci 
činilo se je iz prva, da će pobjediti ugarska vojska, posto je bila 
daleko silnija. Nu u to se Bošnjaci poslužiše varkom. Mnogi njih 
popeše se na vrhunac nekoga briega, te uzeše klicati, da Ugri 
bježe. Ugardka se vojska s toga smete, pa jedan odjel za drugim 
poče sa bojišta bježati misleći , da su već drugi odjeli suzbiti. Tako 
se svrši glavna bitka podpunim porazom ugarske vojske, koja po- 
bježe glavom bez obzira ostavivši na bojnom polju silu ranjenika. 
Turci, zaplieniv silan plien, podju za bježećom vojskom u potjeru, 
a na to provale u susjednu Hrvatsku, ter robeć i paleć prodrieše 
sve do Celja u Štajerskoj. 

Poraz ugarsko-hrvatske vojske bijaše tim užasniji, što su prvi 
vodje njezini pali u dušmanske ruke. Ivan Gorjanski, obasut smrt- 
nimi ranami, dopade robstva bosanskoga, te čamljaše više godina 
u težkih okovih, dok se biegom nije sretno spasio. Gore prodje 
Ivan Morovićki. Njega zarobiše Turci i povedoše sa sobom u 
Tursku, gdje je u tavnicah preko četiri godine pogibao, dok se 
nije velikom svotom od 40.000 zlatnih forinti odkupio. Nu najveća 
nesreća stigne bana Pavla Cupora. Sjećaj uć se Hrvoje, kako mu 
se bješe nekoč na dvoru budimskom narugao, dade ga sada za- 
robljena ušiti u volovsku kožu i baci ga u neku rieku rekavši: 
„Ti si jednom u obrazu čovječjem glas volovski oponašao, primi 
sada sa glasom i volovski obraz.^^^ 

*" O toj bitci priča na široko ugarski Ijetopisaclvan Thwrocz, pars IV. cap. XVI. 
p. 289—290. I poljski IjetopisaoDlugoss znade za tu bitku, ali ju krivo stavlja 
u g. 1414. On piše: „Sigismundo Eomanorum et Hungarorum rege in 
Constantiensi concilio ad reintegrandam ecelesiam Dei intendente, Hun- 
gariae barones proprio tantum motu, milite Hungarico collecto, nullis 
externis auxiliis admissis, t'xpeditionem in Turcas faciunt. Quibus caesar 
Turcarum Cristen appellatus, cum multitudine gentium suarum occurens, 
eos miserabiliter conflixit, et praestantiores Hungariae barones, videlicet 
Johannem do Gara palatinum Hungariae, Joliannem de Moruth, Gergi- 
sianum et plures alios, nonnullis effugientibus, captivavit. Quorum libe- 
ratio nonnisi magno auro poterat procurari. Turcae autem obtenta huius- 
jnodi victoria plures dis^trictus et terras regni Hungariae pervadentes, 



I 



253 

Malo dana iza toga krvavoga boja desio se Hrvoje u gradu Su- 
tiski uz kralja Stjepana Ostoju. Tuj se razgovaraše sa dubrovačkim 
poslanikom Ivanom Gundulićem, koji je 23. kolovoza o tom svoju 
vladu ovako izviestio : „Prije bih vam bio pisao ob onom, što se 
je slučilo u Bosni medju Ugri i Turci, nu vi znate razloge . . . 
Javljam Vam ponajprije, da se je herceg Hrvoje s nekimi svo- 
jimi pristaši zaprietio učiniti, koliko više bude mogao i znao zla 
vašemu gospodstvu, primamiv k sebi Turke i ostale opake ljude, 
da nećete imati sgode izvesti (nakane svoje). Kad je sutradan došao 
knez Petar i mi se s njim umah sastadosmo, počeo je na novo 
govoriti, kako spomenuti herceg snuje i ruje proti nam, hvastajuć 
se, da je s vladom mletačkom sporazuman i da se od nje nada 
dobiti galije proti Spljetu i proti našim trim otokom, a uz to veli, 
da će imati galije i od kraljice napuljske, i mnoge druge trice i 
bajke. Ja sam mu odgovorio, što mi se je baš svidjelo ; ali mislim, 
da će to sve biti laž. Prietit će i ništa više.^^® 

Još nebjehu Hrvojem dozvani Turci ostaviU zemlje bosanske, 
dogodiše se nove smutnje, s kojih je Bosna ljuto postradala. Knez 
Pavao Radinović, gospodar i vlastelin u iztočnoj Bosni i u župi 
Konavljih, a rodjak kralja Ostoje, pogibe 23. kolovoza 1415. kao 
žrtva urote, koju bješe skovao Sandali Hranić zajedno s kraljem 
Ostojom. Sto li je Pavao Radinović skrivio, dali je radio s Hr- 
vojem protiva Ostoji, ili je bio možda sklon Stjepanu Tvrtku II., 
nemože se znati ; sigurno je samo, da ga je Sandalj kasnije bie- 
dio s veleizdaje. Dubrovački poslanik na bosanskom dvovu u Su- 
tisci Ivan Gundulić potanko opisuje, kako je Pavao Radinović 
poginuo. „Jutros rano'* — j^-vlja isti dan dubrovačkomu vieću, — 
„otišao je kralj Ostoja sa svojim sinom i pošao je jašeć u ravnicu. 
S njimi je bio knez Pavao Radinović i sin njegov Petar, vojvoda 

usque ad Ciliae terras grassati sunt, multaque Catholicorum milia in ser- 
vitutem barbaricam abduxerunt". (Libro XI. p. 361). Da su Turci Hrvat- 
sku plienili, kaže kronika Tomašićeva (Arkiv za poviest jugosl. IX. p. 
16). O sudbini Ivana Gorjauskoga i Ivana Morovićkoga govore povelje 
Sigismundove, izdane ovim velmožam g. 1427. (Fejer, Cod. dipl. X. 6. p. 
862 — 863 i 888 — 889). Da se je glavna bitka zgodila na jugu Save, tvrdi 
sam Sigismundo, kad kaže, da je Ivan G-orjanski „transtretato fluvio Savae" 
udario na Tarke ; da je bitka bila prvih dana kolovoza, sudim po tom, 
što se Pavao Cupor još 23. srpnja 1415. spominje kao ban slavonski. 
(Fejer X. 5. p. 572). 
i^» Pucić, Spom. I., Primjetbe, p. XV.— XVI. 



254 

Sandalj i vojvoda Vukmir , zatim župan Dragiša, knez Vuk Hra- 
nić i vojvoda Pavao Klešić. Ja ostadoh kod kuće, da napišem 
neke listove; kad al dodje k meni sluga kneza Pavla (Radino- 
vića), ustadoh i skočiv na konja podjoh za njimi i stigoh ih negdje 
okolo Sutiske. Kad sam jašio s vojvodom Sandaljem, poruči on 
vojvodi Vukmiru (Zlatonosoviću) : „Gledajte da kmeni dodjele, ih 
ću ja doći k vam". Namah dodje spomenuti Vukmir te je s njim 
govorio dugo vremena. Kad bijasmo bhzu mjesta, koje se zove 
Parena Poljana, vojvoda Sandalj izvuče sablju, a za njim učine 
isto svi njegovi ljudi. Umah na to dade kralj Ostoja svezati kneza 
Petra Pavlovića (sina Pavla Radinovića) i odvesti ga u Bobovac; 
vojvoda Vukmir pako povuče natrag kneza Pavla Radinovića mo- 
leći ga u isti par, da nebude krvi medju njimi. Meni se je sve 
činilo, daje to djetinja igrarija, jer nebijaše medju njimi nijednoga 
udarca. Kad je na to knez Pavao Radinović bježao, mišljah da će 
ga svezati. Nu u to dodje knez Vuk, a neki od Sandalj evih ljudi 
odrubi mu glavu-, drugi opet (odrubi glavu) knezu Pavlu Radi- 
noviću. Vlatko Tumarlić patarenac pobjegao je u moj stan, to jest 
k fratrom, da se spasi, a zatim je pošao k četi Pavlovoj u Vrh- 
bosnu. Kneza Petra Pavlovića vuku i prate u Bobovac , kako vam 
rekoh. Mislim, kako sam od nekih čuo, da će ga osliepiti. Kad 
se je sve smirilo, ljudi podjoše kući. U svem poginuše četiri osobe. 
Od ostalih je vojvoda Vukmir malo ranjen; Brailo Tezalović su- 
žanj je Vuka Hranića, a Pribisaja Muršić sužanj je drugih. Pošto 
je opet bio mir, odjaših do vojvode Sandalja, a ovaj mi reče: „Jesi 
li mislio, da ćeš ovo vidjeti ? Eto po milosti božjoj ja činim i vršim 
pravicu, kako i vi gospoda dubrovačka činite ; jer tko izdaje Dubrov- 
nik, gubi glavu. Tako i ja činim s drugimi vjernimi Bošnjani". Mnogo 
još toga govoreći proti otcu (kralju) i sinu, proti veličanstvu kralja 
ugarskoga i proti bosanskoj vladi završi Sandalj : ^jlvane , ja sam 
brat i pravi prijatelj gospode dubrovačke, preporučite me njim . . ."^^^ 

Smrt kneza Pavla Radinovića bijaše lozinka najtužnijemu gra- 
djanskomu ratu. Sinovi nesretnoga Pavla, po imenu Petar Pavlović, 
koji se bješe brzo oslobodio tavnice , i brat mu Radosav nisu se 
sada kratili složiti i sa Turci proti kralju Ostoji i Sandalju Hra- 
niću. Već u prosincu biesnila je turska sila u južnih čestih države 
bosanske, te je bosanski knez Miliša molio Dubrovčane, da bi mu 

"» Pucić, Spom. I., Primjetbe, p. XVI— XVIL 



255 

dozvolili pobjeći pred Turci u njihove tvrdje ili u sam grad. ^^° 
Sliedeće godine 1416. harala je turska vojska po humskoj zemlji 
tako, da je već doprla do dubrovačke medje, te je dubrovačko 
vieće 21. ožujka zaključilo, poslati sa svojih otoka brodove prema 
kopnu, da bi se spasio podložni mu narod, bježeći od Turaka. ^^^ 
Pače župani Petra Pavlovića, po imenu Gjuragj i Stjepan Milora- 
dović doprieše sa turskimi četami i do dubrovačkoga primorja, te 
su se Dubrovčani bojali i gorega. ^^^ Dok su jedne čete turske ha- 
rale u humskoj zemlji i Travunji, druge su udarale na Podrinje i 
na gornju Bosnu, tako da im je napokon uspjelo zauzeti i grad 
Vrhbosnu sa cielom župom. U gradu Vrhbosni namjesti slavodo- 
bitni car Muhamed još iste godine 1416- za sandžaka svoga voj- 
vodu Izaka, da odavle straži i pazi na bosanskoga kralja i nje- 
gove velmože. ^^^ Uza to mu jošter podloži toli Sandalja Hranića^ koli 
braću Pavloviće, koji su odsele držali svoje zemlje „milosću i darom 
božjim i velikoga cara sultana Mehomet-hega i vojvode mu Izaka" .'^'^^ 
U ovoj tužnoj dobi, kadno bi uzdrman temelj bosanskoj državi, 
umre koncem ožujka 1416. moćni vojvoda i herceg Hrvoje Vukčić.^^^ 
Preko četvrt stoljeća bijaše on najmoćniji velmoža bosanske države, 
koji je tresao ne samo Bosnom, nego i sudbinom Dalmacije i Hr- 

^20 Pucić, Spom. L, p. 132. 

'21 Pucić, Spom. I., Primjetbe XV. 

'2^ Dne 23. ožujka 141G. pišu Dubrovčani knezu Petru Pavloviću: „Kneže 
Petre ! Vaš brat knez Radoslav bil je s vojskom ovdje na medji našega 
primorja i njegovom dobrom Ijubvora neučini se nam u zemlji i Ijudih 
nijedan kvar . . . a ' vo sada kneže dojdoše iz dole druge vaše vojske, 
koje potrše dole Slivno i stase na medji našoj u primorju, a jesu pred 
njimi župan Gjuragj i Stjepan Miloradović i * njimi Turci. Molimo ti 
gospodstvo budi ti milost poslati im zapoviedajuć, da nam u našem ni- 
koje kvare neučine i se onudej netiraju . . . Pucić, Spom. I. p. 134. 

*" „Cum eadem tempestate, Muhametes primus . . . quaudem partem Moe- 
siae, quam nos superiorem Boznam, vel vulgari vocabulo Werhbozanyam 
vocamus, suo subdidisset dominio; placuit illi, ut novum terra in hac 
regem crearet. Igitur quendam, tam parvi census, tum humilis ortus pa- 
ri ter et famae hominem Ikach vocatum, regem Boznensem denominavit. 
Thwrocz, Chronica Hungar. p. 292. — Hammer , Geschichte đes osmani- 
schen Eeiches I. p 635. 

1^* U jednoj povelji Sandalja Hranića od 30, svibnja 1420. čita se: „milošću 
i darom božjim i velikoga cara sultana Mehomet-bega priđe (župa Ko- 
navle) u naše ruke, zapisano i tvrdjeno i vojevodom Isakom^. Miklošić, 
Mon. serb. p. 300. 

125 Hrvoje je 21. ožujka 1416. još živio (Pucić, Spom. I., Primj. XV.) ; nu već 
26. travnja iste godine spominje se mrtav. (Glasnik, Xn. p. 374 — 375). 



256 

vatske, a i Ugarske. Za njegovu ljubav i sklonost otimahu se ne 
samo bosanski vladari, nego i protukralji Sigismundo i Ladislav 
Napulj ski, pače i obćine mletačka i dubrovačka. Pod stare dane 
morao je doduše bolan gledati, kako mu je slava potamnjela i moć 
spala, ali unatoč silnim dušmanom svojim umio je obraniti svoju 
baštinu, ostavivši ju sinu Balsi Hercegoviću i rodu svojemu. Bijaše 
junak dušom i tielom, ali i opore i nasilne ćudi, koji nije birao 
sredstva za svoje ciljeve niti je praštao svojim dušmanom. Nu tko 
bi našao u Evropi petnaestoga stoljeća drugih ljudi? Zar nije i 
Hrvoje bio čedo svoga vieka? 

Iza Hrvoje ostade udova njegova Jelena, sestra hrvatskoga kneza 
Ivana Nelipića, bogata baštinica mnogih zemalja u Hrvatskoj, a 
napose grada Omiša. Bosanski kralj Stjepan Ostoja, koji se je još 
g. 1415. bio razstavio sa prvom ženom svojom Kujevom, rodja- 
kinjom smaknutoga kneza Pavla Radinovića, ^^^ natjecaše se sada 
za ruku udovice Jelene, nebi h ovako ojačao moć svoju. Udova 
Jelena podje doduše malo zatim zanj,^^^ ali se zato Ostoja 
mnogo nepomogne. Mnogobrojni prijatelji porodice Radinovićeve 
ustadoše proti njemu, da i rodjeni mu sin Stjepan zamrznu nanj, 
nemogući pregorjeti sramote rodjene majke svoje. Dok jo Turčin, 
dozvan Pavlovići otimao na jugu komad po komad države bosan- 
ske, dotle su bosanska vlastela u slobodnoj još Bosni vodila krvavu 
borbu medju sobom i proti kralju svomu. Dne 3. listopada 1415. 
pišu Dubrovčani svojim prijateljem Ljubiši Bogdančiću i Vuko- 
savu Poznanoviću: „Eto vidite i čujete, što se čini medju ovom 
gospodom (bosanskom)", te žele od srca, da bila „medju tom gospo- 
dom vazda vsaka počtena ljubav, mir i sklad". ^^® Nu želja Du- 
brovčana se neizpuni; vlastela bosanska i nadalje nastaviše svoje 
borbe na zator domovine svoje. Dubrovčani su stoga punim pra- 
vom mogli 12. listopada 1416. dojaviti ugarskoj kraljici Barbari, 
da je „Bosna posve opustošena i da vlastela rade na medjusobnu 

^^^ Umali iza nasilne smrti Pavla Eadinovića javi Ivan Gundulić u Dubrov- 
nik: „auchoi parlai con la reina, dubita di suo stato, perocbere parente 
di conte Polo". Pucić, Sponi. 1., Primj. XVII. 

^^' U listopadu 1416. javljaju Dubrovčani kralju Sigismundu : „Eex vero 
Ostoya cepit uxorem Jele^iizam olim uxorem Crevoje, facto divortio cum 
uxore prima . . . Ista aestate proxima accedens dicta Jeleniza ad dictum 
virum suum Hostojam . . . Pucić, Spom. I., Primj. XVII. — Rad jug. 
akad. VII. p. 229, nota 1. 

'^« Pucić, Spom. I., p. 131. 



J 



257 

propast svoju." ^^^ Grozne borbe medju bosanskom vlastelom do- 
sadiše napokon i samomu turskomu caru Muhamedu L, koji na- 
mjestiv svoga vojvoda Izaka u gradu Vrhbosni pošalje dva svoja 
poslanika u slobodnu jo.š Bosnu, da vlastelu medjusobno i sa kra- 
ljem Ostojom izmire. Vlastela se zbilja sastadoše na zbor, ali se 
nemogoše sporazumjeti, jer nije jedan drugomu više vjerovao. 
Zaključiše samo, da se kralj Ostoja, početnik svega zla, zajedno 
sa županom Dragišom Dinjičićcm uhvati i vrgne u tamnicu. Za- 
čuvši to Ostoja pobjegne noć ju sa Dragišom Dinjičićem i ostavi 
vlastelu, neka čine, što ih volja. ^^^ 

Tako ostade Bosna bez kralja. Stjepan Ostoja bješe pobjegao u 
zapadne strane svoje države, gdje je već odavna imao revnih pri- 
staša, od kojih so osobito izticahu vojvode i knezovi Radivojevići. 
Upravo pomoćju ove porodice podje mu sliedeće godine 1417. za 
rukom na novo zavladati zemljom humskom. Izdade zato Radivo- 
jevićcm 22. srpnja povelju za njihove vjerne službe, „napose kada 
su mu se podvrgli i predali Humljani" ; te im podieli neka mjesta 
u makarskom primorju, poimence Makar i Lapčanj , odredivši uza 
to „da nitko od Humljana nebude gospodar nad njimi."^^^ Nešto 
prije toga- bješe se s Ostojom izmirio i knez Petar Pavlović. Mr- 
zeć iz dna srca vojvodu Han dalja, koji bijaše po vodnik smrti otče- 
voj, a uvidivši, da mu Turci nisu pomogli, nego da su mu krasnu 
njegovu zemlju grozno opustošili ili razselili, ' ^^ volio seje vratiti 

^'^^ „Bosnam destructam esse penitus, et barones ipsos iutra se exterminium 
maximum preparare'*'. Ead VII. p. 229, nota 1. 

180 Izvješće Dubrovčana kralju Sigismundu. Tuj se kaže: „C'r/a;a teucer mi- 
serat duos suos nuncios pro tractanda pače inter barones predictos^^ Pucić, 
Spomenici I., Primjetbe XVII. — Crixa, Christen, Chirizi, Kriščija = Ki- 
ridži (= der Ringer) jest pridjevak sultana Muhameda I. — Hammer, 
Geschichte des osman. Eeiches, p. 361. 

^^* Starine, X. pag. 42. Još prošle godine 14115. u travnju pisao je Ostoja 
pismo Dubrovčanom: „u Dbri u Neretvi". Pucić, Spom. I. p. 133 — 134. 

*'^ U ožujku 1417. daju Dubrovčani svomu poslaniku ovaj naputak : „Et se 
lo dito segnor ve domandasEe de qucste contrado vicine de Ragusa et 
spezialmente de Draceviza, Canal; Trcbigne et Popovo, respondete per 
vostra parte a nome del regimento, che per la morte del conte Polo e 
grande guerra stata ed e in Bosna et hanno guaste et robote molte con- 
trado et specialmente quelle che son circa li confini di Ragusia et la 
contrada di Canal, la qual jera del conte Polo et Sandal per meta al 
presente la occupa e tien Petar fiol del conte Polo ben che V e guasta e 
disabitata". Pucić, Spom. I., Primjetbe XVIII. 

17 



258 

svomu narodnomu kralju, nego li nadalje ostati 5 podanik turski. 
Tako se je mogao Ostoja nadati, da će doskora opet obladati cie- 
lom državom svojom. Godine 1418. dne 23. ožujka desio se je 
kralj Stjepan Ostoja u zaseoku Bišću izpod grada Blagaja u hum- 
skoj zemlji. Tuj uredjuje posle ove zemlje, a napose obnavlja 
stare odnošaje bosanske države prama Dubrovniku , koji je po- 
tonjih burnih godina takodjer mnogo stradao. Medju inim dokida 
Ostoja nepravednu carinu, koju bješe Grgur Nikolić za prijaš- 
njih smutnja u Popovu postavio. ^^^ Ovo je posljednji poznati čin 
Ostojina vladanja, jer ga zatim još iste godine stiže smrt. Ostavi 
za sobom sina Stjepana Ostojića od prve žene Kujeve, i dva ne- 
zakonita sina: Radivoja i Tomu. 

Kralj Stjepan Ostojić (14 IS — 1421,). Umah negdje iza smrti 
kralja Ostoje sastadoše se vlastela bosanska na zbor, te izabraše 
Ostojina sina Stjepana Ostojića za kralja. To potvrdjuje i sam 
Stjepan Ostojić, kad veli: „takože i ja Stjepan, po milosti boža- 
stva kralj Srbljem, Bosni i primorju, spodoben bih kraljevstvuje 
va zemljah roditelja mi prisvitloga i sveto pocivavšago gospodina mi 
kralja Stefana Ostoje i naših prvih praroditelj, tvore pravdu, izpra- 
vljaje pravila, čine milosti. . ." Cim bješe Stjepan Ostojić za kralja 
;,spodoben", podje prebivati „va slavni dvor kraljevstva u Bobovac", 
gdje je zajedno sa majkom Kujevom obavljao posle državne. Ovdje 

V 

ga i potražiše dubrovački poslanici Nikola Zurgović^i Marin Jakete 
Gundulić moleć ga, da potvrdi Dubrovniku stare slobošćine i za 
v» » kone. Kralj Stjepan Ostojić ugodi Dubrovčanom, deseć sa kasnije 
-P\X^<ii'l ^ gradu Zvečaju, te im izdade povelju 5. ožujka 1419. sporazu- 
V mivši se i imavši prije „svit i zgovor" sa majkom, i vlasteli i ve- 
likomožami kraljevstva". ^^^ Od tih velmoža i vlastele bijahu tada 
prisutni , te su i na povelji podpisani : od Bosne vojvoda Petar 
Pavlović, vojvoda Petar Dinjičić i knez Batić Mirković; od hum- 
ske zemlje vojvoda Ivko Semković i vojvoda Pavao Jurjević; a 
od dolnjih krajeva vojvoda Juraj Vojsalić, sinovac hercega Hr- 
voja. Bijaše tuj vlastele iz svih krajeva Bosne, samo ne iz vojvo- 
dine Usore. Nu nebijaše ni najmoćnijega velmože, velikoga voj- 
vode Sandalja Hranića , koji je još uviek volio biti službenik tur- 
skoga cara, nego li svojega kralja. 



^^3 Mikl , Mon. serb. p. 280. 
^3* Mikl., Mon. serb. p. 282. 



Još iste godine 1419. desio se |je Stjepan Ostojić početkom pro- 
sinca u gradu Sutiskoj , pošto bi već vjenčan j^bogo darovanim vien- 
cem na kraljevstvo." Amo stigoše poslanici dubrovački moleći ga, 
da im kao vrhovni gospodar bosanske države potvrdi grad Sokol 
sa cielom župom konavoskom, koje im polovicu bješe darovao 
Sandalj Hranić, a drugu polovicu Petar Pavlović. Kralj i u tom 
ugodi Dubrovniku poveljom od 4. prosinca ;^'^ a zahvalni mu Du- 
brovčani zato 8. veljače 1420. obrekoše godišnji dohodak od 500 
perpera uz pogodbu: „ako bi koj sionik hotil činiti rat Dubrovniku 
bez kraljevstva rečenja, koji kralja nesluša, da kralj bosanski ima 
pomagati Dubrovnik suprotiv njemu." ^^^ 

Prva godina Ostojićeva vladanja minu dakle mirno i sretno. On 
bijaše dapače toli siguran u prvi čas, da je snovao o nekih podu- 
zećih ; te je zato još u rujnu 1419. radio o obćenitom savezu sa 
mletačkom obćinom i molio ju za brodove , nudeć joj zato svoju 
pomoć u Dalmaciji proti Sigismundu i u Albaniji proti zetskomu 
knezu Balši III.^^' Mletačka republika neprihvati doduše njegovih 
molba, ali ponuda nije odbila, pošto je napose proti Balši i otčuhu 
mu Sandalj u Hraniću trebala pomoći. Nu već g. 1420. pojaviše se 
nove smutnje , koje su uzdrmale priestol Stjepana Ostojića. San- 
dalj Hranić sa svojom braćom Vukcem i Vukom i sinovcem Stje- 
panom Vukčićem uzkraćivaše kralju Ostojiću još uviek posluh, 
kano da se je amierao sasvim odružiti od države bosanske. Iz- 
davši 24. lipnja 1419. na Štipanju polju pod gradom Sokolom Du- 
brovčanom darovnicu za svoju polovicu župe konavovske hvastaše 
se poveljami, što ih je dobio „oc? kraljev ugrscih i car turscih,^ 
te nastojaše u svem pokazati, da nije podložan, već dapače ravan 
kralju Ostojiću. ^^^ Nu Sandalj podje još dalje. Kivan na Petra 
Pavlovića, koji se bješe pridružio Ostojiću i odmetnuo od Turaka, 
a željan njegovih zemalja, poticaše neprestance turskoga vojvodu 
Izaka u Vrhbosni, da udari na vojvodu Petra Izak ga napokon 
posluhnu. Već 26. veljače pisahu Dubrovčani knezu Vukosavu : 
^Razumjesmo, što nam upisa, da su Turci mnogo zla učinili sada 
prišad u Bosnu. Bog zna; tomuj bjesmo nedragostni. A što pišete 
jer boga mole gospodinu vojvodi Petru i njegovu rusagu raanj- 

"5 Ibidem, p. 291—294. 
"« Ibidem, p. 294—296. 
i=" Glasnik, XII. p. 394—396. 

138 Y{^i poučnu o tom povelju u Miklošića, Mon. serb. p. 288 — 291, 

* 



260 

šine ni kvari nijedne učinili nijesu."^^^ Nu već u ožujku ili trav- 
nju biesnijaše rat *u zemljak Petra Pavlovića; sam Petar Pavlović 
pogibe u borbi sa Turci a njegove zemlje u staroj Travunji dobi 
za nagradu Sandalj Hranić. Dne 30. svibnja 1420. darova Sandalj 
D.ubrovčanom bivšu Petrovu polovinu župe konavovske, koja mu 
bješe dana „držati i obladati u to vrieme, kada se Petar Pavlović 
iznevjeri caru sultanu, i ubi ga Izak carev vojvoda s carevom 
vojskom." ^^^ Preostavšom baštinom Petrovom zavlada brat mu 
Radosav Pavlović. 

Dok je Sandalj s jedne strane turskom pomoći svoju vlast raz- 
maknuo, izgubi važno mjesto uz more. Grad Kotor, kojim je u 
ime bosanske države iza Hrvoja upravljao Sandalj , već je duže 
vremena i više puta litjeo da se oslobodi bosanske vlasti i podloži 
mletačkoj obćini. Nu ova je dosele svaku ponudu Kotorana odbi- 
jala, jer da tomu nije zgodno vrieme. Videći Kotorani, kako sada 
Sandalj s Turci šuruje, a ozlovoljeni uza to s neprestanih napa- 
daja Sandaljeva pastorka Balše III. ,• pošalju 2. veljače 1420. iz- 
nova svoga poslanika u Mletke, da ih obćina prime u svoju zaštitu. 
Mletčani prihvate ovaj put ponudu i tako dospije 8. ožujka 1420. 
Kotor pod mletačku vlast. Vojvoda je Sandalj kasnije radi toga 
mletačku vladu mnogo biedio ; ah sve bijaše badava , Kotor bijaše 
za Sandalja a tim i za bosansku državu izgubljen, pošto je kroz 
35 godina bio najglavnija luka njezina.^*' 

Provala Turaka i gubitak Kotora nebijaše najveće zlo, koje je 
Stjepana Ostojića stiglo. Stjepan Tvrtko II. Tvrtko vić, kojemu se 
iza godine 1415. bješe svaki trag zameo, pojavi se u to na novo 
u Bosni , nebi H se domogao priestola. Već 5. siečnja 1420. nala- 
zimo Stjepana Tvrtka II., gdje ugovara sa Mletčani. On im obe- 
ćaj e, da će ih pomagati proti knezu cetinskomu Ivanu Nelipiću i 
Poljičanom , a uz to da steku važne hrvatske gradove Klis i Omiš ; 
Mletčani mu nasuprot obriču, da neće pomagati Turkom, ako bi 
s morske strane htjeh udariti na zemlje njegove. ^*^ Gradjanske borbe, 
koje bjehu domala buknule u Bosni, bijahu u prilog Stjepanu Tvrtku. 

1^« Pucić, Spom. I. p. 147. 

*^" Mikl., Mon. serb. p. 300—304. 

1*1 Glasnik XIII., p. 9, 13, 27. 

1*^ „quođ nostrum dominium per mare noii đabit Turchis, nec aliquibus aliis 

gentibus, volentibus ire ad damna dicti regis (Tvertici) trausitum, sub- 

sidium nec favorem. Glasnik, XIII. p. 8 — 9. 



261 

Vec 16. kolovoza g. 1420. sjedio je on pod Visokim, gdje su bila 
uzanj mnogobrojna vlastela njegova: vojvoda Vukmir Zlatonosović, 
župan Dragiša Dinjičić , knez Juraj Vojsalić, knez Pribić, knez 
Radič Radojević , knez BMić Mirković, knez Juraj Dragićević, 
knez Petar Klešić, vojvoda Ivko Semković i vojvoda Pavao Jur- 
jević.^*^ Ovdje uz privolu svoje vlastele potvrdjuje Dubrovčanom 
darovnice vojvode Sandalja i vojvode Radosava Pavlovića, koji se 
bješe u to s Dubrovčani izmirio. ^*^ 

Stjepanu Ostojiću još se jednom nasmija sreća. U travnju 1421. 
ugovara sa mletačkom republikom savez, nudeć uza to njezinim tr- 
govcem sve povlastice i sloboštine u svojoj državi, što su ih imali 
za otca njegova Stjepana Ostoje. Vieće mletačko dne 7. travnja 
izjavi se pripravno pristati s njim u savez, koji bi obim stranam 
bio koristan ; a uza to ga moli, neka bi trg Drieva na Neretvi tako 
utvrdio, da bi onamo mogli sigurno dolaziti brodovi mletački. ^*^ 
To je posljednji glas o kralju Stjepanu Ostojiću ; umah zatim ne- 
staje "mu traga, a cielom bgsanskom državom vlada sada Stjepan 
Tvrtko II. Tvrtković. 

1" Mikl, Mon. serb. p. 304—306. 

^*^ Mikl., op. cit. p. 306. — Vučetić A., Odnošaji Dubrovčana sa bosanskijem 
velikašima za stečenje Konavala. (Izvješće o c. kr. višoj gimnaziji dubro- 
vačkoj koncem školske godine 1871 — 1875. p. 48 — 58.) 

'*^ Glasnik, XIII. p. 32—31. . -' 



XI. Stjepan Tvrtko II. Tvrtković. 
(1421—1443.) 

Stjepan Tvrtko II. Tvrtković vjenča se kraljem ; tadanje stanje Bosne 
i susjednih joj država i zemalja. — Stjepan Tvrtko II. u savezu 
sa mletačkom, ohćinom ratuje proti Ivanu Nelipiću, knezu cetinskomu 
(1422 — 1425). — Stjepan Tvrtko II. prema Badivoju, sinu Stje- 
pana Ostoje ; provale turske u Bosnu. — Eat Radoslava Pavlovića 
sa Dubrovnikom.. — Sandalj Hranić i srhski despot kupuju od tur- 
skoga cara Murata II. državu Tvrtkovu; Stjepan Tvrtko II. hjezi 
u Ugarsku. — Stjepan Tvrtko II. ohećaje turskomu caru godišnji 
danak; nu 1440. utiče se kralju Vladislavu Varnenciku. — Nove 
provale turske u Bosnu i smrt Stjepana Tvrtka II. 

Nakon mnoga lutanja i zaludnih pokusa bješe eto Stjepanu 
Tvrtku II. pošlo za rukom, te se je domogao priestola. Dne 18. 
kolovoza 1421. stojaŠQ na Milodraži^ okružen vlastelom bosanskom. 
Bijaše tuj veliki vojvoda Sandalj Hranić, kojega već dugo nebješe 
na dvoru kraljevskom, zatim vojvoda Juraj Vojsalić iz dolnjih 
krajeva, vojvoda Vukmir Zlatonosović i župan Dragiša Dinjičić od 
prave Bosne, knez Petar Klešić od zapadnih strana, i drugi. Amo 
dodjoše i dubrovački poslanici Nikola Gundulić i knez Miho Sor- 
kočević, te kralj potvrdi obćini dubrovačkoj stare zakone i običaje, 
što ih je imala s državom bosanskom.^ Malo zatim slavila se u 
svoj Bosni velika slava, naime krunisanje kraljevo. Vienac kraljevski 
bijaše od g. 1404- svedjer u ruku Stjepana Ostoje i sina mu Stje- 
pana Ostojića, tako da Stjepan Tvrtko II. nebi sve dosele okru- 
njen. Sada tek obavi se ta svečanost negdje u rujnu g. 1421. Du- 
brovčani odlučiše još 25. kolovoza, da će kralja kod vjenčanja 
njegova počastiti darovi, vriednimi 750 perpera.^ 

' Mikl., Mon. serb. p. 317—318. 

^ Prima pars est đe honoranđo dominum Tuertchum regem Bossinae in hac 

sua coronatione cum donis (750 ypporum in pannis) . . . Pucić, Spom. 

I., Primjetbe, XXI. 



263 

Još prije, nego li je Tvrtko II. zavladao svom Bosnom, bješe 
turska vlast u Bosni uništena. Izak, vojvoda turski u Vrhbosni, 
kojega ugarski Ijetopisac zove kraljem, nebijaše zadovoljan samom 
Bosnom; nego provaljivaše iz nje više puta u zemlju ugarsku, a 
naročito u okoliš tamiški. Za jedne takove provale stigne ga ugar- 
ski vojvoda Nikola Petersijev, potuče mu vojsku, pače i njega 
sama baci s konja i posječe.^ Smrću vojvode Izaka negdje kon- 
cem 1420. prestade i vlast turska u južnih dielovih bosanske dr- 
žave, pošto sultan Muhamed I., zabavljen vojnom na Mustafu, 
nije dospievao , da osveti smrt svoga vojvode. Vrhbosna bude bo- 
sanska, a veliki vojvoda Sandalj Hranić priznade opet bosanskoga 
kralja za svoga gospodara. Dok se je ovako Bosna na jugu po- 
mogla, nemogaše osloboditi važne Srebrenice ruku srbskih. Godine 
1415. spremahu se doduše bosanska vlastela, da otmu srbskomu 
despotu Stjepanu Lazareviću tu bogatu rudarsku varoš* ; nu na- 
stavše smutnje u samoj Bosni zapriečiše tu namjeru, te Srebrenica 
ostade i nadalje u vlasti srbskoga despota.^ 

Na zapadnoj strani bosanske države trajaše Hrvatska i Dalma- 
cija gorke dane. Pokret hrvatski bješe se tužno svršio; dugotraj- 
nom borbom Hrvata proti- kralju Sigismundu na korist Ladislava 
Napuljskoga okoristiše se jedino Mletčani, koji su kupivši god. 
1409. od kralja Ladislava grad Zadar i prava njegova na Dalma- 
ciju dosljedno o tom radili, da svom Dalmacijom zavladaju. Okol- 
nosti im prijahu u taj čas i tako redomice zavladaše primorskim 
gradovom: Šibeniku (1412), Trogiru (1420) i Spljetu (1420), a i 
otokom Braču, Hvaru i Korčuli. Ovomu posjedu svomu pridru- 
žiše napokon i grad Kotor i neke hrvatske gradove (Novigrad, 
Nin i Vranu) nastojeć uza to svimi silami, da zavladaju i preo- 
stalom još Hrvatskom, a poimence gradovi Klisom i Omišem. Klis 
im trebaše, da si osiguraju Spljet; a Omiš, da utvrde svoju vlast 
na susjednih otocih Braču, Hvaru i Korčuli. Jedini muž, koji je 
u to vrieme Mletčane priečio , da nisu cieloj Hrvatskoj zagospodo- 

^ J. Thwrocz, Chronica Hung. p. 292. 

* Dne 18, kolovoza 1415. javljahu Dubrovčani kralju Sigismundu : „Barones 
Bosne fuerunt ad universale colloquium et deliberaverunt auferre Sre- 
bemizam, quam vestra Serenitas dedit magnifico despoto Rascie ...''. 
Jireček, die Handelsstrassen p. 39, nota 117. 

^ Dne 25. srpnja 1426. izdade Stjepan Lazarević povelju „in descensu nostro 
Zreberniza vocato". Glasnik, Xin. p. 260. 



264 

vali, bijaše Ivan ili Ivauiš Nelipić, knez cetinski. Ovaj moćni vla- 
stelin, zadnji potomak slavne porodice Nelipića od hrvatskoga ple- 
mena Svačića , bješe se još g. 1408. poput šurjaka svoga Hrvoja 
izmirio sa kraljem Sigismundom. Po smrti Hrvojevoj dobi od sestre 
svoje Jelene važni grad Omiš na ušću Cetine,*^ a uza to i druge 
neke prediele u Hrvatskoj i Bosni. Osiljen ovako prozove se po 
nosno: „Ivaniš ban, knez cetinski, kliski, ramski i omiški."" 

Kao gospodar mnogih gradova hrvatskih: Ključa, Lavizara, Zvo- 
nigrada, Travnika, Sinja, Zavziiie, Klisa, Omiša i Viseća, — a uza 
to kao ban hrvatski smatraše Ivan Nelipić za svetu dužnost svoju od- 
bijati silu mletačku i priečiti ju, da nezavlada svom Hrvatskom. 
U obrani domovine pomagaše ga izdašno slobodna obćina Poljica. 
Već od god. 1412. radio je Ivan neprestance u zator mletačkoj 
vlasti u Dalmaciji ; nu pošto se svi dalmatinski gradovi Mletčanom 
predaše, sklopi i on 16. srpnja 1420. s njlmi primirje do Jur- 
jevdana sliedeće godine. Jedva g. 1421. Jurjevdan osvanu, Ivan 
Nelipić obnovi borbu sa Mletčani. Nemogaše se doduše mjeriti s 
njimi na moru, ali zato udaraše neprestance iz zagorskih prediela 
hrvatskih i sa tvrdoga Khsa na mletačke zemlje i gradove, želeć 
ovako polučiti, da se obćina mletačka okani dalmatinskih gradova Iz- 
prva mu se Mletčani odupirahu, nu napokon uvidiše, da se na kopnu 
s njegovom silom više ogledati nemogu, te uzeše tražiti saveznika. 
Najnaravniji saveznik bijaše im proti Nelipiću Bosna i njezin kralj 
Stjepan Tvrtko II. 

Koncem svibnja 1422. pošalje mletačko vieće svoga plemića 
Ivana Jurjeva za poslanika u Bosnu dadši mu 26. istoga mjeseca 
u to ime obsežan naputak. Poslanik mletački imao je najprije 
Tvrtku II. očitovati veliku radost obćine svoje s toga, što mu je 
sve uspjelo ter je krg^ljem odabran; imao mu je dalje poželiti dug 
život i sretnu vladu, te predati darove, koje mu bješe obćina na- 
mienila Pošto je nadalje obćina od nadbiskupa spljetskoga čula, 
da kralj želi imati- katoličku suprugu, i to iz plemenite obitelji Ma- 
latestia, nudi se kralju mletačko vieće za posrednika, da bi brže 
svoju želju polučio. Uz ovu laskavu ponudu bijaše Ivanu Jurjevu 

" „dicta Jeleniza . . . donavit comiti Joanni de Cetines fratri suo castrum 
Almissae spectans et pertinens serenitati vestrae", tako javljaju Dubrov- 
čani kralju Sigismuudu g. 1416, Pucić I., Primjetbe p. XVII. 

' Vidi povelju njegovu izdanu gradu Omišu 3. svibnja 1416. Mikl. Mon. 
serb. p. 279—280. 



^/ 



265 



glavna zadaća, đa sklone kralja na savez sa mletačkom obćinom 
proti knezu Ivanu Nelipiću. Bilo mu je Stjepanu Tvrtku TT. raz- 
ložiti , kako mletački posjed u Dalmaciji medjaši sa njegovom 
vlasti, pa da ipak nemogu njegovi Bošnjaci sigurno dolaziti u mle- 
tačke gradove, a niti mletački podanici u njegovo vladanje, jer ili 
putem zaustavljaju i robe. Pošto to pako biva po zapovjedi kneza 
Ivana Nelipića, to bi nuždno bilo, da se zajedničkom silom nanj 
navali i zemlje mu otmu. Mletačka obćina, pošto nije požudna za 
tudjimi zemljami , nego želi samo sigurnost svojih mjesta i poda- 
nika, uzela bi od Nelipićeva posjeda samo gradove Klis, Omiš i 
gorske prediele Poljic^; sve ostalo ostavila bi kralju bosanskomu. 
Da- bi se pako Ivan Nelipić laglje svladao, spremna je obćina po- 
magati kralja bosanskoga svojimi Ijudmi i podanici svaki put, kada 
će kralj sa svojom moćnom vojskom udarati na cetinskoga kneza.® 
Kralj Stjepan Tvrtko II. bijaše ovimi predloži očito iznenadjen. 
Zamoli zato poslanika, da ga za odgovor malo počeka, dok sa- 
bere oko sebe svoju vlastelu i velmože, te se s njimi posavjetuje.^ 
Uslied toga mogao je mletački poslanik tek 17. kolovoza iz Vi- 
sokoga izviestiti svoju vladu o dogovorili sa kraljem. Stjepan 
Tvrtko II. bješe u glavnom prihvatio predloge mletačke obćtne 
Ova zato 10. rujna uputi svoga poslanika, da slobodno obeća kralju 
proti Nelipiću ili vojenu pomoć ili pako novčanu pomoć od 8000 
do 10.000 dukata uz pogodbu, da im kralj svladav ovoga kneza 
predade njegove gradove Klis i Omiš, a sve ostalo zajedno sa 
Poljici da za se zadrži. Ujedno naloži svojim upraviteljem u Za- 
dru, Šibeniku, Trogiru i Spljetu, da drže pripravne svoje čete, ako 
bi ih trebalo u pomoć poslati kralju bosanskomu.^'' Kraj tolike 
pripravnosti mletačke obćine bilo bi već ovaj put došlo do žudjcna 
saveza, da se nije Ivan Nelipić sam na Mletke obratio. Saznavši 
naime, kakova se bura nanj diže, a napose da se vojvoda Sandalj 

" Obsežni naputak u Glasniku, XIII. p. 84—92. Tuj se međju inim kaže : 
„Et ut serenitas sua videat, quođ hoc non facimus causa aquirendi ali- 
quod đominium, sumus contenti, quod totum illud quod aquireretur co- 
mitis Johannis sit suae serenitatis, exceptis districtibusterrarum nostrarum, 
qui tenti et occupati fuissent per dicbum comitem Johannem, excepto castro 
Sclisie et Dalmisio et montanea Polizanorum, quae loca habere debeat 
nostrum đominium, . . . quia sunt contigua terris et locis nostris . . . ". 

^ „(rex) acceperat terminum ad respondendum, quia volebat esse cum suis 
baronibus in consilio congregando". Grlasnik, XnT. p. 98. 

10 Ibidem, p. 98—101. 



266 

Hranić, valjda kao vodja bosanske vojske sprema da nanj udari/^ 
zamoli zajedno sa Poljičani 15, rujna mletačku obćinu, da bi mu 
dozvolila pobjeći na zemljište svojih podanika u Dalmaciju, kad 
bi mu došlo do nevolje. 

Mletačka obćina bijaše sada u nemaloj neprilici. U Bosni tamo 
ugovaraše s kraljem savez proti knezu Nelipiću, a ovdje u Hr- 
vatskoj nudio joj se isti knez, da ga primi u svoju zaštitu proti 
Bosni i velikomu vojvodi bosanskomu Sandalju. To joj bijaše tim 
neugodnije, što je njezin poslanik na dvoru bosanskom više toga 
govorio kralju bosanskomu, nego li je po svojem naputku činiti 
smio/^ a napose što je suviše govorio proti obćini dubrovačkoj, 
nastojeć po svoj prilici Stjepana Tvrtka II. sklonuti, da ju zajedno 
sa Mletčani ugnjete i pokori. ^^ Nu lukavi Mletčani umjeli su se i 
ove neprilike izbaviti. Naputkom od 2. listopada 1422. povjeriše 
šibenskomu knezu Nikoli Maripetru, da uzme ugovarati sa knezom 
Ivanom Nelipićem i da mu ponudi pomoć mletačku od 100 ljudi 
proti Sandalju, ako povrati republici zemljišta njezinih podanika. 
Ako nebi knez Nelipić na to pristao, neka s njim sklopi barem 
primirje na deset godina; a uz to neka nastoji, da repubUci ustupi 
grad Klis i da mu zanj ponudi do 5000 dukata.^* Neznajući, da 
li će Ivan Nelipić prihvatiti stavljenih mu ponuda, pošalje vieće 
dva dana zatim naputke svomu poslaniku kod bosanskoga kralja; 
jedan naputak, ako bi se u to sklopio mir sa knezom Ivanom Ne- 
lipićem, a drugi, ako bi se priegovori razbili. ^^ 

Medjutim knez Ivan odbije ponudjeno mu primirje i ine pred- 
loge Mletčana; a na to njihov poslanik uzme dalje ugovarati sa 
bosanskim kraljem, spreman ostaviti Stjepanu Tvrtku II. sve zem- 
lje i gradove Nelipićeve, da i Omiš, jedino grad Klis da zapane 
mletačku obćinu. Sada nastadoše osobito tiesni odnošaji medju 
Mletci i Bosnom. Dne 21. prosinca izdade Stjepan Tvrtko II. pod 
gradom Visokim mletačkoj obćini povelju, kojom potvrdi njezinim 

^^ „quia timet ne voivođa Sandali guerram šibi faciat . . . ". Ibiđ., p. 101. 

^^ Mletački poslanik dobio je od svoje vlade ukor, pošto je iz njegovih pi- 
sama od 23. kolovoza i 4. rujna razabrala: „quia videmus in sermonibus 
vos locutum fuisse valde late, et ultra contenta in vestra commissione, 
praesertim contra Ragusium et comitem Johannem de Citines". Glasnik, 

xni. p. 107. 

^3 Matković u Radu, VII. p. 231. 
1' Glasnik, XIII. p. 101—103. 
1^ Glasnik, XIII. p. 106—111. 



267 

trgovcem sve povlastice, podieljene iii:i od predšastiiika svoga Stje- 
pana Ostoje i otca svoga Stjepana Tvrtka I.^^; a 6. veljače slie- 
đeće godine 1423. ugovoren bi u Sutiskoj definitivni savez medju 
Bosnom i Mletci proti knezu Nelipiću. Kralj Stjepan Tvrtko ob- 
reče ovom prigodom , da će radi sigurnosti svojih žitelja i trgovine 
njihove sa mletačkimi podanici podići svoju moćnu vojsku na kneza 
Ivana NeHpića, i to najdulje do uzkrsa (23. travnja) dojduće g. 
1424. Ako sjedinjenim silam mletačko bosanskim uspije hrvatskoga 
kneza svladati , dobit će mletačka obćina grad Klis sa kotarom 
njegovim i sve zemlje, koje su obćini spljetskoj oteli Ivan Nelipić, 
Poljičani i Omišani; sve ostale pako zemlje i gradovi Nelipićevi 
(Omiš, Zazvina, Sinj, Travnik, Poljica) zapasti će bosanskoga 
kralja.^' Radostna s uspjela saveza imenuje mletačka obćina Stje- 
pana Tvrtka II. 20. travnja 1423. svojim gradjaninom.^^ 

Nu uprkos svim ovim pripravam ostade junački knez Ivan Ne- 
lipić zdrav i čitav. Kad se je g. 1424. kralj Stjepan Tvrtko II. 
spremao i vojsku sabirao, da nanj udari, morade se sam boriti za 
svoj bitak i svoju državu. Turci naime udariše u to na Bosnu te 
joj zaprietiše propašću. Tvrtku II. bijaše sve svoje sile uložiti, da 
ih iz svoje zemlje izždene i svoju vlast spasi. Zabavljen ratom u 
vlastitoj zemlji nemogaše ni misliti da udari na Nelipića, te se zato 
izpričavaše mletačkoj obćini, što nije ugovorom ustanovljena roka 
mogao održati. Mletačko vieće uvaži njegove razloge, te mu 17. 
lipnja 1424. poruči, da i samo odustaje od svoje odluke, pošto mu se 
nečini vrieme zgodno za ovo poduzeće; nu da je zato od srca 
spremno na svaku službu njegovoj preuzvišenosti.^^ Upravo strah 
pred Turčinom učini, da se je kralj Stjepan Tvrtko II. malo za- 
tim privremeno okanio svih osnova svojih proti knezu Nelipiću, te 
se dapače složio sa ugarsko - hrvatskim kraljem Sigismundom, s 
kojim se je u to g. 1425. izmirio. ^^ 

*6 Ibid., p 115—124. 

»' Ibid., p. 141—146. 

" Ibid., p. 178—180 

*® „accepta per antea quađam copia unius litterac vestrae celsitudinis . . . , 
per quam nobis noticiam praebuit, oh guerram et novitatem Turcborum 
nequivisse ađ tempus statutum adiraplere promissa, destitimus prosequi 
etiam nos dicta causa, et ad praesens nobis non apparet tempus habile 
ad negotium praedictum, parati letanter ad quaecunque excellentiae ve- 
strae grata et accepta et bono animo". Glasnik, XIII. p. 244. 

2° Dne 9. kolovoza 1425. zahvališe se Mletčani vojvodi Sandalju, što im 



268 

Stjepanu Tvrtku II. bilo ?e je zaista bojati sile turske. Sinovi 
naime pokojnoga kralja Stjepana Ostoje, a osobito knez Radivoj 
mučno su podnosili , što su ih vlastela bosanska bila prezrela te 
prionula uz kralja Tvrtka II. Knez Radivoj radio ]e zato na svaki 
način, da smetne svoga takmaca i da se sam na priestol uzvisi. 
U Bosni bijaše dodliše zanj vojvoda Radosav Pavlović^^; nu ovaj 
bijaše preslab, da mu pomogne. Radivoj se zato obrati na tui*skoga 
sultana Murata II. (1421 — 1451.), koji bješe jedva dočekao, da 
vlast svoga otca u Bosni obnovi. Udari zato g. 1424. na Bosnu, 
baš kada se je Stjepan Tvrtko II. spremao na Ivana Nelipića. 
Tvrtko se doduše obrani u prvi čas ; nu uvidi, da ni Radivoj ni Murat 
II. neće mirovati, dok cilja svoga nepoluče. Da bi laglje mogao 
odoljeti turskoj sili i takmacu svojemu ^ obrati se Tvrtko II. za 
pomoć tadanjemu banu slavonskomu Hermanu, knezu celjskomu 
i zagorskomu, koji je bio sin sestre njegove Katarine. Upravo 
Herman, nećak njegov, sklonu ugarskoga kralja Sigismunda, da je 
godine 1425. sklopio mir i savez sa Tvrtkom II. Nu ovaj savez 
kano da je slabo prudio, jer je već umah zatim g. 1426. na novo 
4000 Turaka provalilo u Bosnu. ^- KnJj Stjepan Tvrtko II., nei- 
majući tada sam zakonitih potomaka, a da bi si svoju državu osi- 
gurao i svomu takmacu Radivoju svaku nadu oduzeo, da će se 
ikada ovjenčati kraljevskom krunom, imenuje nećaka si Hermana, 
grofa celjskoga i zagorskoga nasljednikom svojim u kraljevstvu 
bosanskom. ^^ I" dotičnoj povelji, izdanoj u Bobovcu 2. rujna 1427. 

bješe javiOj „pacem et unionem secutam esse inter dominum regem Hun- 
garie et dominum regem Bossine". Ibid. p. 218. 

^' God. 1431. javljahu Dubrovčani kralju Sigismundu, da se Radosav Pav- 
lović sada ulagiva kralju bosanskomu, dočim se je nešto prije trudio, da 
drugoga podigne na priestol bosanski. Matković u Radu VII., p. 233 — 234. 

'^"^ Dne 6. kolovoza 1426. javljaju Dubrovčani Sigismundu, da je 4000 Tu- 
raka provalilo u Bosnu. Matković u Radu VII. p. 231, nota 2. — Vidi 
još sumnjivu povelju kralja Tvrtka II., izdanu u Sutisci 7. listopada g. 
1426., kojom podieli Ivanu Mrnjaviću Zvonik i Hvojnicu „pro ipsius fideli 
seruitio, quod nobis praestitit in qualibet nostra necessitate, praesertim 
quando iratus fuerat nobis caesar Turcarum Murat Big, et depopulaba- 
tur dominium nostrum, et tune dictus Joaunes Nissensis iuit ad Portam, 
non parcens capiti suo pro nobis et inuenit nobis gratiam apud caesarem, 
et expulit exercitum ex regno nosfcro ,.,*'. Krčelić A., B., de regnis 
Dalmatiae, Croatiae,' Sclavoniae notitiae praeliminares. p. 257 — 258. — 
Sravni ljetopis Ivana Tomašića. (Arkiv za poviest jug. IX. p. 16). 

23 Fejer, Cođex dipl. X. 6. p. 900—901. 



269 

iztiče Stjepan Tvrtko II., da je obziruć se na osobito prijateljstvo, 
ljubav i vjernost, što ju je rodjak i brat mu Herman celjski i za- 
gorski, ban slavonski pokazao i pokazuje prema njemu i njegovoj 
državi, i uvaživ njegove službe, osobito kod kralja Sigismunda, 
darovao istomu rodjaku svojemu kraljevstvo bosansko, ali samo za 
ona:j slučaj, kada sam nebi imao zakonitih potomaka. Nu sve ovo 
nije Stjepanu Tvrtku pomoglo. On ostade ipak osamljen u borbi 
sa carem Muratom II., te se morade napokon s njim pogadjati. 
Ušlo vi mira nisu poznati, samo se znade, da je Stjepan Tvrtko II. 
bio prisiljen ustupiti turskomu caru nekoliko gradova u svojoj dr- 
žavi. Još g. 1430. bijahu ovi bosanski gradovi u vlasti turskoj, 
te je tada Tvrtko II. moho od mletačke obćine zajam od 32.000 
dukata, da založene gradove od sultana izkupi; nu Mletčani mu 
5. rujna molbu odbiše, dakako uz veoma laskave rieči i ništetna 
obećanja.^* Oni bijahu tim manje spremni da zadovolje molbi nje- 
govoj, pošto im sam bješe nedavno doglasio, kako ga ugarski 
kralj i turski car sile, da prekine s njimi mir i prijateljstvo.^^ 

Smiriv se Stjepan Tvrtko II. sa Turci, premda uz veliku štetu 
i gubitak svoj, obnovi stara neprijateljstva proti hrvatskomu knezu 
Ivanu Nehpiću, na kojega je u kolovozu 1430. dizao vojsku svoju.^^ 
Nu domala morade se opet okaniti Hrvatske i svu pozornost obra- 
titi na južne česti svoje države, gdje se vojvoda Radosav Pavlo- 
vić bješe krvavo zavadio sa gradom Dubrovnikom. 

Već bi spomenuto, kako se je vojvoda Radosav Pavlović, sin 
kneza Pavla Radinovića, nakon smrti starijega brata Petra sa gra- 
dom Dubrovnikom izmirio. Iza toga sklapaše više puta savez i 
prijateljstvo s istom obćinom, te bi joj svaki put potvrdio svoju 
polovicu župe konavovske i sve sloboštine , podieljene joj od otca 

^* (orator regis Bossinae) requirit mutuo a nostro dominio ducatos XXXII. 
milJia auri , pro redimeiiđo de manihus Turchoi-um allqua eius castra, 
quae sunt in illorum manibus in regno Bossinae, secundum certam rom- 
positionem^ quam invicem habuerunt. Glasnik XIV. p. p. 3 — 5. 

'^^ Quod ambassiatoribus serenissimi domini regis Bossinae ad ea, quae nobis 
exposueriint, super facto requisitionis factae cidem per dominum regem 
Hungariae et dominum Teucrorum, ut rumpat cum nostro dominio . . . 
Glasnik, XIII. p. 281. 

^^ Dne 5. rujna 1430. znalo se je u Mletcih, da je kralj bosanski nedavno 
molio kneza šibenskoga, „quod non velit dare favorem nec se impedire in 
factis comitis Johannis de Citines, contra quem sua serenitas intendit 
movere guerram". Glasnik, XIV. p. 4. 



270 

Pavla i brata Petra. I godine 1427. dne 31. prosinca izdade „Ra- 
doslav Pavlović , milosti božjom veliki vojvoda bosanski" sa sinom 
svojim knezom Ivanišem Dubrovniku povelju, kojom on ^^ budući 
va velikoj slavi i gospodstvu" svojih praroditelja, obćini dubrovač- 
koj iznova potvrdi svoju polovicu Konavala uz pogodbu, da mu 
za to plaća godišnji dohodak od 600 perpera. ^^ Dubrovčani sada 
imenovaše Radosava i sina mu Ivaniša svojimi gradjani i viećnici, 
a uza to im darovaše u svom gradu palaču s mjestom, koja je 
prije bila protovistijara Zorete.^® Isti dan 31. prosinca 1427. iz- 
platiše Dubrovčani Radoslavu za Konavle 13.000 dukata. „I jošć 
nam občtovaše knez , vlastele i sva obćina dubrovačka , rekoše i 
zapisaše meni gospodinu vojvodi Radosavu i sinu mi knezu Iva- 
nišu i našemu natražku, da od Bileće od Vrma i od Trebinja tko 
bi naš nevjernik došao u Dubrovnik mali ili bi veliki, da ga ne- 
imaju primati k sebi u Dubrovnik ni u svoj kotar ni u sebe dr- 
žati, i da ga imaju tjerati, kako i mi vojvoda Radosav i sin mi 
Ivani š i naše natražke občtovasmo gospodstvu dubrovačkomu, knezu, 
vlastelem i vsoj obćini dubrovačkoj, da imamo tjerati i nedržati 
njih nevjernika od više rečeneh mjest i od župe konavaoske i od 
inČh mjest, koja njim služe, i da ih neimamo primati u našu oblast, 
pače da ih imamo tjerati kako gospodstvo dubrovačko ".^^ Nakon 
tolikih medjusobnih obećanja i kletava činilo se je, da će sada mir 
i sloga potrajati medju Dubrovnikom i Radosavom Pavlovićem. Pa 
ipak mira nebi. Radosav brzo požali, što bješe Dubrovniku svoje 
krasno primorje darovao, te već god. 1430. uze udarati na du- 
brovačko zemljište želeć obćinu prisiliti, da mu povrati njegov 
dio Konavala. Za uzrok svomu neprijateljstvu izticaše , da su 
neki Konavljani posvojili na medjah nešto njegovih zemalja tre- 
binjskoga kotara, i da su Dubrovčani suprotiv ugovorom počeli u 
Konavljih graditi tvrdje i gradove. Obćina nastojaše izprva umi- 
riti Radosava; nu pošto joj to nepodje za rukom, diže što veću 
vojsku, te se ujedno obrati na hrvatsko - ugarskoga kralja Sigis- 
munda (13. travnja 1430.) s molbom, neka bi odjel njegove voj- 
ske, koji stajaše kod Srebrenika u vojvodini Usori pod zapovjedi 
dubrovačkoga gradjanina Matka Talovca, udario na zemlje voj- 
vode Radosava u iztočnoj Bosni, da ga tim prisili povući vojsku 

" MikL, Mon. serb. p. 336 -34,2. 

2« Ibidem, p. 343—348. 

2' Mikl., Mon. serb. p. 349—350. 



271 

iz kotara dubrovačkoga. Osim toga moljaše dubrovačko vieće Si- 
gismunda, da se zauzme za Dubrovnik u srbskoga despota Gjor- 
gja Brankovića, kralja bosanskoga Stjepana Tvrtka II., i vojvode 
Sandalja, da zabrane Radosavu dubrovačkoj obćini štete nanašati. 
Napokon zamoli dubrovačko vieće Matka Talovca i ugarskoga pala- 
tina Nikolu Gorjanskoga (30. travnja 1430), neka nastoje sklo- 
nuti kralja Sigismunda, da bi poslao poslanika do turskoga cara 
Murata II., da zabrani Radosavu plieniti dubrovački kotar, pošto 
se tim narušava mir, sklopljen medju Ugarskom i Turskom. ^^ Iz 
ovoga biva jasno , da je Radosav Pavlović bio tada podložan sul- 
tanu Muratu II. 

Nakon opetovanih molba dubrovačke obćine (11. svibnja 1430.) 
uze kralj Sigismundo zaista nastojati, da spasi vjernu svoju ob- 
ćinu. Najprije mu se odazove bosanski kralj Stjepan Tvrtko II., 
jedva negdje dočekavši, da se obori na vojvodu Radosava. Pa tako 
se zgodi, da se je sklopio medju Dubrovnikom, bosanskim kraljem 
i vojvodom Sandaljem savez u tu svrhu, da se vojvoda Radosav 
pokori i sva njegova prostrana plemenšćina medju saveznike raz- 
dieli. Bojeći se medjutim, da bi se car turski Murat Il.za svoga 
štićenika zauzeo, nudjahu mu saveznici 70.000 dukata, samo da 
im nebrani uništiti vojvodu Radosava. ^^ 

Radosav Pavlović ljuto se prepade, saznavši za buru, koja se 
nanj spremaše. Potaknut još samim sultanom Muratom odluči iz- 
miriti se sa Dubrovnikom. Ali vieće dubrovačko nebijaše zadovoljno 
sa povratkom Konavala, nego zahtievaše od Radosava još razne 
odštete i naknadu bojnih troškova. Razljućen s toga vojvoda Ra- 
dosav odustade od daljega priego varanja, te poče nastojati, kako 
da kralja Stjepana Tvrtka II. odvrati od saveza s dubrovačkom 
obćinom. Nastojanje mu podje za rukom. Već 19. rujna tužila se 
je dubrovačka obćina kralju Sigismundu, da joj se bosanski kralj 
ratom grozi, pošto ga je vojvoda Radosav uputio, da je Dubrov- 
nik tražio u turskoga cara zemljište njegova podanika Radosava, 
obećav caru uza to i bosanski danak- Vieće dubrovačko moljaše 
nadalje Sigismunda^ da ga te nove pogibelji izbavi, i da se po 

^^ Matković P., Prilozi k trgovačko-političkoj historiji republike dubrovačke. 

(Kad jug. akad. VII. p. 232). 
^* Jireček, Die Handelsstrassen, pag. 39. Vidi još istoga pisca razpravicu; 

Nastojanje starijeh Dubrovčana oko razširenja granice. (Slovinac, g. 1879., 

br. 4. i 5.). 



272 

svojem poslaniku zauzme u kralja bosanskoga, kojega da takodjer 
učini oprezna na zlobe i pakosti vojvode Radosava, jer da mu se 
sada ulagiva, dočim se je prije trudio, da drugoga podigne na 
priestol bosanski. Sigismundo posla zaista hrvatskoga podbana Dio- 
nizija Vladikovića u Bosnu, koji je u ožujku 1432. nastojao od- 
vratiti Stjepana Tvrtka II. od Radosava, i tim ovoga prisiliti, da 
se izmiri sa Dubrovnikom.^^ Hrvatski podban neodvrati doduše 
kralja bosanskoga od Radosava Pavlovića, ali ipak uspije toliko, 
da je Tvrtko II. posredovao mir medju Dubrovnikom i vlaste- 
linom svojim. tom pripovieda sam Radosav ovako: „Mi go- 
spodin vojvoda Radosav Pavlović i sin mi knez Ivaniš učinili raz- 
mirje i rat s gospodstvom dubrovačkim . . . po nagovoru zlih ljudi, 
s kojega razmirja nijedna korist nebivaja jednoj strani i drugoj, 
pače šteta, razsap i manjšina . - . Tuj smislili u pameti u mojoj, 
da nitkor nemože biti bolji stežnik (semuj) miru medju menom 
i vlasteli dubrovačkimi , koliko gospodin naš , plemeniti gospodin 
mi kralj bosanski Tvrtko Tvrtković. I budući pri gospodinu kra- 
lju Tvrtku pomolili ga kako to gospodina mi i prijatelja obiju 
strana, da bi poslao svoga vlastelina u Dubrovnik, i tegnuo ih be- 
sjedom u miru medju mnom i vlastelom dubrovačkom. I po mi- 
losti gospodina našega kralja Tvrtka posla knezu i vlastelom du- 
brovačkim vlastelina i poklisara svoga Ivaniša LTOJšića . . ."^^ 

Mir medju vojvodom Radosavom i Dubrovčani sklopljen bi po- 
sredovanjem kralja Tvrtka II. 25. listopada 1432. U dotičnoj iz- 
pravi čita se medju inim i ovo: „I još mi gospodin vojevoda Ra- 
dosav obetovah knezu i vlastelom dubrovačkim poslati na spčh 
čovjeka moga gospodinu caru Murat hefju i njegovim vezirom na 
portu, dajući im znati, jer sam mir učinio s vlasteli dubrovačkimi, 
da je š njih blagoslovom".^* Mir Dubrovnika sa vojvodom Rado- 
savom potvrdi kasnije 2. ožujka 1433. sam kralj Stjepan Tvrtko 
II. Tvrtković u stolnom mjestu Sutisci. U dotičnoj povelji, na kojoj 
su podpisani takodjer vojvoda Petar Klešić, dvorski Ivaniš Bio- 
hanić i knez Tvrtko Borovinić, piše sam kralj, kako mu bijaše 
mrzak i iiedrag rat vojvode Radosava s Dubrovnikom, i da je 

^^ Matković, op. cit. (Ead, VI f. p. 233—231). 
=3 Mikl., Mon. serb. p. 367. 
^* Mikl., Mon. serb. p. 369. 



273 

zato Radosavu zapovjedio, ;,da učini mir i dobru volju s poČtenimi 
i mudrimi vlasteli dubrovačkimi".^^ 

Stjepanu Tvrtku II. bijaše zaista stalo, da što brže izmiri voj- 
vodu Radosava sa Dubrovnikom, jer je u to zaprietila državi nje- 
govoj nova pogibelj na iztoku od srbskoga despota i od turskoga 
štićenika Radivoja. Odkad je naime srbski despot Stjepan Laza- 
rević dobio od kralja Sigismunda bosansku varoš Srebrenicu, ne- 
bijašfi-^'avoga mira medju Bosnom i Srbijom. Despot Stjepan 
Lazarević nastojaše neprestance razširiti svoju vlast po iztočnoj 
Bosni; '^ dočim su bosanska vlastela nasuprot gledala, kako bi se 
Srebrenica opet vratila pod bosansku državu. Za Lazarevićeva na- 
sljednika Gjorgja Brankovića (1427. — 1456.) dodje tija i do kr- 
vavih bojeva medju Bosnom i Srbijom. Jedva je Tvrtko II. iz- 
mirio Radosava sa Dubrovnikom, morade poći na sjeveroiztok 
Bosne, da odoli despotu Gjorgju Branko vicu. U travnju iste go- 
dine 1433. vojevaše tuj oko Zvornika proti Srbom, '^ pomagan valjda 
vojvodom Radosavom. Nu brzo morade ostaviti bojno polje na 
sjeveroiztoku i povući se na jug svoje države, jer je u to knez 
Radivoj, pomagan turskimi četami na novo u Bosnu provalio. 

Još u srpnju 1431. bješe se u Bazileji sastao obći sabor kato- 
ličke crkve, sazvan od pape Eugenija IV., da se iztriebe krivo- 
vjerstva iz crkve i da se izmire kršćanski narodi. Jedan od naj- 
odličnijili članova toga sabora, dominikanac Ivgin Stojković, rodom 
Dubrovčanin osobito je nastojao, da se iztočna crkva izmiri sa 
zapadnom, da na balkanskom poluotoku nestane vjerozakonskih raz- 
mirica, pa da iztočni narodi izmireni i složni udare na glavnoga 
neprijatelja kršćanstva, na Turčina. Obrati se zato na vieće svoga 
rodnoga mjesta, da posreduje kod bosanskoga i srbskoga dvora, i 
kod odličnijih velmoža ovih zemalja, neka bi u Bazileju poslali po- 
slanike, nadaj uć se, da će živom rieči i prijateljskim susretanjem 
vjerske razmirice izravnati. Vieće rado prihvati poziv svoga zem- 
ljaka, te g. 1433. pošalje svoje ljude bosanskomu kralju Stjepanu 
Tvrtku II. , vojvodam Sandalju i Radosavu, napokon i despotu 
Gjorgju. Nu poslanstvo dubrovačko dodje upravo u najnezgodniji 

»5 Mikl., Mon. serb. p. 374—376. 

'* U jednom spomeniku od g. 1427. zove se Stjepan Lazarević: „gospodin' 

v'sem Sr'bljem' i Podunaviju i Posaviju i čest'i ugr'skije zemlji i hosn'- 

skije^. Miklošić, Mon. serb. p. 335. 
" Jireček, Die Handelsstrassen, p. 39—50, nota 120. 

18 



274 

čas, pošto je tada u Bosni najžešće biesnio gradjanski rat; potakiut 
knezom Radivojem. Dubrovačko vieće poruči zato 5. listopada 
1433. Ivanu Stojkoviću, da mn nije nimalo moguće izpuniti želje 
njegove glede Bosne, i to poradi ratova, koji tamo biesne. Kralj 
Tvrtko II. da je naime neprestance izvrgnut navalam Turaka, koji 
silom hoće, da ga smetnu i na priestol uzvise nekoga velmožu, po 
imenu Radivoja. ^® 

Ako je Stjepanu Tvrtku II. već dosele prietila pogibelj od tak- 
maca mu Radivoja, to mu se domala potrese priestol, kad se je 
proti njemu podigao veliki vojvoda Sandalj Hranić. Ovaj i onako 
moćni velmoža bješe se od krunisanja Tvrtkova još većma osilio, 
tako da je u istinu bio ugledniji i slavniji od samoga kralja. Bivši 
po drugoj ženi Jeleni u rodu srbskomu despotu i zetskomu knezu, 
širio se je upliv njegov u zemljak njihovih; a obćine dubrovačka 
i mletačka gotovo su se natjecale časteć ga i miteć na svaki način. 
Domala svlada u humskoj zemlji sve moćnije knezove i vojvode, 
osobito vojvode porodice Radivojević^ i pootme im prostrane zemlje 
i gradove. Neposredna njegova vlast dopirala je brzo na sjeveru 
do medja hrvatskih, na jugu sizaše duboko u Zetu, a na iztoku 
obuhvataše Podrinje i više toga. Prikučiv se preko Krajine (ma- 
karske) hrvatskim medjam, poče se uplitati u poslove hrvatske. 
Već u kolovozu 1423. bojao se je sile njegove hrvatski knez Ivan 
Nelipić, a g. 1424. bješe Sandalj vlast svoju razmaknuo preko 
Cetine podloživši svojemu vrhovničtvu slobodnu obćinu hrvatsku 
Poljica. Dne 7. srpnja 1424. moljaše ga vieće mletačko, neka na- 
stoji, da Poljičani više nenavaljuju na kotar grada Spljeta.^^ 

Dok je ovako Sandalj Hranić svedjer veću vlast osnivao, kralj 
bosanski, njegov po imenu vrhovni gospodar, tek da je životario 
braneć se od kneza Radivoja i saveznika mu Turaka. Nije li se 
u tih okolnostih mogla lahko u Sandalja roditi želja, da vladanje 
svoje za sve vieke odruži od ostale države bosanske, ili što je još 
više, da sam posegne za krunom bosanskom i srbskom, pa da 
mjesto kuće Kotromanića uzvisi na priestol kuću Kosaču?^^ San- 

S8 Matković, op. cit. (Rad VII., p. 235—236). 

'* „Et insuper scribatur per nostrum domiiiium vaivodae Sandali, in illa 

forma quae fuerit opportuna ad hoc, ut dicti Polizenses se abstineant a 

damnis et offensionibus . . . ". Glasnik XIII. p. 215. 
*° Porodica (pleme) Sandalja Hranića zvala se je Kosaca. „Omnes de pro- 

genie ipsius domini Sandali, appellata Cosaze". Glasnik, XIII. p. 159. „Ra- 

dosav Dragišić Kosaca". Miklošić, Mon. serb. p. 391. 



275 

dalj zaista da je o tom snovao. Jer baš kada se je g. 1433. kralj 
Stjepan Tvrtko II, težkom mukom otimao najprvo srbskomu des- 
potu, a zatim knezu Radivoju, ustade napokon i on, ter složivši 
se sa srbskim despotom kupi od turskoga cara bosansku državu. 
Despot srbski umali zauze Zvornik i vojvodinu UsorU; a za pre- 
ostatkom segne sam Sandalj,"^^ Nesretni kralj Stjepan Tvrtko 
II., nemogući sam tolikim protivnikom i takmacem odoljevati, mo- 
rade pobjeći iz svoje kraljevine i ode u Ugarsku tražiti zaštite i 
pomoći u kralja Sigismunda i svojih rodjaka, grofova celjskih i 
zagorskih.*^ 

Stjepan Tvrtko II. ostade u Ugarskoj do tri godine. U to doba 
bijaše tužna država njegova pozorištem žestokih borba i ratova , u 
kojih se medjusobno zatirahu bosanska vlastela, pomagana divljimi 
četami turskimi. Potankosti ovih borba nisu poznate, ali sigurno 
da su grozne bile. Od bosanskih velmoža otimaše se najviše vlasti 
Sandalja Hranića Juraj Vojsalić, sinovac moćnoga nekoč Hrvoja 
i vojvoda dolnjih krajeva, pomagan valjda susjednim! hrvatskim! i 
slavonskim! knezovi, možda knezovi Blagaj sk!m!, pošto je Ivamš 
Blagaj sk! imao Hrvojevu unuku za ženu. Juraj Vojsalić mora 
da je u borbi sa Sandaljem bio sretan, pošto ga 12. kolovoza 
1434. nalazimo sa sinov! i vlastelom svojom pod Kreševom u sre- 
dini gornje Bosne, gdje izdaje povelju vojvodi Pavlu Jurjeviću i 
braći mu, sinovom znamenitoga nekoč vojvode Jurja Radivojevića, 
zatim Vuku Vukićeviću, sinu knezu Vukića, te !m vraća sve zem- 
lje njihove ! plemenito, „s^o im liše uzeo vojvoda Sandalj.^^^ 
Kako li su u to ražale ! palile po Bosni turske čete, razabire se 
iz pisma pape Eugenija IV. od 7. prosinca 1437., gdje se kaže, 
da su Turci samo za dvie posljednje godine porušili i spalili šest- 

** Jireček, Die Hanđelsstrassen, p. 39 — 40. 

*^ Hrvatski Ijetopisac Sime Klimentović bilježi; „Tada (g. 1433.) izagnaše 
Bošnjane Tvrtka kralja iz Bosne, i to biše drugi Tvrtko". Arkiv za pov. 
jugosl. IV. p. 83. 

*^ Miklošić, Mon. serb. pag. 377 — 379. Uz vojvodu Jurja Vojsalića bijahu 
ovom zgodom: „a tomu im svidoci naši dobri ljudi: od humske zemlje 
knez Vuk Eupčić, knez Pavao Komlinović; od svojte vojvoda Ivaniš 
Dragišić, od Zemalnika vojvoda Marko , knez Petar Brsačić; od Sane 
knez Juraj Mišljenović, knez Martin Dijanišević, a od Plive knez Tvrtko 
Milatović, knez Radoje Čaklić ; a od dvora pristav knez Tomaš Capić, 
knez Juraj Petovović". 



276 

naest samostana i crkava franjevačkih.** Usred tih groznih borba 
umre veliki vojvoda Sandalj Hranić g. 1435., neostavivši za so- 
bom mužkoga poroda.*^ Prostrano vladanje njegovo nasliedi sino- 
vac mu Stjepan Vukcić (1435 — 1466.) , koji preživi pad bosanske 
države. Iste godine, kadno stiže smrt vojvodu Sanđalja, umre u 
Hrvatskoj moćni knez Ivan Nelipić , posljednji ogranak te slavne 
porodice hrvatske od plemena Svačića. Bogatu baštinu Nelipićevu 
na medji bosanske države podieli sada kralj Sigismundo Matku 
Taloviću i braći njegovoj Franji, Petru i Ivanu, rodjenim Dubrov- 
Čanom, koji ga bjehu nekoč u nevolji liepo podvorili i tim milost 
njegovu zavriedili. 

Borbe u Bosni svršiše se jedino u korist Turkom. Murat II. g. 
1436. na novo zauze važni grad Vrhbosnu i stavi unj vojvodu sa 
svojom posadom. Odsele bijaše Vrhbosna glavna oružana turska i 
središte, odakle su Turci gospodovali Bosni i njezinim velmožam.'*^ 

Stjepan Tvrtko II. desio se je još početkom g. 1436. u Ugar- 
skoj. Dne 25. siečnja bijaše u Stolnom Biogradu, a uzanj njegova 
vlastela Tvrtko Borovinić, Juraj Dragićević, Vladislav Klešić i 
protovistijar Restoje. Ponukan kralj enj Sigismundom i slavonskim 
banom Matkom Taloićem izdade tuj povelju, kojom primi fra- 
njevce i sve njihove samostane u kraljevstvu bosanskom u svoju 
zaštitu , dadši im uza to slobodu , da šire u Bosni vjeru katoličku 
i da žitelje obojega spola krste i na vjeru katoličku obraćaju.*^ 

** „Hine est, quod nos dilecti iilii Jacobi ordinis minorum professoris vi- 
carii Bosne, asserentis ch'ca XVI. ecclesias et domus fratrum dicti ordinis 
spatio duorum annorum ab inhumanissinis Turcis . . . destructas et com- 
bustas fuisse . . . ". Theiner, Mon. Slav. merid. I. p. 375. 

*^ Sandalj starb im J. 1435. Sein Fiirstenthum reicbte damals von der Na- 
rentamundung- bis jenseits des Lim. Im Sommer lebte er auf seinen 
Schlossern an der Drina, in Samobor bei dem Handelsplatz Goražda, in 
Kozman zwischen Foča und der Sutiskamiindung, in seiner Hauptburg 
Sokol am Zusammenfiuss der Piva und Tara, in Kukanj bei Plevlje, in 
Ključ bei Crnica. Das Kloster Mileševo mit der nahen Burg war sein, 
ebenso Onogošt (Nikšić). Im Winter zog er in das mildere Kiistengebiet 
zur Narenta oder zum Golf von Cattaro. Ganz Chl'm mit Konjic, Vra- 
bac, Nevesinje und der prachtigen Burg Blagaj gehorten dem Gross- 
vojvoden ; an der Bocca di Cattaro besass er das Konigsschloss Novi mit 
Kisano. Die Einheit des Gebietes storte nur der isolirte Besitz der Pav- 
lović um Trebinje. Jireček, Die Handelsstrassen, p. 40. 

** Jireček, Die Handelsstrassen, p. 85, 

*^ Nos Stephanus Tuertcus . . . Ad cunctorum notitiam . . . harum serie 



277 

Malo zatim vrati se Stjepan Tvrtko II., možda pomoćju kralja 
Sigismvmda u svoje kraljevstvo. Nii tužnu li nađje ovaj put Bosnu. 
Zemlja bila je sva opustošena i poharana; Usorom, Zvornikom i 
Srebrenicom gospotlovao je srbski despot, a u gradu Vrhbosni ba- 
nio se je turski vojvoda Isam, koji je odavle zapoviedao Stjepanu 
Vukčiću, Radosavu Pavloviću i drugim velmožam u iztočnoj i juž- 
noj Bosni. U ovih okolnostih nepreostade ni Stjepanu Tvrtku II. 
drugo^ nego da se caru Muratu II. pokloni. Obeća mu plaćati go 
dišnji danak od 25.000 dukata i priznavati vrhovnu mu vlast, 
samo da mu i nadalje ostavi nasliedjenu državu.*^ Tako postade 
Bosna g. 1437 — 1439. vasalnom zemljom turskom ; njezin kralj 
nebijaše više neovisan i samostalan vladar, nego podanik turskoga 
cara. Kralj Tvrtko sjedio je u kolovozu 1439 u gradu Bobovcu, 
gdje se je pred njim knez Ivaniš, sin vojvode Radoslava kleo, da će 
poput otca svoga vazda na miru živiti sa gradom Dubrovnikom;** 
nu vlast Tvrtkova bijaše u to slaba i neznatna, pošto se je pra- 
vim gospodarom Bosne smatrao tuski car Murat II. Kao takav 
izdao je takodjer Murat g. 1442. Dubrovčanom povelju, kojom im 
dozvoli trgovati po Bosni, kao i po Srbiji i Albaniji. ^^ 

Kralju Stjepanu Tvrtku II. bijaše veoma mučno podnositi tužno 
stanje, u koje bješe s kraljevstvom svojim spao. Još teži bijaše 
njegov položaj , kadno je g. 1440. turski car Murat II. udario na 
Srbiju, te osvojio sve zemlje despota Gjorgja Brankovića sve do 

volumus pervenire, qualiter nos per serenissimum et invictissimum domi- 
nam nostrum, dominum Sigismundum, . . in sua civitate Albaregali . . . 
personaliter requisiti . . . promisimus, quatenus omnia claustra seu loca 
fratrum minorum . . . in dicto regno nostro Bosniae . . . ac fratres in eisdeni 
degentes . . . protegemus, tuebimur . , . Pavich Em , Ramus viridantis oli- 
vae, Budae 1766., p. 6. 

** ouTo; asv ^'/] 6 Tćov Ia^uo'.cov [i7.Gikz()z, to; rV/ioua£V7i; auTco utto 
l(7a[;.ou TTi; ^copac, co; arp^TOv rt '7uvocYxywv r^vusv o'joev , ouoe e; 
yzlpy.c e^d-stv 'hviajZTO tco ^acri/io); GTpocTco, Tzpia^^ZK; te ŽTZzi^.^t 
Trapoc PaG'Asa, x,al £Tac,aTO (popov oct^oljzi'^ toO eviauToO [xupixo cnt; 
^ u ^ p u (7 u y. 7.1 Tzz^z 7.y,i(;yi\iouQ. paTO^su; o£ tz^ogUto 
7.71 GTTOv^a; £7:0L£iT0 7.uT(o. Laonici Chalcocondylae de rebus Turcicis. 
(Bonsko izdanje), lib. V. p. 248. 

** Mikl., Mon. serb, p. 402. 

^^ „Viliki gospodar i viliki amira sultan Muratbeg" dozvoljava Dubrov- 
čanom, da smiju trgovati „po E,omanije, po bugarskoj i po vlaškoj zemlji, 
po Srbljeh, po Arbanaseh, po Bosne i po sveh ineh misteh, zemljih i 
gradoveh gospostva mi". Miklošić, Mon. serb. p. 409 — 411. 



278 

Beograda. Tako postadoše Turci neposredni susjedi Tvrtkovi zau- 
zevši istom prilikom gradove Srebrenicu i Zvornik, koji su dosele 
bili u srbskoj vlasti. Činilo se sada, da je i bosanskomu kraljev- 
stvu kucnuo zadnji čas. U toj groznoj nevolji ogledaše se Stjepan 
Tvrtko II. na sve strane za pomoć. Na sreću njegovu umre u 
Ugarskoj Albert IL, nasljednik kralja Sigismunda , a ugarskim i 
hrvatskim kraljem izabran bi junački poljski kralj Vladislav Var- 
nenčik (1440 — 1444.). Kralj Stjepan Tvrtko II., a još više despot 
Gjorgje Branković nadahu se sada pouzdano , da će se vratiti za 
nje bolja vremena, te oduševljeni, što je priestolom ugarskim za- 
vladao slovjenski vladar, pošalju poslanike svoje u Budim , da no- 
voga kralja pozdrave i pomoć od njega zamole. poslanstvu bo- 
sanskom pripovieda životopisac kralja Vladislava ovo: „Dodje i od 
kralja bosanskoga sjajno poslanstvo odličnih muževa. Ovi su iz- 
pričavši porietlo svoga plemena izticali, da su Bošnjakom isti 
pradjedovi bili, koji i Poljakom, te da im je zajednički jezik, koji 
govore; i da se radi te rek bi srodnosti jezika i porietla njihov 
kralj živo raduje, što je Vladislav — kako se je pronio glas — 
sretan u svojih podhvatih. Mnogo su nadalje izticali priHku, kako 
bi se radi srodnosti i susjedstva mogli, dapače i morali ujedinje- 
nom snagom i savjetom med ju sobom pomagati proti užasnomu 
zulumu turskomu, koji im prieti. Osim toga zatražiše, da se ugo- 
vor i prijateljstvo, koje su svi dotadanji kraljevi najvećom svetošću 
poštivali i čuvali , medju Bosnom i Ugarskom ili sklopi ili obnovi. 
Poslanikom bi milostivo odgovoreno: da je pravo, što se uspjeh i 
napredak Vladislavov njihovu kralju svidja, toli radi onoga srod- 
stva jezika i porietla, koje spominju, koli radi toga, što je jednim 
i drugim malo ne jednako do toga, da se što prije sva Ugarska 
umiri te krjepkimi silami proti zajedničkomu dušmaninu vojna po- 
vede. Zatim im zahvališe, stoje njihov kralj sam obrekao, da će 
u zgodan čas pomagati Ugarskoj proti Turkom i zborom i tvo- 
rom , pa ih obodriše, neka bi kralj do kraja uztrajao u toj na- 
misli. Napokon bje ugovor medju kraljevi i kraljevinami utvrdjen."^^ 

^^ Venit et a rege Bossine legatio, apparatu virisque insignis : quae repetito 
gentis suae priraordio, eosdem, cuni Polonis, auctores generis, et conununem 
linguam Bossinenses habere, quam dixisset; et ob eam linguae atque ori- 
ginum veluti cognationem, regem suum magnopere gaudere, propterea, 
quod coeptis Vladislai, felicitatem adesse vulgabatur . . . Pbilippi Calli- 
mabi, de rebus Vladislai liber I. (Schwandtner, Scriptores rer. Hung. I. 
pag. 457. 



270 

Ovim poslanstvom bješe se Stjepan Tvrtko II. odielio od tur- 
skoga cara, kojemu se je nedavno bio pokorio. On bješe u dobar 
čas pogodio i tim bosanskoj državi još za dvadeset i tri godine 
život produljio, jer je kralj Vladislav zaista ozbiljno nastojao, da 
najprvo Ugarsku osigura i uredi, a zatim da Bosnu, Srbiju i Bu- 
garsku oslobodi turskoga robstva i podaničtva. Kralju Vladislavu 
bok stojaše glasoviti junačina Ivan Hunjadi, otac kasnijega kra- 
lja Matije Korvina, kojega i narodne pjesme slave pod imenom 
Sibinjanin Janka. Već g. 1442. proslavi se Ivan Hunjad potukav 
dvie velike turske vojske izpod Karpata (25. ožujka i 6. rujna), 
te mu se glas prosu po svem kršćanstvu. 

Kralj Vladislav nemogaše medjutim prvih godina svoga vladanja 
priskočiti u pomoć Srbiji i Bosni, dočim je s druge strane car 
Murat II , kivan na Stjepana Tvrtka II. , što se bješe od njega 
odmetnuo, pritisnuo Bosnu sa svih strana. Već u siečnju 1441. 
molio je kralj Stjepan Tvrtko II. po svom protovistijaru Restoju 
mletačku vladu, da mu dozvoli poslati u mletačke zemlje sve 
imanje, pače da i sam pobjegne sa svojom porodicom u Mletke, 
ako bi nuždno bilo. Ovom prilikom nudio je takodjer Stjepan 
Tvrtko mletačkoj obćini, da preuzme vladati javno ili tajno nje- 
govim kraljevstvom; ako pako toga nebi mogla ili htjela, da ga 
barem izdašno pomogne ^dši mu oružja i drugo za obranu iz 
svojih dalmatinskih gradova. ^^ Bosanski kralj bijaše u taj čas u 
silnoj nevolji, kada je bio spreman državu svoju mletačkoj obćini 
povjeriti. Ova mu 21. veljače 1441. na njegove želje i ponude od- 
govori j da je spremna primiti i njega s porodicom i s imanjem 
njegovim, kamo se goder sklonuti želi, isto tako da može iz Mle- 
taka izvesti oružja i ine stvari po volji, da uzmogne obraniti kra- 
ljevstvo i vladanje svoje; nu države njegove nemože preuzeti, te 
mu se stog^ na njegovoj ljubavi zahvaljuje i želi od srca, da se 
u svom kraljevstvu sretno uzdrži. 

Stjepan Tvrtko II. zaista se ovaj put obrani od turske sile. Nu 
ipak se nije ćutio ni časak siguran na priestolu , te je stoga sve 

^^ „ipsum dominum regem optare et nos rogare, ut consentiamus, quod 
possit quando opus šibi videbitur, mittere in aliqua terrarum nostrarum 
havere suum, et personaliter etiam venire cum fainilia sua, et offert nohis 
illud regnum regendum nostro nomine, palam vel occulte ut nobis placet, 
et vellet arma et alias munitiones de locis nostris posse habere . . . ", 
Glasnik, XIV. p. 41—43. 



280 

srebro i dragocjenosti šiljao iz Bosne u tuđjinu, napose u Dubrov- 
nik/^ Poslavši u travnju 1442. veću svotu srebra u Dubrovnik u 
poklad, obrekose mu Dubrovčani, da neće to blago nikomu predati, 
nego da će ono učiniti, što on „bude poručiti i narediti u svom 
listu pod svojom običajnom pečatiju, koji bude upisao pred redov- 
nici rimske vjere ili vjere bosanske.'''' U isto doba nastojao je ne- 
prestance, da se pomoćju Mletčana osigura od Turčina. Molio ih 
je, da pošalju do cara Murata II. svoga poslanika, koji bi zanj 
govorio, zatim da bi mu koji dalmatinski grad dali u zamjenu za 
bosanski, i da bi poslali u Bosnu kojega plemića svoga, koji bi 
stalno na njegovu dvoru prebivao. Ujedno ih upozori, da turski 
car snuje velike stvari glede Bosne i Dalmacije, te ih na novo 
moli, da bi mu dopustili izvesti oružja iz podložnih im gradova 
dalmatinskih.^* Mletčani mu skoro sve želje i molbe odbiše, „uvje- 
reni, da će prejasni kralj svojom velikom mudroati i najboljimi 
pripravami znati i moći državu svoju uzdržati i braniti, kako su 
činili blage uspomene predšastnici njegovi*. 

Tek u hpnju 1443. dospije kralj Vladislav Varnenčik, te zajedno 
sa Sibinjanin Jankom poduze veliku vojnu na Turke za oslobo- 
djenje južnih Slovjena. Osim ugarskih i poljskih četa bijaše u 
kraljevoj vojsci i 600 čeških ratnih kola; a zatim joj se pridruži 
i despot Gjorgje Branković, koji se se nadao, da će iza sretne 
vojne opet zavladati svojom zemljom. Putem množila sejesvedjer 
kraljeva vojska; sa svih strana hrlih su k njoj Bugari, Srbi, 
Bošnjaci i Arbanasi. Vladislav prodre sretno do Sredca (Sofije), a 
odavle tija do Plovdiva. Na povratku udari nanj kod klanca 
Kvmovice sultan Murat II. sa velikom vojskom, ah u krvavoj bitci 
bi turska vojska do nogu razbita; jedan rodjak sultanov pogibe u 
boju, dočim mu šurjak Mehmed Čelebija pade u robstvo. Uslied 
te sretne bitke sklopljen bi mir medju Ugarskom i Turskom u 
lipnju 1444.; Bugarska ostade doduše i nadalje turskoj vlasti, nu 
zato bi sva Srbija vraćena despotu Gjorgju Branko vicu. Za cielo 
da je ovom prilikom stradala turska vlast u Bosni i da je nestalo 
turskih vojvoda iz grada Vrhbosne. ^^ 

" Pucić, Spom. II. p. 104—105, 106—107, 163. 

">*■ Glasnik. XIV. p. 48-51. 

*^ Veliku ovu vojnu kralja Vladislava opisuje Jiroček, Dejiny naroda bul- 
harskeho, p. 322—323. 



281 

Stjepan Tvrtko II. Tvrtko vic nedoživi te sreće, da bi vidio svoje 
kraljevstvo oslobodjeno turske vlasti. Posljednji put spominje se 
22. lipnja 1443., kadno iz grada svoga Sutiske šalje kneza Jurja 
Ratkovića i komornika kneza Restoja u Dubrovnik po srebro, koje 
bješe ondje sahranio.*^ Hrvatski Ijetopisac Sime Klimentović hoće, 
da su Stjepana Tvrtka sami Bošnjaci ubili. ^' Čini se, da se je 
pred smrt svoju sa svojim takmacem Radivojem izmirio, te ga na- 
mjestio za dijaka na svom kraljevskom dvoru. *^ 

Dok je kralj Stjepan Tvrtko II. Tvrtković posljednjih godina 
vladanja svoga dan i noć bdio, da sačuva ostatak svoje kraljevske 
vlasti ; veliki je vojvoda Stjepan Vukčić, stupiv u stope svoga pred- 
šastnika i strica Sandalja Ilranića u južnoj česti države bosan- 
ske vladao tako samostalno, da se oblast njegova gotovo nije više 
ni pribrajala ostaloj bosanskoj državi. Suvremeni grčki povjestnik 
razhkuje barem „Sandaljevu zemlju" od kraljevine, kojom uprav- 
ljaše bosanski kralj. ^^ Tako se je činilo, da će se kraljevina bo- 
sanska doskora razpasti na dvie medjusobno sasvim neodvisne 
države. 

Stjepan Vukčić „milošću božjom veliki vojevoda rusaga bosan- 
skoga i k tomu" imao je za ženu Jelenu, kćer zetskoga kneza 

^* Mikl., Mon. serb. p. 426. 

^' Tada (1434. mj. 1443.) ubiše Bošnjani istoga Tvrtka drugoga, kralja bo- 
sanskoga. Arkiv za pov. jugosl. IV. p. 33. 

^* U pismu kralja Tvrtka II. od g. 1443. čita se .,ja dijak gospodina kralja 
Tvrtka Badivoj Hr'stić", Mikl., Mon. serb. p. 426. Biti će to „nobilis vir 
liadinoi Charstich" , koji je kasnije oko g. 1462. sagradio u Tešnju kato- 
ličku crkvu sv. Jurja. (Tlieiner, Mon. Hung, II. pag. 374). — „EadjM'oj-, 
frater Thome regis Boznensis, de Wranduck" imao je kasnije za ženu 
Katarinu, kćer ,,Nicolai, filii Ladislai de Welike". — Godine 1457. piše 
papa Kaliksto HI. „nobili viro Eadmoj (Eadivoj), Stephani (Thomae) regis 
Bosne germano" pismo, iz kojega se razabire, da je isti Eadivoj sagradio 
katoličku crkvu „in loco de Podenubac". (Theiner, Monum. Slav. merid. 
I. p. 428). 

TouTOO os TTi; yoipoLC (kralja bosanskoga) i^Z'ZT.i '}] tou i^TS^avou 
TOu SavoaAsco '/copoc . . , KouSouY£poi K 6voi;.x(^ovTa.i aujj.TrocvTs; 
ol zq T'/iv Savoa)^£co ^ojpav ts^oOvts?. — Chalkokondylas, lib. V. pag. 
248—249. Ime „Kouv^ouY£poi" za žitelje u oblasti Stjepana Vukčića na- 
lazi se i u pismu carigradskoga patrijarke Genadija. Golubinski misli, 
da su to patareni. Golubinski E., Kratkij očerk istoriji pravoslavnih crkvej 
bolgarskoj i serbskoj i ruminskoj. Moskva 1871. p. 594. 



282 

Balše III., a nnuku Sandaljeve druge žene Jelene. Ona mu rodi 
sinove Vladislava i Vlatka, i kćer Katarinu, kasniju kraljicu bo- 
sansku. Bijaše takodjer u rodu najmoćnijemu vlastelinu u sjevernom 
dielu hrvatskoga primorja, naime Ivanu Frankapanu, knezu krč- 
komu i senjskomu. Premda bješe od strica svoga baštinio ogromnu 
baštinu, nezadovolji se s njom, već ju nastojaše razmaknuti na 
sve strane. Da bi taj cilj lasnije polučio, povjeri se sjedne strane 
posvema turskomu caru Muratu II., a s druge strane prijaše pa- 
tarenom. Upirući se ovako o moćnu zaštitu turskoga cara i pouz- 
davajući se u ljubav i naklonost Bošnjaka, koji ga smatrahu glav- 
nim zaštitnikom i braniocem narodne vjere, neobaraše samo vlast 
i ugled kralja Tvrtka II., koji je naginjao Ugarskoj i katoličkoj 
crkvi, nego postade strah i užas svim susjednim vlastim i državam. 
Njegova je sila prietila hrvatskim kneževom Talovićem (Talovcem), 
Dubrovniku , Mletkom , da i kraljem ugarsko - hrvatskim. Osobito 
ga se bojahu Dubrovčani. Kad se je od Sigismunda^ odmetnuo 
Ivan Frankapan, knez krčki i senjski, pošalje kralj nanj bana 
Matka Talovića, a uz to pozove i Dubrovčane, da bana pomognu 
svojim brodovljem. Nu Dubrovčani se Sigismundu 19. lipnja 1436 
izpričaše, jer da bi njihovu gradu zaprietila velika pogibelj, kada 
bi pomagali bana Talovića proti knezu Ivanu, rodjaku velikoga 
vojvode Stjepana Vukčića.^^ 

Dubrovčani nisu se bez razloga bojali sile Stjepanove. Jer Čim 
je g. 1438. oteo porodici Pavlovića Trebinje sa susjednimi župami 
i tako ju lišio svih zemalja na jugu Bosne, umah poče se i Du- 
brovniku ratom groziti. Prestravljeno vieće dubrovačko pošalje na 
to 3. svibnja 1439. poslanika svoga do ugarskoga kralja, moleći 
ga, da naloži banu Matku Taloviću i drugim voj vodam hrvatskim, 
da brane Dubrovnik. Kralj Albert zapovjedi zaista banu slavon- 
skomu Matku Taloviću i bratu mu Petru Taloviću, banu hrvatsko- 
dalmatinskomu, neka obćini priskoče u pomoć sa cielom silom, što 
bi u Hrvatskoj dići mogli, ako Stjepan neodustane od svojih priet- 
nja.®^ Stjepan Vukčić poštedi doduše ovaj put Dubrovčane, ali 
udari namah zatim na hrvatski grad Omiš. Badava je kraljica Je- 
lisava, udova iza kralja Alberta II. , pozivala sada Dubrovčane da 
grad obrane i za sebe ga uzmu; ovi joj 7. ožujka 1440. odgovo- 

^0 Matković u Eadu, Vn., p. 238. 
®* Ibidem, p. 242. 



283 

riše, da se toga neusndjuju učiniti od straha pred silnim vojvodom 
Stjepanom i Turčinom, kojemu je Stjepan u milosti.®^ 

Ni Mletčana nepostedi Stjepan Vukčić. Čim bješe strica svoga 
baštinio, zahtievaše od njih grad Kotor. Godine 1442. nudio se je 
sam kralj Stjepan Tvrtko II. Mletčanom za saveznika proti voj- 
vodi Vukčićii, koji im je u to ratom prietio.^^ Mletčani se ovaj 
put bosanskomu kralju zahvališe, ali brzo požališe, jer je već u 
lipnju iste godine Vukčić provalio u Zetu, da tamo zauzme mle- 
tačke gradove. Mletčani nastojahu doduše silom i milom sklonuti 
moćnoga vojvodu, da se okani njihovih zemalja i gradova u Zeti;^* 
nu on nehtjede o tom ni čuti, nego pomoćju turskoga vojvode na- 
stavi osvajanja. Sada se obrati mletačko vieće na samoga cara 
turskoga Murata II., te obtuži Vukćića®^; ali i to bje zaludno. 
Nemogući ga nikako iz Zete maknuti, dadoše Mletčani zapovjed 
svomu brodovlju, da udari na Omiš i Poljica, najsjevernije česti 
Stjepanova vladanja, nebi li ga ovako piisiHlo da ostavi Zetu. ^^ 
Nu Stjepan Vukčić ostavi Mletčanom, da zauzmu Omiš i Poljica, 
a sam ostade svedjer u Zeti. Tek 23. kolovoza 1445. izmiri se 
Stjepan sa republikom mletačkom, ostavivši Omiš u njezinoj vlasti.^' 

«2 Ibidem, p. 242—243. 

«3 Glasnik, XIV. p. 50 i 52. 

«4 Glasnik, XIV. p. 53—72. 

^^ Dne 10. svibnja pisalo je vieće mletačko caru -turskomu : „Comes Stefa- 
nus vaivođa, subditus vestrae serenitatis, terris et locis nostris Albaniae, 
quae iam per multa retro acta tempera tenuimus . . . guerras et mole- 
stias inferre non cessat . . . Ibidem, p. 73. 

^^ Godine 1443. dne 31. svibnja pisahu Mletčani Antunu Diedu, zapovjed- 
niku svoga brodovlja: „In vestra commissione jussimus, quod si propter 
descensum comitis Stephani in Zentam videretur vobis, non esse possibile 
habere Antibarum, debeatis ex ordine dato recedere ex Albania, et at- 
tendere ad captionem castelli Dalmissae aut Narente . . . , locorum Ste- 
fani praedicti . . . Ibidem, p. 79. Sravni još p. 83, 84 i 86. 

6' Ibidem, p. 115—122. 



XIL Stjepan ToDia Ostojić. 
(1444—1401.) 

Prva godina Tomina vladanja; odnosa ji njego ci prema Ugarskoj ^ 
Dubrovniku i MletJcom (1414.). — Stjepan Toma prihvaća vjeru 
katoličku i uzima za ženu Katarinu, kćer velikoga vojvode Stjepana 
Vukćića (1445. i 1446.). — Bosna prema srbskomu despotu Gjorgju 
Brankoviću (1447 — 1451.). — Bat hercega Stjepana Vukćića sa Dub rov- 
nikom, ; Stjepan Toma pomaže Đuhrevćane proti svomu tastu (1451 do 
1453.). — Stjepan Toma prema Hrvatskoj, osobito poslie smrti bana 
Petra Talovića (1453 — 1457.). — Stjepan Toma sprema se na rat 
sa turskim carem Muhamedom II. (1457.) i dobiva za sina svoga 
Stjepana Tomasevića Srbiju (1458.). — Pad Smedereva (1459.) i 
razpre Stjepana Tome sa ugarskim kraljem Matijom Korvinom. — 
Smrt Stjepana Tome; vjerski odnošaji za njegova vladanja. 

Nakon burna vremena od pol stoljeća^ pošto je vise puta državi 
bosanskoj zaprietila gotova propast, činilo se je sada, da će se 
opet vratiti mir i poredak, a možda i sretna doba prvoga kralja 
bosanskoga. Pokojni kralj Stjepan Tvrtko II. bješe još za života 
svoga g. 1427. imenovao svojim nasljednikom za bosanski priestol moć- 
noga i nasilnoga Hermana, kneza celjskoga i zagorskoga, i njegove 
potomke; nu narod u Bosni nehtjede ni čuti, da bi koji tudjinac 
kraljevinom bosanskom zavladao, te odluči birati svoga zemljaka. 
Nu kuća Kotromanića bješe Stjepanom Tvrtkom II. izumrla; življahu 
samo nezakoniti sinovi kralja Stjepana Ostoje, po imenu Radivoj 
i Stjepan Toma. Radivoj a medjutim nchtjedoše bosanska vlastela, 
pošto je toliko puta bio svoju domovinu pomoćju Turaka poharao ; 
zato odabraše u veljači 1444. brata mu Stjepana Tomu za svoga 
kralja. ' 

* Dne 6. ožujka 1444 pišu Mletčani : „serenissimus rex Bossine nuper electug 
uobis explicari fecit . . . ". Glasnik XIV. p. 86. 



285 

Stjepan Toma življaše dosele u skromnoj zabiti, tajeć da je sin 
kralja Ostoje. Dok mu je brat Radivoj vodio Turke u svoju do- 
movinu, da smetne kralja Stjepana Tvrtka II., Čamio je Stjepan 
Toma u- kojem skrovištu patarenskom , zadovoljan da tek žive. 
Da bi sasvim zameo trag svomu porieklu, bješe oženio ženu prosta 
roda, po imenu Vojaču, i to po običaju bosanske patarenske crkve 
uz pogodbu, „da mu bude dobra i vjerna". Potisnut sada iz svoje 
zabiti i uzvišen na kraljevski priestol prva mu bijaše briga, da si 
državu osigura i vlast utvrdi. To mu bijaše tim nuždnije, što pre- 
moćni grofovi celjski nisu veselim licem gledali, kako su ih bosanska 
vlastela lišila nasljedstva u svojoj kraljevini, i što je bilo bosanske 
vlastele, medju njimi ponosni vojvoda Stjepan Vukčić, koji nisu 
voljeli kopilanu Ostojinu. Povjeri se zato posvema slavnomu Ivanu 
Hunjadu, najuglednijemu tada kršćanskomu vojvodi u jugoiztočnoj 
Evropi. Ivan Hunjadi, pobjeditelj Turaka, mogaše ga štititi od sile 
cara Murata IL; isti Hunjadi, krvni neprijatelj grofova celjskih, 
mogaše ga braniti od napadaja njihovih; Hunjadi napokon, prvi 
pouzdanik kralja Vladislava, mogaše svojim ugledom smiriti neza- 
dovoljnu vlastelu bosansku. Zahvalni Stjepan Toma izdade zato 
Ivanu Hunjadu 3. lipnja 1444. u gradu Bobovcu povelju ovoga 
sadržaja: „Mi Stjepan Toma, kralj bosanski, javljamo svim, kojih 
se tiče, da pošto je priestol ovoga kralj vvstva iza smrti slavnoga 
spomenuća kralja Tvrtka, našega predragoga strica bio izpražnjen, 
a ja sam po njegovoj odredbi ostao gospodar gradova i krunskih 
posjeda istoga kraljevstva: to je preblagi gospodin naš Vladislav, 
kralj ugarsko-poljski, po savjetu, dobroj volji i odredbi moćnoga 
gospodina Ivana Hunjada, vrhovnoga vojvode svojih vojska, mene 
svečano za kralja bosanskoga namjestio i potvrdio. Želeći se mi 
za toliku ljubav i sklonost odužiti, obvezujemo se Ivanu Hunjadu, 
da ćemo vjerno služiti rečenomu kralju i kruni njegovoj, a vojvodu 
Ivana priznajemo za istinitoga i vjernoga prijatelja , te ćemo ga 
iskrenim srcem ljubiti i vazda u svih potrebah pomagati".^ Osim toga 
obeća Stjepan Toma svečano, da će Ivanu Hunjadu u ime zahvalnosti 
svake godine na odredjeni rok plaćati po 3000 dukata, da će ga 
svigdje i svakom zgodom sa svojimi prijatelji pomagati, dopustiv 
mu uza to, da može doći u Bosnu, kada ga goder volja, i ostati 
u njoj, dokle hoće. 



' Arkiv za pov. jugosl. II. p. 38 — 39. 



286 

Početkom rujna 1444. desio se je novi kralj Stjepan Toma u 
gradu Kreševu, „poveljenijem i sudom božjim prijam državu kra- 
ljevstva i sideć na pristoli kraljevstva kako car i vladika svemu 
stežaniju svojih praroditelj". Uzanj bijahu vlastela i velmože malo 
ne iz ciele Bosne : vojvoda Ivaniš Pavlović (sin g. 1442. umrvšega 
vojvode Radosava) , vojvoda Tvrtko Stančić , vojvoda Vladislav 
Klešić, vojvoda Slađoj e Semković, vojvoda Petar Pavla Jurjevića 
sin, knez Juraj Dragićević, knez Vukić Vlatković i knez Ostoja 
Stipojević; samo velikoga vojvode Stjepana VukČića nebijaše ovdje. 
U to dodjoše pred kralja dubrovački poslanici Nikola Zurgović i 
Marin Rastić, te ga zamoliše, da potvrdi gradu Dubrovniku stare 
zapise i povlastice gospode srbske i bosanske. Stjepan Toma ugodi 
molbam Dubrovčana, poveljom od 3. rujna, a uza to im još potvrdi 
„Primorje i Konavlje" ; a Dubrovčani za to obrekoše, da će mu 
na Dmitrov dan plaćati godimice srbski dohodak od 2000 perpera, 
a na Vlasin dan bosanski dohodak od 500 perpera.^ 

I sa Mletčani_nalazimo Stjepana Tomu već prvih dana njegova vla- 
danja u dogovorih. Baš u onaj čas, kada se bješe zakraljio, bjehu 
Mletčani velikomu vojvodi bosanskomu Stjepanu Vukčiću oteli grad 
Omiš sa susjednimi Poljici. Kralju to nebijaše poćudno, jer smatraše 
da su to česti bosanske države, te se zato potuži u Mletcih. Nu 
vieće mu 15. svibnja 1444. odgovori, da s toga nežali, jer da su 
Poljica sa Omišem sada tako sigurna, kao da su u rukama nje- 
govim.* Nesklad, koji bješe uslied toga medju Bosnom i !Mletci 
nastao, izravnan bje domala nastojanjem mletačkoga duž da Franje 
Foskara, te već 15. travnja izdade kralj Stjepan Toma u gradu 
Jajcu nakon dogovora sa svojom vlastelom mletačkoj obćini povelju, 
kojom joj potvi'di sve povlastice, podieljene joj od svojih predšast- 
nika Stjepana Ostoje i Stjepana Tvrtka II. Osim toga podieli 
mletačkim trgovcem slobodu, da trguju po njegovoj zemlji, a da 
neplaćaju nikakova danka, carine, ni trgovine ; a svojim kaštelanom, 
županom i sudcem naloži, da se brinu, da bi mletački trgovci 
svigdje i vazda imali zgodan stan za prebivanje, dakako uz pri- 
mjerenu odštetu.^ 

3 Mikl., Mon. serb. p. 427—429. 

* „Quođ si ipsa loca (Polize et Dalmisse) sunt in manibus nostris, idem 
serenissimus đominus rex, propter affectionem nostram ad suam regiam 
maiestatem, reputare potest, quod sint in manibus suis". Glasnik, XIV. p. 84. 

^ Glasnik, XIV. pag. 91 — 95. U toj povelji čita se i ovo : „Nichilominus 



287 

Stjepan Toma prihvaća vjeru katoličku i uzima za ženu Kata- 
rinu^ kćer velikoga vojvode Stjepana Vukcića (1445 — 1446.)- Još od 
g. 1439. boravio je u Bosni hvarski biskup Toma kao poslanik 
pape Eugenija IV. za Bosnu, Hum i Hrvatsku. Biskupu Tomi bi- 
jaše povjereno, da u državi bosanskoj po mogućnosti podigne ugled 
katoličke crkve, koje bješe iza »Stjepana Tvrtka I. i Stjepana Da- 
biše gotovo nestalo. U prvoj polovici 15. stoljeća bijaše naime 
patarenska vjera tako mah preotela, da je postala upravo državna 
vjera bosanska, uz koju pristajahu kralji, vlastela i puk. Kralj Ostoja 
i svi sinovi njegovi bijahu patareni ; patarenstvu prijahu vojvode i 
knezovi od plemena Hrvatinića, Jablanića i Kosače ; u patarenstvu 
bješe ugreznuo sav puk bosanski. Jedino kralj Stjepan Tvrtko II. 
bijaše ponukom ugarsko-hrvatskoga kralja Sigismunda pristaša ka- 
toličke vjere i prijatelj franjevaca; nu zato bi mu se i svaki Čas 
potreslo podnožje priestola njegova. 

Biskup Toma bješe još g. 1439. pokušao, da odvrati od pata- 
renstva moćnoga vojvodu Stjepana VukČića, glavnoga zaštitnika i 
branioca ove vjere. Nu bijaše loše sreće. Boljemu uspjehu nadaše 
se, kadno je početkom g. 1444. postao pomoćju Ivana Hunjada 
bosanskim kraljem Stjepan Toma Ostojić. Biskup Toma pohiti 
umah novomu kralju, dosele okorjelu patarenu, te ga po naputku pape 
Eugenija IV. uze nagovarati, da se razkrsti sa patareni i prione 
uz katoličku crkvu, a zato da će ga papa nadariti kraljevskom 
krunom. Kralj Stjepan Toma, koji je kroz tolike godine iz zabiti 
gledao nesreću svoje domovine, nije se žestoko otimao ponudam i 
predlogom rimskoga dvora. On je dobro uvidjao, da Bosni prieti 
dnevice propast od turske sile, a da bi se mogla spasiti samo onda, 
kada bi se odlučno pridružila zapadu , koji je jedini još mogao 
obraniti od Turaka pogaženi iztok. Nu s druge strane opet hva- 
tao ga je strah, kada je pomišljao, da bi silni patareni videći 
kralja svoga, da se je odmetnuo od bosanske crkve i pristao uz 
Rim, na novo dozivali Turčina, samo da spase svoju vjeru. 

Priegovori medju bosanskim kraljem i hvarskim biskupom To- 
mom potraj ahu duže vremena.^ Kraljevske krune, ponudjene mu 

omnia et quelibet privilegia serenissimorum principum quonđam domi- 
norum Ostorja patris et Tverthko apatrui nostrorum, felicis recordationis 
regum ut puta Bozne corfirmamus . . . ". 
^ Dne 30. srpnja 1M6. piše papa Eugenije IV. ugarskim velmožam, da je 
kralj bosanski „post multos diversosque tractatus diu liabitos cum vene- 



288 

od pape, nehtjede Stjepan Toma primiti, jer se je bojao, da s© 
nebi radi toga turski car Murat II. nanj oborio ; isto tako nemo- 
gaše dopustiti , da se u njegovu vladanju podignu dvie (ili više) 
biskupije rimskoga obreda, i to poradi patarena i pravoslavnih, 
kojih je tada u Bosni bilo daleko više od katolika. '^ Nu duboko 
uvjeren, da Bosni nema spasa, ako se neprivine zapadu, ukaza se 
pripravan sam prigrliti rimsku vjeru, a zatim polagano i oprezno 
raditi, da se sva Bosna pridruži zapadu i rimskoj crkvi. I tako se 
zgodi, da je kralj Stjepan Toma još g. 1444., svakako prije rujna 
iste godine, ostavio vjeru otca svoga i prigrlio rimski zakon. ^ 
PapaEugenije IV. bijaše se s toga osobito uzradovao, te je i kasnije 
još dne 29. svibnja 1445. kralja Tomu pohvalio, što se je, odkako 
je stupio na priestol, kano katolički vladalac ^sačuvao neoskvrnjen 
i čist od lisičje i zavodljive lukavosti i kužnih prevara onih kri- 
vovjeraca; koji odavna prebivaju u njegovoj kraljevini."^ 

Kralj Stjepan Toma prihvativši vjeru rimsku i dadši se u okrilje 
rimskoga dvora, nadao se je takodjer pouzdano, da će si ovim 
svoj priestol utvrditi i ugled podići. Vlastela i velmože bosanski 
slabo su naime pazili i štovali kralja, koji bijaše nezakonito čedo 
Ostojino,^° i koji se bješe oženio sa ženom nizka i neznatna roda. 
Govorahu za njega, da ga pravo ni nepatri kruna bosanska; a za 
ženu njegovu, da nije vriedna ni dostojna da bude kraljica. Stje- 
panu Tomi bijaše to vele mučno slušati, tim mučnije, što je svoju 
ženu Vojaču ljubio , pošto mu bješe rodila sina Stjepana i vazda 
ostala vjerna i dobra, kako mu je obrekla , kad ju bješe po 
običaju bosanske crkve uzeo za ženu.^^ Težkim srcem obrati se 

rabili fratre no stro episcopo Farensi, quem apud illura in suo regno apo- 

stolice sedis legatum annis septem tenuimus", prigrlio katoličku vjeru. 

Theiner, Mon. Slav. merid. I. p. 395. 
' Poslanici Tomina sina Stjepana Tomaševića govorili su god. 1461. papi 

Piu II. ovako : „Tuus antecessor Eugenius patri meo coronam obtulit et 

pontificales ecclesias in Bosna voluit erigere. Benuit pater, ne Turcarum 

in se odium provocaret". Rački, Bogomili i patareni. (Kad VIII, p. 149, 

nota 3). 
® Još u rujnu 1444. pisao je papa upraviteljem župne crkve u Gdanskomj, 

da je kralj bosanski malo prije primio katoličku vjeru. Eački. op. cit 

pag. 148. 
9 Theiner, Mon. Slav. merid. I. p. 388. 
^" „ut ipse asseris, pateris de Ostoya clare memorie rege Bosne, genitore 

tuo uxorato, sed cum alia coniugata natus . . . ". Theiner, op. cit. p. 388. 
^^ Papa piše Stjepanu Tomi: „Oblate nobis pro parte tua petitionis series 



J 



289 

sada svomu zaštitniku papi Eugeniju moleći ga, da mu pomogne. 
Neka skine s njega žig i ljagu, što je diete preljuba i neka mu 
dozvoli, da se sa ženom svojom Vojačom raz stavi i drugu ženu 
prema svomu novomu stališu oženi. Papa zadovolji veoma rado 
jednoj i drugoj prošnji njegovoj. Pismom od 29. svibnja 1445. 
odobri Eugenije izbor Stjepana Tome za kralja bosanskoga i pro- 
glasi ga nasljednikom kralja Stjepana Ostoje, kano daje sin za- 
konita braka, pošto je od uzvišenja svoga na priestol vazda bio 
revan pristaša rimske crkve i protivnik razkolnika i patarena. ^'^ 
Drugim pismom opet od istoga dana proglasi papa brak Stjepana 
Tome sa Vojačom dokinutim, te rieši kralja obećanja, koje joj 
bješe po patarenskom običaju nekoč zadao. ^^ 

Riešen papinom dozvolom sveze sa Vojačom ogledaše se Stjepan 
Toma za suprugom, dostojnom po rodu svojem da ju riesi kra- 
ljevski vienac. Nezna se, da li ga je ljepota začarala, ili su ga 
vodili državni obziri; on zatraži za ženu mladjahnu Katarinu, kćerku 
velikoga vojvode Stjepana Vukčića, svoga neharnoga podanika i 
pobornika. Stjepan mu je dade rado , te mlada Katarina, odrekav 
se patarenske vjere i prigrliv rimski zakon postade kraljica bo- 
sanska. Ovako se je činilo, da će sada nastati bolje doba za ne- 
sretnu Bosnu; kuća Kotromanića bješe se eto izmirila sa kućom 
Kosačom, a potomci obiju kuća vladati će u buduće bosanskom 
državom. Ponosna Katarina, koja je rado izvodila svoje porieklo 
od srbskih careva i knezova, bijaše dostojna kraljica bosanska; a 
vojvoda Stjepan Vukčić vidio je bar donekle izpunjene želje svoje, 
te se je iza duga vremena potrudio na kraljevski dvor, gdje ga 
nalazimo u kolovozu g. 1446. sa ostalimi bosanskimi velmožami.'* 
Cim je kralj Stjepan Toma pristao uz rimsku crkvu, povedoše se 
za primjerom njegovim rodjaci njegovi i najotmenija vlastela bo- 

continebat, quod duđum ante tui ad culmen regium assumptionem cu- 
piens propter inimicos et invidos ortum tuum occultari, ut sic facilius, 
que imminebant , pericula evitares, quandam ex infimo genere mulierem 
etiam ad carnis copulam tibi associasti, eique iuxta morem patrie, quod 
si tibi bona et fidelis esset ac bene faceret, cum ipsa matrimonium con- 
trahere , promisisti . . . Cum . . . dilecti iilii barones regni tni Bosne 
ipsam propter infimam eius originis statum in reginam habere dedignan- 
tur . . . ". Theiner, Mon. Slav. merid. I. p. 388. 

^2 Ibidem, p. 388. 

^' Ibidem, p. 388. 

" Miklošić, Mon. serb. p. 440. 

19 



290 

sanska. Prvi je prionuo uz Rim kraljev brat Radivoj sa svojom 
ženom Katarinom, te je odsele gradeć crkve katoličke želio ovimi 
zadušbinami okajati težak grieh, što ga bješe počinio, kada je prije 
turske haračlije vodio u svoju domovinu. U dolnjili krajevih slovio 
je još odprije sa svoga pravovjerja Hrvojev unuk Petar Vojsalić, 
sin Jurja Vojsalića; on bijaše po svjedočanstvu samoga pape dugo 
vremena »jedini katolik, koji je medju velmožami bosanske kra- 
ljevine katoličku vjeru neoskvrnjeno sačuvao '^.'^ U primjer voj- 
vode Vojsalića ugleda se sada susjedni mu vojvoda Slađoj e Sem- 
ković sa svojom braćom Gregorijem i Ulrikom;^^ zatim vojvoda 
Pavao Klešić sa sinom si Vladislavom.^' Da, i sam vojvoda Ivaniš 
Pavlović, dosele najrevniji od svih patarenskih velmoža, prignu 
glavu svoju pod sv. krst.^® Jedini Stjepan Vukčić, od nedavna 
tast kralju bosanskomu, ostade vjeran vjeri otca svoga bojeći se 
valjda podanika svojih, koji bijahu gorljivi patareni. 

Tako osvanuše god. 1446. crkvi katoličkoj u Bosni sretniji dani. 
Na zemlji natopljenoj krvi bosanskih, ugarskih i turskih junaka 
počeše sada kao iz zemlje nicati biele crkvice kršćanske, sagra- 
djene od obraćenoga kralja i velmoža njegovih, a navieštajuć mir- 
nija vremena. Sam kralj Stjepan Toma podigne u V^^aduku crkvu 
svomu imenjaku Tomi, kraljica Katarina sagradi u Vrilih crkvu 
sv. Trojstva ; a za primjerom njihovim povedoše se rodjaci i vel- 
može njihovi. ^^ Novi papa Nikola V. bijaše presretan, kad je sa- 
znao za toli sretne uspjehe hvarskoga biskupa Tome. On uga- 
djaše kralju Stjepanu Tomi i njegovim velmožam u svem i svačem. 
Pismi od 18. i 19. lipnja 1447. uze kralja i obraćene velmože u 
zaštitu rimske stolice, a pismom od 20. lipnja potvrdi biskupa 
hvarskoga Tomu za svoga poslanika u Bosni. ^^ 

*^ O vojvodi Petru Vojsaliću vidi papinske listove od godine 1445 — 1447. 
(Theiner, Mon. Slav. merid. I. p. 389; i Mon. Hung. II., p. 230, 231 i 
234—236). ■ 

" Theiner, Mon. Hung. II. p. 236. 

^' Ibidem, p. 265. 

^® Rački, Bogomili i patareni. (Ead VIII., p. 151, nota 7). 

*^ Spominju se još nove crkve: „sancti G-eorgii de Jesero^^, i „sancte Ma- 
rie de Virben", koje bjehu u to doba sagradjene. Theiner, Mon. Hung. 
II. p. 233—234, br. 386—389. 

^° Ibidem, p. 235 — 237. Još predšastnik pape Nikole V., papa Eugenije IV. 
bješe 30. srpnja 1446 svim ugarskim velikašem i crkvenim dostojan- 
stvenikom i narodom naložio, „ut supradictum Bosne regem omnesque 



291 

Premda bješe Stjepan Toma iskreno i odlučno pristao uz rimsku 
crkvu, nehtjede ipak patarena, svojih nekadanjih jedno vjernika pro- 
goniti. Godine dapače 1446 , podieUvši 22. kolovoza knezu Pavlu 
Dragišiću i braći njegovoj, gorljivim patarenom, grad Ključ i ina 
mjesta u državi svojoj, naročito im obeća, da im se ova darovnica 
„neima poreći ni potvoriti ni na manje donesti ni za jednu neviru 
ni zgrihu kraljevstvu našemu, što nebi ogledano gospodinom didom 
i crkvom bosanskom i dobrimi Bošnjani". „I s timi sa svim više 
pisanim", zaključuje kralj u dotičnoj povelji, „pridasmo ih gospo- 
dinu didu Miloj u i didu kon dida u ruke crkovne".^^ Stjepan Toma 
nije medjutim prijao patarenom s osobite ljubavi i tija s vjerskoga 
indiferentizma , nego od straha , da se i onako razdraženi nebi 
podigli i obnovili smutnje prijašnjih vremena. On je volio polagano 
i sigurno svoju osnovu izvoditi, čekajući zgodan čas, da se na nje 
obori, nego da prenaglim postupkom sve pokvari i možda sama 
sebe priestola liši. Nu to nebijaše poćudno gorljivim franjevcem, 
koji su i u najburnije doba ostali jedini stupovi katoličke crkve u 
Bosni. Oni su mučno podnosili, što kralj neprogoni patarena, niti 
ih neodbija, te su zato počeli revnovati proti samomu kralju kano 
zaštitniku krivovjeraca. Stjepanu Tomi neostade sada drugo, nego 
da se uteče rimskoj stolici. Uvjeravajući papu o svojoj odanosti 
prema katoličkoj vjeri nenijekaše, da obći s patareni i da im prija ; 
ali izjavi ujedno, da sve to čini samo vanjskim licem, dočim se 
„nakana njegova srca daleko razlikuje od ovoga spoljašnjega pri- 
kazivanja". On da se patarenom prikazuje prijazan samo na vrieme, 
pošto su mnogobrojni i moćni; ali jedva čeka sgodu, da ih prisili, 
neka osudivši krivovjerje predju na katoličku vjeru , a da tvrdo- 
korne osudi na progonstvo ili smrt. Rimski papa, popuštajući rado 
u malenih stvarih, da poluči veliku svrhu, uvaži tužbu bosanskoga 
kralja uvjerivši se prije, da Stjepan Toma nemože bez opasnosti 
gubitka kraljevine patarena iztriebiti, i da obći s ujimi ne dobre 
volje, nego od nužde; štovanje pako, što ga izkazuje starješinam 
bosanske crkve da je puka učtivost ljudska, a ne bogoštovje, kojim 
bi se bog uvriedio.^^ I tako se smiri oprieka medju franjevci i 

regni sui subditos eidem in fide catholica consentientes in cunctis, que 
quomodolibet occurrant , commendatos suscipientes, necessarios eis fa- 
vores et sponte vestra . . . prestare velitis . . ". Theiner, Monum. Slav. 
m. I. p. 395. 

21 Mikl., Mon. serb. p. 438—440. 

^^ Eački, Bogomili i patareni. (Kad jugosl. akad. VIII., p. 152 — 153). 



292 

kraljem^ koji je odsele mirno i dosljedno radio, da svu Bosnu pri- 
vede u krilo katoličke crkve, te ju ovako pridruži zapadnoj Evropi. 
Bosna prema srhskomu despotu Gjorgju Brankoviću (1447 — 1451.) 

V 

Cim se iza slavne pobjede Ivana Hunjada i kralja Vladislava u 
klancu Kunovici povrati despot Gjorgje Branković u svoje vla- 
danje, obnoviše se razpre med ju Bosnom i Srbijom radi Srebre- 
nice i inih krajeva uz lievi brieg rieke Drine. Novi kralj bosanski 
Stjepan Toma nastojaše svimi silami, da Srebrenica ostane uz Bosnu, 
koju bješe zapala iza sjajne pobjede Ivana Hunjacla. Nu pošto se je 
Gjorgje Branković, osobito iza nesretne bitke kod Varne (10. stu- 
dena 1444), u kojoj pogibe kralj Vladislav, neprestance trsio, da 
Srebrenicom opet zavlada, tražio je Stjepan Toma proti svomu 
susjedu pomoć tija u Mletčana. U veljači 1445. javljaše Mletča- 
nom, da je despot Gjorgje primio od velikoga vojvode Stjepana 
Vukčića grad Medun u Albaniji, i da su se oba složila u savez 
proti mletačkoj obćini.^^ Očito jC; da je Stjepan Toma želio ovim 
razdvojiti Mletčane sa despotom, nebi li mu se laglje odhrvao. Ali 
mu to nije prudilo; još iste g. 1445. spade Srebrenica u ruke 
srbske, te despot Gjorgje izdade 17. rujna Dubrovčanom povelju, 
kojom uvede prijašnji „srebrenički zakon", što su ga Dubrovčani 
imali još prije za despota Stjepana Lazarevića.^* Stjepana je Tomu 
ljuto bolio gubitak toli važnoga mjesta, te je zato sliedećili godina 
neprestance radio, da ga opet osvoji. Bukne dapače očit rat medju 
Bosnom i Srbijom; nu 6. rujna 1448 poražena bi bosanska vojska 
od Srbalja.^^ Stjepan Toma unatoč ovomu porazu neklonu duhom, 
nego nastavi rat još odlučnije ;^^ a u isto vrieme zamoli pomoć 

23 Glasnik, XIV. p. 102. 

^* Mikl., Mon. serb. p. 437. Tuj kaže despot Gjorgje: „K'd' ])rimih' Srehr'- 
nicu . . . ". 

^^ V ljeto 1448. septemvrija 6. razbi Toma i kralja Tomašića. Svod menših 
Ijetopisuv si'b. (Safafik, Pamatky dfev. pism. Jihosl. p. 78). — Hoc anno 
(1448 ) Jonas praelio vicit regem Bosnensera Thomam. Ljetopis Branko- 
vićev. (Arkiv za poviest jugosl. III. p. 21). — Tada (1448.) pobiše Srbiji 
Tomaša kralja bosanskoga. Ljetopis Sime Klimentovića. (Arkiv, IV p. 33). 

'^ Dne 10. listopada 1448. pišu Mletčani svomu providuru u Albaniji, da 
će mu valjda poći za rukom sklopiti mir sa despotom Gjorgjem : „Spe- 
ramus etenim considerata aetate gravissima ipsius despoti, conditione 
filiorum suorum, et conflictu novitus habito in Zenta a gentibus nostris, 
et hello etiam, guo cum sevenisshno rege Bosslne impUcitus est, quod secum 
ad pacem deveneritis". Glasnik, XIV. p. 142. 



293 

u pape Nikole V. proti despotu Gjorgju, razkolniku i tada savez- 
niku Turaka. 

U to se zgodiše stvari, koje su Stjepanu Tomi podavale nadu, 
da bi ipak mogao nadvladati svoga protivnika. Ivan Hunjadi naime, 
gubernator Ugarske za kralja Ladislava Postlmma, nemogaše pre- 
gorjeti poraza kod Varne, te se g. 1448. spremaše na novu vojnu 
sa sultanom Muratom II. Da bi lagljc uspjeo, pozove i srbskoga 
despota Gjorgju, da se pridruži njegovoj vojsci. Nu despot Gjorgje 
bješe već zaboravio, da je upravo pomoćju Hunjadovom vraćen u 
vladanje svoje, te se ne samo neodazove pozivu njegovu, nego se 
podade u zaštitu turskoga cara misleći, da će ovako svoju vlast 
laglje održati, nego li uz Ugarsku.^' S toga nastade dubok jaz 
medju Hunjadom i despotom, pa kad je zatim Hunjadi sa svojom 
vojskom hrlio na Kosovo polje, da bije boj sa Turci, pohara grozno 
KSrbiju, kojom je prolazio. Bitka na Kosovu polju zametnuta bi 
17. listopada i tiajašc tri dana, a svrši se porazom ugarske vojske. 
Na bojnom polju ostade 40.000 Osmanlija i 17.000 ugarskih ju- 
naka, medju njimi i Hrvat 1^'ranjo Talović. Ostatkom Hunjadove 
vojske, bjcžećim kroz Srbiju domu svojemu, osvećivaše se nemilo 
stari despot Gjorgje; da i sam Ivan Hun) adi pade u ruke njegove, 
kada je iz Beograda htjeo da predje u Ugarsku. Despot Gjorgje 
zatvori Hunjada u Smederevo, i tek koncem godine pusti ga na 
slobodu, pošto mu bješe sina svoga Ladislava za taoca ostavio i 
uza to obećao, da će platiti 100.000 dukata odkupa i da ratujuć 
sa Turci neće nikada više voditi ugaiskih četa kroz Srbiju. ^^ 

Vrativši se Ivan Hunjadi koncem prosinca 1448. iz srbskoga 
sužanjstva u Ugarsku, glavna mu bijaše briga, da se osveti des- 
potu Gjorgju za nanesenu sramotu. Na saborih u Segedinu i Ta- 
mišvaru viećaše neprestance sa sakupi jenimi stališi ugarskimi, kako 
bi novu vojnu na Turke podigao i odmetnoga despota Gjorgja 
kaznio. Gjorgje Branković kano da seje pobojao osvete njegove, te 
podje g. 1449. sam do Hunjada sa sinom njegovim Ladislavom, 
odustane od svojih zahtjeva glede odkupa, te se napokon ponudi, 
da će posredovati mir medju Ugarskom i carem Muratom. Mir bi 
zaista u svibnju 1449. sklopljen u gradu Smederevu, i to na sedam 
godina. Pouzdanik cara turskoga bijaše despot Gjorgje, a zastupnik 

^^ Zinkeisen, Geschichte des osmanischen E-eiches I. p. 720—721. 
2^ Ibidem, p. 729—730. 



294 

Ugarske Ladislav Goijanski. Ušlo vi mira bijahu : Mir neka traje 
sedam godina. Poharana i opustošena Vlaška, kao što i kraljevina 
Srbija plaćati će turskomu caru samo polovicu dosadanjega danka. 
Kraljevina Bosna nasuprot mora da plaća sav ugovoreni danak, 
te joj se- ijoldanja samo dio zaostaloga danka ; kada će god Bosna 
ostatak danka platiti, mora da joj to sultan potvrdi. Ako nebi sultan 
svoje rieči održao, ostaje kralju bosanskomu prosto, da u toj stvari 
čini dalje korake Sultan se napokon obvezuje, da za cielo vriemo. 
mira neće Turci nijednim povodom i nijednim načinom pustošiti 
ni uznemirivati Vlaške, Srbije, a ni Bosne. ^'*' 

Umah iza sklopljena mira sastade se ugarski sabor prvih dana 
mjeseca lipnja u Pešti. Amo dodjoše poslanici kralja bosanskoga 
i despota srbskoga zahtievajući, da Ivan Hunjadi rieši razpre, 
s kojih su od više godina Bosna i Srbija krvarile. Tužbe i molbe 
kralja bosanskoga podupiraše za cielo i papinski poslanik Valentin, 
koji se je tada desio u Pešti, da izmiri ugarske velmože. Premda 
je Ivan Hunjadi volio bosanskomu kralju, nemogaše ipak na novo 
od sebe odbiti despota srbskoga, pa zato odluči razmirice njihove 
riešiti posebnim sudom, a onda pomoći onoj stranci, koja će pravo 
imati. Odluku ovu saobći Ivan od Sredne u ime Ivana Hunjada 
i velmoža ugarskih rimskomu papi Nikoli V. , koji se bješe za 
bosanskoga kralja vruće zauzeo. •'^^ Da li se je kada sud sastao 
ili ne, neima spomena; nu po svoj prilici da je posredovanjem 
papina poslanika Stjepan Toma ostao dobitnikom, jer je još iste 
godine 1449. dne 11. studena ugovorio u svom gradu Doboru sa 
mačvanskim banom Ivanom od Koroga ugovor, koji pokazuje, da 
je bio sasvim sporazuman sa gubernatorom Ivanom Hunjadom. 
Stjepan Toma obreče mačvanskomu banu, da će zajedno s njim 
braniti Bosnu i Mačvu od navala turskih; obnovi nadalje savez i 
prijateljstvo sa Ivanom Hunjadom zavjeriv se kraljevskom rieči 
svojom, da će zajedno sa velmožami i vlastelom svojom živiti u 

^® Schimek, Politischc Geschichte des Konigreiclies Bosnien p. 122 — 123. 

^° Dne 24. lipnja 14:-19. piše Ivan od Sredne papi Nikoli V : Postremo, in 
facto domini reg^is Bosnae, differentiam illam, quae inter ipsum et des- 
potum Eascie viget, per viam indicii sedari deliberavimus, assistemusque 
tandem parti , quae plus iuris habitura est, prout snper his, oratoribus 
ipsarum partium, qui apud nos in hac congregatione (nostra Pestiensi) 
fuerant, certa avisamenta dari fecimus. Scii"wandtner, Scrip. rer. Hung. 
II. p. 62—63. 



295 

trajnu miru s ugarskim! kralj i, i da im neće biti neprijatelj. Neće 
nikada Turaka proti njim dozivati niti ih pomagati; isto tako neće 
dopuštati Turkom, da iz njegovih oblasti medju Drinom i Ukrinom 
prelaze preko rieka ili da se služe njegovimi brodovi. Ako bi pako 
Turci velikom silom duboko u njegovu državu provalili, te ih nebi 
sam mogao suzbiti, umah će to po svojem poslaniku gubernatoru 
Ivanu Hunjadu doglasiti.^^ 

Koncem g. 1449. ćutio seje Stjepan Toma sigurniji na priestolu, 
nego li ikada prije. Pomoćju Ivana Hunjada i posredovanjem rimskoga 
dvora izravnana bi njegova razmirica sa despotom srbskim, a uz 
to bi mirom smederevskim osiguran od turske sile. Nu toli papa 
Nikola V. koli Ivan Hunjadi zahtievahu sada od njega, da ustane 
protiva patarenom, kojih nije dosele progonio od straha pred Turci. 
Toma pristade na želje njihove i pred papinim poslanikom obreče 
Ivanu Hunjadu svečano, da će krivovjercem u svojoj državi zadati 
smrtni udarac. Umah'^na to uze izvoditi g. 1450. svoje obećanje. Poti- 
can neprestance poslanikom papinim, biskupom hvarskim Tomom i 
revnimi franjevci poće svom odlučnosti triebiti krivovjerce u svojoj 
državi. Mnogobrojni patareni, nehtijući se odreći svoje vjere, ostaviše 
u to vrieme progona svoju domovinu, te odoše u susjednu humsku 
zemlju, gdje nadjoše utočišta i zaštite kod Stjepana Vukčića. Bijaše 
do četrdeset poglavica bosanske crkve, koji sa silnim narodom 
ostaviše Bosnu, ter podjoše u humsku zemlju. Nu bijaše ih takodjer 
mnogo, koji su u čas nevolje bježali srbskomu despotu i susjednim 
turskim vojvodam, zovuć ih u pomoć proti svomu kralju, koji je 
ponukan Rimom i Ivanom Hunjadom sve to žešće zatirao vlastiti 
narod svoj.'"^^ 

Stjepan Toma brzo se uvjeri, da je prerano još započeo odlučnu 
borbu sa patareni. Nova pogibelj zaprieti vlasti njegovoj, nov rat 
vjerski i gradjanski planu u Bosni. Već 26. siečnja 1450. pozivaše 
papa sve odane si velmože, da priteku u pomoć, ako bi ih hvarski 
biskup pozvao; a 13. hpnja podieli bosanskomu kralju i vojsci 

^^ Stephanus Thomas rex Bosniae notum facimus .... quod nuUas facie- 
mus infidelitates neque iniiaicitias inferemus et neque Turcos adversus 
ipsum regnum Hungariae introducemus . . . neque iisdem Turcis in te- 
nutis nostris apud manus nostras existentibus a Drino usque fluvium 
Ukrina vadum seu navigium praestabimus . . . Datum in Dobor . . . ". 
Schimek, Geschichte des Konigreiches Bosnien, p. 123— 12i. 

^' Rački, Bogomili i patareni. (Ead VIII. p. 159). 



296 

njegovoj sve povlasti i milosti davane križarom, da „u ratu, što 
ga vodi za svoju obranu proti Turkom i krivovjernim manikejem, 
obuzda njihovu bjesnoću''. ^^ Još nebješe Stjepan Toma svladao 
ustavših patarena ni suzbio njihovih pomoćnika Turaka, kada se 
nanj opet podigne srbski despot Gjorgje Branković. Nezadovoljan 
negdje sudom Ivana Hunjada od prošle godine tcžko dočeka 
smutnje u Bosni, da obnovi borbu sa Stjepanom Tomom, koji 
bješe nedavno pridi'užio svojoj vlasti sve zemlje od Drine do Ukrine, 
a poimence vojvodinu Usoru. Pritisnut sada sa više strana okani 
se Stjepan Toma daljega proganjanja patarena, te sve sile napne, 
da vrati mir i sigurnost državi svojoj. U travnju 1451. obrati se 
u to ime na mletačku obćinu moleći ju, da prvo u ratu, što će 
ga imati sa despotom, nepomaže nimalo despota Gjorgja; a drugo 
da pošalje poslanike do turskoga cara, koji bi ga učinili Bosni 
sklona te ga naputili, da u ratu medju Bosnom i Srbijom nepri- 
stane uz nijednu stranu. Mletačko vieće odazove se molbam bosan- 
skoga kralja. Uvjeravaše ga, da neće pomagati despota, ako bi 
rat buknuo medju Bosnom i Srbijom, pošto neće da radi u prilog 
neprijateljem njegovim ; a zatim obeća kralju, da će poslati posla- 
nike svoje do cara turskoga, koji će sve moguće učiniti za vele- 
dragoga prijatelja mletačke obćine.^* 

Baš kad se je Stjepan Toma najljepše spremao, da se ogleda 
sa starim protivnikom svojim, despotom Gjorgjem, umieša se u 
posle bosanske ugarski gubernator Ivan Hunjadi. Kivan na kralja, 
što bješe prestao progoniti patarene, a bojeći se uza to, da se iz 
razmirice bosansko-srbske neizrodi nov rat tursko-ugarski, obori se 
Ivan Hunjadi na Stjepana Tomu, zahtievajući po svoj prilici od njega, 
da se s despotom izmiri. Stjepan Toma nadje se sada u najvećoj 
nevolji, te se potuži papi, da Ivan Hunjadi krši mir i prijateljstvo, 
što ga bješe nedavno s njim sklopio. ^^ Papa Nikola V. pozove 

*' Theiner, Mon. Hung. II, p. 255 — 256. Rački, op. cit. p. 159. 

'* Et tertio, quod in divisione est cum đespoto Rascie, et cum eo bellum 
habiturus, et propterea amicabiliter orat (rex), quod ipsi despoto faverc 
nolimus. Et quarto exorat, ut ad Teucrum mittere velimus ambassiatam 
nostram et intercedere et exorare, quod pacifice secum vivere velit . . Et 
in lioc bello, quod cum despoto habiturus est, neutri partium favere. 
Glasnik, XIV. p. 153. 

^^ Eazabire se iz odgovora Ivana od Sredne papi Nikoli V. Tuj se kaže: 
„Breve quoddara, apostolica exhortatione gravidum, his diebus accepi" 
in quo Beatitudo vestra, me ultra cupidum, ad pacem observandam hor- 



297 

zato Ivana Hunjada, da se drži ugovorena mira. Na to mu Ivan 
Hunjadi 18. svibnja 1451. odgovori, da je vazda spreman držati 
se mira, što ga je na ponuku papina poslanika sa bosanskim kra- 
ljem utanačio ; ali da ovaj nevrši zadanih obećanja, a napose da 
nezatire patarena, koji se jedino još u kraljevstvu bosanskom na 
veliku sramotu i štetu crkvi kršćanskoj šire i zaštićuja.'^*' Kako se 
je napokon završila razmirica Stjepana Tome sa Ivanom Iliinjadom 
i srbskim despotom, nije poznato ; nu sigurno da nije došlo do 
očita rata, pošto je Stjepan Toma u to morao svu svoju pažnju 
obratiti na jugozapadne strane svoje države. 

Rat hercega Stjepana Vukčlća sa Duhrovnikom ; Stjepan Toma 
pomaže Dubrovčane proti svomu tastu (1451 — 1453.). Odkada je 
kći velikoga vojvode Stjepana Vukčića postala kraljica bosanska, 
bivaše ovaj sve goropadniji i vlastohlepniji. Svoga zeta, bosanskoga 
kralja Stjepana Tomu nesmatraše Stjepan Vukčić za svoga gos- 
podara, nego tek za mladjega druga Nezadovoljan, što je samo 
veliki vojvoda kraljevstva bosanskoga, čeznuo je za većimi častmi i 
naslovi. Osobito se pako uzoholi, kadno ga g. 1448. rimski car 
Fridrik III. počasti naslovom hercega od sv. Save^ po kojem se 
polagano i sva oblast njegova prozove hercegova zemlja ili Herce- 
govina. 

Stjepan Vukčić zvao se je odsele „božjom milosti herceg od sv. 
Save, gospodar humski i primorski i veliki vojvoda rusaga bosan- 
skoga, knez drinski i k tomu". Još u srpnju 1450. bijaše prijatelj 
dubrovačkoj obćini;'*^* nu umah zatim pomrsi se to prijateljstvo i 
Dubrovniku zaprieti veća pogibelj, nego li nekoč za kralja Stje- 
pana Ostoje i nedavno za vojvode Radosava Pavlovića. 

Već odavna dolažahu u zemlje bosanske države za trgovinom 
mnogobrojni trgovci italski, napose Mletčani i Fiorentinci. Za vla- 
danja hercega Vukčića dodje sa trgovci fiorentinskimi u zemlju 

tatur, pacem inqnam, illam, quam alias oratore Sanctitatis vestrae medio 
cum illustri domino rege Bosnae pactus sum". Schwandtner, Scriptores, 
rerum Hung. II. p. 104. 

^* Ibidem, p. 104. Medju inim poručuje Ivan Hunjadi papi : „opus ost, ut 
Beatitudo vestra, praefatura dominum regem etiam atque etiam commo- 
neat, ut inscriptiones eius pacis atque conditiones mente teneat rt pari- 
ter observare curet . . . ". 

^' Mikl., Mon. serb. p. 441. 



298 



njegovu neka žena, prekrasna, ali veoma razkalašena. ^® Herceg 
bješe već odprije čuo, da su žene fiorentinske daleko na glasu 
sa svoje ljepote i duhovitosti, te poželi tu ljepoticu vidjeti. Sastavši 
se s njom zavoli ju i uze ju za svoju Ijubeznicu, a zakonitu ženu 
svoju Jelenu zavrgne. Jelena nemogaše tolike sramote podnositi, 
te pobjegne potajno sa sinom svojim Vladislavom u Dubrovnik, 
gdje bi častno primljena i udomljena. ^^ Herceg zapita sada Du- 
brovčane, da uklone iz svoga grada tužnu Jelenu ; nu pošto oni 
toga po starih svojih zakonih učiniti nemogoše ni nehtjedoše, spre- 
maše se, kako bi se Dubrovniku osvetio. On poče štete nanositi 
dubrovačkoj trgovini u svojoj zemlji, tražeći desetine od izvezene 
i prevezene marve, podigne trgove soli ua mjestih, gdje ih od sta- 
rine nije bilo, a napokon zahtievaše od Dubrovčana, da mu po- 
vrate župu Konavlje. Pošto Dubrovčani o tom ni čuti nehtjedoše, 
provali u kotar njihove obćine, te ga grozno opustoši i silan plien 
ugrabi nepoštediv niti crkava.*^ 

Ovim buknu očit rat medju Dubrovnikom i hercegom Vukčićem. 
Da bi se hercegu odhrvali, zamoHše Dubrovčani pomoć u svih 
vladara kršćanskih, jer da se bore sa krivovjercem i prijateljem 
nevjernika. Već 28. siečnja 1451. odasla dubrovačko vieće posla- 
nika Ivana Okrughća u Ugarsku naloživši mu, neka se prituži 
Hunjadu i ugarskomu saboru poradi tlačenja i pustošenja herce- 
gova, i neka zamoH sabor, da bi odpravio poslanika hercegu Stje- 
panu, koji bi mu izjavio, da će se svako zlo, što ga nanese Du- 
brovniku, smatrati da gaje počinio samoj Ugarskoj. Sabor ugarski 
naloži na to gubernatoru Ivanu Hunjadu, da svom snagom pod- 
upre Dubrovnik, a hercegu Stjepanu da zapovjedi, neka se okani 
neprijateljstva te nedade povoda daljim razmiricam i ratu. Nu 
pošto su prietnje ugarskoga sabora ostale bezuspješne, pošalje du- 
brovačko vieće 14. veljače po drugi put svoga poslanika Sigismunda 

"^^^vAOi Ttva zoi ziozi £U77p£7w'/] A£YOL/.£ vr.v, TOV o£ pio^ ax,oAa(7TOv oucav, 

777.oaY£voyivr,v 7.7:6 4>Xtoo£vTiac zrlc \'7xXixc ic tt.v sa-jToO vcopscv . . . 

Laonici Chalcocondjlae lib. X. p. 540. Zvala se je po svoj prilici Cecibja, 

koja se kasnije g. 1466. — 1470. spominje kao udova iza Stjepana Vukčića. 

Miklošić, Mon. serb. p. 503, 507, 508. 
^^ Laonicus Chalcoconđj^las, lib. X. p. 540 — 541. 
^° U Miklošićevih Mon. serb. p. 442 — 443. nabrajaju se neke stvari, koje 

je ovom prilikom ugrabio. Tuj se medju inim kaže: „i josće odrije crkvu 

konavaoslcu, i neostavi u njoj nego mire''. 



299 

Gučetića k banu Petru Taloviću i Ivanu Hun jadu, da zamoli pomoć 
proti hercegu, koji je svedjer pustošio dubrovački kotar. Poslaniku 
bijaše Hunjada sklonuti, da zajedno s Bosnom i banom Petrom 
Talovićem udari na hercega te ga liši svih zemalja njegovih.*^ 
U isto doba šiljaše obćina dubrovačka svoje poslanike na ostale 
evropske dvorove. U Rim pošalje dominikanca Blaža, koji papi 
Nikoli V. potanko razloži, kako opaki herceg Stjepan udara na 
Dubrovnik i njegov kotar, i kako iz Italije dolaze mnogi kršćani 
u njegovu službu, ter s njim zajedno zatiru pravovjerni Dubrovnik. 
Papa Nikola na to 9. lipnja 1451. zaprieti crkvenim prokletstvom 
svim, koji bi ma kojim načinom nevriednoga patarena, hercega 
Stjepana pomagali proti gradu Dubrovniku^^ 

Najveću pomoć izčekivahu medjutim Dubrovčani od bo.sanskoga 
kralja Stjepana Tome i bosanske vlastele. Napose bosanski kralj 
Stjepan Toma već je duže vremena bio u zavadi s hercegom, prvo, 
jer je ovaj primao u svoju zemlju patarene, prognane iz ostale 
Bosne, a drugo, što je zavrgao svoju zakonitu ženu Jelenu, majku 
bosanske kraljice Katarine. Od sve bosanske vlastele pomogne 
Dubrovniku najprvo knez Vladislav, sin hercega Stjepana. Raz- 
gnievljen na otca, što mu bješe majku pogrdio, ostavi Dubrovnik, 
te se vrati u oblast otčevu, da ga silom liši njegovih zemalja i 
sam zavlada cielom vojvodinom. Odmetnomu sinu posluži sreća, 
te već u kolovozu 1451. oblada jednim didom otčeva vladanja. 
Malo zatim napisa u Drinaljevu 15- kolovoza vlastitom rukom iz- 
pravu, kojom se složi s obćinom dubrovačkom u savez obećavši 
joj, da će joj vratiti župu Konavlje, koju joj bješe otac oteo. Čim 
dodje do ciele vlasti otčeve. U ovoj izpravi piše knez Vladislav 
ovako : „mi gospodin knez Vladisav . . . videći, da tolike Ijubvi i 
prijazni sklad i rote naš roditelj, negledaje k bogu ni k pravdi, 
pogrdiv velike rote i zapise, koje naši stari i roditelji i on sam 
s vehkom Ijubvom i tvrdinom bjehu učinili, od svega togaj na 
manje dojde, i sve potvori knezu i vlastelom dubrovačkim, i sa 
više brez nijedne pravde pače ni za nijedan uzrok, kneza, vla- 
steo grada Dubrovnika učini njim rat i razmirje, i stvori velike 
štete u kotaru njih, žeguće kuće i truće vinograde i phnujuće 
njih imanja i svaka ina zla čineći njim, kako godi mogaše, i 

•^1 Malko vić u Radu VII., p. 217—248. 
^^ Theiner. Mon. Slav. meriđ. I. p. 408. 



300 



nastojeće za naprida vsakim zlim protiva njim, kojim mogaše , i 
poside, uze njim župu njili Konavli protiva bogu i pravdi i 
protiva zapisom počtenih njegovih starieh i njega samoga, — a 
za to mi rečeni gospodin knez Vladisav smišljaj e k bogu i k 
pravdi .... složili i utvrdili i u svem ustanovitih meju nama i 
počtenim knezom i vlasteli grada Dubrovnika bratstvo i jedinstvo, 
sklad i prijazan kripkoju u svem . . ."^^ Ako je već ustankom 
kneza Vladislava zaprietila hercegu Stjepanu vehka pogibelj ; to 
mu se zagrozi gotova propast, kadno se Dubrovniku pridruži i bo- 
sanski kralj Stjepan Toma. Kralj Stjepan Toma boravio je u pro- 
sincu 1451. u svom gradu Bobovcu, a uzanj bijahu ponajglavnija 
vlastela bosanske države, kao vojvoda dolnjih krajeva Petar Voj- 
salić, vojvoda Vladisav Klešić, knez Tvrtko Kovačević, a i knez 
Vladisav Vukčić, sin hercega Stjepana. U to dodje u Bobovac 
dubrovački poslanik Jalviz Gučetić s velikom tužbom proti her- 
cegu Vukčiću, koji da dubrovačke kotare hara vojenom rukom i 
ognjem. Kralj Stjepan Toma sklopi na to 18. prosinca sa Dubrov- 
nikom savez proti hercegu, te „ukriepi i utemelji ljubav i srčano 
prijateljstvo i jedinstvo u volju i nevolju suprotiv hercegu Stje- 
panu Vukčiću." Kralj nadalje zajedno sa sinom svojim knezom 
Stjepanom obreče knezu, vlasteli i svoj obćini grada Dubrovnika, 
^početi rat bez svake odvlake a napredovati bez prestanka supro- 
tiv hercegu Stjepanu Vukčiću i njegovu vladanju i njegovim gra- 
dovom i njegovim slugam sa svom našom gospodskom kraljevstva 
moćju i našimi slugami i našimi prijatelji vojenim načinom na po- 
lju, kako mi se gospodstvu i kraljevstvu dostoji, neimajući težkoće 
ah vojske turske na sebi." Da savez trajniji bude, darova kralj 
sa sinom Stjepanom ovom prilikom Dubrovniku neke zemlje her- 
cega Stjepana oko Boke kotorske, poimence „Vrsine sa svimi seli 
i zaseoci, župu Dračevicu, Sutorinom i s Morinjem i gradom No- 
vim i Risnim, sa vsim kotarom do meje kotorske."** 

Rat Dubrovnika sa hercegom Stjepanom vodio se je sada god. 
1452. i prve polovice god. 1^43- Ri've godine stiže hercega Stje- 
pana još ta nesreća, da se je od njega odmetnuo podanik njegov, 

^' Mikl., Mon. serb. p. 444—447. 

** Mikl., Mon. serb. p. 447—450. U dotičnoj se povelji još čita: „koj zapis 
ini gospodin Stifan Tomaš kralj više rečeni i sin mi knez Stjg^ zave- 
zasmo se i rotisn:o prid otcem ligatom biskupom hvarskim i prid otcem 
kuštodom i kapelanom Marinom". 



301 

humski vojvoda Ivanis Vlatković, sin Vlatka Jurjevića od plemena 
Bogavića sa svom braćom i bratučedi svojom. Ivaniš Vlatković 
sklopi 15. ožujka u svom gradu Vrataru kod Neretve savez sa 
dubrovačkom obćinom, obrekavši joj u ime svoje i svoje mnogo- 
brojne rodbine, „da budemo jedini suprotiv hercegu Štipanu Vuk- 
čiću, inomu svakomu, tko bi bio njegov."*^ Vrhovni vojvoda sviju 
saveznih četa proti hercegu Stjepanu bijaše rodjeni sin njegov 
Vladislav, koji se je pouzdano nadao, da će svrgnuv otca zavla- 
dati svom prostranom baštinom njegovom. Uz kneza Vladislava, 
budućega hercega od sv, Save, pristojahu redomice humska vla- 
stela ostavljajuć otca mu Stjepana. Tako se opet domala pridru- 
žiše Vladislavu i Dubrovčanom vojvoda Slađoj e Semković s bra- 
ćom, knez Juraj Ratković i knez Vukašin Sanković, te je napokon 
herceg Stjepan ostao osamljen sred mnogobrojnih protivnika i 
dušmana svojih. Jedini Vlatko, mladji sin hercegov, ostade i na- 
dalje otcu svomu sklon i vjeran, nehtijući da bude sudac roditelju 
svomu. 

Uslied obćega ustanka bio bi ovaj put herceg Stjepan nastradao 
i izgubio prostrano vladanje svoje, da je još kralj bosanski Stje- 
pan Toma mogao izdašno Dubrovčane pomagati. Nu ovaj nemogaše 
zadane rieči izpuniti. Kada je naime malo iza sklopljena saveza 
sa Dubrovnikom vojvode i knezove kraljevstva svoga pozvao da 
dignu svoje čete i da se pridruže vojsci njegovoj , mnogi vojvode 
i knezovi uzkratiše mu posluh, nehtijući ratovati proti svomu su- 
drugu. Osobito se kralju suprotnuše Petar Vojsalić , vojvoda dol- 
njih krajeva, i Vladislav Klešić, vojvoda zapadnih strana i gospodar 
Dumna i Dlamoča.*^ Kralju Tomi i sinu njegovu Stjepanu neo- 
stade sada drugo, nego da se sa sabranimi četami obore na nepo- 
korne velmože. Tako planu i u samoj Bosni grozan rat medju 
vlastelom i kraljem, dok su vlastela humska pod knezom Vladi- 
slavoni udarala na hercega Stjepana. Kralj Stjepan Toma bijaše 
medjutim sretniji od hercega. Njegove čete opustošiše nemilo dolnje 
kraje; pače se čini, da mu je pošlo za rukom zarobiti i vojvodu 

*^ Miklošić, Mon. serb. p. 451 — 456. 

*'^ U pismu od 1. srpnja 1452. piše papa Nikola V. vojvodi Vladislavu Kle- 
šiću: „quod cum olim, šatore malorum id serente, te carissimus in Christo 
filius noster Stephanus Thomas rex Bosne illustris pro eo, quod ad eius 
servitium vocatus, ad ipsum non veneras, pro suo et regni sui inimico ha- 
beret . . . ". Theiner, Monum Hung II. p. 265. 



302 

Vladislava Klešića. Nu sred borbe raedju kraljem i vlastelom 
umiešaše se papinski poslanik, hvarski biskup Toma i načelnik 
bosanskih franjevaca, otac Marin. Ovi izmiriše Petra Vojsalića i 
Vladislava Klešića sa kraljem i sinom mu Stjepanom, te već 1. 
srpnja 1452. potvrdi učinjeni mir papa Nikola V. posebnimi po- 
slanicami.*' 

Sred najžešćih borba u humskoj zemlji osvanu jednoga dana u 
oblasti hercega Stjepana papinski poslanik. Papa Nikola V. naime 
bješe dočuo od Dubrovčana, da je herceg Stjepan udario na nji- 
hov kotar nenaviestivši rata ; pa zato pošalje sada sred ratnoga 
bjesnila biskupa olgunskoga Pagamina, da hercega odvrati od daljega 
navaljivanja na Dubrovnik. Herceg Stjepan, budući baš ovaj čas 
u velikoj nevolji, rado dočeka papina poslanika, pokaza se spreman 
izmiriti s Dubrovnikom i prigrliti vjeru rimsku, pače pošalje sam 
svoje poklisare u Rim, koji bi papu o njegovoj pripravnosti uvje- 
rili.*® Herceg Stjepan učini to samo zato, da mnogobrojne svoje 
protivnike zavara; nu papa povjerova lukavomu hercegu, te pove- 
selivši se, da će mu uspjeti iztriebiti paterene i u humskoj zemlji, 
kao što nedavno u Bosni, naloži pismom od 1. srpnja 1452. po- 
slaniku svomu u Bosni, biskupu hvarskomu Tomi, da podje u Du- 
brovnik i da kneza i vieće sklone na mir sa hercegom Stje- 
panom.*^ 

Nu herceg nehtjede više čuti o miru. Dobivši po svoj prilici 
pomoći od turskoga cara i njegovih vojvoda, koji su bili u to 
opet obladali jednim dielom bosanske države, ^^ prietijaše iznova 
gradu Dubrovniku. Još u srpnju 1452. nalagaše dubrovačko vieće 
svomu poslaniku na ugarskom dvoru Gučetiću, da se herceg Stje- 
pan po drugi put sprema udariti svom silom na Dubrovnik. Neka zato 
Gučetić živo naslika Ivanu Hunjadu tužno stanje Dubrovnika i 

4' Ibidem, p. 265—266. 

■** Papa piše' svomu poslaniku: „Cum autem nuper nobilis vir Steplianus 
Dux sancti Sabbae ac comes Duinensis . . . quosdam ađ nos đestinaverat 
oratores seu nuntios, ex quorum relationibus non solum inter prefatum 
ducem et dilectos filios rectorem et consilium dicte civitatis (Ragusinae) 
concordiam et pacem subsequi, . . . speremus". Theiner. Monum Hung. 
II. p. 264. 

" Theiner, Mon. Hung. II. p. 203—265. 

^° Grodine 1453. daje herceg Stjepan na znanje „gospodi vezirom i krajišniku' 
gospodarevu, koji gode bude 7ia bos'nsko krajiUe . . . ". Mikl., Monum. 
serb. p. 460. 



303 

neka ga moli, da u tom ozbiljnom času neostavi obćine bez za- 
štite, jer ako on nepomogne, da vieće više nezna što da uradi. ^^ 
Rat hercega Stjepana sa Dubrovnikom i sinom Vladislavom po- 
traje još godinu dana. Potanke zgode toga rata nisu poznate ; nu 
mora daje hercegu Stjepanu sreća poslužila, jer seje u srpnju slie- 
deće g. 1453. knez Vladislav okanio dalje borbe, te pošao otcu 
svomu u Pivu izpod visoke planine Durmitora , te ga zamolio , da 
mu oprosti i vrati milost svoju. Sto je ovom prilikom sin otcu 
govorio i obećao , pripovieda sam herceg ovako : „Učinih ov naš 
list otvoren i s našom pečaću vjerovanim s vsacijem milostivijem 
srčanijem hotienjem i pravom roditeljskom istinom Ijubvom milost 
i čest i dobru volju sinu mi knezu Vladisavu, kada dojde ka mnie 
i smiri se prieda mnom, i dozva do sebe , što je učinio koju 
sgriehu gospodaru velikomu (turskomu caru), i što je učinio bez- 
pravedno i suprotivno manie roditelju svomu, za toj kada dodje 
ka mnie s veliciem smierstvom i dozva po dostojnoj pravdi do 
sebe , i reče mi postaviti opet u moje ruke vlasteli i ine sluge i 
gradove i prihodke i sve, s čim je odašao bio od mene, i reče mi 
da će od siem šega biti vjeran polag mene gospodaru velikomu i 
menije hercegu Stjepanu roditelju svomu poslušan i ugodan, i reče 
mi, da će biti skladan i jedinan s mojim sinom i s bratom evo- 
jiem s knezom Vlatkom, oba pod moj posluh na službu i na vjer- 
nost gospodara velikoga." ^^ Ovom istom prihkom, kad se je herceg 
Stjepan sa sinom Vladislavom izmirio, izdade takodjer 19. srpnja 
1453. izpravu, kojom oprosti svojoj ženi Jeleni i svoj vlasteh hum- 
skoj , koja se bjehu na njega podigla. „I oprostih svu sgriehu i 
suprotivštinu veHku i malu kucam našiem, poštenoj gospoje Jelenč 
i sinu mi knezu Vladisavu i vsiem vlastelom i vlasteličićem i svake 
vrste Ijudem humske zemlje, tko su godie i kako su godie i po 
koj godie način odstupiU od mene z gospojom Jelenom i s knezom 
Vladisavom, pravo i istinno i nelicumjerno oprostih i blagosovih vo- 
jevodč Sladoju Semkoviću z braćom i slugami , i knezu Jurju 
Ratkoviću s braćom i slugami, i vojevode Ivanišu Jurjeviću (Vlat- 
koviću) s braćom, i knezu Vukašinu Sankoviću s braćom i slu- 
gami i inijem sviem plemenitijem Ijudem humske zemlje i svakoje 
vrste Ijudem, tko se je godie bio odlučio i pošao š njimi po koji 

^^ Matković u Kadu Vn., p. 249. 
^2 Mikl., Mon. serb. p. 460—463. 



J 



^^^«,-*w 



304 

godie put i način i s ovej i s onej strane Neretve svega gospod 
stva moga."'"^^ 

Ostavljeni Dubrovčani od glavnih svojih pomoćnika i saveznika 
bijaše i njim sklopiti mir sa hercegom Stjepanom. Oni poslaše do 
njega svoje poklisare Maroja Rastića, Zuvana Bunića i Andruška 
Bobaljevića, koji 10. travnja 1454. utanačiše u gradu Novom mir 
sa hercegom Stjepanom. Sve ostane kano i prije razmirja; a her- 
ceg Stjepan izdade Dubrovčanom povelju obećavši im svečano, da 
je neće „potvoriti ni za jednu stvar na zemlji ni za strah ni za 
blago ni za nijednoga gospodina ni za nijednoga inoga človjeka 
volju, izloživ velikoga gospodara gospodina cara turskoga Meh- 
met bega.^* Ovako se smiri rat, koji je pune tri godine trajao i 
napokon samo Turkom u prilog bio. Već g. 1456. piše car turski 
Muhamed II. pismo „od hercegove zemlje sandžak begu i nov- 
skomu i hotačkomu kadiji." ^^ 

Stjepan Toma prema Hrvatskoj, osobito i^oslie smrti hana Petra 
Talovića(l453 — 1457.). Bosanski kralji nemogahu nikako zaboraviti, 
da je nekoč za Tvrtka I. bila Hrvatska sa Dalmacijom u vlasti 
države bosanske. Zato nastojahu neprestance, da svoju vlast u tih 
kralj evinah obnove. Pri tom ih nije vodila puka želja za osvaja- 
njem, nego prieka nužda, da državi svojoj podadu prirodne medje 
i tim joj osiguraju obstanak. Jer kao što dalmatinsko-hrvatsko pri- 
morje nemože pravo da uspieva bez zagorske Bosne, tako ni ova 
nemože da živi bez primorja dalmatinsko-hrvatskoga, koje ju vodi 
do mora i spaja sa ostalim svietom. 

Stjepan Toma, postavši kralj bosanski dodade svomu naslovu: 
„kralj Dalmaciji, Hrvatom^^ ^^^ želeć ovako iztaknuti, da se država 
bosanska još nije sasvim odrekla Dalmacije i Hrvatske, premda 
je u to već cielo hrvatsko-dalmatinsko primorje od Zadra do Omiša 
bilo u vlasti mletačkoj. U isto doba držao je Stjepan Toma zaista 
neka mjesta u nutarnjoj Hrvatskoj, pošto je u ožujku god. 1445. 
Mletčanom nudio, da će im odstupiti neke svoje gradove u okolišu 

53 Mikl., Mon. serb. p. 457—460. 

" Ibidem, p. 465—469. 

^^ Ibidem, p. 474. 

5^ U povelji od 3. rujna 1444. zove se Stjepan Toma: „Stefan Tomaš kralji 
božjom milošću Srbljem, Bosni, Primorju, Homsci zemlji, Dalmaciji, Her 
vatom. Donjim Krajem, Zapadnim stranam i k tomu". Isto tako u povelji 
od 22. rujna 1446. Miklošić, Monumenta serb. p. 429 i 438. 



305 

obćine Poljičke, koji bi im više po volji bili. Nu zato ih je molio, 
da mu dadu koji grad u primorskoj Dalmaciji, u koji bi se mo- 
gao skloniti, kada bi ga koja nevolja snašla.^' 

U nutarnjoj Hrvatskoj , napose uz medju bosansku, bijaše u to 
doba najmoćniji vlastelin knez Petar Talović , ujedno i ban hr- 
vatski. Kao nasljednik slavnih Nelipića imao je u vlasti svu 
župu cetinsku i klisku sa dotičnimi gradovi, a kao ban hrvatski 
upravljaše kraljevskimi gradovi, poimence Kninom, Ostrovicom i 
KSkradinom. Još g. 1442. bješe ban Petar Talović, videći kako 
vjerni podanici krune ugarske stradaju od biesnih pogana i inih 
protivnika krune ugarske, vratio crkvi spljetskoj desetinu u župi 
kliskoj i cetinskoj, koja joj bješe nepravedno oteta.^^ Nu ban Pe- 
tar Talović imao je osim biesnih Turaka i drugih dušmana. Oso- 
bito iza smrti kralja Vladislava Varnenčika dizahu se proti njemu 
moćni knezovi Frankapani, podupirani knezovi celjskimi, a isto 
tako i knezovi krbavski, saveznici bosanskoga kralja Stjepana 
Tome. Petar Talović, okružen odasvud protivnici svojimi, pošalje 
u tolikoj nevolji konceiru godine 1445. biskupa skradlnskoga u 
Mletke i ponudi obćini sve svoje tvrdjave i zemlje, samo ako mu 
dade potrebito za život i pravo na plemstvo mletačko. To se ne- 
milo kosnu kralja bosanskoga, te se umah potuži mletačkomu 
vieću , da je čuo za neke dogovore njegove sa banom Petrom, 
koji da je spreman ustupiti republici neka svoja mjesta , što no 
po pravu pripadaju kruni bosanskoj. ^^ Mletačko vieće odvrati 17. 
ožujka 1446. kralju Stjepanu Tomi, daje doista u dogovoru sa 
banom Petrom , ah da neće ničesa učiniti , s čosa bi se on pra- 
vedno tužiti mogao. Petar Talović ostade medjutim i nadalje ban 
hrvatski i gospodar kliske i cetinske župe; nu početkom g 1449. 
imenova Ivan Hunjadi Nikolu Iločkoga banom Hrvatske, te Pe- 
tru Taloviću zaprieti iznova pogibelj. U toj nevolji svojoj obrati 
se za pomoć mletačkoj obćini; a ujedno uze ugovarati sa kraljem 

^' Glasnik, XIV. p. 102—103. „offert nostro dominio ex casfcris suis circum- 
stanLibus Polize, illud vel illa quae nobis magis placeanf*. 

^^ U dotičnoj povelji zove se ban Petar: „Nos Petrus de Talouiz Cethinae 
ac Clissiae comes, Eegnorum Dalinatiae et Croatiae Banus". Lučio, Mem. 
pag. 4 52. 

^^ prefatum dominum regem sensisse, quod cum bano Pircho tenemus pra- 
ticam, habendi de locis, que idem banus tenet, et nos advisat ipsa loca 
corone sue legitime spectare et ipsius iurisdictionis esse. Glasnik XIV., 
pag. 124. 

20 



m 

Stjepanom Tomom, koji je bio nakan uzeti banovinu Petrovu u 
svoju vlast, a zato mu dati u zamjenu koji grad u B63ni. Stjepan 
Toma saobći svoju nakanu Mletčanom, koji mu 7. travnja 1449. 
odgovoriše , da bi im njegovo susjedstvo bilo milije nego ičije 
drugo. ^° Ali ni od toga nebi ništa, pošto je u to Petar Talović 
dobio dovoljno pomoći i ratnih sprava od Mletčana, te je suzbiv 
protubana Nikolu Iločkoga svoju banovinu održao. To se dade na 
žao Stjepanu Tomi, pa uze odsele šurovati sa protivnici bana 
Petra , napose sa knezovi krbavskimi želeći se ovako domoći nje- 
gove banovine. Kada se sliedeće godine 1450. obnoviše borbe u 
Hrvatskoj, te se u listopadu odmetnu znameniti grad Ostrovica od 
bana Petra, nastojaše sada kralj Stjepan Toma, da ju ma kojim 
putem svojoj državi pridruži. U travnju 1451. poručivaše mletač- 
koj obćini, da bi mu veoma milo bilo, kada bi Oštro vicu posvojila; 
nu ako je ona nebi htjela, neka barem njemu dozvoli, da si ju za 
novac pribavi. Mletačka obćina odvrati mu na to 29. travnja, da su 
joj već nudili Ostrovicu, ali da je neće; nu zato će joj biti drago, 
ako ju kralj zadobije, jer voli za susj^eda njega nego li ikoga 
drugoga. *^^ Osokoljen sklonosti Mletčana uze Stjepan Toma svedjer 
više revnovati proti banu Petru , te se nezadovoljaše više samo 
Ostrovicom , nego mu otimaše i Knin, glavni grad tadanje preko- 
velebitske Hrvatske. Ali bijaše loše sreće; te zato domala sklopi 
s banom mir (16. srpnja 1452.), pošto su ga u to poslovi drugamo 
zvali. ®^ 

Sve dosele življaše kralj Stjepan Toma u najboljem sporazumku 
sa Mletčani nadajuć se upravo njihovom pomoći zavladati Hrvat- 

®^ Et propterea cogitaverat (rex) pro sua et nostra securitate, đe concordia 
et voluntate ipsius bani accipere ipsum banatum et dare praedicto bauo 
q"aoddam castrum longe maioris redditus. G-lasnik, XIV. p. 144 — 146. 

^^ „et subsequenter (oratores regis Bossine exposuerunt) , quod castrum 
Ostrovize defecerat a comite Pircho, et si ipsum volebamus erat ei gra- 
tissimum ut illud acciperemus, quando vero non, quia precio illud sperat 
habere, contentari velimus, quod ipsum accipiat". Glasnik, XIV. p. 153. 

^^ Vriedno je ovdje, makar i mimogredce iztaknuti, da jo 1446 — 1450. kralj 
aragonski Alfonso V,, zavladavši g. 1443. Napuljem, o tom nastojao, da 
postane kralj ugarsko-hrvatski. Već g. 1446. zahtievaše Alfonso od kralja 
Stjepana Tome, da mu ustupi Driva (Narentam), „ut per eam valeat ha- 
bere aditum ad regnum Hungariae". (Glasnik XIV. p. 124). Do6im se 
je Stjepan Toma tomu otimao, bijaše Stjepan Vukčić spreman uz Al- 
fonsa pristati uz pogodbu, da ga imenuje hercegom spljetskim (ducham 
Spaleti). Glasnik, XIV. p. 144. Vidi još p. 125, 145, 149—152. 



307 

skoj. Nu sada malo đa se nije s njimi ljuto zavadio. Kada se 
je naime g. 1451. Dubrovnik zaratio sa hercegom Stjepanom Vuk- 
čićem, te se u to ime složio sa kraljem bosanskim Tomom i bo- 
sanskom vlastelom u savez, herceg Stjepan traži jaše pomoć u 
Mletcih, koji nisu nikada pravo voljeli Dubrovniku. Obćina mle- 
tačka prijaše zaista hercegu u svem, ali ga izprva nemogaše po- 
magati vojenom silom, pošto je sama bila zabavljena u Italiji.^' 
Još 31. ožujka 1452. uvjeravaše ga, da će ga pomoći vojenom 
silom, čim svrši rat u Italiji; nu već malo zatim podiže brodovlje 
i vojsku, te na molbu njegovu udari na vojvodu Ivaniša Vlatito- 
vića (Jurjevića), najmoćnijega vlastelina medju Cetinom i | Neret- 
vom, a najljućega pobornika njegova. Nu kao što svakom prili- 
kom, tako i ovaj put gledali su Mletčani samo na svoju korist; njim 
nebijaše do toga, da satru neprijatelje hercega Stjepana; nego tek 
da sebe pomognu. S toga nepotražiše Ivanisa Vlatkovića u nutar- 
njoj zemlji, nego se zadovoljiše tim, da su mu oteli sve primorje 
od Cetine do Neretve, naime Krajinu i Neretvu, te ih pridružili 
svojoj vlasti. Zgodi se to negdje travnja 1452. Čuvši kralj Stje- 
pan Toma, da su Krajina i Neretva, obje sastavne česti njegove 
države, dospjele u ruke mletačke, spočitavaše obćini, što je za 
tudjim posegnula. Nu ova mu 3. lipnja 1452. odgovori, da je ona 
na to bila pozvana od hercega Stjepana, pravoga i nedvojbenoga 
gospodara ovih zemalja, pa da će kralju -biti valjda milo susjedstvo 
mletačke obćine, koja bi njemu mogla koristiti više, nego li itko 
drugi. ^^ Stjepan Toma kano da se je izprva branio pustiti Mletča- 
nom ovaj liepi dio svoje države, a osobito trg Driva (locus Na- 
rente) ; nu pošto je sam herceg Stjepan s vojskom prodro do Ne- 
retve, da ju Mletčanom sačuva, morade bosanski kralj popustiti, 
te već 26. lipnja imenovaše Mletčani Karla Maurocena za provi- 
dura Krajine i Neretve. ^^ Napokon i vojvoda Ivaniš Vlatković vi- 
deći, da mu je liepo primorje spalo u ruke mletačke, zamoli ob- 
ćinu, da mu potvrdi sve posjede, što ih je ovdje imao. Na to potvrdi 
zaista 22. srpnja 1452. dužd Franjo Foskari novomu podaniku 
svomu sve zemlje u Krajini, podieljene mu još 1417. od kralja 

<^3 Glasnik, XIV. p. 155—161. 

^* . . . . in hac impresia Crayna et Narente, ad quam invitati per nuncium 

et litterrs illustris đomini ducis Stefani, veri et indubitati domini dicto- 

rum locorum . . . ". Glasnik, XIV. p. 163. 

^5 Ibidem, p 165—168. 



308 

Ostoje.^^ Godine 1453. umre ban Petar Talović, posljednji znat 
niji knez hi'vatski na jugu Velebita. Ostavi za sobom udovu He- 
dvigu i sinove Ivana i Stjepana, kojim postade skrbnik knez .Pa- 
vao Kragulj, zapovjednik grada Klisa. Svi bliži i dalji susjedi 
Hrvatske podigoše se sada, da razgrabe baštinu pokojnoga bana. 
S jedne strane javi se herceg Stjepan Vukčić, pomagan svojimi 
rodjaci Frankapani i grofovi celjskimi, s druge se pojagmi kralj 
bosanski, a s treće napokon Mletčani, željni napose tvrdoga grada 
Klisa. Uza to nastojahu i celjski knezovi, da ih zapane banska 
čast u Hrvatskoj. Početkom g. 1455. otimaše se već Stjepan Toma 
proti celjskim grofovom za banovinu hrvatsku. Pošalje u to ime 
svoga pouzdanika Nikolu Trogiranina Mletčanom moleći ih, da i^i 
sami uzmu grad Knin ,; glavni i prvi grad Hrvatske", ili da ba- 
rem sklonu sinove bana Petra, svoje štićenike, da njemu izruče 
grad Knin, jer da će ga inače uzeti celjski grof Ulrik. Mletčani 
mu na to 8. ožujka odgovoriše, da sami Knina uzeti neće, jer bi 
se tim upleli u rat s Ugarskom ; nu da će rado sinove bana Pe 
tra nagovarati, da ga njemu izruče. Nu kralj Stjepan Toma ipak 
nedobi Knina, pošto se proti njemu podigne herceg Stjepan Vuk- 
čić, koji je postavši nedavno udovcem svakako nastojao, da dobije 
ruku obudovljele banice Hedvige, a s njom i sve gradove porodice 
Talovića u Hrvatskoj. I kralj Stjepan Toma gledaše sada, kako 
bi sina i nasljednika svoga Stjepana što sjajnije oženio ; nu herceg 
Stjepan sakupi golemu vojsku i zaprieti Hrvatom groznim ratom, 
nebi li ovako ženitbu kraljevića Stjepana zapriečio. ^^ 

Borbe za Hrvatsku uzplamtiše još bolje g. 1456., kadno se u 
nje umieša i grof celjski Ulrik, imenovan u to banom hrvatskim. 
Kralj Stjepan Toma odagna doduše prvi put čete Ulrika celjskoga 

«« Ibidem, p. 168—171. 

**' O stanju Hrvatske koncem g. 1455. veoma je poučno pismo Trogiranina 
Ivana Sobote od 24. prosinca. Tuj se piše : „Magnanimus Stephanus omni stu- 
dio, cura, ac cogitatione contendit, ut uxor magnijEici Petri bani šibi nubatur. 
Hocconjugio in magna spe est, Crovatis imperare posse receptis oppidis, quae 
bano Petro parebant. Eex et despotus inviti et gementes imperata facturi 
sunt. Eex tanto periculo exterritus, ut filio suo adolescenti splendissime 
nubat, enixissime contendit. Nihil adhuc compertum habeo; si quid ex- 
plorali habuero, continue te certiorem faciam. Magnanimus Stephanus 
simulate regis molitiones animadvertit ; contractis undique delectu ingens 
bellum se Crovatis illaturum minatur. Hoc terrore reg'ias nuptias distur- 
bare posse confidit". Rad jugosl. akad. I. p. 155. 



309 

iz Hrvatske; nu bojeći se ipak sile njegove doglasi iimali zatim 
mletačkoj obćini, da se nova vojska celjskoga grota primiče, te ju 
moli, da se s njim sdrnži proti grofu Iliriku na obranu sirota Talo- 
vićevih , koji su pod zaštitom njegovom i njezinom, i da poruči 
hercegu Stjepanu, rodjaku Ulrikovu, da pusti na miru sinove Pe- 
trove. Mletačka obćina, premda bješe u to (28. svibnja) primila 
pismo od Ulrika celjskoga , kojim joj javljaše, da mu je kralj La- 
dislav podielio hrvatsku banovinu, odgovori ipak 3. lipnja kralju 
bosanskomu, da si slobodno uzme grad Knin i da tim razstavi 
hercega Stjepana od bana Ulrika, a uza to mu obeća, da će pi- 
sati hercegu Stjepanu, neka se nimalo nepača u hrvatske stvari. 
Nu uzprkos tomu nemogaše Stjepan Toma u Hrvatskoj nimalo 
uspjeti, pošto u to Turci svom silom zaprietiše državi njegovoj. 

Stjepan Toma sprema se na rat sa turskim carem Muhamedom 
II. (1457) i dobiva za sina svoga Stjepana Tomasevića Srbiju 
(1458). Postavši Stjepan Toma pomoćju Ivana Hunjada kraljem 
u oslobodjenoj od Turaka državi bosanskoj uzkrati danak, što ga 
je njegov predšastnik Stjepan Tvrtko II. Tvrtković morao plaćati 
caru turskomu Muratu II. Nu upravo s toga nije se Toma ćutio 
siguran od sile turske ; upravo zato nije progonio u svojoj državi 
patarena, kako su to rimski papa i ugarski dvor želili; upravo od 
straha pred Turci molio je još 1445. mletačku obćinu, da mu dade 
jedan svoj grad u Dalmaciji, u koji bi mogao pobjeći sa porodi- 
com i imanjem svojim, kada bi mu došlo do nevolje. ^^ Još većma 
bojaše se turske sile, kadno se zavadi sa srbskim despotom Gjor- 
gjem Brankovićem, koji bijaše u milosti caru Muratu II. Stjepanu 
Tomi nebijaše s toga osobito žaO; kadno je u svibnju 1449. Ivan 
Hunjadi sklopio sa Muratom mir, po kojem je Bosni bilo opet 
plaćati danak Turkom, a uza to i polovicom nadoknaditi zaostali 
harač od prijašnjih godina. 

Početkom g. 1451. umre car Mnrat II., a 5. veljače postane 
turskim sultanom dvadeset i jednogodišnji sin njegov IMuhamed 
II. (1451 — 1481.) Bijaše to sjetan, ali oštrouman, uljudjen i slavo- 
hlepan mladić, koji si uze za životnu zadaću oboriti sve kršćanske 
države na balkanskom poluotoku. Srbski Ijetopisac Mihajlo iz 
Ostrovice kaže zanj : „Car Mahomet vladao je poslie svoga otca 
srećno, ali pored toga bio je vrlo lukav , te je pomoćju primirja 

«8 Glasnik, XIV. p. 102. 



310 

prevario, gdje god je koga mogao. "^* I kralj Stjepan Toma u dnu 
srca zaštrepi, kada je začuo za promjenu na priestolu turskom. Ugo- 
varujući u prosincu 1451. savez sa Dubrovnikom proti hercegu 
Stjepanu obećajc, da će započeti rat ^^neimajući težkoće ali vojske 
turske na sebi""^*^; a još u ožujku iste godinemoli mletačku obćinu, 
da bi poslanika svoga poslala do cara Muhalneda II., koji bi ga 
molio, da žive na miru s Bosnom. ^^ Nu još većma prepade se 
Stjepan Toma, kada Muhamed II. dne 29. svibnja 1453. za'ze 
Carigrad učinivši tim konac starodrevnomu carstvu bvzantskomu. 
U golemu strahu odpravi brzo svoje poslanike slavodobitnomu 
caru, da mu se pokloni i milost njegovu steče. ^^ Nu ujedno u isto 
doba obrati se za pomoć rimskomu dvoru i zapadu, živimi bojami 
crtaj uć prieteću pogibelj Bosni i cielomu kršćanstvu. Slutnja nje- 
gova bijaše žalibože istinita , jer su Turci u isto po prilici doba, 
dozvani odmetnikom hercegom Stjepanom, zauzeli jedan dio jugo- 
iztočne Bosne i ustrojili tamo ,,bosansko krajisće.^^'^ orlavno mjesto 
toga krajišća bijaše za cielo Foča (Hotča) na utoku Cehotine u 
Drinu, gdje je stolovao odsele turski sandjak-beg hercegove zemlje 
šireć tursku vlast u nutarnju Bosnu i prema moru.''* Razabravši 
papa Kaliksto III. veliku pogibelj, što no prieti državi bosanskoj i 
njezinu kralju, pismom od 30. travnja 1455. primi Stjepana Tomu 
i sina mu Stjepana u zaštitu rimske stolice, obećavši mu ujedno, 
da će mu predati, čim se predobiju, one zemlje, koje su mu Turci 
i nevjerni podanici oteli.''"'' Nu slaba bijaše od toga utjeha kralju 
Tomi. Već slicdeće godine 1456. u svibnju ili lipnju tužio se je 
mletačkoj obćini, da turski car čezne za Bosnom; da ga je dosele 

•^^ Mihajla Konstantinovića iz Ostrovice : Turska istorija, preveo iz polj- 
skoga (Pamietniki Janczara) i izdao dr. Janko Safarik (u Grlasniku srb- 
skoga učenoga družtva XVIII. p 45 — 188) glava 26. p. 103. 

'<> Mikl., Mon. serb p. 448. 

'1 Glasnik, XIV. p. 15B. 

'2 Parvo interiecto tempore (iza pada Carigrada) legatos regis Bosne , qui 
apud imperatorem Teucrorum legationis mnnere functi sunt, venisse 
nunciatiim est. List Ivana Sobote u Eadu I. p. 151. 

"'^ U jednoj povelji od 19. srpnja 1453. čita se: „Milošću božjom i gospodara 
velikoga gospodina mi cara amir sultana Mehmet bega mi gospodin Stje- 
pan, herceg od svetoga Save . . . gospodi vezirem i krajišniku gospoda- 
revu, koji bude na bos'nsko krajišće . . . ". Mikl., Mon. serb. p. 460. 

'* Ibidem, p 474 — Jireček, Die Handelsstrassen p. 76. 

^^ Theiner, Mon. Hung. II. p. 272. 



311 

novcem mitio , nu sada da traži od njega četiri tvrdjave i 20.000 
vagana žita, inače da će nanj udariti te ga smrviti.'^ 

Dok je ovako Stjepan Toma strepio za obstanak svoje države, 
dogadjahu se na iztoku Bosne čudne stvari, s kojih mu domala sine 
nova nada. Slavodobitni car Muhamed II. zauzevši jednom Cari- 
grad redomice je osvajao grčke, arbanaske i srbske zemlje. God. 
1454. zahtievaše od srbskoga despota Gjorgja Brankovića, da mu 
izruči svu Srbiju , kako ju bješe primio od Stjepana Lazarevića. 
Gjorgje se prepade s toga i pobježe u Ugarsku, tražeći zaštite u 
Ivana Hunjada. Pomoćju njegovom iztjera doduše iz svoje oblasti 
Tui^ke, koji bjehu g. 1455. u nju provalili; ali umali na to po- 
nudi Muhamedu danak od 32.000 dukata na godinu, samo da ga 
ostavi na miru. Nu Muhamed nemogaše pregorjeti poraza svojih 
četa, pa zato sliedeće godine sabere veliku vojsku od 150.000 mo- 
maka i 300 topova, da kroz Srbiju provali u Ugarsku. Na medji 
ugarsko- srbskoj bijaše mu prije svega uzeti tvrdi Beograd, ključ 
Ugarskoj sa srbske strane. Obsjednutomu gradu priskočiše u po- 
moć Ivan Hunjadi i Ivan Kapistran , poslanik papinski, te potukoše 
(21 — 22. srpnja) hametom tursku vojsku, koja morade na to Beo- 
grad i svu Srbiju ostaviti. Malo dana iza te sjajne pobjede umre 
slavni Ivan Hunjadi (Sibinjanin Janko), bič Turaka. 

Kršćanski je sviet klicao od radosti začuvši za sjajnu pobjedu 
Ivana Hunjada pod zidinami beogradskimi. I bosanski kralj pove- 
selio se je sada misleći, da je kucnuo čas te će se osloboditi sra- 
motne podložnosti turske. Ohrabren sretnom pobjedom kršćanskom 
ugleda se u slavnoga arbanaskoga vojvodu Jurju Kastriota (Skan- 
derbega), koji je još od g. 1444. junački tursku silu odbijao, te 
odluči sam podići vojnu na Turčina. Odkaže zato najprije tur- 
skomu caru Muhamedu II. danak, što ga je dosele plaćao,^' a na 
to ustane, da na čelu velike križarske vojske povede vojnu na 
cara Muhameda II. Začuvši po franjevcu Nikoli Sibenčanu za tu 
odluku bosanskoga kralja papa Kaliksto III. , bijaše presretan. 
Ljubeznim pismom od 23. travnja 1457. poticaše ga, da uztraje i 
nadalje u toj „plemenitoj, pobožnoj i svetoj nakani," te da uloži 

'** Ljubić S., Ogledalo književno poviesti jugoslavjanske I., p. 244. 

'"' U pismu od 20. lipnja 1457. piŠe papa Kaliksto III : „et quod iam ipse 
rex (Bosne) desiit pendere tributum, quod hactenus ipsi tyranno Turco- 
rum dare consuevit". Theiner, Mon. Hung. II. p. 297. 



312 

sve sile svoje na propast neprijatelju kršćanstva. ^^ U isto doba 
gledaše papa Kaliksto, kako da što više pribere saveznika i sred- 
stva Stjepanu Tomi, da bi laglje i uspješnije izveo veliku nakanu 
svoju. Pozove u to ime mletačkoga dužda Franju Foskara pismom 
od 26. srpnja, da se i on pridruži križarskoj vojni, a napose da 
dopusti mnogobrojnim žiteljem dalmatinskim, željnim svetoga rata, 
da idu u pomoć kralju Tomi."^^ U isto doba pozivaše i ugar ke 
biskupe na sveti boj ; svojim poslanikom u Dalmaciji, Ugarskoj i 
Srbiji nalagaše, da propoviedaju svagdje križarsku vojnu i kupe da- 
rove i novaca za križare; a sakupljene novce da podiele na troje: 
jednu trećinu da dadu ugarskomu kralju, drugu Jurju Kastrioti, a 
treću bosanskomu kralju Stjepanu Tomi.^^ Napokon pismom od 
28. srpnja opomenu i hercega Stjepana Vukčića, da se pridruži 
svetoj vojni na nevjernika.^ ^ 

I Stjepan Toma spremaše se ozbiljno na sveti rat, pri čem ga 
pomagale i brat Radivoj, svedjer revan pristaša katoličke crkve.®^ 
Bijaše u to već dobrahno pripravljen, te poruči zato papi po Tra- 
njevcih Marijanu i Pavlu Dubrovčaninu, da se s Turci neprestano 
bori, i da će početkom mjeseca rujna 1457. poći na otvoreno polje 
i udarati na njihove gradove.®^ Papa ga na to pismom od 29. srp- 
nja pohvali kličuć mu: „Digni se dakle, vojnice Krstov, i udaraj 
muževno na barbare, te ćeš viditi , da ćeš božjom milosti slavnu 
pobjedu nad njimi održati." Stjepan Toma, da bi što sigurnije 
mogao udariti na Turčina, pošalje 24. srpnja 1457. iz varoši Su- 
tiske svoga poslanika Nikolu Trogiranina, da kod svih zapadnih 
vlasti i dvorova, kod rimskoga pape, mletačkoga dužde, vojvode 
milanskoga, vojvode burgundskoga, a napose kod aragonsko-napulj- 
skoga kralja Alfonsa V. moli za pomoć , te mu u to ime dade i 
posebno vjero vno pismo za sve ove vladare.^* 

'8 Ibidem, p. 291—292. 

'» Tlieiner, Mon. Hung. II. p 297. 

*^« Ibidem, p. 292, 296, 298. 304. — Monum. Slav. merid. I. p. 426. 

^* Theiner, Mon. Hungar. II. p. 297—298 — Mon. Slav. merid. I. p. 42 V. 

** Theiner, Mon. Slav. merid. I. p. 428. 

*^ „intelleximus, tuam celsifcudinem adver.sus porfidos Christi hostos Tiirchos 
continuo bellum gerere, ac dispositam esso ad principiuni mensis Septeni- 
bris proxirae futuri in campum et castra contra predictos cxirc . . . ". 
Theiner, Monum. Hungar. II. p. 298—299. 

®* Lučio, Memorie de Trau, p. 451. 



313 

U to umre ugarski kralj Ladislav 23. studena 1457. ; sliedeće 
godine 23. siečnja odabran bi ugarsko hrvatskim kraljem mladjahni 
Ivan Korvin, sin slavnoga Ivana Hunjada. Upraviteljem države 
postade Mihajlo Silagji, ujak mladomu kralju. Promjena na ugar- 
skom priestolu, a i slab odziv kršćanskoga svieta nčiniše, da nije 
do toliko snovane i pripravljane križarske vojne ni došlo. Medju- 
tim ratovaše kralj Stjepan sam na svoju ruku sa Turci, koji su u 
isto doba vodili rat u Srbiji sa ^lihajlom Silagjem. Sljepan Toma 
sa svojim sinom zauze doduše početkom g. 1458. neka mjesta na 
medji bosansko -srbskoj,^^ nu napokon uvidi, da nebi mogao dalje 
uspješno vojevati sa carem Muhamedom ; zato sklopi s njim mir 
u ožujku ili travnju iste godine obećavši mu plaćati danak kano 
što i prije rata.'^'' Već u svibnju desili su se u Drinopolju posla- 
nici kralja Stjepana Tome, donesavši caru Muhamedu 9000 du- 
kata u ime danka. ^' 

Stjepan Toma bješe se i s toga požurio učiniti mir s Turci, jer 
mu se je u to pružila prilika, da zavlada Srbijom. Stari despot 
Gjorgje Branković, s kojim se je Stjepan Toma još g. 1455. za 
Srebrenicu otimao, ^^ umre 24. prosinca 1456. ostavivši za sobom 
udovu Jerinu i tri sina : Lazara, Grgura i Stjepana. Despotom 
postade sada Lazar Gjorgjević, koji je Srbijom vladao do 20. 
siečnja 1458. Za njega prestadoše borbe i razmirice s Bosnom; 
pače zajednička pogibelj od Turaka sdruži 'oba susjedna vladara 
u savez. Stjepan Toma sprijatelji se iskreno sa despotom Lazarom 

*^ Nove havemo, come mori đespoto Lazaro, cussi re đe Bossina cum hoste 
ando la, et si ha preso Srebarniza et altri castelli 3 et 5, dicti Astanach 
e quatro Atonachevich, li quanti hanno zurati esser sotto posti alo do- 
rainio đe Re di Bossinia, li quali Rezbarnica et castelli 2 ha reservato 
Re per se, . . . , et quello di Sreberniza chiamo fiol de Re ad uno con- 
vito cum altre cose donate . . , Monumenta Hungariae extera (Matyas 
kiraly korabol I. p. 6), 

"^ Re de Bossina ha fatto et comfermato la pače cum el Turcho, danđoli 
el tributo orđenato per non potcr far altro . . . Ibidem, p. 18. 

^' Diče preterea haver veduto in Adrionopoli ambassata del re di Bossina, 
guale havea portato el tributo de ducati IX. millia. Ibidem, p. 29. 

** „I pogibe (1455.) Petr' Kovačević pod Srebrenicom od Dmitra Radoevića 

maja 5.". (Safaiik, Para, dfev. pism. p. 78). „Eodem anno (1'155.) Dmitar 

Radoovich mactat Petrum Kovachovich sub Szreberniza". (Arkiv III,p. 

21). O vojvodi Petru Kovačeviću vidi listinu kralja Stjepana Tome od g. 

1446. (Miklošić, Mon. serb. pag. 440j ; a o Dmitru Radojeviću srbske Ije- 

. topise u Safafiku (Pamatky, p. 79). 



3U 

i okaniv se svakoga takmenja nastojaše sada, kako bi ne samo 
bosanske prediele i zemlje (Srebrenicu , Zvonik i Usoru) , nego i 
Srbiju pribavio svomu rodu , ali ne ratom , nego ženitbom. Već 
bi spomenuto, da je kralj Stjepan Toma imao odrasla sina Stjepana, 
kojega je još godine 1455. žudio što sjajnije oženiti, nebi li tako 
podigao ugled svoje poredice i laglje odoljevao dušmanom svojim. 
Liepa mu se zgoda pruži za to sada, kada je u Srbiji vladao 
despot Lazar, koji je od svoje žene Jelene Paleogovke imao jedinicu 
kćer Jelenu (Jelaču). Još za živa Lazara ugovorena bi ženitba 
bosanskoga kraljevića Stjepana sa despotovom kćerju Jelenom, te 
je kraljevića Stjepana imala po smrti Lazarevoj zapasti ne samo 
iztočna Bosna, nego i despotska vlast u Srbiji. 

U to umre Lazar Gjorgjević, prije nego li je kći njegova pošla 
za kraljevića Stjepana. Za Srbiju se otimaše sada više takmaca: 
Stjepan, brat Lazarev, zatim jedan nezakoniti sin drugoga Lazareva 
brata Grgura, a napokon i sam turski car Muhamed. Nu proti 
svim ovim uspievaše Stjepan Toma toli sretno, da je sa sinom 
svojim zauzeo neke gradove despotove, medju njimi Srebrenicu, 
koja je već 22. veljače 1458. bila u rukama bosanskim. Nu domala 
spade Smederevo u ruke Grgureva sina, a na to se poboja kralj 
Toma, da mu sin nebi dobio Srbije, te odluči opozvati zadatu rieč 
i potražiti drugu ženu za svoga sina.^^ U to ime pošalje svoga 
vjernoga službenika Nikolu Trogiranina u Milan, da u vojvode 
Franje Sforze zatraži njegovu kćer za bosanskoga kr-aljevića. Bo- 
sanski poslanik primljen bi na milanskom dvoru liepo i molba bi 
mu rado uslišana. Nu dok je Nikola Trogiranin putovao u Italiju 
i natrag, promieniše se okolnosti, te kralj Stjepan Toma približi 
se opet srbskoj despotkinji. Pače dne 14. listopada 1458. izdade 
on u Zepču povelju logotetu Stjepanu Ratkoviću, po kojoj se može 
suditi, da je tada sa majkom despotkinjom bio posve sporazuman. 
U toj se povelji Stjepan Toma hvali „i jegože izvoli bog po nas 
gospodo vati u srbskom 'gospoctvu i u rusagu kraljevstva bosan- 
skoga", te podieljuje logotetu Ratkoviću zemalja u pravoj Srbiji, 
i to u vlasti lepeničkoj, boračkoj, ostrvičkoj, nikudimskoj , smede- 
revskoj, u Mačvi i drugih krajevih.^^ Malo zatim krenu Stjepan; 

^^ U jednom izvještaju od 21. travnja 1458. čita se ovo : „ . . . per questaS 
cason non credo se fara le noće del fiol de Be Bossina in la fiola delj 
despoto Lazaro". Mon. Hung. Matyas kiraly korabol I., p. 18. 

^° Bad jugosl. akadem. I. p. 15G — 158. Tuj se još čita: „i šta bog nedaj, 



315 

Toma sa svojim sinom u Ugarsku, gdje je početkom prosinca kralj 
Matija Korvin ii gradu Segedinu saborovao sa ugarskimi stališi. ^^ 
Na ovom saboru imenuje kralj Matija Korvin uz privolu Srbalja 
kraljevića bosanskoga Stjepana despotom srbskim, podielivši mu 
svu Srbiju u koliko nije bila u turskoj vlasti,a uza to i sva imanja 
i posjede dosadanjih despota u Ugarskoj. 

Ovako se sjedini koncem g. 1458. velik dio podunavske Srbije 
sa državom bosanskom, a vlast kralja Stjepana Tome protegnu 
se sve do Smedereva i rieke Morave. Sliedeće godino 1459. dne 
1. travnja oženi kraljević i despot Stjepan Tomašević svoju za 
ručnicu Jelenu. Stari otac njegov Stjepan Toma dojavi malo za- 
tim 1. svibnja tu veliku sreću svoju i svoga sina prijatelju svomu 
milanskomu vojvodi Franji Sforzi, moleći ga uza to, da mu oprosti, 
što odustaje ovim od nedavno ugovorene ženitbe svoga sina sa nje- 
govom kćerju. ^^ 

Pad Smedereva (1459) i razpre Stjepana Tome sa ugarskim 
kraljem Matijom Korvinom. Stjepan Toma nebijaše mnogo tim 
dobio, što je sin njegov postao despotom srbskim. Ako mu je 
naime već dosele bilo težko braniti samu Bosnu od cara Muha- 
meda II., koje li mu tek brige zadavaše sada obrana Srbije, a 
napose važnoga grada Smedereva, za kojim je car Muhamed čeznuo. 
Nije zato neistinito, što srbski Ijetopisac Mihajlo iz Ostrvice kaže, 

te bismo nemogli osloboditi srbskoga gospodstva, i došao bi k nam u naš 
(bosanski) rusag logotet Stjepan . . . ". 

®^ jjCum itaque fidelis noster, dominus Stephanus Thomas, rex Bozne, non 
solum in facto metarum verum in alcioribus rebus regni ad civitatem 

nostram Zegediensem in proximo ad nos venturus est ". Zatim : 

„Scripseramus pridem fidelitati vestre, ut, quia rex Bosne ad civitatem 

nostram Zegediensem in proximo ad nos venturus esset ". Listovi 

kralja Matije Korvina od 15. i 29. studena g. 1458. Katona, Historia cri- 
tica, XIV. p. 166 i 168. 

^^ Nunc itaque vesfcram praefatam serenitatem certiorem facimas, quod pri- 
dem illustris Stephanus filiiis noster carissimus, in octava Paschae Do- 
mini nccepit in uxorem filiam praefati quondam despoti Lazari, et totnm 
eius dominium in Hungaria et Rascia, quod Turci nondum occupaverant, 
obtinuit, Despotusque factus est per ser. dominum regem Hungarie loco 
eiusdem sui soceri Lazari Despoti concordi voluntate omnium Rasciano- 
rum . . . Mon. Hung. (Matyas kiraly korabol I. p. 49 — 50. — „Udade 
(1459.) despotica d'šćer' svoju Jelenu za kneza Stefana, sina Tomaševa 
kralja bos'n'skaago . . . ". „Prijet že nače'lstvo srb'sko zet' Lazarev* knez' 
Stefan'". — Safarik, Pam. drev. pism. Jihosl. p. 80. 



316 



da je bosanski kralj dobivši Smederevo i druge gradove srbske 
„vrlo slabo gledao ovu stvar, zato što se je bojao od turskoga 



cara."®^ 



Muhamed IT. spremaše se g. 1459. u istinu, da Smederevo i 
Srbiju sasvim osvoji , a uza to kazni i kralja Stjepana Tomaša. 
Ovaj je dobro znao što mu prieti, te se je zato još u svibnju 
1458. obratio na Mletke za pomoć, ^"^ a uz to zamolio i novoga 
papu Pija II., da proglasi križarsku vojnu. Pijo II. zaista zado 
volji molbi njegovoj , te pismom od 9 svibnja 1459. naloži fra- 
njevcu Marijanu , da ide umah sa sakupljenimi križari u Bosnu 
kralju Stjepanu Tomi, koji je već u to doba težkom mukom od- 
bijao navale turske, i da mu bude u svem na ruku, samo da nebi 
kraljevstvo njegovo spalo u ruke nevjernika ^^ U isto doba pozi- 
vaše papa evropske vladare na obći zbor u Mantovu, da se tamo 
sjedine proti svedjer napredujućemu Turčinu. Nu prije nrgo li je 
što odlučio zbor u Mantovi, izvede Muhamed II. svoju odluku, 
dočim ga ostavljeni i slabo pomagani kralj bosanski nije mogao 
zapriečiti. 

Od svih gradova srbskih, kojimi vladaše despot Stjepan Toma- 
šević, bijaše najvažnije Smederevo kod ušća Morave u Dunav. Nu 
žitelji ovoga grada nebijahu nimalo skloni novomii despotu, premda 
je sam u njem bivao i tvrdjavu tamošnju branio. Smederevci ne- 
mogahu naime zaboraviti, što je punica novoga despota njihova 
ljubimca Mihajla Abogovića, kojemu bjehu povjerili upravu grada, 
nedavno bila zarobila i okovana poslala u Ugarsku, te se zatim 
podala zaštiti kralja Matije Korvina, koji bješe na to imenovao 
despotom bosanskoga kraljevića.^® Smederevci smatrahu novoga 
despota, koji bijnše revan katolik, ugarskim nametnikom, te sno- 
vahu jedino o tom, kako bi se od njega odmetnuli. Kada se je 
dakle u lipnju 1459. car Muhamed II. približavao sa svojom voj- 
skom gradu Smederevu, žitelji gradski pohitiše mu u susret te mu 

^^ Glava XXIX. p. 121. 

®^ Monum. Hung. (Matyas kiraly korabol, I. p. 31. 

®^ Cum per litteras carissimi in Christo filii nostri Stephani Thomae regis 
Bosne illustris nuper ad nos transmissas intcllexerimiis, quanto in peri- 
culo constitutum sit regnum eiios propter immincntem 7\trcAorwm ferociam, 
regnum ipsum guotidie invadentium et illuđ occipare totis conatibus ini- 
tentium . . . ". Theiner, Monumenta Hung. II. p. 327. 

** Laonici Chalcoconđylae lib. IX p. 459. 



il 



317 

predaše ključe svoga grada (20. lipnja). Muhamed na to zarobi 
posadu gradsku, a despot Tomašević bi sa punicom svojom pri- 
siljen, da ugovara s dobitnikom, koji ga na to pusti slobodna za- 
jedno sa punicom mu Jelenom.^' Umali iza pada Smedereva za- 
uze Muhamed i druge gradove srbske i pretvori svu Srbiju u 
turski pašaluk. 

Pad Smedereva uzbuni Evropu, kao što nekoč propast Cari- 
grada. Mnogi su biedili bosanskoga kralja Stjepana Tomu i sina 
mu Stjepana Tomaševića, da su za novac izdali taj grad Turkom.^® 
Kralj Matija Korvin silnim gnievom planu na bosanskoga kralja, 
te ga kod pape Pija II. težko obiedi kao izdajicu kršćanstva, a 
ujedno sam uze sada silno revnovati proti Stjepanu Tomi. Papa 
vjerovaše riečim ugai*skoga kralja, te osudjivaše Stjepana Tomu 
oštrimi rieči, smatrajući ga glavnim povodnikom nesreći, što bješe w 
padom Smedereva kršćanstvo stigla Nu još i s drugih stvari obie- h^j,^,^^ 
diše ubogoga Stjepana Tomu. Nešto poslie pada Smedereva za- 
vadi se sa hercegom Stjepanom, svojim tastom i neharnim pod- I /^J 
ložnikom, za hrvatski grad Zazvinu^ koji bijaše nekoč bana Petra 
Talovića, a sada se zanj otimahu Poljičani, bosanski kralj i her- 
ceg Stjepan. Herceg Stjepan nehtjede kralju predati Zazvine iz- 
javivši mletačkoj obćini, da bi ju volio izručiti Turkom, nego li 
svomu kralju,^ ^ nu uprkos tome bi Stjepan Toma opadnut kod 
pape Pija II., „da se je prekinuvši mir sa hercegom pridružio 
Turkom i doveo ih u zemlju njegovu", i da nastoji još, „da grad 
Zazvina, koji pripada hercegu, spadne u turske ruke!"^°^ Na to- 
like osvade naloži papa Pijo II. iz Mantue 18. siečnja 1460. 
svomu poslaniku , hvarskomu biskupu Tomi, da sve točno iztraži, 
i pronadje li Stjepana Tomu krivcem, da ga kazni crkvenim pro- 
kletstvom. 

" Ibidem, p. 460. 

^^ Suvremeni Gobelinus piše: „E-asciani per id temporis Turcarum impetum 
aegre ferebant, ob quam rem passus est Hungariae rex, ut Senderoviam, 
oppidum apprime muuitum et ad ripam Danubii situm, Stephani (Tho- 
mae) filius defendendum susciperet, qui paucis post mensibus, quam in- 
tromissus est, accersitis Turcis magno auri i^ondere venum dedit, quae res 
non minus Hungarorum animos fregit, quam perdita olim Constantino- 
polis". Engel, Geschichte von Servien und Bosnien, p. 415. 

^^ Vidi odgovor mletačkoga vieća od 3. rujna 1459. Mon. Hung. (Mdtyds 
kirali korab61 I. p. 63). 
^°*' .ut castrum Ciasinae, quod ad đictum ducem spectare dignoscitur, in 
Turcarum potestatem deveniat". Katona, Histor. crit. XIV. p. 341. 



318 

Toli nemilo opadnut i obiedjen smatraše si Stjepan Toma za 
svoju dužnost, rimskoga papu uvjeriti o svojoj nedužnosti i pra- 
vovjerju. Pošalje zato svoje poslanike predanj, koji papi razlagahu 
i dokazivahu, da je Smederevo palo u turske ruke od nužde, a ne 
voljom bosanskoga kralja, koji je pravovjeran katolik, te revno 
progoni patarene u svojoj zemlji. Ujedno zamoliše papu u ime 
svoga kralja, da imenuje za Bosnu biskupe, i da onamo pošalje 
svoga poslanika, koji bi dobro promotrio djela kraljeva, a uz to i 
proučio molbe njegove. ^^^ Papa nije poslanikom izprva ni -vjerovao, 
nego ih je oštro korio, što njihov kralj šuruje i ugovara sa Turci ;-^^^ 
nu malo zatim, upućen po svoj prilici izvješćem svoga poslanika, 
hvarskoga biskupa Tome, kano da je uvidio, kolika li se je kri- 
vica učinila Stjepanu Tomi, koji bi ni kriv ni dužan žigosan s 
najcrnijega izdajstva. 

Matiji Korvinu, koji je kralja Stjepana Tomu bio najteže opad- 
nuo pred papom, nebijaše nimalo milo, kada su bosanski poslanici 
pošli do pape Pija II. On je znao, da će oni lahko opravdati 
svoga gospodara; pa nemogući više papu zavat^ivati, uze mu spo- 
čitavati, što prima poslanike, koji su došli moliti krunu za svoga 
kralja i posebne biskupe za zemlju bosansku. ^^^ Papa Pijo II. 
uvjeravaše na to pismom od 7. hpnja Matiju Korvina, da posla- 
nici bosanski ovaj put nisu o kruni ni rieči spomenuli, neg( da su 
samo svoga kralja opravdavali i molili biskupe za Bosnu. „Mi nismo, 
dragi sinko", tako piše papa ugarskomu kralju, „toli nevjesti ovim 
stvarim, a niti prebrzi u dielenju milosti, da nebi shvaćali, što bi 
od takova podieljenja (krune) uzsliediti moglo. Znamo takodjer, 
što li je kralj Toma proti tebi učinio i proti obćoj kršćanskoj 
stvari sagriešio. Sjećamo se takodjer, da su (bosanski kralj i) istu 

^^^ conati sunt (oratores) regis calumniam excusare, asserentes, que de Zen- 
dicio acciderunt, necessitatis fiilsse non voluntatls . . . ". Pismo pape Pija 
II. od 7. lipnja 1460. Theiner, Mon. Hung. II p. 358. 

'^'^^ Quum ad nos venissent sui (regis) oratores, vehementer eos increpuimus 
pro his, quae de eo iam ferebantur, satis docentes, quam disciplitura no- 
bis esset omnis eius cum Turco conventio. Pismo pape Pija II. od 12. 
ožujka 1460. Katona XIV. p. 344. 

^*^^ Papa piše Matiji Korvinu 7. lipnja: „Timere celsitudo tua videtur . . .ne 
propter adventum oratorum Bosnensium ad concedendo illi regno episcopos, 
dandamque Thome regi coronam faciles aures prebeamus, credens omnia 
hec ad velandam proditionis sue infamiam pertinere". Theiner, Monum. 
Hung. II. p 385. 



319 

krunu od predšastnika naŠih tražili, ali je nikad dobili nisu ; pa i 
mi, kad bi ju im kojim povodom podielili, nebi toga učinili bez 
časti i znanja tvoga, pošto si ti pravo na nju prisvajaš*. ^^* Isti 
dan pošalje papa pismo svomu poslaniku u Ugarskoj, koji mu 
bje?e doglasio, da je Matija Korvin uznemiren s dolazka bosanskih 
poslanika, te mu naloži, da kralja umiri. Nu ujedno mu povjeri, 
da ga točno obaviesti o stanju stvari i da hercega Stjepana sklone, 
da neprima u svoju oblast patarena, koje bosanski kralj iz svoje 
države goni. '°^ Dok je ovako Matija Korvin svom žestinom biesnio 
proti Stjepanu Tomi, a uz to nemareć za južne česti svoje države 
vodio rat sa njemačkim carem Fridrikom III.; bosanski je kralj 
provodio gorke dane, izvrgnut nasrtajem cara Muhameda II. U 
travnju dodje u Bosnu turski paša Hasan i prisili kralja, te je 
Turkom morao dozvoliti, da kroz njegovu zemlju provaljuju preko 
Save u vukovsku i sriemsku županiju. '^^ Početkom studenoga bi- 
jahu poslanici Stjepana Tome u Mletcih i razlagahu vieću, kako 
kraljestvu i kralju bosanskomu, pravovjernomu kršćaninu prieti 
pogibelj od Turaka. Poslanici nudjahu mletačkoj obćini, da uzme 
kraljevstvo bosansko u svoje ruke, a kralj da će ih pomagati u 
obrani svoje domovine. Ako pako nebi obćina tomu privolila, neka 
mu dade barem dovoljno vojske i oružja, da si očuva djedovinu. 
I herceg Stjepan bijaše u taj čas u velikoj nevolji. On uvidi bolan, 
da gaje Turčin samo tako dugo štitio, dok mu se je svidjelo; 
a sad da mu smiera oteti vladanje. Još u veljači 1460. razlagaše 
obsežno mletačkoj obćini veliku pogibelj, što no prieti vlasti nje- 
govoj od Turaka; a ova mu dozvoli, da slobodno podje sa poro- 
dicom i imanjem svojim na otok Hvar, kada bi mu se koja ne- 
sreća zgodila. '^^ Već ovom prilikom svjetovahu Mletčani hercega 
Stjepana, da se izmiri sa kraljem bosanskim, gospodarom svojim; 
a svoju želju obnoviše i 10. studenoga pred bosanskimi poslanici, 
uvjeravajući ih, da bi sloga kralja i hercega bila u to ozbiljno 
doba spas njihovim državam. ^*^® Kraljevstva bosanskoga nehtjedoše 

i"^* Theiner, Mon. Hung. II. p. 358. 

1"^ Ibidem, p. 358—359. 

^^^ Mon. Hung. (Matyas kiraly korabćl I. p. 78). 

^"' Ibidem, p. 67—73. 

^^^ Cum intellexerimus inter ipsum regem et illustrissimum ducem Sfcepha- 
num esse certam dissensionem, libenter cuperemus, quod inter ipsos do- 
minos esset bona concordia, que non est dubium, multum conferret bone 
conservat.'oni statuum suorum. Ibidem, p. 82. 



320 

medjutim preuzeti, nego izjaviše, da se nadaju, da će ga kralj 
božjom pomoći i svojom mudrosti poput svojih predšastnika sretno 
održati. 1^^ 

Sniit Stjepana Tome ; vjerski odnosaji za njegova vladc^a. Od 
polovice g. 1460. bijaše u Hrvatskoj banom Pavao Sperančić. On 
suzbijaše svagdje i svakom prilikom mletačku vlast ; a zauzev tvrdi 
grad Klis nastojaše, da podigne ugled i moć svoje banovine. Ni 
sa bosanskim kraljem nije se najbolje pazio. Ovaj za'o u studenu 
1460. doglasi Mletčanom, kolik im je ban Pavao Sperančić pro- 
tivnik i što li sve snuje proti njihovoj obćini.^^*^ 

U polovici g. 1461. ratovaše Stjepan Toma sa banom Pavlom 
Sperančićem i hrvatskimi knezovi. Sred te borbe zaglavi dne 10. 
srpnja. Već 20. kolovoza 1461. znalo se je u Mletcih za njegovu 
smrt, jer je ovoga dana mletačko vieće odabralo poslanika, da 
podje čestitati sinu i nasljedniku njegovu Stjepanu Tomaševiću, 
koji bi uzvišen na kraljevski priestol.^^^ 

borbi sa Hrvati i o smrti kralja Stjepana Tome pripovieda hrvatski 
Ijetopisac Ivan Tomašić ovako: „Godine 1461. dne 10. srpnja umoren 
bi kralj bosanski Toma pod gradom Orihovicom na izvoru rieke Une u 
Hrvatskoj. Ovoga kralja rodjakinja (strina?) bijaše neka gospoja Marga- 
rita od Orihovice, koju su dosele mnogo uznemirivali Hrvati i knezovi 
Kurjakovići. Ona pako podje do kralja Tome moleći ga, da ju oslobodi 
njezinih neprijatelja. Kralj sakupi jaku vojsku, te sina (Stjepana) i brata 
(Radivoja) pošalje u Hrvatsku u pomoć spomenutoj gospoji. Nu došavši 
ovi onamo nisu ništa radili, već dan na dan vojsku gubili. Ouvši to kralj 
Toma sam ode u Hrvatsku pod Orihovicu, te izgrdi brata i sina. Bratu 
reče: „Nisi za drugo, nego da krmke paseš" ; a sinu: „Kupit ću ti plug, 
da oreš". Ovim se to dade na žao, te još iste noći pogubiše kralja. 
Sahraniše ga u Jajcu kod franjevaca, te još isti dan odabran bi sin mu 
(Stjepan Tomašević) za kralja. Domala začuje za nasilnu smrt kralja 
Tome turski car Muhamed II., pa pošto mu je bio pobratim, digne vojsku, 
da osveti smrt njegovu, te opustoši varoši i gradove bosanske". ^^^ 

Stjepan Toma ostavi za sobom udovu Katarinu i troje djece: 
Stjepana Tomaševića od prve žene Vojače, a Sigismunda i Kata- 
rinu od druge žene. Stjepan je Toma kroz sve vrieme vladanja 
svoga iskreno prianjao uz vjeru katoličku, čim bješe jednom pri- 

i°9 Ibidem, p. 80—81. 

^^^^ (oratores regis Bossine) declaraverunt nobis pravum animum et pessimam 

dispositionem comitis Pauli Spernaich (Sperancich) contra nos . . . Ibid., 

pag. 80. 
*»i Ibidem, p. 85 
*^^ Arkiv za pov. jugosl IX. p. 17. 



321 

gi'lio rimski zakon. Prem(5a su ga protivnici bieđili s nestalnosti i 
vjerolomstva, ipak je vazda revnovao proti patarenom, kadgod bi 
mu to samo okolnosti dopuštale. I turskoj sili otimaše se, koliko 
bi mogao ; nu nalazeći slabe podpore u kršćanskoj Evropi nemo- 
gaše se Turčinu odhrvati. Rimske pape i ugarski kralji tražili su 
neprestance od njega, da zatire patarene i vodi boj sa Turčinom; 
ali nisu htjeli uvažiti, da je Bosna preslaba, da bez izdašne vanjske 
pripomoći zatre i domaće odpornike i vanjskoga neprijatelja, ko- 
jemu bjehu podlegle i veće države od kraljevstva bosanskoga. Da 
je Stjepan Toma iskreno pristajao uz rimsku crkvu , posvjedočio 
je i pred smrt svoju, poslavši u Rim sa biskupom ninskim Bozom 
tri patarenska velmože : Jurja Kučinića, Stojsava Tvrtkovića i Ra- 
dovana Vienčinića, da ih sam papa odvrati od njihove vjere. Do- 
mala ostaviše ovi velmože patarensku vjeru i prigrliše katoličku, 
te ih zato papa Pijo II. pismom od 2. kolovoza 1461. prime u 
zaštitu rimske stolice, preporučiv ih uza to kralju Stjepanu Tomi, 
da im bude zaštitnik i branitelj . ^ ^ ^ Nu kad se velmože domu po- 
vratiše, nenadjoše više kralja živa; on bješe već izdahnuo pod zi- 
dinami hrvatskoga grada. 



113 ri 



Theiner, Mon. Hung. II. p. 363. 



21 



XIII. Stjepan Tomašević i propast kraljevstva 
bosanskoga. (1461 — 1463.) 

Stjepan Tomašević šalje poslanike papi Piju II., koji razlazu tužno 
stanje države njegove i mole zanj kraljevsku krunu. — U isto doba iz- 
miri se kralj sa maćehom, svojom, kraljicom Katarinom^ i otcem joj 
hercegom Stjepa7iom Vukćićem. — Krunisanje kralja Stjepana To- 
?naševića u Jajcu (studena 1461.) u prisiiću papinskih poslanika i 
svih skoro vehnoža kraljevstva bosanskoga. — Papa Pijo II. na- 
stoji, da izmiri Stjepana Tomaševića sa kraljem Matijom Korvinom ; 
bosanski kralj uzkraćuje na to turskomu caru Muhamedu II do- 
sadanji danak. — Početkom proljeća 1463. sprema Muhamed II. 
veliku vojsku i udara na Bosnu ; posij ed^iji dani bosanskoga kra- 
Ijevstva (19. svibnja do 10. lipnja 1463.). 

Stjepan Toma ostavi svomu sinu kraljevstvo bosansko vreba- 
jućim neprijateljem izvrgnuto i nutarnjimi borbami raztrovano. Na 
sjeveru prietio mu je kralj Matija Korvin, nemogući oprostiti kralju 
ni kraljeviću, što se bjehu s turskim carem izmirili; na zapadu 
grozio mu se je hrvatski ban Pavao Sperančić, a na iztoku bio 
mu je susjedom turski car Muhamed II., koji je samo zgodan čas 
izčekivao, da Bosnu pretvori u turski pašaluk. K tomu bijaše i 
razdora u samom kraljevstvu; herceg Stjepan nebješe se još sve 
dosele s kraljem izmirio, a mnogobrojni javni i pritajeni patareni 
vapijahu za osvetom i pomoći, došla ma s koje strane. 

Novomu kralju bosanskomu, čim se bješe priestola otčeva do- 
mogao, bijaše najpreča briga, da vrati kraljevstvu mir i sigurnost 
od vanjskih dušmana. Obrati se zato rimskomu papi Piju II , 
koji je već otcu njegovu bio vratio milost i ljubav svoju, te mu 
odkrije svoje rane i boli. Poslanici bosanski, došavši pred papu, 
govorahu mu u ime svoga kralja ovako: „Bosanski kralj, tvoj sin, 
sveti otče, posla nas k tebi i zapovjedi nam ovo u njegovo ime 



reci: obaviešten sam, da turski car Muhamed misli dojdućega ljeta 
vojskom na me udariti i da je već vojsku i topove pripravio. To- 
likoj sili nemogu ja sam odoljeti; stoga zamolih Ugre i MetČane 
i Jurja (Kastriotu) Arbanasa, da mi u pomoć priteku. Ovo isto 
molim i tebe; ja netražim zlatnih gora; ali bih rado, da moji ne- 
prijatelji i zemljaci znadu, da mi neće uzmanjkati tvoja priklonost. 
Ako doznaju Bošnjaci, da neću sam samcat biti u ratu, hrabrije 
će vojevati ; a niti će se Turci osmjeliti na moje zemlje napasti, 
pošto su ulazi u nje veoma težki i gradovi na mnogih mjestih 
skoro nepredobivi. Tvoj predšastnik Eugenije ponudio je momu 
otcu krunu i htjeo je podići u Bosni biskupske crkve. Otac se 
ustručavaše, da neizazove proti sebi mržnje Turaka; bijaše bo nov 
kršćanin, niti je još bio izagnao manikeja (patarena) iz kraljevstva. 
Ja sam pako kao diete kršten bio, i učio latinsku knjigu i čvrsto 
prihvatio kršćansku vjeru, pa se neplašim, čega se je otac bojao. 
S toga želim, da mi krunu pošalješ i sv. biskupe ; što će biti znak, 
da me nećeš ostaviti, ako bi rat nastao. Od tebe krunjen donieti 
ću pouzdanje podanikom, strah neprijateljem. Za života moga otca 
bio si naložio, da mu se pošalje oružje, sakupljeno za križarsku 
vojsku a bivše u Dalmaciji u mletačkoj ruci; ah to nije mletač- 
komu vieću po volji bilo ; zapovjedi, da se sada meni pošalje. Sada 
ćeš valjda naći više odziva, pošto i Mletčani drugačije misle, i na- 
kaniše, kako se govori, rat Turčinu naviestiti. Jošte molim, da 
izašalješ poslanika takodjer u Ugarsku, koji će moju stvar kralju 
preporučiti i nagovoriti ga, da sa mnom podje na vojnu. Tim se 
načinom može Bosna spasiti, inače će poginuti. Turci su u mojoj 
kraljevini sazidali nekoliko tvrdjava i Ijubezni se prema seljakom 
pokazuju ; obećavaju, da će svaki od njih biti slobodan, koji k 
njim odpadne- Prost um seljaka nerazumije prevare, te misli, da 
će ona sloboda vazda trajati. Lahko da će puk, ovim varanjem 
zaveden od mene odpasti, ako nevidi, da sstm tvojom vlašću oja- 
čan; ni vlastela nisu se dugo održala n svojih građo vih, ostavljena 
od seljaka. Kada bi Muhamed samo moju kraljevinu tražio, te 
nebi htjeo dalje proći; onda bi se mogao sudbini prepustiti, niti 
bi trebalo uzbuniti ostalo kršćanstvo radi moje obrane. Ali neza- 
sitljivo gospodoljubje neima granica; poslie mene napasti će na 
Ugarsku i Dalmaciju podčinjenu Mletčanom, i preko Kranjske i 
Istre tražit će Italiju, koju želi svladati. I o Rimu često govori, 
te mu ovamo srce čezne. Ako on nemarom kršćana moju kralje- 



324 

vinu osvoji, naći će najprikladniju zemlju i najzgodnija mjesta, da 
si izpuni želju. Ja prvi očekuj em nepogodu ; a za menom će Ugri 
i Mletčani i ostali narodi okusiti svoju sudbinu. Ovako mi^li ne- 
prijatelj ; ovo što izkusih, tebi obznanjujem, da nebi jednom rekao, 
da nije bilo prijavljeno ; i mene nemarnošću obiedio. Moj je otac 
tvomu predšastniku Nikoli i Mletčanom udes Carigrada proricao ; 
kršćanstvo je na svoju veliku štetu izgubilo carski grad, stolicu 
patrijaršije i stup Grčke. Sada ja o sebi proričem, ako mi vje- 
rujete i pomognete, spasit ću se; inače ću propasti i sa mnom 
drugi. Ovo ti Stjepan doglasuje; ti, koji si otac kršćanstva, podaj 
savjet i pomoć". ^ 

Papa Pijo II., već prije uvjeren o pravovjerju bosanskoga kralja, 
pomno je negdje slušao govor poslanika njegovih. On, koji je sav 
svoj viek sproveo smišljajući i izvodeći osnove proti Turčinu i 
shvaćao znamenitost Bosne za kršćanstvo, rado se je odazvao mol- 
bam Stjepana Tomaševića, pače je umah poslao svoje poslanike u 
Bosnu, da u svem kralja pomažu i da ga u ime papino ovjenčaju 
kraljevskim viencem. Za boravka poslanika kod pape gledao je 
kralj Stjepan Tomašević, kako da se kod kod kuće sa svimi pro- 
tivnici svojimi izmiri i da učini dobar sklad u svoj državi svojoj. 
U to ime naravna se najprije sa maćehom svojom, obudovljelom 
kraljicom Katarinom, s kojom se nije za života otčeva najbolje 
pazio ; on ju prime za pravu majku svoju, a ona njega za sina 
svoga. Iza toga nastojaše ozbiljno, kako bi se sporazumio i sa 
otcem njezinim, hercegom Stjepanom. Ovaj bijaše u taj čas za- 
pleten u borbe sa hrvatskim banom Pavlom Sperančićem, s kojim 
se je otimao za Klis, i sa turskim vojvodom u Srbiji,^ te bijaše 
zato ovaj čas mnogo skloniji miru, nego li za živa Stjepana Tome. 
I tako dodje brzo do sporazumka medju kraljem i hercegom, te 
već malo zatim nalazimo Stjepana Vukčića u gradu Bobovcu uz 
kralja Stjepana Tomaševića. Ovom prilikom potvrdi kralj Stjepan 

* Suvremeni Gobelinus kod Katoue, Hist. crit. XIV. p. 491—494 Hrvatski 
prevod od Eačkoga, (Bogomili i Patareni p. 168 — 170). 

^ Mon. Hung. (Matyas kordbol I. p. 86. i 88). U jednom odgovoru mle- 
tačkoga vieća od 20. kolovoza hercegu Stjepanu čita se ovo : Ad partem 
tangentem banum Paulum Croatie dicimus : quod intelleximus , quantum 
excellentia ducis Stefani fraternae dići nobis fecit, estque rei veritas, quod 
idem banus est homo scandalosus et illius conditionis, quam dominus 
suus esserit, quomodo postquam venit in Crovatiam, nunquam cessavit 
molestarc et inquietare dominos circumstantes et vicinos suos . . . 



I 



325 

svomu stricu knezu Radivoju „za njegova virna i prava posluženja, 
koja posluži kruni kraljevstva našega", sve zemlje i gradove, po- 
dieljene mu još od kralja Tome, poimence grad Komotin u Luci 
i grad Tešanj na Usori. Dotičnu povelju potvrdi sam licrccg Stjepan 
sa svojimi sinovi i braćom, zatim vojvoda Petar Pavlović sin Iva- 
nlša Pavlovića, vojvoda Pavao Klešić, vojvoda Ivaniš Vlatko vić, voj- 
voda Pavao Cubretić i drugi. ^ 

Iz Bobovca krenu kralj Stjepan l'omašević u grad Jajce, oda- 
bravši ga glavnim i stolnim gradom kraljevstva svoga, pošto je 
Bobovac u to sve više bio izvrgnut navalam turskim. U gradu 
Jajcu sabiraliu se takodjer vlastela bosanska; bijahu tuj ponaj- 
glavniji velmože iz svili prediela bosanske države , kao vojvoda 
Petar Pavlović , vojvoda Tvrtko Kovačević, vojvoda Petar Klešić, 
vojvoda Ivaniš Vlatković, vojvoda Pavao Cubretić, vojvoda Vukić 
Tihčinović , vojvoda Ivan Šantić , Vladisav knez Vuković , knez 
Marko Dragišić i knez Radoje Vladimirić. Herceg Stjepan Vukčić 
nemogaše sam glavom doći ; nu zato pošalje u Jajce svoje sinove 
Vladislava i Vlatka. Malo zatim đodjoše u Bosnu i poslanici pape 
Pija II., a na to bi prvih dana mjeseca studena kralj Stjepan 
Tomašević u prisu ću mnogih velmoža kraljevstva i poslanika pa- 
pinskih ovjenčan za kralja bosanskoga.* Po želji novoga kralja 

^ Bosanski prijatelj, I. p. 21. 

^ O krunisanju kralja Tomaševića izvješćuje sam kralj svoje prijatelje 
Mletčane koncem mjeseca studena. „Ultimo denotat is magnificus ora- 
tor, serenissimum dominum regem Bossine prefatum coronatum fuisse 
de regno suo predicto, libero omnium suorum principum et dominorum 
regni ipsius consensu, maximoque applausu et alacritate . . ." Mon. 
Hung. (Matyas korabol I. p. 97.) Da je herceg Stjepan sporazuman bio 
s kraljem i poslao na krunisanje svoga sina, ^azabire se iz njegove po- 
ruke Mletčanom iza obavljena vjenčanja: „Serenissimo principe et excellsa 
signoria, el vestro como bon fratello Ducha Stefano di Bossina notifica 
a quella, chomo da puo la morte del re da Bossina el suo figlio Ste- 
phano tolse la mia figlia, olim moglier del re praefato passato per sua 
jiiadre, possa mando da mi li soi ambassadori, che io volesse far paxe 
con lui, io iusta la bonta haveva verso la mia figlia li fece la paxe e si 
li manda el conte Vilaticho mio figlio conli allri haroni pev incoronarlo . . ". 
(Ibid. p. 101). Da su bili prisutni i poslanici papini, razabire se iz pisma 
kralja Matije Korvina od sliedeće g. 14G2. „At ubi vidit (rex Bossine) 
...a sede apostolica . . . speciales ad se legatos mitti, et so per eos non 
sine graui et euidenti regum Hungariae praeiudicio coronari et ita in 
regno confirmari ..." Katona, Hist. crit, XIV. p. 498. 



326 

proglasi na to papa Pijo II. 7. studenoga 1461. sv. Gregorija 
čudotvorca zaštitnikom kraljevstva bosauskoga^^ a u isto vrieme 
ili nešto kasnije primi kraljica Jelena ime Marija. Stjepan Toma- 
šević bijaše prvi i posljednji kralj bosanski^ koji bi okrunjen do- 
zvolom rimske stolice. Po svoj prilici, da je poglavicu crkve kato- 
ličke zastupao pri krunisanju ninski biskup Božo^ kojemu bješe 
Pijo II. pismom od 5. studenoga naložio, da naviešta u Bosni kri- 
žarsku vojnu proti nevjernim Turkom, podielivši mu u to ime 
obsežan nuputak, osobito za slučaj, kada bi Turci u samu Bosnu 
provalili.^ U obće se je pri krunisanju kralja Stjepana Tomaševića 
pokazala liepa sloga svih stališa i vlastele kraljevstva bosanskoga, 
te se je zato kralj mogao punim pravom Mletčan om pohvaliti, „da 
je bio vjenčan uz slobodnu privolu svih velmoža i gospode bo- 
sanske i uz najveće odobravanje". Šteta samo, da se ta sloga bo- 
sanske gospode nije mogla prije polučiti; Bosna bi možda dočekala 
sretnijih dana. Nu sada bijaše već sve prekasno — sudbina Bosne 
bijaše već odlučena. 

Malo dana iza krunisanja stigoše u Jajce na kraljevski dvor 
poslanici dubrovački Jaketa Gundulić i Paladin Lukarević „s počte- 
nimi darmi i častmi" od svoje obćine, moleći kralja, da obnovi stare 
sveze sa Dubrovnikom i da mu potvrdi sve darovnice i povelje 
svojih predšastnika. Stjepan Tomašević, koji se je ponosno pisao 
„kralj Srbljem, Bosni, Primorju, Humsci zemlji, Dalmaciji, Hrvatom^ 
Donjim krajem. Zapadnim stranam, Usori, Soli, Podrinju i k tomu" 
rado ugodi željam Dubrovčana, te im uz privolu prisutnih velmoža 
bosanskih 23. studena 1461. izdade povelju, kojom im potvrdi 
Primorje i Konavlje, i sve ostale darovnice svojih predšastnika, a 
uz to i uredi odnošaje njihovih trgovaca u državi svojoj.^ U isto 
doba uredjiva^e sa poslanici dubrovačkimi i druge neke stvari. 
Pismom od 25. studena iste godine obeća im , da će Dubrov- 
niku što prije iz svoje komore platiti dug svoga otca Tomaša, 
naime „srebra dvi sti i pet litar i osam unač" ; isti dan podieli tr- 
govcem dubrovačkim slobodu trgovanja u svom vladanju zapovje- 
divši „slugam kraljevstva svoga, vojvodam, knezovom, županom, 
carinikom, i svake vrste vlastnikom," da nečine dubrovačkim tr- 
govcem „nijedne novšine ni bezakonja'^ ; obreče nadalje, da će Du- 
brovniku platiti dug kralja Tvrtka, i napokon odredi, „da dinare 

5 Theiner, Mon. Hung. II. p. 366—369. 
^ Mikl., Mon. serb. p. 485—488. 



4 



327 

dubrovački hode slobodno i da se sprate po našem rusagu."' U 
isto doba, kad je kralj Stjepan Tomašević uredjivao odnošaje svoga 
rusaga prema Dubrovniku, desili su se njegovi poslanici u Mletcih. 
Ovi dojaviše obćini mletačkoj krunisanje kraljevo i očitovaše joj 
neke želje i molbe njegove. Najprvo ju moljahu da kralja bosan- 
skoga imenuje gradjaninom svoje obćine, i da mu nadalje dade 
jednu pristojnu kuću n Mletcih, a drugu u Zadru ; osim toga mo- 
ljahu obćinu, da Bosnu obskrbi novcem, oružjem i puškari za turski 
rat, i da kralju ustupi jedan grad u dalmatinskom primorju, u 
koji bi u nevolji mogao pobjeći ; napokon , da mu obćina dopusti 
ratovati sa banom Pavlom Sperančićem i oteti mu neki grad 
hrvatski, za koji se je još pokojni Stjepan Toma otimao; i da 
hercega Stjepana liepim riečima pohvali , što se je izmirio sa svo- 
jim kraljem.^ I poslanici hercega Stjepana boravljahu ovom pri- 
likom u Mletcih. I oni se pohvališe, da je gospodar njihov sklo- 
pio mir sa kraljem bosanskim , opisivahu nadalje pogibelj , koja 
prieti rusagu hercegovu ; nu najživljimi bojami crtahu i tužahu hrvat- 
skoga bana Pavla Sperančića. Pripoviedahu, kako je prošle godine 
turska sila pritisnula hercegovu zemlju. Herceg da je tražio po- 
moć u kralja Matije Korvina; im ovaj zapleten u borbe u Ceskoj, na- 
loži banu Pavlu, da pomogne hercegu. Herceg Stjepan bješe ovomu 
u to ime poslao i 3000 dukata ; ovaj ih prime ali ostane kod kuće, a 
nevoljni herceg morade s Turčinom sklopiti mir i platiti harač od 
40.000 dukata. Nu ni to nebijaše dosta. Iza smrti kralja Stjepana 
Tome ote ban Pavao rusagu bosanskomu jedan grad i drži ga 
svedjer, te je zato toli kralj bosanski, koli herceg prinužden da 
ratuje sa banom. Herceg stoga moli Mletčane, da mu dadu nešto 
puškara i da bana hranom nepomažu.^ Mletačko vieće 1. prosinca 
odbije najvećim dielom molbe kraljeve i hercegove. Kralju podieli 
doduše mletačko gradjanstvo^ nu ništa više; a glede bana Speran- 
čića dozvoli kralju i hercegu , da rade s njim što hoće, ali da ne- 
diraju u gradove Klis i Ostrovicu , pošto su pod njihovom zaštitom. 
I proti turskoj sili nedadoše im Mletčani pomoći, nego se lukavo 
izpričaše izraziv nadu, da će odsele složnoj Bosni biti laglje suz- 



' Mikl., Mon. serb. p. 488—491. 

* Mon. Hung. (Matyas korabol I. p. 95—97.) 



Ibid.. p. 101—103. 



328 



bijati neprijatelja kršćanstva , a uz to ih upiitiše na ostale krš- 
ćanske vlasti u Evropi. ^^ 

Koncem g. 1461. bijaše Bosna doista prividno složna i primi- 
rena. Nu njoj na sjeveru ljuto se je mrčio kralj ugarsko-hrvatski 
Matija Korvin. Još od pada Smedereva mrzio je kralja Stjepana 
Tomu i sina mu Stjepana; a sada planu gnievom, kadno mu stiže 
viest, da je papinski poslanik postavio Stjepanu Tomaševiću kra- 
ljevsku krunu na glavu. Smatrajući, da kraljevstvo bosansko po 
državnom pravu pripada ugarskoj kruni i da je bosanski kralj 
njegov podanik, bijaše mu veoma nemilo, što je papa krunisanjem 
priznao neovisnost kralja Tomaševića i samostalnost države bo- 
sanske. Saznavši za to papa Pijo II. pošalje 21. siećnja 1462. njemu 
pismo, moleći ga, da se sa bosanskim kraljem izmiri i u milost 
svoju primi. Da bi srce Matijino umekšao, obrati se papa pismom 
i na biskupa Ivana Viteza, koji je bio vele ugledan na dvoru 
kraljevu; dočim je i kardinal od sv. Angjela, nekadanji poslanik 
na ugarskom dvoru, u isto vrieme pisao kralju Matiji, da ugodi 
papinoj želji Ujedno poruči Pijo II- kralju Stjepanu Tomaševiću, 
da pošalje svoje poslanike kralju Matiji, koji bi ga ublažili i sklo- 
nuli, da Bosnu pomaže u borbi sa Turčinom. 

Kralju Matiji Korvinu nebijaše najmilije, kada mu stigoše pisma 
papinska i poslanici bosanski. Ljuta se borba zametnu u duši nje- 
govoj ; s jedne se strane nehtjede zavaditi s papom, glavom krš- 
ćanstva i moćnim prijateljem svojim, a s druge bijaše mu težko, 
izmiriti se sa bosanskim kraljem, svojim tobože neharnim poda- 
nikom. Ova nutarnja borba i neodlučnost Matijina očituje se naj- 
jasnije u odgovoru, što ga je umah zatim poslao papi Piju II. 
Spotiče papi, što je onako lahke ruke oprostio kralju bosanskomu 
i primio ga u krilo crkve, kano da se više nesjeća tolikih zala, 
što ih bjehu nedavna počinili otac i sin kraljevstvu ugarskomu i 
cielomu kršćanstvu. Još bolje iztiče svoje negodovanje s toga, što 
je papa dao bosanskoga kralja po svojih poslanicih kruniti, zatim 
što je osnovao u Bosni nove biskupije i poslao sredstva za utvrdjenje 
zemlje. Napokon zaključuje: „Molimo dakle vašu svetost, da popu- 
štanjem svojim nehranite više pouzdanje ovoga čovjeka (bosanskoga 
kralja); pa ako su vaši poslanici unatoč vašoj zapovjedi što uči- 
nih, dajte opozovite; napose one stvari, koje se čine, da pripadaju 



Ibiđ., p. 98—100 i 103—105. 



329 

pod naše pravo, prepustite nam ... U ostalom kako goder da su 
stvari dosele izpale, mi ćemo ipak opomene vaše svetosti slušati i 
primiti ćemo kralja milostivo^ pošto nas upravo sada po svojih po- 
slanicih moli za oproštenje; ali uz pogodbu, da u buduće svoje 
obveze vjernije izpunjava i da učinjeno popravi daljom poslušnosti".^^ 
Ujedno naloži Matija Korvin svojim poslanikom, idućim na pa- 
pinski dvor, da Pija TT. upozore na pravo Ugarske glede Bosne, ^^ 
pošto on možda s nepažnje čini takove stvari, s kojih se bosanski 
kralj usmjeljuje o tom snovati, da se sasvim odieli od Ugarske. 
Još u svibnju g. 1462 desili su se poslanici kralja Stjepana To- 
maševića na ugarskom dvoru. Poslanik mletački kod Matije Kor- 
vina javljaše 27. svibnja svojoj vladi, da kralj Matija još uviek 
nije ništa zaključio ša bosanskimi poslanici, ali se pouzdano nada, 
da će se sve težkoće novcem ukloniti ^^ I zbilja malo zatim uspjelo 
je podpuno izmirenje; te još iste g. 1462. darovao je Stjepan To- 
mašević kralju Matiji Korvinu liepa svotu novaca, da uzmogne iz- 
kupiti ugarsku krunu od njemačko-rimskoga cara Fridrika III.^ 
Uslovi mira medju Bosnom i Ugarskom nisu poznati; nu sigurno 
da je kralj Stjepan Tomašević morao platiti ugarskomu kralju 

*^ Vidi obsežno pismo kralja Matije od g. 1462. u Katoni, XIV. p. 494 — 499, 

— zatim odgovor kralja Matije kardinalu od sv. Angjela (p. 500 — 501) ; 

— i odgovor Ivana Viteza rimskomu papi (p. 499 — 500). Ivan Vitez piše : 
Modo accepimus litteras S. V. medio adhuc Januario datas, in quibus 
committit nobis S. V. laborare in facto regis Boznae, ut videlicet sere- 
nissimus dominus noster rex eum, ad se humiliter revertentem, benigne 
suscipiat .... Ceterum bono quodam auspicio tam litterae sanctitatis ve- 
strae quam oratores regis praefati, huc iterato missi, eodem fere tempore 
in unum concurrerunt : et deđuota est res in bonos terminos : nec dubium 
est, quod si rex ille debitum suum fidelius et constantius exsequetur; 
permanebit in ea beneuolentia, qua iam est recejitus. 

*'^ Item de regno Boznae, quod pertinuit semper et pertinet ad Hungariam, 
facies iraproperium cum mođeratione summo pontifici, qui forte per in- 
aduertentiam talia facit, quod regi Boznae datur fiducia separandi se ab 
hoc regno. Katona, Hist. crit. XIV. p. 558 — 559. 

^^ De la materia fra questo signor et re di Bossina, secondo per dicte mio 
ultime scrissi, cum li ambassadori suoi niente anchor e concluso, pur 
spero imo mi rendo certo se aconcera ogni difficolta cum dinari . . . 
Mon. Hung. (Matyas korabol, I. p. 140). 

** U jednom pismu piše Matija Korvin: „et non solum ipsi, sed etiam 
fidelis nosler, illustris princeps, dominus Stephanus^ rex Bosniao, et ci- 
uitas nostra Ragusina . . . nohis notahiliter subveherunt^ . Katona XIV. 
pag. 544. 



330 

veliku svotu novaca, a uza to odstupiti mu i nekoje gradove u bo- 
sanskom kraljevstvu, u koje je Mati ja negdje umah smjestio svoje 
posade. ^^ Osim toga morao je Stjepan Tomašević sklopiti savez 
sa Matijom za zajedničku obranu od turske sile, i napokon obe- 
ćati^ da će sa turskim carem prekinuti svaki odnošaj i uzkratiti 
mu godišnji danak, što ga je dosele njemu plaćao. 

U isto doba, dok se je Stjepan Tomašević sa Matijom Korvi- 
nom mirio, nastojao je s druge strane, da što bolje katoličku vjeru 
u svojoj državi utvrdi, nadajnć se ovako trajno steći milost Pija 
II. i sućuvstvo ostale kršćanske Evrope. Kako je katolička vjera 
u Bosni posljednjih godina napredovala, pokazuju pisma pape Pija 
II. od 23. ožujka 1462. Jednim pismom dozvoli papa oprost svim 
vjernikom, koji bi na odredjene dane polazili crkvu sv. Katarine, 
u kojoj se je po tradiciji čuvalo tielo sv. evangjeliste Luke; drugim 
pismom podieli opet oprost svim vjernikom polazećim crkvu sv. 
Jurja u Tešnju, sagradjenu od kraljeva strica Radivoja Kristića 
(Krstića); trećim pismom napokon dozvoli kućni žrtvenik kralju 
Stjepanu. -^^ Nu istoga dana pošalje papa takodjer pismo nadbiskupu 
spljetskomu Lovrincu, svomu poslaniku za Bosnu, i naloži mu, da 
sabire križare i novaca, te da ih predade kralju Tomaševiću i 
hercegu Stjepanu, ako bi im uztrebalo za rat s Turčinom.^' 

Dok je ovako kralj Stjepan Tomašević revno vao za vjeru kato- 
ličku i sklapao savez sa ugarskim kraljem, spremala se je pola- 
gano bura, koja je napokon imala oboriti bosansku državu. Mnogo- 
brojni patareni, koji su još za Stjepana Tome morali ostaviti 
domovinu svoju, tražili i našli su zaštite u turskih pokrajinah ; a 
isto tako i mnoga vlastela, koja su silom morala prigrliti rimsku 
vjeru, da sačuvaju svoje plemenšćine, svedjer su potajno doglaši- 
vala Turkom i caru Muhamedu II., što li se sve radi na bosanskom 
dvoru. Patarenska vlastela, primorana jednom odreći se svoje na- 

^^ Još prije izmirenja tražio je Matija Korvin od bosanskoga kralja: „iam 
castella sua et arces, praesertim Turcis finitimas, in nostras se nianus 
dediturum (rex) offefebat . . . Katona XIV. p. 498, 

■'' Theiner, Mon Hung. II. p. 373. i 374 

*" Op. cit. p. 374. Tuj se čita: „Ttaque nuper cum carissimus in Christo fi- 
lius noster Stephanus rex Bosne illustris et dilectus filius nobilis vir 
Stephanus in Bosna dux nobis notum facere curaverint, Turchos pre- 
dictos multa parare, facere et comminari, propter que inerito timendum 
ipsi rex et dux tenent, . . . ne in eorum provincias, terras et dominia 
irruant et erumpant. . . . 



331 

rodne vjere, nisu marila zamieniti rimski zakon sa muliamedovom 
vjerom, samo da se osvete svojim progoniteljem. Muhamed II. sa- 
znavši po njih i uhodah svojih, što li je sve kralj Stjepan Toma- 
šević sa kraljem Matijom Korvinom ugovorio, odluči se najprije 
sam tom uvjeriti. Jednoga dana osvanu na dvoru kralja Stjepana 
Tomaševića poklisar cara Muhameda II., zahtievajući od njega 
obični harač. Kralj, vjeran obećanju, što ga bješe zadao Mati j i 
Korvinu, a ohrabren papinim poslanikom, uzkrati caru dužni harač. 
Grčki Ijetopisac pripovieda/® da je kralj Stjepan Tomašević odveo 
turskoga poslanika u svoju komoru i pokazav mu skupljeni harač 
progovorio: „Eto harač je skupljen i pripravljen. Nu nije mi ni 
na kraj pameti, da pošaljem caru toliko blaga i da ga se sam 
lišim. Jer ako car na mene vojskom udari, laglje ću mu se od- 
hrvati, budem li novaca imao; ako bi me pako nevolja snašla, te 
bi morao u drugu zemlju pobjeći, živiti ću uz ovo blago mnogo 
udobnije". Poslanik odvrati kralju: „Liepo bi doduše bilo i častno, 
da toliko blago u tvojih ruku ostane, kada ti nebi tim kršio sve- 
tinju ugovora. Neznam, budeš li sreće od toga blaga imao ; bojim 
se medjutim, da će biti protivno". 

Doznavši car Muhamed II. , da mu je bosanski kralj uzkratio 
danak, planu silnim gnievom i odluči ga grozno kazniti. Nu pošto 
je u taj čas imao posla na drugih stranah, osobito u Vlaškoj, odgodi 
svoju osvetu do proljeća buduće godine 1463. Kralj je Stjepan 
Tomašević dobro znao, što ga sada čeka, te se svimi silami spre- 
maše, da odvrati od svoje države prieteću buru. I papa ga poma- 
gaše po mogućnosti. Već 11. prosinca 1462. imenova Pijo II. mo- 
druškoga biskupa Nikolu svojim poslanikom u Bosni, pouzdavajući 
se u osobitu mudrost i izkustvo njegovo , da će biti na ruku bo- 
sanskomu kralju i velmožam njegovim.^''' pripravah, što ih je bo- 
sanski kralj činio kroz zimu, neima podataka; poznata su samo 
njegova dopisivanja sa mletačkom obćinom. Iz jednoga dopisa mle- 
tačkoga vieća od 15. siečnja 1463. saznajemo, da je kralj Matija 
Korvin nagovarao kralja bosanskoga i hercega Stjepana, da se 

^^ Laonici Chalcocondylae lib. X. po 532 — 533. Sravni još Critobuli Histo- 

riarum lib. IV. cap. 15. (C. Miiller , Fragmenta historicorum Graecorum, 

Parisiis 1870, vol. V. p. 147), koji kaže: ,,ol^7:5!'7!. (Ugrom i kralju njihovu) 

'O-appoOvTSc; (Bošnjaci) 6uT£ C77:ov6a; £"^£!.v '/i^elov ttots [;,£Ta toO fia- 

aikioi^ (Muhameda II), out£ ^x<j[jm auT(o A.y.TV.^o(Xktiv £T7i<Jtov . . ". 

19 Katona, XIV. p. 501-502. 



332 



medjusobno i zajedno njega pomažu. ^^ U veljači desili su se po- 
slanici kralja Stjepana Tomaševića u Mletcih, moleći ili za pomoć. 
Bosanski su poslanici razlagali vieću, kako je njihov kralj saznao 
od jednoga sultanova viećnika, da car Muhamed misli, pokle osvoji 
Bosnu, Hum i Dubrovnik, preko Istre udariti na ^Mletke. Poslanici 
su nadalje Mletčanom predlagali savez sa Bosnom proti neprijatelju 
kršćanstva, a uz to su ih molili, da pošalju nešto oružja, što je za 
križare pripravljeno ležalo u Dalmaciji, i nekoliko puškara, na- 
pokon da prime Bosnu budi u mir ili primirje, budi u rat s Turci 
Mletačko vieće pokaza se u svom odgovoru od 28. veljače veoma 
hladno ; ono dozvoli doduše, da se Bosni dade nešto oružja iz gra- 
dova dalmatinskih, ali savez proti Turkom naprečac odbije upu- 
tivši poslanike, da traže pomoć u kralja ugarskoga, cara njemač- 
koga, i kralja Češkoga, a napose u pape Pija 11.^^ I na Dubrovnik 
obraćaše se bosanski kralj sa svojimi velmožami za pomoć; nu 
ova obćina bijaše sama u velikoj nevolji , pošto joj je prietila ista 
pogibelj kao i Bosni. Molbu kralja Tomaševića, da mu dade voj- 
nika, odbije doduše, pošto ih je sama trebala; nu zato se je po- 
kazala spremna primiti u svoj grad bosanske biegunce. Isto tako 
bijaše pripravna pomagati bosansku gospodu oružjem i prahom, te 
je medju inim poslala Radivoju Krstiću (Kristiću), stricu kraljevu, 
nešto praha topovskoga u Kreševo. ^^ 

U to se početkom proljeća g. 1463. uze u Drenopolju sabirati 
vojska cara Muhameda. Kralj Stjepan Tomašević, videći, kolika se 
sila nanj sprema, a ostavljen od svega svieta, ljuto se pokaje, što 
bješe lanjske godine caru harač uzkratio. Pošalje zato poslanike 
caru u Drenopolje, da milost njegovu izprose i petnaestgodišnje 
primirje izhode. tom poslanstvu piše očevidac Mihajlo Konstan- 
tinović iz Ostrvice ovako : „U to vrieme i bosanski kralj moHo je 
od cara Mahometa primirje na petnaest godina. A car odmah je 
poslao po vojsku da bude gotova i da ide k Drenopolju, ali nitko 
nije znao, kuda hoće da se okrene s ovom vojskom, a poslanici 
/ bosanskoga kralja morali su čekati na odgovor. A i ja neznajući, 
■ zašto se sva ta vojska skupila, tada sam se slučajno našao u jed- 
nom podrumu u carskom dvoru, u kojem su bili carski novci i 

"« Mon. Hung. (Matyas korabol I p. 172—173). 
'^ Ibiđ. p. 187—190. 

2^ Kački, Dubrovački spomenici o odnošaju dubrovačke obćine naprama 
Bosni i Turskoj godine ra?spa bosanske kraljevine (Starine, VI. p. 5.) 



333 

blago, i to tim povodom, što je mojemu mladjemu bratu bila pre- 
poručena blagajnica, a on odtud nikamo neide. Kako je dakle on 
sam bio, bude mu tieskobno , zato posije po mene da dodjem 
k njemu i da tu s njim posjedim. Ja neoklevajući otišao sam 
k njemu; ali odmah za mnom dodjoše u istu komoru najviši carski 
savjetnici Mahomet paša i Izak paša, samo njih dva. Kada je to 
moj brat opazio , reče mi to , a ja kako nisam više mogao iz one 
komore izaći a da me neopaze, sakrijem se iza sanduka; a kad 
su oni došli, moj brat prostro im je ćilim a oni sjedoše jedan do 
drugoga i počeše se savjetovati, što se bosanskoga kralja tiče. 
Tada reče Mahomet paša: „Kako nam valja učiniti, šta ćemo od- 
govoriti bosanskomu kralju?* Izak paša odgovori mu: „A kako 
drugčije, dati ćemo mu primirje za petnaest godina, pa ćemo od- 
mah negubeći vremena poći za njima, jer ako drugčije učinimo, 
nećemo moći nikako zadobiti bosansku zemlju, jer je to zemlja 
brdovita, a k tome imati će i ugarskoga kralja u pomoć, pa i Hrvate 
i drugu gospodu; pa će se tako priugotoviii, da im poslie nećemo 
moći ništa učiniti. Zato dajte im primirje, da oni mogu otići odavle 
u subotu, a mi ćemo za njima poći u sriedu, pa ćemo doći do 
Sitnice blizu Bosne, a odtud još nitko neće znati ^ kuda car misli 
okrenuti.'''' I tako taj savjet zaključiše pa izadjoše napolje iz tog 
podruma i odoše caru. Poslie toga u četvrtak u jutro obrekao im 
je car primirje na petnaest godina, tako kao što su iskali, i to da 
se pravo i vjerno obdržava. A ja sutradan u jutro otidem k njima 
u njihov konak i rekao sam im: „Mila moja gospodo! imate li 
primirje s carem ili neimate?" — a oni odgovoriše mi ovako: „Hvala 
gospodu Bogu sve smo ugodili onako, kako smo želili. " A ja im 
rekoh: „Na moju vjeru, neimate vi nikakvoga primirja " Stariji od 
tih poslanika htjeo je od mene još više da izpita, ali mladji nije 
mu dao, držeći da si ja od njih samo šalu pravim. Poslie toga 
pitao sam ih: „Koga ćete dana vi odavde odilaziti?" A oni odgo- 
voriše: „U subotu." A ja im rekoh: „A mi ćemo za vama poći 
u sriedu i to sve do Bosne, ja vam istinu kažem, pamtite to." Ali 
oni su se tomu smijali, i tako ja poslie toga opet otidem od njih."^^ 

U to se sastane u Drenopolju golema vojska turska, brojeća 
150.000 konjanika, silu pješaka i mnogo pomoćnih četa i sluga, 

'-^^ Mihajla Konstantinovića iz Osfcrvice : Turska istorija. (Glasnik srb. učen. 
družtva XVIII., glava 35, p. 145—148.) 



H^^:\ 



334 

koji su vojsku dvorili. Car MuKamed II. odluči s ovom silnom 
vojskom na Bosnu brzo nahrupiti, te kralja Stjepana Tomaševića 
i hercega Stjepana svladati, prije nego li im uzmogne stići kakova 
pomoć budi od Ugarske, budi s koje druge strane. Car medjutim 
držaše tajno svoju namjeru priobćiv ju tek prvim svojim doglav- 
nikom. Upravo zato dozvoli bosanskomu kralju primirje na pet- 
naest godina, da ga zateče nepripravna. Pošto je svoju namjeru 
držao tajno, poboja se i kralj Matija Korvin, da će sila turska 
udariti možda ovaj put na Beograd i Ugarsku.^* U tom ga utvrdi 
i sam Muhamed poslavši jedan odio svoje vojske pod srbskim 
pašom AHbegom prema Savi, da tamo kralja Matiju Korvina za- 
bavi i zaprieči, da nedodje u pomoć kralju bosanskomu. ^^ 

Jedva su u subotu krenuli poslanici bosanski kući svojoj, da 
navieste svomu kralju primirje, umah se sliedeće sriede podiže 
Muhamed II. sa golemom vojskom svojom iz Drenopolja, te podje 
aj preko Skoplja i Vučitrna k Sjenici na bosansku medju. Prednje 
čete turske vojske vodio je Mahomet paša, imajući uza se 20.000 
lahkih konjanika. Prešav car bosansku medju dodje najprije u 
oblast Podrinje, kojom upravljaše tada vojvoda T^vrtko Kovačević. 
Ovaj bješe netom čuo od bosanskih poslanika, da je sklopljeno 
primirje, te nebijaše nimalo spreman na odpor. Predade se zato 
caru, koji mu dade odsjeći glavu. Zauzev Podrinje, provali car 
u pravu ili gornju Bosnu, „u kraljevsku zemlju", kako ju zove 
Mihajlo iz Ostrvice, koji je za te vojne vojevao u turskoj vojsci. 
Tuj bijaše ponajglavnija tvrdjava stolni grad Bobovac^^^ koji je kroz 
toHko vremena sretno odoljevao svim turskim navalam. Već ^9. 
svibnja padoše prednje čete Mahomet paše pod Bobovac, a sutra- 

'^ Rački, Bogomili i Patareni (Rad, VIII. p. 172.) Da se nije pravo znalo, 
kamo će Muhamed krenuti svjedoči i Dlugoss : „In primordio aestatis 
huius anni (1463.) Maliumeth, Turcorum caesar, maximo et forti collecto 
exercitu ex gentibus et nationibus, quas šibi subiecerat, in cuius collec- 
tione propošitum sui animi tam callide tamque tenaciter servavit, ut 
nemo ex amicis et consilariis ad aperiendum, quid moliretur, illum pelli- 
cere potuit ..." lib. XIII. p. 322. 

*® Sam kralj Matija piše o tom : „Antequam Boznam (Mahometes) ingressus 
esset, dimiserat praefectum Seruiae, Alibeg nomi-natum, cum haud parua 
exercitus parte e regione apud vada fluminis Zaui , ut nos ab eius tran- 
situ vel prohiberit in'erim, vel auerteret " Katona XIV. p. 624. 

^^ Bohovic kod Mihajla, Ao^o,3ixiQ kod Laonika Chalcocondjlae, Bohacsium 
kod Gobelina. 




335 

dan dospije sam car sa glavnom vojskom pred grad, koji je branio 
knez Radak, nekoč gorljiv pataren, a kasnije od sile katolik. Bo- 
bovac bijaše tvrd grad, te bi mogao bio i dvie godine odoljevati 
svoj turskoj sili. Sam Muhamed uvidi, da nebi mogao tako lahko 
ovaj grad uzeti; zato dade velike topove pod njim lievati, nebi li 
ga pretvorio u prah i pepeo. Nu toga mu nije trebalo. Već treći 
dan obsade predade mu potajni pataren Raclak taj branik ciele 
Bosne, pošto mu bješe obećana nagrada, ako svoga kralja izdade. 
Zauzevši grad podieli Muhamed žitelje na troje: jedan dio ostavi 
u gradu, drugi pokloni svojini pašam i vezirom, a treći dio pošalje 
u Carigrad. Medju zarobljenici bijahu i ona dva poslanika, koji 
bijahu nedavna u Drenopolju. Sastavši se s Mihajlom iz Ostrvice, 
sjećahu se njegovih rieči, ali je već bilo kasno za siromake ! Izda- 
jicu Radaka stiže zaslužena kazna. Kada je malo zatim od cara 
Muhameda zahtievao, da ga nagradi za predaju grada, otrese se 
ovaj nanj Ijutito i rekavši mu: „Nevaljanče jadni! ti koji svomu 
gospodaru od jedne vjere nisi bio vjeran ni pouzdan, kako ćeš 
meni Turčinu biti vjeran?" namigne krvniku, koji mu odrubi glavu. 
Još i danas pokazuje se na putu iz Sutiske u Borovicu golema 
stiena Radakovica, gdje da je nevjerni Radak od turskoga mača 
poginuo. 

Kada je car Muhamed pao pod Bobovac, kralj Stjepan Toma- 
šević bješe se sa blagom i porodicom svojom sklonuo u tvrdi grad 
Jajce na utoku Plive u Vrbas. Ovaj grad bješe već prve godine 
godine vladanja svoga odabrao za stolno mjesto,^' ter ga utvrdio; 
ovdje smieraše skupljati vojsku i čekati na pomoć evropskih vla- 
dara, nadajući se pouzdano, da će se tvrdi Bobovac bar koje vrieme 
održati. Nu kada se malo zatim raznese po Bosni grozna viest, 
da je tvrdi Bobovac u turskih ruku, sve se prepade i izgubi srča- 
nost, obći strah i trepet zavlada. Jedni su mislili jedino o tom, 
kako će ući u milost novomu gospodaru, drugi opet, kako će iz 
svoje nesretne domovine pobjeći. I sam kralj, videći da nemože 
ni vojske skupiti, a kamo li Turčinu se odhrvati, mišljaše samo o 
biegu u Hrvatsku ili u koji dalmatinski grad pod mletačkom vlasti. 
Ali i zato bijaše već prekasno. 

Car Muhamed II., zauzevši Bobovac odluči obću smetnju i stravu 
upotriebiti, da Bosnu sasvim skuči. Umah pošalje Mahomet-pašu 

2' FaiTLav, Ta 'lX*Xupitov ^^y.a'Cktiy, Laou. Chalcoc. X. p. 536. 



336 

sa prednjimi četami na Jajce, da grad zauzme i kralja Stjepana 
Tomaševića zarobi. Došav Mahomet do Jajca saznade, da kralja 
Tomaševića u njem neima, nego da je pobjegao i da neima nza 
se nikakvih službenih ljudi. Podje zato za njim u potjeru bojeći 
se, da mu nebi umaknuo. Kralj je Tomašević u to iz Jajca kroz 
dolnje kraje bježao prema Hrvatskoj, nastojeći danju i noćju sa- 
brati bar nešto vojske, da Turčinu odoli. Nu Mahomet paša slie- 
dio ga je uzastopce i nije mu dao odahnuti. Bježeći pred Turci 
dodje Stjepan Tomašević u tvrdi grad Ključ, i htjede se tuj u podne 
kroz kratko vrieme odmoriti. Nu umah za njim stigli su turski 
konjanici i jašili su oko grada nesluteći, da je kralj u njem. U 
to izadje iz grada jedan nitkov i odade za novac Mahomet-paši, 
da je sam kralj našao utočište u Ključu. Mahomet umah obkoli 
grad oda svih strana i uze ga obsiedati. Kroz četiri dana trajaše 
obsada. Bojeći se medjutim, da tvrda grada nebi ipak mogao uzeti, 
poče ugovarati sa kraljem. Zaklinjaše se i obećavaše mu, da mu 
neće ništa biti, samo neka mu se predade. Izdade mu dapače i pismo, 
kojim mu zajamči život i slobodu. Kralj Stjepan Tomašević, 
kojemu ponestajaše u Ključu hrane i zaire , odluči napokon i 
predade sebe i posadu gradsku Mahomet begu, pouzdavši se u nje- 
govo slobodno pismo i u milost cara Muhameda. Slavodobitan po- 
>' hiti sada Mahomet beg sa zarobljenim kraljem, stricem i sinovcem 
njegovim, dječakom od trinaest godina pred svoga cara i gospodara. 

Car Muhamed II. bješe u to nakon uzeća Bobovca pao pod 
starodrevni grad Jajce. Žitelji ovoga grada videći, kolika se je sila 
na nje oborila, a ostavljeni od kralja i drugih velmoža, klonuše 
tako d jer duhom i mi sijahu samo o svom spasu. Cim su zamjetih, 
da se car primiče njihovu gradu , poslaše najodličnije gradjane 
pred cara, te mu se predadoše na milost i nemilost, zamolivši ga 
samo, da im dopusti i nadalje po starih običajih i zakonih živjeti 
i gradom svojim upravljati. Lukavi Muhamed usliša molbe Jajčana, 
samo da bi tim i druge gradove na predaju sklonuo. On im obeća, 
da će ih ostaviti na slobodi, a na to ga žitelji pustiše i u gradsku 
tvrdjavu. Muhamed zbilja poštedi Jajce i njegove žitelje; samo 
sinove otmenijih porodica zarobi, te ih neke pridrži za se, a druge 
porazdieli medju svoje vojvode. 

Padom Bobovca, Jajca i Ključa, najglavnijih gradova gornje 
Bosne i dolnjih krajeva, bijaše sudbina bosanske države odlu'^ena. 
Već 10. lipnja znalo se je u Mleteih, „da je silna vojska turska 




337 

provalila u bosansku državu, te zauzela najveći dio kraljevstva i 
ponajglavnija mjesta i gradove, pače i sam kralj bosanski da je 
dopanuo groznoga robstva turskoga".^** Nesretni kralj Stjepan To- 
mašević , drhćući za život svoj , pomagaše sada sam caru Muha- 
medu, da oblada svom zemljom njegovom. On izdade, prisiljen sul- 
tanom, zapovjed svim voj vodam i zapovjednikom svojih gradova, 
da predadu gradove i tvrdjave u turske ruke. Tako dospije ujedan 
mah za osam dana preko sedLamdeset .manjih i većih gradova bo- 
sanskih u vlast turskoga cara. U najglavnije tvrdje i gradove metnu 
sada Muhamed II. svoje posade; u grad Zvečaj nedaleko Jajca 
stavi posadu od janjičara i dade joj za glavara poturčenoga Srbina 
Mihajla Konstantinovića iz Ostrvice, više puta već spomenutoga Ijeto- 
pisca vojni Muhamedovoj u Bosni. ^^ 

Prvih dana mjeseca lipnja bješe Muhamed zavladao velikomu 
dielu bosanske države, posjeo mnoge gradove i zarobio kralja To- 
maševića. Države bosanske bijaše ovim nestalo sa pozorišta, a 
Bosna postala je pašalukom turskim. Nu Muhamed nebijaše tim 
zadovoljan. On odluči sve zemlje bosanske države skučiti pod svoj 
jaram , te se zato spremaše na dalju vojnu, da zauzme još one pre- 
diele, kojih nemogaše dosele osvojiti. Podieli u to ime svoju vojsku 
na tri diela: jedan dio povjeri tesalijskomu namjestniku Omaru, 
drugi Mahometpaši, te ih pošalje na zapadne i iztočne strane bo- 
sanskih zemalja ^^; a sam sa glavnom vojskom, vodeći uza se ne- 
prestance zarobljena kralja Stjepana Tomaševića, udari prema jugu 
i provali u oblast hercega Stjepana Vukčića, da zauzme i Herce- 
govinu sa ljudskim Dubrovnikom. 

Dok je Muhamed koucem svibnja i početkom lipnja osvajao 
gornju Bosnu, dolnje krajeve i Usoru; dotle se je herceg Stjepan 
Vukčić sa svojimi sinovi spremao na odpor, znajući dobro, da će 

28 Mon. Hung. (Matyas korabol. I. p. 211). 

2^ Grčki pisac Kritobulos tvrdi, da je Muhamed zauzeo u svem do 300 gra- 
dova bosanskih ((ppoupioc o'kijcit eT^aaaco Tpiažcocicov) lib. IV. K'. p. 148. 

^° Dne 14. lipnja javljahu Mletčani papi : „Quiquid superesse videtur illius 
regni, quod parum est, tale esb, ut facillime occupari possit, ruptis iam 
reseratisque claustris, dissipatis regni custodibus . . . Iam hostilis exer- 
citus superatis regni Bossino finibus ad littora usque Segne, id est ad 
hostium et fores Italie infestis armis gloriabundus irrumpere non est ve- 
ritus. . . . Mon. Hung. (Matyas korabol I. p. 217.) 

22 



338 

i njegovu zemlju snaći ista sudbina. U svojoj nevolji uticaše se 
najviše susjednomu Dubrovniku, koji je medjutim sam strepio od 
straha pred turskom silom. Još 6. lipnja kanio je herceg Stjepan 
Vukčić sa svom porodicom svojom bježati u Dubrovnik, koji je 
16. lipnja sve priprave činio, da odbije tursku silu, ako bi ga opa- 
sala. Nu malo zatim predomisli se herceg Stjepan, a junački sin 
njegov Vladislav poduze biti boj sa carem Muhamedom. U to je 
ime vojvoda Vladislav još prvih dana srpnja tražio vojnika od Du- 
brovnika. 

Udarivši car Muhamed polovinom lipnja na hercegovu zemlju 
bijaše slabije sreće, nego li u samoj Bosni. Kršna zemlja herce- 
gova sa ogoljelimi planinami i tvrdimi gradovi na strmih hridinah 
zadavaše turskim konjanikom silnih jada. Oni poharaše doduše 
ravna polja i pitome doline, ali kamene hercegove zemlje nemo- 
goše uzeti, K tomu ih jošte uznemirivahu neprestance hajdučke 
čete, koje bi često vojsku tursku u klancih dočekivale i na nju 
udarale. Koji put prodirali bi vitežki hajduci tija do careva šatora, 
pa bi onda opet u planine uzmakli. Videći car, da mu nebi lahko 
bilo uzeti hercegove zemlje, pokuša još zadnji put svoju sreću i 
obsjede glavni grad hercegov, tvrdi Blagaj. ^^ Nu iza zaludne ob- 
sade od nekoliko dana uvjeri se bolan, da hercegove zemlje ne- 
može ovaj put osvojiti, te se odluči na povratak u svoju priestol- 
nicu. Putem iz hercegove zemlje u Drenopolje osvoji još oblasti 
triju knezova, koji bjehu od straha pred silom njegovom predanj 
došli te mu se dobre volje predah, nadaju6i se da će ih pomilo- 
.^ vati i drugimi zemljami nadariti. Ali Muhamed nepoznavaše mi- 
\ losti ni milosrdja, nego dade sva tri kneza nemilo pogubiti.'^ 

Vojna dakle cara Muhameda II. u svibnju i lipnju 1463. svrši 
se propašću bosanskoga kraljevstva. Osim Hercegovine bijahu sve 
zemlje države bosanske u njegovoj vlasti: do 70 gradova i tvr- 

^^ vojni cara Muhameda u hercegovoj zemlji nalazimo u dubrovačkih iz- 
vorih još ove podatke: „die 14. iulii 1463. Prima pars est de dando 
nuncio comitis Vlatchi cherzegouich, qui portauit noua de recuperatione 
castri Cliuc;" — , die 18. iulii. Prima pars est de donando ambassiatori 
voyvode Vladislaui, qui tulit nouum pro Gliubuschi recuperato." Starine 
VI. p. 9. 

^"^ T'/)C S T a V T £ (i) /-ocl K p 3C I'k. x.xl II a U \ U . . . "/copoc?. Laonici 
Chalcocondylae lib. X. p. 543. Sravni Hammera, Gesccichte des osman. 
Reiches II. p. 76. i 554. 



339 

djava bosanskih držaše u svojili ruku, 100.000 naroda obojega 
spola bijaše zarobio, a 30.000 mladića bosanskili bješe učinio ja- 
njičari.^^ Da i sam kralj Stjepan Tomašević bijaše njegov rob. 
Nu to ga je upravo najviše boljelo i smetalo. Dosele bio je sve 
vladare pogubio, kojim bješe države osvojio, smatrajući, da će 
samo ovako njihove zemlje trajno svojoj vlasti osigurati. Zato ga 
je i ljuto peklo, što se je Mahomet paša bio zakleo, da i slobodnim 
pismom zavjerio u ime njegovo, da će poštediti život bosanskomu 
kralju. Ali lukavi Muhamed pomogne si takodjer iz ove neprilike. 
u njegovu taboru bijaše neki učen Perzijanac, po imenu Seik Ali 
Bestami, koji je daleko slovio sa svoga znanja i mudrosti. Ovoga 
upotriebi Muhamed za svoju svrhu, da bosanskomu kralju prekrši 
zadanu rieč. Jednoga jutra, prije nego će turska vojska ostaviti 
bosansku zemlju, pozove sultan zarobljenoga kralja preda se. Stje- 
pan Tomašević nesluteći ništa dobra ponese sa sobom slobodni list, 
što mu ga bješe Mahomet paša podielio. Nu Ali Bestami proglasi 
fetvom taj slobodni list nevaljalim , jer ga je izdao sluga sultanov 
bez privole svoga gospodara, i osudi nesretnoga Stjepana Toma- 
ševića na smrt. Sestdeset i trogodišnji muftija izvadi na to sam 
mač i odrubi glavu kralju bosanskomu. Iza kralja bi pogubljen brat 
njegov Radivoj i mladjahni mu sinovac. ^^ 

Ovako pogibe poslednji kralj bosanski. Njegova žena Marij a 
bješe još u prvi čas tiu-ske pogibelji pobjegla u Hrvatsku gdje ju 
porobi ban Pavao Sperančić, poznati protivnik njezina muža. Iz 
Hrvatske sklone se kasnije u mletački tada Spljet i prebivaše ovdje 
još prosinca 1466. u samostanu sv. Stjepana blizu gradskih zidina. 
Uz nju bijahu mnoga bosanska vlastela, koja bjehu nesretnu svoju 
domovinu ostavila, kao vojvoda humski Ivaniš Vlatković, knez Ni- 
kola Givatović, Ivan Bakić i Ivan Kučić. Kasnije ostavi kraljica 
Marija Spljet i ode u Ugarsku, gdje ju onadje smrt. I kraljica 
maćeha, hercegova kći Katarina, bješe pošla iz nesretne svojo do- 

^^ Dlugoss, lib. XIII. p. 322 — 823. Za bosansku vojnu Muhameđovu godine 
1463. služe ovi izvori : Ponajglavniji su Srbin Mihajlo fionstantinović iz 
Ostrvice (glava 35., p. 145 — 148), i Grk Laonik Chalcocondylas (lib. X. 
p. 535 — 544), zatim turski izvori u Hammera, Gesch. des osman. Reiches 
(II. p. 73 - 77j ; ponešto rabe suvremeni Gobelinus i poljski Ijetopisac 
Dlugoss. Grk Kritobulos (IV. 15. p. 147 — 148) govori kićenimi riečmi i 
na široko, ali od njega nema skoro nikakove koristi. 

^* Hammer, Geschichte des osman. Eeiches II p. 76 — 78. Schimek, „Ge- 
schiclite des Konigr. Bosnien", p 152—153. 



340 

movine. Još početkom listopada 1463. boravila je u Dubrovniku, te 
su joj Dubrovčani nudili 500 perpera na godinu za kuće i zemlje 
njezina pokojnoga muža. Malo zatim ostavi Katarina Dubrovnik 
i ode stanovati u vječni grad Rim. Tuj je prebivala u nekoj kući 
blizu sv. Marka, okružena mnogimi plemenitimi gospojami i gos- 
podom bosanskom. Uz nju življaliu Radič Ivana Klešić, Juraj 
Nikole Čubranić, Abraham Radić, zatim Pavla Mirosava Mirković, 
Jelena Ivana Semković, Marija Jurja Mišljenović. Obolivši težko 
sastavi kraljica Katarina 20. listopada 1478. svoju posljednju volju, 
kojom imenuje rimsku stolicu nasljednicom bosanskoga kraljevstva, 
ako se u to nebi njezina djeca Siglsmund \ Katar ina ^ koji su bili 
prigrlili muliamedovu vjeru, povratili u krilo kršćanske vjere. ^^ 
Umah zatim, 25. listopada 1478. umre kraljica Katarina. Na nje- 
zinoj nagrobnici u crkvi „ara coeli" čita se još i danas: „Katarini 
kraljici bosanskoj Štipana hercega od svetoga Save, od poroda 
Jeline i kuće cara Štipana rojeni, Tomaša kralja bosanskoga ženi, 
koja živi godini 54, i priminu u Rimi na liti gospodnja 1478., na 
25. oktobra, spominak nje pismom postavljen". ^*^ 

Poput kraljice i vojvode Ivaniša Vlatkovića mnogo se naroda 
izseli iz tužne Bosne. Dočim su patareni bosanski, vlastela i kme- 
tovi većinom prigrlili vjeru muliamedovu; kršteni narod bježao je 
izpred zuluma turskoga, koji nije štedio crkava ni svetinja nje- 
govih. Zato započe padom Bosne velika razseoba naroda hrvat- 
skoga i srbskoga, koja se završi tek polovinom 18. stoljeća. Hr- 
vatska i dalmatinski gradovi bijahu prepunjeni bosanskimi biegunci. 
U to doba obćega razspa i biega zgodi se, da je jednom prilikom 
srčani franjevac Angjeo Zvizdović stupio pred cara Muhameda II., 
ter ga upozorio, kako se kršteni narod iz Bosne seli na sve strane. 
Car se zabrinu , pa da mu tek stečena zemlja sasvim neopusti, 
podieli franjevcem povelju (atname), kojom dozvoli kršćanom slo- 
bodno vršenje svoga zakona. Odsele bijahu franjevci jedini štit i 
zaklon svemu narodu u Bosni, koji se je križao i krstio. 

Bosna bješe pala, kukavno pala. „Predaja, izdaja, — ove dvie 
užasne rieči pokazuju put, kojim je Muhamed II. došao u posjed 
ove prekrasne južnoslovjenske zemlje. Bosna nemože u svojoj borbi 

^^ Njezina oporuka u Theinera, Mon. Slav. merid. I. p. 509 — 511. 
^^ Mikl., Mon. serb. p. 519. 



341 

proti Turstvu pokazati niti na Kosovo kao Srbija, niti na Cari- 
grad kao Grčka, niti na Kroju kao Arbanaska. Ona se neniože 
ponositi niti Lazarom i Milošom, ni Jurjem Kastriotom, paČe niti 
Konstantinom i Teofilom Paleologom. Svi nam znakovi prstom 
kažu, da jo Bosna veoma bolcstjia hi\a, čim nemogaše ni junački 
poginuti. Ova bolest ležaše ponajglavnije u vjerskoj i ćudorednoj 
razvraeenosti , koja se je u njezinu ticlu od više stoljeća zalegla, 
te ga po mnlo raztrovala".^"^ 

Nu još nebješe odlučeno, da ponosnu nekoč Bosnu tursko ko- 
pito sasvim pogazi. Kralj ugar^jko-brvatski IMatija Korvin, koji 
nije propadajućemu kraljevstvu u pomoć pritekao, budi što ga je 
Muhamed II. nadmudrio, budi što je lit jeo, da kraljevstvo propane, 
pa da on tada Bosnu iz turskih ruku otme i kao pokrajinu svojoj 
državi pridruži/^ poduze još u zimi iste godine 1463. vojnu u 
Bosnu, daju ugrabi iz čeljusti turskih. ^^ Pomagan mnogom vla- 
stelom bosanskom i hercegovačkom, napose junačkim vojvodom 
Vladislavom, sinom hercega Stjepana, osvoji kralj Matija u zimi 
g. 1463. sve dolnje kraje i vojvodinu Usoru, i s njimi do 30 tvrdih 
gradova, poimence Jajce, Zvečaj, Vrbaški grad i Banjaluku u dol- 
njih krajih, a Tešanj i Srebrenik na Usori. U turskoj vlasti ostade 
samo gornja ili prava Bosna sa Podrinjem. Dne 6. prosinca 1463. 
sjedio je već kralj Matija u gradu Jajcu i izdade tuj povelju hra- 
bromu vojvodi Vladislavu Vukčiću, kojom mu pokloni grad Veselu 
Stražu sa cielom župom Uskopljem i grad Prozor sa župom Ka- 
mom, što je odlučno i revno vojevao proti turskomu caru, a na- 
pose što je ugarsko-hrvatsku vojsku izdašno pomagao u posljednjoj 
vojni za oslobodjenje Bosne.-^ Od oslobodjcnih oblasti bosanskih 

3' Eački, Bogomilii i patareni (Rad VIII. pag. 173). U listu kralja Matije 
Korvina čita se: „Palam factum est inuitatum (Mahumetem) a quibusdam 
proditorihus Boznam versus declinare. Eo dum festinus accessisset, suscepta 

, proditione, quam ante parauerat, prius forte, quam eduxisset gladium vi- 
cit; proditoribus aeque, ut proditione potitus. Vinxit dein regem arte 
et dole, non arinis superatum ...'*, Katona XIV. 625 — 626. 

^^ Umah iza pada kraljevstva bosanskoga piše kralj Matija papi Piju II. : 
„intcndi animum ad recuperationeni Boznae, recenti času amissae, ut cui 
opcm ferrc, no perirct, praeuentus dolis, uon potui; ci vel perditao, opo 
Dci, qui fraudis doliquc vindex est, opportune consulerem". Katona XIV. 
pag. 625. 

^'•* O toj vojni piše uz ine i Grk Kritobulos V. 4—6, p. 151 — 153. 

'^'^ Fejer (Pray). Commentarii historici de Bosniae . . . cum regno Hungariae 
nexu, p. 67—70. 



342 

sastavi kra] Matija dvie banovine: od dolnjih krajeva jajacJcu, a 
od vojvodine Usore srehrenichi banovinu. Prva je imala braniti 
Turkom ulaz u Hrvatsku, druga u Slavoniju. 

Dok se je ovako Bosna dielomice oslobodila turske vlasti, pro- 
pade domala hercegova zemlja ili Hercegovina. Stari herceg Stje- 
pan Vukčić umre g. 1466. dne 22. svibnja. ^^ Oko samrtna odra 
njegova stajahu mitropolita mileševski David i patarenski starješina 
„gospodin gost Radin", knez Pribisaja Vukotić i drugi. Stjepanovi 
sinovi VladislaV; Vlatko i Stjepan upravljahu donekle svojom dje- 
dovinom; nu domala moradoše se braća Vladislav i Vlatko izseliti 
u Dubrovnik, dočim se treći brat Stjepan poturči i prozove Ahmet- 
begom. God. 1483., dvadeset godina iza pada kraljevstva bosan- 
skoga bijaše već sva hercegova zemlja u turskoj vlasti. 

Banovina jajačka i srebrenička ostadoše u rukama ugarsko- 
hrvatskih vladara kroz 64. godine. U to doba mnogo su puta 
turske vojske udarale na te oblasti, želeć ih na novo osvojiti. Nu 
bani jajački i srebrenički umjeli su pomagani mišicami hrvatskih 
junaka vazda turskoj sili odoljevati. Kolike li hrvatske krvi pro- 
lito bi u to vrieme pod samim gradom Jajcem. 

Uspomena na jajačke bane Franja Berislavića i Petra Kegle- 
vića ostati će kroz sva vremena slavna i dična *^; a junačko i 
smiono djelo kneza Krsta Frankapana, koji je 11. lipnja 1525. 
oslobodio Jajce od poldrugogodišnje obsade turske, razglasi slavu 
njegovu po svem kršćanskom svietu. Vrativši se Krsto Frankapan 
iza sretne obrane Jajca u Hrvatsku, dočeka ga stari i siedi otac 
njegov pucnjavom mužara i kriesom, a kralj Ljudevit H. podieli 
mu dični naslov: „branitelj kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Sla- 
vonije" *^. 

Ali to bijaše posljednje slavlje kršćansko i hrvatsko. U kolovozu 
1526. pogibe u bitci kod Muhača ugarsko-hrvatski kralj Ljudevit 
H., a na to se razdvoji hrvatski narod na dva tabora. Jedni pi*i- 
stajahu uz HabsburgOvca Ferdinanda L, a drugi uz Ivana Zapolju. 

*^ Vidi njegovu oporuku u Pucića, Spom. srb. II. p. 124 — 136. 

*2 Bani jajački u 16. stoljeću bijahu: Franjo Berislavić (1499 — 1501 i 1503.), 

Baltazar Bacan (1502), Juraj Kanižaj i Ivan Bebek (1505.), Bartol prior 

vranski (1507.), Juraj Zthresemley (1508.), Petar Keglcvić (1520—1526.). 

Vidi Vienac od g. 1877. br. 28. p. 452—457. 
*^ M. Mesić, Hrvati nakon bana Berislavića do muhačke bitke. (Bad jug. 

akad. XXII. p. 128—131). 



343 

Ban jajački Petar Keglević predade Jajce i cielu banovinu u ruke 
Ferdinandu, a ovaj smjesti unj njemačke vojvode i vojnike. Dok 
se je u Ugarskoj i Hrvatskoj vodila borba med ju Zapoljevci i 
Ferdinandovci , eto opet Turaka početkom siečnja 1528. pod Jaj- 
cem. Hrvati zaboraviše sred domaćih smutnja, da im je poteći na 
obranu toga grada, a u to rigaše Usref-paša bosanski silnu vatru 
na zaboravljeni i ostavljeni grad. Deset dana stajaše tekar pod 
Jajcem, a kukavica Stjepan Grbonog već mu grad predade, samo 
da spasi rusu glavu svoju. Uz Jajce pade i banovina jajačka, dočim 
je srebreničke banovine već prije nestalo. 



4 4 



^* Sanudo ima k 28. siecnju 1528. ovu viest: „Da Vei di S. Marin Polani 
provedator fo leto letere con uno aviso auto di Fiume ć'/^;ar Tarchi slano 
venuti in li hor<ji di Jayza ..." Arkiv za pov. jugosl. XII. p. 335. 



XIV. Vjera i crkva u bosanskoj državi prije 

Turaka. 

Stanje katoličke crkve; katoličke biskupije u bosanskoj državi; rad 
franjeraca. — Grčko-iztoaia (pravoslavna) crkva; biskupije (jrcko- 
iztocne i manastiri sv. Vasilija. — Patarenska ili bosanska crkva; 
nauk patarena i uredjenje bosanske crkve ; po imenu poznati starje- 
šine patarenske vjere. 

Tzpričav državnu poviest bosanskoga kraljevstva, osvrnuti nam 
se ]e još u kratko na vjerske odnošaje, pošto su upravo ovi znatno 
uticali na političku poviest, a uza to su bili, kao i danas još, glavni 
biljeg kulturnoga života u Bosui. 

Značajno jest, da u bosanskom kraljevstvu od bana Kulina do 
pada pod Turčina nije bilo državne vjere, kao što u susjednoj Sr- 
biji, Bugarskoj i Hrvatskoj ; nego ovdje su se neprestance kroz 
stoljeća otimale o prvenstvo tri vjere i zakona: katolički, grčko- 
iztočni i patarenski. Upravo s toga razloga nije mogla nijedna 
vjera dobiti stalno crkveno uredjenje, koje bi potrajalo duže vre- 
mena ; nego sve bijaše nestalno, prolazno i nesigurno. 

Katolička crkva. ^ Već u najdavnija vremena spominje se u 
pravoj ili gornjoj Bosni biskupija o^^sna o Rimu. Sielo ove biskupije 
(ecclesia Bestoensis) bijaše u srcu gornje Bosne, po svoj prilici u 
današnjoj Fojnici ili Kreševu. Izprva bijaše ta biskupija podre- 
djena nadbiskupiji solinskoj (spljetskoj) ; nu g. 1067. spade pod nad- 
biskupiju barsko -dukljansku. Kasnije bi pridružena nadbiskupiji 
dubrovačkoj, a g. 1247. koločkoj. U 12. ili 13 stoljeću preneseno 
bi sielo ove biskupije u mjesto Brdo u župi Vrhbosni; tuj bijaše 
stolna crkva sv. Petra i kaptol. Oko godine 1238. spadaše na nju 
ne samo gornja Bosna, nego i Usora, Soli i čest dolnjih krajeva. 

' Za poviest katoličke crkve u Bosni služi osim Farlata (IV. p. 37 — 90) još 
najnovije djelo: Batinić Mijo , Djelovanje franjevaca u Bosni i Hercego- 
vini za šest vjekova njihova boravka. U Zagrebu 1881. 



345 

Biskup njezin pobiraše desetinu u Usori i Soli, a u pravoj Bosni 
imaše prostranih posjeda.^ Hrvatski vojvoda Koloman darova da- 
pače bosanskomu biskupu i Djakovo u današnjoj Slavoniji, koje 
nespadaše pod bosansku državu. 

Kad se je bosanska država počela širiti prema Hrvatskoj, spa- 
doše pod nju nekoje česti spljetske nadbiskupije i zagrebačke 
biskupije. Za bana Stjepana Kotromanića spade pod Bosnu župa 
Hlivno , pripadajuća metropoliji s])ljetskoj ^; a zatim Dumno i 
Krajina, te su oko god. 1344. bile u njegovoj državi tri kato- 
ličke biskupije: bosanska, duvanjska i makarska (vidi stranu 124.). 

l*oslie g. 13'J1. pridružene biše dolnjim krajem bosanskim jon 
i neko župe hrvatske (Sana, Vrbas, Glaž), koje spadahu crkveno 
još g. 1334. pod biskupiju zagrebačku. Tako dospije do 40 crkava 
i župa katoličkih u bosansku vlast. ^ 

Po smrti kralja Stjopana Dabiše (1395.) nastadoše u Bosni crni 
dani po katoličku crkvu. Priestolne borbe i provale Turaka uČi- 
niše, da se je vjera patarenska neobično ojačala i gotovo prevla- 
dala u svoj državi. Katoličke crkve 'biše zapuštene i razvaljene ; 
a biskupi gornjobosanski, koji bjehu već odprije svoju stolicu 
prenieli iz same Bosne u susjedno Djakovo, izgubiše svaku vlast 
na jugu Save. Svako uredjenje katohčke crkve bješe prestalo ; je- 
dini učitelji i branitelji katoličke vjere kroz cielo 15. stoljeće osta- 
doše franjevci. 

Franjevci dodjoše prvi put u Bosnu oko g. 1235., da pomognu 
tamošnjemu biskupu zatirati krivovjerje patarensko. Pošto bi god. 
1327. izključivo njim povjereno pravo inkvizicije u Bosni, brzo se 
razgraniše po svoj ^državi i po susjednih zemljah. U 14. stoljeću 
bijaše bosanska vikarija franjevačka daleko razširena, te sastojaše 
od 7 kustodija. Samostani i prebivališta njihova bijahu medju inim 
u Stonu, Novom, Imotskom, Glamoču, Glažu, Sutisci, Visokom, 
Lašvi, Olovu, Modrici, Bieljini, Teočaku, Srebrenici itd. Ugled 
njihov bijaše tolik, da je g. 1434. sinovac Hrvojev Juraj Vojsalić 
vojvodu Pavla Jurjevića i kneza Vuka Vukićevića „predao u ruke 
(bosanskoga) vikara Žuvana i svakomu vikara kon vikaru i svoj 

* Vidi str. 78., notu 63. 

^ Još g. 1400. bijaše u Hlivnu „kapitul", u kojem bijahu „leištromi" sa- 
hranjeni. Mikl. Mon. serb. p. 428. 

^ Koje li su župe i crkve katoličke u tih predielih bile, razabire se iz djela: 
Tkalčić I, Monumenta historica' episcopatus Zagrabiensis, II. p. 90 — 93. 



346 

braći fratrom svete crkve katoličke vire rimske reda svetoga Fran- 
ciska". Osobito bijahu franjevci ugledni za posljednjih dvaju kralja 
bosanskih; kralj Stjepan Toma kune i roti se g. 1451. „prid otcem 
kustodom i kapelanom Marinom". U to doba podigoše se i novi 
samostani franjevački u Bistrici (na hlivanjskom polju), Jezeru, 
Grebenu i po drugih mjestih. 

U humskoj zemlji bijaše još u 10. i 11. stoljeću katolička biskupija 
u gradu Stonu. Ova biskupija bi medjutim prenesena na otok Korčulu, 
kada humska zemlja spađe pod srbske Nomanjiće. 

Grrcko-iztočna (pravoslavna) crkva. ^ Još u U. stoljeću spo- 
minju se u Bosni samostani grčko-iztočnoga obreda, a po tom je 
u njoj bilo i sljedbenika ove crkve. Kada je sv. Sava početkom 
13. stoljeća u državi Nemanjića uredjivao crkvu grčko-iztočnu i 
osnovao osam biskupija za sljedbenike ove crkve, ostade Bosna 
bez biskupa, pošto nije spadala pod srbsku državu. Nu zato su 
pravoslavni žitelji bosanski priznavali za svoju crkvenu glavu su- 
sjednoga biskupa srbskoga za Polimlje , koji je stolovao u mana- 
stiru sv. Nikole u Dabru (danas Banja na desnoj obali Lima medju 
Prepoljem i Pribojem). Kad je god. 1376. Polimlje sa Podrinjem 
spalo pod Bosnu , dobi i grčko-iztočno žitelj stvo svoga glavara, 
koji postade sada episkopom bosanskim. U 15. stoljeću preseli se 
biskup dabro-bosanski u Mileševo, gdje je stolovao do pada bo- 
sanske države. Za turske vlade predje u Sarajevo. 

U Bosni bijaše i prije Turaka grčko-iztočnih manastira reda sv. Va- 
silija. Po I Euvarcu bilo ih je napose u predielu međju Bosnom i Drinom. 
Možda su tada već stojali manastiri : Papraća (u maglajskom kotaru), 
Lomuica ili Lovnica (na glasinačkom polju) , Ozren (u maglajskom ko- 
taru izpod istoimene planine) , Vozuća , Gostović (blizu Žepča) , Tamna 
(manastir sv. Trojice blizu Zvoraika). 

Za humsku zemlju (Hercegovinu) bješe sv. Sava osnovao bisku- 
piju u gradu Stonu. Veoma rano preneseno bi sielo stonske bisku- 
pije u nutarnju zemlju. Za turske vlade stolovahu stonski biskupi 
u samostanu Tvrdosu i Dužih kod Trebinja, dok bi g. 1777. pre- 
neseno sielo biskupije u Mostar. 

Patareiiska crkva, ^ pojavivša se u Bosni u drugoj polovici 12. 

^ Golubinski E. , Kratkij očerk istoriji pravoslavnih cerkvej bolgarskoj, 
serbskoj i ruminskoj, p. 563 — 594. — Buvarac I., Nešto o Bosni, đabro- 
bosanskoj episkopiji i o srpskim manastirima u Bosni (Godišnjica Nikole 
Ćupića. II. p. 240—261). 

^ Hački Fr., Bogomili i patareni (Ea*d jug. akad. VII., VIII. i X.) 



347 

stoljeća, bješe izprva ljuto progonjena i zatirana. Nu kasnije preote 
silan mah, tako da su početkom 15. stoljeća i najuglednija vlastela 
bila sljedbenici ove crkve (Hraiiići, Pavlovići, Hrvoje i njegovi ro- 
djaci; Klešići). Narodu omili crkva patarenska toli silno, da ju je 
prozvao svojom narodnom ^hosanshom crkvom^'-. 

Sami Bogomili nisu se zvali posebnim imenom, već naprosto hrš(;aniy 
dobri hršćani^ dobri ljudi (christiaiii, bos crcstias^ boni cliristiani, boni ho- 
mines), smatraju(?i svoju vjeru pravom vjerom Krstovom. Razšironi su 
bili u i)oloviiii 12. stoljeća ciclom južnom Evropom: južnom Fraucezkom, 
sjevernom Italijom, Bosnom i Bugarskom. Od inovjeraca dobili su u raznih 
zemljak razna imena. U Bugarskoj zvaku ih Bogomili^ u Bosni Patareni, 
u Italiji takodjer Fatrini ili Patharistc, u Francezkoj Kathari ili AlUgenzL 
Riedja su imena: Babuni^ Manicliei^ Publikani, Tisserands itd. 

Koljevka novoj v.jeri, koja se bješe do 12. stoljeća razsirila po svoj 
južnoj Evropi, jest Bugarska^ a početnik njezin pop Jeremija, inače zvan 
Bogomil. Živio je još u X. stoljeću za carevanja bugarskoga cara Petra 
Simeonovića izmeđju 927 — 950. g. po Is. U Bugarskoj naime nastadoše 
iza smrti Simeonove (927.) za sina mu Petra tolike smutnje u politič- 
kom i duševnom životu, da je popu Bogomilu lahko bilo pokrenuti novu 
vjeru, tim lakše, što su Bugari bili tek nedavno pokršteni, te su još uviek 
naginjali tek zavrgnutomu poganstvu. Nadalje bilo je u samoj Bugar- 
skoj osim kršćana i Židova i moslema, a i ogranaka manihejsko-gnostičke 
sljedbe, naime Pavlićana i Masalijana, te se popa Bogomila dojmiše 
upravo najviše načela gnostičko- manihejskoga nauka. 

Bogomili ili patareni vjerovali su doduše u jednoga boga i u trojstvo, 
ali nesmatrahu boga tvorcem neba i zemlje. Bog da je samo stvorio 
duh i nevidljiv sviet, a sotona ili djavao da je stvorio tvar (materiju) i 
vidljiv sviet. Po nazoru patarena sastojao je čovjek od dviju ne samo 
sućnosti, nogo i postankom različibih česti: od duše, stvorene bogom ali 
od njega odpale, i tiela, stvorena djavlom. Boga staroga zavjeta sma- 
trahu zlim bogom, s toga i zabacivahu sv. pismo staroga zavjeta. Pošto 
su duše nebeskoga izvora, to se moraju vra.tit u nebo^ a zato treba da 
svrše svoju pokoru. Da se pako to što lasnije poluči, došao je Isus na 
zemlju, da ih pouči o njihovoj naravi i o njihovu izvoru, pa da im po- 
kaže pravi put, kako će se prije bogu povratiti. Isus sam nije bog, već 
najviši od angjela ; tielo mu bijaše samo prividno, pa zato nije mogao ni 
trpjeti ni umrieti. Ni duh sveti nije pravi bog, već takodjer jedan od 
najviših angjela. Pokora, kojom se duša može povratiti k bogu, sastoji 
u tom, da se vjeruje u ovu nauku. Za mrtve netreba moliti, jer duše, 
ako su svršile pokoru, dolaze u nebo ; ako pako nisu^ prelaze iz jednoga 
tiela u drugo, dokle se sasvim neočiste. Uzkrsnuća tiela neima, jer tvar 
tiela stvorena je od sotono. 

Pošto je Isus samo nauk svoj Ijudem predao, to se imadu zabaciti i 
osuditi sva svetotajstva crkve, tim više, što ovi tvarni znakovi nemogu 
polaziti od boga. Patareni su dakle zabacivali krštenje^ osobito djece^ 



348 

tvrdeći, da im se zalud podieljuje, pošto nemogu vjerovati^ pa se s toga 
nemogu ni spasiti prije, nego li k razboru dodjii; zabacivali su potvrdu 
ili krizmu ; poricali su nadalje pretvorbu hljeba i vina u tielo i krv 
gospoduju ; odmotali su izpoviest, posljednje pomazanje, napokon i sakra- 
mentalnu ženitbu. 

Primanje u patarensku obćinu obavljalo se je svečanim načinom. Patareni 
su pravovjerne, koji prijaviše svoj pristup, smatrali ^,kano pse i svinje* 
za nečiste ; zato su ih najprije čistili postom i molitvom, a onda bi ih 
tekar primili. Primanje pako opisuje se ovako : „Kad se tko pata- 
renom uteče, najprije mu propisuju vrieme za izpoviest, očišćenje i ne- 
prestanu molitvu. Onda mu na glavu polože evangjelje po Ivanu te "V.a- 
zivaju sv. duha i pjevaju „Otče naš". Poslie ovoga obreda opet mu 
doznače vrieme za točniju nastavu, strožije življenje i čišću molitvu. Onda 
traže svjedočanstvo, jeda li je on to sve obdržavao. Ako to mužko i žensko 
potvrdi, vode ga na glasovito posvećenje. Okrenuv ga naime prama iz- 
toku sunca stave mu opet na glavu evangjelje, muzi i žene polažu nanj 
svoje ruke te pjevaju zahvalnu pjesmu, što je obavio sve propisano. Do- 
daje se još, da je dotičnik bio obučen u dugu crnu haljinu poput kalu- 
djera, i da su ga, osim sto su nad njim molili, udahnuli i namazali od 
glave do pete." 

Članovi patarenske ili bogomilske sljedbe dielili su se na dvoje: na 
savršene ili svršitelje (perfecti, electi) i na obične vjernike (credentes). Samo 
savršeni članovi primali su se gore opisanim dvojakim načinom ; obični 
vjernici bili su jednostavnije primani. Nu zato su savršeni bili tim od- 
likovani, što su mogli biti glavari crkvene obćine. Patareni su u obće 
zabacivali i hulili crkvene redove, te su nijekali, da je Isus postavio 
episkope i arhiereje; nu zato su ipak morali imati neko uredjenje crkveno. 
Svaka crkva bogomilska bijaše sama za se i neovisna o drugoj ; one nisu 
imale zajedničke glave, ali zato su ipak pojedine crkve medju sobom 
obćile, kada bi to nuždno bilo, Na čelu svakoj crkvi (n. pr. crkvi bo- 
sanskoj) bio je djed (senior, ancianus). Njemu bijahu podložni strojnici 
ili učitelji (magistri, u Bosni bijaše ih 12); a najglavniji od njih bijahu 
gost i starac. Gost se smatraše obično zamjenikom i nasljednikom dje- 
dovim. Svećenstva pravoga nebijaše u njih, pošto je svaki savršen član 
smio naučati i širiti svoju vjeru. 

Bogoslužje bijaše u patarena i Bogomila veoma jednostavno. Patareni 
su zabacivali crkve, jer da se bog neštuje rukom ljudskom. Netreba 
bo zidanih zgrada za štovanje boga, koji se može svagdje častiti. Hulili 
su nadalje -hrst^ nazivaj uć ga ^vješali* ; jer kako se može kršćanin drvu 
križa klanjati, na kojem zidovi razapeše sina božjega? Ako bi tko ca- 
reva sina ubio drvom, bi li to drvo caru milo bilo? Zar da se štuje 
ubojica spasitelja? Zabacivali su nadalje hi]_wve i rugali se kršćanom, 
što im se klanjaju; isto su tako osudjivali i ures u crkvah, sjajne odjeće 
i posude crkvene. I svetu vodu mrzili su kano otrov. Prema tomu bi- 
jahu njihovi hramovi obične kuće bez zvonika i zvonova, koje su držali 
za demonske trublje, bez slika i kipova i bez umjetnih propovjedaonica. 



349 

Klupe, stol pokrit bielim platnom, služeći mjesto oltara, na kojem je t)ilo 
evangjelje otvoreno: to je bio sav ures njihove bogomolje. Spomenuti 
valja još, da su takove bogomolje imali samo na većih mjestih. 

U patarenskih bogomoljah obavljahu se ovi bogostovni obredi: Služba 
hožja^ obća izpoviest^ pHmanje vjernika i savršenih, napokon redjenje strojnika. 
Služba božja bijaše što jednostavnija, a sastojala je od molitve gospodnje 
„otće naš" , koja je bila jedina molitva njihova^ od čitanja ulomaka iz 
svetoga pisma novoga zavjeta^ od propovjedi i blagoslova. 

Eazloživ u kratko nauk, ustroj crkveni i bogoslužje patarena, upoznat 
naiji je ćudoredni život njihov, a to je tim važnije, što su mnoge crte 
njihova života bile protivne ne samo tadanjim crkvenim, nego i državnim 
zakonom. Ponajprije nam je iztaknuti, da patareni nisu poznavali tako 
zvanih lakih gHeha, nego da su sve griehe smatrali težldmi. Prije svega 
zahtievahu od pravoga kršćanina, da mrzi sviet kano stvor djavolski, i 
da se odrekne blaga i bogatstva, jer je to „hrđja duše". Pravi kršćanin 
zadovoljit će se samo najnuždnijimi potrebami za život* sve ostalo daje 
u zadrugu za uzdržavanje crkve, za bolestnike i za put onim članovom, 
koji šire vjeru. Upravo s ovoga razloga smutrali su inovjerci patarene 
za skupe i odviše štedljivo, pače su im spoticali, da i na sam uzkrs 
ručna djela tvore. Nadalje smatrali su patareni svaku piit djavolskom, 
prileg nečistim a radjanje griehom, te su s toga osudjivali ne samo svako 
puteno obćenje u obće, nego i samu ženithn. Patareni su ženitbu kato- 
lika smatrali prelj ubijem iztičući, da je prava ženitba samo medju Isu- 
krstom i crkvom. Tko je zato htjeo postati vjernikom njihovim, morao 
se je odreći žene svoje. Bilo je medjutim i u patarena glede ženitbe 
raznih stranaka. Jedna od njih priznavala je, da je ženitba dopuštena 
i dobra, ako se supruzi odluče čisto živje'ti, te je samo puteno ob- 
ćenje supruga osudjivala. — Preziruć nadalje sve, što je piit, prenieli 
su to i na hranu, te su osobito od savršenih članova zahtievali, da se 
uzdržavaju od mesa i svakoga jela životinjske tvari^ jer je svako meso djelo 
zla počela i postalo putenim prilogom. Bosanski su patareni osudjivali 
mesojedje i piće svega, što polazi od mesa ; ter su sve držali za osudjene, 
koji su jeli meso ili sir ili jaja ili tomu slična. — Patareni i Bogomili 
osudjivali su nadalje i umorstco čovjeka, jer se umorstvom prikraćuje 
pokora duše u tielu, jer je duša izgonjena iz svoga zatvora, nepripravivši 
se valjano za bolji život. Svako umorstvo čovjeka, bilo za kaznu, bilo u 
ratu^ bilo za obranu, držali su za smrtni grieh. Zato su i izticali, da 
vladari grieše kazueći zločince i inovjerce, da rimska crkva radi zlo, kad 
ih progoni, dočim bi prije imala sama progonstvo trpjeti ; oni su napokon 
mrzili rat govoreći, da nije slobodno ratom sebe ili drugoga braniti, pa 
ni osvetiti se, navlastito h^nom osvetom. Njihovim je vjernikom bilo za- 
branjeno obćiti sa inovjerci, „sa svjetskimi Ijudmi", osim uz taj uvjet, 
da nastoje te svjetske ljude predobiti za pravu kršćansku vjeru. Napo- 
kon smatrali su još svako zatajenje istine za težak grieh; te s toga 
bijaše kod njih zabranjena ne samo laž, nego i xwisega, bila pravedna 
ili nepravedna. S toga bi savršeni vjernici rađje umirali, nego li pri- 



350 

segli, a više od ubojice prezirali su ouoga.; koji je drugoga na prisegu 
silio. S toga su mrzili i sve sudce^ koji su zahtievali prisegu. 

Sve, što bi dosele iztaknuto o đužnostih i životu patarena, tiče se 
najvećim dielom jedino savršenih ili odabranih članova (osobito glede že- 
nitbe, uzdržavanja od mesa i uzdržavanja od rata). Po tom si možemo 
lahko Suvoriti sliku pravoga savršenoga patarena. On se je odrekao 
svieta, njegova blaga i naslada, živio je u siromaštvu, zadovoljavao se 
nuždnimi duevnimi potrebami^ razriešio sve obiteljske sveze, pače i sta- 
rije sveze s osobami druge vjere-, on se je povukao iz javnoga života, 
tako iz sudišta^ kako sa bojišta. Životne potrebe bile su mu veoma 
skromne: hrana mu bijaše stegnuta na jela bilinska, a od životinja 
smio je samo jesti ribe, dočim mu začin hrane bijaše ulje od uljike, 
posto mast i maslo bijaše zabranjeno. Pravi se je pataren hranio obično 
kruhom i sočivom, a pio je vodu, premda mu je bilo i vino dopušteno. 
U odielu nije pokazivao nikakove oholosti: nije nosio odjeće ni dragocjene 
ni suviše proste, — već obično crne duge haljine. Ponašanje patarena bilo 
je skromno i čedno. Nisu trgovali, samo da se uklone laži, prevari i 
prisegi, nego su živjeli od radnje kao rukotvorci, pače je bilo njihovih 
učitelja, koji su bili krojači. Blaga si nisu množili, već su bili s nuž- 
dnim zadovoljni. Bili su takodjer čisti i nevini, umjereni u jelu i pilu, 
nisu išli u krčme, niti na plesove, niti na druge zabave. Uzdržavali su 
se od Ijutosti, uviek su radili, učili i podučavali, ali su zato malo molili. 
Čuvali su se suvišna govora i ogovaranja, lahkoumnosti, laži i prisege. 
Na pitanja riedko bi kada odgovarali izravno, jer im je bilo slobodno 
reći samo „da, da" i „ne, ne". 

Premda se čini po tom opisu na prvi mah, da su pravi patareni i 
Bogomili bili neopasni ljudi, ipak su bili u mnogom obziru protivnici 
postojećega reda. Neprijatelji su ih biedili, da neslušaju oblasti, da za- 
metavaju poglavarstva učeć, da se neima pokoravati poglavarom, nego 
samo bogu, da hule i grde bogataše, da se rugaju starješinam,, da koro 
boljare i da drže bogu mrzkimi one, koji služe cara; da robovom zapo- 
viedaju, neka nerade svojim gospodarom i t. d. Uzmemo li još na um, 
da su patareni zavrgavali ženitbu i tim obitelj^ obćenje sa inovjerci i da su 
osudjivali rat i branili prisegu^ to SU naravno svim tim naviestili rat ne 
samo kršćanskoj crkvi, nego i družtvu i državi. 

Uz ovakova moralna načela težko da bi se bila vjera pataren ska znatno 
razširila, osobito u vlasteoskoj Bosni^ da nisu učitelji njezini bili veoma 
obzirni. Spomenuti naime i opisani težki život imali su voditi, kako bi 
već spomenuto, samo pravi odabranici ili savršeni članovi, kojih je raz- 
mjerno bilo malo; daleko veći dio patarena t. j. obični vjernici živili 
su mnogo slobodnije. Jedino ovim načinom mogli su patarenski strojnici 
predobiti za svoju vjeru onu silesiju bosanskih velmoža, knezova i voje- 
voda. Obični patareni t. j. naprosto vjernici, mogli su imati žene i 
obitelj ; oni medjutim nisu sklapali prave ženićbe, već su uzimali žene 
pod uvjetom, „da im budu vjerne i da ih mogu odpustiti po volji". 
Nadalje su obični vjernici mogli posjedovati i teći blago, smjeli su voditi 



//^' 



351 

ratove, da i svačim se hraniti. Nu zato je morao svaki vjeraik radi 
tih tcžkih grieha svaki mjesec jedan put javnu izpovjed činiti, a osim 
toga morao je obećati, da će svakako, ako ne prije, a to barem pod 
konac svoga života stupiti u red savršenih Icršdana. Uslied ovih polakšica 
našla je patarenska vjera pristaša i kod najuglednijih i najimućnijih 
porodica. 

Savršeni ili odabrani kršćani bijahu neutruđivi, da što više sljedbenika 
pribave svojoj vjeri. Kako su dopirali tija do kueževskih porodica, pri- 
povieđa neki pisac ovako : „Krivovjerci lukavo nastoje, kako da se 
utisnu u prijateljstvo plemića i velikaša, a to čine ovim načinom. Oni 
nude gospodi i gospojam milu im robu, kao prstenje i koprene. Kada 
to prodaju te budu upitani za drugo, odgovore, da imadu dragocjenije 
robe, koju bi im odstupili, ako im obećaju, da ih neće izdati rimskim 
svećenikom. Žadobivši osiguranje govorio bi pataren: „Imadera jedan 
biser tako svjetao, da čovjek krozanj vidi boga; drugi tako sjajan, da 
upali ljubav k bogu u onom, koji ga imade." Iza toga uzeo bi slikovno 
i navodi iz sv pisma šibati katoličke svećenike i redovnike, pa kad bi 
uvidio, da je slušatelju omilio, počeo bi prispodabljati svoju vjeru sa rim- 
skom ili grčkom ovako: „Učitelji rimske crkve jesu Ohola ponašanja, 
ljubo prva sjedala i žele, da ih ljudi zovu Rabbi; mi pako netražimo 
toga. Oni su bogati i škrti, njim je rečeno: jao vam bogatašem, jer 
ovdje imate utjehu ; mi suprotiv zadovoljni smo, što imamo hranu i 
odjeću, kojom se možemo pokriti. Oni nadalje vojuju i ratuju i osudjuju 
siromake na smrt i lomaču, o njima je rečeno: svaki, koji primi mač, 
od mača će poginuti ; mi pako trpimo njihovo progonstvo radi pravice. 

Oni jedu badava ništa neradeći, mi pako rukami radimo Riedak 

je u njih učitelj, koji umije tri neprekinute gla^e novoga zavjeta, dočim 
se kod nas riedko nadje muž ili žena, koji nebi znao sveto pismo na 
izust u narodnom jeziku. Osim toga oni samo govore a nečine, i napr- 
ćuju tako težko breme na ljudska ledja, ali ga ni prstom nepomiču ; mi 
pako sve, što učimo, i radimo. Oni nadalje namiču pokornikom najteže 
kazne, a sami ih ni prstom nekronu; mi pako po primjeru Isukrsta ve- 
limo griešniku : „Sada idi i negrieši više", te mu polaganjem ruku od- 
puštamo sve griehe i dušu mu pu smrti odpremamo u nebo, dočim oni 
sve skoro duše šalju u pakao." Pošto je krivovjerac razložio ovo i tim 
pr dobno, onda kaže : „Promislite, koje je stanje savršenije, koja li vjera? 
Naša ili rimske crkve ? Savršeniju odaberite." I tako se mnogi njiho- 
vimi bludnjami zaveden od vjere rimske odmeće, te bude njihovim vjer- 
nikom i zaštitnikom, sakriva ih u svojoj kući po više mjeseci i tada se 
u njihovoj vjeri podučava." 

Spomenuto bi, kako su savršeni patareni u svom vanjskom životu iz- 
nosili neku zamamljivu ozbiljnost, pače i svetost, a to nije nigda kod 
prostoga naroda ostalo bez uspjeha. Zato i pripoviedaju suvremenici ino- 
vjerci, da su patareni svojim ozbiljnim i trieznim vladanjem silno pri- 
vlačili kršćane, koji bi dolazili k njim i pitali ih za spasenje duše i 
mnoge druge stvari ; pa kad su patareni bili progonjeni, mislio je narod, 



/ , 



352 

da za pravdu stradaju i da će za tamnice i uze ovoga svieta primiti 
nagradu od boga. Ali povrh zamamljive vanjštine bila je u patarenstvu 
još neka sila. Tim, što su bogomili i patareni zabacivali svaku hierar- 
hiju u pravom smislu rieči, in-ijaliu slovjenskomu patrijarhalnomu demo- 
kratizmu, koji je bio prema prastaromu uredjenju slovjenske porodice i ob- 
ćine. Patareni su po neki način bili socljahu demokrati sredujega vieka, 
pa su zato nauke njihove našle silna odziva kod puka, pače su umj ii 
privlačiti i boljare, napose a Bosni, gdje je većina vojvoda i knezova pri- 
anjala uz njihova načela i vjeru. 

Pojav patarenstva dojmio se je u obće silno naroda na jugu slovjen- 
skom, jer je najviše prijao ćudi, uredbam i životu njihovu. Nu što je 
najvažnije, patarenstvo bilo je u nas i kulturan pojav. Poznato je, 
da su Bogomili u obće manje molili a više čitali €vaugjelja i apo- 
stole ; nu što je još znamenitije, u njih je vriedilo, kao što kasnije kod 
protestanta, načelo obćenita čitanja i slobodna tumačenja sv. pisma. Na- 
ravna je posljedica tomu bila, da su patereni uprkos velikim bludnjam 
vjerskim i predrazsadam bili u kulturnom obziru nešto napredniji od 
ostalih kršćana i da je pojav patarenstva pokrenuo hijiževnost^ koja je 
prema kršćanskoj knjizi sljedbenika toli zapadne koli iztočne crkve imala 
razmjerno najv^ćma prostonarodan biljeg. 

Knjige i spisi bogomila i patarena bijahu u obće dvojake : svete hijige 
i priče. Od svetih knjiga bilo je u njih najviše razšireno sveto pismo, i 
to u narodnjem jeziku, pošto ga' je svaki mogao čitati i tumačiti. Osim 
toga čujemo, da su B<:)gomilom i patai'enom rabile još i druge lažne (apo- 
krifne) knjige, od kojih napose spominjemo: „0 drvu krstnom", koju da 
je složio sam Bogomil, zatim „Videnije Isaije" (vidio Isaie), i „Knjiga 
sv. Ivana apostola". Uz ove svete knjige, u kojih imade raznih legen- 
darnih pripoviesti^ koje se kreću oko pitanja i prizora iz svete biblije, 
poznaje njihova književnost i narodne hajlce^ kao o tresacicah (vrst hudih 
vještica), o nežitih (takodjer upki božanski stvorovi hude naravi); nu ove su' 
narodne bajke izpremiešane s pričami biblijskimi. Osobito priče i pripoviesti 
bogomilske i patarenske, sastavljene za pouku puk^, dojimale su se puka toli 
silno, da su mnoge postale njegovom drugom imovinom, njegovim narodnim 
blagom. Pa tako se sgodi, da i danas još iraa u našem narodu mnogo pri- 
poviesti i pjesama, koje sn puriekla patarenskoga. Mnoge pjesme Vukove 
zbirke (u. pr. Ogujena Marija u paklu, griešna udovica u paklu, sestre 
svetoga Petra) jesu bilo izravno bilo neizrav'bo bogomilskoga i pataren- 
skoga izvora. Isto tako bit će i mnoge pripoviedke o Solomunu istoga izvora. 

Sielo djedu bosanske crkve bijaše u Janjićih. Po imenu spominje 
se djed Miroslav .{1303) , Radomjer (140.4) i Miloje (1446). Gosti 
bijahu: Radin (1453 — 1466), i Radosav Bradiević (1454); a starci: 
Dmitar (1403), Mišljen i Ljelko (1404). G. 1446. bijahu patarem 
toli moćni, da ih je sam kralj Stjepan Toma niorao priznati i zaštiti 
njihovoj predati vlastelu od porodice Dragišića. 



' v> 



J^hV^'^ 



' f 




■Jl^- 



DB 
245 
.K5 
IMS 



Klaic, Vjekoslav, 1849-1929. 

Poviest Bosne do Propasti 
kraljevstva 



PONTIFICAU INSTITUTE 

OF. MEDIAEVAL STUDIES 

59 OUEEN'S PARK 

lORONTO 5. CANAD« 



'i 



^i 



i.'^s 



*/,V